1941.

PRVA RATNA GODINA

mrčenje fašističkih simbola

Skojevski »grafiti« 1941.: mrčenje fašističkih simbola

OŽUJAK

Jugoslavija pristupila Trojnom paktu – Split: komunisti organiziraju masovne demonstracije na Pjaci, po gradu i u Solinu: »Dolje Trojni pakt!«, »Dolje fašizam!«, »Tražimo savez sa SSSR-om!«, »Živjela narodna vojska!«, »Hoćemo borbu za nezavisnost!«, »Dolje peta kolona!« – BBC: Jugoslavija je sebi potpisala smrtnu osudu – U Splitu pozvano pod oružje preko 2000 rezervista – Na Marjanu, Balkanskoj cesti, Bačvicama … podižu se protuavionske topovske postaje – Uputstva CK KPH o obrani zemlje

25. ožujka

  • U Splitu je bilo mnogo nacionalista koji nisu vjerovali tvrdnji londonskog radija da će Jugoslavija pristupiti Trojnom paktu. »Obične engleske propagandističke laži«, komentirali su. I naravno da su ostali preneraženi kad su dana 25. ožujka 1941. sve jugoslavenske, njemačke, slovačke, rumunjske, poljske, češke, norveške, danske, belgijske, nizozemske te luksemburške radiostanice javile službeno priopćenje da je »Jugoslavija danas kao peta sila pristupila Trojnom paktu« i prenosile svečanost potpisivanja tog pakta u dvorcu Belvedere u Beču, kojoj je prisustvovao i Hitler, te zatim prigodne govore predsjednika jugoslavenske vlade Cvetkovića i njemačkog ministra vanjskih poslova von Ribbentropa…
  • Potpisivanje pakta izazvalo je dobro raspoloženje kod frankovaca i klerikalaca, puškača,[1] a nadu kod skupina penzioniranih bivših austrijskih žandara i »financa« (financijskih stražara, Red.) koji su se na Dioklecijanovoj obali sastajali i dnevno pretresali strategijsku ratnu situaciju.

Londonska radioemisija na hrvatskom jeziku izjavila je da je Jugoslavija potpisivanjem Trojnog pakta sebi potpisala smrtnu osudu.

Da se uza sve pakte i note nešto priprema, dokazuje i to što se redovito poziva na novačenje. U Splitu je pozvano pod oružje preko 2000 ljudi. Podižu se protuavionske topovske postaje na Marjanu, Balkanskoj cesti, Bačvicama…

Kruh je bio ispod svake kritike. Ozbiljno se pričalo da je pri jednoj gunguli neka žena udarila štrucom kruha jednog redara i zadala mu ranu kao da ga je udarila opekom. U kruhu ima svega osim pšenice. Pričaju da je Higijenski zavod ustanovio da su neki mijesili i pržinu. Ipak se mogu dobiti male bublice po dinar i dva dinara po komadu, koje su prilično probavljive. »Sve se daje Nijemcima, a nama kako bilo da bilo!«, uobičajeni je »refren«. Kisić

Grad je zahvatio kaos. Vojska baca oružje i bježi, a prikupljaju ga golobradi skojevci koji upadaju u kasarne, otimaju ga i skrivaju. Okupljaju se i formiraju neke grupe i grupice raznih naziva: zaštitari, mačekovci, frankovci, milicija, ustaše … Žandari, policija i »financi« mijenjaju kokarde; odlaze konzuli i opet se vraćaju, bježe optanti i pripadnici manjina, pa ih opet dovode natrag. Sirotinja upada u skladišta, odnosi i dijeli hranu…
Po gradu, na Rivi, u Banovini i na drugim mjestima, na brodovima i na Marjanu vijore se zastave: do 10. travnja trobojnica Kraljevine Jugoslavije, od 10. do 15. travnja hrvatski barjak s ustaškim simbolom, da bi nakon 15. travnja na pročeljima prodanog grada, na Marjanu i u velikom dijelu ostale Dalmacije zavijorila zastava Kraljevine Italije.

Split u ožujku 1941. Grad je zahvatio kaos. Vojska baca oružje i bježi, a prikupljaju ga golobradi skojevci koji upadaju u kasarne, otimaju ga i skrivaju. Okupljaju se i formiraju neke grupe i grupice raznih naziva: zaštitari, mačekovci, frankovci, milicija, ustaše … Žandari, policija i »financi« mijenjaju kokarde; odlaze konzuli i opet se vraćaju, bježe optanti i pripadnici manjina, pa ih opet dovode natrag. Sirotinja upada u skladišta, odnosi i dijeli hranu…; Po gradu, na Rivi, u Banovini i na drugim mjestima, na brodovima i na Marjanu vijore se zastave: do 10. travnja trobojnica Kraljevine Jugoslavije, od 10. do 15. travnja hrvatski barjak s ustaškim simbolom, da bi nakon 15. travnja na pročeljima prodanog grada, na Marjanu i u velikom dijelu ostale Dalmacije zavijorila zastava Kraljevine Italije.

27. ožujka

  • Povodom potpisivanja Trojnog pakta 25. ožujka, Pokrajinski komitet KPH za Dalmaciju je 27. ožujka održao sjednicu i odlučio da zajedno s mjesnim komitetima Splita i Solina organizira za dan 28. ožujka demonstracije na Narodnom trgu i po gradu. U demonstracijama sudjeluje dvije do tri tisuće građana, a masovan je bio i protest u Solinu. Isticane su parole: »Dolje Trojni pakt!«, »Dolje fašizam!«, »Tražimo savez sa SSSR-om!« Ćurin, Zbornik br. 5, 132.
  • Iznenađenje i senzaciju pobudila je u Splitu emisija beogradskog radija ujutro dana 27. ožujka 1941., kad je između vojničkih marševa i ratničkih pjesama spiker čitao proglas kralja Petra II.:

»Srbi, Hrvati i Slovenci! U ovom teškom trenutku za naš narod odlučio sam da uzmem u svoje ruke kraljevsku vlast. Namjesnici koji su razumjeli opravdanost mojih pobuda odmah su sami podnijeli ostavke.

Moja vjerna vojska i mornarica stavila mi se odmah na raspolaganje i već izvršava moja naređenja.

Pozivam sve Srbe, Hrvate i Slovence da se okupe oko Prijestolja. To je najsigurniji način da se u ovim teškim prilikama održi red unutra i mir spolja.

Mandat za sastav vlade povjerio sam armijskom generalu Dušanu Simoviću.

S vjerom u Boga i u budućnost Jugoslavije, pozivam sve građane i sve vlasti u zemlji na vršenje svojih dužnosti prema Kralju i Otadžbini.«

Nije bilo mjesta na kojem se ovo nije komentiralo. Novo Doba[2] je već oko 8 sati izložilo plakat kod papirnice Petrikov na Narodnom trgu. Mase su se skupljale, čitale, razgovarale, i vladalo je veselo raspoloženje, kao da je mora pala ljudima s grudi. Trenutno je razgrabljeno jutarnje izdanje Novog· doba. Pojavile su se i zastave na nekim dućanima i stanovima. Kisić

28. ožujka

  • U Splitu je KPH organizirala demonstracije koje su nastavljene i sutradan u povodu potpisanog akta u Beču o pristupanju Kraljevine Jugoslavije Trojnom paktu. KPH je tom prilikom iskoristila pojavu vojske na glavnom šetalištu, pa je masa svijeta počela uzvikivati parole: »Živjela narodna vojska!«, »Hoćemo borbu za nezavisnost!«, »Dolje peta kolona!« i druge. Ubrzo je intervenirala policija i počela hapsiti. Kronologija
  • U duhu letka i stavova CK KPJ, mjesni komiteti KPH Splita i Solina zauzimaju stav da je najneposredniji zadatak rad u narodnim masama u smislu jačanja jedinstva potencijalno naprednih snaga, kao i budnosti od opasnosti petokolonaša i špijuna. Ćurin, Zbornik br.5, 132 .
  • Mjesni komitet KPH sačinjavali su drugovi Edo Santini, sekretar, Mile Ivančić, Mara Miranović-Crnogorka, Roko Peračić, Josip Ružić i Ante Mrduljaš. Gizdić, 1941.,97
Plan Splita pred rat
Zračna snimka Splita pred rat

Grad i okolica. Plan Splita pred rat; Zračna snimka Splita pred rat

29. ožujka

  • U Solinu, u kući Ivana Žižića-Sansira, održan je sastanak Mjesnog komiteta KPH Solin, na kome je podnesen izvještaj o uspjehu sinoćnjih demonstracija u centru grada i istaknuto raspoloženje i odlučnost masa za borbu protiv fašizma. Kao glavni zadatak pred partijsko članstvo postavljen je politički rad u masama na osnovi danih uputa u posljednjem letku CK KPJ. Gizdić, 1941., 98

30. ožujka

  • U Splitu je otpočela s radom dvodnevna Pokrajinska konferencija SKOJ-a za Dalmaciju. Konferencija je održana u kući Petra Dumanića u Rokovoj ulici br. 17.

Od Pokrajinskog komiteta SKOJ-a Hrvatske prisustvovao je Joža Vlahović, a od Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju politički i organizacioni sekretari Vicko Krstulović i Ivo Amulić. Izabran je novi Pokrajinski komitet SKOJ-a za Dalmaciju od sedam članova. Politički sekretar Komiteta je Neda Marović, a organizacioni sekretar Mirko Kaliterna. Zbornik 2. IHRPD, Kronologija

Do ove konferencije Oblasni komitet SKOJ-a sačinjavali su: Pjero Šegvić, sekretar, Neda Marović, Frane Barić i Željko Draganja, a na Konferenciji je biran komitet u sastavu: Neda Marović, politički sekretar, Mirko Kaliterna, organizacioni sekretar, te članovi Ante Jonić, Davor Urlić-Kljujo, Mile Bagat, Frane Barić i Željko Draganja. Nakon odlaska Nede Marović, u rujnu, zamijenio ju je Mirko Kaliterna, a kad je on zatvoren, zamijenio ga je Željko Draganja. U kolovozu je Davor Urlić strijeljan u Sinju. Gizdić, 1941.,100

  • U Solinu je održan sastanak skojevskog aktiva za Solinski bazen. Razrađena su uputstva CK o obrani zemlje i zadacima SKOJ-a i omladine, i u vezi s tim uputstva i odluke skojevske konferencije za Dalmaciju. Organizacija SKOJ-a u Solinskom bazenu imala je tada 195 članova, od kojih 40 žena. Gizdić, 1941., 99, Kronologija

PARTIJSKA ORGANIZACIJA U SPLITU

U Splitu su postojali Mjesni komitet Komunističke partije Hrvatske i dva rajonska komiteta (Varoš-Dobri i Lučac-Manuš). Organizacioni sekretar Komiteta bio je Roko Peračić, a politički sekretar Edo Santini.

Pod rukovodstvom Mjesnog komiteta KPH, organizacija Splita je brojila 110 članova obuhvaćenih u 11 ćelija; u Solinu je bilo 15 ćelija sa 78 članova; na Šolti pet ćelija s 23 člana; u Kaštelima 14 ćelija s 92 člana i u Žrnovnici sedam ćelija s 57 članova.

U Splitu je postojao Okružni komitet SKOJ-a koji je vršio i funkciju Mjesnog komiteta SKOJ-a Split. Uz sekretara Mirka Kaliternu, komitet su sačinjavali Ante Jonić, Frane Bulić, Mile Ivančić, Milka Duvnjak, Feđa Borozan, Veljko Maskarelli, Željko Draganja i Andrija Bubalo. Postojala su dva rajonska komiteta – Veli Varoš i Lučac. Organizacija SKOJ-a brojila je 1025 članova raspoređenih u nekoliko desetaka aktiva po zanimanju i djelovanju. Mjesne organizacije SKOJ-a Šolte, Trogira, Kaštela, Solina, Klisa i Žrnovnice povezane su bile s MK Split. Kronologija, Marović, Zbornik br. 5, 88.- 89., 134.

Iz Ratne Kronologije–OŽUJAK 1941.: KRALJEVINA JUGOSLAVIJA PRISTUPA TROJNOM PAKTU –PROBRITANSKI ORIJENTIRANI OFICIRI JUGOSLAVENSKE VOJSKE IZVRŠILI DRŽAVNI UDAR (27. OŽUJKA) – NJEMAČKA I TALIJANSKA VRHOVNA KOMANDA IZDALE DIREKTIVE ZA NAPAD NA JUGOSLAVIJU

TRAVANJ

Psihoza prijetećeg rata u gradu – Iz Splita u Italiju otišlo više od tisuću Splićana, talijanskih državljana – Grad napustili konzuli Njemačke i Italije – Vojna mobilizacija – Komunisti se odazivaju vojnim pozivima za obranu zemlje – Talijanski avioni bombardirali grad – Rat je! – Kraljevska vojska baca oružje i bježi – Komunisti iz vojnih jedinica ne predaju oružje i pripremaju otpor – Poznati frankovci-ustaše zauzimaju javne zgrade – Formiran Prijeki sud – Split okupirale talijanske jedinice motoriziranog korpusa 2. armije – Iz Italije stiglo 800 fašističkih službenika i dužnosnika – Dnevnik San Marco umjesto Novog Doba – Talijani snimaju propagandni film o »osvajanju« Splita

1. travnja

  • Već nekoliko dana po Splitu se priča kako je talijanski konzul naredio svim talijanskim optantima i državljanima u Dalmaciji da što prije napuste ove krajeve. Neki imućniji su već otišli, a 1. travnja došla su dva talijanska broda, Pietro Moscari i Filippo Grimanni, koja su istu večer oko 23 sata otplovila. Kisić
  • Nakon obaranja Cvetković-Mačekove vlade, koncentrirale su se i gomilale njemačko-talijanske trupe na granicama Jugoslavije. Vlada generala Simovića provodila je vojnu mobilizaciju. Organizacije KPH imale su zadatak pomagati mobilizaciju zbog eventualne borbe protiv fašističkog osvajača. »Jugonacionalisti« su također dali jednodušnu podršku mobilizaciji. Nasuprot tome, prema ocjeni Drage Gizdića, frankovci i klerikalci, kao i najveći dio rukovoditelja HSS-a, sabotiraju. Uza sve to mobilizacija se normalno odvijala, i u Splitu i okolici nije bilo poznatih slučajeva neodazivanja. Gizdić, 1941., 101
Zgrada na Bačvicama (sadašnji izgled) gdje je bio smješten talijanski konzulat u Splitu

Mussolinijev konzulat. Zgrada na Bačvicama (sadašnji izgled) gdje je bio smješten talijanski konzulat u Splitu

2. travnja

  • Novo doba od 2. travnja, opisujući odlazak optanata, navodi: »…Čitavo poslijepodne i večer stajale su skupine odlazećih Talijana kod zgrade Putnika, čekajući ukrcaj i odlazak Talijana, onih koji su ovdje rođeni i živjeli s ovdašnjim svijetom u rodbinskim i prijateljskim vezama i odnosima. Bilo je dirljivih momenata. Mnogi su imali u našem gradu dobra prijatelja, susjeda i blisku rodbinsku vezu. U Italiju su otputovali očevi i majke, a ostajali djeca i unučad ili obrnuto. Iz našeg Velog Varoša otputovalo je nekoliko težačkih familija i radnika optanata, a mnogi od njih nisu znali ni govoriti talijanski. Jedan broj je ipak ostao. Obavijest o odlasku je došla iznenada Na brzinu su se obavila brojna vjenčanja. Otputovalo je njih 1103.« Kisić

3. travnja

  • Jutros je ovdašnji generalni konzul Italije Luigi Arduini u pratnji potkonzula Roberta de Cardona posjetio povjerenika Banske ispostave Mihovila Vukovića. Zahvalio mu je na velikoj susretljivosti vlasti i građanstva prema odlazećim talijanskim državljanima. Požalio se što su jučer i prekjučer neke (talijanske) radiostanice javljale izmišljenu vijest – o maltretiranju talijanskih državljana u Splitu posljednjih dana, koji su jedva uspjeli spasiti gole živote, pobjegavši u talijanske brodove u luci.
  • Popodne je Split napustio njemački konzul Villy Unverfert s dva činovnika konzulata. Ono malo Nijemaca što se nalazilo u Splitu otputovalo je prije nekoliko dana vlakom u Zagreb. Kisić

4. travnja

  • Poslije podne u 15 sati održana je velika pokornička procesija za mir, od crkve sv. Frane s Rive do Gospe na Marjanu. Predvodio ju je biskup Bonefačić,[3] a u procesiji je sudjelovalo svo svećenstvo, svi fratarski redovi, kao i milosrdne sestre te mnoštvo građana. Molilo se za mir i pjevalo pobožne pjesme. Na povratku je u crkvi održana prigodna propovijed. Kisić

5. travnja

  • Upoznati s činjenicom da će od snaga Osovine uslijediti napad na Jugoslaviju, iz Splita su otputovali vlakom u Italiju talijanski generalni konzul Luigi Arduini, potkonzul Roberto de Cardona i konzul iz Dubrovnika Giorgio Tiberio. Kisić, Kronologija
  • Česte uzbune, zavijanje sirena, vježbe obrane i zamračenja i trke (vježbe) vojnika po ulicama utjecali su na žitelje grada i stvarana je psihoza prijetećeg rata. U dućanima su se kupovali prehrambeni artikli u većim količinama, a imućniji su stvarali zalihe hrane. Pričalo se gdje i kako se skloniti u slučaju bombardiranja.

U večernjim satima prenosila se ulicama Splita vijest o potpisanom ugovoru prijateljstva između SSSR-a i vlade generala Simovića Kraljevine Jugoslavije. Ova vijest kao da je ublažavajuće djelovala na postojeću psihozu opasnosti. Reić

NAPAD NA JUGOSLAVIJU

Prvo nadletanje talijanskih aviona iz baze Brindisi u šest sati ujutro

6. travnja 1941.: Talijani bombardiraju Split. Prvo nadletanje talijanskih aviona iz baze Brindisi u šest sati ujutro

6. travnja

Bombe na grad bacilo je pet aviona u gotovo praznu luku
Pogođena zgrada u kompleksu Prokurativa u kojoj se nalazila Narodna banka

6. travnja 1941.: Talijani bombardiraju Split. Bombe na grad bacilo je pet aviona u gotovo praznu luku; Pogođena zgrada u kompleksu Prokurativa u kojoj se nalazila Narodna banka

  • Split je bombardiralo pet talijanskih aviona. Pogođena je krma ratnog broda Spasilac i tom prilikom poginuli su jedan mornar i jedan rezervni oficir. Ostale bombe su srušile kuću Marasović u Sustipanskoj ulici[4], a okolne kuće oštetile. Poginula su tri građanina. Oštećena je zgrada Narodne banke, na Mletačkom gatu srušen je mul i ubijen lučki pilot, oštećeno je mnogo kuća u blizini Srpske banke, kao i hotel Ambasador. Kronologija
  • O bombardiranju Splita Drago Gizdić piše: »Nešto prije 7 sati izjutra probudila me u Splitu jaka detonacija. Zatekla me u stanu starog brodogradilišnog radnika Andre Mušice u Kukuljevićevoj ulici, kod kojeg sam se skrivao. Pogledavši kroz prozor, ugledao sam pet aviona koji su bacali bombe pored tvornice cementa u Kaštel Sućurcu nasuprot splitskom Brodogradilištu. Detonacije i dim dolazili su i od željezničke stanice i obale.

Svijet je začas poustajao i nahrupio na prozore, a oni koji su se ovog nedjeljnog jutra zatekli vani, nastojali su da se što prije izgube s ulica. Odasvud su se čuli glasovi: ‘Rat je! Nijemci i Talijani napali su Jugoslaviju.’ Nešto kasnije doznalo se preko radija da su njemački zračni gusari teško bombardirali Beograd. Brzo sam se obukao i izašao u grad.

U bombardiranju Splita, iako je jutros osvanuo vedar i lijep dan, talijanski avioni nisu imali naročite pogotke. Pri bombardiranju ih nažalost nije nitko ometao, naša artiljerija šutjela je kao da je nema. Sve to ne sluti na dobro. Prve su bombe pale na obalu kod željezničke stanice i u luku, u kojoj je oštećen brod Spasilac, zatim blizu hotela Bellevue, udarivši u ugao zgrade Narodne banke. Ubijeno je sedam osoba i više ih je ranjeno. Veće materijalne štete nema. U gradu se osjeća zabrinutost i strah. Sveopći je prezir građana prema fašističkim napadačima. Prema izvjesnim alarmantnim glasinama može se zaključiti da su petokolonaši sve aktivniji u svojoj zločinačkoj raboti, a vlasti ne poduzimaju ništa protiv njih.

Zbog nastale ratne situacije još u toku jutra sastao se Pokrajinski komitet KPH poviše Balkanske ulice,[5] u stanu grafičkog radnika Andrije Popovića, da poduzme odgovarajuće mjere. Odlučeno je da sve što je sposobno ode u vojne jedinice, ne čekajući na poziv. Dogovoreno je da posebno izabrana delegacija drugova s Vickom Krstulovićem na čelu ode do Komande grada, pukovniku Viktoru Novaku, i da predloži mobilizaciju i naoružanje grada za obranu. Iako uporna u svojim zahtjevima, delegacija nije postigla željeni rezultat. To se donekle i pretpostavljalo s obzirom na to da je i vojno rukovodstvo velikim dijelom petokolonaško i kukavičko.« Gizdić, 1941.,102-104, Kronologija

  • Komanda mjesta Split izdala je proglas o znakovima uzbune, kretanju građana po ulicama, o zamračenju, uređenju tavana i skloništa u slučaju bombardiranja itd. Kisić, Kronologija
  • PK KPH Dalmacije uputio je obavijest komunistima da se odazovu vojnim pozivima za obranu zemlje. Prihvaćajući poziv Pokrajinskog komiteta, mnogi su se komunisti našli s ostalim obveznicima iz Dalmacije u vojnim jedinicama. Barbarić, Zbornik br. 2., 135.

7. travnja

  • Policija u Splitu izdala je naredbu da sve radnje i trgovine budu normalno otvorene, a kavane, bufeti, krčme i sl. do 21 sat. Zabranjeno je građanstvu kretanje po gradu, bez vojne potrebe, poslije 21 sat. Kisić, Kronologija
  • Talijanska avijacija bombardirala je Divulje – hidroavionsku bazu, iz koje je dan ranije izvučen sav benzin i sklonjen pod brdo zvano Plano. Gizdić, 1941.,105, Kronologija
  • Zbog straha od bombardiranja zrakoplova, u posljednja dva, tri dana iz Splita iselilo se u obližnja mjesta Zagore, pa i dalje, preko 300 obitelji. Uz to su mnoge težačke obitelji napustile kuće u gradu i smjestile se u kućicama po splitskom polju ili improvizirale smještaj pod voćkama. Brojni su improvizirali boravišta u šumi Marjana. Kisić, Reić

8. travnja

  • U Split je stiglo iz Zadra 36 jugoslavenskih državljana: zanatlija, trgovaca, privatnika, većim dijelom radnika s obiteljima koji su godinama živjeli u tom gradu kao talijanski podanici. Kisić, Kronologija

BEZVLAŠĆE U GRADU

10. travnja

  • Među kraljevskom jugoslavenskom vojskom u Splitu je zavladala demoralizacija. Vojska je počela napuštati položaje, zavladala je opća pometnja. U gradu je bezvlašće. U otvorenom automobilu s hrvatskom zastavom prolaze poznati frankovci – ustaše dr. Berković, Markotić, Luetić i šef policije Lipnjak. U ime tzv. Nezavisne Države Hrvatske zaposjeli su zgrade pošte, općine, banovine i druge. Gizdić, 1941.,109, Kronologija
  • Proglašenjem NDH nastalo je rasulo u jedinicama bivše jugoslavenske vojske, posebno na području Hrvatske. Pripadnike tih jedinica, vojne obveznike, razoružavala je Seljačka zaštita.[6] Talijanska vojska je nesmetano prodirala u Dalmaciju i do Splita. Otpor Talijanima pružio je u šibenskoj luci ratni brod Zmaj, čiju su posadu činili brojni Splićani. Kod Knina je 13. travnja 1941. u rajonu Pađana dio 54. pješadijskog puka zajedno s naoružanim seljacima tog kraja dočekao Talijane u zasjedi. U toj borbi Talijani su imali preko četrdeset mrtvih i ranjenih. Scotti-Žurić, Zbornik br.2., 85., 86.
  • U Splitu, u kući krojačkog majstora Marina Ferića, kod Nove bolnice na Firulama, sastao se Pokrajinski komitet KPH za Dalmaciju na kome je analizirana novonastala situacija i odlučeno je sljedeće: da je besmisleno osvajati vlast u takvoj situaciji jer bi se unaprijed otkrili partijski kadrovi i olakšalo neprijatelju da ih desetkuje; da se odmah ide među vojnike i radi na tome da ne predaju oružje u kasarne, već da ga ponesu kućama i spreme. Gizdić, 1941.,109-110, Kronologija

PRIKUPLJANJE ORUŽJA

Pokrajinski komitet KPH vodio je akciju da se iz vojnih objekata oduzmu, prikupe, sačuvaju i pohrane u improvizirana skladišta sve moguće oružje, municija i vojna oprema

Ulaz u tvrđavu Gripe – današnji izgled. Pokrajinski komitet KPH vodio je akciju da se iz vojnih objekata oduzmu, prikupe, sačuvaju i pohrane u improvizirana skladišta sve moguće oružje, municija i vojna oprema

  • O prikupljanju oružja Gizdić piše: »Po odluci PK, nakon završetka sjednice, otišao sam poslije podne na Gripe pred kasarnu i zaustavljao vojnike, najprije pojedinačno, zatim cijele vodove i čete; upućivao sam ih da ne predaju oružje, već da ga nose kućama i spreme. Tu se ubrzo našlo i novopečenih ustaša - iz redova oficira, na čelu s jednim majorom, koji su jednostavno skinuli kraljevske kokarde s kapa i oko ruku stavili hrvatske trobojnice. Oni su se zalagali da se oružje preda u kasarne. Tu smo se brzo s njima sukobili. Dok smo se s njima naganjali, brzo se skupila masa vojnika koja je prekrila sav prostor ispred glavnog ulaza u kasarnu na Gripama. Stav KP, koji sam prenosio na vojnike, brzo je naišao na podršku, najprije nekih drugova vojnika iz Kaštela koje sam poznavao, a zatim i velike većine ostalih. Kasnije se pokazalo da bi bilo bolje da su vojnici predali oružje u kasarne u Splitu, iz kojih smo mi zatim mogli više izvući nego što smo ga dobili ovako. Mačekova zaštita, koja se stavila odmah u službu NDH, razoružavala je na cestama i putovima vojnike koji su se vraćali kućama, i kasnije oružje, koliko je dospjela, predala Talijanima.« Gizdić, 110, 1941.
  • Dinarska divizija vojske Kraljevine Jugoslavije, formirana od brojnih rezervista iz Splita i ostalih dijelova srednje Dalmacije, upućena iz Sinja prema Livnu, na prijevoju Vaganj, svađom, otkazivanjem poslušnosti i ponekim ispaljenim metkom, organiziranim od petokolonaša: frankovaca, mačekovaca i ustaških elemenata, raspala se i rasturila. U oružanom sukobu u štabu divizije ubijen je major Milorad Mladenović, a nekoliko oficira ranjeno. Poginuo je i ubojica majora, ađutant u štabu divizije, rezervni potporučnik Milan Luetić. Stiže vijest da se kompletna divizija vraća u Sinj. Nastala je gužva i zbrka, baca se oružje i oprema, bježi na sve strane. Komunisti dobivaju obavijest da ne predaju oružje ustašama, da ga ponesu i skriju. Križević, 16.

11. travnja

  • Split je bio bez vojske. Veći broj policije i žandara stavio se u službu Nezavisne Države Hrvatske. Hrvatska zaštita hapsila je oficire Srbe. KPH je radila na spašavanju oficira, omogućivši im bijeg, presvlačeći ih u civilna odijela. Preko simpatizera među osobljem zatvora izvlačila je uhapšenike i pomagala im u bijegu. Gizdić, 1941.,111, Kronologija
  • Ustaški povjerenik Ante Luetić izdao je proglas s pozivom Splićanima na red i mir. Narodni zastupnik Hrvatske seljačke stranke (HSS), dr. Josip Berković iz Splita, telefonski je nazvao sve predsjednike općina i naredio im da se stave u službu NDH i da rade na učvršćivanju njene vlasti, a obližnje »zaštite« iz pojedinih sela pozvao u Split da im komunisti ne bi oduzeli vlast. Kisić, Kronologija
  • Saznavši za rasulo Dinarske divizije na Vagnju, sekretar PK KPH Vicko Krstulović odmah se uputio s vozačem motocikla Mariom Katunarićem ka sinjskom području gdje se nalazila glavnina jedinica raspadajuće Dinarske divizije u kojoj se nalazio i znatan broj članova KPH. Stupivši s njima u kontakt, prenio im je stav PK KPH da se oružje ne predaje i ne baca, već da ga ponesu sa sobom i negdje skriju. Ujedno im je označavao pravce kretanja stazama i stranputicama, kako bi zaobišli ustaške punktove i zasjede koje su oduzimale oružje. Mijan, Zbornik br. 5,101.

MAČEK POZIVA NA POKORAVANJE USTAŠKOJ VLASTI

  • Tih dana PK KPH poduzima niz mjera i akcija da se iz vojnih objekata oduzmu, prikupe, sačuvaju i pohrane u improvizirana skladišta sva moguća lična oružja, municija i vojna oprema. Ta aktivnost, prihvaćena od organiziranih članova, posebno omladine, dosiže široke razmjere. »Napadnuta« su vojna skladišta i kasarne. Oduzeto je, odneseno i pohranjeno: 832 puške, 229 pištolja, 30 puškomitraljeza, 19 teških mitraljeza, 955 ručnih bombi, deset signalnih pištolja, 807.300 puščanih i mitraljeskih metaka, 48 kg trotila, 38 mina, dvije radiostanice, mnogo štapina i detonatora, znatne količine sanitetskog materijala i druge vojne opreme. Nekoliko stotina komada oružja i znatna količina municije nalazila se skrivena po kućama, kućnim dvorištima, tezama,[7] te po Marjanu i po splitskom polju, donesena ili oduzeta vojnicima raspale jugoslavenske vojske. Mijan, Zbornik br. 5, 122.-123.
  • Predsjednik HSS-a dr. V. Maček izdao je proglas koji glasi: »Hrvatski narode! General Slavko Kvaternik, vođa nacionalističkog pokreta u zemlji, proglasio je danas slobodnu i nezavisnu državu na cjelokupnom historijskom području Hrvatske, te preuzeo vlast. Pozivam sav hrvatski narod da se novoj vlasti pokori, pozivam sve pristaše HSS-a koji su na upravnim položajima, sve kotarske odbornike, općinske načelnike i odbornike itd., na iskrenu suradnju s novom vladom«. Kisić

12. travnja

  • Od 12. travnja svaku večer megafonom kojeg je postavila firma Mateljan na Trgu dr. Ante Pavelića[8], informira se građanstvo o novim odredbama i zabavlja se uz muziku s gramofonskih ploča. (Po okupaciji talijanske vojske megafon je funkcionirao nekoliko dana, a obavijesti su davane i na talijanskom jeziku). Kronologija
  • Prvi postupci ustaške vlasti u Splitu bili su: odstranjenje dužnosnika u Banskoj vlasti, državnog redarstva, sudstva itd. Bansku ispostavu preuzima Luetić, redarstvo dr. Šimunić, sudstvo Vlaho Carević. Danonoćno su se skidale spomen-ploče i neodgovarajući nazivi ulica i postavljali novi nazivi: Bana Jelačića, Milana Luetića (ubijenog na Vagnju), Slavka Kvaternika, Adolfa Hitlera, Benita Mussolinija, itd. Kićenje ulica zastavama bilo je nenadmašivo, naročito Rive i Pjace. Svi uniformirani državni namještenici na kapama nose hrvatske kokarde.
  • Uhapšeno je tridesetak istaknutih Jugoslavena, bivših banova: dr. Jablanović, dr. Buić, dr. Tartaglia, direktor gimnazije Alfirević, dr. Uroš Desnica i drugi.
  • U Splitu je pokopan dr. Milan Luetić, sudac iz Makarske, mobilizirani oficir koji je poginuo 9. travnja na Prologu, između Sinja i Livna, jer se navodno suprotstavio nalogu da ide za Bosnu, a ubio ga je major. Sprovod i pokop su izvedeni uz veliko učešće svećenika, franjevaca i dominikanaca. Lijes su nosili časnici na čelu sa majorom Vilimom Wolfom … Pred vratima crkve sv. Petra dočekao ih je splitski biskup Bonefačić, koji ga je otpratio do odra u crkvi i dao odrješenje. Nakon što je pred crkvu iznesen lijes, održani su brojni govori … U ime delegacije ustaške vojarne u Sinju oprostio se major Vilim Wolf. Na kraju osmrtnice, koju su izdali ustaše, stajalo je: »Hrvatska zemljo, među posljednjim primi ovu veliku žrtvu za tvoje oslobođenje i daj joj u sebi zaslužni pokoj«. Kisić
  • Hrvatski narod[9] objavljuje komentar talijanskog ministra Ciana – da će Italija upravljati svoju politiku u korist slobodne i nezavisne Hrvatske, dok je Pavelić pokušao isticanjem Italije hrvatsku javnost pripremiti na značajne ustupke Italiji. Tako su otpočeli u javnost izlaziti raniji dogovori i pogodbe između Mussolinija i njegovog štićenika, emigranta Ante Pavelića, o prodaji Jadrana, otoka, priobalja i zaobalja od Rijeke do Boke, gotovo čitave Dalmacije, u znak sveopće zahvalnosti. Scotti-Žurić, Zbornik br. 2, 92.

UPAD ČLANOVA KP-a U TVRĐAVU GRIPE

13. travnja

  • U Splitu su članovi KPH upali u kasarnu Gripe, koju su čuvali ustaše, i odnijeli 65 pušaka, tri mitraljeza, 40.000 metaka i deset sanduka ručnih bombi. Oružje i municija su smješteni u specijalno izgrađenom bunkeru na zemljištu Stipe Bagata na Žnjanu, vinogradu Bartula Paića, na groblju, na Sustipanu i u Dujmovači. Gizdić, 117,1941., Kronologija
  • U Splitu su članovi KPH i SKOJ-a, zaposleni u Brodogradilištu, iznijeli puške, bombe i municiju s ratnih brodova Orao i Sokol, koji su se nalazili u Brodogradilištu. Kronologija
  • Pukovnik Bojić je u ime Komande ustaške vojske pozvao Splićane na uključivanje u ustaške postrojbe pozivom koji je glasio:

KOMANDA USTAŠKE VOJSKE

Države Hrvatske u Splitu

Br. 72/41

HRVATSKI NARODE!

U interesu naše nezavisnosti i skupo stečene slobode, u ovim odsudnim povijesnim časovima potrebno je da se svaki Hrvat nađe u službi slobodne Domovine.

Da bi se sadašnje stanje što bolje učvrstilo

POZIVAM

sve hrvatske omladince i domoljube da se odmah jave ustaškoj vojarni Gripe u Splitu

kao dobrovoljci

i time postanu članovi oružane sile Domovine Hrvatske.

Svaki na svoje mjesto!

Za dom!

Split, na Uskrs Slobode

komandant pukovnik Josip Bojić s.r.

Kisić

KOMUNISTI OSLOBODILI SVE ZATVORENIKE

14. travnja

  • U Splitu je Pokrajinski komitet KPH za Dalmaciju organizirao napad na sudski zatvor[10] (na Obali), iz kojega su oslobođeni svi zatvorenici. Gizdić, 1941., Kronologija
  • Članovi SKOJ-a upali su u kasarnu na Gripama, koju su čuvale ustaške straže, i tom prilikom odnijeli oko 250 pušaka, tri teška mitraljeza i sedam sanduka municije. Kronologija
Komunisti su 14. travnja organizirali napad na sudski zatvor Svetoga Roka na Obali, iz kojega su oslobođeni svi zatvorenici

Sudski zatvor. Komunisti su 14. travnja organizirali napad na sudski zatvor Svetoga Roka na Obali, iz kojega su oslobođeni svi zatvorenici

OPSADNO STANJE

  • Po Splitu su oblijepljeni oglasi sljedećeg sadržaja:
Proglas ustaškog povjerenika Ante Luetića

Opsadno stanje i prijeki sud. Proglas ustaškog povjerenika Ante Luetića

PROGLAŠENJE OPSADNOG STANJA I PRIJEKOG SUDA

Dr. Ante Pavelić, ustaški poglavnik, proglasio je stvaranje Nezavisne Države Hrvatske na cjelokupnom etničkom i povijesnom području hrvatskog naroda. Djelo stvaranja hrvatske države je najveći događaj u povijesti hrvatskog naroda od kada je izgubio svoju državu, i stoga svi postupci u riječima i djelima protiv ovoga stvaranja zaslužuju najjaču osudu i prezir.

Različiti nosioci i podržavatelji bivših tiranskih i protuhrvatskih režima u ovim odlučnim časovima nastoje zagorčiti narodno veselje i unijeti zabunu u narodne redove te time omesti što brži prijelaz u normalno stanje.

Ustaška vlast ne može dopustiti da neprijatelj hrvatske državne misli i ustaškog poglavnika dr. Ante Pavelića djeluje ma i jedan čas i stoga proglašavam na području ispostave Ustaškog povjereništva u Splitu

OPSADNO STANJE I PRIJEKI SUD

Svako lice koje zlonamjerno i neprijateljski stvara zabunu svojim činima i širenjem neistinitih i neprijateljskih vijesti bit će uhapšeno i odgovarat će prijekom sudu, a odluka suda može biti samo kazna smrću ili oslobođenje.

Ante Luetić s.r., ustaški povjerenik

U Splitu, 14. travnja

Ovaj oglas proglasio je također posebnim proglasom i gradski načelnik, dr. J. Brkić. Kisić

REDARSTVENO RAVNATELJSTVO U SPLITU

Pov. br. 2350

Split, 14. IV. 1941.

NAREDBA

Zabranjujem svako kretanje svim licima na području ove vlasti od 21 sat na veče do 5 sati u jutro po novom vremenu.

Za iznimne slučajeve kod liječnika, bolesnika, javnih organa, kao i uopće službenika, mora se tražiti dozvola od Redarstvenog ravnateljstva, na kojoj mora biti i fotografija. Ove dozvole se izdaju kod Redarstvenog ravnateljstva, soba br. 32.

Svi prozori i vrata na zgradama moraju biti od 21 sat do 5 sati zatvorena i zaključana.

Prekršitelji ove Naredbe najstrože i smjesta će se kažnjavati po postojećim izvanrednim propisima time da će biti smjesta uhapšeni.

komesar Redarstvenog ravnateljstva:

dr. Šimunić s.r.

Kisić

KOMANDA USTAŠKE VOJSKE

Države Hrvatske u Splitu

Br. 73/41

NAREDBA

Sada, kada nam je sloboda ostvarena, pozivam sve vojnike i građane koji imaju oružje, municiju, hranu, opremu i slično da ih bezodvlačno, a najdalje u roku od tri dana, predadu najbližim ustaškim vlastima.

Za ličnu i imovinsku sigurnost, kao i za javni poredak, jamči sada jedino oružana sila Države Hrvatske.

Tko se gornjem nalogu ne pokori u predviđenom roku, bit će smatran protivnikom skupo stečene slobode, bit će stavljen pod Ustaški prijeki sud i kažnjen smrću.

komandant pukovnik Josip Bojić s.r.

Kisić

SPLIT POD OKUPACIJOM

15. travnja

  • Gradski načelnik Brkić izdao je sljedeću naredbu:
Odmah po okupaciji ustaške vlasti u Splitu počele su u dnevniku »Novo doba« objavljivati niz mjera kojima se uvodila fašistička strahovlada

Uvođenje strahovlade. Odmah po okupaciji ustaške vlasti u Splitu počele su u dnevniku »Novo doba« objavljivati niz mjera kojima se uvodila fašistička strahovlada

GRADSKO POGLAVARSTVO SPLIT

Pres. No. 20/40 15. IV. 1941.

NAREDBA!

Naređenjem broj 63 ustaškog povjerenika u Splitu, a u svrhu da se osigura potpuni red i mir, kao i lična imovna i sigurnost na cjelokupnom teritoriju Ustaškog povjereništva (bivša ispostava Banske vlasti) Države Hrvatske
naređeno je:

1. Svak bez izuzetka mora se bezuvjetno pokoravati ustaškim sigurnosnim
vlastima.

2. Zabranjujem do daljnjega svako
točenje alkoholnih pića.

3. Zabranjujem svako sakupljanje u
masama.

4. Zabranjujem svaku kritiku novog
poretka.

5. Zabranjujem svako narušavanje reda i mira u bilo kojem vidu, naročito zabranjujem ugrožavanje lične i imovinske sigurnosti.

6. Zabranjujem svima nošenje i posjedovanje bilo kakvog oružja, osim državnim ustaškim i sigurnosnim organima.

7. Naređujem svim vojnicima povratnicima, pod prijetnjom kazne prijekog suda, da smjesta, a najkasnije u roku od tri dana vrate svo oružje, kao i dijelove i municiju, koje su prilikom napuštanja vojske sa sobom ponijeli. Ovo oružje mora se odmah vratiti najbližim ustaškim kotarskim poglavarstvima koji ga moraju odmah dostaviti državnoj vojnoj vlasti.

8. Svi članovi civilne zaštite moraju ostati i dalje na dužnostima kod svojih jedinica.

9. Propisi o zamračivanju ostaju na
snazi.

10. Svakog prekršitelja ove naredbe mora se smjesta uhapsiti i s njime postupati po zakonu.

11. Zabranjujem svako povišenje cijena živežnim namirnicama, kao i ostalim artiklima, a isto tako prikrivanje ovih stvari.

Upozorava se građanstvo na prednju naredbu i pozivlje da se istoj bezuvjetno pokorava.

gradski načelnik

dr. Josip Brkić

Kisić

  • Ustaški povjerenik Luetić izdao je proglas:

GRAĐANI GRADA SPLITA

Očekujemo dolazak savezničke prijateljske vojske.

Tom prigodom treba da građani pokažu uzoran mir, disciplinu i dostojanstvo i da dočekaju savezničku vojsku kao prijatelje. Ko bude ma i najmanjim incidentom narušavao mir i red, sudiće mu organi na licu mjesta.

Upozoravaju se građani da ne nasjedaju nikakvim zlonamjernim tumačenjima i da u svakom slučaju imaju puno povjerenje u našeg poglavnika dr. Antu Pavelića i njegovo Ustaško povjereništvo.

Ustaše, zaštita i svi ostali organi reda ostaju na svojim mjestima i na svojoj redovnoj dužnosti.

ustaški povjerenik

ANTE LUETIĆ s.r.

Kisić

ustaški ministar za Dalmaciju došao je u Split zajedno s okupatorskom soladateskom

Edo Bulat, ustaški ministar za Dalmaciju došao je u Split zajedno s okupatorskom soladateskom

  • 15. travnja stigao je iz Zagreba dr. Edo Bulat, ministar za Dalmaciju. Radi svečanog dočeka predstavnici vlasti podigli su slavoluk s natpisom »Dobrodošli! » i hrvatskom i njemačkom zastavom s kukastim križem sa strane.

S njim su došla i dva viša njemačka oficira. Građanstvo je u velikom broju na Solinskoj cesti očekivalo njemačku vojsku sa cvijećem, hrvatskim zastavama te kukastim križevima, jer se kategorički tvrdilo da će Nijemci preuzeti Split, a talijanska vojska, koja je došla prije (u Dalmaciju, op. pr.), biti povučena. Kisić

  • Split su okupirale talijanske jedinice Motoriziranog korpusa 2. armije. Kronologija
  • O dolasku talijanske vojske Drago Gizdić piše: »Oko tri sata poslije podne čula se i pojavila talijanska motorizirana kolona; išla je od Trogira kroz Kaštela prema Splitu, kamo je stigla u pet i po sati. Iz neposredne blizine s jednog prozora promatrao sam ulazak Talijana u grad. Na čelu talijanske kolone u prvim kolima s kukastim križem i njemačkom zastavom nalazila su se dva njemačka oficira i ustaški glavešina dr. Edo Bulat, stari orjunaš, sada novopečeni ustaša, koji dolazi iz Zagreba. Zbog velikog broja vozila sav je grad odzvanjao od tutnjave motora s talijanskom »izabranom« vojskom – bersaglierima. Doček je bio jadan – šačica frankovaca-ustaša, čija je vlast u Splitu i najvećem dijelu Dalmacije već iščezla. Uzvikivali su parole dobrodošlice svojim gospodarima. Na dočeku je u malobrojnoj publici na čelu s Berkovićem, Luetićem i »kompanijom« lako bilo zapaziti mnogo popova. Gizdić, 122,1941.
  • Dolazak talijanske vojske slijedio je oko 17.30. Došla je jedna motorizirana jedinica pješadije pod zapovjedništvom armijskog generala Zingalesa. Vojsku su dočekali i pozdravili već u blizini Kopilice predstavnici vlasti na čelu s ustaškim povjerenikom Antom Luetićem i redarstvenim ravnateljem dr. Ćirom Šimunićem. Dolazak vojske tekao je u najvećem redu i disciplini, a prisustvovalo je i prilično građanstva, koje je uglavnom ostalo pasivno. Predvečer je dr. Bulat u pratnji ustaškog povjerenika Luetića i novog načelnika Splita, dr. Nardellija[11], posjetio u hotelu Ambasador talijanskog generala i pozdravio ga u ime vlade Države Hrvatske, na što mu je general zahvalio na pozdravu i zaželio Državi Hrvatskoj najljepšu budućnost. Kisić
  • Novo doba donosi da je po nalogu zamjenika Poglavnika i vrhovnog zapovjednika cjelokupne oružane sile Države Hrvatske, generala Slavka Kvaternika, postavljen za zapovjednika mjesta u Splitu Mario Righi. Kisić
  • Noću, uoči ulaska talijanske vojske u Split, ostala je nerazoružana stanica RM-a na Sustipanu. Grupa komunista i skojevaca predvođena Antom Jonićem, pod okriljem noći krenula je na zadatak. U nemogućnosti da nađeno oružje, municiju i opremu prenesu u Splitsko polje, sve su skrili u nekoliko grobnica. Topove su oštetili, a topovske granate bacili u morsku dubinu. Marković Vladimir Inđo, Nepokorena mladost I, Split, 1975., str. 31. - 32.
  • Mobilnost i javna politička djelatnost komunista i omladine u vremenu od 27. ožujka, kada vlada de facto bezvlašće, zabuna i kaos u Dalmaciji i Splitu, vidljivo pokazuje da se Komunistička partija jasno i odlučno opredijelila za suprotstavljanje fašizaciji zemlje, nacionalnom i socijalnom porobljavanju i pozvala hrvatski narod da svoju borbu poveže sa borbom ostalih naroda zemlje za slobodu i nezavisnost. Barbarić, Zbornik br. 5, 134.
15. travnja 1941: Talijanske snage ulaze u Split nekadašnjom Solinskom cestom (danas Ulica Domovinskog rata)
15. travnja 1941: Talijanske snage ulaze u Split nekadašnjom Solinskom cestom (danas Ulica Domovinskog rata)
15. travnja 1941: Talijanske snage ulaze u Split nekadašnjom Solinskom cestom (danas Ulica Domovinskog rata)

Talijani u Splitu. 15. travnja 1941: Talijanske snage ulaze u Split nekadašnjom Solinskom cestom (danas Ulica Domovinskog rata)

16. travnja

  • U 10 sati ujutro načelnik dr. Josip Brkić predao je općinu novoimenovanom načelniku dr. Brunu Nardelliju, sudskom savjetniku i dvojici prisjednika Martinu Šegviću i Andriji Dvorniku. Kisić
  • Vojne magazine u krugu napuštenih objekata jugoslavenske vojske u kojima je još bilo hrane očistilo je pučanstvo nižeg staleža, piše Kisić, na inicijativu aktiva KPH i SKOJ-a, da ne bi pali u ruke nadolazeće okupatorske talijanske vojske. Brzom dojavom siromašnijem stanovništvu začas se slilo mnoštvo ljudi, žena, pa i djece prema tim objektima. Uzimala se i odnosila razna hrana. Presipalo se iz vreća u torbe, kutije i lonce. Nosile su se čitave vreće, sanduci, kutije, kante ulja i masti, te zahtijevalo da se to dijeli u susjedstvu, posebno starijima i siromašnijima. Skladišta i magazini su uglavnom ispražnjeni, iako su talijanski vojnici na nekim mjestima to sprječavali, sjeća se Lovre Reić. Kisić, Reić
  • Talijani su izlijepili naređenje Mussolinija o predaji oružja, koje je on izdao prije dva dana. Naređenje glasi:
Stanovništvo Dalmacije poziva se da preda oružje

Mussolinijev proglas od 14. travnja. Stanovništvo Dalmacije poziva se da preda oružje

Oglas o dužnosti predaje oružja

DUCE

PRVI MARŠAL IMPERIJE, ZAPOVJEDNIK ORUŽANIH

SNAGA NA SVIM FRONTOVIMA

Na temelju člana 6. kraljevskog dekreta od 8. srpnja 1938-XVI. broj 1415;

Na temelju člana 15., 17. i 18. zakona o ratu, potvrđeno spomenutim kraljevskim dekretom;

Na temelju dekreta od 10. lipnja 1940.-XVIII. br. 516, koji određuje primjenu zakona o državnom teritoriju:

ODREĐUJE

Član 1.

Svaki koji na jugoslavenskom teritoriju zaposjednutom talijanskim oružanim snagama drži bilo iz kojeg razloga vatreno oružje, dijelove istog, streljivo, bombe, razne druge eksplozive i zagušljive stvari i predmete ili suzne bombe, sablje, bajonete ili bodeže, mora iste predati u roku od tri dana od objavljivanja ovog proglasa najbližem vojničkom zapovjedništvu.

Prekršitelji prednjeg bit će kažnjeni globom od 200 lira i zatvorom od jedne godine.

U slučaju da se ne izvrši predaja mitraljeskih pušaka, mitraljeza i topova, ili da se nepredano oružje sakupi, bit će primijenjena kazna zatvora od jedne do deset godina.

Član 2.

O postupku predviđenom u prednjem članu sudit će armijski vojnički sud.

Ovaj oglas stupa na snagu danom svog objavljivanja.

Objavljivanje ovog oglasa izvršeno je izvješenjem na gradskim oglasnim pločama u zaposjednutom teritoriju.

Operaciona zona, dana 14. travnja 1941.-XIX.

Mussolini

Gizdić, 1941.124 -125

  • Ustaški povjerenik u Splitu, dr. Rajević, naredio je da sve općine kotara Split »što hitnije upute pozdrav poglavniku NDH Anti Paveliću u kojem će ga izričito zamoliti da u ime čitavog pučanstva njihove općine što iskrenije i najtoplije zahvali Führeru i Duceu na priznanju NDH«. Kisić, Kronologija
  • U popodnevnim satima stiglo je nekoliko kamiona talijanske vojske zamaskiranih mrežama i grančicama borova. Parkirali su se iza Kazališta i prema Hajdukovom igralištu. Kako bi se koji kamion zaustavio, iz njih bi iskakali talijanski vojnici u punoj ratnoj opremi, i s kacigama na glavi i puškama »na gotovs«, približavali se na ulici prolaznicima: muškarcima, ženama i mladeži s pitanjem »Dov’è Serbo? Dov’è Serbo[12]«. Čudeći se pitanjima, ljudi su se okretali bez odgovora. Talijanski su vojnici slično postupali i u drugim gradovima, odnosno u mjestima pretežno srpske nacionalnosti, npr. u Kninu, na isti su način pitali: »Dove sono i Croati? Dove sono i Croati?[13]« Očito su dobro savladali političke upute na planu stvaranja mržnje i međusobnog sukoba. Reić

17. travnja

  • Oni zaštitari koji su bili na Gripama, te kasarnu morali predati talijanskoj vojsci, bacili su oružje i municiju kroz prozore. To je zaustavljeno kad je odred talijanske vojske blokirao kasarnu.
  • Do daljnjega je obustavljen morski promet, tako da se prijevoz do otoka i bližih luka vrši uglavnom motornim jedrenjacima. Kisić
  • Oko podne je nad Splitom letio jedan avion i bacao letke. To je bio avion NDH koji je bacao letke u kojima se poziva građanstvo da se stavi u službu ustaških vojnih vlasti. Kisić, Kronologija

18. travnja

  • Komanda 2. talijanske armije izdala je naredbu o predaji oružja u roku od 24 sata od izdavanja proglasa. Oružje se mora predati najbližoj komandi, a vojnici bivše jugoslavenske vojske moraju se staviti na raspolaganje najbližoj okupacionoj vlasti. Jakovčev, Zbornik br. 2, 171.

19. travnja

  • Split je napustio konzul Velike Britanije Vilbert s vicekonzulom, porodicom i članovima konzulata. Vilberta su uhapsili talijanski oficiri i naredili mu da iste večeri otputuje vlakom za Sušak, gdje je stigao sutradan navečer. Kronologija

20. travnja

  • U Split se vratio iz Italije talijanski generalni konzul Luigi Arduini, koji je 5. travnja bio napustio grad.

Po gradu su izvješene hrvatske zastave, a na bivšoj Banskoj palači, koja je postala zgrada Ustaškog povjereništva, uz hrvatske zastave izvješena je i njemačka s kukastim križem te talijanska. Općina je svečano okitila Obalu trobojnicama, kao i sve lađe u luci. U 11.30 u crkvi sv. Duje održao je Te Deum biskup Bonefačić uz asistenciju visokog svećenstva, a odgovarao oratorijski zbor. Svečanost je završena sviranjem himne Lijepa naša.

  • Ustaški ministar za Dalmaciju dr. Edo Bulat otposlao je ovaj brzojav prigodom 52. rođendana Hitlera:

»Njegovoj Ekscelenciji i Vođi Velikog Njemačkog Reicha Adolfu Hitleru – Berlin

Stvaraocu nove Europe i novog europskog poretka, najvećem državniku i vojskovođi svih vremena, u ime Dalmacije odano čestitam rođendan, uvjeren da će Država Hrvatska dobiti svoje pune etničke i povijesne granice«.

Brzojavno je čestitao i načelnik Nardelli. Kisić

U drugoj polovici travnja CK KPH uputio je u Split svog člana Marka Oreškovića (na slici) da bi pomogao u pripremanju oružane borbe u Dalmaciji
Kuća u Splitu u kojoj je član CK KPH Marko Orešković potkraj travnja formirao Vojnu komisiju za Dalmaciju radi oružanih priprema za ustanak

Oružane pripreme za ustanak. U drugoj polovici travnja CK KPH uputio je u Split svog člana Marka Oreškovića (na slici) da bi pomogao u pripremanju oružane borbe u Dalmaciji; Kuća u Splitu u kojoj je član CK KPH Marko Orešković potkraj travnja formirao Vojnu komisiju za Dalmaciju radi oružanih priprema za ustanak

Travanj, druga polovica

  • U Split je stigao Marko Orešković[14] koga je uputio Centralni komitet KPH da bi pomogao u pripremanju oružane borbe u Dalmaciji. Kronologija, Amulić, Zbornik br. 2, 382.

21. travnja

  • Uplovila je u luku jedna eskadra talijanske ratne mornarice, skupa s admiralskom jahtom Iliria. Kisić
  • U Splitu talijanska vojska blokira zgradu bivše Banske ispostave u kojoj je bilo smješteno Ustaško povjereništvo. U šest sati popodne u zgradi Banske ispostave komandant Armije Francesco Zingales predao je civilnu vlast dr. Athosu Bartolucciju, koji je imenovan civilnim komesarom za okupirane krajeve Dalmacije. S hrvatske strane prisustvovali su dr. Edo Bulat kao povjerenik Poglavnika, kojem je komandant talijanskih okupacionih trupa general Francesco Zingales naredio da odmah preda civilnu vlast, i dr. Josip Berković, bivši narodni zastupnik. Na zgradi je nakon primopredaje skinuta hrvatska zastava (NDH), a istaknuta talijanska zastava. Kisić, Kronologija
  • Novo doba: »Trgovačka djelatnost u našem gradu je vrlo živa. Ulice našega grada poprimaju sve više normalni izgled … Naročito je u gradu vrlo živa trgovačka djelatnost. Dućani sa živežnim namirnicama, kao i trgovine sa manufakturnom robom i cipelama vrlo dobro rade … Mnoge domaćice pred dućanima prije i poslije podne čekaju na red da dobave nužne živežne i ostale potrošne artikle. Osim spomenutih trgovina, normalno već rade i sve kafane, kao i gostioničarske radnje u gradu, jer se već mogu redovito opskrbljivati mesom. Jedino je u trgovinama nestalo ulja, koje je vrlo potreban začin u našoj dalmatinskoj kuhinji, jer se kod nas mnogo troši povrća i ribe … Najvažnije je da se u gradu ne osjeća nikakva oskudica kruha, ali kako potrošačke mase stoje pred nekom bojazni da bi ga moglo nestati, to se već zarana pred pekarnama skuplja mnogo ljudi čekajući da na njih dođe red da kupe kruh. Određivanjem krušnih karata i ta bojazan građanstva bit će uklonjena. Najživlja trgovina obavlja se s duhanom i cigaretnim papirom. Kako je u Splitu uslijed nedavno prekinutih prometnih veza bilo pomanjkalo duhana, to su naši Zagorci razvili živu trgovinu duhanom i ostalim pušačkim priborom. Po Pazaru i svim uglovima u centru grada nude prodavači duhan uzvikujući: ‘Duhana, kartina’, te prodaju razne vrste duhana od 2 do 3 dinara kartice, a cigaret-papir od 1,50 do 2,50 dinara, već prema njegovoj kvaliteti…« Kisić
  • okupatorski civilni komesar splitskog kotara

    Ildebrando Tacconi, okupatorski civilni komesar splitskog kotara

  • Ildebrando Tacconi[15] postavljen je za civilnog komesara kotara Split. Kronologija
  • Prvi razgovori Ciana i Ribbentropa o podjeli Jugoslavije održani su u Beču 21. travnja 1941. Ribbentrop je istaknuo Cianu da je njihov cilj da uvedu novo uređenje na Balkanu i da želi čuti od Ciana mišljenje Mussolinija o preuređenju područja Jugoslavije. Ciano mu je prenio Mussolinijevo mišljenje prema kojem Italija traži dio Slovenije, Dalmaciju i druge dijelove Jadranske obale od Rijeke do Kotora, dok bi Crna Gora postala samostalna država, vezana personalnom unijom kao i Hrvatska. Scotti-Žurić, Zbornik br. 2, 93.

22. travnja

  • U povodu napada i okupiranja naše zemlje od talijanskih fašista, u Splitu je Pokrajinski komitet KPH za Dalmaciju izdao proglas u kome se obratio narodu Dalmacije: »Mi se ne plašimo terora i progona, naša je dužnost da u ovim sudbonosnim danima sačuvamo svoju hladnokrvnost, da još odlučnije učvrstimo svoje redove, da se zbijemo u jedinstvenu narodnu frontu i svi kao jedan dignemo svoj glas protesta. Sada nije čas sitnijim razmiricama, odbacimo stranačke strasti i stanimo kao jedan na branik svoje domovine, u borbu za bolju i sretniju budućnost…«, stajalo je pored ostalog u proglasu. Gizdić, 1941.,130-131, Kronologija
  • Načelnik dr. Bruno Nardelli i općinski prisjednici Marin Šegvić i Andrija Dvornik poslali su »Poglavnikovu opunomoćeniku za Dalmaciju« dr. Edi Bulatu u Splitu sljedeće izvješće: »Preuzimanjem civilne uprave od strane okupatorske vlasti, nastala je za nas stvarna nemogućnost da dalje vršimo funkciju načelnika, odnosno prisjednika općine grada Splita, koju ste nam Vi povjerili u ime hrvatske vlade. Vraćamo Vam stoga, po prethodnom sporazumu s Vama, povjereni mandat, te Vam zahvaljujemo, hrvatskoj vladi i Vama, na ukazanom povjerenju.«

Nakon što su funkcionirali ravno šest dana, poslove općine predali su najstarijem činovniku, šefu općinskih ureda g. Kalistu Čuliću.

  • Dr. Bartolucci je ujutro primio šefove ureda Banske ispostave, a u 12.30 u atriju zgrade pred sakupljenim činovništvom održao govor: »Preuzeo sam vlast u ime Ducea iz ruku Njegove Ekscelencije komandanta Armije generala Francesca Zingalesa. Hoću prije svega da vas upoznam, jer od Vašeg rada zavisit će uspjeh moga rada, i to u interesu Italije i okupiranog područja Dalmacije. Pozivam Vas dakle da surađujete u duhu i zaptu fašističke Italije, koja se danas bori uz bok s njemačkom savezničkom vojskom, za ostvarenje novoga i pravednoga poretka u Europi.« Ovaj govor na hrvatski je preveo Ildebrando Tacconi, a prisustvovao mu je i generalni konzul Italije u Splitu Francesco Arduini.
  • Priča se da će njemačka vojska doći u Split. Po gradu su bili zalijepljeni kukasti križevi, male kokarde nošene su u zapučku, a male njemačke zastavice su nosila djeca. Podignut je i slavoluk pred općinom. Doček su očekivale hiljade građana, i eto, dođoše dva kamiona njemačkih vojnika, koji produljiše ravno na Meje. Kisić
Ustaški (bivši jugoslavenski oružnik/žandar) i talijanski karabinjer patroliraju Rivom u travnju 1941.

Međuvlašće. Ustaški (bivši jugoslavenski oružnik/žandar) i talijanski karabinjer patroliraju Rivom u travnju 1941.

23. travnja

  • Novo Doba prestalo je izlaziti 23. travnja 1941., a bilo je u ustaškim rukama. Urednik je bio prof. Crljen, a svi su suradnici ostali, osim don Vinka Brajevića, koji je odstranjen. Broj od 23. travnja bio je zaplijenjen od cenzure. U njemu je bila uvrštena i »službena obavijest o preuzimanju civilne uprave u Splitu od strane Talijana« koju je 22. travnja sastavio dr. Edo Bulat, povjerenik Poglavnika, s ministarskim vlastima Države Hrvatske za Dalmaciju: »Jučer poslije podne posjetio me je general savezničke talijanske vojske, komandant operativnog odjela gosp. Francesco Zingales, i zatražio da predam od poglavnika dr. Ante Pavelića povjerenu mi civilnu vlast u Dalmaciji. Zatražio sam da mi se dade vremena stupiti u vezu s Poglavnikom kao poglavarom Države Hrvatske, što je bilo uskraćeno. Ja sam nato uložio službeni protest protiv tog postupka, kao i samog čina, i odbio potpisati zapisnik o primopredaji vlasti. U međuvremenu su talijanski oružnici zauzeli zgradu mojeg sjedišta. Stavljen tim pred gotov čin, ja sam napustio zgradu, ostavivši otvorenim pitanje konačnog uređenja odnosa vlasti Države Hrvatske i talijanske vojske.«

Karabinjeri su čuvali tiskaru, jer ju je okupirala vojnička vlast. Tako od splitskih hrvatskih novina izlazi samo klerikalna Katolička riječ. Hrvatski dnevnik, glasilo HSS-a, prestao je izlaziti 5. prosinca 1940. Kisić

  • Lovre Reić u svojim sjećanjima izdvaja jedan od događaja koji ilustriraju odnos između njemačke i talijanske vojske: »Oko 10 sati, Bosanskom ulicom od pravca bolnice, svom brzinom sjuri na Pjacu terenski automobil njemačke vojske i škripom kočnica zaustavi se pred staru gradsku vijećnicu. Skokom iziđu, zategnute odjeće i pritegnutog opasača, tri njemačka oficira. Vozač ostane u kolima, a njih trojica zakorače Pjacom. Ka njima se bržim korakom zaputi talijanska patrola, dva karabinjera, a u sredini jedan crnokošuljaš. Tvrdi i odsječni njemački govor i bahati smijeh skrene pažnju prolaznika. Gledajući sa strane i prateći gestikuliranje i govor Talijana i oštar odgovor Nijemaca, činilo se da su zahtijevali da odvezu automobil sa Pjace. Nijemci su im odmahnuli rukom i nastavili bahato koračati Pjacom. Postiđeni i ignorirani Talijani nastave patrolirati u pravcu ribarnice.« Reić

24. travnja

  • General Zingales propisao je ponašanje građana naredbom koju prenosimo u cijelosti:

NAREDBA VOJNE
OKUPACIONE VLASTI

1. Produžuje se dozvola kretanja do 21 sat.

2. Zabranjuje se sakupljanje na ulicama u skupinama većim od četiri osobe.

3. Od dana 26. ovoga mjeseca zabranjuje se kretanje svim motornim vozilima bez posebne dozvole vojnih vlasti. Dozvole će se zatražiti kod bližih zapovjedništava mjesta ili posade.

U Splitu, dana 24. travnja 1941. XIX.

general Vojnog zbora, zapovjednik

FRANCESCO ZINGALES

Kisić

25. travnja

  • U Splitu, na Pokrajinskom partijskom savjetovanju, kome je prisustvovao i član CK KPJ i CK KPH Marko Orešković, pri Pokrajinskom komitetu KPH za Dalmaciju formirana je Vojna komisija sa zadatkom da pripremi oružani ustanak u Dalmaciji. Komisiju su sačinjavali: Ivan Lučić-Lavčević, član PK KPH, Šerif Šehović-Herceg, novinar, Ante Šore, bivši jugoslavenski oficir, Ante Kovačić, tehničar i Roko Peračić, organizacioni sekretar MK KPH Split. Šehović,Zbornik br. 2. 763., Kronologija
  • Civilni Komesarijat za okupiranu Dalmaciju izdao je Cjenik za živežne namirnice kojim se određuju najviše cijene, koje ne isključuju slobodnu pogodbu ispod maksimalne cijene. Za namirnice koje nisu obuhvaćene ovim cjenikom, ostaju na snazi dosadašnji propisi o nadzoru cijena. Cjenik je stupio na snagu 26. travnja. Kisić

26. travnja

  • Mjesni komitet KPH Solin formirao je Vojnu komisiju od pet članova sa zadatkom da organiziraju obuku drugova u rukovanju oružjem. Gizdić,1941., 136, Kronologija
  • U »Naredbi vojne okupacione vlasti« general Zingales među ostalim navodi da svi koji predaju oružje, streljivo i eksploziv do utorka, 29. travnja do 20 sati, neće biti kažnjeni, a predaja oružja bit će primljena od strane vojničkih odreda u općinskim sjedištima bez ikakvih formalnosti. Za oružje, eksploziv i ratni materijal koji građani nisu u mogućnosti prenijeti, mogu dati izjave u vojničkim odredima u općinskim sjedištima, a oni kod kojih se nađe oružje, municija, te eksploziv nakon isteka roka, bit će predani Ratnom sudu. Kisić, Kronologija
Antonio Tacconi postavljen je 28. travnja za civilnog komesara općine Split

Okupatorov gradonačelnik. Antonio Tacconi postavljen je 28. travnja za civilnog komesara općine Split

27. travnja

  • Mjesni komitet KPH Kaštela formirao je Vojnu komisiju od sedam članova sa zadatkom da organizira obuku drugova u rukovanju oružjem. Gizdić, 1941.,137, Kronologija

28. travnja

  • U Splitu je Pokrajinski komitet KPH za Dalmaciju izdao letak u povodu proslave 1. maja, pisan na liniji postavljenoj u proglasu CK KPJ. Gizdić, 1941.,138, Kronologija
  • Za civilnog komesara općine Split postavljen je Antonio Tacconi. Kronologija
  • Talijanskim parobrodom Eridania iz Italije su se vratili u Split optanti i talijanski državljani, koji su pobjegli uoči rata. Brodom se dovezlo mnogo Talijana-fašista, koji trebaju preuzeti različite dužnosti. Sa 800 civila došao je i zapovjednik 6. armijskog korpusa general Lorenzo Dalmazzo, koji preuzima svu vlast u Dalmaciji. Gizdić, 1941.,143, Kronologija

29. travnja

  • Izašao je prvi broj dnevne novine San Marco. List je izlazio na dva jezika – na hrvatskom i talijanskom. Glavni i odgovorni urednik je Zadranin Antonio Just-Verdus. Uredničke prostorije, tiskara, papir, pa i sami suradnici, sve je od bivšeg Novog doba, čija je tiskara cernirana od karabinjera, i u nju je privatnicima zabranjen pristup. Gradske su vijesti smještene u rubrici »U palači i oko nje« (»Dentro e fuori del Palazzo«). U listu se navodi da su civilne vlasti poduzele mjere da se svo brašno, kao i ostale životne namirnice, koje su proteklih dana opljačkane iz vojnih i ostalih magazina, oduzmu od onih koji su ih protupropisno prisvojili, tako da opljačkana roba posluži prehrani građanstva. Kisić, Kronologija
  • Ujutro je civilni komesar za Dalmaciju, federalni (pokrajinski) tajnik dr. Athos Bartolucci uveo u dužnost komesara splitske općine, senatora Antonija Tacconija.[16] Kisić
  • Ujutro je u Split iz Čabra prenio svoje sjedište VI. talijanski armijski korpus, čije su snage raspoređene po cijeloj Dalmaciji. Gizdić, 1941.,142

30. travnja

  • Na poziv MK KPH, na Marjanu kod crkve sv. Nikole, u poslijepodnevnim satima okupila se poveća grupa članova KPH i SKOJ-a. Nakon održanog predavanja o značaju 1. maja, što ga je održao Edo Santini, postavljen je zadatak koji je glasio: Do policijskog sata obavijestiti što veći broj članova, simpatizera, omladine, radnika i građana, da se sutra, 1. maja, iziđe na ulice, te šetajući u grupicama, bez ikakvih zastava, transparenata i izazova, obilježi Praznik rada. Marković Vladimir Inđo, Nepokorena mladost I, Split, 1975., str. 32.; Reić
  • Da bi osujetili proslavu 1. maja, talijanski fašisti su u Solinu uhapsili dvadesetak rodoljuba za koje su pretpostavljali da su komunisti. Gizdić, 1941.,144, Kronologija
  • Preko Ciana prenesena je ponuda Pavelića talijanskom kralju o krunjenju jednog princa iz savojske kuće za kralja NDH, uz prijedlog da to bude vojvoda od Spoleta. Scotti-Žurić, Zbornik br. 2, 104.

Krajem travnja

  • Nakon što su obaviješteni Hitler i Mussolini, održan je drugi dogovor o podjeli Jugoslavije. Na tom sastanku Ribbentrop prenosi stav Hitlera i potvrđuje ranija obećanja Italiji da Njemačka, s obzirom na NDH, politički ne zahtijeva ništa i da se ne protivi personalnoj uniji između Kraljevine Italije i NDH. Zahtijevao je da ta pitanja riješi direktno s vladom NDH. U razgovoru je Ciano istakao kako se Hitler nije suprotstavio zahtjevu Italije da anektira čitavu Dalmaciju i da je to pitanje isključivo talijanskog interesa. Naglasivši da govori u svoje ime, Ribbentrop reče da Dalmaciju u ogromnoj većini naseljavaju Hrvati, na što Ciano dodao da Italija Dalmaciju ne traži iz etničkih razloga nego »na temelju načela životnog prostora, iz historijskih, kulturnih i političkih razloga«. Scotti-Žurić, Zbornik br. 2, 94.
  • Krajem mjeseca travnja talijanska vojska snimala je film Borba u osvajanju Splita. Jedna među brojnim epizodama bila je »borba i juriš« u osvajanju kasarne Gripe. Među brojnim rekvizitima i pomagalima postavljene su ljestve uz zidine Gripa, te vezani konopi za debla borova i pušteni niz zidine. Kad zagrme petarde, prasnu školski meci, uz dimne zavjese i uzvike »Avanti!«, preko njih će se pentrati i jurišati talijanski vojnici u zauzimanju tvrđave. »Mrtve i ranjene« odnosili su bolničari. Bučnija je bila epizoda u »osvajanju Splita« na prostoru Sustipana u »osvajanju« groblja i signalne stanice RM. U tom »osvajanju« su se našli topovi, tenkovi i brojna pješadija. Sve je to jurišalo uz snažne poklike »Avanti!« u osvajanju groblja. Sve je to pratilo i promatralo, uz optante, više dovedenih nego znatiželjnih građana, uz brojnu rastrčanu djecu. Snimale su se i »ulične borbe«. Sve su to pedantno snimale filmske ekipe, praveći propagandni film za potrebe talijanskog naroda i vojske. Marković Vladimir Inđo, Nepokorena mladost I, Split, 1975., str. 29.; Reić
Iako prilikom ulaska u Split nije bilo otpora jugoslavenske vojske, talijanski vojnici, za potrebe svoje propagande glume »borbe za Split«. Vidimo ih kako junački »osvajaju« gatove u Gradskoj luci

»Osvajanje« Splita a la Cinecittà. Iako prilikom ulaska u Split nije bilo otpora jugoslavenske vojske, talijanski vojnici, za potrebe svoje propagande glume »borbe za Split«. Vidimo ih kako junački »osvajaju« gatove u Gradskoj luci

MARJANE, MARJANE

Marjane, Marjane

Ča barjak ne viješ

Milu trobojnicu,

Naš barjak hrvatski,

Sa kojim se diči

Cila Dalmacija

I njeni otoci

U 1941. godini dalmatinski rodoljubi daju oduška svom bolu i mržnji pjevajući nacionalne, socijalne, borbene i revolucionarne stihove i pjesme. One snaže, njima se prkosi, poziva na otpor, podgrijava nada i vjera u pobjedu nad silama mraka. Aktualiziraju se , mijenjaju i dopunjuju stihovi mnogih poznatih pjesama, pa tako i splitske pjesme Marjane, Marjane (Mogućnosti, br. 8/10, 1981., str. 970.)

SPLITSKI PRVI MAJ 1941.

U suton posljednjeg dana mjeseca travnja na padinama Kozjaka planule su baklje. Istakla se svjetleća parola »Živio 1. maj«.

Te noći i sutradan talijanska vojska, karabinjeri i crnokošuljaši zaposjeli su raskrsnice ulica po gradu, trgove, šetališta, ulaze i izlaze u Split. U jutarnjim satima ulice grada bile su puste, radna mjesta i škole napuštene. Kako se bližilo podne, tako su ulice i šetnice bile sve punije. Mnogi su bili s crvenim garifulom. Okupator kao da je bio zbunjen. Da bi osigurao red, ulice, raskrsnice i trgove ispunio je brojnim patrolama i odredima vojske, karabinjera, policije, crnokošuljašima i domaćim špijunima i denuncijantima.

Pred kraj dana ti uniformirani fašisti jurnu na šetače batinajući ih i hapseći. Učesnici manifestacije spremno su, bez otpora i provokacija, napustili ulice grada, povukli se u svoje domove. Split je i ovog dana pokazao svoj duh. Marković Vladimir Inđo, Nepokorena mladost I, Split, 1975., str. 33.; Reić

TRAVANJSKI RAT

Početkom ožujka 1941. godine Bugarska je pristupila Trojnom paktu, pa se Jugoslavija našla u gotovo potpunom okruženju fašističkih država i njihovih saveznica. Jedina susjedna država izvan Trojnog pakta bila je Grčka, koja je bila u ratu s Italijom. Delegacija Vlade Kraljevine Jugoslavije koju su predvodili predsjednik vlade Dragiša Cvetković i ministar vanjskih poslova Aleksandar Cincar-Marković potpisala je 25. ožujka u Beču protokol o pristupanju Jugoslavije Trojnom paktu. Države koje su pristupile Trojnom paktu u pravilu su morale sudjelovati u ostvarenju ugovorenih ciljeva odnosno novog poretka u Europi i Aziji. Kraljevina Jugoslavija je bila jedina država koje je pristupila Trojnom paktu a da je bila izuzeta od takvih obveza. Dakle, Jugoslavija nije morala slati vojsku u rat, niti je morala dozvoliti prijevoz postrojbi i ratnog materijala preko svog državnog teritorija. Međutim, ta posebna prava koja je Jugoslavija dobila nisu bila javno objavljena iz obzira prema drugim državama koje su pristupile Trojnom paktu. Da su bila objavljena možda bi ublažila nezadovoljstvo znatnog dijela javnosti.

Dva dana kasnije, 27. ožujka, grupa časnika je izvela državni udar, zbacila Kraljevsku vladu i Kraljevsko namjesništvo, uhapsila ministre, a kralja Petra II. Karađorđevića proglasila punoljetnim i predala mu vlast. Postavljena je nova vlada na čelu s generalom Dušanom Simovićem. Znatan dio građana, prije svega u Beogradu, demonstracijama održanim 28. ožujka dao je potporu pučistima i novoj vladi. Ovakav razvoj događaja pozdravila je, a prema nekim izvorima i organizirala, vlada Velike Britanije, jedine zemlje koja je tada bila formalno i stvarno u ratu s Njemačkom.

Na vijest da je u Jugoslaviji izvršen državni udar, Hitler je naredio da se pored planiranog napada na Grčku istovremeno izvede i napad na Jugoslaviju. Dana 30. ožujka 1941. godine njemačko Vrhovno zapovjedništvo izdalo je zapovijed 2. i 12. armiji za napad na Jugoslaviju pod šifrom »Unternehmen 25« (Operacija 25), kao i zapovijed za napad na Grčku pod šifrom »Marita«, kako bi se Italija izvukla iz teške situacije. Plan za napad na Jugoslaviju predviđao je napad iz pravca Graz - Rijeka, te iz pravca Sofije. Najvažnije je bilo zauzeti Beograd te onemogućiti povlačenje vojske prema Grčkoj. Na sjever Grčke bio je došao ekspedicijski korpus od oko pedeset tisuća britanskih i australskih vojnika.

Njemačka 12. armija, koja je bila raspoređena u Bugarskoj, imala je 19 divizija. 41. korpus 12. armije bio je raspoređen u Rumunjskoj. 12. armija trebala je istovremeno napasti i Jugoslaviju i Grčku. Cilj je bio da se njemačke snage što prije preko Makedonije spoje s talijanskom vojskom u Albaniji. 12. armija je trebala napasti Jugoslaviju i na pravcu Sofija - Niš - Beograd. Njemačke snage iz Rumunjske trebale su prodrijeti u Banat i krenuti prema Beogradu. Njemačka 2. armija koncentrirala se u Mađarskoj i Austriji, s ukupno 11 divizija da bi preko Maribora, Varaždina, Koprivnice i Virovitice krenula prema Zagrebu i Beogradu. Mađarske snage trebale su upasti u Bačku i Baranju.

Talijanska vojska koncentrirala se s 14 divizija na talijansko-jugoslavenskoj granici. Nakon njemačkog prodora, u akciju su trebali krenuti i Talijani, da bi napredovali do crte Split - Jajce. Talijanska 9. armija imala je u svom sastavu osam divizija. Zadatak joj je bio spriječiti upad jugoslavenske vojske u Albaniju. Rumunjska vojska trebala je osigurati jugoslavensko-rumunjsku granicu, a bugarska je vojska bila zadužena za čuvanje pozadine njemačkih snaga u Bugarskoj. Jugoslaviju su trebale napasti 24 njemačke, 22 talijanske i pet mađarskih divizija. Zrakoplovne snage određene za napad na Jugoslaviju bile su prilično velike. Nijemci su za napad pripremili 1500 borbenih zrakoplova, a Talijani 670.

Jugoslavija je ratni plan za obranu pod nazivom R-41 napravila tek u ožujku 1941. godine. Po tom planu trebalo je braniti sve frontove osim onog prema Albaniji gdje je predviđena ofenziva zajedno s grčkom vojskom. Za ovaj plan bilo je predviđeno ukupno 28 pješačkih divizija, tri konjičke divizije, 18 odreda, 16 posadnih pukova i druge manje jedinice. Ratno zrakoplovstvo raspolagalo je s 315 zrakoplova, od kojih je 50 bilo zastarjelo. Mornarica je imala jednu krstaricu, četiri razarača, 14 torpiljarki, četiri podmornice, 11 minopolagača i minolovaca, dva borbena čamca, te oko 150 hidroaviona.

Vojska je bila raspoređena duž granica prema Rumunjskoj, Bugarskoj, Albaniji, Njemačkoj (Austriji) i Mađarskoj. Bojišnicu je trebalo braniti sedam armija vojske: 1. armija je trebala braniti Makedoniju i južnu Srbiju, uz pomoć 3. armije zatvarajući pravce oko makedonske granice i onemogućavajući Nijemce da prodru u Srbiju. Na sjeveru prema Mađarskoj bila je raspoređena 7. armija, a u Hrvatskoj i Sloveniji su bile raspoređene 6. i 2. armija. Prostor oko Kosova i Sandžaka je branila 4. armija, kojoj je kao oslonac bila podređena i 5. armija. Za vrhovnog zapovjednika jugoslavenskih snaga određen je armijski general Dušan Simović, koji je bio i predsjednik vlade. On je pokušao uvjeriti Njemačku da će Jugoslavija poštovati preuzete obveze iz Trojnog pakta.

Jugoslavija je mogla mobilizirati milijun i dvjesto tisuća ljudi, uz još pola milijuna ljudi u pričuvi. Do kraja ožujka mobilizirano je oko šesto tisuća ljudi. Međutim, niti jedna divizija nije bila u potpunosti popunjena i sposobna za borbu. Nakon što je nakon puča formirao vladu, general Simović je zapovjedio »opće aktiviranje«, koje je trebalo započeti 3. travnja. Do početka rata mobilizacija nije u potpunosti provedena. Naime, za provedbu je trebalo dosta vremena, a bilo je i nemalo slučajeva sabotiranja.

Njemačke ‘štuke’ u bombarderskoj akciji

Napad na Jugoslaviju. Njemačke ‘štuke’ u bombarderskoj akciji

Nijemci su bez objave rata 6. travnja 1941. godine napali Kraljevinu Jugoslaviju. Travanjski rat je uobičajeni naziv za njemačko-talijansko-mađarski napad na Kraljevinu Jugoslaviju. Kako prikupljanje njemačkih snaga 2. armije još nije bilo završeno, 12. armija je bez podrške 2. armije napala Jugoslaviju. U zoru 6. travnja 1941. godine njemačko i talijansko zrakoplovstvo bombardiralo je Beograd, te sve važnije gradove. Jugoslavensko zrakoplovstvo je odmah na početku rata u zračnim lukama, te prigodom bombardiranja Beča, Temišvara, Skadra i drugih gradova izgubilo oko trećinu zrakoplova i time prestalo biti ozbiljna prijetnja njemačkim i talijanskim zračnim snagama. Operacija bombardiranja Beograda imala je simboličan naziv Kaznena odmazda. Bačene su velike količine bombi na stambene četvrti, pa je od bombardiranja 6. i 7. travnja poginulo oko deset tisuća Beograđana. Jugoslavenska vlada izdala je objavu o početku rata s Njemačkom.

Najveći doprinos njemačkoj pobjedi dala je 12. armija svojim prodorom iz Bugarske, koja je tu bila ranije koncentrirana radi napada na Grčku. Već u prva dva dana njemačke snage presjekle su Moravsko-vardarsku dolinu i time odvojile jugoslavensku vojsku od saveznika, te izbile na grčku granicu. 12. armija je 7. travnja ušla u Skoplje. U napad je krenula i talijanska vojska. Tako je 2. talijanska armija, koja je bila koncentrirana duž granice Italije i Jugoslavije, prodrla iz Istre, a 9. armija napala je iz Albanije. Uskoro su njemačke i talijanske postrojbe stupile u kontakt. Tako je ispunjena Hitlerova zapovijed da se presječe put jugoslavenskoj vojsci ka Grčkoj, i na taj način spriječi formiranje novog Solunskog fronta. Njemačko zapovjedništvo je naredilo da se 12. armija bavi isključivo Grčkom, a da 2. armija, koja je tek 8. travnja počela napredovanje iz Njemačke (Austrije) i Mađarske, dovrši razbijanje jugoslavenske vojske.

Njemačke postrojbe su ušle 10. travnja u Zagreb gdje je, u ime poglavnika Ante Pavelića, Slavko Kvaternik proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku (NDH). Nijemci su 13. travnja zauzeli i Beograd. Tada je Dušan Simović bio na Palama kod Sarajeva, gdje je bilo smješteno Vrhovno zapovjedništvo vojske. Na Simovićev prijedlog, general Danilo Kalafatović, zadužen za organizaciju pozadine, postao je načelnik Vrhovnog zapovjedništva.

Jugoslavensko Vrhovno zapovjedništvo zatražilo je 14. travnja primirje i naredilo prestanak borbenog djelovanja. Nijemci su zatražili bezuvjetnu kapitulaciju. Na zadnjoj sjednici vlade u Nikšiću 15. travnja, zaključeno je da Jugoslavija neće kapitulirati kao država, već da samo vojska kapitulira. Dušan Simović je istog dana izdao naređenje generalu Danilu Kalafatoviću da sklopi primirje s Nijemcima. Istog dana Nijemci su na Palama zarobili jugoslavensko Vrhovno zapovjedništvo. Vlada i kralj su s nikšićkog aerodroma odletjeli u inozemstvo. U Beogradu su 17. travnja opunomoćenici jugoslavenskog Vrhovnog zapovjedništva, bivši ministar vanjskih poslova Aleksandar Cincar-Marković i general Radivoje Janković, potpisali u Štabu njemačke 2. armije primirje koje je po sadržaju bilo bezuvjetna kapitulacija. Taj je akt stupio na snagu 18. travnja u 12 sati.

U Dalmaciji je Zadar bio jedino talijansko uporište. Sa zadarskog aerodroma su u jutro 6. travnja uzletjele dvije eskadrile borbenih zrakoplova i bombardirale Split, pa Šibenik, te položaje jugoslavenske vojske na Debelom brdu i oko Benkovca. U Zadru je u vrijeme početka rata bilo pet pješačkih bataljuna, uz topništvo i neke manje postrojbe. Talijani na početku rata nisu prešli granicu s obzirom na to da se s druge strane nalazila Jadranska divizija jugoslavenske vojske. Talijani u Zadru bojali su se da će Jadranska divizija zauzeti Zadar, koji je sa tri strane bio okružen jugoslavenskim teritorijem, a sa četvrte jugoslavenskim teritorijalnim morem. U Zadru je nakon manjeg bombardiranja od strane jugoslavenskih zrakoplova zavladala panika. Međutim, umjesto očekivanog napada, 10. travnja jugoslavenske su se postrojbe počele povlačiti. Čule su se glasine da se ide prema bosanskim planinama, gdje će se neprijatelju pružiti odlučan otpor.

Talijanske su postrojbe 12. travnja prešle granicu kod Zemunika te ušle u Benkovac, odakle su krenule prema Kninu. Pri tom napredovanju došlo je i do jedine bitke između talijanskih i jugoslavenskih postrojbi. Naime, jedna talijanska biciklistička četa upala je u zasjedu grupe vojnika koju je vodio kapetan Obradović. Oni su otvorili mitraljesku i puščanu vatru, te su ubili i ranili preko sto talijanskih vojnika. Nakon ulaska u Knin 13. travnja talijanske postrojbe iz Zadra pričekale su dolazak dijela snaga svoje divizije »Torino« koja je krenula iz pravca Istre i Rijeke. Dijelovi te divizije došli su do Knina 14. travnja.

Dinarska divizija, koja je bila smještena na području Sinja, krenula je preko Dinare u Bosnu. Međutim, u štabu 13. puka te divizije koji je tada bio kod prijevoja Vaganj došlo je do sukoba između jednog proustaškog potporučnika i drugih oficira, u kojem je nekoliko oficira ubijeno. Kada su doznali za sukob, vojnici 13. puka počeli su napuštati jedinicu. Jednako su postupili i vojnici ostalih dvaju pukova koji su već bili došli do Livanjskog polja. Tako se Dinarska divizija raspala. HSS-ova Seljačka zaštita razoružavala je vojnike koji su se vraćali kućama, te hapsila oficire srpske narodnosti. Talijanska je vojska 14. travnja ušla u Šibenik. Talijanskom je zrakoplovstvu tamo nakon početka rata otpor pružao samo ratni brod »Zmaj«. Talijanske postrojbe ušle su 15. travnja u Trogir, Kaštela, Solin i Split. Nakon Splita, Talijani su krenuli prema Omišu, Makarskoj i Metkoviću. Zauzimanje Dalmacije talijanske su postrojbe dovršile 23. travnja, kada su se njihove postrojbe iskrcale na otocima Braču, Šolti, Hvaru, Korčuli i Visu. Svuda su brzo uklonili ustašku vlast koja se formirala neposredno prije njihovog dolaska. U Splitu je ustaški načelnik 21. travnja »deložiran« iz Banovine od strane talijanskih postrojbi, te je umjesto hrvatske izvješena talijanska zastava.

Goran Kotur

IZVLAČENJE ORUŽJA

U izvlačenju oružja iz vojarne na Gripama, koju su čuvali HSS-ovi »zaštitari« i frankovci, sudjelovali su članovi i simpatizeri KPH – omladinci, radnici, težaci i ostali. Ukupno se okupilo između tristo i tristo pedeset ljudi, koji su razoružali stražare. U akciji se istaknuo Đordano Borovčić-Kurir kao i: Toni Borovčić-Kurir, Vinko Paić, Ante Kuzmanić-Kurta, Bogumil Paić, Ante Jonić, Boško Perlain, Boško Ajduković, Ivan-Đani Kesić, Davor Urlić, Duje Mitrović, Ante Duplančić-Bećo, Ante Alujević-Kopač, Berko Kukoč, Dionizio Sirotković, Edo Santini, Frane Paić, Marin Sirotković, Marin Miletić, Mile Bagat, Nenad Vukadin, Ivan-Iso Jukić, Ivan Dvornik, Jozo-Iko Ružić, Jure Pogorelić, Perica Šegvić, Roko Peračić, Tonči Radica, Vinko Kaliterna, Veljko Subota … Oružje se bacalo u vojničke deke i šatorska krila, a privremeno se skrivalo u polju, posebno u nekoliko starih tupinoloma, istočno od vojarne gdje se danas nalazi Športski centar Gripe. Oružje se skrivalo i po vinogradima, grmlju i vododerinama. Iste večeri oružje je prikupljeno i privremeno »bunkerirano«. Nakon toga je oružje i trajno smješteno u Splitskom polju na Kili, Lučcu, Pujankama…

Iz bivše Komande grada kod Kazališta oružje su između ostalih izvlačili Veljko Maskareli zvani Bavul, Neda Marović, Tonči Radica, Davor Urlić, Jerko Ivančić, Srećko Reić Petica te drugi članovi KPH i SKOJ-a. U prekrcavanju oružja sudjelovali su Boško Perlain Vogo, Paško Mijan, Jozo Lukas, Boško Ajduković te drugi omladinci. Dio oružja je na Sustipanu sakrio Elko Mrduljaš, da bi to oružje kasnije Karlo Ivančić preuzeo i na Kopilici predao Pašku Mijanu, koji je oružje sakrio u Neslanovcu. Oružje se skrivalo u kovačko-mehaničarskoj radionici Josipa Jelaska. U tome su sudjelovali Veljko Jelaska, Milan Popović, Stipe Lasić i Cigo Bošković. Oružje je kasnije Veljko Jelaska odnio u svoju kuću.

Dodatno oružje, oteto HSS-ovim zaštitarima, donio je kolima Bepa Kuzmića Ivan Kesić-Đani. Oružje je pod vodstvom Marina Ivančića-Tičice oteto i iz vojne pekare kod Srebrnih vrata. Sa Signalne stanice i obalne baterije Sustipan oružje su izvlačili Elko Mrduljaš, Đermano Senjanović, Kaja Duplančić i drugi. Topove su uništavali Josip Škaričić-Pino i drugi. Oružje su premještali Đermano, Senjanović, Davor Urlić, Eduard Ferdeber, Ranko Orlić, Šime Krstulović, Vlado Marković Inđo, Veljko Subota, Edo Santini, Tonči Radica, Adolf Doležal, Ljubo Jukić, Mirko Lalić, Vlado Bagat, Vinko Paić, Frane Paić, Mate Šerić, Marin Krstulović-Marinčić, Ante Duplančić-Bećo, Perica Šegvić i Đordano Borovčić-Kurir, Ante Amižić, Pave Amižić, Pave Vlaić, Petar Peričić-Pavlina, Jozo Stipica, Nikola Stipica, te Vinko Knezović.

Iz zgrade Gimnazije i Tehničke škole oružje su uzeli Srećko Reić-Petica, te njegova braća Ivo i Jordan sa grupom omladinaca. U odnošenju i pohranjivanju sudjelovao je i Ivo Vrdoljak-Mandeta, te Mate Bilobrk, kao i Ante Jurjević Baja, Ivo Purišić, Žarko Alujević-Feđa, Tiho Brajković, Duje Perišin, Ante Kuzmanić Kurta, Mate Dumanić-Ševelj, Ante Siriščević-Godalo, Toma Blašković-Rike, Jozo Treselj, Mirko Dajak, Ante Dumanić, Nikola Treselj, Ivan Renić, Stipe Klaić i Ivan Mladina, Kajo Siriščević, Ante Bulić, Franka Dajak, Ante Vrvilo, Marin Sirotković, Dionizije Sirotković, Tonči Radica, Branko Koceić, Paško Mijan i Srećko Petrić.

U prikupljanju oružja koje se nalazilo po kućama aktivista iz Velog Varoša i pohrani na Turskoj kuli sudjelovali su Edo Santini, Branko Koceić, Paško Mijan, Petar Ozretić, Ante Zelić, Andrija Račić, Petar Ozretić, Tonči Vrdoljak, Davor Urlić, Tonči Radica, Branko Koceić, Ante Zelić i drugi.

Osim navedenih, organizirane su i brojne druge akcije, a posebno značajno bilo je odnošenje oružje, streljiva i opreme iz brodogradilišta na očigled karabinjera. Tu su se istakli Jordan Adalaber, Petar Alfirević, Hasan Andrijašević, Atilio Antunac, Frane Antunović, Nikola Aračić, Ante Baričević, Ante Bašić, Jordan Bikić, Petar Blažević, Ante Brajević, Toma Brajević, Petar Bukić, Bogoslav Dumanić, Mirko Dumanić, Toma Ferić, Bruno Fridel, Mile Ivančić, Ivo Ivanišević, Ante Jelovac, Ivan Jurdana, Ante Jurjević, Jozo Jurjević, Lovre Jurjević, Mirko Kaliterna, Niko Kaliterna, Mario Katunarić, Jozo Kljaković, Ante Kragić (Brika), Ante Kragić (pok. Tome), Božidar Krivić, Ivo Krstulović, Pave Krstulović, Kleme Kuzmić, Slavko Lukas, Božo Marinković, Josip Martinović, Marko Matković, Mario Matoković, Vinko Matoković, Ivan Mile Cilić, Branko Mirković, Jere Mitrović, Mirko Mitrović, Vlade Moscatello, Petar Ozretić, Lino Pavaca, Milan Petrić, Jere Pilić, Paško Pilić, Nikica Piplović, Karlo Premeta, Slavko Perlain, Vlade Perlain, Vice Puizina, Marin Reić, Andrija Roje, Boris Rosić, Ante Rudić, Ćiro Siriščević, Bogo Smoje, Frane Sorić, Zoran Stožer, Ante Šegvić, Tadija Škopljanac, Đuro Šteta, Zdravko Šubašić, Tonči Šubašić, Miro Tončetić, Anton Tudor, Frane Viculin, Ante Vrdoljak, Ljubo Vrdoljak, Paško Vrdoljak, Vito Vrdoljak, Tonči Vrdoljak, Andrija Vuić, Srećko Zorić i Šime Živković.

U svim akcijama, u kojima su osim navedenih sudjelovali i mnogi drugi antifašisti, izvučene su 832 puške, 229 pištolja, 30 puškomitraljeza, 19 teških mitraljeza, 955 ručnih bombi, 10 signalnih pištolja, 807.300 metaka, 48 kg eksploziva, 38 mina, dvije radio stanice, 1000 litara benzina itd. Mijan, Zbornik br. 5, 101.-128.

OKUPATORSKE I KVISLINŠKE SNAGE U DALMACIJI

Cjelokupne talijanske okupacione vlasti u Dalmaciji iznose 98 tisuća ljudi, koji raspolažu s 4300 topova, 160 zrakoplova, 56 tenkova, 68 bornih kola, te preko 9000 motornih vozila. U Dalmaciji je NDH držala dvije domobranske pukovnije sa 4000 vojnika i dvije satnije sa 1200 žandara (oružnika), 400 ustaša i 350 policajaca. Gizdić, 1941.,142

KRATKI MARŠ USPALJENIH IREDENTISTA

Duboko me uznemirio i razljutio način, iako još nisam imao ni četrnaest godina, na koji su nas neki uspaljeni i bučni fašistoidni Dalmatinci iskrcali iz broda koji je tek bio stigao iz Ancone. Skupili su nas kao ovce u stado i u namjeri da pokažu slavenskoj splitskoj većini da je njihovomu vremenu došao kraj, prisilili su nas da prođemo pustim gradom pjevajući prijeteće iredentističke pjesme (»kunemo se dalmatinskom čašću da među nama neće ostati niti jedan Hrvat«), predvođeni golemim trobojnicama i talijanskom vojnom glazbom. Na prozorima i na ulicama nije bilo nikoga. U tišini koja bi nastala između pojedinih pjesama čuo se samo lepet krila i krik galebova pod nijemim nebom. Kratki marš našega pobjedonosnog povratka u Dalmaciju bio je proslavljen u potpunoj praznini. Sjećam se da sam se osjećao pritisnut neugodnim osjećajem boli i kajanja. Marširajući kradom sam pogledao lice moje slavenske majke koja je polagano i šuteći koračala uz mene: nije bilo blijedo kao obično, već pretjerano rumeno od suzdržanog stida i srdžbe. Zatim sam i ja šutljiv, oborio pogled zemlji i nisam se više usudio pogledati ni u vis ni u stranu.

Približili smo se Bajamontijevu vodoskoku… Netko je prošaptao da će mimohod uskoro završiti važnim govorom kraljevskog senatora Antonija Tacconija, najuglednijega političkog predstavnika splitske talijanske zajednice. Zbor u čast povratka izbjeglica iz progonstva trebao bi se održati na širokom prostoru među galerijama obližnjih Prokurativa; ali, uzalud se čekalo senatora, čovjeka mirnog i mudrog. Odjednom na ulazu u Prokurative, upravo podno stepeništa koje vodi do galerija, nasta komešanje i zaprepaštenje u redovima povorke zaustavljene vojnim automobilom: bio je to otvoreni automobil koji međutim nije bio talijanski.

Prvi put sam tada vidio grupu njemačkih oficira u ratnoj odori na mjestu ratnih zbivanja. Duboko su me se dojmili. Izišli su iz automobila veličanstvenom žustrinom sa srednjovjekovnim čeličnim kacigama na glavi, blistavih vojnih oznaka, u crnim sjajnim čizmama u pratnji vojnika naoružanog mitraljezom i počeli pregovarati s nekoliko visokih talijanskih oficira, uz pomoć tumača. Odmah sam primijetio da u ovim strogim teutonskim vojnicima ima nečeg što je posve nedostajalo nasmijanim i gotovo blagim talijanskim vojnicima. Kruti pokreti Nijemaca, njihovo strogo i odlučno ponašanje podsjećalo je na pokrete i geste neumoljivih metalnih automata. Imali su, da tako kažemo, prije izgled pokretnog oružja u ljudskom obliku, savršeno podmazanih i programiranih udarnih borbenih strojeva nego ljudskih bića. Iz svakog njihova automatskog pokreta zračilo je mračno dostojanstvo: kobno i znalačko dostojanstvo profesionalnih krvnika koji znaju zadati smrt neusporedivom anatomskom vještinom.

U to vrijeme sveprisutne njemačke armije vladale su već polovicom europskog kontinenta… Vojske koje su zajedno s Nijemcima raskomadale u nekoliko tjedana Karađorđevićevu Jugoslaviju, napavši je sa zapada, sjevera i istoka, nisu još mogle odrediti pravce političke podjele tek osvojenih područja. Znalo se da će pola Slovenije i veliki dio Dalmacije biti uskoro, kao ratni plijen, dodijeljen Italiji. Ali se također znalo da će o tome posljednju riječ imati Njemačka, koja je pomagala stvaranje Nezavisne Države Hrvatske pod vodstvom ustaškog poglavnika Ante Pavelića, iz ruševina Jugoslavije. Razgovor koji se odvijao pred našim očima između njemačkih i talijanskih oficira vjerojatno je imao veze s nerazjašnjenim i neutvrđenim političkim pitanjima na područjima koje je zauzela Osovina. U razmetljivom i nadmoćnom ponašanju njemačkih vojnika bila je primjerna snaga i sigurnost istinskih pobjednika koji nisu bili nimalo tankoćutni i nisu imali obzira prema ničemu i nikome: s jednakom drskošću postupaju prema pobijeđenom neprijatelju kao i prema drugorazrednom savezniku koji je sudjelovao u pobjedi.

U jednom trenutku proširio se glas istine među redovima zaustavljene povorke. Budući da Dalmacija još nije službeno podijeljena na zone koje će biti pripojene Mussolinijevoj Italiji i one koje će se dodijeliti Pavelićevoj Hrvatskoj, Nijemci, koji su mnogo držali do prijateljstva s Pavelićem, nastojali su braniti njegov prestiž od eventualnih isuviše naglih i nedovoljno diplomatičnih anektirajućih talijanskih postupaka. Najpasivniji ali i najpronicljiviji u povorci odmah su shvatili da je u tome sadržana bit razgovora među oficirima Osovine koji se odvijao pred našim začuđenim očima. Mimohod splitskih iredentista koji su se vraćali kući pjevajući s trobojnicama i vojnom glazbom na čelu značio je u očima Nijemaca izraziti i preuranjeni izazov uperen protiv hrvatske većine glavnog grada Dalmacije. Nacionalističku manifestaciju valjalo je što prije zaustaviti, čak odmah, kako bi se izbjeglo konačno slavlje na čistini Prokurativa.

U tom trenutku bio sam na strani Nijemaca protiv kojih su već sarkastično i neprijateljski protestirali najzagriženiji iredentisti. Teško me mučio osjećaj krivnje i zbunjenosti: nisam ni na koji način želio igrati ulogu Talijana pobjednika koju su mi prilike nametnule protiv moje volje, u srcu mog pustoga grada.

Pojavili su se Nijemci i povorka se uz žamor protesta i neodobravanja morala odmah razići.

Enzo Bettiza, Egzil, 2004., str.194.

Enzo Bettiza, talijanski novinar, romanopisac i političar (Split, 1927.) opisao je egzil svoje dalmatinske obitelji u romanu Esilio (1995.), obiteljskoj sagi o višejezičnoj i višenacionalnoj Dalmaciji njegova djetinjstva i odrastanju u ratnom kaosu. Bettiza se proslavio svojim novinarskim dopisima iz Istočne Europe. Bio je član talijanskog Senata i Europskog parlamenta u klupama ljevičarskih stranačkih grupacija.

IZ ratne KRONOLOGIJE–TRAVANJ 1941.: BOMBARDIRANJEM BEOGRADA (6. TRAVNJA) NJEMAČKE, TALIJANSKE I BUGARSKE POSTROJBE NAPADAJU JUGOSLAVIJU I ZA DESETAK DANA SLAMAJU OTPOR JUGOSLAVENSKE VOJSKE – NJEMAČKE TRUPE ULAZE U ZAGREB: PROGLAŠENA NDH KOJA PRISTUPA TROJNOM PAKTU. VOĐA HSS-a VLATKO MAČEK POZVAO NAROD DA SE POKORI NOVOJ VLASTI – KAPITULACIJA JUGOSLAVIJE (17. TRAVNJA). U LONDONU SE FORMIRA VLADA U IZGNANSTVU – U DALMACIJU ULAZI 2. TALIJANSKA ARMIJA – RAZGOVORI NJEMAČKOG MINISTRA RIBBENTROPA I TALIJANSKOG MINISTRA CIANA U BEČU O PODJELI JUGOSLAVIJE (21. TRAVNJA): MUSSOLINI TRAŽI DALMACIJU – PAVELIĆ NUDI TALIJANSKOM KRALJU HRVATSKU KRUNU VOJVODI OD SPOLETA – CK KPJ I CK KPH ODLUČUJU NASTAVITI BORBU PROTIV OKUPATORA I OSNIVAJU VOJNI KOMITET S JOSIPOM BROZOM TITOM NA ČELU – MASOVNE REPRESALIJE U NDH PREMA SRPSKOM STANOVNIŠTVU, OSNIVANJE KONCLOGORA I PROGLAŠENJE RASNIH ZAKONA

SVIBANJ

Proslava 1. maja pod okupacijom: letci, parole, crvene zastave – Prvi udarni odred u Evropi: 60 Splićana u marjanskom tupinolomu položilo zakletvu da će se boriti protiv fašističkih okupatora – 7. svibnja: bez fešte za svetoga Duju – Talijani uvode obvezu »rimskog pozdrava« – Potpisani Rimski ugovori (18. svibnja) – Na Rivi i Pjaci fašističke parade za »Dan imperija« – Prva diverzija i prvi štrajk u okupaciji – Zabrana slušanja radija – Ne dajmo Talijanima ribe i verdure!

Prva stranica teksta Prvomajskog proglasa Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju u kojem se poziva radni narod da praznik proslavi u znaku borbe protiv osvajača

Prvi maj pod okupacijom. Prva stranica teksta Prvomajskog proglasa Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju u kojem se poziva radni narod da praznik proslavi u znaku borbe protiv osvajača

1. svibnja

  • U Splitu, Solinu i okolici na svečan način proslavljen je 1. maj, iako su Talijani uhapsili one za koje su sumnjali da su komunisti. U većinu splitskih kuća ubačeni su letci, a zidovi ispisani različitim parolama. Izvješene su crvene zastave na stablima uz cestu od vrha Visoke do sadašnje Vojne bolnice (sada Križine, op. Red.). Na jednom jablanu u centru Solina, kao i na Debeloj glavici poviše tvornice Majdan, istaknute su crvene zastave, a svi zidovi su osvanuli ispisani antifašističkim parolama. Kronologija, Gizdić, 1941.,147

2. svibnja

  • U izvještaju zapovjednika Druge oružane pukovnije NDH Split stoji: »U Splitu i Šibeniku otpočelo se s formiranjem naših vojnih jedinica, ali su to talijanske vojne vlasti obustavile i zabranile. Talijanske vojne vlasti drže da je Dalmacija njihova i da neće nikada biti u sastavu Države Hrvatske. Kada se u Split vratila jedna ustaška satnija, ranije poslana u pomoć ustašama u Metković, budući da je do tada Ustaško povjerenstvo u Splitu bilo rastureno, talijanska vojska ih je pohvatala, tretirala kao zarobljenike i odvela.« Izvještaj zapovjednika Druge oružane pukovnije NDH, Split 1./359.
  • Svi koji su pohapšeni uoči 1. svibnja, pušteni su iz zatvora. Gizdić, 1941.,148
  • San Marco piše da se Talijani žale na slab dovoz ribe na ribarnicu, iako, kažu, ima dosta ribe u okolici Splita. Talijani u nedonošenju ribe vide bojkot od naših ljudi, koji neće loviti ribu za Talijane, već je međusobno prodaju našem svijetu, mimo ribarnice, kao što se izvan tržnica prodaje i veliki dio mlijeka, zeleni i drugih namirnica, da ne bi talijanski fašisti došli od njih. Gizdić, 1941.,149

3. svibnja

  • Kraj crkve sv. Petra u automobilu smještena je radiostanica, a za odašiljač je upotrijebljen zvonik sv. Petra na kojem se vije talijanska zastava. Dnevno je davan program od 13 sati do kasno navečer. Ovaj je radio trajao gotovo mjesec dana. Biskup Bonefačić, koji se nalazio preko puta crkve sv. Petra u svojoj velikoj palači, ne samo da nije protestirao, nego se, kako neki kažu, suglasio s njime. Kisić, Gizdić, 1941.148-149
  • Mussolini je izdao naredbu u kojoj, između ostalog, stoji da na okupiranom teritoriju bivše Kraljevine Jugoslavije ostaje na snazi postojeće građansko, trgovačko, mjenično i kazneno zakonodavstvo, osim ako nije drukčije određeno specijalnim uredbama izdanim od talijanskih vlasti. Talijanski vojni i građanski kazneni zakon primjenjuje se na osobe koje bi poduzele nešto protiv oružane sile. Kisić

4. svibnja

  • U Solinskom bazenu formirane su tri udarne grupe za izvođenje diverzija protiv okupatora. Rukovodilac grupe u Rupotini bio je Antiša Vučičić, u Klisu M. Boban, a u Solinu Ivan Bubić. Sva trojica su poginula u NOB-u. Gizdić, 1941.,149, Kronologija

5. svibnja

  • Direkcija pomorskog prometa u Splitu izdala je okružnicu broj 11591/0 svim odjelima Direkcije, lučkim kapetanijama i pomorsko-građevinskim sekcijama da se prepiska među uredima mora vršiti samo na talijanskom jeziku, da svi uredi i pomorski svjetionici moraju izvjesiti talijansku nacionalnu zastavu s krunom, a privatni trgovački plovni objekti talijansku trgovačku zastavu bez krune na grbu. Kisić, Kronologija

6. svibnja

  • Naredbom talijanskog civilnog komesara za Dalmaciju postavljen je za civilnog komesara općine Lećevica Giuseppe Ciasca.
  • Naredbom talijanskog civilnog komesara za Dalmaciju postavljen je za civilnog komesara općine Muć Felice Ciasca.
  • Naredbom talijanskog civilnog komesara za Dalmaciju postavljen je za civilnog komesara općine Klis Alessandro Coschina.
  • Naredbom talijanskog civilnog komesara za Dalmaciju postavljen je za civilnog komesara općine Šolta Antonio Galaso.
  • Naredbom talijanskog civilnog komesara za Dalmaciju postavljen je za civilnog komesara općine Kaštel Sućurac Cosimo Gliubich.
  • Naredbom civilnog komesara za Dalmaciju postavljen je za civilnog komesara općine Kaštel Novi i Kaštel Lukšić Vitturi De Micheli. Kronologija
Južne padine Marjana gdje je položilo zakletvu 60 drugova 1. udarnog odreda, začetnika budućih udarnih grupa i izvorište prvih boraca partizanskih odreda

Zakletva na Marjanu. Južne padine Marjana gdje je položilo zakletvu 60 drugova 1. udarnog odreda, začetnika budućih udarnih grupa i izvorište prvih boraca partizanskih odreda

7. svibnja

  • U Splitu, u tupinolomu pod Marjanom, formiran je 1. udarni odred od 63 druga. Članovi Odreda položili su zakletvu koja glasi: »U ime naroda zaklinjem se da ću se boriti protiv fašističkih okupatora i njihovih slugu za slobodu svoga naroda i dati sve svoje snage, a ako ustreba i život«.

Da bi lakše operirao, ubrzo je podijeljen u tri grupe – Varoš, Dobri i Manuš i Lučac. Taj Odred je bio začetnik budućih udarnih grupa i izvorište prvih boraca partizanskih odreda. Ništa slično se nije dogodilo u cijeloj Jugoslaviji to što se tada formiralo u Splitu. Gizdić, 1941.,150, Reić, Kronologija

  • Obavila se skromna svečanost – procesija oko crkve sv. Duje. Vatrometa, rasvjete i glazbe nije bilo. Kisić
  • Potpisivanju Rimskih ugovora prethodio je sastanak Mussolinija i Pavelića u Tržiču, na kojem je, uz neke rasprave o Splitu i Korčuli, kao i carini, potvrđeno sve dogovoreno na prethodnim sastancima. Glavni dogovor između Mussolinija i Pavelića bio je da se potpiše ugovor o granici i svečana ponuda krune NDH talijanskoj kraljevskoj kući obavi u nedjelju 18. svibnja u Rimu. Scotti-Žurić, Zbornik br. 2, 106.

8. svibnja

  • Talijanske okupatorske vlasti donijele su obavijest u splitskom izdanju lista San Marco kojom se određuje večernje kretanje u Splitu do 22 sata. Objavljena je i naredba svim uredima i službenicima:
  • Svi su državni službenici dužni upotrebljavati rimski, tj. fašistički pozdrav.
  • Talijansku zastavu mora usvojiti
    cijelo pučanstvo.
  • Slike jugoslavenskih ličnosti treba ukloniti i umjesto njih svuda postaviti sliku kralja Italije i vođe fašista Mussolinija.
  • Sve ustanove, javne i privatne, dužne su usvojiti dvojezičnu administraciju.

Kronologija, Kisić

  • Politički prvaci Srba u Dalmaciji dr. Niko Novaković Longo i dr. Branko Desnica posjetili su u Splitu civilnog komesara za Dalmaciju dr. Bartoluccija i tražili da Italija anektira cijelu Dalmaciju. Ustaše su naime započeli s masovnim pokoljima Srba, koje Talijani prividno zaštićuju. Kisić, Kronologija, Sibe Kvesić, Dalmacija u Narodnooslobodilačkoj borbi, str.79
  • Vlade NDH i Trećeg Reicha sačinile su i potpisale bilateralni ugovor i plan o upućivanju radne snage u Njemačku. Na osnovi toga ustaške vlasti poslale su u Njemačku do kraja 1944. godine 147.000 ljudi. Scotti-Žurić, Zbornik br. 2, 107.

9. svibnja

  • »Osnutak Imperija« ili »Godišnjica proglašenja Imperija (Carstva)« proslavila se svečano. Svi su se fašisti u odori ili crnoj košulji skupili u velikoj dvorani Fašističkog doma i onda se postrojili na desnoj strani Ulice Benita Mussolinija[17] sučelice prema centru grada. Prema njima je bio postrojen ženski Fascio. Od tuda su išli na Obalu, da skupa s GIL–om prisustvuju defileu vojske. Svi su rodovi oružanih snaga bili zastupljeni, predvođeni glazbom. Defile se izvršio pred počasnom tribinom, ukrašenom zelenilom i talijanskim zastavama, gdje je bilo smješteno više časništvo i činovništvo. Građanstvo je napravilo gusti špalir. Uvečer se održao koncert na Narodnom trgu. Nekoliko poklika dovelo je do incidenta i nekoliko mladih ljudi su pozatvarali karabinjeri. Priča se da su ih neki oficiri i batinali na Trgu, jer nisu htjeli ponoviti ovacije Duceu. Vlasnicima dućana fašisti su naredili da izvjese talijanske zastave, koje ionako dan i noć Talijani viju na kućama i dućanima. Samo se još na periferiji vidi po koja hrvatska zastava, ali i njih je dan-dva poslije ove proslave nestalo. Pojavljuju se siluete Ducea po zidovima, one se očito crtaju noću: Mussolinijeva glava u profilu s kacigom. Kisić
  • Gizdić na nešto drukčiji način opisuje istu proslavu: »Malobrojna je bila kolona fašista u Splitu, koja je jutros pošla na čelu s glazbom iz njihova doma preko Obale. Najveći dio trgovaca, unatoč naređenju, odbio je izvjesiti talijanske zastave, što je kod fašista izazvalo bijes. Talijanski vlastodršci kažu da je ovakvo držanje Splita prkos njihovom Imperiju i da će ga oni znati skršiti, ako ne milom, ono silom.« Gizdić, 1941.,152.

10. svibnja

  • Talijani su odredili pljačkaške plaće za naše radnike. Gizdić, 1941.

14. svibnja

  • U zaseoku Rupotini skojevska organizacija izvršila je prvu diverziju. Na nekoliko mjesta u cestu su zakopali komade dasaka iz kojih su virili čavli. Talijanska autokolona koja je iz Splita išla za Sinj bila je zbog toga zaustavljena čitav sat. Gizdić, 1941.,155, Kronologija

17. svibnja

  • U Splitu je održana sjednica PK-KPH za Dalmaciju, na kojoj su se članovi PK upoznali sa stavovima, zaključcima i odlukama Majskog savjetovanja CK-KPH, održanog 4. i 5. svibnja. Istaknuta je potreba brzog organizacijskog prilagođavanja KPH novim uvjetima i pripremama za oružanu borbu. Donesena je odluka da se pod rukovodstvom MK KPH u Splitu, Solinu i Kaštelima formiraju udarne grupe, u početku za vršenje sabotaža i diverzije. Ćurin, Zbornik br. 5, 138.

POTPISIVANJE RIMSKIH UGOVORA

18. svibnja

Rimskim ugovorima, čijem je potpisivanju u Palazzo Venezia uz Pavelića prisustvovala velika ustaška delegacija, Italija je, pored ostalog, anektirala Dalmaciju od Splita do novigradskog mora sa zaleđem, i gotovo sve dalmatinske otoke. Pod Italiju je potpalo 400 tisuća hrvatskog življa
Rimskim ugovorima, čijem je potpisivanju u Palazzo Venezia uz Pavelića prisustvovala velika ustaška delegacija, Italija je, pored ostalog, anektirala Dalmaciju od Splita do novigradskog mora sa zaleđem, i gotovo sve dalmatinske otoke. Pod Italiju je potpalo 400 tisuća hrvatskog življa

Rim: Ante Pavelić prodaje Dalmaciju. Poglavnik i Duce. Rimskim ugovorima, čijem je potpisivanju u Palazzo Venezia uz Pavelića prisustvovala velika ustaška delegacija, Italija je, pored ostalog, anektirala Dalmaciju od Splita do novigradskog mora sa zaleđem, i gotovo sve dalmatinske otoke. Pod Italiju je potpalo 400 tisuća hrvatskog življa

  • U Rimu je potpisan ugovor o određivanju granica između NDH i Italije. Tim ugovorom Italija je, pored ostalog, anektirala Dalmaciju od Splita do novigradskog mora sa zaleđem i gotovo sve dalmatinske otoke (osim Brača, Hvara, Šćedra i otoka dubrovačkog primorja). Osnovan je Guvernatorat Dalmacije u Zadru sa Splitskom provincijom, čije je sjedište bilo u Splitu. Kronologija
  • nesuđeni Tomislav II.;

    Vojvoda od Spoleta, nesuđeni Tomislav II.;

  • Talijani su ustaškoj delegaciji pripremili u Rimu svečani doček. Stigoše svi pozvani, do predstavnika Trojnog pakta. Uz visoke uzvanike u kraljevsku palaču Kvirinal, Viktor Emanuel III., uz Mussolinija, primio je Pavelića i članove ustaške delegacije. Održanim govorima Pavelić je, obraćajući se Kralju, zamolio da Zvonimirovu krunu primi jedan član kraljevske kuće Italije, da s njim NDH želi osnovati novu hrvatsku dinastiju. Nakon Pavelićeva veličanja kraljevske kuće Italije, Emanuel III., odgovarajući, istakao je: »Poglavniče, gospodo, delegati Kraljevine Hrvatske! Sa živim zadovoljstvom i duboko zahvalnim srcem, prihvaćam…«. Nakon govora, Pavelić, Mussolini i Ciano u palači Venecija, uz prisutnost državnih delegacija, potpisaše Rimske ugovore. Scotti-Žurić, Zbornik br. 2, 109., 110., Kronologija
  • Italija ne skriva podržavanje NDH na čelu s Pavelićem. Želi izvršiti aneksiju Dalmacije, na što je Pavelić pristao još prije početka Aprilskog rata 1941. godine. Pokušaj malobrojnih ustaša da u Dalmaciji uspostave hrvatsku vlast bila je puka naivnost. Italija je već ranije izrežirala ulogu poglavnika kao poglavnika NDH. Potpisanim ugovorom Hrvatska je u Dalmaciji izgubila kolijevku svoje stare države, Splitom, Šibenikom i Zadrom izgubila je svoje najvažnije luke, osobito važne pruge Split - Ogulin - Zagreb. Predala je skoro svo dalmatinsko otočje. I na posljetku, odnosno kao prvo: s one strane diktirane granice ostalo je preko 400.000 hrvatskog življa. Jakovčev, Zbornik br. 2,180.
  • Na dan potpisivanja Rimskih ugovora, 18. svibnja, predsjednik talijanske fašističke vlade Benito Mussolini upućuje pismo predsjedniku vlade NDH Paveliću o upravnom uređenju općine Split i otoka Korčule i o pravu talijanske nacionalne manjine u NDH. Pismo Mussolinija Paveliću 1./169.
  • Pavelić je talijanskom kralju Emanuelu III. ponudio Zvonimirovu krunu: naslovnica splitskog okupacijskog dnevnika San Marco

    Hrvatska kruna savojskoj dinastiji. Pavelić je talijanskom kralju Emanuelu III. ponudio Zvonimirovu krunu: naslovnica splitskog okupacijskog dnevnika San Marco

    Talijanske okupacijske poštanske marke izdane u čast Rimskih ugovora

    Okupacijske poštanske marke. Talijanske okupacijske poštanske marke izdane u čast Rimskih ugovora

  • Pitanje razgraničenja između fašističke Italije i NDH bilo je pokrenuto na pregovorima u Beču između Ribbentropa i Ciana (21. i 22. travnja 1941.). Pošto se ovi nisu mogli složiti u pogledu velikih teritorijalnih zahtjeva fašističke Italije prema Hrvatskoj, odlučeno je da vlada fašističke Italije direktno pregovara s NDH (Tajni arhivi grofa Ciana, Zora, Zagreb, 1952., str. 459. - 462.). Poslije pregovora između delegacija fašističke Italije i NDH, s Cianom i Pavelićem na čelu, vođenih 25. travnja u Ljubljani i 7. svibnja 1941. u Tržiču, kao i kontakata preko poslanstava u Rimu i Zagrebu u međuvremenu i poslije 7. svibnja, potpisani su u Rimu 18. svibnja 1941. tzv. Rimski ugovori, kojima su regulirani odnosi između fašističke Italije i NDH (vidi Dnevnik grofa Ciana, Zagreb, 1948., str. 238.-246.). Rimske ugovore sačinjavaju: Ugovor o određivanju granica između Kraljevine Hrvatske i Kraljevine Italije; Ugovor o jamstvu i suradnji između Kraljevine Italije i Kraljevine Hrvatske i Sporazum o pitanjima vojničkog značaja, koja se odnose na jadransko obalno područje. Na ceremonijalu prilikom potpisivanja Rimskih ugovora (18. svibnja 1941.) delegacija NDH, s Pavelićem na čelu, svečano je ponudila krunu hrvatskog kralja Zvonimira talijanskom kraljevskom domu, mada je za kralja NDH još 30. travnja 1941. određen vojvoda od Spoleta. Zbog toga se NDH u ovom i ostalim dokumentima Rimskih ugovora naziva kraljevinom. Međutim, do krunjenja vojvode od Spoleta za kralja NDH nije došlo. (Vidi Dnevnik grofa Etana, str. 240.; Tajni arhivi grofa Ciana, str. 463.; Viktor Novak, Magnum Crimen, Zagreb MCMXLVIII., str. 577. i 578.).
  • Održana je partijska konferencija za Solinski bazen, kojoj su prisustvovala 32 delegata, i tom prilikom izabran je novi Mjesni komitet KPH Solin, a za sekretara Drago Gizdić. Gizdić, 1941.,159, Kronologija

20. svibnja

Nikada nije odgovarao za zločine počinjene u Dalmaciji za vrijeme okupacije

Giuseppe Bastianini. Nikada nije odgovarao za zločine počinjene u Dalmaciji za vrijeme okupacije

  • Talijanske novine Corriere della sera iz Milana, od 20. travnja 1941., donose članak novinara Maparta u kojem navodi: »… da sada, kada je oživotvorena NDH, može izjaviti da su u siječnju 1940. godine grof Ciano, ministar vanjskih poslova Italije, i dr. Ante Pavelić uredili pitanje stvaranja NDH«. Kisić

21. svibnja

  • Talijanska je vlada imenovala Giuseppea Bastianinija,[18] poznatog fašističkog lidera, za guvernera Dalmacije. Gizdić, 1941., 164

22. svibnja

Nakon potpisivanja Rimskih ugovora fašisti neprekidno i masovno po ulicama grada crnom bojom crtaju siluete Mussolinijeve glave s kacigom, uz parole: »Viva Duce, Duce a noi…«

Duce. Nakon potpisivanja Rimskih ugovora fašisti neprekidno i masovno po ulicama grada crnom bojom crtaju siluete Mussolinijeve glave s kacigom, uz parole: »Viva Duce, Duce a noi…«

  • Nakon potpisivanja Rimskih ugovora, danima je nastavljeno slavlje po svim talijanskim gradovima i provincijama, uz fraze licemjernog i egoističkog podilaženja Dalmaciji i hrvatskom narodu. Tako Tempo - hrvatsko izdanje br. 1 od 22. svibnja donosi 30 fotografija fašističkog Ducea i Poglavnika Hrvatske. U uvodnom članku nižu se slavopojke: »Kada su hrvatska plemena naselila valovite nizine između Drave i Save, te šumovite bosanske planine i sa vrhova dinarskih planina gledala Jadransko more, stiže k njima oživljavajući vjetar Italije; i pošto je u ono doba Italiju predstavljao katolički Rim, ta plemena primiše katoličku vjeru. Od tada su Hrvati bili zapadnjaci; uzeše dakle učešća u životu i razvoju one civilizacije, uistinu europske koja je nikla u utrobi Rima, klasičnog katoličkog preporodnog grada … Dok je Mazzini vidio stvaranje ‘mlade Hrvatske’ u krilu mlade Europe, dotle je Goffredo Mameli vezao u jednu molitvu glas talijanskog naroda s onim hrvatskim, tlačenog također od strane Habsburgovaca. Zatim ih je licemjerna politika versajskih demokracija dovela pod još teži jaram. Još je bila Italija ona koja je Hrvatima ulijevala nadu u bolja vremena, dok nije izdajstvo srpskih vojnika dalo prilike kako bi talijansko oružje bilo po drugi put upotrijebljeno, da bi favoriziralo ustanak hrabrih ustaša protiv srpske prevlasti. Tako je nastala Nezavisna Hrvatska. Dakle nije čudo što je hrvatski narod, nakon što je u Zagrebu restaurirana kruna kralja Zvonimira, svojevoljno odredio da tu krunu nosi jedan potomak slavne Savojske kuće koja upravlja sudbinom talijanskog naroda …«

Tih dana fašisti neprekidno i masovno po ulicama grada crnom bojom crtaju siluete Mussolinijeve glave s kacigom, uz parole: »Viva Duce, Duce a noi…«[19]

Prije nekoliko dana uveden je, svaki dan osim nedjelje, između Splita i Italije putnički avion. Dolazi u 11, a odlazi u 13 sati. Kisić

23. svibnja

  • Došle su zagrebačke novine, i to ustaški list Hrvatski narod i Novi list, koji izlazi umjesto Novosti. Talijanske vlasti su propustile ove dvije novine, dok ostale iz Zagreba, odnosno Hrvatske, nisu. Za ovih 12 dana sve su pošiljke novina bile zaplijenjene od vlasti pri dolasku vlaka. Radilo se o nepoželjnim člancima u povodu Rimskih ugovora. Kisić, Kronologija

26. svibnja

  • U Gornjem Selu na otoku Šolti školska djeca su poderala Mussolinijevu sliku. Ovo je bio odgovor djece na fašistički zahtjev da moraju nastavu slušati na talijanskom jeziku. Gizdić, 1941.,166, Kronologija
  • Na izgradnji, odnosno betoniranju ceste Solin - Trogir kod Solina, otprije istaknuti sindikalni funkcionari Kajo Parać, Stipe Grubišić i Fabijan Grubišić organizirali su prvi potpuni štrajk u okupaciji. Radnici traže povišicu plaća za 100 posto. Iako su Talijani dali nalog da se svi radnici vrate na posao, nitko ih nije poslušao. Gizdić, 1941.,166

27. svibnja

  • U Kaštel Novom članovi KPH digli su dinamitom u zrak magazin s različitim materijalom, kako ga ne bi mogli iskoristiti talijanski fašisti. Gizdić, 1941.,166, Kronologija
  • Talijani su izdali naređenje kojim zabranjuju slušanje ne samo njima neprijateljskih radiostanica, nego i onih neutralnih. Gizdić, 1941.,166

OBUKA U RUKOVANJU ORUŽJEM

U Splitu je Mjesni komitet KPH rukovodio s tri rajonska komiteta, 18 partijskih ćelija i 164 člana KPH. Pored toga, u gradu je bilo mnogo simpatizera i kandidata i Mjesni komitet SKOJ-a s više stotina članova komunističke omladine.

U Solinu je bilo 16 partijskih ćelija sa 68 članova KPJ, u Kaštelima sedam partijskih ćelija sa 90 članova KPJ, a na Šolti su bile četiri partijske ćelije u kojima je bilo obuhvaćeno 20 članova KPH. Gizdić, 1941.157, Kronologija

Mjesni komitet KPH, zajedno s Mjesnom organizacijom SKOJ-a, u toku mjeseca svibnja i lipnja organizira i rukovodi obukom u rukovanju puškom, pištoljem i ručnom bombom. Obuka se provodila po ćelijama i mjesnim organizacijama po stanovima, potkrovljima, konobama, na pogodnim mjestima po Splitskom polju i Marjanu. Marović, Zbornik br. 5, 91.

RIMSKI UGOVORI

Ustaše prodali Talijanima Dalmaciju, kolijevku stare hrvatske države, sa 400.000 hrvatskog življa - Pavelić ponudio Zvonimirovu krunu talijanskoj kraljevskoj kući

Potpisi Mussolinija i Pavelića na kartu/aneks Rimskih ugovora o podjeli Dalmacije

Potpis izdajice. Potpisi Mussolinija i Pavelića na kartu/aneks Rimskih ugovora o podjeli Dalmacije

UGOVOR

O ODREĐIVANJU GRANICA IZMEĐU KRALJEVINE ITALIJE

I KRALJEVINE HRVATSKE

TALIJANSKA VLADA I
HRVATSKA VLADA

želeći odrediti granice između Kraljevine Italije i Kraljevine Hrvatske u zajedničkoj težnji da se ustanovi teritorijalno uređenje, koje bi bilo siguran temelj za tješnju suradnju između obiju država

sporazumjele su se u sljedećem:

Član 1.

Priznaju se kao sastavni dijelovi Kraljevine Italije: kotari Kastav, Sušak, Čabar, a od kotara Delnice jedan dio linijom koja polazi od kote 710 (Biljevina), ide grebenom Starčev vrh, Veliki Tomac, Oštrac, Rogozna i Brloško, stiže do administrativne granice kotara Sušak na vrhu Jelenčić (kota 1106) i zatim silazi visovima brda Gorica, Meč te kotama 623, 424 i 252 na more kod Bakarca, ostavljajući na hrvatskom području općine Hreljin, Dol-Bakarac i Kraljevicu (Kraljevica-Smrika), sa istom lukom i raskrsnicom putova koji tamo vode;

- otočić Sveti Marko, otoci Krk, Rab, i oni manji do u visini Jablanca;

- svi otoci zadarskog arhipelaga;

- područje obuhvaćeno linijom koja polazi od rta Privlaka, dostiže Planinski kanal, slijedi njegovu unutarnju trasu do Novigradskog mora, nastavlja se duž gornje obale spomenutog mora, zahvaća Bukovicu i, stigavši do toka Krke ispod mjesta Pađene, silazi duž rijeke, te se od nje odvaja, tako da obuhvaća cijelo područje Šibenika i Trogira te grad Split, uključivši predgrađe, a isključivši otoke Brač i Hvar;

- otoci Čiovo, Drvenik, Šolta, Vis,
Biševo, Sv. Andrija, Jabuka i ostali manji koji leže oko njih;

- otoci Korčula i Mljet;

- kotar koji obuhvaća cijelu Boku kotorsku linijom koja ostavlja obalu na jednoj točki između Cavtata i Vitaljine i penje se prema sjeveroistoku, uključivši Grudu i masiv planine Orjen, dok ne dostigne granicu s Crnom Gorom.

Radi jasnoće priložena je ovom Ugovoru karta razmjere 1:750.000. čiji je ona sastavni dio i u koju je unesen tok linije koja razgraničava gore navedena područja.

Zaključit će se posebna konvencija za administrativnu upravu grada Splita s predgrađima i Kaštelima, kao i za otok Korčulu.

Član 2.

Komisija sastavljena od predstavnika talijanske vlade i predstavnika hrvatske vlade pristupit će što prije određivanju granica na terenu između Kraljevine Italije, uključivši Ljubljansku pokrajinu, i Kraljevine Hrvatske.

Konačno određivanje granice izvršit će se u duhu pravičnosti, vodeći računa o geografskom položaju, o potrebama ekonomske prirode i o saobraćajnicama.

Član 3.

Ovaj ugovor stupa na snagu njegovim potpisom.

Na osnovi toga su opunomoćenici potpisali ovaj ugovor.

Sastavljeno u Rimu u dva primjerka 18. svibnja 1941.-XIX.

MUSSOLINI ANTE PAVELIĆ

Ugovor o određivanju granica između NDH i Italije,1./167.

SPORAZUM

O PITANJIMA VOJNOG ZNAČAJA, KOJA SE ODNOSE NA JADRANSKO OBALNO PODRUČJE

Hrvatska vlada i talijanska vlada,

uzevši u obzir ugovor o određivanju granica između Kraljevine Hrvatske i Kraljevine Italije, koji je danas potpisan, sporazumjele su se u sljedećem:

Član 1.

Hrvatska vlada se obavezuje da na otocima i na području između mora i linije označene na priloženoj karti, koja čini sastavni dio ovoga sporazuma, neće podići ni podržavati nikakvo vojno utvrđenje ili uređaj kopneni, pomorski ili zrakoplovni, nikakvu vojnu (operacionu) bazu niti uređaj koji bi se mogao iskoristiti u ratne svrhe kao ni tvornicu ili skladište municije i ratnog materijala.

Član 2.

Hrvatska vlada izjavljuje da nema namjeru da drži ratnu mornaricu, osim što će raspolagati naročito osposobljenim jedinicama za osiguranje policijske i financijske službe.

Član 3.

Obje vlade će naknadnim sporazumom utvrdili modalitete po kojima će talijanska vlada imati mogućnost da preveze svoje oružane snage preko hrvatskog područja obalnim kolskim putem Rijeka-Kotor i željezničkom prugom Rijeka-Ogulin-Split i njenim eventualnim produženjem do Kotora.

Član 4.

Ovaj sporazum stupa na snagu njegovim potpisivanjem.

Na osnovi toga potpisani opunomoćenici, propisno ovlašteni, potpisali su ovaj sporazum.

Sastavljeno u Rimu, u dva originalna primjerka 18. svibnja 1941.-XIX.

dr. Ante Pavelić Mussolini

Napomena: U kasnijoj dokumentaciji talijanskih okupatora područje o kojem se govori u članku 1. naziva se demilitariziranom zonom, a vrlo često i drugom zonom. Prvom zonom je nazvano područje koje je Italija anektirala poslije Travanjskog rata 1941. godine, a trećom zonom područje NDH između druge zone i vojne demarkacijske linije između Italije i Njemačke.

Sporazum o pitanjima vojnog značaja između NDH i Italije 1./168.

  • Donosimo pismo Mussolinija Paveliću o upravnom uređenju općine Split i otoka Korčule i o pravima talijanske manjine na području NDH. Pavelić je istog dana potvrdio prijem pisma.

Rim, 18. svibnja 1941.-XIX.

PREDSJEDNIK TALIJANSKE VLADE
PREDSJEDNIKU HRVATSKE VLADE

Ekscelencijo,

Čast mi je potvrditi Vam da će talijanska vlada u najkraćem roku pripremiti nacrt ugovora s hrvatskom vladom u pogledu upravnog uređenja općine Split i otoka Korčule. Ona očekuje da će, slično odredbama Rapalskog ugovora i uzastopnim sporazumima za talijanske manjine u Dalmaciji, biti talijanskim manjinama na otocima i na područjima jadranske obale, koji su sastavni dio Hrvatske Države, osigurano jamstvo, osobito što se tiče upotrebe talijanskog jezika i otvaranja škola te odgojnih i nastavnih zavoda, kao i dobrotvornih i pomoćnih ustanova. Odredbe koje točno utvrđuju ta jamstva moći će se uvrstiti u gore spomenuti ugovor.

Izvolite, Ekscelencijo, primiti izraze moga vrlo dubokog poštovanja.

Mussolini

Pismo Mussolinija Paveliću, 1./169

  • Nekoliko dana kasnije bila je osnovana komisija sa zadaćom da izvrši pripreme za utvrđivanje granice i zajedničke uprave za Split i Korčulu. Komisija se samo jedanput sastala; tom je prilikom talijanska strana vodila glavnu riječ, odbijajući bilo kakva rješenja u korist NDH. Talijani su 10. svibnja imenovali civilnog komesara za općinu Korčula. Kerubin Šegvić, jedan od članova te komisije, o tome sastanku navodi: »Talijani su poslali par svojih časnika, tobožnjih stručnjaka, koji nisu htjeli ni razgovarati. Oni su naprosto diktirali ono što im je naloženo u Rimu. Nikakvih granica između Hrvatske i odtrgnuta diela Dalmacije. Nikakove posebne uprave za Split i Korčulu. To je definitivno talijansko. Odbor za razgraničenje se nije više nikada ni sastao.«
  • Donosimo i dekret kralja Vittoria Emmanuelea III. od 18. svibnja 1941. o aneksiji dijela Dalmacije, Boke kotorske, dijelova Hrvatskog primorja i Gorskog kotara i o osnivanju Guvernatorata Dalmacije.


KRALJEVSKI DEKRET SA
ZAKONSKOM SNAGOM

od 18. svibnja 1941.-XIX., br. 452

Uređenje teritorija koji su postali sastavni dio Kraljevine Italije

VITTORIO EMANUELE III.

PO MILOSTI BOŽJOJ I VOLJI NARODA

KRALJ ITALIJE I ALBANIJE

CAR ETIOPIJE

Na osnovu čl. 18. Zakona od 19. siječnja 1939.-XVII., br. 129; smatrajući neophodnim i hitnim odrediti;

saslušavši Veliko fašističko vijeće;

čuvši Ministarski savjet;

na prijedlog vođe fašizma, predsjednika vlade;

odlučili smo i odlučujemo:

Član 1.

Teritorije čije su granice određene prema priloženoj geografskoj karti, koju je vođa fašizma, predsjednik vlade, po Našem nalogu potvrdio, čine sastavni dio Kraljevine Italije.

Član 2.

Od teritorija o kojima je riječ u čl. 1. one koje graniče s Riječkom pokrajinom, otoci Krk i Rab i ostali manji koji pripadaju okruzima spomenutih otoka priključuju se Riječkoj pokrajini.

Član 3.

Ostala područja i otoci Dalmacije o kojima je riječ u čl. 1. sačinjavaju, zajedno sa sadašnjom Zadarskom pokrajinom, Guvernatorat Dalmacije, koji obuhvaća pokrajine Zadar, Split i Kotor. Kraljevskim dekretom će se utvrditi okružna područja dalmatinskih teritorija i odrediti kompetencije guvernera i njegovi odnosi s prefektima spomenutih pokrajina. Guverner će biti direktno potčinjen Duceu, predsjedniku vlade, i imat će svoju rezidenciju u Zadru.

Član 4.

Uvest će se posebno upravno uređenje u općinama Split i Korčula.

Na prijedlog vođe fašizma, predsjednika vlade, ministra unutrašnjih poslova, u sporazumu s ostalim zainteresiranim ministrima, donijet će se, Kraljevim dekretom, odgovarajući propisi.

Član 5.

Kraljevska vlada je ovlaštena da na teritorijama o kojima je riječ u čl.1. objavi Ustav i ostale zakone Kraljevine, i da donese potrebne naredbe radi usklađivanja sa zakonodavstvom koje je tamo na snazi i posebno s uređenjem koje će se utvrditi za općine Split i Korčulu u smislu čl. 4.

Član 6.

Do donošenja novih odluka, na područjima o kojima je riječ u čl. 1., ostaju na snazi odredbe koje su izdale talijanske okupacione vlasti, izuzimajući one koje se odnose na vojne potrebe.

Guverner Dalmacije i prefekt Riječke pokrajine, u odgovarajućim okruzima područja o kojima je riječ u čl. 1. preduzimaju ovlaštenja već ustupljena civilnim komesarima gore navedenim odredbama.

Član 7.

Ovaj dekret stupa na snagu danom objavljivanja u Službenim novinama Kraljevine i bit će predložen zakonodavnim skupštinama na uzakonjenje.

Ovlašćuje se vođa fašizma, predsjednik vlade, da podnese odgovarajući nacrt zakona.

Naređujemo da ovaj dekret, snabdjeven državnim pečatom, bude uvršten u Službenu zbirku zakona i dekreta Kraljevine Italije, s nalogom svima onima na koje se odnosi da ga se pridržavaju i da ga izvršuju.

Dano u Rimu, 18. svibnja 1941.-XIX.

Vittorio Emanuele Mussolini

Viđeno: Čuvar pečata: GRANDI

Ubilježeno kod Rač. suda, 7. lipnja 1941.-XIX.

Vladini spisi, registar 434, list 41 - MANCINI

NAPOMENA:

Geografska karta o kojoj je riječ u čl. 1. bit će objavljena u Službenoj zbirci zakona i dekreta.

Napomena: Kraljevim dekretom od 26. prosinca 1941., br. 1583, odlučeno je da se važnost osnovnih zakona Kraljevine Italije proširi na ova anektirana područja. Dekret je na potvrdu i sankcioniranje podnesen tek 27. travnja 1943. godine, kada su ga Senat i Fašistička komora proglasili za državni zakon.

Dekret kralja Vittoria Emanuelea III. o aneksiji, 1./ 170

Teritorij između mora i prve crte označava područje koje je Rimskim ugovorima pripalo Italiji i iz koje se vidi da NDH nema svog otvorenog dijela Jadranskog mora. Tako je Jadran postao za Talijane »Mare nostrum«. Druga puna crta označava granice utjecaja između Italije i Njemačke na teritoriju bivše Jugoslavije

Karta podjele Dalmacije. Teritorij između mora i prve crte označava područje koje je Rimskim ugovorima pripalo Italiji i iz koje se vidi da NDH nema svog otvorenog dijela Jadranskog mora. Tako je Jadran postao za Talijane »Mare nostrum«. Druga puna crta označava granice utjecaja između Italije i Njemačke na teritoriju bivše Jugoslavije

ZAVADI PA VLADAJ

U danima priprema za potpisivanje Rimskih ugovora i kasnije, u sjevernoj Dalmaciji, osobito u kninskom kraju, huškačka politika Talijana koordinirana s ustaškom propagandom, koju dnevno širi ustaški tisak, stvarale su vrlo izoštrene i opasne odnose među stanovništvom tih krajeva. Ustaški list Hrvatski narod donosi članak od 11. travnja 1941. u kojem domaće Srbe naziva »vjekovnim neprijateljima Hrvata«, kojima će suditi »pravedni hrvatski narod«. Stiže naredba o zabrani upotrebe ćirilice, raseljavanju i iseljavanju Srba, kao i propisi o prekrštavanju. Svakodnevno se žitelji srpske nacionalnosti otpuštaju iz državnih službi. Otpočele su pljačke, paljenja i ubojstva. Prestravljeni narod sa svim što je mogao ponijeti bježi u šume i planine, mnogi noseći i oružje. Teror ustaša je pojačavao. Nastajala su obostrana puškaranja, paljenja i žrtve su se umnožavale (do kraja srpnja 1941. ubijeno je 555 Srba svih uzrasta, te zapaljeno 96 kuća i 116 gospodarskih objekata, te tri crkve i nekoliko škola). U nastaloj situaciji, predstavnici Srba iz Dalmacije, na čelu sa Nikom Novakovićem–Longom, sa prikupljenim 100.000 potpisa srpskog življa, odlaze u Split, civilnom komesaru za Dalmaciju Bartolucciju tražiti zaštitu srpskog stanovništva od nasilja i ustaškog terora, na način da se i okupirani dio Dalmacije, gdje žive pretežno srpsko stanovništvo, anektira kao i ostali dio Dalmacije. U tome pristajući na dvostruku političku igru otvoreno se stavljaju na stranu talijanskog okupatora, vezujući svoju sudbinu sa sudbinom okupatora. Scotti-Žurić, Zbornik br. 2,207., Plenča, 108.

OKO 500 IZBJEGLIH PRED USTAŠKIM TEROROM
SKLONILO SE U SPLIT

Računa se da se koncem svibnja u Splitu nalazi oko 500 izbjeglica pravoslavne vjere iz dijela Dalmacije koji pripada NDH. Ima siromašnih seljaka koji se goli i bosi zakloniše u Split pred terorom ustaša. Ima sedam popova, među njima Stoisavljević, narodni poslanik, načelnik Vrlike M. Kulušić, odvjetnik iz Drniša…

U Split su izbjegli iz Dubrovnika dr. M. Stanokić, dr. Ivo Miović, bivši državni tužilac suda za zaštitu države u Beogradu, dr. Bubalo iz Zagreba, dr. Avelini, bivši načelnik Hvara, itd.

Za njihovu prehranu iscrpljen je sav fond splitske crkvene općine prote Sergija Urukala, i skupljaju se doprinosi imućnijih Splićana. Osnovan je odbor za pomoć siromašnijim izbjeglicama, kojim su pročetnički političari manipulirali u političke svrhe, tj. s ciljem da odvoje građane srpske nacionalnosti od NOP-a. Kisić, Kronologija

Iz Ratne Kronologije–SVIBANJ 1941.: CK KPH IZDAO PROMAJSKI PROGLAS KOJIM POZIVA NARODE HRVATSKE NA ORUŽANI OTPOR OKUPATORU – NA SAVJETOVANJU KPJ U ZAGREBU ODLUČENO DA SVE PARTIJSKE ORGANIZACIJE FORMIRAJU VOJNE KOMITETE KOJI ĆE PRIPREMATI ORUŽANI USTANAK – RIMSKIM UGOVORIMA (18. SVIBNJA) NDH SE ODREKLA VELIKOG DIJELA OBALE, ZADRŽAVŠI SAMO PODVELEBITSKI DIO HRVATSKOG PRIMORJA OD BAKARCA NA JUGOISTOK, PROSTOR OD OMIŠA DO DUBROVNIKA, TE OTOKE BRAČ, HVAR, PAG I NEKOLIKO MANJIH. NAJVEĆE LUKE POD KONTROLOM NDH SU METKOVIĆ I GRUŽ – POTVRĐENO DA SAVOJSKA DINASTIJA PRIHVAĆA HRVATSKU KRUNU (18. SVIBNJA) – PAVELIĆ OSNIVA USTAŠKU VOJNICU (PORED VOJNICE, ORUŽANE SNAGE NDH ČINILI SU DOMOBRANSTVO I ORUŽNIŠTVO, ZA KOJE SU NADLEŽNI BILI MINISTARSTVO DOMOBRANSTVA I GLAVNI STOŽER. GODINE 1943. OBJEDINJUJU SE ZAPOVJEDNIŠTVA, A MINISTARSTVO DOMOBRANSTVA MIJENJA NAZIV U MINISTARSTVO ORUŽANIH SNAGA (10. SVIBNJA) – U VATIKANU SE SASTALI ANTE PAVELIĆ I PAPA PIO XII – PUKOVNIK JUGOSLAVENSKE VOJSKE DRAŽA MIHAILOVIĆ S GRUPOM OFICIRA I PODOFICIRA NA RAVNOJ GORI U ZAPADNOJ SRBIJI STVARA ŠTAB JUGOSLAVENSKE VOJSKE U OTADŽBINI (16. SVIBNJA), ČIME SE POSTAVLJAJU TEMELJI VELIKOSRPSKOG ČETNIČKOG POKRETA KOJEMU PRISTUPA I DIO SRBA U NDH – POLITIČKI PRVACI SRBA U DALMACIJI dr. NIKO NOVAKOVIĆ LONGO I dr. BRANKO DESNICA POSJETILI U SPLITU CIVILNOG KOMESARA ZA DALMACIJU dr. BARTOLUCCIJA I TRAŽILI DA ITALIJA ANEKTIRA CIJELU DALMACIJU – VLADE NDH I TREĆEG REICHA POTPISALE UGOVOR I PLAN O UPUĆIVANJU RADNE SNAGE U NJEMAČKU – DO KRAJA 1944. GODINE USTAŠKE VLASTI POSLALE U NJEMAČKU 147.000 OSOBA

LIPANJ

Biskup Bonefačić posjetio talijansku vojnu bolnicu – U Rimu se prikazuje film o »borbama« za Split – Zerbino, fašist iz pohoda na Rim, preuzeo splitsku prefekturu – Zatvor se puni uhapšenicima iz Dalmacije – Zabranjeno djelovanje hrvatskim kulturnim i sportskim društvima – Mijenjaju se hrvatska imena ulica – Mobilizacija komunista nakon napada na Sovjetski Savez: »izleti« stotina skojevaca i članova Partije u Strožanac i na Mosor, neuspio napad na Shellove rezervoare benzina, diverzije i sabotaže – U bijegu pred ustaškim terorom više od 3000 Židova stiglo u Split – Talijanski oficiri prepričavaju informacije o ustaškim zvjerstvima nad pravoslavcima – Hapšenja komunista

1. lipnja

  • Talijani u Splitu isplatili su penzije u lirama umjesto u dinarima. Za svakih 100 dinara dano je po 30 lira, tako da veliki broj penzionera nije primio ni po 100 lira penzije. Kilogram kruha je tada bio sedam, a mesa oko 30 lira. Kisić, Kronologija
  • Talijanske okupatorske vlasti smjestile su vojnu bolnicu u zgradi Sjemeništa u Zrinsko-Frankopanskoj ulici

    Vojna bolnica u Sjemeništu. Talijanske okupatorske vlasti smjestile su vojnu bolnicu u zgradi Sjemeništa u Zrinsko-Frankopanskoj ulici

  • Talijani danas slave Praznik ustava (Festa dello Statuto). Zapovjednik VI. armije, general Dalmazzo, izvršio je smotru garnizonske čete pješadijske divizije Bergamo na Obali. Poslije smotre u domu fašista ustoličili su federalnog tajnika Cappija. Ovom prigodom veličali su »herojsku« smrt zapovjednika ratnog broda Puglia, kapetana korvete Gullija, kojeg su u srpnju 1920. godine ubili splitski rodoljubi u antitalijanskim demonstracijama, koje je on s talijanskim vojnicima pokušao ugušiti. Gizdić, 1941.,169

2. lipnja

  • Splitski biskup dr. Kvirin Klement Bonefačić posjetio je talijansku vojnu bolnicu smještenu u Sjemeništu, kako bi javno manifestirao svoju privrženost i privrženost svojih podređenih okupatoru. Gizdić, 1941.,170, Kronologija
  • U Splitu je fašistička policija uhapsila Borislava Leontića, španjolskog borca, i njegovog brata, dr. Ljubu Leontića. Kisić, Kronologija
  • Antu Buljana, vlasnika tvornice likera, uhapsili su i internirali na otoku Ugljanu. Gizdić, 1941.,170

4. lipnja

  • Neki građani Splita, koji imaju rođake u Rimu, dobivaju pisma u kojima im javljaju da u Italiji prikazuju film o »borbama« za Split. Gizdić, 1941., 171
zloglasni prefekt splitske provincije za vrijeme talijanske okupacije

Paolo Zerbino (1905.-1945.), zloglasni prefekt splitske provincije za vrijeme talijanske okupacije

7. lipnja

  • Talijanski kralj Vittorio Emanuele izdao je naredbu o formiranju Prefekture Split.[20] Za prefekta je imenovan dr. Paolo Zerbino,[21] jedan od sudionika u pohodu na Rim, koji je preuzeo dužnost 16. lipnja. Gizdić, 1941.,176, Kronologija

9. lipnja

  • Izdan je proglas guvernera Dalmacije Bastianinija narodu Dalmacije u povodu preuzimanja civilne vlasti u Dalmaciji. U proglasu se ističe ponovno priključenje Dalmacije Italiji, duh Rima i fašističkog poretka, te poziv na slogu i suradnju. Proglas guvernera Dalmacije, 1./180.

10. lipnja

  • Zagrebačke Narodne novine javljaju o ustanovljenju »Velike župe Cetina« sa sjedištem u Omišu. Ova župa obuhvaća općine Omiš, Poljica, Kraišku, Sinj, Muć, Lećevicu i Klis. Gizdić, 1941., 173

11. lipnja

  • Benito Mussolini naređuje Prefekturi u Rijeci da izvrši identifikaciju Dalmatinaca talijanskog porijekla radi njihovog vraćanja na teritorij Guvernatorata Dalmacije odnosno tri dalmatinske provincije da bi se ojačalo talijanstvo. Brzojav Mussolinija Prefekturi u Rijeci,1./181.

12. lipnja

  • U Splitu je za partijski aktiv organiziran partijski kurs. Kurs je obuhvaćao četiri-pet grupa, a svaka grupa je imala po četiri-pet drugova i drugarica. Održavao se po kućama u raznim dijelovima grada i trajao do rujna 1941. godine. Kursom je rukovodio Leo Geršković, a izučavala se povijest SKP-a. Gizdić, 1941.,174, Kronologija

13. lipnja

  • U Splitski zatvor Sv. Roko dovedena su 92 uhapšenika iz raznih mjesta Dalmacije. Gizdić, 1941.,176, Kronologija

14. lipnja

  • U splitskom Općinskom kazalištu održana posljednja naša predstava. I. Marjanović, HNK 1993, str. 61

15. lipnja

  • Naredbom guvernera Bastianinija zabranjen je rad svim kulturnim, sportskim i ostalim netalijanskim društvima na području anektiranog dijela Dalmacije. Gizdić, 1941.176

16. lipnja

  • U Split stigao iz Italije Paolo Zerbino koji treba preuzeti dužnost prefekta grada. Gizdić, 1941.176

19. lipnja

  • Na osnovi kraljevskog dekreta od 7. lipnja 1941., Bastianini je izdao naredbu o tečaju dinar-lira, objavljenu u San Marcu od 19. svibnja 1941. U naredbi se, između ostalog, kaže:

Talijanska lira je novac koji ima zakoniti tečaj na teritorijima bivše Kraljevine Jugoslavije koji sačinjavaju Guvernatorat Dalmacije.

Zamjena dinar-lira koji je u opticaju, vršit će se samo onim licima koji borave na anektiranom području, i to u omjeru 38 lira za 100 dinara. Barbarić, Zbornik br. 2, 153.

  • Gizdić piše da se za 30 lira može kupiti ono što se do sada moglo kupiti za 60 do 70 dinara. Gizdić, 1941.,178
  • U Split je iz Zadra preko Šibenika došao guverner Dalmacije Bastianini, kojem su fašisti priredili »veliki doček«. U Splitu je Bastianini prošao obalom na čelu povorke u društvu s generalom Dalmazzom i splitskim prefektom Zerbinom. Gizdić, 1941.,178
Talijani paradiraju gradom

Kočoperenje. Talijani paradiraju gradom

20. lipnja

  • U Splitu su talijanski fašisti izmijenili hrvatska imena mnogih ulica i dali talijanska. Kronologija
  • Guverner Dalmacije Bastianini u Splitu je pozvao na sastanak poznatije »jugonacionaliste«. Neki nisu došli na sastanak zbog kasno primljenog poziva (bivši ban dr. Buić). Tom prilikom im je održao govor da su nastale nove prilike, da je ovo talijanska zemlja i da Jugoslaveni imaju dva pravca: ili lojalno surađivati s vlastima ili oponirati. Smatra da u vlastitom interesu oni ovo zadnje neće prihvatiti. U ime prisutnih odgovorio mu je dr. Jablanović, obećavajući da će biti lojalni i iskreni državljani Italije. Kisić, Kronologija
  • Guverner Bastianini posjetio je Solin, te obišao rimske starine, ostatke nekadašnje Salone. Prije njegovog dolaska vojska i fašisti su zauzeli sve prilaze starinama i putove kojima je trebao proći. U Solinu nisu pozvali narod, kao u nekim drugim mjestima, da dočekaju guvernera. Gizdić, 1941.,179
  • San Marco je od početka izlaženja izlazio u dva posebna izdanja, talijanskom i hrvatskom. Međutim, vjerojatno zbog velikih troškova, počeo je izlaziti u jednom izdanju na talijanskom i na hrvatskom jeziku. Gizdić, 1941.,179

22. lipnja

  • U povodu napada Njemačke na Sovjetski Savez, u Splitu, na Poljičkoj cesti, u stanu drugarice Ivanke Ninčević,[22] održana je sjednica Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju, na kojoj su pred partijsko članstvo postavljeni zadaci: što prije razviti oružanu borbu, odmah započeti diverzantske akcije na svim komunikacijama kojima se služi okupator, te vršiti sabotaže po tvornicama i svim drugim mjestima koja koriste okupator i ustaše. Partijska organizacija je stavljena u mobilno stanje. Gizdić, 1941.,181
  • Mjesni komitet KPH Split, u povodu napada Njemačke na Sovjetski Savez, naredio je mobilizaciju partijskog članstva. Svi članovi Mjesnog i rajonskih komiteta morali su biti neprekidno na okupu. Kronologija
  • Splitski i solinski skojevci organizirali su izlet na Mosor. Izlet im je poslužio za održavanje političkog zbora i savjetovanja, kojem je prisustvovalo oko 300 skojevaca. Gizdić, 1941.,181
  • Članovi KPH, SKOJ-a i simpatizeri iz Splita organizirali su izlet u Strožanac kod Stobreča, koji su iskoristili za političko savjetovanje. Saznavši za napad Njemačke na SSSR, na tom skupu su dane upute da se kompromitirani drugovi i drugarice prikrivaju, ali da budu u neprekidnoj vezi sa svojim organizacijama. Kronologija
Shellovi rezervoari benzina u Solinu (snimak iz 1936.) Talijanska je vojska dobro čuvala prilaze ovom objektu, pa akcija osam prokušanih i dobro naoružanih članova KPH da ih uništi nije uspjela

Diverzije. Shellovi rezervoari benzina u Solinu (snimak iz 1936.) Talijanska je vojska dobro čuvala prilaze ovom objektu, pa akcija osam prokušanih i dobro naoružanih članova KPH da ih uništi nije uspjela

23. lipnja

  • U Splitu, po odluci Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju, počeo je izlaziti ilegalni list Naš izvještaj kao glasilo PK KPH za Dalmaciju. U najtežim uvjetima okupacije i neprekidnih potraga za redakcijom i tehnikom, list je redovito izlazio (u Splitu je izašlo 175 brojeva). Već od prvih brojeva list se raspačavao po čitavoj Dalmaciji i bio je često preštampavan po kotarskim »tehnikama«. U organizaciji poslova oko Našeg izvještaja, u njegovu tiskanju i rasturanju bilo je obuhvaćeno samo u Splitu stotinjak aktivistkinja i aktivista. Redakciju su sačinjavali Ivo Lučić-Lavčević, Leo Geršković-Marin, Ante Marasović-Mirko i Zlata Šegvić. Glavni suradnici redakcionog odbora naposredno po pokretanju lista bili su Zdenko Štambuk, Šerif Šehović-Herceg i Niko Babarović. U tehnici koja je tiskala Naš izvještaj najduže su radili Marko Čolak i Oto Ševeljević. Redakcija se sa stajala gotovo svakodnevno prije deset sati ujutro u stanu ing. Ive Vukovića, koji je stanovao u blizini crkve na Pojišanu. S obzirom na karakter i popularnost u čitavoj Dalmaciji, Naš izvještaj postaje srpnja 1942. godine glasilo Jedinstvenog NO fronta Dalmacije, od kada izlazi na oslobođenom teritoriju Dinare, u Livnu i na Biokovu. Formiranjem Pokrajinskog narodnooslobodilačkog odbora za Dalmaciju, u siječnju 1943. godine, postaje njegov organ. Kronologija, Gizdić, 1941.,183

25. lipnja

  • Osam prokušanih i dobro naoružanih članova KPH pokušalo je tijekom noći uništiti rezervoare benzina Shell u Solinu. Talijanska je vojska dobro čuvala prilaze ovom objektu, pa akcija nije uspjela. Gizdić, 1941.,189
  • Posljednjih dana u Split stalno pristiže sve više židovskih obitelji. Najviše ih dolazi iz Zagreba i Sarajeva. Do sada je u Split došlo oko 600 obitelji, preko 3000 osoba. Svi oni bježe ispred ustaškog terora i misle da će u Splitu kod Talijana proći bolje. Gizdić, 1941.,189

26. lipnja

  • Stupilo je u štrajk 35 radnika zaposlenih na izgradnji, betoniranju ceste Solin -Trogir kod Solina. Radnici su tražili povišicu plaća za 100 posto. Međutim, štrajk je imao više politički nego ekonomski značaj. Organizirali su ga istaknuti sindikalni funkcionari: Kajo Parać, Stipe i Fabijan Grubišić. Fašisti su uhapsili šestoricu radnika kao inicijatore toga štrajka, koji su još prije rata bili poznati članovi Ujedinjenih radničkih sindikata (URS).
  • U Splitu su članovi KPJ rasturili letak koji je 22. lipnja u povodu napada Njemačke na Sovjetski Savez izdao CK KPJ, namijenjen narodu, talijanskim i njemačkim vojnicima u Jugoslaviji. Letak je na talijanskom jeziku umnožio na ciklostilu Pokrajinski komitet KPH za Dalmaciju. Kronologija
  • Guverner Dalmacije Bastianini izdao je naredbu, plakatiranu po svim mjestima i selima. U njoj se precizira ulazak, prolaz i izlazak iz teritorija koji pripada namjesništvu za Dalmaciju, Zadarska, Splitska i Kotarska provincija. Precizira se postupak oko dobivanja dozvole. U zadnjem (11.) članu određena je sankcija do tri mjeseca zatvora ili globa do 3000 lira. Jakovčev, Zbornik br. 2,181.

27. lipnja

  • U Splitu su talijanski fašisti počeli hapsiti komuniste. Uhapšeni su Ante Kurir i Mate Bilobrk, a sutradan Zoković i Frane Božić. Poslije prvog hapšenja svi članovi KPH su se sklonili. Kronologija

28. lipnja

  • U Splitu je izvršena reorganizacija Odbora Narodne pomoći (bivše Crvene pomoći), čija je osnova proširena u interesu plodnijeg političkog rada i prikupljanja što većih materijalnih sredstava potrebnih za pripremu ustanka. Leontić, 48., Kronologija
  • Na cesti Solin - Split, iz automobila koji je išao iz Solina, bačeni su leci s oznakom srpa i čekića i napisanom parolom na hrvatskom jeziku »Živila Rusija«. Istovremeno, na zidu tvornice cementa Majdan kod Solina ispisane su parole »Živio Lenjin – živila Rusija«. Kronologija

29. lipnja

  • Kod zaseoka Rupotine, grupa od četvorice diverzanata (Kajo i Milan Vučičić, Milan Boban i Ivan Čerina Juko) porušila je 12 telegrafsko-telefonskih stupova. Druga grupa (Petar Žižić, Mile Grubišić, Marin Bubić i Fabjan Grubišić) oborila je devet stupova telegrafsko-telefonske linije kod Vlačina. Kronologija

30. lipnja

  • U Splitu, s balkona zgrade Ljubljanske banke i u kavani Delić na Rivi, rastureni su letci namijenjeni narodu i okupatorskoj vojsci na hrvatskom i talijanskom jeziku, koje je izdao CK KPH, a umnožio na ciklostilu PK KPH za Dalmaciju. Istog dana, pred kavanom Minerva, Ante Božić, zvani Muto, iskidao je dio crvene tende i upotrijebio je kao crvenu zastavu. Ubrzo je intervenirala fašistička policija, uhapsila 41 osobu, među kojima i vlasnika kavane. Prefekt Zerbino je izdao nalog da se zbog okupljanja komunista kavana zatvori. Kronologija

VEĆINA SPLITSKIH LJEKARNIKA U NOP-u

U Splitu je formiran Kružok zdravstvenih radnika. Mr. ph. H. Tartaglia je izvršio organizaciju ljekarna u Splitu, kojih je bilo relativno mnogo i predstavljale su ozbiljno vrelo snabdijevanja, a gotovo svi vlasnici i njihovi radnici bili su obuhvaćeni u NOP-u. Iz njih se vršilo snabdijevanje prvih partizana i simpatizera NOP-a, pa i siromašnih općenito. Sve to se izdavalo besplatno ili na recepte Socijalnog osiguranja, koje su izdavali naši liječnici. Ta je organizacija savršeno funkcionirala za cijelo vrijeme rata. Tartalja, Zbornik br. 3, 763., Kronologija

PROGLAS CK KPH:
U BORBU ZA SLOBODU HRVATSKE!

CK KPH izdao je priopćenje o stanju u zemlji i uputio poziv za borbu protiv okupatora i izdajnika. Na kraju priopćenja stajalo je:

»Hrvatski radni narode!

Vi, koji ste se razočarali u izdajnika Mačeka! Vi, koji ste polagali nade u Pavelića, i koji ste se razočarali u tog tuđinskog slugu! Komunistička partija Hrvatske poziva vas da pod njenim vodstvom pođete u borbu za slobodu Hrvatske od tuđega i domaćeg jarma u borbu za bolju budućnost vas i vaših sinova …«. Proglas CK KPH 1./ 8.

Proglas CK KPH je u velikom broju umnožavan, dijeljen članstvu, skojevcima i simpatizerima, raspačavan građanstvu, a po ćelijama i organizacijama proučavan i komentiran. Reić

Dio članova fašističke stranke činili su građani Splita talijanske nacionalnosti, koji su bili pod posebnim pritiskom fašista da se uključe. Talijanske okupatorske vlasti predviđale su »poseban postupak« prema hrvatskom stanovništvu: za jedne iseljavanje, za ostale talijanizaciju i fašizaciju

Talijanski fašisti. ; Dio članova fašističke stranke činili su građani Splita talijanske nacionalnosti, koji su bili pod posebnim pritiskom fašista da se uključe. Talijanske okupatorske vlasti predviđale su »poseban postupak« prema hrvatskom stanovništvu: za jedne iseljavanje, za ostale talijanizaciju i fašizaciju

TALIJANIZACIJA KROZ FAŠISTIČKE ORGANIZACIJE

Najave provođenja politike talijanizacije Mussolini je iznio u svom poznatom govoru 10. lipnja 1941. godine. Tada je rekao da se ponegdje može dogoditi da države u sebi imaju inorodne elemente, te da zbog viših razloga strateške sigurnosti prema njima treba primijeniti posebni postupak, uz pretpostavku da su kao građani apsolutno odani državi. U protivnome bi trebalo razmisliti o razmjeni, odnosno iseljavanju stanovništva (prema Corriere della Sera od 11. lipnja 1941. godine). Već je civilni komesar Athos Bartolucci u svom izvještaju od kraja travnja 1941. godine o političkoj i ekonomskoj situaciji u Dalmaciji govorio o iseljavanju stanovništva: »Čim se odrede granice, bit će potrebno repatrirati u odnosne zavičaje sve one koji su slavenskog porijekla a koji su se nastanili u Dalmaciji poslije 1918. godine«.

Osim iseljavanja stanovništva, talijanske su fašističke vlasti pod »posebnim postupkom« prema hrvatskom stanovništvu Splita podrazumijevale talijanizaciju i fašizaciju. Dakle, to je bio planirani postupak prema stanovništvu koje nije bilo predviđeno za iseljenje.

Osnovna organizacija Nacionalne fašističke stranke bila je Fascio, tj. Borbeni fascio (fascio di combattimento). Na nižem nivou mogle su se formirati pojedine područne grupe, odredi, sektori… Rad fascia sjedinjavala je Federacija fascia (Federazione dei fasci di combattimento). Federacije su osnivane na nivou provincija. Na čelu Federacije stajao je federalni tajnik. Na istom principu bile su organizirane i fašističke organizacije za žene i za mlade: Fascio femminile (ženski fascio) i Gioventu Italiana del Littorio - GIL (Talijanska liktorska mladež). Fašistička sindikalna organizacija zvala se Dopolavoro - Opera Nazionale Dopolavoro - OND (Narodno djelovanje poslije rada). Borbeni fascio sastojao se od osam odreda (squadra). U svakom odredu bilo je po deset članova, uključujući komandanta i vicekomandanta odreda. Fascio je u Splitu formiran početkom rujna 1941. godine. U prvom elitnom odredu (1. squadra) komandant je bio Giovanni Savo, a vicekomandant Antonio Hoffmann (prema podacima iz Ti con nu nu con ti br. 2, od 15. studenoga 1941. godine). Na čelu splitskog Fascia bio je Direktorij od sljedećih članova: Umberto Ruzzier, vicesekretar, Antonio Carstulovich, Giovanni Foretich, Adolfo Fiorina, Filippo Centis, Luigi Prassel, Antonio Biuk i Feliciano Vitturi-Michieli (prema podacima iz lista San Marco od 12. rujna 1941. godine). Na čelu fašističke Federacije u Splitskoj provinciji stajao je federalni tajnik Ferrucio Cappi, uz prefekta najznačajniji dužnosnik režima. U travnju 1943. premješten je u Terni, a na njegovo mjesto imenovan je Luigi Melli. Uz njega je bio provincijski Direktorij u sastavu: Giovanni Savo, vicefederal, Aurelio Bonavia, vicefederal, Giuseppe Mallardo, Silvio Maurano, Bonaventura Foretich, Angelo Bareris i Luigi Carancini (prema listu San Marco od 12. rujna 1941. godine).

U travnju 1943. godine u Splitu bilo 1310 fašista, a od toga 29 skvadrista. Fašistička sveučilišna organizacija (GUF, Gioventu Universitaria Fascista) brojila je 225 članova. Ženske fašističke organizacije imale su ukupno 557 članica. Splitski GIL (Gioventu Italiana del Littorio, talijanska liktorska mladež) ukupno je imao 5444 mlada člana. Ove brojčane pokazatelje ne treba shvatiti kao stvarno stanje, jer su mnogi članovi splitskih fašističkih organizacija to postali samo zbog raznih vrsta pritisaka i prisile talijanske fašističke vlasti. Mnogi građani su se učlanili u fašističke organizacije radi egzistencijalnih pitanja, a često i radi osobne sigurnosti. Fašisti su imali prednost pri podjeli hrane i drugih potrepština, te sigurnije radno mjesto. Poznato je da su mnogi građani koji su odbijali učlanjenje bili zlostavljani od strane fašista, a prijetilo se čak i djeci. Osim toga, dio se građana uključio u te organizacije po nalogu NOP-a. Dio članova činili su građani Splita talijanske nacionalnosti, koji su bili pod posebnim pritiskom fašista da se uključe. Ne treba zaboraviti ni činjenicu da je u Split tijekom talijanske vladavine došlo mnogo Talijana iz Italije. Primjerice, došlo je oko četiristo željezničara, koji su zauzeli mjesta otpuštenih hrvatskih radnika koji se nisu htjeli upisati u Splitsku sekciju fašističkih željezničara (Sezione Ferrovieri fascisti di Spalato). Dolazili su i talijanski lučki radnici, službenici, učitelji, srednjoškolski profesori… Uvjereni fašisti bili su manjina u članstvu splitskih fašističkih organizacija.

Jelena Markovina, Sistem talijanske fašističke vlasti u Splitu 1941.-1943., Zbornik br. 5, Split u NOB-u, 519.-556.

Goran Kotur

USTROJ TALIJANSKE VLASTI U ANEKTIRANOJ DALMACIJI

Završetkom Travanjskog rata i okupacijom tadašnje Kraljevine Jugoslavije, u Splitu se uspostavila ustaška vlast, koja je talijansku vojsku dočekala kao savezničku. Italija je pak Dalmaciju smatrala talijanskom zemljom. To se pokazalo već 21. travnja 1941. godine, kada je talijanski general Francesco Zingales naložio ustaškom povjereniku za Dalmaciju Edi Bulatu da preda svu vojnu i civilnu vlast. Bulat je neuspješno prosvjedovao, ali nije imao nikakvog učinkovitog načina da se suprotstavi Talijanima, te je napustio Split. Zingales je predao vlast dr. Athosu Bartolucciju, komesaru Civilnog komesarijata za dalmatinske provincije, koji je ustrojen 15. travnja 1941. godine u dijelovima Dalmacije pod talijanskom okupacijom. Nakon toga su se do kraja formalizirale talijanske pretenzije prema Dalmaciji u Rimskim ugovorima, sklopljenim između Mussolinija i Pavelića 18. svibnja 1941. godine. Po njima je Italija anektirala znatan dio Dalmacije, odnosno šire područje Zadra, koji je već bio dio Kraljevine Italije, Šibenika, Trogira i Splita do rijeke Žrnovnice, otoke Drvenik, Čiovo, Šoltu, Vis, Biševo, Sv. Andriju, Jabuku, Korčulu i Mljet te Boku kotorsku. Ne smije se zaboraviti da je Italija anektirala i dio Hrvatskog primorja zajedno sa svim otocima koje do tada nije držala, osim Paga, Brača i Hvara, te dio Gorskog kotara. Rimske ugovore slijedio je i dekret o aneksiji.

Umjesto Civilnog komesarijata ustrojeno je 20. svibnja 1941. godine Namjesništvo (Guvernatorat) za Dalmaciju (Governo della Dalmazia). Za guvernera je postavljen Giuseppe Bastianini, jedan od najistaknutijih dužnosnika Nacionalne fašističke stranke. Guverner je u svim civilnim poslovima predstavljao najvišu vlast u Dalmaciji, provodeći politiku središnje vlasti iz Rima, za što je izravno odgovarao Mussoliniju.

Već su prije na hrvatskom etničkom prostoru postojale Pulska, Riječka i Zadarska provincija. Pulska provincija obuhvaćala je područje koje približno odgovara Istarskoj županiji, otoke Cres i Lošinj u Republici Hrvatskoj, te današnje Slovensko primorje. Riječka, odnosno od 1930. godine Kvarnerska provincija, obuhvaćala je Rijeku bez Sušaka, te približno zapadni dio današnje Primorsko-goranske županije u Republici Hrvatskoj, odnosno područje Liburnije. Zadarska provincija obuhvaćala je komunu (općinu) Zadar, te Lastovo i još nekoliko manjih otoka. Na području današnje Republike Slovenije ustrojena je Ljubljanska provincija, koja je obuhvaćala jugozapadni dio Slovenije.

Teritorij anektirane Dalmacije podijeljen je na provincije, i to već postojeću Zadarsku, te novoustrojene Splitsku i Kotorsku. Provincijama su upravljali prefekti, Zadarskom Vezio Orazi, Splitskom Paolo Zerbino i kratko vrijeme prije kapitulacije Italije Giuseppe Grimaldi, Kotorskom Francesco Scassellati. Provincije su se dijelile na komune, na čelu kojih su bili komesari.

Splitskoj provinciji pripadale su sljedeće općine: Split (Spalato), Kaštel Sućurac (Castel S. Giorgio), Kaštel Lukšić (Castel Vitturi), Kaštel Novi (Castel Nuovo), Trogir (Trau), Šolta (Solta), Vis (Lissa), Komiža (Comisa), Korčula (Curzola), Blato na Korčuli (Blatta), Vela Luka (Vallegrande) i Mljet (Melada). Anektirani dijelovi sjeverne Dalmacije uključeni su u Zadarsku provinciju.

Talijanska vlast je kao svoj prioritet imala ustroj upravnih službi odanih Italiji i fašizmu. Zato je 18. srpnja guverner Bastianini naredio da se s područja anektirane Dalmacije protjeraju činovnici koji nisu tamo rođeni i čiji roditelji nisu imali prebivalište na tom teritoriju, kao i oni koji nisu na tom području prebivali petnaest godina. Bastianini je naredio i da se iz službe otpuste oni činovnici koji nisu u potpunosti vladali talijanskim jezikom. Isto tako otkaz su trebali dobiti i oni koji bi postavljali određene zahtjeve, odnosno uvjete za ostanak u talijanskoj službi. To se prije svega odnosilo na političke zahtjeve, na posebni status Splita u okviru Italije, na što je Italija samo formalno pristala prigodom potpisivanja Rimskih ugovora. Kako je vrijeme prolazilo, uvjeti su bivali sve stroži. Kasnije je među uvjete za ostanak u državnoj službi uvedeno i talijansko državljanstvo, prikladno moralno i političko ponašanje, te pripadnost Fašističkoj stranci ili drugim fašističkim organizacijama. Za službenike je bilo obvezatno i polaganje ispita iz talijanskog jezika. Revizija državnih službenika koja je provedena prema naredbi guvernera Bastianinija bila je vrlo temeljita. Tako je u Splitu tijekom tri mjeseca od 2975 zaposlenih u državnoj službi otpuštena gotova polovica, odnosno čak 1363 osobe.

Goran Kotur

NAŠ IZVJEŠTAJ

Pokrajinski komitet KPH za Dalmaciju, na sastanku održanom 22. lipnja 1941. godine, odlučio je pokrenuti ilegalni list Naš izvještaj koji bi kao glasilo Narodnooslobodilačkog pokreta izvještavao građane o situaciji u Splitu i Dalmaciji, te u zemlji i inozemstvu, i poticao ih na borbu protiv fašizma. Već idućeg dana, 23. lipnja, tiskan je prvi broj lista, i to u Splitu u stanu Zorke Mitić u tadašnjoj Ulici XI. puka br. 22, kasnijoj Partizanskoj, a sadašnjoj Ulici kneza Višeslava. To je bilo moguće zbog toga što je već od ranije u Splitu djelovala ilegalna tiskara KPH. Od tada je list redovito tiskan. Talijani su nastojali svim silama otkriti tiskaru i onemogućiti izlazak lista.

Naš izvještaj je ponekad izlazio svakodnevno, a ponekad u razmacima od nekoliko dana. U Splitu je list tiskan do lipnja 1942. godine, kada je tiskarska oprema prenesena na Dinaru (Vještić Gora) gdje je bilo sjedište Štaba IV. operativne zone. Ukupno je izašlo 175 brojeva, svaki u tiražu od oko tisuću primjeraka. Redakciju Našeg izvještaja sačinjavali su: Ivan Lučić Lavčević, Leo Geršković Marin, Ante Marasović Mirko i Zlata Šegvić. Glavni urednici redakcije bili su: Zdenko Štambuk, Šerif Šehović i Niko Babarović.

List je prestao izlaziti u lipnju 1943. godine. Na Mosoru je 17. lipnja 1943. godine osnovan novi list Slobodna Dalmacija, koji je bio veći i sadržajniji. Takve su, s obzirom na omasovljenje antifašističke borbe, bile i potrebe Narodnooslobodilačkog pokreta.

Naš izvještaj imao je veliki značaj za podizanje morala građana Splita za vrijeme talijanske fašističke vlasti. Naime, fašisti su građanima bili oduzeli radioprijamnike, a izdavali su i svoje novine, i to prvo San Marco, a kasnije Il popolo di Spalato. Naš izvještaj je informirao građane o razvitku partizanske borbe, te o djelatnostima domaćih izdajnika, kako onih koji su zagovarali miran suživot s fašističkim okupatorom, tako i onih koji su se otvoreno stavili u službu fašista. Gizdić, 1959., 356.-358.: Izvod iz lista Naš izvještaj, glasila PK KPH za Dalmaciju, 2./148.

Naklada je bila oko tisuću primjeraka. Međutim, list se čitao u manjim i većim grupama, te se predavao dalje na čitanje. Tako je u stvarnosti imao višestruko više čitatelja nego što mu je bila naklada. List su aktivisti NOP-a ilegalnim vezama prenosili i u druge dijelove Dalmacije, gdje su ga ilegalne »tehnike« dalje umnožavale. Naš izvještaj je tako imao utjecaj i u ostatku Dalmacije, uključujući i otoke koji su bili dio Nezavisne Države Hrvatske. To se posebno očitovalo u značajnom neodazivanju mladića na vojne pozive za uključivanje u domobrane. Naime, tim je mladićima bilo jasno da je baš NDH, čija su redovna vojska bili domobrani, Italiji prepustila veći dio Dalmacije.

Naš izvještaj je često pozivao građane, posebno radnike, da stupaju u štrajkove i vrše sabotaže. Nije dakle služio samo da bi informirao građane i poticao duh rodoljublja, nego je i izravno poticao na određene akcije. Ponekad je list informirao ne samo građane, nego i aktiviste NOP-a, jer direktive, poruke i informacije nisu mogle doći do njih drugim putem.

Čim su dobili u ruke prvi primjerak Našeg izvještaja, fašisti su angažirali svoju policiju da otkriju tiskaru i ljude koju su radili na tiskanju lista. Policajci i agenti su na ulici zaustavljali građane, te su ponekad uspjeli doći do primjerka lista. Građani kod kojih je list pronađen mučeni su da bi odali podatke koji bi fašiste doveli do ilegalne tiskare, kao i do redakcije. Nisu uspjeli razbiti ni ilegalnu mrežu raznosača lista. Odvođenje građana u internaciju u Italiju bila je uobičajena metoda pritiska na stanovništvo. Čak su neke od građana i strijeljali, ali je njihova potraga bila bezuspješna. Nakon toga fašisti su počeli blokirati cijele gradske predjele, te pretraživati stanove. Pri pretragama su bacali stvari, prijetili i batinali, ali nisu postigli svoj cilj. Čak i tijekom pretraga, odnosno racija, list Naš izvještaj redovito je izlazio.

Kvesić, Zbornik br. 5, 153.-158.

U Splitu je 23. lipnja izašao prvi broj Izvještaja, ilegalnog glasila NOP-a. Kao nastavak ovog izdanja 20. srpnja počeo je izlaziti Naš izvještaj. U lipnju 1941. godine bio je jedini ilegalni list u okupiranoj Europi, kojega su, samo 69 dana nakon ulaska talijanskih okupatora u Split, pokrenuli rodoljubi komunisti

Naš izvještaj. U Splitu je 23. lipnja izašao prvi broj Izvještaja, ilegalnog glasila NOP-a. Kao nastavak ovog izdanja 20. srpnja počeo je izlaziti Naš izvještaj. U lipnju 1941. godine bio je jedini ilegalni list u okupiranoj Europi, kojega su, samo 69 dana nakon ulaska talijanskih okupatora u Split, pokrenuli rodoljubi komunisti

FAŠISTI ZATVARAJU HNK – SPLIĆANI BOJKOTIRAJU TALIJANSKE PREDSTAVE

U kratkom vremenu nakon kapitulacije Jugoslavije i uspostave Nezavisne države Hrvatske, od 6. travnja 1941. kada je bombardiran Split a uslijedila talijanska okupacija, izvedeno je u Kazalištu više zapaženih predstava sva tri ansambla … Vlast u Kazalištu preuzima Mussolinijev komesar Prassel. Kazalište mijenja ime. Plakati se tiskaju dvojezično: »Teatro di stato Spalato – Državno kazalište u Splitu«. Posljednja je predstava prikazana 14. lipnja 1941. godine. Svi članovi dobivaju otkaz i zabranjuje se ulaz u kazališnu zgradu. Time je sudbina HNK-a u Splitu za cijelo vrijeme talijanske okupacije bila zapečaćena. Članovi splitskog kazališta i uprava po odluci odlaze u Zagreb.

Nakon izvjesnog vremena osniva se Hrvatsko narodno kazalište Dubrovnik. Dio dramskog ansambla bivšeg HNK Split premješten je u Dubrovnik. U Splitu ostaje nekolicina članova drame i veći dio orkestra i zbora porijeklom ili obiteljski vezanih za Split.

Talijani dovode u Split i prikazuju na otvorenom prostoru dvije opere u izvedbi ansambla Carro di Tespi i to: Puccinijevu Turandot i Verdijev Rigoletto kojeg prikazuju i u kazališnoj zgradi. Međutim, građani Splita bojkotiraju sve priredbe.

Ivo Marjanović: »HNK Split 1893 – 1993«, 1993, str. 61.

GOVORENJE MIKULE TRUDNEGA (XV)

Judi smirni, pobunjeni,
judi isti i domaći,
vaše bune i nemiri,
vaši garči i stenjanja,
vaša teška lužinganja,
(tenjci, more i macići
ča tancondu na komoštrih
stare i dicu strašinaju).

Nova mladost usmirena,
nova mladost puna skonsih
ća svitla ča pronišo,
š njon dohodu novi škoji,
boji, čišći i svitliji.

I ne plačen mladost našu
pri vrimena razvučenu,
o, Mikule i Matiji,
o Stiponi i Antići,
kako plače udovica
svog jedinca pokošena,
kako majka martvo tilo,
ča ga žeru morske ribe,
ol gavroni nasrid poja.

Dokle vrije kapja karvi,
dokli tuče isto sarce,
dokli nosu slabe noge
i zinice rastvorene
pogledodu niza škoje,
nosin radost, nosin svitlost,
baren njima da je boje…

Ništo liza niza škina,
kako guja hladi tilo,
al u sorcu mala iskra
obećaje veli plamik.

(odlomak)

Marin Franičević

Akademik Marin Franičević (1911. – 1990.), pjesnik i književni povjesničar, u svojim je pjesmama pisanim čakavskim dijalektom »osluškivao glas davnine isto onako kako ga je naslućivao u krajolicima djetinjstva prepoznajući pri tome socijalnu nepravdu za koju mu se činilo da je u neskladu s mediteranskim krajolikom njegova zavičaja i s njegovim slobodarstvom. Na tom tragu napisana je dulja pjesma Govorenje Mikule Trudnega. Poema je svojom zvučnošću ali i snažnom socijalnom porukom doživljena kao čakavski pandan Krležinim Baladama… u kojoj se glorificiranje pučkog ustanka Matije Ivanića uvjerljivo povezalo sa slikama iz antifašističke borbe u kojoj je i sam pisac sudjelovao« (S.P. Novak). Franičević je Govorenje Mikule Trudnega, napisao dijelom u mjesecu lipnju 1941. godine u Splitu gdje je bilo umnoženo u petnaest primjeraka. Poema je u cjelini tiskana 1945. godine u časopisu Republika.

Pavelić s nacističkim glavešinama

Berhtesgaden. Pavelić s nacističkim glavešinama

Iz Ratne Kronologije–LIPANJ 1941.: U BERHTESGADENU (NJEMAČKA) POGLAVNIK NDH ANTE PAVELIĆ POSJETIO HITLERA I IZRAZIO ZAHVALNOST ZBOG FORMIRANJA NDH - ADMINISTRATIVNO-TERITORIJALNA PODJELA U NDH: USTANOVLJENE 22 ŽUPE I GRAD ZAGREB, 141 KOTAR … (10. LIPNJA) – NJEMAČKE SNAGE NAPADAJU SSSR (PLAN BARBAROSSA, 22. LIPNJA). FAŠISTIČKA VLADA KRALJEVINE ITALIJE OBJAVILA RAT SSSR-u – STALJIN PROGLAŠAVA POČETAK VELIKOG DOMOVINSKOG RATA – SA SJEDNICE POLITBIROA KPJ UPUĆEN PROGLAS U KOJEM SE POZIVA SVE KOJI STENJU POD OKUPATORSKOM ČIZMOM NA BORBU ZA OSLOBOĐENJE … »PROLETERI SVIJU KRAJEVA JUGOSLAVIJE, NA SVOJA MJESTA, U PRVE BORBENE REDOVE! SPREMAJTE SE HITNO ZA POSLJEDNJI I ODLUČNI BOJ! UNIŠTAVAJTE FAŠISTE!«, STOJI U PROGLASU – FORMIRAN SISAČKI PARTIZANSKI ODRED, KOJEG ČINE PRETEŽNO HRVATI (22. LIPNJA): U PRVOJ AKCIJI MINIRANA PRUGA SISAK- SUNJA – BRITANSKI PREMIJER WINSTON CHURCHILL I AMERIČKI PREDSJEDNIK FRAKLIN D. ROOSEVELT IZJAVILI DA ĆE VELIKA BRITANIJA UKAZATI MAKSIMALNU POMOĆ SSSR- u

SRPANJ

Fašistička vlast uklanja i uništava hrvatske natpise po gradu – Postavljaju se talijanski nazivi ulica – Zabrana djelovanja svim strankama i organizacijama osim Biskupskog ordinarija – Akcije, diverzije, štrajkovi i hapšenja – Skojevci crnom bojom premazali fašističke znakove i Mussolinijeve portrete – Počinju pripreme za oružanu borbu: Vicko Krstulović na sjednici PK KPH priopćava odluku rukovodstva Partije o dizanju ustanka u Hrvatskoj – Pripreme za odlazak u partizane – Prijetnje Židovima u Splitu

1. srpnja

  • Na teretnom gatu splitskog pristaništa među bačvama goriva eksplodirala je paklena mašina podmetnuta od splitskih obalnih radnika. Požar nije izazvan, ali je iz oštećene tri bačve isteklo 320 litara nafte. Kronologija

2. srpnja

  • U Splitu, u raznim dijelovima grada, bačeni su letci na talijanskom jeziku s pozivom CK KPJ talijanskoj i njemačkoj vojsci, zbog čega je fašistička policija uhapsila 29 rodoljuba. Kavana Delić na Rivi, u kojoj su se skupljali simpatizeri NOP-a, je zatvorena, a njezin vlasnik Kazimir Delić je uhapšen. Na zatvorenim vratima izvješena je talijanska zastava. Porazbijano je nekoliko stolova i sjedala. Iste večeri je razbijen izlog knjižare Morpurgo, mlađi vlasnik sa suprugom je uhapšen, i dobio je priličan broj udaraca. Kronologija, Kisić
  • Mjesni komitet KPH za Solin odlučio je da 69 ilegalaca, koliko ih je tada bilo u Solinskom bazenu, živi međusobno povezano, tamo gdje ih ima više, a oni najugroženiji da spavaju zajedno pod Kozjakom s oružjem, te da se organizira po zaseocima obavještajna služba, preko koje bi se namjere talijanskih fašista protiv partizana i NOP-a uopće otkrile. Gizdić, 1941.,195, Kronologija
Odred splitskih GIL-ovaca, nekoliko oficira i splitski fašisti odaju počast tek postavljenoj ploči na Pjaci s novim nazivom Piazza Vittorio Emanuele III. Na svečanosti nema ni jedne civilne osobe

Pjaci mijenjaju ime. Odred splitskih GIL-ovaca, nekoliko oficira i splitski fašisti odaju počast tek postavljenoj ploči na Pjaci s novim nazivom Piazza Vittorio Emanuele III. Na svečanosti nema ni jedne civilne osobe

3. srpnja

  • U Solinu, u blizini vojne kasarne, rastureni su letci na hrvatskom i talijanskom jeziku. Kronologija
  • Oduzeta je dozvola radnje »kavanaru« Deliću. Kisić

4. srpnja

  • U Splitu su fašisti, pod zaštitom karabinjera, porazbijali sve ploče s hrvatskim natpisima na trgovima i radnjama. Veliki broj tabli pobacali su u more. Kronologija

5. srpnja

  • Održan je sastanak Mjesnog komiteta KPH Solin kojim je rukovodio sekretar Drago Gizdić. Diskutirano je da se, pored diverzantskih akcija, izvrše neposredne pripreme za oružanu borbu. Odlučeno je u suglasnosti s Pokrajinskim komitetom KPH za Dalmaciju i Pokrajinskom vojnom komisijom da se, pored posebnih vojnih komisija za Solin, Kaštela i Trogir, formira i jedna zajednička, koja bi bila povezana s pokrajinskom. Komisiju za Solinski bazen, Kaštela i Trogir sačinjavali su Andrija Buble iz Trogira, Dušan Tadin i Srećko Peran iz Kaštela i Drago Gizdić iz Solina. Gizdić, 1941.,199, Kronologija
Splitsko brodogradilište pred II. svjetski rat. Nepuna tri mjeseca nakon talijanske okupacije, 7. srpnja 1941., brodogradilišni radnici predvođeni komunistima stupili su u štrajk

Škver. Splitsko brodogradilište pred II. svjetski rat. Nepuna tri mjeseca nakon talijanske okupacije, 7. srpnja 1941., brodogradilišni radnici predvođeni komunistima stupili su u štrajk

6. srpnja

  • Članovi KPH iz Rupotine porušili su osam stupova telefonsko-telegrafske linije, žice isjekli, a izolatore polupali. Gizdić,1941., 199, Kronologija

7. srpnja

  • U Splitu su brodogradilišni radnici predvođeni komunistima stupili u štrajk. To je bio prvi organizirani štrajk političkog karaktera u okupiranom Splitu, a izveden je pod motivacijom povećanja nadnica. Radnici su uputili svoje predstavnike kod upravitelja Brodogradilišta Šuperine da bi iznijeli svoje zahtjeve. U prostorijama Uprave fašisti su uhapsili petoricu radnika, odveli ih u Šibenik i od vojnog suda osudili na višegodišnju robiju. Kronologija
Trasa nekadašnje uskotračne pruge Split-Sinj pod Klisom (fotografija iz četrdesetih prošlog stoljeća) bila je stalna meta diverzantskih akcija. Rušenja kolosijeka i telefonsko-telegrafskih uređaja započela su već početkom srpnja 1941.

Pruga pod Klisom. Trasa nekadašnje uskotračne pruge Split-Sinj pod Klisom (fotografija iz četrdesetih prošlog stoljeća) bila je stalna meta diverzantskih akcija. Rušenja kolosijeka i telefonsko-telegrafskih uređaja započela su već početkom srpnja 1941.

10. srpnja

  • Po povratku u Split, s partijskog savjetovanja u Zagrebu (održanog 8. i 9. srpnja), Vicko Krstulović donio je upute za pripremanje zapaljivih smjesa koje su služile za izvođenje diverzantskih akcija u gradu. Smjesa je pripremana od šećera u prahu i natrij dioksida u omjeru 50:50, koja se palila pomoću sumporne kiseline. Ako je požar trebao izbiti kasnije, stavljalo se više gumenih obloga. Kiselina se stavljala u gumeni oblog, nagrizala bi ga, došla u kontakt sa smjesom i zapalila je. Kronologija, Reić

13. srpnja

  • Mjesni komitet KPH Solin organizirao je diverzije širokih razmjera u povodu obljetnice Francuske revolucije. Za ove akcije angažirano je 14 partijskih ćelija sa 158 drugova, od kojih je 61 član KPH. Formirane su od 75 ilegalaca u Solinskom bazenu i tri posebne diverzantske grupe. Najbrojnija grupa od 18 drugova bila je ispod Kozjaka, blizu Škrobrutine, druga od 16 drugova oko Voljaka, a treća od sedam drugova oko Privije. Ostali ilegalci su dobili zadatak da djeluju na svojim terenima. Gizdić, 1941., Kronologija

14. srpnja

  • Između Solina i Kaštel Sućurca četiri partijske ćelije i 62 diverzanta, pod rukovodstvom partijskih radnika: Martina Mikelića, Ivana Žižića i Kaje Paraća, porušili su željezničku prugu u dužini od oko 100 metara. Gizdić, 1941.,207, Kronologija
  • Diverzantska grupa pod rukovodstvom Kaje Vučičića i Milana Grubišića presjekla je deset telegrafsko-telefonskih stupova na cesti koja vodi kroz Rupotinu. Istovremeno, pod rukovodstvom Joze Gizdića, presječene su telegrafsko-telefonske linije u Solinu, na mjestu između kuće Radića i Gašpića mlinice. Kronologija
  • Partijska organizacija iz Klis-Kose, pod rukovodstvom Mate Bobana i Špire Radića, porušila je telegrafsko-telefonsku liniju duž željezničke pruge prema Klisu.
  • Diverzantska grupa iz Kučina, pod rukovodstvom Stipe Markovića, razrušila je željezničku prugu Split - Sinj, između Mravinaca i Klis-Kose. Gizdić, 1941., 207, Kronologija

Srpanj, polovicom mjeseca

  • U Splitu, u kući Danila Smiljanića, održan je sastanak Mjesnog međustrukovnog sindikalnog odbora, u prisutnosti sekretara Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju Vicka Krstulovića, zatim Ante Alujevića-Kopača, Mate Bilobrka i Matkovića, na kojemu je donesena odluka da se počne s generalnim štrajkom radnika svih poduzeća. Kronologija
  • Na sjednici PK KPH, Vicko Krstulović informira članstvo o sadržaju zasjedanja CK KPH od 8. i 9. srpnja u Zagrebu, te o odluci Politbiroa CK KPJ od 4. srpnja 1941. o dizanju oružanog ustanka u Jugoslaviji i Titovoj poruci o neodgodivoj potrebi dizanja ustanka na području čitave Hrvatske.
  • Na sjednici CK KPH utvrđen je plan i dane su upute za ostvarenje odluke za ustanak. Amulić, Zbornik br. 2, 392.,Ćurin, Zbornik br. 5, 140.
Fašisti postavljaju plakat na kupalištu Bačvice o zabrani ulaska Židova na kupalište, 27. srpnja

Bačvice - zabrana za Židove. Fašisti postavljaju plakat na kupalištu Bačvice o zabrani ulaska Židova na kupalište, 27. srpnja

16. srpnja

  • Na prugu Split - Perković, u blizini Kaštela, članovi KPH iz Kaštel Kambelovca i Gomilice nabacali su kamenje i balvane, zbog čega je vlak bio zaustavljen. Karabinjeri su uhapsili Grubišić Stipu i Žićić Milana iz Solina, i predali ih ratnom vojnom sudu. Kronologija
  • Splitski »domaći« fašisti izlijepili su noću na javnim lokalima i kupalištima natpise u kojima se pogrdnim, njima svojstvenim riječima, napadaju Židovi i zabranjuju im ulaz u lokale i kupališta. Kisić, Kronologija
  • Tvornica cementnih proizvoda braće Ferić pristala je bez štrajka na povišicu plaća za 40 posto. Mehanička radionica u vlasništvu Jelaske povisila je plaće za 50 posto, a općinski radnici-građevinari izborili su povišicu od 20 posto. Gizdić,1941.,210

17. srpnja

  • U Splitu su stupili u štrajk brijački radnici zato što neki poslodavci nisu htjeli pristati ni na kakvu povišicu plaća. Neki su poslodavci, kao frizer Hali, o tome čak obavijestili prefekta policije i zahtijevali intervenciju protiv štrajkaša. Vlasnik brijačnice Mijan savjetuje da je bolje raditi nego otići u zatvor i tamo dobiti ricinusovo ulje. Fašisti prijete da će iz Zadra i Italije dovesti u Split brijače ako se nastavi štrajk. Pored svega, štrajkaši su dobili 20 posto povišice, od 160 lira plaća im je »skočila« na oko 200 lira. Gizdić, 1941., 209

Zbog štrajka brijačkih radnika u Splitu, tijekom noći su uhapšeni: Ivo Mitrović, Marin Jelaska, Vinko Jelačić, Ratomir Jakaša, Lajoš Sabadi i Marcel Fađen. Policija uhapšene optužuje za organizaciju štrajka brijača. Gizdić, 1941.,211

18. srpnja

  • Diverzantska grupa od oko 40 članova KPH i antifašista iz Trogira, pod rukovodstvom Ante Hrabara Rica, oštetila je 100 metara željezničke pruge Split - Perković, između Labina i Kaštel Starog. Iskliznuli su lokomotiva i tri vagona teretnog vlaka. Uništena su tri vagona i oko 400 sanduka masti od po 25 kg, namijenjenih Ustaškom povjereništvu u Sinju. Istovremeno su diverzanti pokidali i telefonsko-telegrafske linije iznad Divulja. Kronologija
Prvi srušeni vlak u Dalmaciji. Noću, između 18. i 19. srpnja, borci iz Trogira i Segeta srušili su vlak na pruzi kod Labina

Diverzija na komunikacije. Prvi srušeni vlak u Dalmaciji. Noću, između 18. i 19. srpnja, borci iz Trogira i Segeta srušili su vlak na pruzi kod Labina

19. srpnja

  • Bastianini je dao nalog da se zabrani rad svim strankama i organizacijama koje ne spadaju u sekcije fašističke stranke. Tom naredbom prestala su s djelovanjem i radom sva sportska i prosvjetna društva i čitaonice. Jedina organizacija koja je ostala i dalje djelovati i raditi bili su biskupski ordinarijati s biskupima na čelu. Barbarić, Zbornik br. 2, 153.
  • Vrlo konspirativno je po partijskim ćelijama, rajonskim komitetima i aktivima SKOJ-a vršena usmena evidencija onih drugova dobrovoljaca koji su se spremni na poziv KPH odmah odazvati za odlazak u partizane. Ujedno bi dotični trebali izjaviti što od vojne opreme posjeduju i mogu ponijeti sa sobom, odnosno ako imaju mogućnost to nabaviti. Bilo je oklijevanja, a i negativnih stavova, često i iz objektivnih razloga. Međutim, javljenih dobrovoljaca bilo je daleko više nego što ih se u to vrijeme trebalo. Reić

20. srpnja

  • Osim natpisa na Ženskoj realnoj gimnaziji i Muškoj klasičnoj gimnaziji, na svim drugim uredima odstranjeni su hrvatski natpisi i postavljeni talijanski. Tako umjesto Financijskog ravnateljstva sad piše R. Intendenza di Finanza, a na poštanskoj zgradi stoje metalna slova: Poste, Telegrafo, Telefono. Kisić
  • U selo Mravince je oko ponoći upalo oko 250 talijanskih vojnika i fašista i nakon višesatne pucnjave po selu uhapsili su braću Franu i Ivana Bučana, zatim Stipu, Jozu i Kaju Bučan. Kronologija
Nekoliko dana nakon postavljanja, spomen ploču na bastionu Stare bolnice (danas Galerija umjetnina) s talijanskim natpisom u znak sjećanja na ulazak talijanske vojske u grad, izmrčila je tintom omladina Splita pod rukovodstvom SKOJ-a
Udarne omladinske grupe gađale su natpise ljuskama jaja napunjenim tintom

Bombe od jaja. Nekoliko dana nakon postavljanja, spomen ploču na bastionu Stare bolnice (danas Galerija umjetnina) s talijanskim natpisom u znak sjećanja na ulazak talijanske vojske u grad, izmrčila je tintom omladina Splita pod rukovodstvom SKOJ-a; Udarne omladinske grupe gađale su natpise ljuskama jaja napunjenim tintom

21. srpnja

  • Splitski skojevci masnom crnom bojom i tušem premazali su fašističke znakove i Mussolinijeve portrete, naslikane po zidovima na javnim mjestima od strane mjesnih fašista. To su učinili usprkos zabrani kretanja i prijetnjama fašista da će svakog onog tko se za vrijeme zabrane zateče na ulici bez specijalne dozvole uhapsiti i najstrože kazniti, a one koji se zateknu na djelu sabotaže na mjestu ubiti. Gizdić, 1941.,214, Kronologija

22. srpnja

  • U Splitu su formirani akcioni odbori: u Brodogradilištu, Električnom poduzeću, zatim od težaka, obalnih radnika, obrtnika, namještenika, intelektualaca, itd. Za rukovodioca Akcionog odbora brodogradilišnih radnika izabran je Nikola Aračić, težaka Stipe Bagat, obrtnika Paško Ninčević, itd. Zbog glomaznosti akcionih odbora i veće konspiracije, ubrzo se pristupilo formiranju pododbora. Kronologija
  • Formirani su prvi akcioni odbori NOP-a u Solinskom bazenu. Prvi je konstituiran u tvornici cementa u Majdanu, a sačinjavali su ga: Mate Jerman, brijač, tada HSS-ovac, Mirko Bubić, radnik, član KPH, Marin Uvodić, radnik, JNS-ovac i Mirko Grgić, namještenik, »samostalac«. Istoga dana formiran je drugi akcioni odbor za Solin, koji su sačinjavali: Martin Grubišić, radićevac, Martin Mikelić, član KPH, Radojka Katić, rukovodilac SKOJ-a, Jozo Grubišić Žutonja, kandidat KPH, Kajo Katić Buja, bivši JNS-ovac i Ante Benzon, bivši SDS-ovac. Do kraja srpnja i u kolovozu formirana su još tri odbora za tri tvornice i za pet sela oko tih tvornica. Ti akcioni odbori prerasli su u travnju 1942. godine u narodnooslobodilačke odbore. Gizdić, 1941.,215, Kronologija

25. srpnja

  • Uhapšen je don Vinko Brajević, urednik i suvlasnik bivšeg Novog doba. Kisić
  • Kod mjesta Križice između Klisa i Sinja, članovi partijske organizacije Klis-Brdo, pod rukovodstvom sekretara Špire Radića Špirete, pokidali su telefonsko-telegrafske linije. Gizdić, 1941.,217,Kronologija

28. srpnja

  • Nije došao vlak iz Zagreba. Govori se da riječ o sabotaži, i čuju se različite priče o tome. Prekinut je istovremeno svaki telefonski i telegrafski promet sa Zagrebom.
  • Iz Dubrovnika su Talijani doveli petoricu muškaraca. Među njima su dr. Melko Čingrija, bivši senator, pravoslavni katehet i jedan Englez sa stalnim boravkom koji je nedavno sagradio vilu u dubrovačkoj okolici. Kisić
  • Izvod iz dnevnika 2. talijanske armije o vijestima za okupacione zone 6. armijskog korpusa (Split, Šibenik, Drniš)

Dnevne novosti br. 86

Split. Oko 20 sati tekućeg mjeseca spustio se u more, u krugu Brodogradilišta, njemački hidroavion pod zapovjedništvom Oberleutnanta Borna s jednim oficirom i tri podoficira s rezervnim dijelovima potrebnim za njemački brod Zmajs…

Omiš. Na velikom ustaškom zboru u Omišu, 20. o. mj., hrvatski ministar pravosuđa, dr. Mirko Puk, govoreći o Dalmaciji istakao je: »Misao svih nas ovdje okupljenih okrenuta je prema Splitu i drugim dalmatinskim krajevima koji danas ne pripadaju NDH … Nećemo nikada prestati misliti na Split i cijelu Dalmaciju dok ne bude pripojena Hrvatskoj. Čvrsto je uvjerenje da će čim rat bude završen biti ispravljena nepravda nametnuta Hrvatskoj. Nastale su ovacije: »Heil Hitler«, »Borit ćemo se za Split, Šibenik i Zadar«, »i Trst, i Trst…«.

Iz povjerljivih izvora: …Brojni komunisti pobjegli su od 21. do 23. ovog mjeseca iz drniške zone u pravcu Zagreba. Ti elementi su izjavili hrvatskim vlastima da su »hrvatski nacionalisti«, izbjegli iz teritorija od nas okupiranoga da bi izbjegli naše nasilje… Izvod iz dnevnika talijanske 2. armije,1/201

29. srpnja

  • Pušten je iz zatvora dr. Čingrija, koji se nastanio u hotelu Bellevue pod nadzorom policije. Ostala četvorica koja su dovedena iz Dubrovnika zadržana su u sudskim tamnicama.
  • Tijekom ovog mjeseca opet je došao priličan broj izbjeglica iz Imotskog, makarskog primorja, Sinja, Mostara, Vrlike i s otoka.
  • Novi nazivi ulica i trgova su: Campo Italia (bivši Radićev trg), Via A. Rossi (Tvrtkova ulica), Via Roma (Zvonimirova), Via E. Salvi (Stari pazar), Piazza A. Bajamonti (Trg prestolonasljednika Aleksandra, na Obali pred česmom) i Piazza A. Mussolini (trg iza Kazališta). Kisić
  • Željezničku prugu između Kaštel Lukšića i Kaštel Kambelovca porušila je na četiri mjesta eksplozivom grupa skojevaca i njihovih simpatizera, te presjekla telegrafsko-telefonske stupove i linije. Kronologija
  • Izvod iz dnevnika 2. talijanske armije, u vijestima primljenim od 6. armijskog korpusa, 29. srpnja 1941. godine:

»Dnevne novosti br. 87

Split. Među stanovništvom vlada osjećaj izražene strepnje… Postoji bojazan da bi i u Splitu također moglo doći do pobune od strane komunista, podržanih i poticanih od Židova.

Tromotorni njemački hidroavion, koji se spustio u more kod Brodogradilišta, odletio je s čitavom posadom.

Obaviještena je Questura[23] i karabinjerska grupa u Splitu.« Izvod iz dnevnika 2. talijanske armije, 1./ 205.

30. srpnja

  • Diverzanti s otoka Brača presjekli su telegrafsko-telefonski pomorski kabel i onemogućili veze između Splita i srednjodalmatinskih otoka. Kronologija

31. srpnja

  • Članovi KPH iz Kaštela i Solina pokidali su vojne telefonske linije između Solina i Klisa i iznad Kaštel Starog. Kronologija

NIENTE MANGIARE

Kad se vojnicima daje »rancio« (hrana, op. aut.), oko vrata dotičnih zgrada, gdje su smješteni, pa i kraj dvije ratne lađe na obali, skuplja se priličan broj djece, staraca i starica s posuđem u ruci, i ovi im daju hranu. A bude i dječaka, pa i mladića iz okolnih sela koji su došli u Split da štogod zasluže, a inače se klatare. Na pazaru ih ima priličan broj koji nude domaćicama da im po bilo koju cijenu ponesu torbice itd. Uopće, malo koji od njih vraća se više u svoje rodno mjesto. Bude pri ovom dijeljenju hrane i žena s djetetom u naručju. Ovakve dnevne prizore vojnici fotografiraju.

Prisustvovao sam fotografiranju kod Pučke škole na Lučcu. Oko kasarne na Gripama nailaze skoro neprestano ova seljačka djeca, koja dovikuju vojnicima koji se nalaze na prozorima ili »bastijunu«: »Pane, signore, niente mangiare, pregare pane«. Kisić

4. SRPNJA: ODLUKA O USTANKU

Nakon raspada Jugoslavije u travnju 1941. godine, KPJ je bio jedina politička snaga s organizacijskom mrežom u svim dijelovima zemlje, a Komunistička partija Hrvatske bila je njen relativno najbrojniji i najbolje organizirani dio. KPJ je imao oko 6000 do 8000 članova, od kojih oko trećinu u KP-u Hrvatske. Tome treba u pribrojiti još najmanje 10.000 aktivnih komunističkih simpatizera i članova komunističke omladine (SKOJ), dobrim dijelom revolucionarno raspoloženih, vičnih ilegalnu radu, disciplinirano i gotovo fanatično spremnih izvršavati zadatke svoga vodstva. Komunisti su potajno prikupljali oružje, osnivali vojne komitete i širili svoju konspirativnu organizaciju među sve nezadovoljnijim stanovništvom…

Pošto je 4. srpnja Politbiro CK KPJ u Beogradu pod rukovodstvom Tita donio osnovne odluke i upute za oružanu borbu protiv okupatora. Odlučeno je da se od sabotaža, diverzija i udarnih grupa prijeđe na opći ustanak; da partizanski rat bude osnovni oblik razvijanja ustanka; da ranije organizirane udarne grupe i veći broj komunista izađu na teren formirajući NOP odrede i otpočnu djelovanja … da se u pojedine krajeve upute članovi CK KPJ radi organiziranja ustanka … U Dalmaciju idu Pavle Pap i Rade Končar. Vojne akcije predvode iskusni komunistički ratnici – bivši dobrovoljci iz Španjolskog građanskog rata…

Kada su komunisti organizirali prve diverzije u Dalmaciji, talijanske su vlasti poduzele drastične osvetničke mjere. To je samo poticalo buntovna raspoloženja među stanovništvom, pa je poziv komunista na borbu protiv talijanskog okupatorskog fašizma bio djelotvoran. U proglasu Centralnog komiteta KPH od 13. srpnja 1941. kao ciljevi narodnooslobodilačke borbe (NOB) proglašavaju se »oslobođenje zemlje od tuđinske vlasti i dominacije« i uspostava »nove demokratske Jugoslavije slobodnih i ravnopravnih naroda, u kojoj će na bazi samoopredjeljenja biti izgrađena i slobodna Hrvatska«.

Prema: Ivo Goldstein, Hrvatska povijest, Zagreb, 2008., str 390-392.; Kronologija oslobodilačke borbe naroda Jugoslavije 1941.-1945., str. 51

Iz Ratne Kronologije–SRPANJ 1941.: POLITBIRO CK KPJ DONOSI U BEOGRADU OSNOVNE ODLUKE I UPUTE ZA ORUŽANU BORBU PROTIV OKUPATORA (4. SRPNJA) – U ZAGREBU ILEGALNO OSNOVANO OPERATIVNO RUKOVODSTVO KPH, VODSTVO PARTIZANSKOG USTANKA U HRVATSKOJ, U SASTAVU: RADE KONČAR, ANDRIJA HEBRANG I VLADIMIR POPOVIĆ (6. SRPNJA) – NDH UVELA VLASTITI NOVAC KUNU (8. SRPNJA) – VLASTI NDH STRIJELJALE HRVATSKE INTELEKTUALCE BOŽIDARA ADŽIJU, ALFREDA BERGMANA, SIMU CRNOGORCA, OTOKARA KERŠOVANIJA, OGNJENA PRICU, ZVONIMIRA RICHTMANA … (9. SRPNJA) – BIJEG ZATOČENIH ANTIFAŠISTA I KOMUNISTA, UGLAVNOM INTELEKTUALACA, IZ LOGORA U KERESTINCU. VEĆINA UHVAĆENA I STRIJELJANA, MEĐU NJIMA I AUGUST CESAREC. (13.-14. SRPNJA) – PARTIZANSKI USTANAK U SREDIŠNJIM DIJELOVIMA HRVATSKE – STALJIN NAREĐUJE POLITIKU SPALJENE ZEMLJE – GÖRING TRAŽI OD REINHARDA HEYDRICHA ‘KONAČNO RJEŠENJE’ ŽIDOVSKOG PROBLEMA

KOLOVOZ

Započinje ustanak Splita i dalmacije – Diverzije, hapšenja i deportacije – Štrajkovi u Brodogradilištu i gradskom Električnom poduzeću – Prefekt Zerbino prijeti – Crnokošuljaški teror – Zbog stanja u Splitu grad opkoljen žicom: Talijani traže pojačanja – Sveti Duje: misa zadušnica za Bruna Mussolinija, Duceova sina – Otpuštanja domaćih činovnika – »Velikojugoslaveni« kod prefekta – Biskup Bonefačić obilazi ranjene talijanske vojnike – Velika potraga fašista za partijskom tehnikom – Splitska općina ureduje samo na talijanskom jeziku –
Židovi pozvani da prijave imovinu

1. kolovoza

  • Priča se da je bilo pobune među talijanskim vojnicima kod sela Žrnovnica. Nakon napornog marša od desetak km vojnici su navodno tražili odmor, ali se tome usprotivio zapovjednik. I sami oficiri su stali na stranu vojnika i došlo je do tučnjave. Nekoliko se vojnika razbježalo, skriva se po splitskoj okolici.
  • Radnici Brodogradilišta i dalje traže da im se isplate vrše po tečaju od 38, a ne 30 lira za 100 dinara, kako im je uračunano. To traže i činovnici. Radnici također traže da se iz zatvora puste njihovi uhapšeni drugovi. S obzirom na to da prijete štrajkom, vlast je poduzela shodne mjere. Rad se nastavlja. Kisić

2. kolovoza

  • Na pruzi Split - Sinj, kod željezničke stanice Mravince, izbio je požar na željezničkoj kompoziciji u tri vagona puna slame namijenjena talijanskoj vojsci, koji su izgorjeli. Požar su podmetnuli članovi partijske ćelije iz splitske ložionice. Partijskim ćelijama na željeznici i u luci, gdje su vršene brojne diverzije, neposredno je, do pada u zatvor 5. veljače 1942., rukovodio član MK KP Ante Jurjević-Baja. U ilegalnosti se nalazio od srpnja 1941. godine. Gizdić, 1941.,230, Kronologija
  • U blizini Kaštel Starog i Kaštel Gomilice, diverzantska grupa kojom je rukovodio Ante Bonacin iz Kaštel Sućurca prekinula je telegrafsko-telefonske linije. Kronologija

3./4. kolovoza

  • Udarna grupa iz Kaštela oštetila je željezničku prugu između Kaštel Sućurca i Kaštel Gomilice, zbog čega je talijanski teretni vlak (lokomotiva i četiri vagona) izbačen iz šina. Strojovođa, Talijan Marco Martinelli, teže je ozlijeđen. S lokomotivom u vinograd su se survali i vagoni. Srušena lokomotiva bila je najtežeg tipa. Da bi je podigli, Talijani su iz Zagreba dovukli dizalicu, koju su partizani također srušili. Kad bi, kasnije, Talijani pokušali nešto napraviti oko podizanja lokomotive, svaki put bi ih partizani omeli. Završio je rat, a lokomotiva ja još ležala u kaštelanskom vinogradu.[24] Kronologija, Gizdić, 1941.,235
Noću između 3. i 4. kolovoza Kaštelani su srušili prugu i vlak u Kaštelanskom polju

Diverzije. Noću između 3. i 4. kolovoza Kaštelani su srušili prugu i vlak u Kaštelanskom polju

4. kolovoza

  • Brodogradilišni radnici u Splitu obustavili su posao i demonstrirali protiv nerealnog obračunavanja nadnica u dinarima za lire. Uprava poduzeća želi isplatiti nadnice u odnosu 1 lira za 3,33 dinara, a radnici zahtijevaju liru za 2,60 dinara. Oni su isticali da bi im se, kad bi usvojili tečaj lire 3,33, automatski snizile plaće, i to kad naglo rastu cijene svemu, a naročito živežnim namirnicama. Da bi slomila otpor štrajkaša, Uprava je, u suradnji s fašističkim vlastima, pokušala odvojiti činovnike od radnika. Ali, činovnici su, kao i radnici, odlučni u borbi. Ni manevar sa skupljanjem potpisa, da se dokaže kako svi radnici ne stoje iza postavljenih zahtjeva, nije uspio, jer je svega 15 slabića dalo svoje potpise. Vidjevši da se radnici ne daju zastrašiti, Talijani su pustili iz zatvora one koje su pohapsili, i otpočeli s njima, odnosno s izabranim predstavnicima razgovore. Gizdić, 1941.,235-236, Kronologija
  • U zaseoku Rupotina diverzantska grupa iz Klisa porušila je cestu, a eksplozivom oštetila jedan propust. Istog dana izvršeno je 20-ak raznih diverzija u Solinskom bazenu, koje je organizirao Mjesni komitet KPH Solin. U ovim diverzijama je sudjelovalo preko 300 ljudi, a sastojale su se u rušenju ceste Split - Sinj, pruge Split - Sinj i Split - Knin, te svih telefonsko-telegrafskih veza koje su vodile iz Splita u unutrašnjost. Talijani su sutradan u Rupotini uhapsili 12 drugova i odmah ih internirali u Italiju. Kronologija
  • U Splitu, Kaštelima i Trogiru rasturen je veći broj primjeraka lista Naš izvještaj, umnoženih na ciklostilu, s vijestima s domaćeg i drugih ratišta. Kronologija
  • U splitskom Brodogradilištu fašisti su istaknuli dvije obavijesti. U jednoj stoji da delegaciju, koju su radnici 2. kolovoza odredili za pregovore, smatraju ujedno radničkim povjereništvom. Međutim, radnici su smatrali da su im zastupnici nepotrebni i da svoje zahtjeve rješavaju štrajkovima. U drugoj se Brodogradilište proglašava vojnim poduzećem. Gizdić, 1941.,236, Kronologija

5. kolovoza

  • Splitski prefekt dr. Paolo Zerbino izdao je naredbu u kojoj oštro prijeti pučanstvu: »Ustanovivši opetovano zločinačka djela počinjena od strane nepoznatih na objektima telefonsko-telegrafskim, prugama željezničkim i cestama; cijeneći po raznim potvrđenim znakovima da se ne može smatrati da kod ovih oštećenja nije udjela imalo pučanstvo odnosnih krajeva; uvidjevši prema tome hitnu potrebu da se svim raspoloživim sredstvima skrši suučesništvo i solidarnost pojedinih nesmotrenjaka, koji očevidno olakšavaju nekažnjivost odgovornih zločinaca, na čijoj savjesti leže također nedužne ljudske žrtve, naređujem:

Dužnost je svih stanovnika da neodložno (bezodvlačno) prijave najbližoj komandi karabinjera ili kraljevskoj vojsci djelo ili pokušaj sabotaže za koje bi doznali, te da dolično, prema svojim mogućnostima, pripomažu u traženju i hvatanju neposrednih ili posrednih odgovornih počinitelja. U slučaju težih nesreća, a kad unatoč provedenoj istrazi i poduzetim mjerama ne bi mogli biti uhvaćeni ili ustanovljeni začetnici, svi stanovnici okolnih dvaju kilometara od mjesta nesreće bit će izgnani iz Kraljevine Italije ili zatočeni, a njihova dobra i imanja bit će zaplijenjena. Ova naredba stupa na snagu danom 8. kolovoza 1941. i brigom općinskih komesara u mjestima bit će javno izložena i razglašena, a osobito u mjestima najviše zainteresiranim.

Spalato, 5. kolovoza 1941.-XIX.«

Gizdić, 1941.,239

U Sv. Kaji 5. kolovoza ispilan je i oboren veliki broj telefonskih stupova

Uništavanje komunikacija. U Sv. Kaji 5. kolovoza ispilan je i oboren veliki broj telefonskih stupova

6. kolovoza

  • Grupa skojevaca (Zoran Matulović, Šime i Srećko Pleština, Berislav i Mate Gizdić i Dujka Pleština) usred dana je iskopala rupe na velikom kamenom mostu u zaseoku Rupotini u Solinu i oštetila ga s deset kg eksploziva. Gizdić, 1941.,242, Kronologija
  • U Splitu, na raznim mjestima po gradu, izmrčeni su talijanski natpisi. Fašisti su uhapsili četvoricu istaknutih omladinaca: Davora Matkovića, Ranka Pavelu, Šimu Krstulovića i Rudija Viđaka. Prilikom pretresa njihovih stanova pronašli su ilegalni materijal, zbog čega su u zatvoru podvrgnuti batinama i mučenju. Gizdić, 1941.239, Kronologija

7. kolovoza

  • Delegati CK KPJ Pavle Pap-Šilja i Mirko Kovačević-Lala stigli su iz Zagreba u Split, gdje su istog dana održali sastanak Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju, na kojem je razrađen plan o formiranju partizanskih odreda. Gizdić, 1941., 242, Kronologija
  • Prefekt Splitske provincije dr. Paolo Zerbino izdao je priopćenje o strijeljanju rodoljuba zbog rušenja telegrafsko-telefonskih linija.
  • Skupina talijanskih Crnih košulja bez ikakvog povoda krenula je kamionima kroz sva Kaštela i na putu od Kaštel Lukšića do Kaštel Sućurca nemilosrdno tukla svakog koga je usput sretala na ulicama. U Kaštel Starom su svratili u hotel Palace, zatražili spisak Židova, i u jednoj sobi, gdje su se bili smjestili, svih odreda tukli i maltretirali. Kronologija

8. kolovoza

  • Organizacioni sekretar KP-KPH za Dalmaciju, Ivo Amulić, prema prihvaćenoj odluci PK, mjesnim komitetima KPH splitskog područja prenosi zadatke i daje upute za formiranje partizanskih odreda. Toga dana pronalazi, određuje i utvrđuje kurire, vodiče i prihvatitelje partizanskih odreda prema pravcima i etapama kretanja s mjesnim-seoskim organizacijama KPH. Upućuje ih prema pravcima i mjestima kuda će se kretati, određujući dogovoreno vrijeme prema predviđenom planu formiranja i polaska odreda. Amulić, Zbornik br. 2, 431
  • San Marco donosi brzojave sućuti prigodom smrti Bruna Mussolinija, sina Duceovog, koji je poginuo kraj Pise rušenjem zrakoplova, nekog novog tipa bombardera. Poginula su još dvojica, a pet ih je ranjeno.

Splitski prefekt Zerbino: »Duceu – Rim – Talijanski Split Vaš je i s Vama, Duce, svojim bolom i svojim ponosom.« Federal Cappi: »Crne košulje talijanskog i fašističkog grada Splita, još odanije približene srcu Ducea, oca svih Talijana, podižu ponosne i časne zastave prema nebu Domovine.« Komesar splitske općine, senator Antonio Tacconi: »Grad Split u času Vašeg velikog bola zbog slavne smrti junačkog sina pridružuje svoj glas glasu cijele Italije, da Vam izrazi beskrajnu žalost.« U ime splitske Gioventù Italiana del Littorio žalovao se federalni komandant Cappi; Bonaventura Foretich, tajnik GUF-a, u ime splitskih sveučilištaraca fašista povjerenika za splitsku općinu. Sidonia Penco, povjerenica za splitsku općinu, poslala je jedan brzojav donni Rachele Mussolini, a drugi udovici Bruna Mussolinija u ime »fašističkih žena talijanskog Splita«. Kisić

  • U Voljaku je održan sastanak Mjesnog komiteta KPH Solin, na kome je raspravljano o zadacima koje je postavio Pokrajinski komitet KPH za Dalmaciju u vezi formiranja partizanskog odreda. Konstatirano je da bi u odred moglo ići oko 150 boraca iz Solinskog bazena. Gizdić, 1941., 244, Kronologija
  • U Splitu su nezaposleni radnici demonstrirali kod Burze rada protiv nesnosnog položaja u kojem su se našli i poslali šefu Burze nekoliko hitnih zahtjeva:

1. da se isplate potpore svim nezaposlenima;

2. da se potpore povise u skladu s porastom cijena;

3. da se lira obračunava za dinar po tečaju 2,63. Kronologija

9. kolovoza

  • Već nekoliko dana na zapadnom dijelu Obale smjestio se cirkus Zavatia. Svaka je predstava dupkom puna publike. A od 9. kolovoza drugi cirkus Variete Branco dva puta daje predstave u Ulici Xl. puka (kasnije Partizanska, pa Ulica kneza Višeslava) na mjestu tzv. Novi pazar. Ovoliko posjećivanje cirkusa od nižeg i srednjeg stališa koji nije u stanju posjećivati Matićevu restauraciju i Matkovićevu na Bačvicama, gdje je svake večeri dupkom puno bogatijeg svijeta, a dobar dio čine zagrebački Židovi, i gdje sviraju jazz-bandovi, objašnjava se time što nema nikakvih, ni nogometnih ni plivačkih utakmica, a posjećivanje kinematografa sasvim je slabo, s obzirom na vrućinu i na to što se daju samo talijanski filmovi, bez prijevoda na hrvatski jezik. Kisić
  • Kod željezničke stanice Koprivno, na pruzi Split - Sinj, partizani su porušili 30 metara pruge i telegrafsko-telefonsku liniju u dužini od 300 metara
  • U splitsku luku uplovio je ratni brod Zmaj i sutradan napustio luku natovaren talijanskom vojskom koja je do tada bila stacionirana u Splitu. Kronologija

ZAPOČINJE USTANAK SPLITA I DALMACIJE

PRVI PARTIZANSKI ODREDI

10. kolovoza – Kod Sv. Jurja (trig. 677), pod Kozjakom, po odluci Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju, formiran je Solinski partizanski odred. U odred se javilo 215 članova i kandidata KPJ i članova SKOJ-a iz Solina i obližnjih zaselaka. Zbog nedostatka oružja, zadržana su svega 72 borca. Izvjestan broj boraca upućen je za Splitski partizanski odred. Solinski odred je sutradan krenuo prema Sinju. Gizdić, 1941.,247-250, Kronologija

11. kolovoza – U Splitu, po odluci Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju, formiran je Splitski NOP odred, sastava tri voda, koji je brojio 66 boraca. Istog dana borci su krenuli prema Sinju. Kronologija

Prema odluci i planu PK KPH, partizanski odredi trebali su krenuti iz rajona okupljanja i otpremanja uvečer (nedjelja) 10. kolovoza 1941. Međutim, zbog kašnjenja u dolaženju i otpremanju u rajone okupljanja, radi neiskustva i nesnalaženja, a pritisnuti vremenom u vrlo teškim uvjetima očuvanja tajnosti, posebno za Splitski odred, ali i kolebanja kod Kaštelansko-trogirskog odreda, odlučeno je da se krene sutradan uvečer oko 21 sat.

Splitski partizanski odred, njih šezdesetak pod komandom komandira Đordana Borovčića Kurira i komesara Alfreda Santinija, iz splitskog polja, predjela Plokita, krenuo je prema Kučinama, te preko Mosora uz zaselak Kotlenice ka istočnim zaseocima Dicma. Solinski partizanski odred, od četrdeset pet dobrovoljaca, s komandirom Ćirom Odrljinom i komesarom Božom Dumanićem, krenuo je te iste večeri s Kozjaka (prethodne večeri napustio je mjesto prikupljanja iznad Rupotina) prema Konjskom i Koprivnu, na putu prema Krušvaru, u kojem se rajonu negdje do svanuća trebao sresti sa Splitskim partizanskim odredom. Prema planu, nakon skrovitog predanjenja, noću 12./13. kolovoza, Splitski i Solinski odred trebali su krenuti prema Sinjskom polju i uz prihvat Sinjskog partizanskog odreda prijeći Cetinu i stići na područje Kamešnice. Čekajući trogirske dobrovoljce, koji su oklijevali, sve do kasno u noć 13. kolovoza, Kaštelanski odred, njih četrdeset dobrovoljaca iz Kaštela i nekoliko Solinjana kroz noć 13./14. kolovoza iz Kambelovačkog gaja, s komandirom Antom Rojem, prebacilo se preko Kozjaka. Amulić, Zbornik br. 2, 441.-456.

12. kolovoza – Kod zaseoka Sušci sela, blizu Dicma, napadnut je od ustaša i domobrana Solinski partizanski odred. Pred nadmoćnijim neprijateljem Odred se povukao u pravcu Solina. U borbi je poginuo Danijel Škaričić, a teže su ranjena četiri partizana, od kojih su dvojica zarobljena, i to: Ante Katić, član Mjesnog komiteta KPH Solin, i Jerko Čerina, član KPH iz Solina. Oba su strijeljana 26. kolovoza u Sinju. Ostali borci su se vratili u rajon Solina, gdje su izradili zemunice i gotovo svakodnevno vršili diverzije i napade na neprijatelja. Kronologija

13. kolovoza – Splitski partizanski odred bez 2. voda (2. vod ostao je zagubljen prve noći marša u splitskom polju i rasformiran), nakon dvije noći marša (a ne jedne prema planu prve noći na padinama Mosora), našao se prikriven u ogradi u blizini zaseoka Hercegovci, bez ikakva kontakta i veze, prepušten vlastitoj inicijativi. Nikakva traga i veze sa Solinskim odredom. Noću 13./14. kolovoza Odred je krenuo prema danom pravcu ka selu Košute i dalje prema rijeci Cetini. Do pred svanuće odred je stigao u blizinu Košuta. Iscrpljeni borci, iskrvavljenih stopala, gladni, uz tešku žeđ, nisu imali snage da nastave pokret. Predanili su u pošumljenoj ogradi. Amulić, Zbornik br. 2, 444.-445.

U Kambelovačkom gaju (u Kaštelima), po odluci Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju, formiran je Trogirsko-kaštelanski partizanski odred. Imao je 58 boraca svrstanih u dva voda. Rasformiran je 16. kolovoza, po odluci Pokrajinskog komiteta. Plenča, str. 118., Gizdić, 1941., 252, Kronologija

»Pucnjava je uzbunila selo, i grupa se našla u okršaju s ustašama iz sela… Ustašama su pomoć došle talijanske Crne košulje iz Sinja s mitraljezom, te hrvatski domobrani. Tada je nastalo hvatanje komunista … » (Kadar iz filma Vojdraga Berčića Prvi splitski odred, 1972.)

Okršaj s ustašama. »Pucnjava je uzbunila selo, i grupa se našla u okršaju s ustašama iz sela… Ustašama su pomoć došle talijanske Crne košulje iz Sinja s mitraljezom, te hrvatski domobrani. Tada je nastalo hvatanje komunista … » (Kadar iz filma Vojdraga Berčića Prvi splitski odred, 1972.)

14. kolovoza – Razdanilo se kada usnule borce Splitskog partizanskog odreda probude pucnjevi. Ustaški glavar Košuta, s članovima milicije, otvori paljbu na izvidnicu Odreda. Žandari iz nedalekog Trilja brzo su se pridružili mjestu pucnjave. O sukobu s partizanima brzo su bili obaviješteni talijanska i ustaška komanda u Sinju, koji još brže, motorizirani, stižu na poprište događaja.

Jučerašnja pucnjava i sukobi Solinskog odreda oko zaseoka Sušci na zapadnom kraju Dicma, te oko istočnih sela i zaseoka Dicma, za čas su digli sve na noge i mobilizirali, očito zbog vrlo dobro organizirane ustaške propagande. Za kratko vrijeme buknulo je gotovo u čitavoj Dalmatinskoj zagori. Proturane su lažne vijesti da su se pojavili četnici koji kolju, pljačkaju i pale…

Od jutra 14. kolovoza do 8 sati navečer Odred je vodio borbu s više od deseterostruko jačim i tehnički opremljenijim snagama: Talijanima, ustašama, žandarima i seoskom milicijom. Ginu Mirko Kovačević Lala, Mate Šarić, Ante Brajčić, Andro Račić, Ivan Uvoda i Ljubo Zorica. Nekolicina je bila ranjena. Njih 24 su zarobljena, među kojima i komandir Odreda Đordano Borovčić - Kurir, politički komesar Alfred Santini i teško ranjeni Vinko Paić.

Neshvatljiva kratkoća vremena, vrlo složeni uvjeti, nepouzdane veze u Zagori, neiskustvo i osobito neprikladna obuća, žeđ i glad učinili su svoje. Amulić, Zbornik br.2, 445 .

U selu Košutama (kod Trilja) talijanske i ustaško-domobranske snage iz Sinja, Dicma i Trilja razbile su Splitski partizanski odred. Tada je, pored komandanta odreda, »španjolskog« borca Mirka Kovačevića Lale (kasnije proglašen za narodnog heroja) poginulo još pet partizana, jedan je ranjen, a dvadeset i četiri su uhvaćena. U tom sukobu poginuo je ustaški satnik, te jedan ustaša i četiri domobrana. Kronologija

Govori se o oružanim sukobima između četnika, komunista i ustaša u Sinjskoj krajini, i da je iz Splita, Klisa i Kaštela otišlo oko 200 ljudi. Kod Dicma su se sukobila petorica sa žandarima, poginula su dvojica iz Solina, jedan iz Klisa i jedan iz Splita, a jedan mladić od 18 godina je teško ranjen, i navodno je odao koji su imali cilj i svrhu, naime da se dohvate Kamešnice, gdje se sakupljaju, a da putem kidaju brzojavne i telefonske žice. Ovaj mladić je također ubijen. Drugi vele da je taj mladić odao da im je jedan čovjek iz Dicma, koji radi u tvornici u Kaštel Sućurcu, dao oružje i municiju.

O okršaju kod sela Košute, općina Trilj, priča jedan Splićanin koji se spasio: »Dana 13. kolovoza grupa od jedno 40 komunista išla je stranputicom put Kamešnice, hodali su dan i noć i jako ožednjeli, ispili svu vodu što su bili ponijeli u svojim »feld flašama«. Poslali su dvojicu, kad im je bilo na domaku selo, da vide gdje se nalaze i mogu li se opskrbiti vodom. Ovi su se susreli s jednim ustašom i počeli pucnjavu. Ta pucnjava uzbunila je selo, i grupa se našla u okršaju s ustašama iz sela. To je potrajalo prilično vremena, dok u pomoć ustašama nisu došle talijanske Crne košulje iz Sinja s mitraljezom, te hrvatski domobrani. Tada je nastalo hvatanje komunista. Poginulo je šest ustaša i desetak komunista, pohvatano ih je oko 15, a ostalima je uspjelo pobjeći probivši okruženje domobrana, koji su ili ne znajući ili namjerno loše pucali. Inače, da su pucali kao ustaše i Crne košulje, ni jedan ne bi ostao živ. Ono pohvatanih komunista su Crne košulje odvele kamionom u Split.« Kisić

16. kolovoza – Komandir Trogirsko-kaštelanskog partizanskog odreda Ante Roje, kada je 16. kolovoza uvečer uspostavio vezu s odgovornima u Splitu, dobio je nalog da objasni drugovima da se odlazak u partizane privremeno odgađa, Odred rasformira, oružje i municija skloni. Amulić, Zbornik br. 2, 450.-456.

19. kolovoza – Sa sigurnošću se tvrdi da je kod Košuta poginulo deset ustaša, dvije talijanske Crne košulje, a jedan oficir Crnih košulja ranjen je u oko i nalazi se na liječenju u vojnoj bolnici (u Sjemeništu) u Splitu, a oko će sigurno izgubiti. Kisić

25. kolovoza – Kraljevska Prefektura Split molbom od 25. kolovoza 1941. se obratila Komandi 6. talijanskog armijskog korpusa, da zarobljene partizane Prvog splitskog odreda, Alfreda Santinija i Antu Delića, prebace u splitski policijski zatvor radi ispitivanja od političke policije. (vidi odgovor 6. korpusa, 29. kolovoza). Zahtjev Prefekture u Splitu Komandi 6. armijskog korpusa, 1./ 269.

Ustajmo, dižimo se skupa
ko naši pradjedovi slavni

Nazor

Krvnici su vrlo detaljno fotokamerom zabilježili egzekuciju - od odvođenja zarobljenih partizana na mjesto smaknuća i prizora pred pogubljenje, do plotuna streljačkog stroja, mrtvih tijela partizana, pucanja u one koji su još pokazivali znakove života i odvlačenja leševa u jame
Krvnici su vrlo detaljno fotokamerom zabilježili egzekuciju - od odvođenja zarobljenih partizana na mjesto smaknuća i prizora pred pogubljenje, do plotuna streljačkog stroja, mrtvih tijela partizana, pucanja u one koji su još pokazivali znakove života i odvlačenja leševa u jame
Krvnici su vrlo detaljno fotokamerom zabilježili egzekuciju - od odvođenja zarobljenih partizana na mjesto smaknuća i prizora pred pogubljenje, do plotuna streljačkog stroja, mrtvih tijela partizana, pucanja u one koji su još pokazivali znakove života i odvlačenja leševa u jame
Krvnici su vrlo detaljno fotokamerom zabilježili egzekuciju - od odvođenja zarobljenih partizana na mjesto smaknuća i prizora pred pogubljenje, do plotuna streljačkog stroja, mrtvih tijela partizana, pucanja u one koji su još pokazivali znakove života i odvlačenja leševa u jame

Krvnici su vrlo detaljno fotokamerom zabilježili egzekuciju - od odvođenja zarobljenih partizana na mjesto smaknuća i prizora pred pogubljenje, do plotuna streljačkog stroja, mrtvih tijela partizana, pucanja u one koji su još pokazivali znakove života i odvlačenja leševa u jame
Krvnici su vrlo detaljno fotokamerom zabilježili egzekuciju - od odvođenja zarobljenih partizana na mjesto smaknuća i prizora pred pogubljenje, do plotuna streljačkog stroja, mrtvih tijela partizana, pucanja u one koji su još pokazivali znakove života i odvlačenja leševa u jame
Krvnici su vrlo detaljno fotokamerom zabilježili egzekuciju - od odvođenja zarobljenih partizana na mjesto smaknuća i prizora pred pogubljenje, do plotuna streljačkog stroja, mrtvih tijela partizana, pucanja u one koji su još pokazivali znakove života i odvlačenja leševa u jame
Krvnici su vrlo detaljno fotokamerom zabilježili egzekuciju - od odvođenja zarobljenih partizana na mjesto smaknuća i prizora pred pogubljenje, do plotuna streljačkog stroja, mrtvih tijela partizana, pucanja u one koji su još pokazivali znakove života i odvlačenja leševa u jame

Krvnici su vrlo detaljno fotokamerom zabilježili egzekuciju - od odvođenja zarobljenih partizana na mjesto smaknuća i prizora pred pogubljenje, do plotuna streljačkog stroja, mrtvih tijela partizana, pucanja u one koji su još pokazivali znakove života i odvlačenja leševa u jame
Krvnici su vrlo detaljno fotokamerom zabilježili egzekuciju - od odvođenja zarobljenih partizana na mjesto smaknuća i prizora pred pogubljenje, do plotuna streljačkog stroja, mrtvih tijela partizana, pucanja u one koji su još pokazivali znakove života i odvlačenja leševa u jame

Pogubljenje u Ruduši 26. kolovoza 1941. Krvnici su vrlo detaljno fotokamerom zabilježili egzekuciju - od odvođenja zarobljenih partizana na mjesto smaknuća i prizora pred pogubljenje, do plotuna streljačkog stroja, mrtvih tijela partizana, pucanja u one koji su još pokazivali znakove života i odvlačenja leševa u jame

Zarobljeni borci Splitskog i Solinskog odreda zajedno s nekoliko seljaka iz Sušaca pred zatvorom u Sinju, sredinom kolovoza, uoči strijeljanja. U donjem lijevom uglu leži teško ranjeni borac Vinko Ožić Paić, kasnije proglašen narodnim herojem

Stradanje prvih ustanika. Zarobljeni borci Splitskog i Solinskog odreda zajedno s nekoliko seljaka iz Sušaca pred zatvorom u Sinju, sredinom kolovoza, uoči strijeljanja. U donjem lijevom uglu leži teško ranjeni borac Vinko Ožić Paić, kasnije proglašen narodnim herojem

DVADESET I TROJICA[25]

Dvadeset i tri druga

Ubio je

Krvnik

Dvadeset i tri srca Dalmacije

Borce

U oku slobode

Mladosti, sočne, raspupane

Procvjetane

Dvadeset i tri rane

U srcu Dalmacije

Zatužile su šume

Majke

Dvadeset i tri majke

Plakale su na čukama

Prve

Dvadeset i tri druga

Dvadeset i tri majke

Dvadeset i tri mladosti

Upila je Dalmacija

Krv i smijeh

Na usnama žrtava

Pjesmu

Puške partizanske.

Životima ispjevanu

Pjesmu

Koju smrt ne uništava.

Plakala je

Ustala je

Dalmacija

Digla se je

Planula je.

Jure Kaštelan

Slobodna Dalmacija, kolovoz 1944.

Jure Kaštelan (1919. – 1990.), hrvatski pjesnik i teoretičar književnosti, partizanski borac i autor dirljivih nadrealnih pjesama o tifusarima i partizanskim kolonama. Prvu zbirku 1940. godine »Crveni konj« zabranila je i uništila kraljevska jugoslavenska cenzura. »Kao većina pjesnika koji su se suprostavljali nacizmu, Kaštelan je pisao jasne rečenice… Bila mu je jasna spoznaja da se svojim pjesmama bori… kao što se u ratu oružjem borio za svoj život i za sreću svojega naroda« (S.P. Novak)

26. kolovoza – U Sinju su strijeljali 24 zarobljena partizana Splitskog i Solinskog partizanskog odreda i to: Čerina Antu, Katić Antuna, Stojanac Šimuna, Krstulović Josipa, Radetić Josipa, Rogulj Dragutina, Urlić Davora, Duplančić Branka, Frua Dušana, Petrić Josipa, Dujmić Mirka, Ozretić Vjekoslava, Borozan Nebojšu, Matković Ivana, Matković Marina, Jelaska Petra, Kurir Đordana, Santini Freda, Torkar Antuna, Antonini Ivana, Zelić Antuna, Popović Antuna, Markotić Josipa i Skopljanac Tadiju. Kisić, Kronologija

Presuda pokretnog prijekog suda NDH zarobljenim borcima Prvog splitskog odreda u Sinju glasila je: »U ime NDH … pokretni prijeki sud u Sinju, pod predsjedanjem Borčića Rafaela, te članova Renate Zvonimira i Kralja Pavla i državnog tužitelja Grabovca Nikole, te branitelja okrivljenih Ive Smolića i Petra Tripala … Nakon što je državni tužitelj predložio da se okrivljeni proglase krivim, a branitelji da se optuženi oslobode, sud je 26. kolovoza 1941. g. presudio poimenično borcima Prvog splitskog partizanskog odreda kaznu smrti strijeljanjem. Presuda prijekog suda zarobljenim borcima Prvog splitskog odreda, 1./ 396.

Zarobljeni borci Prvog splitskog partizanskog odreda vrijeme do strijeljanja proveli su u improviziranom zatvoru, pod liticom Kamička u Sinju, punih 12 dana i noći. Vezani lancima, ispitivani i tučeni od ustaša, batinaša, zlostavljani, tučeni motkama, drvenim i željeznim štapovima, pendrecima, čizmama i šakama. Mladi Vinko Paić iz čije se rane cijedila krv umire pod batinama. Zemljano tlo zatvora od krvi tučenih pretvorilo se u crveno blato. Tukli su ih i mučili, a oni nisu klonuli duhom! Komesar Odreda Alfred Santini drži im predavanje o svijetlim likovima revolucije koji su umirali mučeničkom smrću … Hrabrio je svoje suborce pozivom da izdrže … »Na samom stratištu osuđenici su klicali–Živjela Crvena armija! Živili proleteri! Živio oslobodilački pokret! Krvnici! Kukavice! Evo ti prsi, pucaj, pucaj! Ima još naroda iza nas!« Tako je kotarski predstojnik izvijestio Ministarstvo unutrašnjih poslova, ravnateljstvo za pravni red i sigurnost u Zagrebu i Veliku župu Cetina u Omišu.

Strijeljanje splitske mladosti teško se dojmilo svih žitelja Dalmacije, a Splitu donijelo neizmjernu tugu, žalost… Amulić, Zbornik br. 2, 472.

29. kolovoza – U izvještaju Komande 6. talijanskog korpusa Kraljevskoj Prefekturi Split i guverneru Dalmacije Zadar stoji:

»Veza akt 03341 od 25. kolovoza o.g. stigao danas (29. kolovoza 41. – R.L.)
Zatvorenici Alfredo Santini i Zelić Ante su strijeljani u Sinju od hrvatskih trupa
26. kolovoza o.g. u 14 sati.

dežurni načelnika štaba, pukovnik Alibarti«

Izvještaj Komande 6. armijskog korpusa, 1./ 271.

30. kolovoza – Održana je sjednica PK KPH Dalmacije o situaciji nakon neuspjeha prvih partizanskih odreda Dalmacije. Osnovana je komisija za ispitivanje i analizu neuspjeha odreda u sastavu: Andrija Božanić, Zdenka Šegvić, Maks Baće, Vicko Krstulović (i drugi).

Komisija treba odrediti i organizirati najsigurnije pravce (ilegalne kanale) prebacivanja boraca i materijala iz obalnih područja preko Zagore do Dinare. Ćurin, Zbornik br. 5, 147.

Kolovoz, kraj – U sinjskom zatvoru podlegao je ranama i mučenju borac Splitskog partizanskog odreda Vinko Paić-Ožić, kasnije proglašen za narodnog heroja. Kronologija

10. kolovoza

  • U crkvi sv. Duje održala se mrtvačka misa za Bruna Mussolinija. Na velikim ulaznim vratima, prekrivenim crnom tkaninom, stajao je veliki natpis: »Bruno Mussolini presente«, okružen talijanskim zastavama s crnim trakama. U crkvi je podignut veliki katafalk s talijanskom zastavom vezanom crnim trakama. U 9.30 stigli su predstavnici vlasti i fašističkih organizacija i splitski Fascio s barjačićem pod stražom skvadrista, ženski Fascio, te omladinska muška i ženska zastupništva GIL-a, GUF-a i OND-a s velikim skupom dopolavorista. Na vratima ih je dočekao »cerimonijer« Stolne crkve u velikom ornatu, koji je svakog pojedinog otpratio na njegovo rezervirano mjesto u crkvi, gdje je već čekao biskup Bonefačić s nekoliko kanonika. Poslije mise je župnik u pratnji dvaju kanonika blagoslovio katafalk. Po završenoj crkvenoj funkciji, izvršen je fašistički proziv u ime Bruna Mussolinija, i svi prisutni u dupkom punoj crkvi odgovorili su: »Presente!« Kisić

11. kolovoza

  • Po direktivi Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju, stupili su u višednevni generalni štrajk radnici i namještenici splitskog Električnog poduzeća. Štrajk je izbio kako bi borci Splitskog partizanskog odreda lakše izišli iz grada, kao i zbog odbijanja okupatorskih vlasti da ispune zahtjeve radnika, te zbog hapšenja četvorice delegata koji su te zahtjeve iznijeli. Pored ostalih, postavljen je i zahtjev da se nadnice i plaće obračunavaju po zakonskom tečaju 38 lira za 100 dinara, a ne 33 lire za 100 dinara, kako su okupatorske vlasti namjeravale učiniti. Štrajkaši su uz pomoć obalnih radnika kontrolirali sve prilaze koji vode Električnom poduzeću. Štrajkom je omogućen nesmetan i neopažen odlazak Splitskog partizanskog odreda na Dinaru. Talijanske okupatorske vlasti su izvršile brojna hapšenja komunista i simpatizera NOP-a. Kronologija
  • U Klisu i tvornici Majdan ustaše i žandari su toga dana i sutradan uhapsili sedam članova KPH i SKOJ-a, među kojima i Miju Pleštinu Mikelu, pod optužbom da su porušili željezničku prugu Sinj - Split, kod Klis-Grla. Odmah po hapšenju podvrgnuti su u žandarmerijskoj stanici u Klisu batinanju, odakle su odvedeni u sinjski zatvor, pa u gospićki logor i druge zatvore. Gizdić, 1941.,253, Kronologija
  • Novi list od 11. kolovoza donosi: »Bivši narodni zastupnici i prvaci bivšeg HSS-a pristupili ustaškom pokretu«, što se dogodilo 10. kolovoza. U Zagrebu, u hrvatskoj sabornici, uz svečanost i nakon što je stupio pred Poglavnika, bivši narodni zastupnik za grad Split i hvarski kotar Hrvatske seljačke stranke dr. Josip Berković je snažnim i odlučnim glasom održao odulji govor Poglavniku, a zastupnik HSS-a za kotar Osijek Janko Tortić pročitao je »Izjavu narodni zastupnika i funkcionara bivše Hrvatske seljačke stranke«, koja je potpisana od 126 članova. Poslije govora i izjave Pavelića, svi su potpisnici položili svečanu prisegu. Kisić

12. kolovoza

  • Mjesni komitet KPH Split izdao je letak u povodu štrajka radnika i namještenika u Splitu. U letku se, među ostalim, kaže: »Od kada je fašistička osvajačka noga zagazila u naš Split, njeni prvi koraci su bili da naš narod osiromaši, opljačka i da mu oduzme svaku slobodu. Fašisti su nas pljačkali na razne načine. Jedan od tih načina je bila lukava i drska pljačka kursom lire … Solidarnost cijelog naroda neka bude odgovor fašističkim zavojevačima …« Gizdić, 1941.,272-273, Kronologija
  • Ujutro je uhapšeno nekoliko radnika i namještenika gradskog električnog poduzeća, jer traže povišicu i prijete štrajkom. Vojničke straže čuvaju transformatore, a iz centrale se ne dopušta izlaz tamošnjim radnicima. Kisić
  • U Splitu u općinskim kućama na Gripama prijavljeni su bili neki stanari da slušaju londonske emisije. Četvorica su uhapšena, a aparati im zaplijenjeni. Popodne ih pustiše iz zatvora.
  • Na Balkanskoj cesti[26] u svom stanu uhapšen je bivši načelnik Klisa Jure Ivišić jer su mu prigodom pretrage pronađeni revolver i komunistički spisi, te oveća zaliha hrane, koja mu je bila zaplijenjena i odnesena. Kisić
  • Slijedi i daljnje zatvaranje dućana radi nabijanja cijena. Treba priznati, piše Kisić, da je u ovome vlast nepristrana. Zatvorene su četiri mesarnice, među kojima i Špira Terzića pok. Pavla, komu je oduzeta fašistička iskaznica uz obrazloženje: »U svojoj javnoj prodavaonici nije prodavao, međutim je kriomice prodavao meso gostioničarima. Osim toga je držao živu stoku određenu za spomenute ciljeve, te tako dokazao da nema dovoljno smisla za fašističku osjetljivost i za suradnju s vlastima u pogledu organizacije i discipline kod prehrane građana Splita.«

13. kolovoza

  • Talijanske okupatorske vlasti su preko svog lista San Marco proglasile civilnu mobilizaciju u nekoliko velikih poduzeća u Splitu i okolici radi osiguranja od sabotaža i javne sigurnosti. Mobilizirana poduzeća (splitsko Brodogradilište, tvornice cementa u Majdanu, Solinu, Sućurcu i Salonit u Vranjicu, zatim Splitski vodovod, Plinara i Električno poduzeće) stavljena su pod jurisdikciju Vojnog ratnog suda u Šibeniku.
  • Na poziv Mjesnog komiteta KPH Split proveden je generalni štrajk u znak solidarnosti s radnicima u Električnom poduzeću. U Brodogradilištu je po treći put stupilo u štrajk 80 posto radnika. U štrajku je bilo gotovo 100 posto pripadnika različitih struka: metalci, građevinari, kožari, krojači, drvodjelci, bojadisari i neki drugi. Štrajk je trajao tri dana, a četvrti dan su se, po direktivi Mjesnog komiteta, svi vratili na posao, izvojevavši tečaj izmjene lire za dinar 38:100. Kronologija

14. kolovoza

  • Komanda talijanskog 6. armijskog korpusa obavijestila je Prefekturu Split da će u gradu i okolici 15. kolovoza oko 3 000 komunista početi ustanak protiv talijanskih okupatora i da u vezi toga poduzme potrebne mjere.
  • U Split je stigla grupa od oko 200 radnika koji su trebali otputovati brodom za Metković i dalje za Njemačku na rad. Međutim, kako parobrod nije toga dana stigao, radnici su ostali na obali, a članovi KPH su to iskoristili i skoro polovicu njih nagovorili da odustanu od puta. Kronologija
  • Na londonskom radiju dr. Krnjević je u svom govoru osudio teror koji ustaše provode u Hrvatskoj, a osobito nad Srbima. To nije u duhu hrvatskog naroda, koji je miran i plemenit, ni Radićev nauk o čovjekoljubivosti i bratstvu. Krnjević se upitao: Ima li iole Hrvata, koji bi onako žrtvovao Dalmaciju, kolijevku hrvatstva, i predao stoljetnom dušmaninu hrvatskog naroda Hrvojev Split, Krešimirov Šibenik i Berislavićev Trogir? Pavelić je skupo na teret hrvatskog naroda platio Italiji gostoprimstvo i pripomaganje.
  • Pop Niko Vetrić, starokatolički župnik u Splitu, vratio se ovih dana iz Omiša, gdje je proveo dvadesetak dana na prisilnom radu. Putujući za Omiš, u autobusu je nepovoljno govorio o prilikama u NDH s Filipom Ivaniševićem, bratom bivšeg senatora don Frane, i obojicu su ustaše u Omišu zatvorili.

U Splitu je uhapšen dr. Ante Palmaršan, odvjetnik iz Omiša, koji se bio ovdje sklonio pred ustašama. Kisić

16. kolovoza

  • U Trogiru općinski komesar Savino Fanfogna stane na most i zahtijeva da ga svaki prolaznik fašistički pozdravi, dok u Kaštelima seljaci moraju fašistički pozdravljati talijansku vojsku (Crne košulje), inače dobiju batina.
  • Uhapšen je bio nadzornik Brodogradilišta kapetan Vučković i nekoliko činovnika i radnika koji su išli na rad. Navodno im je putem bilo pobacano nekoliko komunističkih letaka koje su oni predali karabinjerima. Ali su ovi opazili da ima i onih letaka koji nisu predani, i onda ih pohapsili. Druga je verzija da su ih smatrali štrajkašima. Istog su jutra bili pušteni. Na vratima Brodogradilišta stoji oglas da se za sve one koji ne počnu raditi do 16. kolovoza u podne smatra da su napustili posao.
  • Danas je djelomično proveden generalni štrajk, naime nisu došli na rad radnici u nekim trgovinama, drvodjelskim i kovačkim radnjama. Generalni štrajk trebao je biti potpun na dan 18. kolovoza.
  • Od prije nekoliko dana Porezni ured u Omišu isplaćuje državnim penzionerima, nastanjenima u Splitu, jednokratnu pripomoć u visini beriva mjeseca lipnja 1941. Ovo je prema zakonskoj odredbi XXXX-141.Zp.1941. NDH. Neki od penzionera, bojeći se nositi novac uza se u autobusu, jer Talijani često na mitnici učine i osobnu pretragu, iskrcaše se u Žrnovnici i krenuše pješice put Splita. Nabasali su na talijansku stražu oko ponoći, ovi ih uhapse i pri pretrazi nađu oko 120.000 dinara, što u kunama; što u dinarima, te im zaplijene.
  • Više se ne dopušta kolportaža ni prodaja lista Deutsche Zeitung für Kroatien što izlazi u Zagrebu, a koji je imao priličan broj čitalaca (Zagrepčana u Splitu), i svaki se njegov broj plijeni. Jedan je kolporter bio doveden i na policiju, te mu je očitana lekcija da će ubuduće, ako ga nađu da prodaje ili raspačava list, biti zatvoren ili izgnan iz Splita (nije Splićanin). Ne dopušta se prodaja nikakvih zagrebačkih listova osim Novog lista i Hrvatskog naroda. Nema u prodaji ni njemačkih listova iz Reicha, samo neke ilustracije.
  • Prolaznici koji prolaze Solinskom cestom poslije 10 sati pričaju da bivaju zaustavljeni od straže, i da se moraju legitimirati. Ova mjera je poduzeta da se spriječi kakav akt sabotaže na telegrafskim, tj. električnim stupovima ili na željezničkoj pruzi. Navodno su mobilizirani svi fašisti kojima je povjereno da fizički stanu na kraj eventualnom generalnom štrajku. Kisić

18. kolovoza

  • Komanda talijanske 2. armije brzojavom je tražila od Generalštaba da se 4. bersaglierski puk hitno uputi u Split zbog akcije čišćenja komunista u zoni sjeverno-sjeveroistočno od Splita i štrajkova koji vladaju u gradu. Kronologija
  • Pričalo se da su na 18. dan kolovoza don Vinko Brajević i prof. Gatin trebali, uz ostale, biti odvedeni u Italiju u internaciju. Netko kaže u Chieti, a netko u jedno selo kod Barija. Pričalo se da je don Vinko isposlovao nekoliko dana odgode, dok sredi svoje stvari, jer ide na svoj trošak, a prof. Gatin se razbolio. Također se govorilo da je odvedeno 18 radnika. Ima ih koji su kazivali da je odvedeno preko stotinu ljudi, među kojima i desetak žena. Kisić

19. kolovoza

  • Govori se da su u Električnom poduzeću otpušteni svi namještenici, a da su na njihova mjesta dovedeni novi iz Italije; da su zadržane samo tri žene da novodošle upute u administraciju, i da ovim ženama prijete bivši namještenici da će ih premlatiti. A u stvari su privremeno bila dovedena dva splitska Talijana, a o onima iz Italije ni spomena. Svi su činovnici i namještenici preuzeli svoja prijašnja mjesta.
  • Priča se da su već potpisani dekreti o otpustu iz službe svih onih činovnika koji su izjavili da neće službovati pod Italijom, ili postavili neke uvjete: čekanje splitskog statuta ili svršetak rata. Oni koji dobiju dekret da su otpušteni iz službe, dobiju i nalog da se skupa s obitelji isele iz Splita u roku od deset dana. Činovnik Luetić na Prosvjetnom odjeljenju, koji je otpušten i planira početi službu u Omišu, isposlovao je da mu ostane obitelj u Splitu »dok nađe stan u Omišu«. Kisić

20. kolovoza

  • U Splitu je Pokrajinski komitet KPH za Dalmaciju izdao Platformu – kao uputu svim partijskim rukovodiocima i organizacijama radi pravilne orijentacije u radu i zauzimanje jednakog stava u razgovorima s pristašama građanskih stranaka i njihovim rukovodstvima. Gizdić, 1941.,276, Kronologija
  • Komanda talijanskog 6. armijskog korpusa naredila je podčinjenim jedinicama da postave zasjede na cesti Split - Solin i Split - Stobreč, kako bi se onemogućio odlazak naoružanih skupina iz Splita i Solina u partizane. Kronologija
  • U Splitu je uhapšena cijela uprava bivšeg radničkog sportskog društva Split na čelu s predsjednikom Petrom Niziteom, a u vezi s hapšenjem komunista u Sinju. Nekoliko njegovih nogometaša otišlo je u Splitski partizanski odred, ponijevši sa sobom klupske dresove i kopačke. Kisić, Kronologija
  • Tih dana mjeseca kolovoza i rujna Talijani na ulazima i izlazima iz grada postavljaju rampe i oko njih mreže i ograde bodljikave žice i »ježeve«, kod mostova preko Jadra u Solinu i Žrnovnice u Stobreču. Grade i armiranobetonske bunkere, kako na ulazima i izlazima, tako i na mnogim topografskim uzvišenjima kroz splitsko polje, posebno uz cestu Split - Solin i Split - Stobreč, kao i na Marjanu, Turskoj kuli, Sustipanu, Katalinića brijegu, Visokoj, Kopilici … Mnoga mjesta i putove na istočnom dijelu Splitskog polja zaprječuju žičanim ogradama, tako da je Split bio grad u žici. Reić

21. kolovoza

  • Potvrđuje se vijest o otpuštanju činovnika. Stotinjak ih je dobilo odnosne dekrete. Neoženjenima i neudanima dan je rok od osam dana, naime do 8. rujna, a oženjenima do 30. rujna za iseljenje. Navodno su dva činovnika Splićanina, koji su se izjasnili za Italiju, kod Direkcije pomorskog prometa premještena u Veneciju. Kisić
  • U posjet prefektu Zerbinu otišli su »velikojugoslaveni« dr. Josip Jablanović, bivši ban Primorske banovine, dr. Mirko Buić, ranije starosta Sokola u Splitu, dr. Jakša Račić, bivši kraljev prijatelj, dr. Zvonimir Šimunić, poznati policajac i drugi. Dr. Jablanović ga je pozdravio i u ime ostalih kao prefekta koji je poznat po svojoj pravičnosti i spremi. Pohvalio je talijansku vojsku, koja je spasila mnogo naših ljudi iz okolice, i osvrnuo se na onu listu proskribiranih o kojima bi talijanska vlast trebala voditi računa. Prefekt je potvrdio opstanak te liste »un libro intero dei nomi« i rekao da zahvaljuje na posjetu, radostan da će oni surađivati na miru i poretku, jer poznaju prilike i ljude ovih krajeva, a da je njemu i talijanskim vlastima na srcu da nešto učine za ove krajeve. Preporuča im, kad dođe guverner, da ga posjete i sa sobom dovedu veći broj građana. Ova lista, neki govore, sastavljena je u Zagrebu od dr. Ede Bulata i predana njemačkim vojnim vlastima, drugi pak pričaju da je sastavljena u franjevačkom samostanu na Dobrome, uz najveće surađivanje farmaceuta Ante Franceschija, pa iz Splita poslana u Zagreb, a da je predana talijanskim vlastima u Splitu od nekih članova Gestapoa, koji su posebno zbog toga ovamo poslani. Govori se o tisuću imena, ali priča se da su u njoj Silvije Alfirević, odvjetnik Zvonimir Simunić, sudac Martin Pera, a i općinski veterinar Krstulović, oduševljeni mačekovac. Kisić, Kronologija
  • U Splitu, po direktivi Mjesnog komiteta KPH, obalni radnici su oko podne izazvali požar na trgovačkom brodu Niko Matković, firme Matković, koji je, natovaren sijenom i slamom za potrebe talijanske vojske doputovao iz Ancone, a bio usidren uz gat kraj Javnih skladišta. Odmah su dotrčali alarmirani vatrogasci i nešto vojske. Talijanska policija je uhapsila više lučkih radnika. Gašenje je trajalo do kasne noći. Kisić, Kronologija

22. kolovoza

  • Jutros je iz Albanije došao konvoj od tri velika parobroda za transport vojske i jednim omanjim natovarenim municijom, praćen torpiljarkama Bassini i bivšim Zmajem (koji vije njemačku zastavu i ima njemačku posadu) te jednim motornim čamcem i dvama lovačkim avionima. Vojsku većinom čine bersaglieri iz 4. barsaglierskog puka, koji je na traženje Komande 2. armije uputio Generalštab. Oni su određeni za unutrašnjost, i noćas putuju kopnom dalje.
  • Splitski biskup dr. Kvirin Klement Bonefačić sa svojim tajnikom dr. Urbanom Krizomalijem izvršio je službeni posjet talijanskoj vojnoj bolnici i obišao bolesne vojnike. Tamo se, zapaža Kisić, interesirao za zdravlje bolesnih vojnika, obišao ih i uputio im riječi utjehe. Dok je takav akt svake hvale vrijedan - jedan će od viđenijih nacionalista - ipak red je primijetiti da biskup kroz sve svoje vrijeme za trajanja Jugoslavije nije našao shodnim niti jedanput posjetiti bolesne jugoslavenske vojnike. Kisić, Kronologija
  • Ujutro jedan bojadisar s pomoćnikom slika po zidovima zgrada u gradu oveću glavu Mussolinija s fašističkom kapom.
  • Ovih je dana policija kaznila nekoliko građana globom od 250 lira i pet dana zatvora, jer se poslije 11 sati u njihovim stanovima vidjelo svjetlo. Patrole obilaze te kontroliraju provode li se zamračenja po nalogu.
  • Oko 2 sata noću između 19. i 20. kolovoza, jedna grupa fašista s uperenim revolverima ušla je u stan inženjera agronomije Ante Marušića te tvorničara Gemića i obavila premetačinu bez ikakva pozitivnog uspjeha. Tražili su komunističke letke. Obojica su bila odvedena na policiju pod sumnjom da se kod njih sastaju komunisti. Nakon saslušanja otpušteni su. Drugog dana isto tako se postupalo kod nekog zidara Roje, kojeg su odveli u policijski zatvor, i težačke obitelji Matošić, čijeg su domaćina također odveli u zatvor. Svi se ovi stanovi nalaze u predjelu Plokite. Matošići pričaju da su im fašisti odnijeli zalihe hrane i nešto zlatnih predmeta.
  • Uhapšen je ing. Majcen, bivši počasni engleski konzul, inače činovnik jugoslavenskog Lloyda.
  • Policijski povjerenik Petretić i kancelar Vojković su uhapšeni jer su falsificirali dolazak nekih Židova iz Hrvatske. Ovi su došli u mjesecu lipnju i srpnju, a oni ih registrirali kao da su došli prvih dana travnja. Svaki od Židova je platio 15.000 dinara Petretiću i 50.000 dinara Vojkoviću. To je za zapisnik izjavilo par Židova i ovu dvojicu su odmah zatvorili.
  • Ovih dana pojavili su se u Splitu ciklostilirani letci bez oznake mjesta i datuma, upućeni hrvatskom narodu. Poziva ga se na oružanu borbu protiv okupatora i njihovih ustaških slugu, da ubija na svakom koraku njemačke vojnike, oficire i ustaše, a da razoružava Talijane. Radnici neka vrše sabotažu u poduzećima i radionama, neka se sprječava promet na željeznicama, neka se uništava sve što služi okupatoru i njihovim frankovačkim slugama. Neka za smrt jednog poštenog državljanina Hrvatske bude poubijano desetak ustaša. Neka seljaci ne dadu ni zrno žita okupatorima i neka tjeraju i ubijaju svakog ustaškog povjerenika i sve one na koje se oslanja krvavi ustaški režim i izdajnička marionetska krvava ustaška vlada, a na vješala s izdajnikom i krvnikom hrvatskog naroda, poglavnikom Pavelićem!
  • Uhapšeni su Jozo Mrduljaš koji vodi Pogrebno poduzeće i brat mu Jure, općinski činovnik, jer se kod njih navodno našlo municije, ali priča se da je to uslijedilo najvjerojatnije zbog njihove braće: jedan je pobjegao iz Splita, a drugi se nalazi u Lepoglavi kao poznati komunist. Kisić

23. kolovoza

  • S Palazzo del Governo (zgrada bivše Ispostave banske vlasti, Banovina, Red.) dignut je s pročelja u kamenu isklesani hrvatski grb, a postavljen talijanski s dva liktorska svežnja sa strane, koji su također isklesani.
  • Oko 10.30 čulo se u visini zujanje zrakoplova. Protuzrakoplovni topovi pucali su s Bačvica i Marjana, uzbune nije bilo, samo u prvi mah malo panike na Pazaru. Ovo je navodno bila samo proba za djelovanje protuzrakoplovne obrane, dok neki tvrde da je bio neprijateljski zrakoplov. Kisić

24. kolovoza

  • Od danas je povišena cijena Novom listu za 80 centesima, na jednu liru, a na 1,20 lira za Hrvatski narod, jer je uveden porez na ove listove kao da su iz inozemstva.
  • Priča se da je sudsko osoblje dobilo poziv da se upiše u Fascio te da su se samo petorica kancelarijske struke prijavila.
  • Dr. Niziteo pušten je iz policijske tamnice i vratio se u ured na službu, kao da nije ništa bilo s prefektom.
  • Uhapšeni su neki mladići jer su navodno po kućama na periferiji modrom olovkom pisali simbole boljševizma (srp i čekić).
  • Po gradu se zadnjih dana pretražuju ciklostilske sprave, pa i pisaće mašine, da bi se ušlo u trag izdavanju onih letaka koje dijele komunisti. Priča se da, počevši od 1. srpnja, oni svaki dan izdaju bilten s vijestima londonskog i moskovskog radija, kao i lokalne vijesti o borbi s fašistima, te o borbama četnika-komunista po NDH. Kisić

25. kolovoza

  • Don Vinko Brajević otpraćen je u internaciju u Chieti kraj Rima, uz još neke zatvorenike. I dr. Palmaršan interniran je negdje u Italiju. Uzrok nije poznat niti njegovim najužim prijateljima.
  • San Marco donosi da je 23. kolovoza na inicijativu splitskog Dopolavora provinciale održan veliki vokalni koncert u korist Oružane sile u Trogiru, na kojem su pjevali splitski »fra i migliori artisti lirici: le soprano Radica i Supin, il mezzo soprano Cindro, il tenore Žižak ed il baritono Marušić.« Prisustvovao je tom koncertu na otvorenom na Trgu pred općinom i prefekt Splita Paolo Zerbino, kao i sve trogirske civilne i vojničke vlasti. Trg je bio pun vojnika i građanstva.
  • Počevši od subote, od 8 do 9 sati pred česmom na Obali bersaglierska fanfara svira vesele instrumentale.
  • Priča se da je još prije osam dana splitska općina počela pismeno uredovati samo na talijanskom jeziku, pa i sa svojim seoskim glavarima, lugarima, poljarima.
  • Seoski glavari iz općine Poljica dobili su oglas sa zadatkom da ga proglase u kojem se poziva svatko tko je nešto oduzeo pravoslavnima da odmah vrati općini, a u slučaju neposluha prijeti mu teška kazna. I sami glavari su pozvani, ako takvo što znaju, da prijave. Slične oglase je dala i omiška općina, i po tome se zaključuje da je to uvedeno u cijeloj NDH kao znak nekog sređivanja prilika. Kisić
  • Civilni komesar općine Split Antonio Tacconi izdao je oglas u kome poziva sve Židove da do 3. rujna prijave općinskom uredu sve svoje pokretne i nepokretne stvari. U protivnom će biti kažnjeni izgnanstvom s područja splitske općine. Kisić, Kronologija
  • U Splitu su rastureni letci, umnoženi na pisaćoj mašini, upućeni hrvatskom narodu, radnicima, seljacima i omladini, kojima se pozivaju u borbu protiv talijanskih okupatora i ustaša. Tokom noći premazane su talijanske parole i natpisi i na vidnim mjestima u gradu iscrtani amblemi srpa i čekića. Talijanski fašisti su uhapsili veći broj omladinaca. Gizdić, 1941.,278, Kisić, Kronologija
  • Planom Prefekture Split predviđeno je da se veći broj narušitelja javnog reda i mira i nepoželjnih uputi u internaciju u koncentracione logore. Šesnaestero ih je već prevezeno u Anconu. Planira se da se 250 Židova uputi na Korčulu, a njih 200-300 u Albaniju. Izvještaj Prefekture u Splitu, 1/268.
  • Jozu Mrduljaša, brata mu Juru i rođeka Tomu Murduljaša, koji su uhapšeni pod sumnjom da su skrivali oružje, izvrgli su fašisti, na splitskoj policiji, strahovitom mučenju u dobro izoliranoj prostoriji, koju su specijalno uredili za mrcvarenje »najtežih« krivaca. Noge su im palili, nokte čupali, vrućom peglom po tijelu peglali, ali i pored toga Mrduljaši ni riječi nisu rekli. Vidjevši da neće ništa iznuditi, konačno su ih 24. Listopada 1941., sa još deset rodoljuba, osudili na smrt i strijeljali u Trogiru. Za trećim bratom Elkom Mrduljašem, organizatorom štrajka radnika u Električnom poduzeću, Talijani su raspisali potjeru i onome tko ga prokaže ili pomogne da ga uhvate nude nagradu od 50.000 lira. Ovdje treba spomenuti da su i četvrtog brata ustaše, nekako u isto vrijeme, ubili u Lepoglavi. Gizdić, 1941.,286

26. kolovoza

  • Danas su, nakon skoro tri mjeseca, splitske mesarnice bile dovoljno opskrbljene mesom, tako da pred njima nije bilo gužve. Građanstvo u tome vidi posljedicu okupacije onog dijela Dalmacije i Like odakle su splitski mesari obično dobivali meso.
  • Od 4000 Židova koji se zakloniše u Split poslije 10. travnja 1941., određeno je da ih se 200 pošalje na Korčulu, a 300 u Albaniju. Korčulani protiv ove odredbe protestiraju, ali im to neće pomoći. Vlasti ne odustaju i Židovi moraju početkom rujna otputovati. Ovi su većinom iz NDH, dobar dio iz Zagreba, a imaju prilično novca, i Splićani su na njih kivni jer plaćaju koliko im se traži, bez ikakva cjenkanja. Kad su ono fašisti na restorane i hotele stavili da je Židovima zabranjen ulaz, Društvo ugostitelja protestiralo je na Prefekturi, gdje im je rečeno da vlasti nisu ograničile nikakvo kretanje Židova, da je to podvig od »alcuni esaltati«. Sama gostiona Klampfer je imala oko 200 abonenata. Oni su redovito za sobu s dva kreveta privatnicima plaćali do 600 lira mjesečno. Priča se da je općinsko kupalište na Bačvicama izgubilo desetak tisuća lira otkad su Židovi s njega odstranjeni, a to su osjetili i hotelijeri na Bačvicama, s onim ljetnim baštama u kojima su svirale jazz grupe. Kisić

27. kolovoza

  • Antonio Tacconi, općinski civilni komesar, javnim oglasom od 25. kolovoza pozvao je sve capi famiglia Židove bez iznimke da se od 29. kolovoza do 3. rujna prijave u općinski ured i prikažu u dvostrukom primjerku popis svih svojih pokretnih i nepokretnih dobara, što je njihovo vlasništvo ili vlasništvo članova njihovih obitelji. Oni koji se tome ne odazovu bit će kažnjeni izgonom iz područja splitske općine.
  • Priča se da je pretprošle nedjelje u crkvi sv. Križa obavljeno krštenje dvanaestorice zagrebačkih Židova, kum im je bio mesar Ćosić, a kumčeta su svome kumu nakon ceremonije dala obilat banket u Bellevueu.
  • U Klisu su ustaše ubili Jozu Buligu, starog 50 godina, jednog od prvih članova HSS-a, koji je u stranci obnašao razne časti.
  • U deset sati ujutro svim parobrodima, motorima i jedrilicama pomorske vlasti zabranile su izlazak iz luke. Kasnije je ova zabrana ukinuta za pruge Omiš - Makarska, Kaštela - Trogir i Brač, te su ovi parobrodi otputovali, a oni za Hvar, Korčulu i Velu Luku ostali, kao i tri jedrenjače koje su krcate drvljem trebale otputovati u južnu Dalmaciju. Uzrok tome bila je pojava neprijateljskih podmornica u Jadranu. Netko priča da su one potopile bivšeg Zmaja, netko kaže da su potopile tri transportna parobroda, netko pak da su stradala dva trgovačka broda.
  • Jutros su u Pallazzo del Governo uhapšeni činovnici Olujić i Širac, jer su na produženju legitimacije jednoj banovinskoj penzionerki udarili pečat bivše Ispostave banske vlasti. To je policija ustanovila kad je dotična tražila propusnicu za Omiš. Nastala je u Palazzu istraga, svestrano pretraživanje tih pečata Ispostave i, naravno, njihova zapljena. Kisić

28. kolovoza

  • Nakon dva dana prilično dobre opskrbe mesa, danas ga opet manjka i građanstvo staje u redove, kao i na Pazaru za krumpir, kojeg uopće nije bilo zadnjih dana.
  • Dr. Niziteo na Pomorskoj direkciji dobio je otkaz službe od Prefekture 31. kolovoza. Kisić
  • U izvještaju 2. hrvatske oružničke pukovnije iz Knina (pod točkom 1.) o raspoloženju naroda zbog ustaškog terora stoji: »Radom ‘divljih ustaša’ ima dosta nezadovoljstva, jer su postupali samovoljno … Označavaju se kao najveći uzročnici ustanka grčkoistočnog življa, koji je nezadovoljan i ogorčen, strahuje da mu nema opstanka i mirnog života. Cijeli su se krajevi digli u planine i na oružje, pod parolom: »Borbom protiv ustaša na život i smrt«. Pod točkom 3. stoji: U posljednje su se vrijeme formirale komunističke grupe u Splitu, Solinu, Kaštelima, Trogiru i Šibeniku (misli se na partizanske odrede, op. aut.). Izvještaj hrvatske oružničke pukovnije iz Knina, 1/398

29. kolovoza

  • Nekoliko je Splićana radi rasvjete u kućama i stanovima poslije 23 sata bilo osuđeno po 500 lira globe ili deset dana zatvora.
  • Odveden je u internaciju u Italiju prof. Josip Gatin, pričaju da su ga odveli svezana, i da je on, kad je bio prije dva mjeseca u Zadru kao izaslanik splitskih nastavnika na nekom sastanku nastavnika u Zadru u kafani govorio loše o talijanstvu Splita. Kisić

30. kolovoza

  • Ujutro je u općinskom uredu bio sastanak svih seoskih glavara općine Split, koji su dali podatke o neobrađenim površinama u njihovim selima. Civilni je komesar naložio glavarima da nastoje svim silama postići da u njihovim selima ne bude neobrađenog zemljišta, i obećao svaku pomoć onima koji ga budu obrađivali i nagrade onima koji najviše proizvedu. Inače, priprema se projekt o odmjeravanju općinskog poreza na neobrađena zemljišta.
  • Financijsko ravnateljstvo je raspisalo natječaj za službu pripravničkog osoblja. Uvjeti su sljedeći: natjecatelj mora znati talijanski jezik, imati završenu veliku ili malu maturu srednje škole, mjesto rođenja mu mora biti na anektiranom teritoriju, od roditelja Dalmatinaca, ili barem da ima prijavljen stalni boravak od najmanje 15 godina na ovome području.
  • Talijanski ratni sud je osudio mladića Sreća Delaša na 25 godina i četiri mjeseca tamnice zbog ubojstva rezervnog potporučnika Episcopa u Splitu. Delaš je bio zaručnik kćeri jedne obitelji u Splitu, a poručnik Episcopo kod iste obitelji podstanar. Pomalo je kopnila djevojčina ljubav prema Delašu, dok se sve više zagrijavala za oficira. Ovo potonje je navodno najviše poticala djevojčina majka. Delaš je došao u kuću jedne večeri i htio se obračunati s majkom svoje zaručnice, u njezinu obranu priskočio je potporučnik, i revolverski hitac namijenjen njoj pogodio je oficira, koji je ostao na mjestu mrtav. (Presuda je objavljena u San Marcu, broju od 6. rujna 1941.)
  • Svi su natpisi trgovina, hotela, restauracija, firma, profesionalaca (odvjetnika, liječnika, inženjera, babica) promijenjeni u dvojezične, a na prvom mjestu je talijanski. Ima slučajeva gdje je oznaka trgovine na talijanskom, a ime vlasnika na hrvatskom; ima ih i na samom talijanskom jeziku, a to su pravi Talijani ili »optirci«. Kisić

31. kolovoza

  • Podnesen je izvještaj Prefekture Split Ministarstvu unutarnjih poslova Italije o hapšenju dviju grupa splitskih članova KPH i SKOJ-a, među kojima se spominje i uhapšeni Maksim Santini, u čijem je stanu prilikom hapšenja pronađen kompromitirajući materijal. Izvještaj Prefekture u Zadru, 1./ 273.

KAKO ČUVATI KONSPIRACIJU

Zbog neiskustva i provala, Mjesni komitet KPH Splita izradio je upute o držanju uhapšenog pred policijom i na sudu, te za čuvanje konspiracije … Upute su proučavane po organizacijama. Uputstva MK KPH Split, 1./ 147.

PRVI SPLITSKI PARTIZANSKI ODRED

Splitski partizanski odred imao je 3 voda s po 22 borca ili ukupno 66 boraca.[27]

Komandir odreda bio je Đordano Borovčić-Kurir, a komesar Alfred Santini. Vodovima su rukovodili: I. vod – Andro Račić, II. vod – Tomo Blašković, III. vod - Mate Šarić.

Splitski partizanski odred[28] krenuo je iz Splitskog polja 11. kolovoza, i to samo 1. i 3. vod tj. 44 borca. Krenuli su bez 2. voda koji je zalutao, a čekali su ga dva sata. Sa Splitskim partizanskim odredom krenuo je komandant Mirko Kovačević-Lala, iskusni španjolski borac – komandant svih partizanskih odreda u Dalmaciji. Drugi vod je nakon toga rasformiran.

Odred je od samog početka imao poteškoća s vodičima.

Dana 14. kolovoza stigli su iznad sela Košuta umorni, gladni, bez vode. U selo su po hranu i vodu otišli Vladimir Marković Inđo i Veljko Neškovčin. Seljaci su ih s nepovjerenjem dočekali, a na izlasku iz sela dočekao ih je jedan seljak s uperenom puškom, na što su obojica odgovorili vatrom. Nastala je panika. Brzo su se okupili seljaci, ustaše, Talijani. Došlo je do borbe.

U borbi koja je nastala među prvima je poginuo Mirko Kovačević-Lala, što je imalo velikog utjecaja na daljnje ponašanje boraca.

Na mjestu okršaja poginula su još tri borca, a tri borca su ubijena prilikom zarobljavanja.

Zarobljena su 24 borca, i teško ranjeni Vinko Paić-Ožić – dakle 25 boraca.

Iz borbe se uspjelo spasiti 13 boraca, koji su se vratili u Split.

Zarobljene borce zatvorili su u Sinju. U Sinju je suđeno borcima od specijalnog suda koji je došao iz Mostara. U zatvoru je pod batinama umro Vinko Paić-Ožić.

Na smrt su osuđeni: 21 borac Splitskog partizanskog odreda, dva borca Solinskog partizanskog odreda, i seljak Simi-Šime-Šimun Stojanac iz Dicma koji je optužen da je dostavljao oružje solinskim partizanima.

Tri borca Splitskog partizanskog odreda su pomilovana i oslobođena: Jerko Čerina, Martin Gabričević i Nikola Matković.

Dakle, od 45 boraca Splitskog partizanskog odreda poginulo je sedam boraca, zarobljeno ih je 25, a izvuklo se iz obruča i spasilo 13 boraca: Tonči-Trobo Alfirević, Ante Anđelić, Andrija Bužančić, Mate Hajduković, Josip Jadrić, Ivan-Iso Jukić, Inđo Marković, Svemir Matutinović, Veljko Neškovčin, Paško Srdelić, Veljko Subota, Nenad Vukadin i Božo Šarić.

Od zarobljenih – u zatvoru je umro Vinko Paić, 21 borac je strijeljan, a trojica su pomilovana i oslobođena.

Poginuli su: Mirko Kovačević-Lala – komandir, Vinko Blaić, Ante Blajčić, Andro Račić Latiša – komandir 1. voda, Mate Šarić – komandir I. voda, Mate Šarić – komandir III. voda, Ivan Uvoda i Ljubo Zorica.

U Ruduši je strijeljan 21 borac Splitskog partizanskog odreda: Bruno-Đordan Borovčić-Kurir, Franin, komandir odreda, Alfred Santini Šimunov, politički komesar odreda, Ivan Antonini pok. Stipana, Nebojša Borozan pok. Ivana, Mirko Dujmić pok. Stipana, Branko Duplančić, Lukin, Dušan-Duško Frua pok. Eurika, Petar Jelaska Antin, Jozo-Josip Krstulović, Marinov, Jozo-Josip Markotić pok. Ljubomira, Ivan Marković pok. Grge, Marin Matković pok. Ivana, Vjekoslav-Vjeko Ozretić, Ivanov, Josip-Jozo Petrić, Dujin, Ante Popović pok. Kristina, Josip Radetić pok. Duje, Dragutin Rogulj pok. Ivana, Šimun Stojanac, Tadija Skopljanac Markov, Ante Torkar Josipov, Davor Urlić pok. Fausta i Ante Zelić pok. Jure.

Među strijeljanima nalazila su se dva borca Solinskog partizanskog odreda koji su bili zatvoreni zajedno sa Splićanima u Sinju i to Ante Katić pok. Marina i Ante Čerina-Tonko pok. Tome.

Kovač, Vojnović, str. 367. – 372.
Sibe Kvesić, Dalmacija u NOB-i, str. 135–145

Đordano Borovčić Kurir, Mirko Kovačević i Alfred Santini

Strijeljani borci. Đordano Borovčić Kurir, Mirko Kovačević i Alfred Santini

VINKO PAIĆ–OŽIĆ: NESALOMLJIVI

Narodni heroj Vinko Ožić Paić, nakon teškog ranjavanja u okršaju s neprijateljem, zarobljen je u Košutama i umoren u sinjskom zatvoru

Vinko Ožić Paić. Narodni heroj Vinko Ožić Paić, nakon teškog ranjavanja u okršaju s neprijateljem, zarobljen je u Košutama i umoren u sinjskom zatvoru

Vinko Paić-Ožić rođen je 27. svibnja 1912. u Splitu u zemljoradničkoj obitelji. Kada je 1939. godine primljen u KPH/KPJ, bio je među rijetkim težacima-komunistima u Splitu.

Nakon poraza Kraljevine Jugoslavije u Travanjskom ratu, Paić je sa svojom obitelji sklonio veće količine oružja koje su komunisti oteli iz vojarne na Gripama od straže HSS-ove Zaštite. Ovim oružjem su djelomično naoružani prvi partizani iz Splita. U temeljima svoje kuće sačinio je jedan od prvih i većih »bunkera«, odnosno skladišta oružja i ratnog materijala. Tu se, u ljeto 1941. godine, nalazila neko vrijeme i Tehnika PK KPH za Dalmaciju i izlazio list PK KPH Dalmacije Naš izvještaj. U kući i oko nje održavani su sastanci i dogovori komunista zbog organiziranja i vođenja oružane borbe.

Krajem lipnja 1941. godine postao je član borbenih grupa za izvođenje sabotaža, diverzija i oružanih napada na fašiste. Kada se 9. kolovoza 1941. godine formirao Prvi splitski partizanski odred i Vinko Paić-Ožić je bio među komunistima i skojevcima koji su ušli u njegov sastav. Odred je krenuo u akciju 11. kolovoza 1941. godine, navečer, iz Splitskog polja preko Mosora za Dinaru. Neprijatelj je otkrio pokret odreda i uputio protiv njega jake snage. Odred je kod sela Košute iznenada napadnut od seoske ustaške milicije, oružnika, ustaša i Talijana rano ujutro 14. kolovoza 1941. godine. U borbi je Vinko Paić-Ožić teško ranjen. Bez obzira na ranjavanje, dobrovoljno je vatrenom podrškom štitio povlačenje boraca Prvog splitskog partizanskog odreda. Kada su ga borci htjeli ponijeti, odlučno se tome suprotstavio i rekao: »Ostavite mi municiju, ja ću ostati ovdje, da vam budem zaštitnica«. Ostao je u zaštitnici zajedno s puškomitraljescem Markovićem i njegovim pomoćnikom Alfirevićem. Kada se zaštitnica povlačila, ponovo je odbio da ga ponesu. Oprostio se od drugova, osvrnuo za njima u pauzi borbe, pozdravio ih stisnutom pesnicom i, ležeći iza kamena, teško ranjen, očekivao novi napad neprijatelja.

Tijekom borbe Vinko Paić-Ožić pokazao je iznimnu hrabrost vičući nadirućim Talijanima i ustašama: »Ovdje je komunista, padajte krvnici«. Teren koji je držao Vinko Paić-Ožić nije pao sve do sumraka. Iznemogao i onesviješten, bio je zarobljen i odveden u sinjski zatvor, gdje se ponovo našao sa svojim drugovima i bodrio ih. Ustaška mučenja mu nisu slomila duh. Od posljedica ranjavanja i mučenja umro je 22. kolovoza 1941. godine, a da nije odao ni svoje ime.

Narodnim herojem[29] proglašen je 24. srpnja 1953. godine.

DOTT. ZERBINO:
»MI SMO STVORILI HRVATSKU, MI JE FINANCIRAMO I ONA ĆE POSTOJATI DOK NAS BUDE VOLJA«

Prefekt Zerbino posjetio je Direkciju pomorskog prometa, i u društvu s generalom, upraviteljem Direkcije, obišao sve sobe, te u svakoj činovnike pozdravio fašistički. Ušavši u sobu gdje ureduju dr. Niziteo i Dvornik, opazio je da dr. Niziteo ima talijansko prezime, pa ga je zapitao što je izjavio u svojoj izjavi glede službe. Ovaj mu odgovori da se ogradio statutom koji se ima izdati za grad Split. Prefekt se na to uzvrpoljio: »Kakav statut? Nema tu što da se radi statut!« Na to je dr. Niziteo opazio: »Ja sam pravnik i znam što sam napisao!« Prefekt ga je na to zapitao odakle je. Ovaj je odgovorio da je iz Zadra. »A, dakle Zadranin? A što Vam je Petar Niziteo (uhapšeni predsjednik bivšeg športskog kluba Split)?« »Rođak!« »A tako! Vaš rođak! A što ste Vi? Talijanac!« »Ne, već Hrvat.« Prefekt je opet okrenuo razgovor na statut. »Kakav statut, kakva Hrvatska?« »Pa ovdje u gradu Splitu je 99% Hrvata«, primijeti dr. Niziteo. Prefekt mu je oštro doviknuo: »U pet godina neće biti ni jednog! A glede Hrvatske, mi smo je stvorili, mi je financiramo i ona će postojati dok bude nas volja.« Odgovori dr. Nizitea u vrlo mirnom tonu tako su uzbudili prefekta da je ljutito i uzbuđeno govorio, kao da je bio spreman da navali. Na mahove je govorio da nema onu »monturu« (fašističku), da bi ga ubio da ima revolver, i dobacivao: »Lazzarone!« Konačno mu je doviknuo da će ga odmah prebaciti preko granice. Nakon toga je sastavljen zapisnik glede ovoga te su pozvani agenti koji su dr. Nizitea svezali i uhapsili. Kisić

OTPUŠTANJA IZ SLUŽBE

U Splitu je do potkraj kolovoza otpušteno iz službe: u Ispostavi banske vlasti 90 službenika, u Financijskoj direkciji 40, Higijenskom zavodu devet i u bolnici osam namještenika. Cilj ovih fašističkih mjera bio je da se ukloni, ne samo iz službe već i iz anektiranog područja što veći broj domaćeg stanovništva. Kronologija

Američki predsjednik Roosevelt i britanski premijer Churchill u razgovoru nakon potpisivanja Atlanske povelje na palubi krstarice »Augusta« u sjevernom Atlantiku

Atlanska povelja. Američki predsjednik Roosevelt i britanski premijer Churchill u razgovoru nakon potpisivanja Atlanske povelje na palubi krstarice »Augusta« u sjevernom Atlantiku

Iz Ratne Kronologije–KOLOVOZ 1941.: CHURCHILL I ROOSEVELT POTPISALI ATLANTSKU POVELJU (14. KOLOVOZA) O ZAJEDNIČKIM NAČELIMA BORBE PROTIV NACIZMA I POSLIJERATNOM DEMOKRATSKOM UREĐENJU SVIJETA. DO 15. RUJNA PETNAEST SAVEZNIČKIH ZEMALJA PODRŽALO POVELJU – U OKOLICI SPLITA OD UDARNIH GRUPA ORGANIZIRA SE SEDAM PARTIZANSKIH ODREDA – JAČA USTANAK U DALMACIJI – NIJEMCI ZAUZIMAJU SMOLENSK – STALJIN SE IMENUJE GENERALISIMUSOM, VOĐOM CRVENE ARMIJE – HITLER PREBACUJE SNAGE IZ PRAVCA KA MOSKVI I USMJERAVA NA UDAR U PRAVCU UKRAJINE I KRIMA

RUJAN

Borci iz Španjolskog građanskog rata u Splitu – Pokrajinski komitet KPH: »Čišćenje oportunista i kolebljivaca« – SKOJ poziva na oružanu borbu protiv okupatora – Pretresi, hapšenja i policijski sat – Posjet guvernera Bastianinija: U Splitu bojkot parada, u Omišu ustaška vlast priredila srdačan doček, u Kaštelima neuspjeli atentat otrovanim vinom na sudionike guvernerovog banketa – Niz oružanih akcija, sabotaža i diverzija – Prikupljanje hrane za partizane – Velike racije u gradskim kvartovima – Vicko Krstulović s Paškom Kaliternom: HSS protiv oružane borbe –
Pokrajinski komitet KPH poručuje: Đaci, profesori, direktori, govorite, pišite i učite samo našim hrvatskim jezikom! – Velike demonstracije srednjoškolaca protiv uvođenja talijanskog jezika u škole

Njegov dolazak u Dalmaciju, s obzirom na vojničko iskustvo stečeno u internacionalnim brigadama u Španjolskoj bio je značajan doprinos razvitku oružane antifašističke borbe

Maks Baće. Njegov dolazak u Dalmaciju, s obzirom na vojničko iskustvo stečeno u internacionalnim brigadama u Španjolskoj bio je značajan doprinos razvitku oružane antifašističke borbe

1. rujna

  • U Split su ovih dana stigli bivši republikanski borci iz Španjolskog građanskog rata: Maks Baće[30] zvani Milić, profesor iz Splita, i Božo Bilić zvani Marijan, radnik iz Civljana kod Vrlike, koji su se nakon poraza prebacili u Francusku, gdje su zajedno s ostalim stranim republikanskim borcima internirani u logore. Nakon bijega iz logora došli su u zemlju, te ih je CK uputio u Dalmaciju na raspolaganje PK. Njihov dolazak u Dalmaciju, s obzirom na vojničko iskustvo, bio je značajan doprinos razvitku oružane antifašističke borbe. Gizdić, 1941.,297
  • Guvernatorat Dalmacije je u broju 4-5 Službenog lista Guvernatorata Dalmacije od 1. do 5. rujna 1941. godine objavio Povelju školstva, u kojoj se nalaze smjernice o položaju škole u fašističkoj državi:

»Pri skorašnjem otvaranju škola u Dalmaciji, dok se u svakom sektoru organiziraju i pojačavaju mnogostruke djelatnosti, shodno je da svi nastavnici upoznaju Povelju školstva, originalan, obnavljajući i konstruktivan instrument, koji sadrži u sebi premise potrebne za revolucionarnu obnovu škole da bi se obrazovala nova pokoljenja za najviše ciljeve fašističke države.« Izvod iz Povelje školstva, 1/ 274.

3. rujna

  • Završeno je prijavljivanje imovine od Židova talijanskim vlastima u Splitu. Prijave su podnijele 704 obitelji. U Splitu je tada boravilo oko tri i pol tisuće Židova, od kojih je većina pobjegla s područja NDH. Naime, 1940. godine u Splitu su boravile šezdeset i dvije židovske obitelji s oko tristo članova. Fašisti su im tom prilikom naredili da se do 15. rujna iz Splita isele na otok Korčulu. Kisić, Kronologija

4. rujna

  • U Splitu, u kući Slavka Mađora, u Smodlakinoj ulici,[31] održan je sastanak Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju, na kojemu je raspravljano pitanje »čišćenja« organizacija KPH od »oportunističkih i kolebljivih članova«, svih onih koji postaju »kočnica« uspješnom razvitku oružane borbe i koji su se loše ponijeli prilikom formiranja partizanskih odreda u kolovozu, kao i u dotadašnjim diverzantskim i ostalim akcijama. Gizdić, 1941., 298, Kronologija

5. rujna

  • Na Bačvicama u Splitu talijanski fašisti vršili su pretres kuća, a u Brodogradilištu uhapsili nekoliko radnika osumnjičenih da posjeduju komunističke letke.
  • U Splitu je talijanski okupator promijenio ime Hajdukovog igrališta i dao mu ime Mussolinijeva sina: Campo sportivo Bruno Mussolini. Pri ulazu na igralište napisana je fašistička parola: »Credere, obbedire, combattere.«[32] Kisić, Kronologija

6. rujna

  • U povodu dolaska guvernera Dalmacije Bastianinija iz Zadra u Split, civilni komesar općine Antonio Tacconi izdao je naredbu: »… Od danas do daljnje naredbe sav grad mora biti u zastavama. Sa svakog balkona i sa svakog prozora moraju se vijoriti sveti barjaci Domovine, u znak počasti i pozdrava Njegovoj Ekscelenciji Bastianiniju, namjesniku za Dalmaciju i inspektoru Fašističke nacionalne stranke«. U znak protesta u Brodogradilištu toga dana 17 radnika nije došlo na posao. Radnici su iskidali propusnice koje su im bile dane da bi mogli prisustvovati njegovom dočeku. Uprava Brodogradilišta im je zbog toga 13. rujna dala otkaz. Kisić, Kronologija
  • Za doček guvernera koji je trebao doći oko 6 sati popodne posebnom jahtom, pozvani su svi muški i ženski fašisti, sveučilištarci, dopolavoristi, ratni invalidi, osakaćeni, udovice, siročad, svi odredi Balila, Avangardista, Mladih fašista, Mladih fašistkinja te Malih i Mladih Talijanka, da bilo u odori, bilo u civilnom odijelu prisustvuju dočeku. Vincere na platnu smješten je na vrh gata kraj Pomorske oblasti.
  • San Marco od 6. rujna donosi naslov: »Crne košulje i narod kliču Duceu na trijumfalnom dočeku priređenom namjesniku za Dalmaciju, koji je u Split stigao da predsjeda raportu strankinih hijerarha«.

Vincere[33] na platnu preneseno je – jedno na stubama Obale S. Saura, a drugo nasred obale. Oba su bila jutros na vrh gata kraj Pomorske oblasti.

Pri ulazu u luku guvernerovu jahtu dočekali su čamci Gusara i HVK. One veslače koji ne htjedoše doći nadomjestiše stariji veslači, a kako ni tih nije bilo dovoljno, navodno se uzelo nekoliko članova GIL-a, a neki od njih su prvi put sjeli u jedan veslački čamac, i Talijani su im platili po 100 lira uslugu.

Sva flotilja jedriličarskog kluba Labud izišla je u susret jahti. Navečer su slova od žarulja, svako veličine šest metara, na Marjanu svijetlila »DUX«, a na terasi krova palače Ivanišević kraj Biskupove rezidencije »REX«.[34]

Opazilo se da San Marco nije zabilježio da su na dočeku guvernera sudjelovali s talijanskim zastavicama u ruci općinski činovnici, namjesnici i radnici, također općinskih poduzeća, Željeznice, Brodogradilišta, cementnih industrija, te pojedine sekcije dopolavorista. Kisić

  • U Splitu su fašisti uhapsili kapetana Matkovića, vlasnika parobroda Ivo Matković i Niko Matković, a cjelokupnu imovinu mu zaplijenili. Kronologija
  • Na periferiji na Balkanskoj cesti[35] osvanulo je jutros na nekoliko kuća modrom bojom napisano: »Živio kralj Petar II«. Kisić

7. rujna

  • U Splitu, u čast guvernera Bastianinija, fašisti su organizirali veliku vojničku paradu. Svi pokušaji okupatora da građanstvo izađe na ulice Splita nisu uspjeli. Poslije parade, u hotelu Ambasador, guverner je priredio zakusku na koju su bili pozvani neki bivši ministri, ban Primorske banovine i predstavnici političkih stranaka koje su djelovale za vrijeme monarhističkog jugoslavenskog režima: dr. Jablanović, dr. Buić, senator Novaković-Longo i još jedanaest drugih ličnosti. Kronologija

8. rujna

  • Guverner Dalmacije Bastianini posjetio je Solin i Kaštela. U hotelu Palace u Kaštelima guverner je priredio banket, kojemu je prisustvovalo oko 140 fašističkih dužnosnika. Pokrajinski komitet KPH za Dalmaciju planirao je da preko Gašpara Bergama organizira trovanje prisutnih ubacivanjem otrova u vino, ali je ta namjera osujećena. Talijani su doveli u hotel svoje povjerljive ljude iz Splita, a zgrada je bila osigurana karabinjerima, te nitko nije mogao ući bez specijalne propusnice. Prilikom posjeta guvernera tvornicama cementa u Solinskom bazenu, radnici su bojkotirali njegov doček, tako da nije imao kome održati planirani govor.
  • Navečer oko 10 sati skupina splitskih fašista uz pjevanje pjesme Giovinezza došla je na Narodni trg i skinula tablu s natpisom Trg dr. Ante Pavelića. Gizdić, 1941.,308, Kisić
Crkveni dostojanstvenici u Splitu, biskup Bonefačić i prota Urukalo idu u susret guverneru Bastianiniju. Fotografija je objavljena u listu San Marco u broju od 8. rujna

U susret Bastianiniju. Crkveni dostojanstvenici u Splitu, biskup Bonefačić i prota Urukalo idu u susret guverneru Bastianiniju. Fotografija je objavljena u listu San Marco u broju od 8. rujna

9. rujna

  • Prijemu, što ga je priredio Bastianini u hotelu Ambasador u Splitu, prisustvovale su, odazvavši se njegovom pozivu, i neke »ugledne« splitske ličnosti: dr. Pederin, dr. Bay, industrijalac Marin Ferić, dr. Bulić, prof. Juras, prof. Belas, dr. Jablanović, dr. Buić i još nekoliko od reda »velikih Hrvata« i »velikih Jugoslavena«. Na prijemu su fašisti skandirali: »Duce, Duce!«. Gizdić, 1941.,309
  • Danas je bio službeno zabranjen polazak parobroda za Vis, Velu Luku i Dubrovnik, jer je službeno ustanovljeno prisustvo neprijateljskih podmornica kraj Visa. U Split nije došao parobrod ni iz Sušaka ni iz Dubrovnika.
  • Vojska postepeno prazni školske zgrade, jer je određeno da se škole otvore 5. listopada. Samo poljska vojna bolnica, koja je smještena u Seminariju, ostaje, a Seminarij će prijeći u prostorije gdje se trebala otvoriti Teologija. Guverner je izjavio da se neće praviti nikakve neprilike onim teolozima koji budu išli na nauk izvan Italije.
  • Naređeno je svim vlasnicima motornih vozila, koji imaju posebnu dozvolu vožnje, da najdalje do 15. rujna moraju jugoslavenske označene tablice zamijeniti novima, koje imaju oznaku »Spalato No. …« Ove se tablice dobijaju kod Prefekture uz cijenu od 30 lira. Kisić

10. rujna

  • Danas je guverner sa svojom jahtom uz pratnju dviju ratnih malih lađa otišao u Omiš u uzvratni posjet velikom županu. Svečano je dočekan, i dan mu je buket cvijeća od velikog župana. Noćas je otputovao natrag, i to vlakom. Na primanju kod guvernera bili su i frankovci: Duje Krstulović, Andrija Dvornik, Marin Šegvić Piko i Josip Celegin u odori satnika hrvatskih domobrana. Kisić

11. rujna

  • U Splitu, u Ulici Brankov prilaz[36] članovi KPH/KPJ su formirali prvu udarnu grupu, koja je tri dana kasnije izvršila prvu oružanu akciju u gradu. Kovač i Vojnović, Kronologija
  • Split se odlučio na borbu, bačene su prve bombe u gradu navrh Milićeve ulice u Velom Varošu. Ubijen je jedan a ranjeno sedam karabinjera. Da je eksplodirala i druga bečena bomba još više Talijana bi stradalo. Gizdić, 1941, 310
  • U Splitu su talijanski fašisti uhapsili Luku Delića, braću Franu i Antu Marinovića, Božu Janića i Ivana Marčelu, kod kojih su prilikom pretresa stana pronađeni »subverzivni« letci. Kronologija
Predstavnici okupacijskih vlasti u crnim košuljama dijele na Pjaci besplatno voće i povrće dopremljeno iz Italije. Akcija je uglavnom okupila djecu dok se građani ni ne obaziru

Propagandno voće. Predstavnici okupacijskih vlasti u crnim košuljama dijele na Pjaci besplatno voće i povrće dopremljeno iz Italije. Akcija je uglavnom okupila djecu dok se građani ni ne obaziru

12. rujna

  • U Splitu je fašistička policija pozvala sve profesore srednjih škola. Policijski komesar ih je pojedinačno saslušao i provjerio jesu li arijevci, a zatim im dao do znanja da se ne smiju baviti politikom i to isto ne smiju dozvoliti svojim učenicima. One učenike za koje saznaju da se bave politikom moraju prijaviti te će isti odmah biti izbačeni iz škola. Kisić, Kronologija
  • San Marco od 12. rujna donosi naslov: »PNF imenovanje hijerarha splitske Federacije i splitskog Fascia«.

Donosi imena hijerarha i po jedne fašistkinje svakog dana u sedmici, koji trebaju nadgledati tržnice i kontrolirati cijene.

Od ovoga nadzora nema puno koristi. Opaža se da sve manje zeleni i povrća dolazi na Pazar, gdje se ipak nekako drže cijene određene po cjeniku, jaja nema, ali ih zato prodaju po kućama, tucet po 20 umjesto 14 lira. Kupusa i ostalog zelja može se dobiti u povrtlarskim i voćarskim dućanima po periferiji, ali barem liru skuplje no po cjeniku. Mast i ulje po 50 lira prodaju se po ulicama izvan centra grada, kao i riba. Kisić

13. rujna

  • Iz Splita sve više hrane, koju skuplja Splitski odbor Narodne pomoći, aktivistice prenose u Solin, da bi solinskoj organizaciji olakšali prehranu Solinskog partizanskog odreda. Već u ovo vrijeme u Splitu je radilo mnogo žena u odborima Narodne pomoći. Hrana, odjeća, obuća i sanitetski materijal, što su uglavnom one sakupljale, pohranjivali su se u posebnim »skladištima«. Komisija za rad sa ženama u Splitu formirana je još 1940. godine. U jesen 1941. godine, tj. nakon dolaska Rade Končara zvanog Brko, ona je pretvorena u Gradski odbor AFŽ-a. Gizdić, 1941., 312
  • Pod naslovom »Krađe i prevare« donosi San Marco ovo: »Pošto se zbog racioniranja namirnica ne mogu nabaviti one namirnice koje se najviše troše: brašno, šećer, ulje, kava itd., razni prevaranti na sve moguće najoriginalnije načine varaju lakovjeran svijet i nude na prodaju u vidu krijumčarenja raznu robu uz nevjerojatno visoke cijene. Svi poslovi oko prodaje namirnica vrše se »u povjerenju«, što pogoduje prevarantima, kojima nasjedaju građani koji bi htjeli doći, pa ma uz koju cijenu, do što veće količine najpotrebnijih namirnica.«
  • Danas su trgali po zidovima izlijepljene plakate W il Duce, W la Marina Italiana itd., što su oblijepljeni prigodom guvernerova dolaska. Ovo su obavljali po nalogu Talijana. Trgani su svi natpisi o Duceu, navodno po guvernerovom nalogu, koji je zamjerio što se ime Ducea lijepi posvuda, pa i po javnim zahodima. Istrgani su i svi natpisi o guverneru. Kisić

13./14. rujna

  • U Splitu, u Bilanovoj ulici[37], talijanski fašisti su prilikom hapšenja ubili radnika Božu Ajdukovića, člana KPH. Kisić, Kronologija

14. rujna

  • Kao odgovor na ubojstvo člana Partije Bože Ajdukovića, prošle noći Mjesni komitet KPH pripremio je dvije oružane akcije u Splitu. Pred kasarnom Roma na Gripama, udarna grupa je bacila bombu na talijanske vojnike i fašiste koji su se vraćali iz grada. Ranjeno je pet vojnika. U isto vrijeme, druga grupa koju su činili Bruno Ivanović, Ante Vrdoljak, Inđo Marković i Ćiro Odrljin napali su patrolu karabinjera u Plinarskoj ulici. Od bačene bombe i vatrom iz pištolja ranjena su dva karabinjera, od kojih je Giuseppe Sreco podlegao ranama. Gizdić, 1941.,313-314, Kronologija
  • U brzojavnom izvještaju Komande 6. armijskog korpusa od 15. rujna Komandi 2. armije, na znanje Guvernatoratu Dalmacije o oružanom napadu na vojnike i karabinjere 14. rujna navodi se: »Oko 20.30, kod kasarne Roma bačena je ručna bomba na grupu vojnika koji su se vraćali sa slobodnog izlaska. Pet je vojnika lako ranjeno. U isto vrijeme na drugom mjestu dva su mladića opalila hice iz revolvera i bacila ručnu bombu na patrolu karabinjera, koji su, ranjeni, reagirali vatrom. Jedan je karabinjer jutros umro, drugi je sklonjen. Prilikom sukoba jedna gospođa na prolazu bila je lakše ranjena.« U izvještaju komandanta Kraljevskih karabinjera Dalmacije od 16. rujna 1941. godine Guvernatoratu Dalmacije potvrđuju se naprijed navedene činjenice. Brzojavni izvještaj Komande 6. armijskog korpusa, 1./ 280.
  • U splitskom izdanju lista San Marco objavljena je naredba Komande talijanske 2. armije za poduzimanje oštrih mjera u cilju prekidanja ili pak smanjivanja akcija NOP-a: »…Onaj koji bude zatečen u posjedu vatrenog oružja, streljiva ili praskavih stvari bit će kažnjen smrću strijeljanjem«; isto se predviđa za onoga u čijoj se kući nađu spomenuti materijali; smrću se kažnjavalo »svako djelo počinjeno protiv osobe i imovine sa svrhom ugrožavanja punog mira«, a kazna se izvršava na licu mjesta. Smrtna kazna imala se primijeniti prema svakome onome »koji ugrožava talijanske oružane snage ili oštećuje industrijska poduzeća, željezničke pruge…« Ovom naredbom je, dakle, smrtna kazna predviđena za svaki akt sabotaže, diverzije i oružane akcije, kao i drugih oblika aktivnosti pripadnika NOP-a protiv okupatora. Kronologija
  • Prema izvještaju Prefekture u Splitu, Odjel javne sigurnosti od 14. rujna 1941. godine piše o otpuštanju radnika iz Brodogradilišta Glavnoj upravi javne sigurnosti Ministarstva unutarnjih poslova u Rimu i Guvernatoratu Dalmacije u Zadru, u kojem se prosljeđuje obavještenje karabinjera: »Direkcija mjesnog brodogradilišta otpustila je s posla 17 radnika koji su prilikom dolaska Bastianinija u Split s naslađivanjem pocijepali pozivnice da prisustvuju zboru, ne prisustvujući ni na tom zboru niti se javljajući na posao.« Karabinjeri zaključuju da se radi o »elementima koji su sudjelovali u svim štrajkovima održanim od travnja mjeseca do danas i, osim toga, o osobama koje su pristaše mjesnog komunističkog pokreta.« Izvještaj Prefekture u Splitu, 1./ 279.
  • Prema brzojavnom izvještaju Komande 6. armijskog korpusa od 15. rujna Komandi 2. armije, a na znanje Guvernatoratu Dalmacije o oružanom napadu na vojnike i karabinjere, te o strijeljanju Jerinčića i Juretića 14. rujna 1941. godine, »u 17 sati izvršena je smrtna kazna nad Jerinčić Božom i Juretić Ivom koja je izrečena primjenom Naredbe.« U izvještaju komandanta Kraljevskih karabinjera Dalmacije od 16. rujna 1941. godine Guvernatoratu Dalmacije, detaljnije se obrazlažu okolnosti pod kojima su uhićeni i strijeljani Božo Jerinčić i Ivo Juretić: »Dana 11. i 12. tekućeg mjeseca na otoku Braču odredi vojnika naših trupa izvršili su nekoliko premetačina, koje su dovele do hapšenja nekoliko osoba, među kojima nekog Juretić Ive, poznatog prevratničkog agitatora i dokazanog rasturača oružja ljudima iz mjesta i nekog Jerinčić Bože, kod kojeg je pronađeno šest revolvera, obojica su ustaše. Uslijed toga, nakon kratkog isljeđenja, obojica su sljedećeg dana u 17 sati u suglasnosti proglasa 2. armije, a po naređenju Komande divizije Bergamo, bili strijeljani. Za izvršenje te kazne, prema naređenju iste Komande divizije, formirano je jedno odjeljenje karabinjera uzetih iz karabinjerskih jedinica neposredno podčinjenih toj velikoj jedinici«.

Komandant Karabinjera Dalmacije drži da su naprijed navedeni napadi u Splitu »direktan odjek zbog izvršenja strijeljanja dvojice ustaša na Braču te se napad na karabinjere ima smatrati neposrednom osvetom karabinjerima, kao materijalnim izvršiocima strijeljanja.« Naš izvještaj, glasilo PK KPH od 18. rujna, naveo je da su dvojica strijeljanih ustaša bili logornik i vojnik, te da su se Talijani nadali da će strijeljanjem tih »krvopija« biti od naroda prihvaćeni kao spasitelji. Brzojavni izvještaj Komande 6. armijskog korpusa, 1./ 280, Naš izvještaj, 1./ 52.

Sredina rujna

  • Radnici Brodogradilišta oštetili su jahtu kojom je guverner Bastianini stigao u Split. Također su oštetili ležajeve osovina propelera i kormila na razaraču Split. Kronologija

15. rujna

  • Prije nego što se razdanilo, bačena je jedna bomba kod Ženske realne gimnazije. Nema štete ni ljudskih žrtava. Priča se da je jedan karabinjer ubijen iz revolvera, a drugi ranjen. Oni su čuvali stan generala Dalmazza u Plinarskoj ulici. Od bačene bombe ranjeno je nekoliko slučajnih prolaznika. Da bi osujetili ovakve akcije, Talijani vrše velike racije cijelih kvartova grada i legitimiraju građane na svakom koraku. Karabinjeri i crnokošuljaši, naoružani do zuba, patroliraju danas u velikim grupama po Splitu. Kisić, Gizdić, 1941., 314
  • Naš izvještaj piše o sredstvima kojima se talijanski fašisti služe da bi doznali tko su aktivisti NOP-a: »Policijski agenti na svaki način žele doznati tko su oni pošteni građani koji pomažu narodnu borbu, i da ujedno dođu do novaca. Tako je neki Ivan Gale, varalica i policijski agent, sakupljao na blokove kod nekih građana priloge tobože za poginule sinjske heroje. Upozoravamo građanstvo na ovog varalicu i na to da su ti blokovi povučeni. Građanstvo koje želi pomagati narodnu borbu neka daje priloge samo poštenim i lično poznatim ljudima.« Gizdić, 1941.,314

16. rujna

  • U Križevoj ulici u Splitu, u trgovačkoj radnji Paška Kaliterne, prvaka Hrvatske seljačke stranke za Dalmaciju, vođen je razgovor između njega i predstavnika NOP-a Vicka Krstulovića. Međutim, HSS-ovci, na čelu s Kaliternom, nisu bili za borbu protiv okupatora, već su otvoreno istupali protiv oružane borbe i protiv Partije koja tu borbu organizira. »Mi s vama ne možemo imati nikakvu suradnju, jer rušite pruge, srušili ste poštu u Zagrebu i stvarate narodu štete. Eto, sad nemamo ni veze sa Zagrebom«, rekao je Kaliterna. Sva obrazloženja i dokazivanja naših predstavnika na ovom i u ranijim kontaktima s HSS-ovcima o nužnosti rušenja svega što koristi neprijatelju ostala su uzaludna. Gizdić, 1941., 316-317, Kronologija
  • U Splitu su talijanski fašisti organizirali sprovod karabinjeru koji je uslijed bačene bombe 14. rujna podlegao ranama. Pozvani su građani, i na njih je vršen pritisak da budu na sprovodu, ali se nisu odazvali. Kronologija
  • Fašisti nastavljaju velike racije po Splitu. Oni nastoje blokadom i pretresom cijelih kvartova doći do »atentatora«. Do sada im je sav trud uzaludan, iako su pohapsili mnogo osoba.
  • Širom grada omladinci i omladinke pjevaju:

»Nije ovo zemlja talijanska, talijanska,
već je ovo zemlja hrvatska, hrvatska.
Nije Split vaš talijanski grad,
već je Split naš hrvatski grad.
Van s njima, van s njima, ne trebamo ih.
Van s njima, van s njima, nećemo ih mi.«

Zbog pjevanja ove pjesme Talijani su uhapsili grupu omladinaca u Radunici.

Fašisti su, useljavajući pod krov te zgrade organizacije fašističke mladeži, uklonili s pročelja sve skulpture i druge ukrase smatrajući ih dekadentnim. Zato zgrada danas ostavlja »tek bijednu sliku kostura nekada lijepe i karakteristične palače«
Fašisti su, useljavajući pod krov te zgrade organizacije fašističke mladeži, uklonili s pročelja sve skulpture i druge ukrase smatrajući ih dekadentnim. Zato zgrada danas ostavlja »tek bijednu sliku kostura nekada lijepe i karakteristične palače«

Hrvatski dom – Tončićev i ogoljeli talijanski. Fašisti su, useljavajući pod krov te zgrade organizacije fašističke mladeži, uklonili s pročelja sve skulpture i druge ukrase smatrajući ih dekadentnim. Zato zgrada danas ostavlja »tek bijednu sliku kostura nekada lijepe i karakteristične palače«

Na kući Vitturi, pročelju nekadašnjeg Teatro Bajamonti koji je izgorio u požaru koncem 19. stoljeća, dograđen je veliki balkon i postavljena metalna slova natpisa Casa littoria

Balkon za ceremonije. Na kući Vitturi, pročelju nekadašnjeg Teatro Bajamonti koji je izgorio u požaru koncem 19. stoljeća, dograđen je veliki balkon i postavljena metalna slova natpisa Casa littoria

  • Iz tvornica cementa u Solinskom bazenu otpuštaju se po nalogu talijanskih vlasti svi radnici na koje se sumnja da su organizirali bojkot dočeka Bastianinija prigodom njegova posjeta tim tvornicama. Iz sličnih razloga u Splitu su fašisti uhapsili mnogo brodogradilišnih radnika.
  • Na obali blizu Katalinićeve kuće u Splitu je navečer izgorjela baraka u kojoj se nalazila slama namijenjena potrebama talijanske vojske. Gizdić, 1941., 314 -315
  • Pohapšen je priličan broj radnika i nekoliko ustaša (frankovaca).
  • Bio je svečani pogreb ubijenog karabinjera. Prisustvovalo mu je 17 Nijemaca, desetina visokih oficira s generalima Dalmazzom i Bellettijem, prefekt Zerbino, zatim u povorci crne košulje, splitski fašisti i fašistkinje, odred GIL-a s puškama, te skoro bataljun karabinjera, ali bez pušaka. Nekoliko dućana i ustanova izvjesilo je talijansku zastavu s crnom trakom.
  • Došao je prvi vlak iz Zagreba sa zakašnjenjem od oko tri sata, i to samo s putnicima. Poštu nije donio.
  • Popravlja se fasada bivšeg Sokolskog doma, na kojoj je velikim metalnim slovima ispisan natpis: Gioventu Italiana del Littorio – Comando Federale. Također se popravlja fasada u kući Vitturi, gdje je bio talijanski Gabinetto di lettura na Botićevoj poljani[38]. Na ovoj kući velikim metalnim slovima piše Casa Littoria.[39] Kisić

17. rujna

  • Questura u Splitu naredila je karabinjerima da odmah uđu u trag i ponovno uhapse Splićanina komunista Matu Bilobrka i privedu ga u policiju, ali nisu uspjeli. Nakon hapšenja 27. lipnja, i brzog puštanja na slobodu, Bilobrk je radio u rukovodstvu Narodne pomoći, organizirao mnoge akcije i rukovodio diverzantskim grupama u gradu. Krajem godine otišao je u NOVJ. Kronologija
  • MK Solina dobio je za Solinski bazen 50 primjeraka proglasa koji je CK KPH prije 12 dana uputio Hrvatskoj seljačkoj stranci, svim njenim kotarskim organizacijama i pristašama, te Hrvatskoj seljačkoj i građanskoj zaštiti. MK je odlučio da po jedan primjerak ovog proglasa dostavi istaknutim HSS-ovcima, s time da ih oni dijele dalje, kako bi proglas prošao kroz što više ruku. Poručuje se da se s njegovim sadržajem upozna i posljednji HSS-ovac.
  • Iz Zagreba novine za Split već osam dana dolaze preko Metkovića, što znači da pruga Split - Zagreb ne funkcionira, da su je partizani negdje porušili. Gizdić, 1941., 315
  • Ovih dana vratila su se u Split četiri učitelja (dva jugoslavena i dva mačekovca) koji su bili na nekom univerzitetskom tečaju u Veneciji. Iz anektirane Dalmacije sve skupa je bilo 35 nastavnika (nekoliko profesora, a ostalo učitelji), a došli su kao gosti talijanskog Ministarstva prosvjete. Kisić

18. rujna

  • Zbog učestalih sabotaža i diverzija, Komanda divizije Cacciatori delle Alpi uputila je iz Splita: u Solin 2. divizion 1. artiljerijskog puka, u Klis 1. bataljun 51. puka, u Kaštel Stari mitraljesku četu crnih košulja; a u Kaštel Lukšić 105. bataljun crnih košulja. Kronologija

19. rujna

  • U Splitu je Ante Smolčić, član KPH i rukovoditelj dizalice na Obali, podmetnuo požar u glavno skladište bivše carinarnice na Gatu sv. Duje, u kojem se nalazila veća količina hrane i razna oprema za talijansku vojsku, među kojom ručne bombe i municija. Gotovo cijela zgrada s cjelokupnom robom je izgorjela, a pričinjena šteta, osim uništene zgrade, iznosila je oko 300.000 lira. Kronologija
  • Ante Smolčić je, doznavši da je skladište carinarnice krcato robom, zatražio od sekretara MK zapaljivu smjesu i, razbivši prozor, ubacio je u glavnu prostoriju skladišta, odakle je požar ubrzo zahvatio cijelu zgradu. Plamen ove velike zgrade na Obali obasjavao je dugo sav grad tijekom noći. Kako se u skladištu nalazilo i nešto streljiva, nitko se nije usudio prići blizu. To i jak vjetar prouzrokovali su da cijela zgrada izgori zajedno s robom. Gizdić, 1941.,318
  • Formiran je splitski Fascio - osnovna organizacija fašističke stranke od Talijana, nedavno doseljenih iz Italije i nekih optanata, koji su se opredijelili za Italiju poslije Prvog svjetskog rata. Za vicefederala postavljen je Giovanni Savo, za njegova zamjenika Revellio Bonavia, a za ostale članove Bonaventuro Foretich, Antonio Krstulović, Ivan Foretich, Adolfo Fiorini, Luigi Pressel, Antonio Biuk, Miccheli Vitturi i još šestorica fašista koja su došla iz Italije. Gizdić, 1941., 320, Kronologija
  • »Spazivši razne slučajeve ljudske bjesnoće koji su utvrđeni ovih posljednjih mjeseci na području općina ove Provincije«, prefekt je Splitske provincije odlukom 19/9 br. 1286-Vet. odredio »da za šest nedjelja svi psi, pa makar bili opskrbljeni nagubicom, mogu da se kreću samo ako ih se vodi na uzici. Pse i mačke koje se zateče slobodne, uhvatit će se i odmah pobiti«. Vlasnici uhvaćenih pasa, kao i oni koji nisu prijavili psa na općini, kaznit će se do šest mjeseci zatvora i globom od 600 lira. Kisić

20. rujna

  • Talijanski fašisti, upućeni 18. rujna iz Splita u Kaštela i Solin, blokirali su cijeli Solinski bazen s namjerom da pohvataju partizane. Kad nisu do njih došli, uhapsili su 25 rodoljuba kao taoce. Gizdić, 1941., 319, Kronologija
  • Talijani su zaveli strogo ograničenje prodaje mesa. Pored ograničenja zaveli su i dva bezmesna dana u tjednu. Sve ovo ide za tim da se što više mesa iz naše zemlje izveze u Italiju. Gizdić, 1941., 320

21. rujna

  • Na splitskim ulicama članovi KPH su dijelili letke.
  • Održan je sastanak direktora svih splitskih srednjih škola na kome su upoznati s odlukom fašističkih vlasti da se nastava u školama, koje počinju s radom 29. rujna, izvodi samo na talijanskom jeziku. To je bila samo jedna od mjera koje su poduzimali fašisti u cilju odnarođivanja omladine. U vezi toga Naš izvještaj, organ PK KPH za Dalmaciju, obratio se 13. listopada đacima i profesorima riječima: »Đaci, profesori, direktori: govorite, pišite i učite samo našim hrvatskim jezikom! Naprijed sa cijelim narodom u jedinstveni nacionalno oslobodilački front! Van s tuđinima!« Kronologija

22. rujna

  • Zagrebački Novi list objavio je brzojav koji je s kotarskog sastanka bivše organizacije HSS-a u Splitu upućen poglavniku NDH Paveliću, u kome se kaže: »… Šaljemo Vam iskrene pozdrave vjernosti i odanosti, te se potpuno slažemo s izjavom hrvatskih narodnih zastupnika i ostalih časnika od 10. kolovoza 1941.«. Brzojav je potpisao Stipe Matijević, narodni zastupnik. Kisić, Kronologija
  • Ograničena je prodaja i potrošnja mesa. U četvrtak i petak svake sedmice mesarnice moraju biti zatvorene, zabranjena je potrošnja u pansionima i privatnim obiteljima, a isto tako i u civilnim zajednicama i menzama, izuzimajući bolnice i lječilišta.
  • Zadnjih dana popravlja se onaj dio obale vis-a-vis kolodvora koji je bio oštećen bombom 6. travnja 1941. Kisić

23. rujna

  • Centar Splita blokirala je talijanska vojska, koja je vršila pretres kuća. Sutradan je izišlo priopćenje da je promet ulicama dozvoljen samo od 6 sati ujutro do 6 sati navečer. Kronologija

24. rujna

  • U Splitu, na početku Križeve ulice, Boris Popović, član KPH, teško je ranio Splićanina Zvonimira Kukoča-Petraella, jer je KPH smatrao da je on talijanski špijun. Pošto su ga pronašli ranjenog, fašisti su blokirali cijeli predjel oko Botićeve ulice u Splitu. Izvršili su pretres svih kuća te maltretirali građane. Na denuncijacije Petraella uhapšen je, premlaćen i interniran veliki broj rodoljuba Splita i okolice. Petraello je pored ostalih zločina odgovoran i za ubojstvo radnika Ajdukovića. Petraello se poslije Prvog svjetskog rata kao optant izjasnio za Italiju. Zahvaljujući brzoj intervenciji liječnika u splitskoj bolnici, ostao je živ. Nakon kapitulacije Italije pobjegao je u Italiju. Gizdić, 1941., 324, Kronologija
  • O naprijed navedenom događaju Velika župa Cetina (ustaški izvor, op. Red.) izvijestila je 26. rujna 1941. godine Ministarstvo unutarnjih poslova NDH: »Večeri, dana 24. rujna 1941., na početku Križeve ulice u Splitu, proboden je nožem u leđa fašista Splićanin Zvonko Petraello. Izvršilac nepoznat, a ranjeni se u bolnici bori sa smrću.«
  • U Solinu, kasno uvečer, bačene su dvije bombe na jednu talijansku baraku. Žrtava nije bilo, ali Talijani su od straha pobjegli u susjednu kuću i do jutra se nisu usudili izaći.
  • Talijanske vlasti u Splitu su izdale priopćenje kojim je raspisana nagrada od 10.000 do 50.000 lira onome tko prijavi »terorističku bandu« u gradu.
  • U Splitu, u Ulici Dosud br. 10, talijanska patrola sastavljena od policije, karabinjera i crnokošuljaša uhvatila je na sastanku grupu poljskih i njemačkih Židova u zgradi sinagoge gdje su proslavljali židovsku Novu godinu. Zaplijenjen je arhiv na stranim jezicima koji je Questura uzela u ispitivanje. Izvještaj Velike župe Cetina, 1./ 406.
  • Karabinjerska sekcija za Split izvijestila je 24. rujna 1941. godine Guvernatorat Dalmacije o hapšenju Frane Jelaske i Bartula Alujevića zbog antitalijanske propagande:

»U 15 sati 24. tekućeg mjeseca, arsenalski karabinjeri pristupili su hapšenju Jelaska Frane, pok. Dujma i pok. Matošić Ankice, rođen u Splitu 22. prosinca 1906., drvodjelski radnik mjesnog brodogradilišta, jer je odgovoran za antitalijansku propagandu među radnicima dotičnog brodogradilišta i za prijetnje i uvrede upućene radniku koji je tražio ispisivanje iz OND-a. Imenovani je podvrgnut ispitivanju i priznao da je u svom djelovanju bio podstican od tehničkog šefa brodogradilišta, gore navedenog Alujević Bartula, Josipa i Mrduljaš Katarine, rođ. u Splitu 18. listopada 1907., koji je uhapšen zajedno s Jelaskom i predan Ratnom sudu.« Izvještaj Karabinjerske sekcije za Split, 1./ 286.

Spomen-ploča na zgradi Hrvatskog narodnog kazališta gdje su održane velike protestne demonstracije splitskih srednjoškolaca protiv svjedodžaba na talijanskom jeziku
Današnji izgled

Hrvatsko narodno kazalište u Splitu. Spomen-ploča na zgradi Hrvatskog narodnog kazališta gdje su održane velike protestne demonstracije splitskih srednjoškolaca protiv svjedodžaba na talijanskom jeziku; Današnji izgled

25. rujna

  • Učenicima srednjih škola su se dijelile svjedodžbe na talijanskom jeziku, a oni su ih odbili primiti. Na poziv Davora Radovnikovića, Mirka Kaliterne, Željka Draganje i Davora Urlića i drugih omladinaca nekoliko stotina učenika izašlo je na ulicu i krenulo put kazališta, gdje im se priključio veći broj mladih radnika i studenata. Preko tisuću omladinaca demonstriralo je pred kazalištem, gdje su pjevanjem rodoljubnih pjesama izrazili protest protiv talijanske fašističke vladavine i politike talijanizacije. Fašisti su nasrnuli na mlade splitske demonstrante, koji su nastavili pjevati i krenuli na Pjacu. Tek tamo su ih fašisti uspjeli rastjerati. Veliki broj učenika je uhapšen. Među njima je bilo najviše SKOJ-evaca. Ovakav odlučan i javan istup splitske mladosti bio je jasna poruka talijanskom okupatoru da, kako su učenici pjesmom poručili, »Nije ovo zemlja talijanska«. Sibe Kvesić, Dalmacija u Narodnooslobodilačkoj borbi, Split 1979., str. 160
  • Jutros su u srednje škole došli skoro svi đaci, tražeći svjedodžbe. Njihovi ravnatelji izjaviše da im ih ne mogu dati, jer za to nemaju naredbe. Djeca su stala protestirati, a kažu da su u Obrtnoj školi i Ženskoj realci dobacivali ravnateljima da su hrvatski izdajice, plaćenici itd. Nakon prilične buke i objašnjavanja s profesorima, udaljili su se i skupili kraj Kazališta i momci i cure, te stali demonstrirati povicima: »Živili Slaveni!«, »Živila Jugoslavija!«, pa Rusija itd., bilo je i povika »Živio Staljin!«, a potom su svi zapjevali Hej Slaveni. Fašisti i karabinjeri ih opkoliše gurajući ih i batinajući.

Učenici Srednje tehničke škole dali su ultimativne zahtjeve direktoru ing. Fabjanu Lukasu:

  • da im se u roku od tri dana izda školsko godišnje svjedočanstvo;
  • da to svjedočanstvo bude izvedeno na hrvatskom jeziku;
  • da niti jednog učenika neće prijaviti okupatorskim vlastima prema pismenoj prisegi koju je dao on, kao i svi ostali profesori, Questuri u Splitu.

Demonstrante je počeo direktor popisivati s balkona, ali je taj popis kasnije uništio pred istim učenicima, na njihovu galamu. Kad su doznali vijesti, pozvali su ga u Questuru na saslušanje, i tom je prigodom on izjavio da je upoznao pet đaka i naveo njihova imena. Ovi su odmah bili pohapšeni istog dana i internirani, a njihovi roditelji dobili su nalog da se u roku od osam dana isele iz Splita.

Kasnije, osobito na Narodnom trgu i kraj ribarnice, svakog mladića zaustavljalo se i tražila mu se legitimacija, a onda bi dobio šaku ili štap i nogom u stražnjicu. Bilo ih je nekoliko koje je i krv oblila. Dobili su batina i oni mladići koji uopće ni ne pohađaju školu. Viđale su se i skupine u civilnim odijelima s vojničkim puškama.

U kućama u blizini Kazališta mnogi su u prvi mah pomislili, kad su čuli pjesmu Hej Slaveni, da je rat završio i izletjeli vani.

Uhapšeno je 150 mladih ljudi, većinom đaka, ali su skoro svi pušteni idući dan.

  • U Ulici Barakovića fašisti su obavili po kućama premetačine te uhitili jednog mornarskog i jednog kopnenog oficira. Odnesene su hrvatske zastave, slike dr. Mačeka, kao i sve fotografije vojnika (jednom je odnesena fotografija brata u jugoslavenskoj vojničkoj odori, a oca u bivšoj austrijskoj), te razne knjige za koje im se činilo da su napisane u liberalnom duhu. Uvečer su fašisti demolirali prostorije židovskog društva Jadera, koje su kod hotela Jozović. Kisić
U Ženskoj stručnoj školi u Zrinsko-Frankopanskoj ulici omladinka Fani Šegvić u razredu je izmrčila Mussolinijevu sliku

Mrčenje Mussolinija. U Ženskoj stručnoj školi u Zrinsko-Frankopanskoj ulici omladinka Fani Šegvić u razredu je izmrčila Mussolinijevu sliku

26. rujna

  • Ante Marić iz tvornice Majdan predao je MK-u Solina dva »paklena stroja«, koje su oni odmah poslali po aktivisticama NOP-a Marici Vučičić i Mariji Žižić splitskoj organizaciji koja ih je naručila. Ukupno su izrađena četiri stroja. Dva su namijenjena za akciju tijekom Bastianinijevog posjeta Splitu, ali su ih Talijani pri osiguranju pronašli u potkrovlju jedne zgrade. Gizdić, 1941., 325
  • U 7 sati jutros isplovila su iz luke tri transportna velika trgovačka parobroda, koji su već par dana u luci, a oko 1 sat popodne su se vratili. Promet parobrodima zaustavljen je na cijeli dan. Kisić

27. rujna

  • U Splitu su na raznim mjestima članovi SKOJ-a dijelili letak koji je 25. rujna izdao Pokrajinski komitet SKOJ-a za Dalmaciju s pozivom omladini Dalmacije da, zajedno s ostalom omladinom Jugoslavije, stupi u borbu protiv okupatora. U letku je između ostalog stajalo:

»Školska omladino! Sutra se otvaraju škole. Čemu će vas učiti? Da Stjepan Radić, Matija Ivanić i Matija Gubec nisu nikada postojali, da je Dalmacija talijanska, da se hrvatski narod stoljećima nije borio protiv njemačkih i talijanskih osvajača koji su uvijek nastojali da ga ugnjetavaju i odnarode. Govorit će vam od Führeru i Duceu, o fašizmu i o Paveliću kao o najvećem sinu hrvatskog naroda kao i mnoge druge izmišljotine. Prisilit će vas da se upišete u ustaške i fašističke organizacije, poklonit će vam lažne knjige, privući će vas raznim olakšicama samo da bi vas odnarodili i podmitili… Nitko se ne smije ni pod koju cijenu upisati u fašističke ili ustaške organizacije… Talijanski okupatori žele uništiti u rodoljubnoj Dalmaciji hrvatski jezik i žrtvovati hrvatsku narodnu peoziju. Zato mi moramo govoriti i učiti samo na našem jeziku, bojkotirati u školama, na ulicama i svugdje talijanski jezik i knjige, jer su oni danas robovi fašizma… Pjevajte mladi, pjesme o nacionalnoj slobodi, šakama i oružjem odgovarajte svima onima koji vam žele zabraniti da na vašem jeziku pjevate pjesmu o borbi i osveti. Kisić, Jelena Markovina, Nedjeljna Dalmacija, 27. rujna 1981. godine

  • Zaustavljen je promet parobrodima. U luci se nalazi šest velikih trgovačkih parobroda i nekoliko jedrenjača. Kisić
Fašizam u školskom odgoju u hrvatskim je krajevima, koje je Italija anektirala 1941. godine, značio sustavnu talijanizaciju

Fašistički odgoj u školama. Fašizam u školskom odgoju u hrvatskim je krajevima, koje je Italija anektirala 1941. godine, značio sustavnu talijanizaciju

28. rujna

  • Zadnjih dana, osobito kod mladeži, ali i starijih, ako se zateknu vani poslije 8 sati karabinjerske patrole traže legitimiranje. Ne priznaju se jugoslavenske legitimacije, već se traže od ovdašnje Questure tzv. ‘legittimazione personale’. Bilo je slučajeva da su i poderali jugoslavenske legitimacije. Molba za legitimacije mora se predati Questuri na talijanskom jeziku i s dvije fotografije. Nikakva naredba u ovom smislu nije bila objelodanjena. Kisić

29. rujna

  • Na splitskoj Tržnici, pred trgovinom poznatog fašista Fiorinija i pred trgovinom Bože Buzdovčića, demonstriralo je oko trista žena. Fiorini nije htio prodavati krumpir, iako ga je imao, s obrazloženjem da je za vojsku. To je bio neposredni povod gnjevu nekih žena i demonstracijama kojima su se pridružile sve žene koje su se zatekle na Pazaru i oko njega. Ni kundaci karabinjera nisu ih mogli rastjerati, sve dok Fiorini nije počeo prodavati krumpir. Slično je bilo i pred trgovinom B. Buzdovčića koji nije htio prodavati ugljen, samo da bi mu kasnije povisio cijenu. Ali, zahvaljujući borbenosti žena, ni on u svojim špekulacijama nije uspio. Gizdić, 1941.,326-327, Kronologija, Kisić

POTOPLJENA TORPILJARKA

Priča se da je torpiljarka Bassini, koja je stacionirana u Splitu, naišla na minu kraj Šibenika i potopila se. Uistinu, ona se više nije pojavila, već su umjesto nje došle dvije manje torpiljarke. Jedna od njih je bivša jugoslavenska T6, a taj natpis još uvijek stoji na njoj. Kisić

Bože Ajduković

BOŽO AJDUKOVIĆ, PRVI SPLITSKI ILEGALAC KOJEG SU UBILI FAŠISTI

Pripadnici talijanskog represivnog aparata ubili su 13. rujna 1941. godine skojevca Božu Ajdukovića u Bilanovoj ulici u Splitu. Taj je radnik i ilegalac teško ranjen na krovu kuće dok je pokušavao pobjeći za vrijeme fašističke blokade, te je od posljedica ranjavanja preminuo. Prije toga je sakrio ilegalni materijal KPH.

Božo Ajduković bio je prvi ilegalac kojeg su ubili fašisti. Njegovo je ubojstvo značajno jer je potaknulo žestoke obračune između talijanskih vlasti i ilegalaca Narodnooslobodilačkog pokreta u Splitu. Kao odgovor na njegovo ubojstvo, dvije udarne grupe bacile su bombe na talijanske vojnike i fašiste. Akcije je pripremio Mjesni komitet KPH Split. Jedna udarna grupa bacila je 14. rujna bombu na grupu talijanskih vojnika i fašista pred tadašnjom vojarnom Roma na Gripama. Pet vojnika je ranjeno. Istog dana druga je udarna grupa napala pištoljima i bombama dvojicu karabinjera, koji su teško ranjeni.

Kisić, Gizdić, 1941.,313, Kronologija

UČENIČKE DEMONSTRACIJE 25. RUJNA 1941.

U Splitu je 25. rujna 1941. godine srednjoškolska omladina pokazala da se ne miri s politikom talijanizacije koju je provodila fašistička vlast. To je bio prvi put nakon okupacije grada da se otvoreno i na javnom mjestu talijanskom okupatoru pokazalo da Split, iako okupiran, nije i pokoren. Prema listu Naš izvještaj, koji je izdavao PK KPH za Dalmaciju, broj 80 od 26. rujna 1941., i broj 92 od 8. listopada 1941. godine, u Splitu su pod rukovodstvom SKOJ-a demonstrirali učenici i učenice srednjih škola protiv pokušaja talijanske fašističke vlasti da uvede talijanski jezik u škole, te da ih uvuče u fašističke organizacije.

Prema listu Naš izvještaj fašisti su rasturili demonstrante i uhapsili ih dvadeset četvero, od toga deset učenica. Među njima se bila i nastavnica Ženske gimnazije Vesna Smodlaka udana Sikimić. Deset demonstranata je ozlijeđeno. Naš izvještaj i talijanski fašistički izvori (brzojav Prefekture Splita od 25. rujna Guvernatoratu Dalmacije i izvještaj Prefekture Splita Guvernatoratu Dalmacije krajem rujna 1941. godine) jednako prenose zahtjeve učenika, a slažu se i u ocjeni broja uhapšenih demonstranata. Kako navodi brzojav Prefekture Splita Guvernatoratu Dalmacije, učenici su zahtijevali da im se predaju svjedodžbe na hrvatskom jeziku u roku od tri dana, te ukidanje upisa u fašističku omladinsku organizaciju. Izvještaj Prefekture Splita Guvernatoratu Dalmacije navodi kako učenici zahtijevaju samo »tri poznate točke«. Izvještaj Velike župe Cetina u Omišu od 26. rujna 1941. godine Ministarstvu unutarnjih poslova NDH navodi samo uskraćivanje svjedodžbi kao razlog za demonstracije, te da su učenici demonstrirali protiv svojih ravnatelja i Talijana.

Naš izvještaj navodi da je ispred Srednje tehničke škole i kazališta demonstriralo oko 600 učenika i učenica srednjih škola, dok Prefektura procjenjuje da je od oko 600 učenika Klasične i Realne gimnazije te Srednje tehničke škole, oko 150 otišlo u pravcu centra grada te demonstriralo ispred Kazališta. Tu im se, prema Prefekturi, pridružilo pedesetak učenica iz Ženske gimnazije. Prefektura naglašava da su se demonstranti »na Kazališnom trgu, naišavši na agente javne sigurnosti, kojima se pridružio jedan fašista i poneki vojnik, koji su tu šetali, raspršili bez reagiranja i u grupama stigli na Piazza dei Signori, gdje su od pridošlih snaga javne sigurnosti bili definitivno raspršeni«.

Izvještaj Velike župe Cetina u Omišu Ministarstvu unutarnjih poslova NDH opisuje demonstracije ali bez navođenja brojčanih podataka. Naglašava da su na »Bulatovoj poljani (ispred Kazališta) demonstrirali učenici, muški i ženski«, te da su nakon napada fašista demonstranti otišli na Narodni trg i tamo nastavili demonstrirati, gdje su ih fašisti ponovo napali koristeći »neke palice s olovom«, pa su se demonstranti »raspršili«.

Naš izvještaj, Prefektura Splita i Velika župa Cetina razlikuju se u navođenju sadržaja koji su se pjevali, odnosno izvikivali. Naš izvještaj navodi pjesme Marjane, Marjane, Hej Slaveni, Lijepa naša i Nije ovo zemlja talijanska. Prefektura Splita također navodi pjesmu Marjane, Marjane, ali i Malena je Dalmacija. Velika župa Cetina ne navodi pjesme nego poklike: »Živio kralj Petar II.!«, »Živio Maček!«, »Živio Staljin!«, »Doli fašizam!« i »Doli Italija!«. Naš izvještaj i izvještaj Prefekture različito su procijenili motivaciju demonstranata. Prefektura naglašava da »grupa nije bila sastavljena od odlučnih i uvjerenih elemenata, tako da su mnogi učestvovali iz čistog entuzijazma, bez razmišljanja o uzrocima i posljedicama«. Prefektura ističe da se, nakon ispitivanja uhićenih te članova njihovih obitelji, može zaključiti da se radi o »elementima koji politički nisu sumnjivi i koji su u manifestacijama učestvovali nesvjesno, bez poznavanja njihovog cilja i značaja«.

Naš izvještaj naglašava visoku svijest učenika: »U ovim teškim danima, kad je izdajica Pavelić prodao našu divnu hrvatsku Dalmaciju talijanskim osvajačima, kada tuđin pokušava našu starodrevnu hrvatsku Dalmaciju učiniti talijanskom provincijom, naša divna splitska omladina gromko je po ulicama Splita, uz odobravanje građanstva, zapjevala stare naše pjesme Hej Slaveni, Nije ovo zemlja talijanska, Lijepa naša, i Marjane, Marjane. Priređivači raznih dočeka i koncerata, splitski talijanaši, oni puzavci koji su sa zastavicama išli na dočeke, koji se upisuju u Dopolavoro i druge talijanske organizacije, svi su oni glasno i jasno čuli dušu našeg Splita, svi su čuli kako osjeća i misli naša omladina, a s njom cijeli naš Split. Naša djeca, naši mladići i djevojke, dostojni borbe svojih djedova, pokazali su narodu put borbe, stvorili su jedinstvo sve omladine u borbi protiv tuđina. Oni su smjelo rekli svojim direktorima, kada su im umjesto svjedodžbe davali neke talijanske certifikate, da su oni pohađali hrvatske škole i da žele hrvatske svjedodžbe. Demonstrativno su odbili prevarantsku nakanu talijanskih slugu da im dadu umjesto svjedodžbi te certifikate, i iz svih škola njih nekoliko stotina došli do Kazališta, i tu, pred prvom našom kulturnom ustanovom koju fašisti žele potalijaniti, demonstrirali protiv tuđinskih osvajača. Zalud su krvnici ove naše djece i omladine naoružali čitavu fašističku bandu. Zalud su poslali s puškama i pendrecima karabinjere i miliciju, zalud su tukli na ulici sve koji ne znaju talijanski, hrvatski je Split progovorio na usta svoje omladine. Nikakve balile[40], nikakva liktorska omladina, nikakvi mladi i stari fašisti neće skrenuti omladinu s puta borbe za slobodu, jer u njoj vrije krv naših djedova. Pođimo i mi putem naše omladine! Istjerajmo tuđina iz naše zemlje! Živila naša divna omladina! Živio naš hrvatski Split! Van s osvajačima iz naše zemlje!«

>Kronologija, Naš izvještaj 1./63. i 1./75., Brzojav Prefekture Split, 1./ 287, Izvještaj Prefekture Split, 1./ 288 i Izvještaj Velike župe Cetina, 1./ 406.

PREFEKTURA O BRAĆI MRDULJAŠ

U izvještaju Prefekture u Splitu o hapšenju braće Josipa i Jure Mrduljaš iz Splita, odgovornih za komunističku organizaciju ustaničkog karaktera, Guvernatoratu Dalmacije i Ministarstvu unutarnjih poslova, od 24. rujna 1941. godine, dolazi do izražaja kontinuitet u borbi protiv »komunističke aktivnosti« između režima Kraljevine Jugoslavije i fašističke Italije. Tako u izvještaju stoji:

»Zaista, komunisti su bez skrupula uspjeli zauzeti rukovodeća mjesta i poduzeli borbu protiv poslodavaca, izazivajući nerede. Degeneracija prave svrhe URSSJ-a djelo je poznatog komunista Mrduljaš Duška, pok. Marina, brata Mrduljaš Josipa, Jure i Elka, koji je javno nastojao – prikupivši brojne pristaše – da realizira nasilno marksistički program. On je u rujnu 1940. kao nemiran i opasan element bio zatvoren od policije bivše jugoslavenske vlade. Odonda nema o njemu vijesti. Kažu da je bio ubijen u Srbiji. Prosinca 1940. vlast je raspustila URSSJ zbog javne komunističke aktivnosti.« Međutim, naglašava se da »rušilačke ideje« omladinskog komunističkog pokreta »nisu odijeljene od konspirativnih namjera i od iredentizma, što bi se sve moralo razviti u oružani ustanak« protiv Talijana. Izvještaj Prefekture, 1./ 285.

TALIJANI PREUZIMAJU CIJELI OBALNI POJAS

Novi list od 10. rujna donosi »Obavijest ureda Pretsjedništva vlade:

Zagreb, 9. rujna. Jučerašnjim danom stupio je prema prethodnom sporazumu između NDH i Kraljevine Italije na snagu izvanredni vojnički sustav (režim) na obalnom pojasu Jadranskog mora od Ogulina do Mostara, sa svrhom da se isključi zajedničkom talijansko-hrvatskom suradnjom svaka mogućnost iznenađenja s mora.

Na čelu sustava stoji zapovjednik II. talijanske Armate, general Ambrozio. Njemu uz bok stavljen je za građansku upravu opći upravni povjerenik hrvatske vlade dr. Andrija Karčić. Hrvatske vojne snage na tom području podređene su taktički generalu Ambroziu. Proglasom izdanim jučerašnjeg dana, general Ambrozio pozvao je pučanstvo obalnog područja da u roku od 48 sati preda sve vrste oružja. Promet i kretanje na tom području bit će za jedno vrijeme podvrgnuto izvjesnim ograničenjima, koja će dogovorno provoditi talijanske vojne i hrvatske građanske vlasti. Sve ove mjere imaju iznimni i prolazni značaj u vezi s vođenjem rata.

iz ureda Pretsjedništva vlade:

glavni tajnik Viktor Cvitković«

PUT JEDNE INFORMACIJE: SPLIT - VATIKAN - LONDON

Poslanstvo Kraljevine Jugoslavije u Vatikanu poslalo je 24. rujna 1941. godine izvješće Ministarstvu vanjskih poslova:

»Advokat Nenad Grisogono, sin bivšeg našeg poslanika u Pragu, dao mi je obaveštenja koja sam poslao Kraljevskom poslanstvu u Bernu 13. prošlog meseca sa kopijom za vas, a koje smo iskoristili da upotpunimo jedan memoar predat Vatikanu. Ista osoba kao jugoslovenski nacionalist nema poverenja prema pristalicama HSS-a, naročito od onog vremena kad su oni izvršili prevrat početkom rata i oduzeli u Splitu, u Sinju i u drugim mestima vlast od vojne komande i tako omogućili da važne tačke padaju u ruke neprijatelja. U Splitu su učinili tako Ante Kuzmanić i Slavko Roje. Načelnik Josip Brkić nagovarao je okolinu i sela da priznadu Pavelića. Tek drugog i trećeg dana posle prevrata stigli su predstavnici ustaša i preuzeli vlast u Dalmaciji.

Ista osoba dala je vojničke podatke koji nisu možda vrlo aktuelni: Bilo je dosta vojske i artiljerije; nije bilo aviona, tenkova niti vojnih brodova. Talijani su ostavili mine po našem rasporedu prema priloženom planu. Brojevi 1 i 2 označavaju slobodan prolaz, širok 100 metara, pored Brača, odnosno kopna. Br. 4 je mreža koja noću zatvara ulazak u splitsku luku. Br. 3 je mesto, udaljeno 4 km od obale Šolte, gdje bi se omogućio sastanak poverljivih ljudi sa engleskim brodovima ili avionima. Na taj način bi mogućna bila razmena pojedinih naših ljudi i osigurana direktna veza sa okupiranom Dalmacijom.

U Splitu bi bila postavljena tajna radio stanica. Za opštenje iskoristiti radio stanicu London. Kao šifra upotrebiće se rečnik Bakotić popunjen geografskim i osobnim imenima. Čim budem doznao, javiću vam detalje.

Stupio sam u vezu sa članovima Ministarstva inostranih poslova Škerijancem, Zalarom i Macanom. Potonji doneće kroz deset dana obaveštenja iz Beograda. Slovenci dostavili preko Kraljevskog poslanstva pri Svetoj Stolici šifru za Kreka u Londonu.«

Ljubo Boban, Hrvatska u diplomatskim izvještajima izbjegličke vlade 1941. – 1943., Prva knjiga str. 23-24

Iz Ratne Kronologije–RUJAN 1941.: OSNOVAN NAJVEĆI LOGOR U NDH – JASENOVAC I STARA GRADIŠKA – ZAPOVJEDNIK TALIJANSKE 2. ARMIJE PREUZEO VOJNU I CIVILNU VLAST U II. I III. ZONI NDH – HITLER NAREDIO DA SE NAJOŠTRIJIM MJERAMA I NEOBIČNOM SVIREPOŠĆU UGUŠI U NAJKRAĆEM ROKU USTANIČKI POKRET; DA SE ZA JEDNOG NJEMAČKOG VOJNIKA KAZNI SMRĆU 50-100 KOMUNISTA, VODEĆI RAČUNA DA I NAČIN IZVRŠENJA KAZNE BUDE ZASTRAŠUJUĆI – GASNE KOMORE AUSCHWITZA UPOTREBLJENE PO PRVI PUT – ZAPOČELA 900 DNEVNA OPSADA LENJINGRADA

LISTOPAD

Atentat na Luku Čulića, predsjednika HRS-a – Javno otimanje zlatnine od građana kao »dar domovini« – Četnički vojvoda Birčanin sa splitskom »elitom prijeratne Jugoslavije« dogovara suradnju protiv partizana – Sekretar CK KPH Rade Končar u Splitu: »Treba pojačati oružane i diverzantske akcije« – Bombe na fašiste i patrole karabinjera, sabotaže, diverzije na pruzi i u luci, otrovano vino u talijanskoj oficirskoj menzi – Atentat na splitske fašiste Antonija Krstulovića i Luigia Pressela – Prefekt Zerbino uvodi policijski sat: »Tko se ne pokori nalozima javne sile bit će smjesta ubijen« – Guverner Bastianini traži policijska pojačanja – Formiran Izvanredni sud za Dalmaciju – Racije i hapšenja – U tvrđavi Kamerlengo strijeljano 12 splitskih rodoljuba – Ilegalno glasilo PK KPH Naš izvještaj: Našeg Hajduka pretvorili su u Mussolinija, našoj djeci nameće se tuđinski odgoj. Ne dajmo da fašisti u hrvatskoj Dalmaciji čine što ih je volja! – Pokrajinski komitet Komunističke partije pozvao na općenarodni ustanak – Odloženo otvaranje škola – Misa u sv. Duji za duše palih fašista

1. listopada

  • U Splitu, oko 21 sat, Veljko Neškovčin, član udarne grupe, pucao je na predsjednika HRS-a, Luku Čulića,[41] u njegovom prizemnom stanu nasuprot Realnoj ženskoj gimnaziji, Kod mosta br. 15. Na Čulića su kroz otvoreni prozor ispaljena četiri metka. Teško je ranjen u glavu, ali je ostao u životu. Idućeg su dana Talijani izvršili racije i hapšenja. Gizdić, 1941.,330, Kronologija, Kisić
  • Komisija talijanske Akademije, koja se sastojala od članova: Giovannoni, Maiuri, Marangoni, Paribant, i koja je imala zadatak dati svoje mišljenje o radovima popravaka i uspostave Dioklecijanove palače, u društvu prof. Crema, komesara za dalmatinske starine i prof. Abramića, direktora Splitskog muzeja, obišla je starine Splita, a osobito su se zadržali oko Peristila. Kisić
  • Questura Splita izdala je proglas kojim se pozivaju svi stranci da se do kraja mjeseca prijave policiji radi dobivanja dozvole boravka. Strancima su smatrali one građane koji nisu rođeni na anektiranom teritoriju i tu žive manje od 15 godina. Kronologija
  • Kruže glasine da Talijani namjeravaju preseliti Hrvatsko kazalište iz Splita u Zadar. Prema informacijama s općine, tamo se u tom pravcu već vode razgovori između komesara općine Tacconija i prefekta Zerbina.
  • U Žrnovnici posljednjih dana Talijani uporno tragaju za istaknutim drugovima – Tadijom Mihanovićem, Ilijom Aljinovićem (član KPH, poginuo u V. ofenzivi) , Matom Vladušićem (tvornički radnik, mehaničar, uhapšen 1942. godine, interniran i ubijen u Jasenovcu) i još nekima – koji se nalaze već više od tri mjeseca u ilegalnosti. Gizdić, 1941., 329

2. listopada

  • Komisija talijanske Akademije pohodila je Solin i Trogir, da bi idućeg dana o viđenom izvijestila guvernera Bastianinija u Zadru. Priča se da je komisija protiv spomenika Grguru Ninskom na Peristilu, i on će biti uklonjen. Izgleda da će sudbina toga kipa biti da bude saliven.
  • Danas je prefekt izdao zabranu prodaje rukotvorina, krznarije, šešira i postola bilo koje vrste, počev od 12 sati (podne). Danas se mora obaviti popis svih tih stvari koje se nalaze u prodajnim dućanima. Kisić

3. listopada

  • Bivši jugoslavenski činovnici, namještenici i nastavnici, koji su ostali ovdje u službi i primaju od talijanskih vlasti svoje prinadležnosti, ovih su dana, osim malih iznimaka, primili od NDH plaću za tri mjeseca u kunama.
  • Jutros su neki fašisti u crnim košuljama zaustavljali na ribarnici i Pazaru žene i oduzimali im zlatne prstene, kolajne i naušnice, jer »da je to dar domovini«, i izdavali im neke potvrde o preuzetom. Pričaju da jedna seljanka na Pazaru nije nikako htjela dati naušnice, no one su joj svejedno oduzete nakon par pljusaka. Kažu da su i mljekarice zaustavljali na Solinskoj cesti, i da je bila cernirana kavana na Narodnom trgu, te da su i nekim muškarcima oduzeli vjenčane prstene. Kisić
  • Il giornale d’Italia od 3. listopada, prenosi Kisić, donosi tekst pod naslovom »Fašističke realizacije u Splitu«: »U Splitu, u svega četiri mjeseca života fašističkog, Federacija borbenog Fascia već je izvela – pod upravom Federala odvj. Ferrucio Cappi, skvadriste i ranjenog za Stranku – znatne realizacije.

Liktorski dom[42] divno je uređen u historijskoj palači Bajamonti. Razni su uredi već u punoj aktivnosti.

Na poseban način brinuli su oko organizacije GIL-a i već su razni odredi splitske mladosti potpuno uređeni i prolaze naoružani ulicama oslobođenog grada, sred zapanjenog građanstva.

Dom GIL-a smješten je u jednoj velikoj palači i uređen na savršen način. Blizu GIL-ovog doma funkcionira također sastajalište mladosti, koja nema skrb vlastite rodbine, otvoreno svim organizacijama. Mladost ima na raspolaganju novine, kao i zabavu. Oni dnevno primaju hladni ručak. Navala mladosti, koja je na taj način otrgnuta od nezdravog ambijenta i uličnih pogibelji, je veoma znatna. Oni tako žive u fašističkoj atmosferi.

Od federalnog zapovjednika GIL-a otvorene su dvije krasne kolonije. U jednoj se nalazi u najljepšem predjelu Dalmatinske rivijere podignuta kolonija Bruno Mussolini; početni su radovi bili 10. srpnja, a već 4. kolovoza bilo je smješteno prvih 400 splitskih mališana kao gostiju očaravajućeg borovog gaja što se pruža obalama Jadrana.

U Kaštel Vitturiju permanentna je kolonija, tu je 150 sinova naroda primljeno u elegantnu zgradu na morskom igalu, opskrbljenu svim modernim komforom.

Znatno je razvijena djelatnost GIL-a u sportu: na osobiti način brine se o nogometu, rukometu, poljskim utrkama, plivanju, veslanju.

Ženski Fascio posvećuje svoju djelatnost pretežno pripomaganju. Fašističko blagovalište dnevno dijeli po 500 čorba manje imućnima i 100 ručaka radnicima i djeci. Fašističke posjetiteljice, na čelu s jednom specijalisticom pedijatrije, besplatno kući pregledavaju djecu, u Gradskoj bolnici također je razvijeno pripomaganje, kao i kod manje imućnih gradskih obitelji; fašističke posjetiteljice pohađaju i Vojničke bolnice te pružaju bolesnicima utješne predmete. Na željezničkoj stanici djeluje Okrepno mjesto za vojsku na prolasku.

Sa strane fašističke Federacije nije zapuštena ni kulturna strana: federal neprestano pohađa industrijske radnje, kao i narod, da im pruži okrepljujuću riječ vjere. Započela su predavanja i poduke da se objasni fašistički program, njegovi uspjesi i njegova ostvarenja. Kisić

Sekretar KPH od 1939. godine, došao je u Split pomoći dalmatinskim komunistima u reorganizaciji priprema za ustanak, što je nakon početnih neuspjeha bilo neophodno

Rade Končar. Sekretar KPH od 1939. godine, došao je u Split pomoći dalmatinskim komunistima u reorganizaciji priprema za ustanak, što je nakon početnih neuspjeha bilo neophodno

Početak listopada

  • S legalnom talijanskom propusnicom u Split je stigao iz Nikšića četnički vojvoda iz Balkanskih ratova Ilija Trifunović-Birčanin. Čim je došao, oko njega se okuplja društvena i politička građanska elita prijeratne Jugoslavije iz Splita i nekih krajeva Dalmacije. U kući dr. Tome Mimice održan je sastanak kojem su, pored Mimice i Trifunovića, prisustvovali Niko Bartulović i Radmilo Grđić. Na sastanku je dogovorena suradnja s Talijanima protiv partizana. Talijani, kojima je bila poznata Trifunovićeva misija, prihvaćaju ga u svojstvu komandanta »bosanskih, ličko-dalmatinskih i hercegovačkih četničkih odreda«.
  • U Split je došao, skriven u poštanskom vagonu, sekretar Centralnog komiteta KPH Rade Končar da bi pružio pomoć partijskoj organizaciji u Dalmaciji, kako bi se što prije oporavila od udarca koji joj je bio zadan stradanjem prvih partizanskih odreda. Izvor: Kronologija

4. listopada

  • Nekoliko fašista nastavilo je jučer i danas oduzimati zlatninu, ali, kako se priča, samo po kavanama.

List San Marco, koji je izašao oko 10 sati navečer 4. listopada, prenosi Kisić, donosi tekst pod naslovom »Ne prikuplja se zlato«. Kisić prenosi i reakcije građana: »Ali kako ćete protumačiti da su dva dana mogli ti kriminalni tipovi oduzimati zlatne predmete na javnim mjestima i bez ikakva straha, pred organima javne sigurnosti!? I na onakav način? Čista otimačina!«

Kisić piše i da su »danas u šetnji sasvim rijetke žene sa zlatnim nakitom, a velika većina muškaraca je bez vjenčanog prstena i zlatne kolajne za sat. Ljudi ne vjeruju komunikeju, koji uostalom nije obilježen da je službeni, i koji ne govori ništa što će biti s onim već oduzetim zlatom, niti ima kakva spomena što će se dogoditi onome koji bi slučajno došao tražiti svoje zlato«. Kisić

  • Guverner Dalmacije Giuseppe Bastianini izdao je naredbu o ukidanju splitske odvjetničke komore, a njenu je nadležnost preuzela posebno formirana komisija na čelu sa splitskim prefektom, koja je, na osnovi te naredbe, mogla oduzeti prava odvjetništva onima koji ne govore i pišu perfektno talijanski i koji su radili protiv »interesa nacije«. U istom se smislu postupilo prema općinskim bilježnicima. Kronologija
  • Fašističke vlasti dostavile su ovih dana svim školama okružnicu, u kojoj kažu da hrvatski jezik treba imati sporednu ulogu, a osnovni jezik je talijanski. Za odrasle đake i u nižim razredima obuku treba vršiti samo na talijanskome. Dalmaciju treba u povijesti Italije prikazivati kao njezinu pokrajinu, koja se uvijek borila protiv »barbarskog slavenstva«, a hrvatsku povijest nikako ne predavati. Tako pored ostalog u okružnici stoji: »Od dana sastanka direktora splitskih škola (22. rujna) u nastavi mora biti samo talijanski jezik«. Gizdić, 1941., 313-331

5. listopada

  • Prvi put od prošle godine priređen je izlet za Kaštel Stari parobrodom iz Splita, prigodom svečanosti Gospe Rožarice. Nije trebao »lasciapassare« i parobrodi Arbe i Buccari su bili prepuni, a poprilično ljudi je krenulo i autobusom i motornim čamcima iz Poljuda. Navečer je na povratku iz Kaštela, gdje je bio na fijeri, i vraćajući se kući stranputicom, ubijen od talijanske vojničke patrole jedan Solinjanin, jer se nije odazvao njihovoj naredbi da stane.
  • Činovnicima koji ureduju u Omišu, a obitelji su im u Splitu, talijanske vlasti od 6. listopada više ne dozvoljavaju da mogu prenoćiti kod obitelji, naime ne daje im se propusnica da ujutro otputuju za Omiš, a uvečer se vrate. Kisić
  • U Splitu, na sastanku Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju, sekretar CK KPH Rade Končar ukazao je na slabosti u dosadašnjem razvoju NOB-a u Dalmaciji i istakao da, s obzirom na tradiciju KP-a u ovom kraju i njegov utjecaj na mase, oružana borba u ovom dijelu naše zemlje može biti daleko masovnija, da oružane grupe moraju smjelije ulaziti u akcije, da se po gradovima, a osobito u Splitu, još više povećaju diverzantske akcije i oružani napadi i istakao još niz drugih zadataka, značajnih za razvoj NOP-a. Kronologija

6. listopada

  • Pod rukovodstvom Mjesnog komiteta KPH u Splitu zapaljen je talijanski transportni brod Palermo od 5500 bruto-registarskih tona, usidren u luci kod Javnih skladišta. Talijanska policija je uhapsila sve radnike koji su radili na istovaru broda. Brod Palermo je bio pun različite opreme za vojsku i streljiva. Uslijedila je brza intervencija vatrogasaca i vojske. Zbog požara uhapšena je i zatvorena sva posada broda, kao i stotinjak obalnih radnika. Dvadesetak ih je zadržano na policiji, a ostali su pušteni. Gizdić, 1941.,333, Kronologija
  • U 1 sat poslije podne došao je vlak iz Zagreba koji je trebao doći sinoć u 8.10. Priča se da je eksplodirala paklena mašina na pruzi i nanijela manje štete, tako da se pruga brzo mogla popraviti.
  • Oko 11 sati ujutro zapalili su se u stivi talijanskog trgovačkog parobroda nosivosti 5500 brt, ukotvljenog kod Javnih skladišta, sijeno i slama određeno za vojsku, koje se počelo iskrcavati. Odmah pri prvim znacima požara navrat-nanos iznesena su dva vagona municije koja se nalazila na palubi. Vatrogasci su odmah došli. Popodne je bilo uhapšeno stotinjak ljudi, među kojima su bili i obalni radnici. Sumnja se da je požar podmetnut. Uvečer je zadržano dvadesetak obalnih radnika, a drugi su pušteni.
  • Po gradu je publicirana naredba 2/10 kvestora Splitske provincije, kojom se pozivaju stranci da neodgodivo do 30. listopada podnesu propisnu prijavu o boravku u Splitu na Questuri, a u ostalim mjestima Splitske provincije karabinjerima. Tko dođe poslije 30. listopada, mora to uraditi najdalje kroz 24 sata. Tko se ne odazove ovoj naredbi, bit će izgnan iz teritorija Kraljevine Italije.
  • Autobusi splitskog autobusnog poduzeća (Sap) dobili su novi naziv SAS i sve natpise na talijanskom jeziku. Trogirsko autobusno poduzeće ima već duže od mjesec dana na svojim autobusima samo talijanski natpis SEAT (Societa Ente Automobili Trau). Kisić
  • S mnogih strana Dalmacije, koja pripada NDH, dolaze glasovi o neuspjesima ustaške mobilizacije za domobranstvo. Najveći neuspjeh mobilizacija je doživjela na otocima i uz morski pojas. Na Braču i Hvaru gotovo se nitko nije odazvao. Drugovi iz Omiša pričaju da se ni s tamošnjeg poljičkog terena pozvani ne odazivaju, već bježe ispred racija, koje se sve češće vrše s ciljem da se bjegunci pohvataju i silom otjeraju u domobrane. Od 54 pozvana u poljičkoj općini odazvalo se svega deset, a u krajiškoj općini od 30 pozvanih se nije javio niti jedan »obvezanik«.
  • Kada se navečer poslije policijskog sata vraćao kući s Klisa, fašisti su ustrijelili Andriju Bobana iz Rupotine bez ikakvog zaustavljanja i opomene. Pao je na cesti kod željezničkog tunela. Gizdić, 1941.,333

PJESMA O PITURU PAŠKI KOJI SE BORIO SA SMRĆU


I tiho je te noći
on s bombom u prsima
svako okno rastvarao,
sagibao se:
dijete usnulo tražio;
ni jedno dijete
nije u mraku dodirom prstiju probudio;
te noći je on,
pitur Paško, s bombom u prsima,
pred polazak u boj
svu djecu u ulici
izljubio.

Za sve vas, za sve vas,
za vaš san,
ići ću, mili moji,
– govorio je nad usnulim čelom –
za vaš modri, pitki dan
ići ću, mili moji,
u smrt ću poći.

neću vam, mili moji,
kriti
noćas ću se u ponoći
s njom
lice u lice
sa smrću, sa smrću
sukobiti.

Spavajte,
dišite mirno
ko zvijezde u vodi,
ništa, mili,
san je:
krv tamna moja pliva na vodi.

(ulomak)


Živko Jeličić

U Splitu, 1941., pitur je Paško jedne ljetne noći, u čamcu, doveslao do velikog okupatorskog parobroda i zapalio ga bombom. Osvijetljen plamenom pao je u ruke fašista. Nakon nekoliko mjeseci strijeljan je s tridesetoricom drugova u Šibeniku. Mogućnosti, br 8/10, 1981.

Živko Jeličić (1920.-1995.), hrvatski književnik, povjesničar književnosti, urednik i nakladnik. Pisao je pjesme, romane, drame, filmske scenarije, eseje i književne kritike. Prva zbirka pjesama Bijeli kum (1945.) i Kobila u inju tematski su vezane uz rat. Svoje je krativne snage posvetio proznom pisanju. »Strastveno je mikroanalitički ocrtao sudbine splitskih obitelji, posebice u nedaćama rata i okupacije (Kap stida, Mlada koža, Šašava luna)« (T. Maroević)

7. listopada

br. 91 od 7 listopada 1941.

Naš izvještaj. br. 91 od 7 listopada 1941.

  • U Splitu je rasturen letak što ga je izdao i umnožio na ciklostilu Mjesni komitet KPH Split pod naslovom »Prva omladinska demonstracija 25. rujna 1941.«, a u povodu demonstracija srednjoškolske omladine u Splitu.
  • U Splitu, na željezničkoj stanici, udarne grupe spalile su šest vagona slame namijenjene talijanskoj vojsci.
  • U tvornici cementa u Majdanu radnici su uništili dva sita, zbog čega su peći zaustavile rad. Poslije toga tvornica je radila samo s 25 posto produkcije. Kronologija
  • Naš izvještaj u 91. broju poziva sve seljake da se ne daju kolonizirati. Ustaške vlasti hoće, naime, siromašne seljake vrbovati za koloniziranje na imanja poklanih srpskih obitelji u raznim krajevima NDH. Velika imanja i trgovine bogatijih ljudi, poklanih Srba i Židova, prigrabila je za sebe vladajuća Pavelićeva banda, a u opustjele i opljačkane seoske kućice i na škrte parcele neobrađenog zemljišta ustaše bi htjeli naseliti hrvatski živalj; žele na taj način, ako im uspije, još više produbiti jaz između hrvatskog i srpskog seljaka. Prema prikupljenim informacijama, iz Dalmacije se gotovo nitko ne da na ustaški mamac. Vrlo su rijetki i proustaški tipovi koji će se odlučiti na kolonizaciju. Gizdić, 1941., 334

8. listopada

Splićanin Antonio Krstulović na čelu jedne od mnogobrojnih fašističkih parada

»Domaći« fašist. Splićanin Antonio Krstulović na čelu jedne od mnogobrojnih fašističkih parada

  • Među talijanskim vojnicima u Solinu prenose se vijesti o mogućnosti separatnog mira Italije sa Saveznicima. U čast mira oni piju po svim gostionicama i vesele se.
  • U Klisu je, prilikom ulaska u razred, učiteljica Margarita Dragičević pozdravila djecu fašističkim pozdravom. Djeca su joj međutim, otpozdravila stisnutim šakama. Ona se u bijesu okomila na nekoliko djece i tražila da fašistički pozdrave. Usprkos batinama, djeca su svaki put odgovarala stisnutim šakama. Mali Ante Gizdić dobio je sedam šiba, ali je poslije svakog »obroka« opet pozdravljao stisnutom šakom. Gizdić, 1941.,334
  • U 3 sata poslije podne Đermano Senjanović[43] bacio je u Viškoj ulici bombu na automobil u kojem su bili splitski fašisti Antonio Krstulović i zet mu Luigi Pressel. Bomba je pala 15-20 m dalje od auta, zato što je bačena iz veće daljine, pa je samo Pressel povrijeđen. Zbog toga su fašisti odmah počeli s pretresom okolnih kuća. Pretreseno je oko 250 kuća i uhapšene su 62 osobe. Po bacanju bombe Senjanović se sakrio u potkrovlje obližnje kuće u kojoj je stanovao, a koje Talijani slučajno nisu pretresli. Gizdić, 1941.,335
Shematski prikaz akcija koje su aktivisti NOP-a izveli od 11. rujna do 9. listopada

Okupator na meti. Shematski prikaz akcija koje su aktivisti NOP-a izveli od 11. rujna do 9. listopada

9. listopada

  • Dr. Antun Pilepić, svećenik iz Splita, izvijestio je Ministarstvo vanjskih poslova NDH da Questura u Splitu traži da se svi »stranci« (rođeni izvan anektiranog područja ili oni koji na njemu borave manje od petnaest godina, op. aut.) prijave policiji radi dobivanja dozvole boravka, te da talijanske vlasti vrše pritisak na građane kad se izjašnjavaju o nacionalnoj pripadnosti. U dopisu među ostalim stoji:

»Dozvolite da iz tužnog Splita javim Vašoj Preuzvišenosti najnoviju peripetiju okupatorskih vlasti. Kvestor je dana 1. o. mj. izdao proglas da se svi »stranci« moraju do kraja mjeseca prijaviti Questuri u svrhu da dobiju dozvolu boravka. Nije nigdje označeno što podrazumijeva riječ »stranci«. Oni koji su se rodili u Splitu ne smatraju sebe nikako »strancima« ali ni Talijanima, osim par izroda. Ti se neće prijaviti. Glede drugih, bilo je izjava, u raznim prigodama, da imaju pravo državljanstva oni koji borave na anektiranom teritoriju barem 15 godina. Međutim, pošao je prekjučer omladinac Niskota, stopostotni Hrvat, da se prijavi kao takav. Činovnik ga je upitao koliko godina boravi u Splitu. Odgovorio je: ‘Sedam’. Odmah ga je otpravio izjavom: ‘Vi ste Talijan’! Gospođa dr. Vrandečića zatražila je nedavno propusnicu. Na upit je odgovorila da je Hrvatica. ‘Koliko ima da ste u Splitu?’ upitao je agent. ‘Devet godina’, odgovorila je. Na to je on opazio: ‘Makar da ste devet mjeseci, Vi ste Talijanka’.

  • Liječnici dobiše neke tiskanice koje trebaju ispuniti. Jedan je upitao Talijana, dr. Karamana, kako će odgovoriti na pitanje koje je narodnosti, kad je Hrvat. Karaman mu reče: ‘Najbolje napisati ex-Jugoslavo’. Unicum! Negativna narodnost. Da izbjegnu ime »Croato« napisali su u proglasu GIL-a za dječje kolonije da se mogu upisati i djeca kao »ex-Jugoslavi«. Čuo sam da su mnogi liječnici napisali »Croato«. Par njih ‘razumelita dalmata’, veli »ex-Jugoslavo«. Ovaj izraz ex-Jugoslavo čini se da se najviše preporučuje; reče mi jedna moja učenica da su i njezini roditelji u prijavi kao stanari tako napisali. Rezultat, u zamisli naših falsifikatora narodne volje, bi imao biti ovaj – na kraju će proglasiti: Mi smo javno pozvali strance neka se prijave. Imali su vremena mjesec dana. Hrvatima (oni ne žele razlikovati narodnost i podaništvo) se priznalo, recimo, tisuća ili dvije. Vidite dakle, da je Split talijanski grad. Znam da to neće zaslijepiti Nijemce, ali Talijani će u svojoj štampi to isticati. Dakako, misle, dokaz je ono što je već prije tri-četiri mjeseca general rekao kanoniku Lugeru prigodom jedne vojničke parade. Luger je rekao generalu da je Poglavnik izjavio da će u Splitu samo vojska biti talijanska a ostalo sve hrvatsko. General se na to zbunio te kazao: ‘Ne dolazi se tako lako na razgovor Poglavniku’, a zatim: ‘Kakvi Hrvati? Ovdje neće biti opcije. Tko je tu, taj je Talijan’. Čini se da su posljednjih dana, valjda iza posjete Bastianina Mussoliniju, naši Talijani mirniji. Govori se čak da vlasti neće otvoriti najavljenu srednju talijansku školu, zbog čega se mjesni irendentisti bune. Nedavno je jedan oficir u Jelsi izjavio nekom gospodinu koji je meni tu izjavu opetovao: ‘Mi nismo sigurni da ćemo dobiti rat. Šta mislite, kad bi bili sigurni, da bismo bili tako dobri s Vama? Drugačije bismo postupali! Vojnici, samo kad mogu, tuže se na rat i žele se vratiti kući’.« Pismo Antuna Pilepića, 1./ 413.
  • Oko 8 sati navečer bačene su dvije bombe na karabinjera kod bivšeg sokolskog vježbališta. Zbog učestalih akcija na Talijane i njihove špijune, posljednjih su dana ulice Splita zarana puste. Talijani odreda legitimiraju malobrojne prolaznike već u 7 sati. Tijekom noći blokirali su dio grada oko sokolskog vježbališta, vršili premetačine, mlatili i hapsili ljude, kao što se to redovito događa u ovakvim situacijama. Gizdić, 1941.
  • Pušteni su iz zatvora oni koji su bili zadržani glede požara u parobrodu. Danas je prestao sukljati dim iz parobroda i vatrogasci crpe vodu. Parobrod je prilično oštećen vatrom. U raznim trgovinama, bufetima, kavanama, bankama, nalazi se na bijelom kartonu ojačanim slovima štampano: PNF – Federazione Fascista – Spalato. »Qui si saluta romanamente. Ricordiamoci che simao in guerra ognirinunzia con sacrificio affretta la vitoria. – Tutte le enegie devono essere rivolte. Battere tutti i nemici. – Nessuno la potuto fermarci – nessuno ci fermera. – Roma – Doma«.[44] Kisić
  • Pukovnik Butti je u 9.30 sati telefonom izvijestio Guvernatorat Dalmacije da je »u Splitu, u vezi jučerašnjeg atentata na fašiste Prassela i Krstulovića, uhapšeno 62 i saslušano 250 osoba s negativnim ishodom.« Zapis o telefonskom izvještaju,1./ 295, .

10. listopada

  • U izvještaju PK Dalmacije CK KPH, koji je dospio u ruke neprijatelja, te je preveden na njemački jezik, stoji da je omladina koja stoji pod utjecajem jugoslavenskih nacionalista, odnosno četnika, odbila u posljednje vrijeme suradnju s KPH. I omladina HSS-a, s kojom je u zajednici SKOJ namjeravao izdati letak, protivila se da se u tom letku govori o borbi protiv fašizma. Oni su za to da se vodi borba protiv odnarodnjivanja. Gizdić, 1941.,336-339
  • Dva velika motorna autobusa s natpisom Zara - Sebeniko - Spalato, stacionirala su se na obali. Ovi autobusi pripadaju društvu autobusnog prometa Dalmazia-Montenegro, te će iz Splita biti uvedena redovita pruga do Kotora, tj. Cetinja. Kisić

11. listopada

  • List San Marco donosi da je guverner Bastianini, na zauzimanje općinskog komesara Antonija Tacconija, isposlovao od Ducea četiri milijuna lira: dva milijuna za restauriranje vodovoda, a po jedan za popravak plinarske radionice te bolje uređenje gradskih ulica.
  • Po Splitu se besplatno dijeli brošura malog formata od 32 stranice pod naslovom »La Guerra contro la Russia bolsevica«, tiskana u Rimu. Kisić
  • Talijani su, da bi svojim zločinima mogli dati »legalnu« formu i mogli prići masovnom stijeljanju antifašista, formirali Izvanredni sud za Dalmaciju. Naredbu u ustanovljavanju tog pokretnog suda izlijepili su danas na sve strane. Napisana na hrvatskom jeziku, onako kako su je sastavili Talijani, ona glasi:
Preslik dekreta talijanskog guvernera Bastianinija od 11. listopada o formiranju Izvanrednog suda za Dalmaciju

Pogubljenja splitskih antifašista. Preslik dekreta talijanskog guvernera Bastianinija od 11. listopada o formiranju Izvanrednog suda za Dalmaciju

»Izvanredni sud za Dalmaciju

Mi, GIUSEPPE BASTIANINI

VITEZ VELIKOG KRIŽA
REDOVA SS MAURICIJA I
LAZARA I TALIJANSKE KRUNE

NAMJESNIK ZA DALMACIJU

na temelju ovlasti, koje nam je dao Kraljevski Dekret od 7. juna 1941.-XIX. br. 453

NAREĐUJEMO:

Čl. 1.

Konstituiran je Izvanredni sud sačinjen od predsjednika i dva sudca, koji će biti određen našim Dekretom.

Funkcije državnog tužioca vršit će jedan oficir Vojne i Dobrovoljne milicije javne sigurnosti (MVSN).

Zapisničke funkcije će biti povjerene osobi koju će od slučaja do slučaja određivati predsjednik.

Čl. 2.

Predsjednik saziva kolegij i određuje mjesto suđenja.

Čl. 3.

Prije nego započne rasprava, predsjednik i suci, u prisustvu optuženog, prisežu da će izvršiti svoje funkcije kao ljudi časti i savjesti.

Optuženiku može pomagati jedan branitelj i on ima posljednju riječ.

U svemu ostalom predsjednik određuje o proceduri.

Kad završi rasprava, kolegij tajno odlučuje o kazni, a zatim, u prisustvu državnog tužioca, optuženog i branitelja, predsjednik čita presudu i naređuje da se neposredno izvrši. Ne dozvoljava se nikakav lijek protiv presude Izvanrednog suda.

Čl. 4.

U nadležnosti Izvanrednog suda spadaju zločin bilo izvršenog bilo pokušanog ubistva zbog političkih razloga, atentati protiv državnog ustava, uništenja, pljačke, pokolji, te svaki drugi pokušaj izvršen zbog političkih razloga, ustanovljavanje i vođenje komunističkih ili bilo kojih drugih udruženja ili pripadanje istima.

Svi ovi zločini kažnjavaju se kaznom smrti. Našim dekretom može se prenijeti u nadležnost Izvanrednog suda svaki drugi zločin za koji je predviđena kazna smrti.

Čl. 5.

Ova se naredba objavljuje afiširanjem i odmah stupa na snagu.

iz Namjesnikove palače, u Zadru, 11. oktobra 1941.-XIX.«

Gizdić, 1941., 339-341

Strijeljanja su izvršena istoga dana
Strijeljanja su izvršena istoga dana

Sjedište Izvanrednog suda u Kavanjinovoj. Strijeljanja su izvršena istoga dana

13. listopada

Faksimil prve stranice izvještaja splitske Prefekture o presudi kojom je Izvanredni sud za Dalmaciju 15. listopada osudio na smrt grupu splitskih antifašista

Pogubljenja splitskih antifašista. Faksimil prve stranice izvještaja splitske Prefekture o presudi kojom je Izvanredni sud za Dalmaciju 15. listopada osudio na smrt grupu splitskih antifašista

  • IZVANREDNI SUD ZA DALMACIJU: 17 GRAĐANA RODOLJUBA OSUĐENO NA SMRT – Izvanredni sud za Dalmaciju (Tribunale Straordinario) na pretresima u Šibeniku (13. listopada) i Splitu (14. listopada) osudio je 17 građana-rodoljuba kao pobunjenike na smrt (šest uhapšenih na pretresu u Šibeniku i 11 na pretresu u Splitu) i 17 osoba (sedam u Šibeniku i deset u Splitu) na vremenske kazne od dvije do 20 godina robije.

List San Marco od 15. listopada objavio je presudu[45] od 14. listopada tek osnovanog Izvanrednog suda za Dalmaciju. Sudu je predsjedavao general Pietro Caruso. Većina osuđenih na smrt nema ni 21 godinu, a trojica imaju manje od 18 godina. Osuđeni splitski rodoljubi odvezeni su kamionima u Trogir, uz veliku vojničku pratnju. Gizdić, 1941.,342

  • U Splitu su navečer oko osam sati članovi Partije bacili dvije bombe na skladište municije i benzina 22. auto-odreda divizije Cacciatori delle Alpi, koje se nalazilo blizu bivšeg Sokolskog vježbališta. Uništeno je 480 litara ulja za motore. Odmah su poduzete opsežne redarstvene mjere, te je iste večeri pohapšen priličan broj ljudi, većinom radnika. Kisić, Kronologija
  • U Splitu, na sportskom igralištu Hajduka (Bruno Mussolini), članovi udarnih grupa bacili su nekoliko bombi na kantonman 3. vatrogasnog bataljuna, ali bez posljedica. Kronologija
  • Posljednjih dana učestale su blokade i racije u Solinskom bazenu, te pretresi kuća i hapšenja. Pri toj zločinačkoj raboti fašisti ne prežu ni od čega niti štede ikog, makar se radilo i o teško bolesnima ili o nejakoj djeci. Oni sve odreda maltretiraju. Noću upadaju u kuće, tuku svakog tko im se učini imalo sumnjiv ili izrekne, odnosno pokaže i najmanji prigovor ili negodovanje. Gizdić, 1941.,345
  • Ružno i prohladno vrijeme, pa pomrčina i ovo stanje jako je utjecalo na šetače; tako da se oni koji žive na periferiji već oko 7 sati vraćaju kući, oni koji žive bliže centru već u 8 sati, a najdalje u 9 sati. Kasnije se rijetko viđa šetača, a ni kavane i bufeti nisu puni. Ovom trendu da se ide kući ranije, mnogo doprinosi i činjenica da poslije 9 sati karabinjerske patrole traže legitimaciju.
  • Večeras je, nakon prvih dana travnja, potpuno uvedena javna rasvjeta na obali, po gradu i periferiji. Do sada je nije bilo osim na nekim ulicama i trgovima, i to s aponiranim žaruljama. Kisić

14. listopada

  • U arhivu planova splitskog Brodogradilišta izazvan je požar koji su fašisti ubrzo ugasili.
  • Guverner Dalmacije Bastianini zatražio je od Ministarstva unutarnjih poslova u Rimu da se, zbog sve teže političke situacije, naročito javne sigurnosti, poveća broj osoblja policije u Splitskoj provinciji. Kronologija
Ovdje su 14. listopada strijeljani splitski rodoljubi
14. listopada, streljački vod priprema se za egzekuciju splitskih rodoljuba

Trogirska tvrđava Kamerlengo. Ovdje su 14. listopada strijeljani splitski rodoljubi; 14. listopada, streljački vod priprema se za egzekuciju splitskih rodoljuba

15. listopada

Jedan od strijeljanih

Šime Krstulović. Jedan od strijeljanih

  • Na osnovi presude Izvanrednog suda za Dalmaciju od 14. listopada, u tvrđavi Kamerlengo u Trogiru talijanski fašisti strijeljali su člana Mjesnog komiteta SKOJ-a za Split Matu Golema, kasnije proglašenog za narodnog heroja, i još 11 splitskih rodoljuba: Tomo, Josip i Jure Mrduljaš, Ante Vidović, Mate Čerina, Šime Krstulović, Ljubo Mašić, Davor Matković, Rudolf Viđak, Eduard Ferderber i Ivan Miletić.

U izvještaju Izvanrednog suda za Dalmaciju od 20. listopada o držanju komunista na strijeljanju se, pored ostalog, kaže: »… Osuđenici, koji su za vrijeme pretresa imali pasivno držanje, pretvarajući se kao da ne znaju talijanski jezik i tvrdeći da nikada nisu pripadali Komunističkoj partiji niti su ikada slijedili tu nauku, te da se među sobom ne poznaju, saslušali su čitanje presude s očitim i razmetljivim cinizmom. Prilikom prijevoza na mjesto izvršenja smrtne kazne započeše da pjevaju Internacionalu, ali su ušutkani energičnom i brzom intervencijom karabinjera koji su bili u pratnji. Pred vodom za strijeljanje, oni koji su imali slobodne ruke izmijeniše komunistički pozdrav pružajući ruku stisnutom pesnicom, sve dok ih plotuni nisu oborili …« Kronologija

  • Gizdić daje nešto drukčiji opis strijeljanja u Trogiru: »Talijani su strijeljali jednog po jednog. Posljednjeg su strijeljali Juru Mrduljaša; prije nego što je i on smaknut, dva je sata morao gledati postrijeljane; dotle su mu fašisti nudili život ako kaže gdje je skriveno oružje, ali sve im je bilo uzalud. Smrtna presuda nije izvršena nad rodoljubima koji su bili u bijegu. To su Elko Mrduljaš, Makso Santini, Milivoj Barić, Milorad Anšpiler, Frane Barić, Đermano Senjanović i Adolf Doležal.« Gizdić, 1941., 345
  • U splitskom Brodogradilištu radnici su podmetnuli eksploziv u ložište kotla minonosca Orao, kome su talijanski okupatori dali ime Vergada. Brod je teško oštećen. Zbog toga su fašisti uhapsili 105 radnika Brodogradilišta. Ne samo da je kotao broda Orao uništen, nego je brod toliko oštećen da je »sjeo« na dno mora. Gubitak ovog broda za Talijane je velik, jer se brod spremao uskoro izići iz »reparature« i otploviti u pratnji jednog konvoja za Italiju.
  • Više se ne vrši služba autobusa SAS-a ni SEAT-a. Sada su autobusi SITA s talijanskim natpisima, npr. Spalato - Vragnizze, Spalato - Salona; Botticelle itd. Kisić
  • Iz Glavne pošte u Splitu drugovi Mate Bilobrk i Krešo Jerin oteli su geštetner aparat najmodernijeg tipa, koji je radio na struju. Uz pomoć tridesetak drugova aparat je iz pošte prenesen u kuću Šime Poduje. Na njemu je neko vrijeme štampan i list Naš izvještaj. Pomoću geštetner aparata može se za sat-dva odštampati 5000-10.000 letaka. Akcija je izvedena ujutro, kad je u pošti najveći promet, usprkos tome što je čuvaju karabinjeri. Gizdić, 1941., 349, Kronologija
  • U Žrnovnici su tijekom noći između 14. i 15. listopada članovi MK Žrnovnice, zajedno s nekoliko drugih članova KPH i SKOJ-a, uzeli 16 pušaka, jedan mitraljez i četiri puškomitraljeza, te šest sanduka bomba i municije. Ovo oružje je Mačekova zaštita po kapitulaciji Jugoslavije u mjesecu travnju sakrila u bunkeru koji je za to brižljivo pripremljen. Ovo oružje mačekovci su pospremili uz najveću konspiraciju. Najprije su ga donijeli na određeno mjesto njih osmorica. Zatim su ga četvorica prenijela dalje i konačno dvojica spremila na drugo mjesto, u bunker. Prema tome, samo su njih dvojica znali za lokaciju gdje je skriveno oružje. Ipak su članovi MK Žrnovnice, posredstvom jednog svog simpatizera među mačekovcima, doznali od jednog od dvojice koji su definitivno spremili oružje, Lolića, gdje se ono nalazi. Oružje su prenijeli na Mosor, u pećinu zvanu Pusti Kačić, gdje se otprije nalazio dio oružja kojim je raspolagao MK Žrnovnice. Gizdić, 1941., 348

16. listopada

  • U Splitu je pod najtežim uvjetima fašističke okupacije izašao 100. broj lista Naš izvještaj, glasila PK KPH za Dalmaciju. Tako u tom broju Našeg izvještaja na prvoj stranici stoji:

»U času kada su krvoločni okupatori opet prolili krv desetaka naših rodoljuba, naših radnika, intelektualaca i građana, naše omladine, Naš izvještaj doživljava 100. broj.« Gizdić, 1941.,347, Kronologija

  • Oko 19.30 sati bačene su četiri ručne bombe na Talijane u Splitu, prva u Getu, zatim druga na raskršću Poljičke i Viške ulice, treća u Tartaglinoj ulici, a četvrta u parku. Koliko se zna, ubijena su tri neprijatelja, a oko 30 ih je ranjeno. Panika je zahvatila sve fašiste, karabinjere i vojnike koji su se zatekli na ulicama. Pošto su se pribrali, digli su uzbunu i otvorili pucnjavu na sve strane; po starom običaju fašisti pucnjevima hrabre sami sebe.
  • U splitskom Brodogradilištu jučer su radnici zapalili jednu baraku. U njoj se čuvala ratna oprema – boje i razni skupi dijelovi za razarač Split, koji je u gradnji još od prije rata. Gizdić, 1941.,350

17. listopada

  • Prije nekoliko dana splitski Fascio po naredbi Questure preuzeo je prostorije i imovinu Hrvatske čitaonice na Obali. Skinuta je odmah natpisna tabla.
  • Raspuštena je Jadranska straža i njezina pokretna i nepokretna imovina dodijeljena društvu Lega Navale Italiana sa sjedištem u Rimu. U zgradi kraj Sustipana već se bila smjestila talijanska vojska odmah po dolasku u Split. 18. listopada je slijedila formalna predaja novoustrojenoj splitskoj podružnici toga društva. Kisić

18. listopada

  • U Splitu, u oficirskoj menzi, otrovano je vino namijenjeno talijanskim oficirima. Prije nego što se oficirima serviralo, dva vojnika su kušala to vino i odmah pala u nesvijest te su preneseni u bolnicu. Kronologija

19. listopada

  • U Splitu su diverzanti bacili bombu na skladište goriva 22. auto-odreda divizije Cacciatori delle Alpi, ali nije pričinjena šteta. Druga bomba bačena je na talijansku patrolu od jednog karabinjera i četiri vojnika na raskršću Corso Italia (kasnije Prvoboraca, a danas Ulica kralja Zvonimira) sa Smodlakinom ulicom (tada Via Leonardo Pezzoli, kasnije Rade Končara, a danas Pojišanska). Ranjeni su jedan narednik i jedan pripadnik Crnih košulja. Talijani su izvršili u Splitu brojna hapšenja. Kronologija
  • Danas popodne nisu propušteni u Split činovnici koji ureduju u Omišu, a obitelji su im u Splitu.

Direkcija pošta, koja je premještena u Makarsku, seli se, te su činovnici dobili naredbu od talijanskih vlasti da se u roku od osam dana, a direktor Quien u roku od pet dana, odsele s obiteljima. Govori se da je već dobar dio namještaja poslan u Zadar, gdje je direkcija pošta za talijansku Dalmaciju. Kisić

20. listopada

  • Iz Splita je Pokrajinski komitet KPH za Dalmaciju uputio poziv narodu Dalmacije na općenarodni ustanak protiv talijanskog okupatora. U pozivu, pored ostalog, stoji: »…Diži se narode u Dalmaciji! Ni mi ne smijemo zaostati! Stupajmo složno u jedinstveni nacionalno oslobodilački front s ostalim narodima Jugoslavije! Zbijmo se čvrsto u borbene redove svi koji smo spremni boriti se protiv okupatora i njihovih domaćih slugu, bez obzira na klasnu, nacionalnu, vjersku i političku pripadnost!«
  • U Splitu, kod Porta Aurea (Zlatnih vrata), član Partije Andrija Remenji bacio je bombu na talijansku patrolu koju su sačinjavali karabinjeri i vojnici crnih košulja. Poslije pola sata, na Narodnom trgu, u blizini istog mjesta Krešo Jerin je bacio drugu bombu. Ranjeno je sedam talijanskih vojnika i nekoliko civila. Do ranjavanja civila došlo je zbog nepreciznog bacanja bombe u samoobrani. Talijani su izvršili brojna hapšenja u Splitu.
  • Preko svog lista Naš izvještaj br. 104, koji je štampan u Splitu, Pokrajinski komitet KPH za Dalmaciju upoznao je narod Dalmacije s izdajničkim radom tzv. Srpskog komiteta u Splitu. Na uvodnom mjestu je pisalo: »Urukalo, Jevđević, Buić, Birčanin i kompanija spremaju novu izdaju srpskog naroda. Kako saznajemo, tzv. Srpski komitet u Splitu, koji, među ostalima, sačinjavaju Urukalo, Jevđević, Buić, Birčanin, Grđić i dr., složio se s talijanskim okupatorskim vlastima u tome da će pomoći okupatorima da »umire« srpski živalj u Bosni, Lici i ostalim hrvatskim krajevima, ako Talijani okupiraju te krajeve … Dok narod ustaje u borbu s oružjem u ruci, oni hoće da narodu zabiju nož u leđa, ali srpski narod neće nasjesti ovoj izdajničkoj raboti, on će se s hrvatskim narodom boriti do potpunog oslobođenja domovine od stranih okupatora i njihovih domaćih slugu…« Kronologija
Zabrana kretanja gradom od 21. listopada, jedna od brojnih što ih je uvodio talijanski prefekt Zerbino

Coprifuoco. Zabrana kretanja gradom od 21. listopada, jedna od brojnih što ih je uvodio talijanski prefekt Zerbino

21. listopada

  • Zadnjih dana policija studentima, koji idu na nauke u Zagreb, izdaje propusnice za odlazak, ali bez povratka. Kisić
  • U Solinu su borci Solinskog partizanskog odreda Mile Grubišić i Mirko Drašković, s još dvojicom drugova, otvorili vatru iz puškomitraljeza i pušaka, a ujedno bacili bombu na stražu karabinjera dodijeljenih tamošnjoj kontrolnoj stanici, koja se nalazila pored mosta usred mjesta. Gizdić, 1941., 360, Kronologija
  • Između Žrnovnice i Stobreča ilegalci su prekinuli vojnu telefonsku liniju. Kronologija
  • U Splitu je prefekt Zerbino izdao oglas kojim se uvodi u gradu policijski sat od 18 do 6 sati ujutro. »… Tko se ne pokori nalozima javne sile, bit će smjesta ubijen. Ista sudbina stići će svakoga onoga tko pruži utočište zločinačkim atentatorima«, stajalo je u oglasu. Kisić, Kronologija

22. listopada

Proglas prefekta Splitske provincije o raspisivanju nagrade za denuncijante

Nagrade za denuncijante. Proglas prefekta Splitske provincije o raspisivanju nagrade za denuncijante

  • U Splitu je prefekt Zerbino izdao, po drugi put, oglas kojim je raspisana nagrada od 10.000 do 50.000 lira onome tko prijavi rušitelje javnog reda u gradu. »Imena onih koji se za ovu svrhu budu obraćali javnim vlastima, ostat će, na njihovo traženje, u tajnosti«, stajalo je pored ostalog u oglasu.
  • Lučki zapovjednik Pomorskog okružja Split zabranio je svaku plovidbu u zabavne svrhe u vodama i lukama splitskog okružja s bilo kojom lađom ili plovnim sredstvom na vesla, jedra ili drugi mehanički pogon. Prekršitelj će biti kažnjen, a plovno sredstvo zaplijenjeno.
  • Prefekt Splita dr. Paolo Zerbino izdao je naredbu da se srijedom, četvrtkom i petkom ne smiju praviti ni prodavati slatkiši koji se prave iz bilo koje vrste brašna, maslaca ili masti uopće, te jaja, mlijeka i šećera. Kisić, Kronologija

23. listopada

  • U tupinolomu tvornice cementa u Sv. Kaji u Solinu, oko 21.30, jedan ilegalac stavio je u pokret dizalicu za vagonete u cilju da je uništi. Međutim, čuvar je ovo blagovremeno primijetio i spriječio sabotažu. Kronologija

24. listopada

  • Talijanska patrola sastavljena od petnaest vojnika, karabinjera i »financa«, opkolila je nekoliko kuća u predjelu Gašpići u Solinu, radi pretresa stanova i pronalaženja oružja. Tom prilikom pružio im je otpor, vatrom iz pištolja, radnik Ivan Milišić, ali u bijegu je ranjen. Uspio je pobjeći, a jedna članica SKOJ-a mu je odmah pružila pomoć i spasila život.
  • Između Solina i Klisa borci Solinskog partizanskog odreda pokidali su vojnu telefonsku liniju i odnijeli 300 metara žice. Kronologija
  • U listu Naš izvještaj, Glasilu PK KPH za Dalmaciju, u broju 107 od 24 . listopada, među ostalim se navodi:

»Dom našeg slavnog Hajduka pretvoren je u koloniju Bruno Mussolini, a njegovi zidovi zagađeni blesavim fašističkim parolama. Izruguje njegove povelje koje mu daju naslov prvaka Hrvatske. (…) Građani, profesori, rodoljubi! Ne dajmo da fašisti u hrvatskoj Dalmaciji čine što ih je volja! Tražimo da se ne vrše nikakva otpuštanja iz službe naših službenika nastavnika, da se u hrvatskim školama priznaje kao nastavni jezik samo hrvatski i da se našoj djeci ne nameću nikakvi tuđinski, već samo i isključivo hrvatski odgoj.« Naš izvještaj, 1./ 92.

25. listopada

  • U Stobreču su talijanska fašistička policija i karabinjeri opkolili grupu članova KPH koji su se iz Splita, po zadatku Pokrajinskog komiteta, prebacivali na Biokovo radi formiranja Biokovskog partizanskog odreda. Tom prilikom u bijegu je poginuo Josip Jurčević-Bepica, koji je do kolovoza 1941. bio sekretar Okružnog komiteta KPH za Makarsku. Ranjeni su Jure Predelj i Juraj Andrijašević iz Makarske. Uhvaćeni su Slavko Gobin iz Kalija kod Zadra i Vojislav Popović iz Splita. Ostala trojica drugova iz te grupe spasila su se bijegom.
  • Između Solina i Klisa borci Solinskog partizanskog odreda pokidali su vojnu telefonsku liniju i odnijeli sto pedeset metara žice. Kronologija

26. listopada

  • U Splitu je formiran Prvi fašistički odred Milizia Volontaria per la Sigurezza Nazionale (MVSN) - Dobrovoljna milicija za nacionalnu sigurnost. U prisustvu komandanta odreda Consolea Scalzija, prefekt dr. Paolo Zerbino im je pred zgradom Prefekture održao govor i istakao zadatke odreda, rekavši da je »…danas osnovan prvi odred MVSN - prvotna jezgra iz koje će se razviti buduća splitska Legija«. Kisić, Kronologija
  • U Splitu, u blizini tvornice soda-vode Braća Čipčić, karabinjeri su pronašli komunistički propagandni materijal i puščano streljivo, zbog čega su uhapsili pet radnika zaposlenih u toj tvornici. Kronologija

28. listopada

  • U Splitu, u Vrhmanuškoj ulici,[46] član udarne grupe Nikola Subota bacio je bombu na patrolu talijanskih karabinjera i vojnika, a dva sata kasnije članovi udarne grupe Ante Buble i Veljko Neškovčin bacili su drugu bombu u Balkanskoj ulici (tada Via Roma, danas Vukovarska), kod Higijenskog zavoda, na patrolu divizije Cacciatori delle Alpi, a treću kod ribarnice. Talijani su otvorili vatru na članove udarne grupe, ali bez rezultata.
  • U Splitu su fašisti svečano proslavili godišnjicu Pohoda na Rim. U Stolnoj crkvi održana je misa za pokoj duša palih fašista. Na Obali su postavljene talijanske zastave, većina dućana u gradu je okićena, kao i neki stanovi. U blizini Marjana otvoreno je sastajalište talijanske fašističke omladine (GIL - Gioventu Italiana del Littorio) Tommaso Gulli. Zatim je gradom prošla povorka fašista koji su pjevali fašističke pjesme. Kisić, Kronologija

29. listopada

  • Talijanske fašističke vlasti su ponovno odložile na neodređeno vrijeme otvaranje svih škola u gradu. Škole nisu bile otvorene kako je to bilo predviđeno 5. rujna, a ni kasnije u određeno vrijeme: 10. i 29. listopada. Kisić, Kronologija

30. listopada

  • Talijanski dnevnik Il popolo donosi napis o strijeljanju u okolici Rima Miloša Knezovića i Splita, kojeg je tamošnji sud osudio na smrt. Osuđen je zbog toga što je navodno bio kriv za potapanje jednog talijanskog trgovačkog broda kod Stobreča. Druga dvojica naših ljudi osuđena su na robiju od 30, odnosno 26 godina. Gizdić, 1941.,375

ZA NACIONALNU OSLOBODILAČKU FRONTU

U listu Naš izvještaj, glasilu PK KPH za Dalmaciju, broj 96. od 12. listopada 1941., navedeni su temeljni ciljevi i zadaci NOR-a

Stvaranje nacionalne oslobodilačke fronte neotklonjivo se nameće svim porobljenim narodima, koje fašizam ugnjetava i nastoji sistematski potpuno uništiti. Ukoliko porobljeni narod ima i trunka nacionalne svijesti i političke zrelosti, onda mora radi svoje zaštite i konačnog spasa što prije pokrenuti aktivni organizirani otpor i borbu protiv tuđinskog osvajača i ugnjetača stvaranjem takve složene nacionalne oslobodilačke fronte u kojoj moraju biti potisnute u pozadinu sve stranačke opreke, s glavnim ciljem da se pripremi i konačno izvrši protjerivanje stranih tlačitelja i njegovih slugana sa svetog tla domovine. Ovo mora biti jasno i gluhom i slijepom, koji ne čuje i ne vidi kako narod stenje pod teškim i sramnim jarmom ropstva.

Nažalost, izgleda kao da predstavnici naših građanskih stranaka u Dalmaciji ne uviđaju dovoljno da je složena nacionalna oslobodilačka fronta u sadašnjem trenutku najveća općenarodna potreba i spas. Koliko god su inače ti predstavnici na riječima za slobodu svoga naroda, u stvari iznose protiv složnog nacionalnog otpora i borbe protiv tuđinskog osvajača takve argumente da povlačenjem konzekvencija iz njihove primjene u praksi narod ne bi uopće nikada došao do slobode.

Kao jedan od glavnih argumenata protiv organiziranja nacionalnog otpora i borbe protiv osvajača iznosi se da je takva akcija - »preuranjena«. Može li se nazvati preuranjenom akciju općeg narodnog otpora i borbe u času kad nas strani i dušmanski fašistički zlotvori sistematski izgladnjuju svojom razbojničkom pljačkom, kada ogromna većina našeg naroda već sada gladuje zbog te pljačke, ako pobješnjeli i gladni fašistički psi ne budu na vrijeme spriječeni u svojim namjerama? Treba li možda čekati da ove zime pogine od gladi nekoliko milijuna opljačkanih Hrvata, Srba i pripadnika drugih naroda Jugoslavije, dok ne nastane »pravi čas« za neku akciju, kada nas više ne bude, a ukoliko što i preostane bili bi samo invalidi, a ne borci? Ili će možda pravi čas za borbu nastupiti tek onda kada prema fašističkim planovima budemo svi raseljeni s rodne grude i na silu odvučeni na prisilne radove, kao što su fašisti već učinili s našim sunarodnjacima i slavenskom braćom u Istri, Poljskoj itd.? Toliko o ovim nevoljama, koje naš narod već sada teško pritišću i prijete njegovom golom opstanku. S druge strane, svi vidimo i na vlastitoj koži osjećamo da tuđinski okupator vrši nad nama najsurovije nacionalno ugnjetavanje, sa ciljem da i ono domaćeg življa, što bi preostalo na rodnoj grudi nakon prisilnog raseljavanja, nacionalno potpuno uništi i iskorijeni, da nas kao Hrvate, jednako kao i braću Slovence i Srbe i uopće Slavene zatre i izbriše sa lica zemlje, da nas potalijanče i germaniziraju. Onim naivčinama koji misle da bismo pod fašizmom mogli očekivati neku drukčiju, bolju sudbinu, preporučujemo da se informiraju kod preostalih istarskih Hrvata i Slovenaca o onom što se njima dogodilo i da pročitaju Hitlerovu knjigu Mein Kampf, u kojoj će naći crno na bijelo Hitlerov recept o načinu na koji bi poslije svoje pobjede potpuno uništio i kao narode istrijebio sve Slavene, kao i druge narode »niže rase«. Fašistički okupatori u Dalmaciji već provode u djelo punom parom svoj program odnarođivanja i potalijančivanja našeg hrvatskog naroda i uvode u našim srednjim školama hrvatski kao sporedni jezik, sa svega tri sata hrvatskog predavanja tjedno. I dok sama naša školska omladina onako hrabro i nacionalno svjesno ustaje protiv nacionalnog ugnjetavanja i odnarođivanja, smiju li njihovi roditelji ostati nepokretni, kao da ih se sudbina njihove djece uopće ne tiče? Ne zaboravimo da sadašnja generacija nosi najveću historijsku odgovornost, ne zaboravimo da ne smijemo izvršiti izdaju prema cijeloj svojoj svijetloj nacionalnoj prošlosti, ne zaboravimo da u sadašnjim teškim i odsudnim trenucima ni sami naši životi ne pripadaju nama, nego obrani nacionalnog opstanka i najvećih narodnih svetinja, obrani naše djece i nacionalne budućnosti, ne zaboravimo da će pokoljenja suditi naša djela i da bi nas naša vlastita djeca i svi budući naraštaji proklinjali kad bi mirno i potpuno pasivno gledali kako tuđinski silnik ostvaruje svoje namjere. Nikada u prošlosti naši preci nisu dozvolili osvajačima da izvrše ono što i fašisti danas snuju, pa ni sadašnje pokoljenje ne smije biti toliko sebično i samoživo da bi otklonilo otpor i nacionalnu obranu zbog trenutne udobnosti, što bi se i samom ovom pokoljenju brzo i stostruko osvetilo.

»Vaša politika je luda, vi hoćete glavom kroz zid«, tako se iznosi s iste strane predstavnicima Komunističke partije, u potkrijepu da je akcija protiv neprijatelja preuranjena. Kad bi ovi stranački predstavnici ispitali raspoloženje cijelog naroda i svojih birača, morali bi i sami uvidjeti da narod ne prihvaća takav njihov stav, koji predstavlja samo oportunizam vrlo malog sloja onih koji žele na »miran način« živjeti s fašistima i koji ne žele nikakvu odlučniju borbu, pa makar se nacionalno ropstvo produžavalo unedogled.

Kako pristaše samih građanskih stranaka, tako i cijeli hrvatski narod, kao uostalom i svi slobodoljubivi narodi svijeta, a naročito bratski slavenski narodi, danas uviđaju da ne samo da nije preuranjena borba protiv fašističkog nasilja i ne samo da je nastupio pravi čas za borbu, nego je kucnuo i posljednji čas da se narodi dignu u obranu svoga života, slobode i časti. Varaju se svi oni koji misle da će nam sloboda biti donesena na tanjuru; da će nam drugi dati slobodu. Sloboda se ne daje, sloboda se uzima. Jednako se varaju svi koji misle da čak nije uopće ni potrebno da se i mi borimo, jer će nas Sovjetski Savez zajedno sa svojim saveznicima osloboditi. Junački narodi Sovjetskog Saveza u svojoj borbi protiv fašističkih razbojnika doista liju krv za slobodu svih naroda i cijelog čovječanstva. Ali se ne smije zaboraviti ni to da je neprijatelj vrlo jak i da mu se zbog toga moraju suprotstaviti ne samo svi porobljeni i slobodoljubivi narodi, nego i svi pojedinci koji smatraju da život bez nacionalne slobode nije dostojan čovjeka. Lakomisleno je mišljenje da možemo biti bezbrižni zbog toga, jer se fašizam sada konačno bori s premoćnim protivnikom, sa Sovjetskim Savezom, uz potporu engleske i sjevernoameričke demokracije, koja je sovjetskom narodu obećala pomoć u ratnom materijalu. Nema sumnje da je moral Crvene armije premoćan nad razbojničkim moralom fašističkih napadača. Međutim se mora uzeti u obzir da su Sovjetskom Savezu objavili rat, pored Hitlera, koji vlada nad preko 80 milijuna Nijemaca, još i Hitlerovi agenti koji vladaju nad zapravo također porobljenim narodima Italije, Rumunjske, Madžarske, Slovačke i Finske, kojih ima ukupno 80 milijuna i koje tirani tjeraju da im pomažu u pozadini fronte, pa i u samim borbama na fronti. Osim toga, ovo su sve uglavnom stare industrijske zemlje s davno izgrađenom i stalno usavršavanom ratnom industrijom i tehnikom, koje je mlada industrija u SSSR-u dostizala tek u posljednjem desetljeću. A povrh svega, ne smije se podcjenjivati ni to da fašistički napadači raspolažu za svoje ratne svrhe s proizvodnjom svih podjarmljenih evropskih država, koje broje okruglo 130 milijuna stanovnika, makar sabotaža u tim zemljama iz dana u dan sve više raste. U svim tim okupiranim zemljama fašisti su našli i ogromne zalihe ratnog materijala i oružja, nafte itd. Svi ovi izvori ratnog snabdijevanja fašističkih razbojnika nisu od njih odvojeni oceanima i izloženim morskim putovima, nego su im neposredno na dohvatu.

Pa kad se sve to ima u vidu, onda svakom narodu i svakom poštenom pojedincu nalaže njegova rodoljubna i ljudska svijest i dužnost da u sadašnjoj titanskoj borbi protiv fašističkih porobljivača ne stoji skrštenih ruku, nego da aktivno sudjeluje u toj borbi za uništenje tiranije, jer svakome mora biti jasno da se radi o borbi s dalekosežnim posljedicama, kako za svakog pojedinca, tako i za sve narode Evrope i svijeta.

Parolom o preuranjenosti otpora i borbe protiv osvajača zapravo se direktno pomaže fašizmu. Hrvatskom narodu, kao i ostalim slavenskim i svim drugim podjarmljenim narodima nikako ne može biti svejedno hoće li svojom pasivnošću učiniti da krvoločni fašizam dobije prevagu u snazi, i time da kopamo svoj vlastiti grob, ili ćemo svi svojim otporom i borbom stati na stranu pravde i slobode, i doprinijeti znatnim udjelom za svoj i opći spas definitivnim uništenjem grabežljivaca i krvnika čovječanstva.

Drugi prigovor predstavnika raznih građanskih stranaka sastoji se u tome što se ističe da se aktima uperenim protiv osvajača uništava i narodna imovina, kao npr. razaranjem željezničkih pruga itd. Mi razumijemo da po nekom dalmatinskom veleindustrijalcu ili veletrgovcu, koji tako usko iz svojih ličnih interesa gleda na stvari, nije svejedno hoće li zbog toga »zaraditi« dva ili pet milijuna manje, ali široki narodni slojevi sasvim ispravno uviđaju da je danas u pitanju nešto daleko uzvišenije od interesa malobrojnih pojedinaca, a to je sloboda čitavog naroda i čitavog svijeta za čitava stoljeća. Nema sumnje da i radnici, koji su stvorili sva ta narodna dobra svojim žuljevima, žale što se danas uopće moraju uništavati tolika materijalna dobra, ali su i svjesni da nema žrtve koja bi bila pregolema i koju ne bi trebalo doprinijeti velikom historijskom cilju pobjede nad zulumom i spasa golog nacionalnog opstanka. Radnici isto tako znaju da će nakon te pobjede opet svojim žuljevima i znojem morati izgrađivati ta i druga veća narodna dobra, ali ne žale ništa kada znaju da se radi o narodnom spasu i slobodi.

Pristaše svih građanskih stranaka i uopće cijeli hrvatski i srpski narod u Dalmaciji danas uviđaju da su lokalni stranački predstavnici svojim oportunističkim stavom odbijanja otpora i borbe protiv stranog neprijatelja ne samo u proturječju s narodnim raspoloženjem, nego i u jasnom i otvorenom proturječju sa stavom jugoslavenske vlade u Londonu, u kojoj su zastupane sve naše građanske stranke. I tako, dok jugoslavenska vlada u Londonu i svi njeni članovi, pa i Hrvati (dr. Krnjević) pozivaju narode Jugoslavije na organiziranje otpora i borbe protiv neprijatelja, te idu i dalje, pozivajući narod da bude spreman i na otvoreni ustanak i obračun sa osvajačima, dotle se lokalni predstavnici tih istih stranaka kolebaju u tome da zauzmu takav stav, a neki ga čak i ignoriraju, i svojim oportunizmom pomažu tuđinskom neprijatelju, fašizmu.

Ovi predstavnici stranaka vole inače isticati i svoju privrženost engleskoj i sjevernoameričkoj demokraciji. Može li se nazivati pristašom tih demokracija, koje pozivaju sve porobljene narode na otpor i u boj protiv osvajača, onaj koji pomaže tim istim osvajačima? Svojim otklanjanjem čak i sabotaža protiv neprijatelja, ovi predstavnici se ne podvrgavaju volji svog vlastitog naroda da se bori za svoju slobodu, ali narod ni pored toga neće obustaviti ovu svoju borbu.

Dok se s jedne strane pasivnim oportunističkim stavom onemogućuje stvaranje složene nacionalne oslobodilačke fronte, s druge strane se skuplja banda otvorenih narodnih izdajica i izroda, koji služeći neprijatelja za Judin novac nastoje svim sredstvima ugušiti u krvi nacionalno oslobodilačku akciju u svim krajevima Jugoslavije. Nosioci te sramne izdajničke uloge su Milan Nedić i Kosta Pećanac u Beogradu, Pavelić i njegova banda u Zagrebu, a kod nas u Dalmaciji pop Urukalo i bivši ban dr. Mirko Buić, agent velekapitalista i dioničara talijanskih tvornica dr. Ljubić, Novaković, Longo i drugi, koji su izjavili talijanskom prefektu Zerbinu u Splitu da je bolje što je on likvidirao komuniste u Sinju, jer bi ih inače oni pomoću svojih četnika likvidirali, te da će oni lojalno surađivati s talijanskim okupatorima. Nastavljajući svoju prljavu izdajničku rabotu, druga grupa ovakvih narodnih izdajica održala je ovih dana u Splitu sastanak, kojemu su prisustvovali sljedeći izrodi: Niko Bartulović, koji je kao specijalni agent poslan u Split iz Beograda, četnički vođa Ilija Birčanin, suradnik Koste Pećanca, koji je stigao iz Kolašina, gdje je također bio u ovakvoj »misiji«, dr. Mimica iz Omiša i Grčić. Svrha je ovog sastanka bila okupljanje i, u prvom redu, borba protiv komunista, jer da su tobože komunisti krivi za teror koji vrše okupatori, jer komunisti vrše »nerede« i pokrenuli su partizansku nacionalnu oslobodilačku borbu. Kako su nisko pali i kako je sramna uloga ovih bijednika i bivših ljudi, kako po nalogu i za račun tuđinskog osvajača pokazuju krvničku spremnost da ubijaju borce za nacionalnu slobodu naroda kome – na žalost – pripadaju! Na sastanku ovih izroda je zaključeno da putuju po svim mjestima, u cilju suzbijanja nacionalnog oslobodilačkog pokreta. Učesnik Grčić je već otputovao u Mostar, gdje se vode jake partizanske borbe. Izdajice su zaključili da za svoju akciju zatraže oslonac uglavnom kod nacionalne omladine. Ovi narodni izdajnici nisu na svom sastanku ni najmanje vodili računa o tome da je Dalmacija kao najljepši kraj južnih Slavena porobljena, nego su istakli da je na dnevnom redu na prvom mjestu borba protiv komunizma.

Narodi Jugoslavije srećom vide i znaju tko im je prijatelj, a tko neprijatelj, oni prelaze preko izdajica, a kada dođe vrijeme narod će znati – kao što to uostalom već i sada čini – likvidirati sve ovakve podle izdajice, doušnike, špijune i ostalu gamad, koja želi zlo kako građanstvu Splita, tako i cijelom hrvatskom narodu i svima narodima Jugoslavije. Zdravi instinkt narodni osjeća da se moraju ujediniti svi narodni slojevi u borbi za nacionalnu slobodu, i usprkos svima koji drukčije žele i snuju, narod manifestira tu svoju visoku svijest i na djelu, u aktivnom otporu i borbi protiv tuđinskih tlačitelja. Narod se bori i borit će se do pobjede i konačnog protjerivanja tuđinskih osvajača.

Živio nacionalnooslobodilački front! Van s osvajačima!

Naš izvještaj, 1./ 79.

Narodni heroj, strijeljan je u Trogiru. Imao je 18 godina

Mate Golem. Narodni heroj, strijeljan je u Trogiru. Imao je 18 godina

MATE GOLEM:
OSAMNAESTOGODIŠNJI NARODNI HEROJ

Mate Golem rođen je 1923. godine u Bisku kod Sinja. Nakon što je završio osnovnu školu otišao je u Split izučavati bravarski zanat. Kao šegrt, pod utjecajem starijih radnika, postao je omladinski i sindikalni aktivist. Isticao je kao hrabar i sposoban organizator štrajkova, demonstracija te drugih legalnih i ilegalnih akcija, poput raznošenja partijskog tiska, letaka i plakata te ispisivanja parola, koje je organizirala KPH. Posebnu pažnju posvećivao je marksističkom obrazovanju te prenošenju svog znanja drugim omladincima i radnicima. Član SKOJ-a postao je 1939. godine, a iduće 1940. godine primljen je i u KPH/KPJ. Nakon nekoliko hapšenja, policija je sedamnaestogodišnjeg Matu Golema zauvijek protjerala iz Splita, te ga sprovela u rodno Bisko, ali se on ubrzo vratio u Split.

Nakon fašističke okupacije Mate Golem se angažirao u antifašističkim akcijama. Nakon što je njegova udarna grupa izvela akciju na talijanske vojnike u kamionu, bio je uhapšen. U zatvoru je mučen, ali njegovi mučitelji nisu od njega uspjeli iznuditi tražena priznanja. Obećavali su Mati Golemu školovanje, službu i dobar položaj, ali ga nisu uspjeli nagovoriti na suradnju. S obzirom na to da su fašisti znali da je on član Mjesnog komiteta SKOJ-a u Splitu, smatrali su da bi im mogao dati za njih korisne podatke. Jedino što je rekao bilo je: »Da, ja sam komunist, sekretar rajonskog komiteta i ništa više neću reći«. Od svih sedamnaest komunista koji su zajedno s njim uhapšeni, Mate Golem je bio najteže mučen. Usprkos tome, sve ostale je hrabrio riječima:«Može se, i mora izdržati, drugovi!« Izvanredni sud za Dalmaciju osudio je 14. listopada 1941. godine jedanaest komunista iz Golemove grupe na smrtnu kaznu strijeljanjem, pa su istog dana odvezeni kamionom iz Splita u Trogir na strijeljanje. Putem je Mate Golem prvi započinjao pjevati revolucionarne pjesme, a na strijeljanju je uzviknuo: »Živjela Komunistička partija! Dolje krvavi fašizam!«

Imao je tada samo osamnaest godina.

Za narodnog heroja* proglašen je 24. srpnja 1953. godine.

* Ime rodoljuba Mate Golema Split je do 1990. godine čuvao u imenu jedne od splitskih škola

MUSSOLINIJEVE KAZNENE ODREDBE

Mussolini je proglasio Krivične odredbe za područja anektirana Kraljevini Italiji Kraljevskim dekretima sa zakonskom snagom od 3. svibnja 1941. godine i od 18. svibnja 1941. godine, i to na talijanskom i hrvatskom jeziku:

Čl.1.

(Ugrožavanje jedinstva, nezavisnosti ili integriteta Države)

Kažnjava se smrću tko god na područjima anektiranim Kraljevini Italiji po Kraljevskim dekretima sa zakonskom snagom od 3. svibnja 1941. –XIX., br. 191, i od 18. svibnja 1941.-XIX., br. 452, počini djelo s težnjom da okrnji jedinstvo, nezavisnost ili integritet Države.

Čl. 2.

(Ugrožavanje sigurnosti Države)

Kažnjava se smrću tko god u cilju da ugrozi sigurnost Države, počini, na područjima naznačenim u prednjem članu, djelo s težnjom da proizvede pustošenje, grabež i pokolj na samom području ili na ostalom državnom području, ili na njegovom dijelu.

Čl. 3.

(Oružana pobuna)

Kažnjava se smrću tko god na područjima naznačenim u članu 1. promiče ili vodi oružanu pobunu protiv državne vlasti ili na koji bilo način u njoj sudjeluje. Kazna može da se smanji kad je saučesništvo od strane pojedinih osoba koje su sudjelovale u zločinu od vrlo male važnosti.

Čl. 4.

(Prevratnička udruženja)

Kažnjava se smrću tko god na područjima naznačenim u članu 1., promiče, osniva, organizira ili vodi udruženja upravljena na to da nasilno poremete političke, ekonomske i socijalne uređaje ustrojene u Državi, ili da postigne teritorijalno komadanje Države.

Tko god uzima učešća u takvom udruženju kažnjava se robijom od tri do dvanaest godina.

Čl. 5.

(Prevratnička propaganda ili njena obrana)

Kažnjava se robijom od pet do petnaest godina tko god na područjima naznačenim u članu 1. vrši propagandu za uništenje, ili, na koji bilo način, za nasilno rušenje političkih, ekonomskih i socijalnih uređaja ustrojenih u Državi, ili za teritorijalno komadanje Države.

Ista se kazna primjenjuje na onoga koji ustaje u obranu djela koja su prethodnim članovima predviđena.

Čl. 6.

(Zločin protiv unutarnjeg ustrojstva Države)

Tko god, na područjima naznačenim u članu 1., počini neko od djela navedenih u člancima 276.-282. i u člancima 290.-292. Krivičnog zakonika kažnjava se kaznama koje su u njima, za svako od njih, utvrđene. Ipak se same kazne držanja u zatvoru povećavaju.

Za zločine koji su navedeni u prethodnom stavu, primjenjuje se odredba prvog stava članka 313. Kaznenog zakonika.

Čl. 7.

(Ugroženje nepovredivosti ili osobne slobode pripadnika vojne sile)

Kažnjava se robijom od najmanje pet godina, ako čin ne sačinjava teže krivično djelo, tko god, na područjima naznačenim u članu 1., ugrozi nepovredivost ili osobnu slobodu lica koje pripada Nacionalnoj oružanoj sili.

U slučaju ugroženja života, ili ako djelo proizvede smrt, primjenjuje se smrtna kazna.

Čl. 8.

(Ugroženje javne sigurnosti ili javnih služba)

Kažnjava se smrću tko god, na područjima naznačenim u članu 1., u terorističke svrhe ili na koji bilo način u političke ciljeve počini djelo iz kojega može proizići opasnost za javnu sigurnost ili teška šteta putovima ili sredstvima za saobraćanje ili prijenos ili, uopće, javnim službama koje su potrebite za život pučanstva.

Čl. 9.

(Oštećivanje umjetničkih djela)

Kažnjava se robijom od jedne do deset godina tko god uništava ili oštećuje spomenike ili druga djela od znatne umjetničke, povijesne ili arheološke vrijednosti.

Čl. 10.
(Obustava rada ili štrajk u političke svrhe)

Kažnjava se robijom od jedne do pet godina poslodavac koji, na područjima naznačenim u članu 1., u političke svrhe potpuno ili dijelom obustavi rad u svojim radionicama, radnjama ili kancelarijama.

Ista se kazna primjenjuje na radnike zaposlene u radionicama, radnjama ili kanceIarijama, kad, na području naznačenom u članu 1., trojica ili više njih u političke svrhe kolektivno napuste posao ili rade na način da poremete kontinuitet i redovitost.

Čl. 11.

(Obustava rada ili štrajk u druge svrhe)

Kažnjavaju se robijom od tri godine poslodavac ili radnici koji na području naznačenom u članu 1. u nepolitičke svrhe počine odgovarajuća djela predviđena u prethodnom članu.

Čl. 12.
(Kazne za vođe, pokretače i organizatore)

Za vođe, pokretače i organizatore udvostručuju se kazne utvrđene za zločine predviđene u dvama prethodnim članovima.

Čl. 13.

(Poticaj)

Tko god na područjima naznačenim u članu 1. potiče nekog da počini pojedine zločine predviđene u ovoj obznani, kažnjava se, ako poticaj nije bilo prihvaćen, ili ako je poticaj bio prihvaćen ali zločin nije počinjen, robijom od jedne do osam godina.

Ipak, kazna koja se primjenjuje uvijek je niža od polovice kazne utvrđene za zločin na koji se poticanje odnosi.

Ako je poticanje vršeno javno, kažnjava se zatvorom od tri do dvanaest godina.

Čl. 14.

(Urota putem dogovora)

Kad se više osoba dogovore u cilju da izvrše zločine predviđene ovom obznanom, oni koji učestvuju u dogovoru kažnjavaju se, ako zločin nije počinjen, robijom od jedne do osam godina.

Za pokretače kazna se povisuje.

Ipak, kazna koja se primjenjuje uvijek je manja od polovice kazne utvrđene za zločin na koji se dogovor odnosi.

Čl. 15.

(Urota putem udruženja)

Kad se tri ili više osoba udruže u cilju da počine jedan od zločina predviđenih ovom obznanom, oni koji pokreću, osnivaju i organiziraju udruženje kažnjavaju se, samo za to, robijom od pet do petnaest godina.

Samo sudjelovanje u udruženju kažnjava se zatvorom od tri do deset godina.

Čl. 16.

(Oružana banda)

Kad se za izvršenje jednog od zločina predviđenih ovom obznanom ustroji oružana banda, oni koji je pokreću ili je osnivaju ili je organiziraju, kažnjavaju se, samo za to, smrću.

Samo sudjelovanje u oružanoj bandi kažnjava se doživotnom zatvorom.

Čl. 17.

(Pomaganje sudionicima u urotama oružanih bandi)

Kažnjava se robijom od pet godina tko god izvan slučajeva sudjeluje u krivičnom podupiranju zločina, daje utočišta ili opskrbljuje hranom neku od osoba koje sudjeluju u udruženju ili u bandi naznačenim u dvjema prethodnim članovima.

Kazna se povisuje ako su utočište i hrana bili dani trajno. Ne podliježe kazni tko počini čin na korist bližeg rođaka.

ČI. 18.

(Vojna jurisdikcija)

Sudovanje u krivicama predviđenim u prethodnim članovima pripada vojnim ratnim sudovima.

ČI. 19.

(Objavljivanje propisa Krivičnog zakonika na koje se obznana pozivlje)

Objavljuju se, na područjima naznačenim u članu 1., propisi Kaznenog zakonika na koje se ova obznana pozivlje, putem stavljanja na uvid odnosnog teksta u općinskim uredima.

ČI. 20.

(Objavljivanje obznane)

Ova obznana biva obnarodovana putem uvrštenja u Gazzetta Ufficiale Kraljevine.

Ona osim toga biva pribita na općinskim pločama područja naznačenih u članu 1. Kaznene odredbe, 1/289.

  • Mussolini je proglasio dodatne Kaznene odredbe za područja anektirana Kraljevini Italiji Kraljevskim dekretima sa zakonskom snagom od 3. svibnja 1941. godine i od 18. svibnja 1941. godine, i to na talijanskom i hrvatskom jeziku:

Vidjevši članove 17. i 20. Ratnog vojnog krivičnog zakonika;

vidjevši obznanu od 3. listopada 1941.-XIX., koja sadržava krivične odredbe za područja anektirana Kraljevini Italiji Kraljevskim dekretima sa zakonskom snagom od 3. svibnja 1941.-XIX., br. 291, i od 18. svibnja 1941.-XIX., br. 452;

vidjevši Kraljevski dekret od 3. listopada 1941.-XIX., br. 1129, kojim se proširuje na područja anektirana Kraljevini Italiji, i Kraljevski dekret od 4. travnja 1941.-XIX., koji se odnosi na proglašenje ratnog stanja dijela metropolitanske teritorije;

NAREĐUJE:

Čl. 1.

Primjenjuju se odredbe sljedećih članaka na područjima anektiranim Kraljevini Italiji po Kraljevskim dekretima sa zakonskom snagom od 3. svibnja 1941.-XIX., br. 291, i od 18. svibnja 1941.-XIX.., br. 452, ostajući na snazi odredbe obznane od 3. listopada 1941.-XIX.

Čl. 2.

Kažnjava se robijom od tri do dvadeset i četiri godine robije tko god, bez ovlaštenja nadležne vlasti, nosi ili na bilo koji način drži vatreno oružje, municiju ili eksploziv.

Primjenjuje se smrtna kazna ako čin ima karakter naročite težine uslijed sposobnosti krivca da izvrši zao čin, ili uslijed okolnosti i uvjeta u kojima je čin počinjen, ili uslijed prirode, vrste ili količine oružja.

Ako se oružje, municija ili eksploziv pronađu u stambenim prostorijama ili u njihovim pripadnostima, odgovara za čin i glava obitelji, osim ako dokaže da mu je stvar nepoznata.

Ako se oružje pronađe na mjestima različitim od mjesta navedenih u prethodnom stavu, primjenjuje se odredba istoga stava na onoga koji ima pod paskom ili na čuvanje dotična mjesta.

Čl. 3.

Kažnjava se robijom od najmanje pet godina tko god širi ili prenosi lažne, pretjerane ili tendenciozne vijesti, koje mogu da alarmiraju javnost ili da potište duh javnosti, ili na koji bilo način razvija takovu djelatnost koja može da nanese štetu nacionalnim interesima.

Kazna robijom nije manja od petnaest godina, ako je čin počinjen u vidu propagande ili putem saopćenja upravljenog vojnim licima.

Čl. 4.

Tko god na javnom mjestu, ili otvorenom ili na mjestu izloženom javnosti vrši manifestacije i kliče buntovničke povike, kažnjava se, ako čin ne sačinjava teže krivično djelo, robijom od jedne do petnaest godina.

Čl. 5.

Tko god vrijeđa čast i dostojanstvo vojnog lica u njegovu prisustvu, ili se vojnom licu grozi nepravednom štetom, kažnjava se, ako čin ne sačinjava teže krivično djelo, robijom do tri godine.

Čl. 6.

Kažnjava se robijom do deset godina tko god, nakon što je bio počinjen zločin predviđen obznanom od 3. listopada 1941.-XIX. ili ovom obznanom, i bez sudjelovanja u samom zločinu, pomogne nekome da izbjegne istragama vlasti ili da izmakne njezinom traganju. Ipak, kazna ne može da nadvisi polovicu od kazne koja je ustanovljena za zločin na koji se potpomaganje odnosi.

Čl. 7.

Kažnjava se smrtnom kaznom tko god oduzima normalnoj potrošnji robu u znatnoj količini, u cilju da prouzrokuje nestašicu iste ili povišicu cijena na tržištu.

Primjenjuje se kazna doživotne robije ako čin nije prouzrokovao težu uznemirenost na tržištu.

Prethodne se odredbe primjenjuju i na proizvođača koji skriva znatne količine vlastite robe, u cilju da prouzrokuje nestašicu ili povišicu cijena na tržištu.

Čl. 8.

Kažnjava se smrću tko god, uništavajući sirovine, i poljodjelske ili industrijske proizvode, ili sredstva za proizvodnju, prouzrokuje tešku štetu nacionalnoj privredi i u znatnoj mjeri prouzrokuje nestajanje robe opće ili obilne potrošnje.

Primjenjuje se kazna doživotne robije ako čin nije prouzrokovao tešku štetu ili je roba ponestala u neznatnoj mjeri.

Čl. 9.

Kažnjava se robijom od šest mjeseci do šest godina i globom do dvadesetak hiljada lira tko god oduzima robu iz normalne potrošnje, ako čin ne sačinjava teže krivično djelo.

Robija je od tri godine do petnaest godina, a globa od pet hiljada lira do pedeset hiljada lira kad je čin počinjen pri tjeranju trgovine ili industrije.

Prethodne se odredbe primjenjuju i na proizvođača koji sakrije vlastitu robu u cilju da je oduzme iz normalne potrošnje.

Čl. 10.

Odredbe čl. 7. obznane od 3. listopada 1941.-XIX. primjenjuju se i u slučaju ako je čin počinjen na štetu talijanskih upravnih ili sudskih vlasti, hijerarha Nacionalne fašističke stranke, kao i oficira i agenata javne sigurnosti.

Čl. 11.

Ustanovljuje se pri Dalmatinskoj vladi specijalni sud sastavljen od predsjednika i četvorice sudaca, imenovanih svake godine od guvernera i izabranih, u prvom redu, među višim oficirima Državne oružane sile.

Kod suda navedenog u prethodnom članu ustanovljuje se javnotužilački ured, istražni ured i kancelarijski ured.

Funkcije javnog tužioca i istražnog suca dodjeljuju se sucima redovnih sudova ili vojnih, a funkcije kancelara kancelarima ili sekretarima redovnih sudova ili vojnih.

Čl. 12.

Za funkcioniranje specijalnog suda važe odredbe vojnog krivičnog zakona koje se odnose na vojne armijske sudove. Ipak su ovlaštenja i nadležnosti, koje po vojnom krivičnom zakonu pripadaju komandantu jedinice kod koje je vojni sud ustrojen, povjereni guverneru Dalmacije.

Čl. 13.

Spadaju u nadležnost sudovanja ratnih vojnih sudova krivice predviđene ovom obznanom ili obznanom od 3. listopada 1941.-XIX., osim ukoliko se tiču odredbe sljedećeg člana.

Čl. 14.

Spadaju u nadležnost sudovanja specijalnog suda krivice naznačene u prednjem članu, počinjene na području Dalmatinske vlade od lica koja ne pripadaju Državnoj oružanoj sili, osim ako se radi o krivicama počinjenim na štetu pripadnika iste sile ili na štetu Vojne uprave.

Čl. 15.

U slučaju koneksije postupaka nadležnost sudovanja za sve pripada specijalnom sudu, osim ako, iz razloga oportuniteta, specijalni sud ili istražni sudac pri njemu ne naloži izlučivanje postupka.

U slučaju spora odlučuje vrhovni komandant, saslušavši guvernera Dalmacije i komandanta jedinice pri kojoj je vojni sud ustrojen.

Čl. 16.

Ova je obznana objavljena uvrštenjem u Gazzetta Ufficiale Kraljevine.

Kaznene odredbe, 1/ 308.

KATOLIČKI SVEĆENIK KADIĆ IZ SPLITA U RAZGOVORU S JUGOSLAVENSKIM DIPLOMATOM U ZURICHU:
»PRIJE BIH HTIO DA SE NA PRIMORJU VIJE KOMUNISTIČKA ZASTAVA NEGO TALIJANSKA«

U izvješću generalnog konzula Kraljevine Jugoslavije u Zurichu Đuričića Ministarstvu vanjskih poslova od 6. listopada o prilikama u Hrvatskoj navodi se:

»Gospodine Ministre,

3 oktobra o. g. posetio me je dr. Kadić, katolički sveštenik iz Splita, koji je došao u Švajcarsku da produži studije na teološkom fakultetu u Fribourgu. Dr. Kadić došao je u Švajcarsku kao državni hrvatski stipendista. U razgovoru on mi je rekao: »Ja sam stoprocentni Hrvat, a svaki Hrvat se veselio da ima Nezavisnu Hrvatsku Državu. Ali sad vidim da je sadašnja hrvatska vlada učinila mnogo grešaka, a kao katolički sveštenik protivan sam teroru.« Zatim je dr. Kadić produžio doslovno tako: »Bivša jugoslovenska vlada učinila je prema Hrvatima mnogo grešaka i nepravde i stoga trebalo bi da sad i Hrvati i Srbi kažu: ‘mea culpa’ - i da stvore novu državu kao federaciju Srba, Hrvata i Slovenaca.«

Prema tome, dr. Kadić zamišlja Jugoslaviju kao federaciju i ne veruje da može biti vaspostavljena Jugoslavija u onom državnom obliku koji je bio pre 6. aprila o. g. Ovo mišljenje dr. Kadića dele mnogi Hrvati.

Na moje pitanje kako gleda katoličko sveštenstvo u Hrvatskoj na vladu Pavelića, dr. Kadić mi je odgovorio: »Uopšte uzevši, sveštenstvo starijih godina (iznad 40) su za Mačeka, mladi pak sveštenici naginju Paveliću, ali naravno ne odobravaju teror ustaša.«

Prema dr. Kadiću Maček gubi pristalice, jer ima već mnogo disidenata HSS-a koji su prišli Paveliću. Samo, nameće se pitanje – da li ove mesne organizacije HSS-a koje su položile zakletvu Poglavniku – stvarno vode sa sobom i hrvatsko seljaštvo?

Dr. Kadić kao Dalmatinac i dobar patriota ne može da oprosti Poglavniku da je doveo Talijane u Dalmaciju i da je ponudio hrvatsku krunu talijanskom princu. Govoreći o tom, dr. Kadić je rekao: »Pre bih hteo da se na Primorju vije komunistička zastava nego talijanska«. Povodom toga dr. Kadić mi je rekao da u Dalmaciji ima vrlo mnogo pristalica Sovjetske Rusije.

Već u mojim ranijim izveštajima u kojima sam izneo moje razgovore s licima koja su se vratila iz Hrvatske, ja sam saopštavao Ministarstvu o širenju komunizma u Jugoslaviji, ali sad prvi put čuo sam od katoličkog sveštenika ove gorepomenute reči: »Pre bih hteo da vidim komunističku zastavu…« To sve daje dokaza koliko je jaka komunistička propaganda i koliko su Nemci indirektno doprineli širenju komunizma. Nemci i četnike ubrajaju u komuniste, što nije tačno, ali prema svemu što se ovde čuje, četnici pretstavljaju jednu zasebnu grupu, koja može pri povratku Kraljevske vlade da otkaže poslušnost i Kraljevskoj vladi. Baš tako ocenjuje četnike i dr. Kadić.

Zatim, on mi je pričao o prilikama u Bosni gde su pojedina mesta u rukama četnika i gde se vodi pravi građanski rat. Posle je govorio o teškom ekonomskom stanju Hrvatske, ali besposlice tamo nema jer samo za Nemačku otišlo je 46.300 hrvatskih radnika.

Uzgred je spomenuo da je morao u Zagrebu na crnoj berzi da kupi švajcarske franke po kursu jedan švajcarski franak - 30 kuna. Inače, on mi je rekao, o gospodarskim prilikama ja sam malo obavešten ali kao katolički sveštenik obavešten sam da Vatikan neće da prizna de jure do kraja rata Nezavisnu Državu Hrvatsku.

Dr. Kadić učinio je utisak inteligentnog čoveka koji mrzi Talijane i mislim da njegova ova zapažanja mogu da budu od interesa.

Saopštavajući ovaj razgovor sa dr. Kadićem - čast mi je u prilogu dostaviti još nekoliko isečaka iz hrvatskih novina koji u izvesnoj meri dopunjuju sliku političkih prilika u Hrvatskoj. Od interesa su i one vesti iz Beograda pod naslovom: »Opomene Srbima«.

Osim isečaka iz hrvatskih novina, dostavljam i uvodni članak iz Basler Nachrichtena o četnicima i ustašama. Od interesa je da pisac ovog članka naglašuje da je general Nedić germanofil i prijatelj Milana Stojadinovića.

Izvolite primiti, gospodine Ministre, uverenje o mome odličnom poštovanju.«

Ljubo Boban, Hrvatska u diplomatskim izvještajima izbjegličke vlade 1941. – 1943., Prva knjiga str. 87-88

DOSELJAVAJU TALIJANI

Iz Italije se doselilo u Split 250 porodica talijanskih radnika, koji su ranije – njih oko 500 – došli u Split radi preuzimanja javnih radova od hrvatskih radnika, koji su navodno vršili sabotaže. Kronologija

Nijemci pod Moskvom

Istočni front. Nijemci pod Moskvom

Iz Ratne Kronologije–LISTOPAD 1941.: BITKA ZA MOSKVU – USTAŠKE VLASTI UHAPSILE MAČEKA I ZATOČILE GA U JASENOVCU (15. LISTOPADA) – ZAKONSKA ODREDBA USTAŠKE NDH: ZA JEDNOG UBIJENOG USTAŠU STRIJELJAT ĆE SE DESET KOMUNISTA - PO ODLUCI CK KPH FORMIRAN GLAVNI ŠTAB NOP-a HRVATSKE (19. LISTOPADA). KOMANDANT JE JOSIP IVAN RUKAVINA, POLITIČKI KOMESAR MARKO OREŠKOVIĆ, A OD PROSINCA 1941. VLADIMIR BAKARIĆ – NIJEMCI ZAPOČINJU NAPAD NA MOSKVU

STUDENI

Nastavljaju se sabotaže i bombaški napadi na talijanske okupatore – Dušni dan: mnoštvo naroda posjetilo svježe grobove strijeljanih rodoljuba, fašisti uklonili cvijeće – Okupatorske vlasti ruše Meštrovićev spomenik Grguru Ninskom na Peristilu – Godišnjica Oktobra: krijesovi na Kozjaku i Mosoru – Bombe na talijansku glazbu u Tartaglinoj ulici: ranjena 24 talijanska vojnika – Ulične borbe nakon atentata – Pohapšeni svi muškarci iz Rokove i Radunice – Zabrana kretanja po gradu od 17:00 do 7 sati ujutro – Nastavljaju se sabotaže u tvornicama i na komunikacijama – Zatvorena kina – Zatvori u Splitu i Trogiru pretrpani – Hapšenja uvaženijih Splićana, intelektualaca i rodoljuba – Veća skupina odvedena u internaciju na Lipare – Masovna hapšenja u Solinu i okolici – Novi bataljun crnih košulja stigao iz Italije u Split – Odjeci splitskog atentata: Radio Rim javlja o 150 talaca, Mussolini »ogorčen«, grof Ciano: »Mussolini se osvećuje splitskim Hrvatima« – »Duboka bol« biskupa Bonefačića i »uglednih« splitskih ličnosti zbog atentata na okupatore – Pastirsko pismo: »Dužnost je svakog građanina da surađuje s vlastima kako bi se otkrili počinitelji zločina.To im nalaže i sveta katolička vjera« – Splitski ilegalci se prebacuju u partizane na Svilaju – Iz Italije stigao veći broj učitelja i profesora radi nametanja talijanskog jezika i odnarođivanja – U konclogore upućeno 380 Židova i 140 ostalih rodoljuba – Opskrba živežnim namirnicama na »deke« – Prezir omladine prema fašistima –
CK KPH o greškama prilikom formiranja partizanskih odreda – U Vrhmanuškoj (danas Tolstojevoj) ulici uhapšen Rade Končar – Veljko Neškovčin podlegao ranama – Sve veće količine robe i hrane iz Splita za partizane –
Neuspio pokušaj bijega Rade Končara iz bolnice

1. studenoga

  • Jedan od prijatelja govori mi: »Da prosudite nezavisnost Države Hrvatske uzmite zagrebačke novine od 1. studenoga, pa ćete naći da je umirovljeno šest viših mornaričkih oficira, koji su prešli u službu NDH, a poslije pola godine umirovljeni su kao službenici bivše druge države. Tu se čita da su trojica umirovljena kao kontraadmirali bivše Jugoslavije, a trojica kao kapetani bojnog broda bivše Jugoslavije, a naravno penzije će im isplaćivati NDH. To Vam je najbolji dokaz da NDH ne smije imati svoju pomorsku ratnu mornaricu. I Crna Gora, kojoj je bio Berlinskim ugovorom priznat mali dio primorja, nije smjela imati ni ratnih brodova ni ratne zastave, kako je određeno s (paragraf) 28 ugovora, ali je po Jadranu mogla vijoriti svoju zastavu, ono što se ne dozvoljava NDH, jer hrvatska zastava nije tolerirana ni na barkicama u bilo kojoj luci NDH. I to je unicum do sada u povijesti, da jedna nezavisna država ima stotinu kilometara morske obale, a nema svojih teritorijalnih voda. I tako poslije druge polovice XI. stoljeća, kad je ono Petar Krešimir IV. podigao hrvatsku mornaricu, kojemu je »Svemogući Bog dopustio da proširi zemlju na kopnu i na moru hrvatske države«, kako to ističe u svojoj Ninskoj povelji god. 1069. – Hrvati na Jadranu nemaju svoje mornarice! Kisić
  • Fašistički okupatori namjeravaju ukinuti hrvatske škole, jer vide da ne mogu prisiliti đake i profesore da se odreknu hrvatskog jezika i kulture. Bojeći se novih demonstracija, 29. listopada škole nisu otvorene, iako je otvaranje bilo najavljeno za taj dan. Fašisti misle da će odgađanjem otvaranja škola odgoditi i nerede. Gizdić, 1941, 367

2. studenoga

  • Grupa partizana Solinskog odreda, pod rukovodstvom Mate Bobana, porušila je telegrafsko-telefonske linije na Bilom Brigu, na putu Solin - Klis, u dužini od oko kilometra. Gizdić, 1941., 388, Kronologija
  • U Trogiru su jutros osvanuli pod cvijećem grobovi drugova koji su strijeljani u tvrđavi Kamerlengo 14. listopada. Danas, na Dušni dan, kada ljudi posjećuju grobove svojih mrtvih, bilo je mnoštvo naroda i na grobovima postrijeljanih rodoljuba; posjetili su ih gotovo svi koji su došli na groblje, a cvijećem ih je okitila prošlu noć organizacija NOP-a. Kad su za ovo saznali, Talijani su bjesnjeli, ali se ipak nisu usudili ukloniti cvijeće dok se narod nalazio na groblju, bojeći se demonstracija i narodnog gnjeva. Cvijeće su uklonili tek kad su i posljednji posjetioci napustili groblje. Gizdić, 1941., 387

3. studenoga

  • U Splitu su talijanski fašisti počeli rušiti monumentalno djelo kipara Ivana Meštrovića, spomenik Grguru Ninskom. Peristil je bio ispražnjen i postavljene su vojničke straže. Rastavljen u komade, spomenik je uklonjen 12. studenoga. Kisić, Kronologija
  • Zbog sve lošijeg vremena i učestalih kiša, ilegalcima Solinskog bazena bilo je nemoguće spavati na otvorenom. MK Solina donio je, prije dva dana, odluku o izgradnji rovova-zemunica gdje bi moglo, u svakoj od njih, prespavati dva do pet drugova. Prvi je rov izgrađen na mjestu zvanom Kopilica. Zimi 1941./42. izgrađeno je oko 40, a do kraja NOB-e 240 zemunica. U njima se znalo skrivati 500-600 osoba. Za sve vrijeme rata svega je jedan rov bio otkriven. Gizdić, 1941., 388
Od 3. do 12. studenog trajalo je, pod vojničkom stražom, demontiranje spomenika Grguru Ninskom na Peristilu

Demontaža Grgura Ninskog. Od 3. do 12. studenog trajalo je, pod vojničkom stražom, demontiranje spomenika Grguru Ninskom na Peristilu

Od 3. do 12. studenog trajalo je, pod vojničkom stražom, demontiranje spomenika Grguru Ninskom na Peristilu

Demontaža Grgura Ninskog. Od 3. do 12. studenog trajalo je, pod vojničkom stražom, demontiranje spomenika Grguru Ninskom na Peristilu

4. studenoga

  • U Splitu, u kancelarijama i magazinima skladišta goriva Trećeg vatrogasnog odjeljenja, članovi udarne grupe podmetnuli su požar koji je brzom intervencijom talijanskih vojnika lokaliziran. Kronologija

5. studenoga

  • Na pruzi Split - Solin, u visini trećeg vijadukta, borci Solinskog partizanskog odreda su između šina postavili minu koju je talijanski oficir slučajno pronašao i uklonio. Kronologija

6. studenoga

  • U povodu godišnjice Oktobarske revolucije na brdima oko Splita paljene su vatre, a na dva mjesta, pod Kozjakom i kod Sv. Petra pod Mosorom, vatrom je bila ispisana parola »Ž. O. R.« (»Živjela Oktobarska revolucija«, op. aut.).
  • U raznim dijelovima grada Splita rastureni su leci na talijanskom jeziku u povodu godišnjice Oktobarske socijalističke revolucije. Na željezničkoj stanici radnici su podmetnuli požar u vlak s šest vagona sijena koje je bilo namijenjeno talijanskoj vojsci u Sinju. Paljenje je izvršeno bočicama azotne kiseline s magnezijem i katranom. Tom prilikom policija je uhvatila Ljubu Kulića, starog 19 godina.
  • U povodu godišnjice Oktobarske revolucije paljeni su kresovi po cijelom Solinskom bazenu. Gizdić, 1941.,394-395, Kronologija
  • Priča se da su neki letci na talijanskom jeziku protiv rata dijeljeni među talijanskim vojnicima.
  • Oko 3.30 popodne eksplodirala je bomba kod Ženske realne gimnazije. Šest civilnih osoba i jedan vojnik su ranjeni. Oko 5.30 eksplodirala je bomba u Brankovu prilazu; poginulo je jedno dijete, a dvoje djece je ranjeno. Kisić

7. studenoga

  • U Splitu, u Vrhmanuškoj[47] ulici udarna grupa bacila je bombu na talijansku patrolu. Ranjeni su jedan karabinjer, dva vojnika i pet civila. I na Brankovom prilazu[48], dvojica drugova iz udarne grupe bacila su bombu na patrolu agenata javne sigurnosti, ali bez rezultata.
  • U Splitu, u Dubrovačkoj ulici, udarna grupa prekinula je tri žice vojne telefonske linije koja je povezivala Komandu divizije Cacciatori delle Alpi s kasarnom Roma na Gripama. Tokom čitavog dana u svim dijelovima Brodogradilišta izbijali su kratki spojevi, tako da je tog dana bio nemoguć svaki rad.
  • U Splitu je fašistička policija uhapsila 23 rodoljuba zbog dan ranije rasturenih letaka po gradu. Uhapšena je i porodica Ivana Turšića, u čijoj kući je pronađena tehnika za umnožavanje letaka i pribor za pisanje parola po zidovima. Kronologija
  • San Marco donosi vijest o posjetu »uglednih« splitskih ličnosti na čelu s biskupom Bonefačićem prefektu i fašističkom federalnom tajniku. Prilikom posjeta oni su izrazili svoju duboku bol zbog atentata – bacanja bombi – na okupatora. Naslov u tom listu je glasio: »Njegova Ekscelencija Prefekt primio jednu delegaciju građana koju je predveo biskup Spalata«, dok u podnaslovu stoji: »Zdravi dio pučanstva u borbi protiv komunizma«. Gizdić, 1941, 395

8. studenoga

  • Predvečer je u Bihaćkoj ulici opaljen jedan hitac na vojničku patrolu. Patrola je počela pucati na prozore kuća, porazbijala stakla, i to puškaranje s prekidima je trajalo oko pola sata. Po noći je eksplodirala bomba u Bribirskoj ulici. Kisić
Talijanska vojna glazba na koju su splitski antifašisti u bivšoj Tartaglinoj ulici 9. studenoga bacili bombe

Napad na talijansku glazbu. Talijanska vojna glazba na koju su splitski antifašisti u bivšoj Tartaglinoj ulici 9. studenoga bacili bombe

9. studenoga

  • Malo poslije 5 sati eksplodirale su bombe na raznim mjestima, na obali između željezničke stanice i kuće Katalinić, na Firulama, Narodnom trgu, na Gorici i Ulici XI. puka. Počela je pucnjava vojničkih patrola na sve strane. Svijet koji je izašao u šetnju u nedjeljni lijepi sunčani dan, stao je na sve strane bježati u panici. U bivšoj Tartaljinoj ulici bačene su bombe na vojničku glazbu. Jedna je bačena na auto generala koji je stajao pred kućom, a general bio pošao vidjeti neki stan. Šofer je ostao teško ranjen. Govori se da je od bomba bačenih na glazbu poginuo Kapobanda, drugi vele Kapelnik, i da je ranjeno desetak svirača. U Istarskoj ulici strovalio se pred kuću Krstulovića čovjek u radničkoj odjeći, a za njim su trčala tri vojnika. Izgleda da je on bio atentator u Ulici XI. puka[49]. Priča se da je za njim poletio jedan oficir s revolverom u ruci, a ovaj se zaustavio kao da će se predati, a zatim je na oficira bacio svoj paletot, udario oficira tako da se ovaj strovalio, te nagnao u bijeg, a za njim su potrčala dva vojnika pucajući; netko kaže da je umro, drugi da je teško ranjen. Malo-pomalo okupili su se vojnici oko njega, malo kasnije došao je auto i on je odveden. Kasnije su Istarskom ulicom prošla četvorica zarobljenika praćena patrolom. To su muškarci iz malog cirkusa, koji se smjestio između XI. puka i Vrazove ulice. U kratko vrijeme grad je zapjenio od uličnih borba, a onda su počele lične pretrage, legitimiranja i zabrane prolaza nekim predjelima grada, osim uz pratnju vojnika. Mnogi, a nadasve mladost, te noći nisu mogli doći kući, te su prenoćili kod prijatelja. Od bomba je ranjeno 25 ljudi, većinom djece i mladića. U Radunici i Rokovoj ulici pohapšeni su skoro svi muškarci. Kisić
  • U Splitu, na Corsu Italia[50], udarna grupa u sastavu: Veljko Neškovčin-Bugar, Nikola Trebotić, Života Katunarić, Tonko Krstulović, Tonka Lukas i Neva Paić-Roje, pod rukovodstvom komandira udarnih grupa Ante Roje, izvršila je bombašku akciju na vojnu glazbu talijanske divizije Cacciatori deIle Alpi, i prateću četu, dok je odlazila na Obalu radi svečanog spuštanja talijanske fašističke zastave. Tri bombe bacili su članovi udarne grupe: Veljko Neškovčin, Nikola Trebotić i Života Katunarić, a u odstupnici se nalazio Tonko Krstulović. Zbog čestog pretresanja ljudi na ulici, bombe su skrivene pod suknjom donijele Tonka Lukas i Neva Paić-Roje. Tom prilikom ranjena su 24 talijanska vojnika. Akciju je organizirao i neposredno pratio njeno izvođenje Rade Končar, sekretar CK KPH. Talijanski okupator je uhvatio Neškovčina, jer je bježeći bio ranjen, a u toku noći i sutradan uhapsio je još 143 građana.
  • Talijanska vojna glazba na koju su splitski antifašisti u bivšoj Tartaglinoj ulici 9. studenoga bacili bombe
    Dio Tartagline ulice gdje je izvršen napad

    Napad na talijansku glazbu. Talijanska vojna glazba na koju su splitski antifašisti u bivšoj Tartaglinoj ulici 9. studenoga bacili bombe; Dio Tartagline ulice gdje je izvršen napad

  • Na putu Solin - Klis, u zaseoku Žižići, grupa partizana Solinskog odreda porušila je osam telegrafsko-telefonskih stupova, pokidala linije i bacila tri bombe na autokolonu 6. talijanskog korpusa, i tom prilikom su ranjena dva vojnika.
  • U blizini stanice Solin, talijanska straža koja je osiguravala barutanu oko 22 sata ranila je Stipu Podruga, radnika iz Splita, koji na njihov poziv nije htio stati, već se približavao barutani. Prilikom pretresa kod njega je pronađena ručna bomba.
  • Kod Hajdukovog igrališta (Bruno Mussolini) u Splitu napadnut je vatrom iz pištolja talijanski vojnik koji nije pogođen. Talijani su uhapsili nekoliko osoba koje su se zatekle u blizini.
  • Prefekt Prefekture u Splitu dr. Paolo Zerbino pozvao je na sastanak splitskog biskupa dr. Kvirina Klementa Bonefačića, pravoslavnog svećenika Sergija Urukala, bivšeg bana dr. Josipa Jablanovića, zatim bivše političare i predstavnike svih komora (trgovačke, odvjetničke, inženjerske, obrtničke i druge) u povodu napada izvršenog na talijansku glazbu, jer, kako je iznio Zerbino, »veći dio Splita nije davao znakove života, a stanovništvo nije voljno za suradnju«. Biskupu Bonefačiću je naloženo da uputi vjernicima poslanicu, a predstavnicima slobodnog zvanja i trgovačke komore da sastave apel stanovništvu na pokornost. Zerbino je izvršio oko 100 hapšenja, a skupini reflektora na Marjanu naredio je da s vremena na vrijeme osvjetljavaju grad zbog eventualnog prekida rada u električnoj centrali.

O sastanku vijest donosi list San Marco od 8. listopada pod naslovom »Nj. Eksc. Prefekt primio delegaciju građana koju je predvodio biskup Spalata – Zdravi dio pučanstva u borbi protiv komunizma«:

»Jučer ujutro Preuzv. Biskup Spalata dr. Bonefačić predveo je Nj. Eksc. Prefektu brojnu delegaciju građana – preko sto osoba – iz svih socijalnih slojeva grada, pripadnika raznih vjeroispovjesti.

Preuzvišeni Biskup u ime svih prisutnih pročitao je pretstavku visokog značenja, u kojoj je, nakon što je od fašističke vlade zatražio neke mjere u korist jedne određene kategorije građana, još jednom potvrdio čvrstu namjeru zdravog dijela pučanstva da surađuje sa mnogo pouzdanja slijedeći smjernice fašističke vlade…« Kronologija, San Marco, 10. studenog 1941, izvod, Gizdić, 1941., 397

10. studenoga

  • Na Marjanu se iz mitraljeza pucalo na jedan vojni auto, i nekoliko je vojnika ranjeno.
  • Kažu da su bili pohapšeni mladi ljudi koji su se nalazili na kinopredstavama.
  • Prefektura Split štampala je u više tisuća primjeraka pastirsko pismo koje je uputio vjernicima splitski biskup dr. Kvirin Klement Bonefačić i poziv narodu »uglednih ličnosti« Splita na lojalnost okupatorskoj vlasti, u kome se osuđuju postupci atentatora na javni red i mir Pored toga što su pozivi i pastirsko pismo bili izlijepljeni na raznim mjestima po gradu, biskup Bonefačić je naredio da se ono pročita i u svim crkvama. U pastirskom pismu, pored ostalog, kaže se: »… U Splitu, gradu i okolici, dužnost je svih nas i svakog građanina da bude pri ruci i dođe u susret organima vlasti, te se otkriju počinitelji zločina, atentatori koji mute grad i čitavo građanstvo. Tu dužnost bez obzira na sve druge okolnosti nalaže svakom čestitom građaninu njegova sveta i katolička vjera…« Gizdić, 1941., 402, Kronologija
  • Preslik pastirskog pisma splitskog biskupa Bonefačića. Poziv vjernicima na suradnju s fašističkom vlašću

    Pastirsko pismo. Preslik pastirskog pisma splitskog biskupa Bonefačića. Poziv vjernicima na suradnju s fašističkom vlašću

  • List San Marco donosi pastirsko pismo biskupa Bonefačića »Apel predstavnika grada pučanstvu Splita«. Kisić u dnevniku prenosi to pismo, te je priložen »poziv« što su potpisali neki građani koje su talijanske vlasti pozvale na razgovor, različit od verzije koje je tiskana u listu San Marco 7. studenog i afiširana po gradu. Kisić
  • Fašist Vincio Vincenzo primio je dužnost policijskog komesara Questure Split. Kronologija
  • Pored svih poduzetih mjera, represalija, poziva i pastirskih pisama, narod Splita i okolice s ushićenjem govori o sinoćnjoj akciji i želio bi da se što više takvih akcija sruči na glavu fašističkih osvajača. Gizdić, 1941.,402
  • U izvješću Velike župe Cetina (ustaški izvor, op. Red.) od 10. studenoga upravnom povjereništvu kod Druge armije talijanske vojske navodi se:

Posliednjih dana učestali su teroristički atentati u Splitu. Tako je po saznanju osoba, koje su stigle iz Splita 7., 8. i 9. tekućeg mjeseca bilo na raznim predjelima grada bačeno više bomba na prolazeće građanstvo, pa je tom prilikom bilo i žrtava, ali točan broj i imena istih nisu poznati.

Uslied ovih atentata građanstvo je uznemireno i živi u velikom strahu, pošto vlastima u Splitu izgleda još nije uspjelo da se atentatori otkriju i pohvataju.

Sinoć u 5.20 sati bio je u Splitu čitav niz takovih atentata, tri ručnim ili dinamitnim bombama, koje su uslied jačih eksplozija izazvale veliku paniku među mirnim građanstvom, koje je privabljeno liepim vremenom šetalo splitskom obalom, trgom i drugim ulicama. Točan broj bomba koje su bačene nije poznat, ali prema vjerodostojnim podacima, nekoliko bomba je bačeno na obali kod trgovinsko-obrtničke komore, kod željezničkog prokopa kod Sv. Petra, negdje u Tartaglinoj ulici, u Plinarskoj ulici, Istarskoj i još nekim predjelima. Da li je bilo žrtava i ranjenih nije poznato, ali s obzirom da je prilikom atentata u petak i subotu bilo takovih žrtava, nije isključeno da je i za vrieme jučerašnjih atentata bila žrtava.

O tim događajima i reakciji vlasti i građanstva u Splitu opširnije piše splitski San Marco od 8. XII. 1941.-XX.

Dostavlja se radi znanja.

Za Dom spreman!

Izvještaj Velike župe Cetina, 1./ 418.

  • U pismu sekretara CK KPH Rade Končara od 10. studenoga 1941. godine sekretaru operativnog partijskog rukovodstva CK KPH Vladimiru Popoviću o situaciji i akcijama u Splitu i okolici, među ostalim se navode detalji bacanja bombi na vojnu glazbu talijanske divizije Cacciatori delle Alpi 9. studenoga 1941. godine u tadašnjoj Tartaglinoj ulici.

»Oni su stupali, a najednom su eksplodirale tri bombe. Među fašistima je nastala vika i pali su na zemlju.

(…)

Ja sam lično vidio jednog, s crnom košuljom, kako je ležao pod nekim plotom, odbacio oružje i od straha drhtao.« Pismo Rade Končara, 1./ 110.

11. studenoga

  • Rimski radio je u 13 sati u emisiji javio da su u Splitu bačene tri bombe na vojničku glazbu, te da je uhapšeno oko 150 ljudi koji će biti smatrani taocima. Kisić
  • Općina je izdala oglas da se odmah odstrane »radi javne sigurnosti« drvene ograde oko kuća i poslovnih prostora. Vlasnik koji to ne uradi za 48 sati, morat će snositi troškove za rušenje, koje će izvršiti općina. To je stoga što su bombe u Tartaglinoj ulici bačene iza jedne ovakve ograde. Kisić, Gizdić, 1941.,408
  • Mussolini je uputio brzojav guverneru Dalmacije Bastianiniju u vezi bačenih bombi u Splitu na glazbu talijanske divizije Cacciatori delle Alpi. Brzojav glasi: »Sve uhapšene prilikom napada na odred Cacciatori delle Alpi treba smatrati taocima, dok krivce treba odmah izvesti pred Izvanredni sud.«
  • Grof Ciano, ministar vanjskih poslova Italije, u svom dnevniku je zabilježio: »U zemlji i kod Ducea još uvijek vladaju uzbuđenje i potištenost zbog svega što se dogodilo. Mussolini je ogorčen do krajnjih granica i osvećuje se splitskim Hrvatima, koji bacaju bombe na naše vojnike. Kaže: ‘Odsad ću i ja uzimati toace. Naredio sam da za svakog ranjenog Talijana strijeljaju dvojicu Hrvata, a za svakog ubijenog dvadeset.’ Ali, to neće učiniti.«
  • U Splitu, u Ulici XI. puka,[51] došlo je do oružanog sukoba između patrole karabinjera i Crnih košulja i dvojice članova udarne grupe koji su pružili otpor pri pokušaju hapšenja. Tom prilikom Krešo Jerin je uhapšen, dok im je Mate Bilobrk, pruživši otpor iz pištolja, pobjegao. Kronologija
  • Prefekt Splita Paolo Zerbino izdao je naredbu o zabrani kretanja po gradu od 17 do 7 sati ujutro. »Za ovo vrijeme vrata kuća moraju ostati zatvorena, a moći će se otvoriti samo osobama ovlaštenim na kretanje i pored zabrane … Prekršitelji će biti bez daljnjega uhapšeni, a oni koji se ne budu pokorili nalozima javne sile bit će smjesta ubijeni«, stajalo je u naredbi. Kisić, Kronologija
  • Tijekom noći Talijani su blokirali pojedine četvrti; pretresli su ih i pohapsili mnogo osoba. Rimski je radio u današnjoj emisiji od 13 sati javio da su u Splitu bačene tri bombe na vojnu glazbu i da je uhapšeno 150 građana, koji će se smatrati taocima. Gizdić, 1941.,408
  • U tvornici cementa Majdan radnik Ivan Subašić-Dovan prerezao je remen i zapalio dva elektromotora na rotacionim pećima, zbog čega tvornica izvjesno vrijeme nije mogla raditi. Gizdić, 1941., 410, Kronologija

12. studenoga

  • Na današnjoj sjednici PK, kojoj je prisustvovao i Vicko Krstulović koji se vratio s Dinare, formiran je štab Dalmatinsko-dinarskog NO partizanskog odreda. Štab se stvarno formirao koncem prosinca, a sačinjavali su ga: Vicko Krstulović, komandant, Vojin Zirojević, komesar, Maks Baće, operativni oficir i Ferdo Gazin, oficir pri štabu. Vicko Krstulović tek u siječnju 1942. napušta Split i odlazi u Dinaru gdje preuzima dužnost komandanta. Maks Baće bio je jedini koji se 1941. nalazio među partizanima na Dinari i njima rukovodio. Gizdić, 1941. , 408
  • Jedna grupa iz Solinskog odreda ponovno je porušila telegrafsko-telefonske linije Solin - Klis preko Bilog Briga. Stupove su prepilili, izolatore porazbijali, žicu djelomično odnijeli, a ostalo isjekli i ostavili. Talijani su, da bi osigurali liniju, postavili uz Bili Brig stražarske kućice s vojničkim stražama.
  • Talijani su dali nalog da se u Splitu zatvore kino dvorane, zbog mjera sigurnosti.
  • Zatvorske prostorije u Splitu i Trogiru prenatrpane su zbog stalnog dolaska novih uhapšenika. U njima se spava u smjenama na daskama »krevetima« i »u Americi«, tj. ispod dasaka. Od pomanjkanja zraka, pa neispavanosti, gladi i mučenja, velik broj zatvorenika teško je obolio, a zdrav nije nijedan. Gizdić, 1941., 410
  • Potpuno je dignut spomenik (rastavljao se na komade) Grgura Ninskog s Peristila.
  • Jutros je na Pazaru pri iskrcavanju donesenog kupusa na prodaju iz težačkih kola eksplodirala bomba koja je bila skrivena u kupusu. Nikakve štete ni žrtava nije bilo. Uhapšeni seljak pričao je da je dvojicu nepoznatih ljudi primio u kola, pa mu je jedan od njih podvalio bombu.
  • Sinoć je bilo pucnjave na vojničke patrole na dva, tri mjesta na periferiji.
  • Ovih zadnjih dana pohapšeno je, neki kažu oko 300-400, a neki i 600 ljudi, tako da po Velom Varošu, a osobito u Križevoj ulici, te Radunici, Rokovoj, pa djelomično i na Bačvicama nema muškarca ispod 40 godina a da je radnik. Od bolje situiranih i uvaženijih građana uapšeni su dr. Ivan i Oskar Tartaglia, dr. Zvonimir Šimunić, dr. Šimeta, Kajo i Andrija Dvornik, Ivan Čulić, dr. Ljubo Leontić, direktor realke Belas, prof. Arambašin, dr. Gabrić, dr. Barbarić, ing. Dane Matošić, sudac dr. Katunarić, prof. Petnički. Neki su odvedeni u koncentracioni logor u Divulje, neki u Trogir, a ostali ukrcani na dva parobroda koji su otputovali u Italiju. Kisić

13. studenoga

  • List San Marco od 13. studenoga donosi da su od Fašističke hijerarhije iz Splita, Dubrovačke, Hrvatske i Bračke provincije, koje su nedavno prešle u djelokrug Fašističke federacije, podnijele raport prefektu Zerbinu. Prefekt, nakon što je pohvalio federalnog tajnika Ferrucija Cappija i njegove suradnike, »dugo se zadržao na mnogim delikatnim problemima ove naše karakteristične provincije«, te je ovako završio svoj govor: »Mi mlađi iz akcionih skvadra i dječjih organizacija za vrijeme naših manifestacija izvikivali smo poklik koji nas danas uzbuđuje: ‘Talijanski Split!’. Ali ja mislim da danas možemo uskliknuti jedan drugi poklik: ‘Talijanski i fašistički Split’, zato što je rumena krv naših palih boraca na ulicama ovoga grada posvetila Split revoluciji Crnih košulja«. Kisić
  • U splitskoj bolnici je od dobivenih rana prilikom hapšenja za vrijeme bacanja bombi na talijansku glazbu 9. studenoga i kasnijeg zlostavljanja podlegao Veljko Neškovčin. Kronologija
  • U Splitu su talijanski fašisti uhapsili deset uglednih intelektualaca, antifašista, na čelu s dr. Ljubom Leontićem, bivšim prvakom Samostalne demokratske stranke (SDS), jer su pokušaji da ih pridobiju ili barem politički pasiviziraju ostali bezuspješni. Gizdić, 1941.,410, Kronologija

14. studenoga

  • List San Marco od 14. studenoga donosi: »Noćas je u civilnoj bolnici preminuo Neškovčin Veljko od 26 godina, koji je bio ranjen prilikom atentata na Corso Italia u nedjelju dana 9. o. mj. Pokojni Neškovčin zadobio je tom prilikom vrlo teške povrede u trbuh. Unatoč nastojanju liječnika nije bilo moguće spasiti ranjenika. Smrt je nastupila tokom noći, te je tako pridodana još jedna žrtva gnjusnog atentata na Corsu Italia«. Kisić
  • Na stražara Električne centrale u Solinu članovi udarne grupe Kajo Jaman-Hljeb i Mirko Drašković-Mrko su bacili dinamit, ali bez posljedica. Pokušali su srušiti branu blizu izvora Jadra. Gizdić, 1941., 412, Kronologija
  • Talijanski vojnik Carlo Antonio pisao je kući privatno pismo: »… Ovdje u Splitu je rđavo … Danju i noću su stalno uzbune. Kada izlazimo u grad, moraju nas uvijek pratiti četiri, osam ili 12 naoružanih milicionara…«
  • Iz Splita su parobrodom odvedena u internaciju u Italiju 172 uhapšena rodoljuba. Izvještaj Velike župe Cetina u Omišu, Kronologija
  • U tupinolomu tvornice cementa u Majdanu oštećeni su kompresor i ostala postrojenja. Zbog toga je tupinolom jedno vrijeme bio izvan upotrebe. Pored talijanske vojske, u tupinolom su toga dana dovedena i četiri tenka.
  • U Solinu i okolici talijanski fašisti izvršili su masovno hapšenje stanovništva koje su priveli u splitske zatvore, a dio je zatvoren u Solinu. Gizdić, 1941.,411, Kronologija

15. studenoga

  • Provodeći odluku PK da se po mogućnosti svi ilegalci iz Splita prebace u partizane, u prvom redu na Dinaru, preko Solina je danas otišla »u šumu« prva grupa na čelu s Pepom Polakom, zvanim Martin. Gizdić, 1941.,411

Druga polovica studenoga

  • U splitskom Brodogradilištu oštećeni su strojevi na minonoscu Sokol, zbog čega je odvučen na popravak u riječko Brodogradilište.

Na ratnom brodu Split, koji je bio u gradnji u splitskom Brodogradilištu, oštećeni su ležajevi osovine i kormila koji se u Splitu nisu mogli popraviti.

U splitskoj luci oštećeni su strojevi na jahti prefekta Zerbina. Prilikom ulaska u Zadar mašina je otkazala i od udara u rivu brod je teško oštećen. Kronologija

15. studenoga

  • I Velika župa Cetina (ustaški izvor, op. Red), iako s dva dana zakašnjenja, izvješćuje Ministarstvo unutarnjih poslova NDH o hapšenjima i deportacijama u Splitu:

»Uslijed terorističkih djela, koja su prošle sedmice, a i početkom ove, bila vršena u Splitu, talijanske vlasti preduzele su zadnjih dana vrlo stroge mjere, pa je bilo uhapšeno više osoba, ali se broj nije mogao saznati. Prema nekim obavijestima radilo se o više stotina osoba, međutim, mnoge su vijesti i pretjerane. Svakako je sigurno da su uhapšenici bili prevezeni iz Splita u Trogir, a jesu li iz Trogira odvedeni dalje, o tome nema podataka. Jutros su parobrodom odvedene u Italiju 172 osobe, među kojima: dr. Račić, liječnik, dr. Krstulović, liječnik, prof. Juras, dr. Leontić, dr. Tartaglia Ivo i Oskar, ing. Fabijan Lukas, ing. Fabijan Kaliterna, ing. Dane Matošić, trgovac Duje Dvornik, odvjetnik dr. Brkić, a po nekim vijestima izgleda da je uhapšen i kipar Ivan Meštrović, te mnogi drugi, kojima se za sada imena nisu mogla doznati. Što se tiče dr. Račića, po nekim vijestima je nakon hapšenja pušten na slobodu, dok je po drugim obavijestima i on jutros otputovao u Italiju. Izvještaj Velike župe Cetina, 1/420.

16. studenoga

  • Centralni komitet KPH, preko Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju, uputio je članovima Partije u Dalmaciji otvoreno pismo u kojem govori o greškama pri formiranju prvih partizanskih odreda, o neuspjehu Splitskog i Solinskog partizanskog odreda da se prebace na slobodni teritorij Like i o drugim nezdravim pojavama u partijskim redovima. Kronologija
  • Zatvoren je Gusar, posljednji jugoslavenski športski klub u Splitu. Kisić

17. studenoga

  • U Splitu je talijanski okupator uhapsio sekretara Centralnog komiteta KP Hrvatske Radu Končara-Brku. Toga dana vratio se iz Šibenika i oko 18 sati fašisti su došli izvršiti pretres njegovog stana u Vrhmanuškoj[52] ulici. Iz stana na drugom katu skočio je na ulicu i trčao u Vrazovu ulicu da bi se sklonio kod drugarice Marije Cecić, tada člana Mjesnog komiteta KPH Split. Kako je kućni ulaz njezinog stana bio zatvoren, vratio se natrag i kod preskakanja zida zaskočili su ga talijanski fašisti i ranili u desnu nogu. Kronologija
  • U Split je kao pojačanje stigao fašistički 29. bataljun crnih košulja M (Mussolini), koji se smjestio u zgradu Trgovačke akademije i Ženske realne gimnazije. Ustrojena je splitska Milizia Volontaria. Kisić, Kronologija
  • Nastavilo se hapšenje intelektualaca i rodoljuba. Između ostalih, u Splitu je uapšen pjesnik Rikard Katalinić-Jeretov i Mate Barišić, suvlasnik tiskare Novog doba, u Kaštelima liječnici dr. Matijaca i dr. Šulavij, u Solinu liječnik dr. Žižić i odvjetnik dr. Berislav Milišić, koji je radio u kancelariji D. Gunio, te viđeniji posjednici.

Izgleda da je prvi dio Splićana otpremljenih u Italiju interniran na otok Lipari. Kisić

18. studenoga

  • Vlast NDH iskazivala je znatan interes za događanja na području Dalmacije anektiranom od Italije. Tako Ravnateljstvo za javni red i sigurnost MUP-a NDH izvještava Ministarstvo vanjskih poslova o novim informacijama sa šibenskog i splitskog područja:

Zapovjedništvo 2. oružničke pukovnije broj V.T. 505/J. S. 1941. od 10. studenoga 1941. dostavlja izvještaj zapovjednika oružničkog voda Makarska: »O prilikama i događajima, koji su se dogodili u posljednje vrijeme u pograničnoj oblasti Splita i Šibenika, dobiveni su sljedeći podatci:

(Dio vezan za područje Šibenika je izostavljen, op. ur.)

U listopadu se doselilo u Split iz Italije 250 porodica talijanskih radnika, koji su ranije - njih oko 500 - došli u Split radi preuzimanja javnih radova i poslova od hrvatskih radnika, koji su navodno vršili sabotažu.

Isto tako, s obrazloženjem da vrše sabotažu, otkazana je služba 150-orici dužnostnika Gradskog poglavarstva u Splitu, a kod redarstvenog ravnateljstva i zapovjedničtva Karabinjera u Splitu odpušteni su skoro svi službenici Hrvati, koji su se do sada u službi zadržali.

Polovinom listopada talijanski su fašisti u Splitu razbili spomen-ploču dr. Ante Trumbića, a započeto je s pripremama za rušenje spomenika Grgura Ninskog na Peristilu, te grobova dr. Ante Trumbića na obali ispod crkve sv. Frane i don Frane Bulića u Solinu. Govori se također i o skorom rušenju spomenika Tommaseu u Šibeniku. (…)

3. studenog na Dušni dan, kada je splitski biskup sa svećenstvom htio održati na Peristilu u Splitu molitve, pristupili su mu fašisti i spriječili taj vjerski čin. Biskupa su zajedno sa svećenicima nasilno i navodno udarcem odstranili sa Peristila, a narod rastjerali.

Gornji su podatci dobiveni od više naših državljana, koji odlaze u Split i Šibenik i kojima se može pouzdano vjerovati. Narod se svukuda zgraža nad postupcima Talijana i sa strahom gleda u svoju budućnost pod talijanskom okupacijom.

Prednje se dostavlja Naslovu radi znanja.

ZA DOM SPREMNI!

Ravnatelj: Eugen Kvaternik, v. r.«

Izvještaj MUP-a NDH, 1./ 421.

20. studenoga

  • Jedinice talijanske divizije Cacciatori delle Alpi s karabinjerima su izvršile čišćenje zone Solina i uhapsile 25 rodoljuba kao odmazdu za diverzije na telegrafsko-telefonskim linijama u toj zoni. Kronologija

21. studenoga

  • Iz Italije je u Split stigao veći broj učitelja i profesora u cilju da se iz škola u Dalmaciji potisnu domaći učitelji i profesori i učenicima nametne talijanski jezik i fašistička nastava u cilju odnarođivanja. Nijedan od pridošlih učitelja i profesora ne zna ni riječi hrvatskog; nastavu kane provoditi isključivo na talijanskom jeziku i na taj način vršiti odnarođivanje. Gizdić, 1941.,415, Kronologija
  • U blizini Solina jedan borac Solinskog partizanskog odreda ispalio je četiri metka iz pištolja na automobil u kome su se vozili talijanski vojnici, ali bez posljedica. Kronologija

22. studenoga

  • Sekretar Centralnog komiteta KP Hrvatske Rade Končar, koji je pod imenom Ivan Reić 17. studenog od talijanskih fašista u Splitu ranjen u nogu, uhapšen i smješten u bolnicu, prevario je stražara koji ga je čuvao i skočio s prozora drugog kata, zadobivši teške povrede, zbog kojih nije mogao bježati. Predan je talijanskom Centru kontrašpijunaže radi istrage.

24. studenoga

  • U Splitu i okolici, mjestima pod Talijanima, fašisti pozivaju omladinu da se upisuje u njihove fašističke organizacije GIL i GUF. Svima koji se upišu oni obećavaju »med i mlijeko«, a groze se onima koji se ne žele upisati. Pa i pored tih prijetnja, upis naše djece u njihove organizacije ne ide. Glavna zasluga za neuspjeh okupatora kod naše omladine, pored prezira i mržnje na sve što je fašističko, i velikog patriotizma, pripada uspješnom radu i zalaganju organizacije SKOJ-a. Gizdić, 1941., 418

26. studenoga

  • Iz dana u dan iz Splita pristižu sve veće količine hrane i robe za potrebe Solinskog odreda. Zbog toga su prema odluci MK Ante Vučičić i Lovre Katić izradili novi i veći skriveni rov-magazin u kući Ante Katića, dok je hranu iz Splita za partizane prva prenosila Antina žena Roza, zajedno s drugim mljekaricama. One su u Split svakog dana nosile mlijeko, a pri povratku u praznim kantama od mlijeka hranu. Gizdić, 1941.,419

27. studenoga

  • U zadnje doba uvelike se osjeća pomanjkanje ribe. Jutros je na ribarnicu doneseno svega 150 kg malih bukava i sardelina, te nešto mušula i volaka. List San Marco od 27. studenoga govori o tom pomanjkanju i nadodaje: »Kako smo obaviješteni, umnogome su krive i same vremenske prilike posljednjih dana, zatim pomanjkanje redovitih odgovarajućih saobraćajnih veza s ribarskim centrima, a također i činjenica da ribari u ovo vrijeme ne izlaze u lov sa svićaricama. Osim toga i mnoge mjesne upravne vlasti ne dopuštaju ribarima iz svojih krugova da prodaju ribu u drugim mjestima. Tako primjerice općina Trogir, otok Šolta itd., koji su glavna ribarska središta iz kojih se grad Split opskrljuje ribom, danas i uopće u posljednje vrijeme izostali su s naše ribarnice, pa se to i te kako osjeća…«

O mlijeku u istom broju: »U dnevnoj štampi bilo je u više navrata govora o problemu mlijeka u Splitu. Građanstvo se ponajviše tužilo na samu kakvoću mlijeka, koje je u mnogim slučajevima doista predstavljalo interesantan studij za neki kemijski laboratorij, jer je po svojim sastojcima bilo sve prije negoli pravo i zdravo mlijeko. Međutim, opaža se u posljednje vrijeme, otkako ambulantni prodavači nemaju mnogo vremena za svoje kemijske pokuse s obzirom na zabranu kretanja po gradu, da se kakvoća mlijeka osjetno popravila. Dakako da je s druge strane došlo i do priličnog pomanjkanja mlijeka (razumljivo, jer sada potajna kršenja ne doprinose povećanju kvantuma, te se čudesa ne mogu činiti) … i preporuča se uporaba kondenziranog mlijeka. (U dućanima se prodaju kutije ‘Latte nitero zuccherato condensato’ – Prodotto della Latteria Soresinese – Soresina (Italia) – Marca Pucci).«

Može se, pa i to teško, u švercu dobiti masti (polovica loja) po 110 lira, ulje po 65 lira, a jaja po tri, četiri lire komad. Kisić

  • U izvještaju savjetnika Velike župe Cetina (ustaški izvor, op. Red.) od 27. studenoga Ministarstvu vanjskih poslova NDH o političkoj situaciji u Dalmaciji stoji:

»Na poziv Ministarstva vanjskih poslova, broj 97/41od 22. studenog, upućen sam od Velike Župe Cetina, dopis broj 15522/41 od 21. studenog, u Zagreb tome Ministarstvu, pa mi je čast izviestiti o prilikama sliedeće:

Za prosuđivanje prilika u Dalmaciji od važnosti je uočiti razvoj prilika, napose u anektiranom dielu Dalmacije, i napose na našem području koje se nalazi pod talijanskom vojnom okupacijom.

Postupak talijanskih upravnih vlasti u anektiranom dielu Dalmacije ide za tim da to područje čim prije učini jednom talijanskom pokrajinom, ne samo u političkom, nego i u narodnostnom pogledu.

Ta se tendencija očituje skoro iz svakog akta tamošnjih vlasti, a pri provađanju toga primienjuju sva sredstva koja su prema momentu i predviđenom učinku prikladna, i to počam od mjera na oko nedužnih do najbezobzirnijih postupaka.

Prvo njihovo nastojanje išlo je za tim da anektiranom dielu Dalmacije dadu vanjsko talijansko obilježje. To je izvršeno tako da su sve obrtne, radionice i poslovnice, morale označiti svoje firme negdje dvojezično (kao npr. u Splitu), a negdje isključivo na talijanskom jeziku, kao sto je to slučaj na Visu. Osim toga, svaka kuća za vrieme stanovitih talijanskih svečanosti mora izviesiti talijanske zastave i to npr. u Splitu na Obali, na Trgu i na drugim istaknutijim položajima mora se istaći talijanska zastava, dapače i na svakom prozoru.

Istodobno dižu se i uklanjaju svi spomenici hrvatskog narodnog karaktera, novijeg i starijeg datuma. Tako je dignuta i Berislavićeva ploča u Trogiru, spomenik Grgura Ninskoga, zatim Botićev kip u Splitu, i uobće u koliko još nije sve uklonjeno, uklanjaju se i svi spomen-nadpisi koji se odnose na prošlost hrvatskog života u Dalmaciji. Ne samo to, nego se dapače izmienjuju i nova imena ulica, data poslie proglašenja nezavisnosti naše države.

Radi daljnje karakterizacije talijanskih nastojanja u svrhu ugušenja našeg narodnog života u anektiranom dielu Dalmacije, treba navesti u kratko, da su vanjski nadpisi na javnim ustanovama na talijanskom jeziku, a za unutrašnju upotrebu postoje još dvojezični nadpisi, premda je očita i jasna tendencija da sve javne ustanove budu preuzete od isključivo talijanskih činovnika. To se provodi neprekidno, odpuštanjem postepeno našeg činovnistva iz službe, te naročitim poteškoćama za njihovo zadržavanje na tome području. Uporedo s time upućene su iz Splita na hrvatsko zemljište sve ustanove čiji se rad proteže i na naš teritorij. Zabranjen je redovan lični promet našim činovnicima između Splita i Omiša, koji su do nedavna za to što nema stanova u Omišu odlazili na večer svojim kućama u Split i u jutro u 9 sati bili natrag na poslu.

Na ovaj način pooštravan je od dana u dan, i to smišljeno, odnošaj između talijanskih vlasti i hrvatskog pučanstva, i u takovoj mutnoj situaciji pojavljuju se i opetuju slučajevi polaganja, odnosno bacanja eksplozivnih bombi na razne položaje u gradu Splitu kao i na vojničke postrojbe. Isti slučajevi odigravaju se i u Šibeniku, a izgleda da ih je bilo i u nekim drugim mjestima.

Tko baca te bombe, do danas nije još ustanovljeno. U koliko se do sada znade, isto tako još nije pronađen nijedan od počinitelja tih atentata. Posljednji jači takav slučaj je onaj koji se je dogodio u Tartaglinoj ulici, kada je bačena bomba sa jedne novogradnje na talijansku vojničku glazbu.

Ovaj slučaj dao je novi poticaj talijanskim vIastima da pooštre svoje mjere protiv našeg živIja uobće, i to ne samo u svrhu osiguranja reda i mira, te ustanovljenja krivaca, nego i u pravcu iskorišćavanja ovog trenutka, da se baci krivica na cio nas tamosnji narod kao cjelinu.

Ovom prilikom, kako se čuje, prefekt talijanski u Splitu sazvao je sastanak vodećih Iica fašisticke državne uprave i u svom govoru o odgovornosti za ove čine upro je prstom na sve Hrvate, pa i na sami ustaški pokret, ne stedeći pri tome ni autoritet Nezavisne Države Hrvatske ni njezinih predstavnika.

Pri ovakvom shvaćanju i tumačenju događaja, usliedila su, što je i očekivati, hapšenja u masi iz sviju političkih i društvenih grupacija, pa i iz ustaških redova. Interesantno je da su između ustaša lišenih slobode i veoma viđene ustaše, i to u koliko se do sada znade: Kajo Dvornik, Miljenko Tudor i Pavle Marković, a Ante Juras Jozin uhapšen je još 8. X i još uviek je u zatvoru. Ovi uhapšenici bivaju dijelom sklanjani u Divuljama, a dielom odpremljeni u Italiju u nepoznatom pravcu. Prema izvjesnim indikacijama i saznanjima, u Splitu se misli da se ovi uhapšenici odvode na Liparske otoke. Prije nekoliko dana broj uhapšenika kretao se je oko hiljadu, a uhapšenja, prema obavještenjima koja se imaju, sliede daIje.

Ove i ovako obsežne mjere imadu više značenja:

1) Tumače se kod našeg svieta kao mjere manifestiranja odlučnosti i volje apsolutne vIasti i gospodarenja talijanskog na našoj strani Jadranskog mora;

2) kao zastrašivanje našeg življa u svrhu njegovog iseIjavanja;

3) da Italija dobije u ruke što veći broj naših ljudi kao garanciju za nesmetano provođenje svih planova koje ona ima ili će ih eventualno imati na našim obalama.

Pobliži podatci o svim ovim događajima, kao i o licima koja su lišena slobode, upućena su od naših vlasti u Omišu mjerodavnim ministarstvima u Zagreb.

Ovakovo stanje izaziva kod našeg svieta:

1) osjećaj pravne i lične nesigurnosti;

2) nemogućnost narodnostnog obstanka s uvjerenjem da već pripadnost hrvatske narodnosti ugrožava i životni obstanak;

3) sliedstveno tome, osjećaj da je pri ovakovoj teškoj i mučnoj situaciji naš sviet prepušten sam sebi.

Pošto ovakovi slučajevi i postupci mogu stvoriti i usaditi takovo uvjerenje kod našeg pučanstva, koje bi moglo nepovoljno utiecati na prijateljske odnose između dviju susjednih država, to se ukazuje neobhodna potreba jedne odlučne intervencije naših vlasti u svrhu da se prestane sa ovakovim postupcima i repariraju čini koji su kod našeg svieta doveli do ovakovog duševnog stanja. Što je najvažnije, ta bi intervencija morala ići za tim da se našem življu, makar i u sadašnjem stadiju naših odnošaja sa Kraljevinom Italijom, osigura nesmetani boravak na rođenoj grudi i osnovna prava na nacionalni život.

Obzirom na ovakove prilike, kao i na događaje koji mogu usliediti, te na potrebu njegovanja dobrih susjedskih odnošaja, ukazuje se neophodna potreba da se što prije uputi u Split jedan predstavnik naše države, koji bi, pored mogućnosti jasnog i neposrednog uvida u tamošnje prilike, mogao odmah i na licu mjesta rješavati u najboljem sporazumu mnoga dnevna pitanja koja iskrsavaju, i na taj način onemogućavati zaoštrenje prilika i odnosa. (…)«, Izvještaj savjetnika Velike župe Cetina, 1./ 422.

28. studenoga

  • U Split je došlo oko 20 lučkih radnika iz Genove i preuzeli su posao umjesto interniranih splitskih lučkih radnika. Kisić
  • U Žrnovnici, na inicijativu Mjesnog komiteta KPH Žrnovnica, Marin Amižić-Barba i Pavao Amižić zapalili su veliki talijanski šator u kojem je izgorjela znatna količina vojne opreme. Gizdić, 1941.,424, Kronologija
  • Iz Splita je u koncentracione logore u Italiju upućen transport od 380 Židova i 140 ostalih rodoljuba. Kisić, Kronologija
  • Kisić piše o zadnjem broju lista San Marco, koji je donio članak »Na rastanku«. Bio je to najskuplji i najmizerniji politički list za kroniku talijansku.
  • Od bivših jugoslavenskih činovnika i namještenika ostalo ih je manje od 50% u Palazzo del Governu (Ispostava Banske vlasti), a od Direkcije pošta i brzojava i Financijskog ravnateljstva oko 20%. Kisić

30. studenoga

  • U Splitu je prestao izlaziti fašistički list San Marco, koji se tiskao u zastarjeloj tiskari Novog doba. Okupator je za izdavanje novog lista pripremio novu, modernu tiskaru. Gizdić, 1941., 424, Kronologija

TALIJANI NE DOPUŠTAJU NAZOČNOST NDH U SPLITU

U Splitu je formirano Zapovjedništvo obale i pomorskog prometa NDH, podređeno Zapovjedništvu hrvatske mornarice. Međutim, prema Rimskim ugovorima Talijani su mu onemogućili rad. (To je bio jedan od pokušaja vlasti NDH da uspostave svoju nazočnost u Splitu.) Colić, Zbornik br.3, 573., Kronologija

SPLIT 1941.: POČETAK BORBE PROTIV OKUPATORA

Talijanske fašističke vlasti u Splitu na početku svoje vladavine ponašale su se vrlo umjereno, nastojeći ne zaoštravati odnose s građanima. Nastojali su ih pridobiti na svoju stranu politikom postupne i tihe talijanizacije. Tako su krajem travnja 1941. godine počeli izdavati list San Marco na talijanskom i hrvatskom jeziku, s istim tekstovima. Najčešće su noću skidali hrvatske natpise s dućana, kao i tablice s nazivima ulica.

Pravi incidenti počeli su se događati kada su građani počeli odbijati iskazivanje počasti talijanskoj zastavi. Tada su na scenu otvorenije stupili dijelovi fašističkog represivnog aparata: policija, karabinjeri, specijalni »M« (Mussolinijevi) odredi, fašistički skvadristi itd. Osim toga, građani su bojkotirali talijanske svečanosti i fašističke organizacije. Nakon takvog iskazivanja pasivnog otpora, počele su se organizirati i izravne akcije protiv okupatora: diverzije, sabotaže, demonstracije i štrajkovi. Štrajkovi koji su započeli u kolovozu nisu bili samo borba za radnička prava, nego su imali i politički karakter. Najaktivniji su bili brodogradilišni i obalni radnici, te radnici Električnog poduzeća. Sabotaže i diverzije događale su se po poduzećima, najviše u Brodogradilištu i na željeznici, te u luci, gdje su se palili brodovi ili su se namjerno kvarili brodski strojevi. U Brodogradilištu su se namjerno oštećivali ratni brodovi, a jahta guvernera Dalmacije Bastianinija je potopljena. Zaslugom Elka Mrduljaša »događali« su se kvarovi na električnoj centrali. Bušile su se gume na kamionima i automobilima, lijevala se voda u benzin, a u rezervoare se dodavao pijesak, kidale su se telefonske linije, rušile željezničke pruge, te uništavali industrijski objekti. Željeznički radnici su remetili redoviti tijek prometa uništavajući vagone i lokomotive, te onesposobljavali strojeve. Najistaknutiji rukovoditelj tih »sabotera« bio je Ante Jurjević Baja.

Jedan od najvažnijih događaja u povijesti antifašističkog Splita, ali i antifašističke borbe u Dalmaciji i cijeloj Hrvatskoj bio je formiranje Prvog udarnog odreda na Marjanu. Odred se formirao 7. svibnja 1941. godine, na dan sveca zaštitnika Splita svetog Dujma. Sastojao se od šezdesetak članova, koji su se podijelili u tri grupe po dijelovima grada. U rukovodstvu odreda bili su Ante Roje, Ante Jonić, Paško Mijan, Srećko Reić, Veljko Neškovčin, Inđo Marković … Veliki dio članova odreda krenuo je u partizansku borbu u sastavu Prvog splitskog partizanskog odreda u kolovozu 1941. godine.

I u samom gradu organizirale su se oružane akcije. Najveće akcije dogodile su se kada je u Split došao Rade Končar Brko početkom listopada 1941. godine. Najpoznatija je bila akcija bacanja bombi na fašističku glazbu koja se dogodila u Tartaljinoj ulici (kasnije Prvoboraca, sada Kralja Zvonimira) 9. studenoga. Akciju je osobno organizirao Rade Končar, uz pomoć Mjesnog komiteta KPH Split. Pomogao mu je Ante Roje, a akciju su izveli Nikola Trebotić, Veljko Neškovčin i Života Katunarić. Rade Končar osobno je nadgledao tijek akcije.

Sve te akcije ne bi bilo moguće izvesti da nije bilo organiziranog prikupljanja oružja. Novčana i druga sredstva prikupljala su se preko Narodne pomoći. Osim toga, cijela mreža ilegalaca ne bi mogla funkcionirati da su uhapšeni ilegalci pod mukama u fašističkim zatvorima odavali imena aktivista i lokacije skrovišta. Naime, do kraja 1941. godine fašisti su zatvorili preko tisuću omladinaca, a od toga preko tristo skojevaca. Osim omladinaca, brojni su rodoljubi i antifašisti osuđeni, internirani i deportirani.

Kronologija, Kisić, Gizdić, 1941.

RADE KONČAR U SPLITU

Bista na Šetalištu Bačvice

Rade Končar. Bista na Šetalištu Bačvice

Rade Končar bio je sekretar KPH od 1939. godine. I prije Drugog svjetskog rata dolazio je u Split kao sekretar KPH. U srpnju 1940. godine prisustvovao je Okružnoj, a u kolovozu 1940. godine Pokrajinskoj partijskoj konferenciji. U radu tih konferencija sudjelovao je i Josip Broz Tito. Dakle, Končar je dosta radio na povezivanju Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju i Centralnog komiteta KPH. Osim toga, s Dalmatincima se odavno poznavao i dobro slagao.

Zbog tog svog iskustva bio je prema ocjeni Operativnog rukovodstva CK KPH osoba prikladna za pomoć dalmatinskim komunistima u reorganizaciji priprema za ustanak, što je nakon početnih neuspjeha bilo neophodno. Naime, tijekom ljeta 1941. godine pokretanje prvih partizanskih odreda u Dalmaciji doživjelo je neuspjeh (Splitski, Solinski, Kaštelanski, te Sinjski odred).

Rade Končar došao je u Split u subotu, 4. listopada 1941. godine. Stigao je ilegalno u poštanskom vagonu vlaka. Bio je odjeven u poštanskog službenika. Ubrzo nakon dolaska, Končar je napravio potez koji ga je vrlo vjerojatno kasnije stajao života. Umjesto da ga smjeste članovi KPH, stavio je oglas u listu Il popolo di Spalato u kojem traži sobu za poslovnog čovjeka. Odlučio se za sobu u tadašnjoj Vrhmanuškoj ulici broj 29 (danas Tolstojeva). U istoj kući podstanari su bili i tajnik splitske fašističke organizacije Antonio Hoffman te kapetan 3. armijskog voznog parka, zapovjednik skladišta goriva, fašist Luigi Battochio. Rade Končar je mislio da će u takvom okruženju biti manje sumnjiv talijanskim fašistima.

Na sastancima s članovima Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju Rade Končar iznio je pregled razvoja ustanka u cijeloj Hrvatskoj i tadašnjoj Jugoslaviji. Založio se da članovi PK KPH idu na teren po cijeloj Dalmaciji, te da omasove udarne grupe i organiziraju oružane akcije po gradovima, posebno u Splitu. Dao im je konkretne upute za jačanje oružane borbe. Odredio je koji bi članovi trebali ići na konkretna područja, odnosno gradove. Posebno se osvrtao na iskustva prikupljena prilikom analize uzroka neuspjeha prvih dalmatinskih partizanskih odreda. Končar je o svojim saznanjima tijekom boravka u Splitu izvještavao CK KPH, kojem je poslao pet pisama. U njima je iscrpno izvijestio o organizacijskim i političkim problemima među komunistima u Dalmaciji, s posebnim osvrtom na stanje u PK KPH. Također se osvrnuo na vojnu i političku situaciju u Dalmaciji. Predložio je i konkretne mjere kojima bi se prevladala neaktivnost u Splitu i Dalmaciji. Napade na talijansku vojsku u gradovima vidi kao »detonator« šire oružane borbe. Opisuje i bombaške i druge akcije koje je organizirao protiv talijanske vojske. Pisma je potpisivao svojim konspirativnim nadimkom Brko.

Tijekom svog boravka u Splitu Rade Končar je dva puta išao u Trogir, a jednom je otputovao u Šibenik, gdje se zadržao tri dana. Zbog svog odsustva iz stana postao je sumnjiv talijanskom časniku Batocchiju, koji je bio njegov susjed. Policija je htjela provjeriti tko je poslovni čovjek Ivan Reić iz Zagreba, kako se Rade Končar predstavljao. Pri legitimiranju je Rade Končar pokušao bježati. Naime, znao je da bi ga policija uhapsila jer je kod sebe imao osobne isprave na ime Ivan Reić, te na ime Marin Udović. Bijeg mu je gotovo uspio, ali su ga talijanski policajci ranili. Fašisti nisu znali tko je on. Odveli su ga u vojnu bolnicu u zgradi Sjemeništa u Zrinsko-frankopanskoj ulici. Stanje mu je zbog ranjavanja prilikom hapšenja, te zbog mučenja tijekom ispitivanja bilo teško. Talijanska policija i agenti su na njega posebno pazili kada su od ustaške policije u Zagrebu doznali da u rukama imaju jednog od vodećih ljudi KPH. Naime, u izvještaju splitske policije od 26. veljače 1942. godine navodi se da je iz Zagreba došla procjena da je Rade Končar »veoma opasni komunistički agitator, sposoban organizirati i voditi razne revolucionarne akcije«. Zagrebačka policija smatrala je da je Končar »sposoban pokretač masa, veoma inteligentan, veoma lukav, veoma prepreden i okretan«. Mjere opreza prema Končaru, koje su poduzete od samog hapšenja, značajno su pooštrene nakon što su te informacije došle u Split.

Splitski komunisti su bez obzira na stroge sigurnosne mjere planirali osloboditi Končara. Jedna ga je skojevka uspjela locirati u bolnici. Međutim, planovi za oslobođenje se nisu realizirali. Podmetnut je tako 13. ožujka 1942. požar u Vojnoj bolnici, ali Končar nije oslobođen, bez obzira na činjenicu da su tijekom dva sata, koliko je požar trajao, bolesnici izneseni van iz bolnice. Nije uspio ni pokušaj razmjene za zarobljenog crnokošuljaša Antonia Vivarellija, zapovjednika bataljuna Crnih košulja i učesnika fašističkog »marša na Rim«, jer je dotičnog strijeljao jedan neinformirani borac Dinarsko-dalmatinskog odreda. Končar je i sam pokušao bijeg očajničkim skokom s drugog kata bolnice, ali se zbog teškog zdravstvenog stanja sporo kretao, te je ponovo uhapšen.

Kada se tijekom veljače saznalo da se Radu Končara zajedno s drugim uhapšenim antifašistima želi prebaciti u Šibenik, borci leteće čete Solinskog odreda i Kaštelanske partizanske grupe namjeravali su iz zasjede napasti vlak u kojem bi bio Končar. Kada je 15. svibnja došla potvrda vijesti da Talijani žele uskoro odvesti Radu Končara i ostale uhapšenike u Šibenik, solinski i kaštelanski partizani su bili spremni izvršiti zadaću oslobađanja. Međutim, nakon tri dana, 18. svibnja došla je vijest da su svi uhapšenici, njih sedamdeset i tri, pa i Končar, u Šibenik prebačeni brodom Topola, uz pratnju torpiljarke i borbenog zrakoplova. Odvedeni su da bi im se sudilo pred Specijalnim sudom u Šibeniku. U osiguranju transporta sudjelovalo je oko tisuću vojnika, policajaca i agenata, a ispraćaju broda prisustvovao je i splitski prefekt Zerbino, zajedno s poznatim splitskim fašistima.

Rade Končar[53] strijeljan je u zoru 22. svibnja 1942. godine na Šubićevcu, zajedno s dvadeset i pet splitskih antifašista, većinom komunista i SKOJ-evaca. Posljednje riječi koje je izrekao tada trideset jednogodišnji Rade Končar-Brko bile su upućene fašistima: »Milosti ne tražim niti bih vam je dao!« Svojim borbenim duhom i organizacijskim sposobnostima dao je golemi doprinos antifašističkoj partizanskoj borbi u Dalmaciji, koja je postala najjače žarište te borbe u Hrvatskoj, a time i u tadašnjoj Jugoslaviji, te porobljenoj Europi.

Kronologija, Kisić, Gizdić, 1941.

HRABRE ŽENE

Narod je trpio herojski i pomagao nam gdje god je mogao. Da vam ispričam jedan slučaj njegove hrabrosti i odanosti našoj zajedničkoj ideji.

Jedne večeri, Rade Končar i ja (Jurjević Ante-Baja, op. p.) pošli smo na dogovoreni sastanak u kuću Dumanića. U Rokovoj ulici naletimo na grupu neprijateljskih vojnika. Prijetila je opasnost da nas prepoznaju. U tom su opasnom trenutku naišle dvije žene i mi smo ih bez razmišljanja uhvatili za ruku. Ni jedne jedine riječi negodovanja nisu izustile. Hrabro i mirno su prošle izlažući svoje živote radi nas velikoj opasnosti.

Sličnih je primjera bilo mnogo, a koje još nitko nije opisao.

Poruka Borca, srpanj 1970. g.

NADBISKUP FRANIĆ: DIVIO SAM SE MLADIM SPLITSKIM HEROJIMA KOJI SU DAVALI SVOJE ŽIVOTE, DA OSLOBODE SVOJU DOMOVINU OD STRANOG ZAVOJEVAČA

Želio bih ovdje saopćiti svoje osobno iskustvo koje sam imao kao kapelan splitskih zatvora sv. Roka za vrijeme prošloga rata. Iz tih zatvora odlazili su naši ljudi, mladi i odrasli, u koncentracione logore ili na stratišta. Ja sam te ljude primao u sakristiji zatvorske kapele na ispovijed, ako su bili vjernici, a tih je bilo većina, ili na prijateljski razgovor, ako nisu bili vjernici, usprkos opasnosti koja nam je prijetila od zajedničkog neprijatelja. Neke sam od tih mladih ljudi, na mrtvo istučenih od neprijatelja, vjenčavao u tadašnjoj splitskoj gradskoj bolnici, jer su oni umirući bili zabrinuti za dobar glas svojih zaručnica poslije njihove smrti. To bi me svaki put jako ganulo. A i divio sam se tim mladih herojima koji su davali svoje živote, da oslobode svoju domovinu od stranog zavojevača i koji su se nesebično borili za društvenu pravdu kako su je oni shvaćali i u koju su oni vjerovali.

Frane Franić, Bit ćete mi svjedoci, Zbirka božićnih, korizmenih i uskrsnih propovjedi, poruka i poslanica, 1954-1988. Split, Crkva u svijetu, 1996, str. 272

PASTIRSKO PISMO

»Približava se adventsko vrijeme, vrijeme priprave za Božić, blagdan misa, slave i blagoslova Božjega. U svijetu vlada ratno stanje, pa uslijed toga ima već dosta i previše bijede i stradanja među ljudima, te bi nam svima ovi dani upravo morali poslužiti u tu svrhu da se od srca obratimo Bogu, Kristu Kralju mira tražeći utjehu u nevoljama koje nas tuku, proseći mir, zalog svakog zadovoljstva i sreće.

Međutim, kao da ne bi bilo dosta muke i krvi i nesreće uslijed ratnih prilika, po periferiji naše Dijeceze, a tu i tamo i po nutarnjosti, zavladala je nesigurnost života i imanja, pače prolijeva se krv, dok u samom Splitu gradu, opetovano često, ne samo po noći nego i po danu već zbivaju se napadaji, padaju bombe i žrtve njihove postaju mirni građani, da i nevina djeca; ugrožen je u našem kulturnom i lijepom gradu javni mir i poredak, pa su stoga i poduzete od Vlasti izvanredne mjere sigurnosti, a svaki pošteni građanin mora da sa zgražanjem osudi svaki takav atentat.

Tko su oni koji su se odmetnuli u gore, pa teroriziraju i pljačkaju, ruše, pale i odvađaju domaće životinje, te napokon i svećenike …? Više manje poznato je svima, tko su i odakle su, a neki su znani i po imenu. Vojne vlasti ih slijede te će ih privesti zasluženoj kazni i onemogućiti.

Ali oni, koji od nekog vremena po gradu podmuklo šire stravu bacajući bombe, buntovne letke itd., te prolijevaju krv i izlažu grad i građene najvećoj opasnosti, dok se može sumnjati, tko su, a u gradu su sigurno, ostaju neotkriveni, ne pronalaze se, nitko ih nije vidio ni čuo, niti za njih znade. To je uistinu nevjerojatno. Bit će dosta sukrivaca.

Po tim činjenicama moja je sveta dužnost kao Vašeg biskupa, duhovnog Oca i pastira duša Vaših, da Vas pozovem, zamolim i preporučim u interesu općeg dobra i naše narodne časti da se odvrati veće zlo od naših strana:

1. Ne pružajte nikakve pomoći ni zakloništa onima, koji su se odmetnuli u gore te ne postanete sukrivci i dionici njihovih zločina, jednako odgovorni Božjoj i ljudskoj pravdi.

2. U Splitu, gradu i okolici, dužnost je svih nas i svakoga pojedinog građanina, da bude pri ruci i dođe u svemu u susret organima Vlasti te se otkriju počinitelji zločinskih atentata, koji sramote grad i čitavo građanstvo. Tu dužnost, bez obzira na sve druge okolnosti, nalaže svakom čestitom građaninu njegova savjest kao katoličkog vjernika, ljubav prema bližnjemu, prema gradu, osjećaj pravde.

Udovoljavajući ovoj svojoj dužnosti koristit ćemo i pomoći samo sebi i svojemu dobru, a odvratit ćemo od sebe sramotu i veće zlo, jer u protivnom ne pođe li Vlastima, uz suradnju građana, za rukom stati na put raboti terorista i ove privesti pameti i redu, odgovarat će sigurno čitavo građanstvo.

Dao Bog, da Božić donese nutarnji i vanjski mir svim ljudima dobre volje.

Blagoslov Božji s vama.

Biskup: Dr Kvirin Klement Bonefačić

U Splitu, 9. studenoga 1941.«

Andrija Križević, Šibenski proces Radi Končaru i drugovima 1942. godine, IHRPD, Split, 1985, str. 124-125.

IZVJEŠTAJ KRALJEVSKE PREFEKTURE:
POJAČANA TERORISTIČKA AKTIVNOST U SPLITU

U izvještaju Kraljevske prefekture u Splitu za mjesec studeni 1941. godine, koji se posebno bavi političkom situacijom i atentatima na talijanske vojnike u Splitu i okolici, stoji:

Politička situacija u mjesecu studenom karakterizira se pojačanom terorističkom aktivnošću, koja dostiže vrhunac smjelosti i kriminalnosti u pokolju koji je izvršen 9. studenoga uvečer na Corso Italia, gdje su bačene tri bombe na odred vojnika koji je pratila vojna muzika divizije Cacciatori delle Alpi, kad su išli na »spuštanje zastave«. Tu, na Corso Italia, bila su dva mrtva i više od pedeset ranjenih.

Sedmog studenoga bačene su bombe na druga dva mjesta: ubijeno je jedno dijete, a deset drugih osoba je ranjeno.

Stanovništvo, mada terorizirano, nije dalo nikakav znak suradnje. Veći dio grada nije dao ni znaka života. Stoga sam pozvao u palaču od upravnih vlasti biskupa, glavnog pravoslavnog svećenika, bivše banove, bivše političare iz Beograda i šefove profesionalnih organizacija, industrijalce, zemljoradnike i trgovce. Svi su me uvjeravali u njihovu dobru volju za suradnju da bi se odstranila sramotna situacija njihovog grada.

Biskup Bonefačić je uputio vjernicima poslanicu koja se prilaže (prilog br. 1); pripadnici slobodnih zvanja i predstavnici Trgovačke komore sastavili su jedan bljedunjav »apel« bez potpisa, apel koji sam ja promijenio stavivši, na svoju inicijativu, potpise odgovornih šefova (vidi prilog br. 2). Razdijelio sam na hiljadu primjeraka poslanice i manifesta.

Poduzeo sam sljedeće mjere:

Policijski sat je od 18 sati prebačen na 17 sati.

Svi stranci koji su došli u Split poslije 6. travnja, a koji nisu rodom iz Splita, da ostanu u svojim kućama na raspolaganju Javnoj sigurnosti uz obaveznu prijavu.

Izvršio stotinjak hapšenja, odvodeći ljude svih kategorija.

Na pojačanu terorističku aktivnost mi smo odgovorili jačom protuakcijom koja se sastoji u primjenjivanju spomenutih mjera i u rigoroznom sprovođenju odredbi za održavanje javnog reda koje su izdane ranije prilikom atentata na Gospodskom trgu.

Primijenjene mjere represivnog karaktera uvijek su bile popraćene preventivnim i predviđenim mjerama.

Tako sam, pored ostalog, da bi se onemogućio eventualni prekid rada u Električnoj centrali koja nas snabdijeva noćnim osvjetljenjem, naredio da se postavi grupa reflektora na brdo Marjan, koja s vremena na vrijeme vrši vježbe i tako je spremna za bilo kakvu eventualnost.

Sve izdane odredbe bile su točno izvršene, što je bez sumnje doprinijelo da se postignu odlični rezultati u primjeni mjera koje smo mi upotrijebili, pokušavajući normalizirati situaciju.

Od 10. studenoga politička situacija u Splitu izgleda stvarno izmijenjena. Skoro potpuno prestaju znaci slabije komunističke aktivnosti. Javno mnijenje svih staleža ovog centra duboko je pogođeno novim policijskim satom, zatvaranjem škola, hapšenjima, pretresima, uzimanjem talaca i interniranjima. Ovo posljednje, poduzeto u velikom obimu, zabrinjava Splićane, naročito zbog tajnosti i brzine odvođenja i zbog toga što je to vršeno među takozvanim ljudima na visokom položaju.

(…)

Stav Hrvatske Države

Poznati dr. Frančeski ponovo mi je rekao da omiški župan očekuje razgovor s Guvernerom poslije posjete Ekscelencije Bastianinija Zagrebu. Odgovorio sam da je vrlo jednostavno to zatražiti.

O atentatima kaže da su autori sigurno Srbi i Židovi, ali da bi po njemu bilo bolje kad bi bili Hrvati iz Zagreba, jer bi na taj način hrvatska vlada došla u nezgodan položaj prema Rimu.

Odgovorio sam da me se sve to ne tiče i da je naš zadatak da pohvatamo krivce bez obzira tko su oni.

Prenosim ovdje prepisku ekspresnog telegrama, upućenog Ekscelenciji Guverneru, koji sadrži naimenovanje Hrvata Stipe Matijevića doglavnikom.

K meni je došao Frančeski i rekao mi sljedeće: »Dr. Pavelić je nedavno naimenovao doglavnikom (član Uprave ustaškog nacionalnog pokreta) jednog seljaka iz Omiša, nekog Stipu Matijevića. Izgleda da je ovaj pozvan ovih dana u Zagreb na sastanak doglavnika radi podnošenja izvještaja o svojoj zoni. U slučaju da bi Pavelić tražio vijesti, Luetić bi želio preko mene obavijestiti novog hijerarha.«

Odgovorio sam: »Doglavnik Stipe Matijević ne može da daje izvještaj o situaciji u Splitu, pošto jednostavno Split ne potpada ni pod Poglavnika ni pod doglavnika. Ali kad bi se htjelo obavijestiti Poglavnika, iz razloga da on ne bi dao pogrešne obavijesti o krugovima bliskim omiškoj županiji, Matijeviću se može reći sljedeće:

1) Dalmatinski Guvernatorat ima u rukama splitsku pokrajinu, kao i sve ostale, i jasno i odlučno vrši svoje djelo.

2) Mjere do sada poduzete dale su odlične rezultate.

3) Postepeno će otići Židovi, Srbi, pravoslavni i ostali koji budu nepoželjni za Upravu, podrazumijevajući tu i Hrvate koji bi pokušali da se suprotstave našem koraku.«

Frančeski je uzeo k znanju moj odgovor, koji se nije mogao formulirati na jedan precizniji i više fašistički način.

Frančeski isto tako kaže da je neprijateljski element u Splitu vidno zabrinut zbog borbe koja je u toku u sjevernoj Africi i da želi da je mi izgubimo.

Postigao sam sporazum s Omiškom županijom u pogledu kompenzacije cementa živežnim namirnicama, tražeći većim dijelom svinjsko meso.

Federaciji borbenog Fascia u Splitu stiglo je pismo od Ante Grubića, načelnika kotara starigradskog, koje dostavljam.

»Jučer je napokon otputovao famozni šef ustaških žandara Mate Kandić. Uvečer, prije njegovog odlaska, javljeno mi je da bi on htio učiniti gozbu sa svojim istomišljenicima u jednom lokalu. Obavijestio sam komandu da pošalje jednu patrolu. U 8.50 patrola je naišla na tri osobe, od kojih je jedna prenoćila u Komandi a jedna je kažnjena globom od 100 dinara. Pri odlasku šefa žandara, veći dio stanovništva, da bi pokazao mržnju prema ustašama, došao je na Obalu i otpratio šefa ustaša zvižducima, povicima i puhanjem u rog, dok mu je jedna grupa mladića otpjevala posmrtni marš. S tim se završilo tek kad je parobrod izašao iz luke. Vjerujem da je komentar ovome djelu suvišan da bi se pokazalo koliko stanovništvo mrzi ustaše.« Izvještaj Prefekture, Split, 1./ 338.

Iz Ratne Kronologije–STUDENI 1941.: OTPOČELA DRUGA OFENZIVA NJEMAČKIH SNAGA KA MOSKVI – POČELA NJEMAČKA OPSADA LENJINGRADA – OPERACIJA CRUSADER: BRITANSKE TRUPE OSLOBAĐAJU TOBRUK – JAPANSKA FLOTA ISPLOVLJAVA PREMA HAWAJIMA, SAD ULTIMATUMOM TRAŽI OD JAPANA DA SE POVUčE IZ SILA OSOVINE – NJEMAČKI TENKOVI STIŽU DO PREDGRAĐA MOSKVE

PROSINAC

Počele izlaziti nove okupatorske dnevne novine Il popolo di Spalato – Jugoslavenske, hrvatske i crvene zastave u Kaštelima i Trogiru – Devet hrvatskih ličnosti u Splitu želi surađivati s Talijanima – Demonstracije žena zbog nestašice i visokih cijena živežnih namirnica i drva – Splitski prefekt: zabrana kretanja od 18 do 6 ujutro
uz prijetnje pogubljenjem – Fašisti oskvrnuli spomenik Marku Maruliću –
Nove eksplozije bombi – Uhapšen Jozo Ružić, sekretar ćelije obalnih radnika –
Talijani dijele hranu i odjeću samo učenicima koji su upisali talijanske škole – Nastavljaju se racije, pretresi, otpuštanja s posla, hapšenja i deportacije – Kontakti partizana s predstavnicima JNS-a – Prijetnje batinanjem svima koji stanuju u krugu od 50 metara od mjesta gdje se pojavljuju komunistički znakovi i parole – Maltretiranja djece koja odbijaju upis u fašističku mladež – Ponovno formiran Splitski partizanski odred – Fašistički školski inspektor: splitski učenici su pod utjecajem »komunističke propagande« – Kod Rupotina likvidirani ustaše koljači –
Badnji dan bez polnoćki – Guverner Bastianini traži od biskupa talijanizaciju
crkvenih »vanjskih znakova« – Ustaško-četnički razgovori u Splitu

Naslovnica splitskog dnevnika Il popolo di Spalato

Nove okupatorske novine. Naslovnica splitskog dnevnika Il popolo di Spalato

1. prosinca

  • Umjesto jučer obustavljenog talijanskog lista San Marco, okupator je danas počeo izdavati dnevni list Il Popolo di Spalato[54]. Tiska se u Tipografiji della S.A. Editrice Il popolo di Spalato (novouređena tiskara). Odgovorni urednik je Silvio Maurano, a od suradnika lista San Marco preuzeti su bivši urednik Antonio Just-Verdus i Ćiro Čičin-Šain te Ante Bezić. List je tiskan na velikom formatu, poput ostalih talijanskih političkih novina, na šest stranica.

U povodu izlaženja prvog broja, guverner Dalmacije Bastianini u pozdravnom pismu, pored ostalog, kaže: »…Il popolo di Spalato mora izvršiti jednu plemenitu misiju: ne samo da bude glas Splita, nego i tumač njegovih osjećanja i težnji u okviru velike talijanske obitelji.« Novi list je dvaput većeg formata od prijašnjeg. Tri četvrtine lista ispunjene su napisima na talijanskom jeziku. Samo lokalne vijesti tiskaju se na hrvatskome. Za glavnog urednika postavljen je fašist Silvio Maurano. Kisić, Gizdić 1941., 431, Kronologija

  • Prema Prefekturi Split, u Kaštel Sućurcu i na putu Split - Trogir, na više mjesta su izvješene hrvatske i crvene zastave koje su talijanski fašisti odmah uklonili. Kronologija
  • Borci Kaštelanskog partizanskog odreda na terenu Lećevice su porušili telegrafsko-telefonske linije u dužini od jednog kilometra. Gizdić, 1941.,431

2. prosinca

  • Kratko vrijeme bio je u Splitu guverner Dalmacije Bastianini. Razgovarao je s hijerarhima o važnim splitskim pitanjima, i odmah proslijedio avionom za Vis, a odatle prema južnoj Dalmaciji.
  • Posebno izdanje lista Il popolo di Spalato tiska se za vojnike splitskog garnizona, što oni primaju besplatno. Umjesto hrvatskog teksta u redovitom izdanju, koje je u prodaji, rubrika Per voi soldati, u kojoj se donose vojničke priče, ratni podvizi i povijest je na talijanskom. Kisić
  • U Split je upućen iz Vatikana fratar dr. Domenico Franco da ispita rad i držanje hrvatskog klera u Splitu poslije dolaska talijanskog okupatora u grad. Ubrzo je, kako se pričalo, predložio Svetoj stolici da se oni franjevci koji nisu voljni surađivati s talijanskim vlastima što prije povuku u Italiju. Kronologija, Obavještenje Guvernatorata Dalmacije, 1./ 342.
  • U izvještaju Zapovjedništva oružničkog krila Omiš od 2. prosinca 1941. Zapovjedništvu oružničkog krila Dubrovnik o izvještajnoj službi u razdoblju od 22. studenoga do 2. prosinca stoji:

»O komunistima:

Od posljednjeg izvješća pa do danas na području ovog krila nije zapažen jači pokret komunista i utvrđeno je da oni svoju propagandu vrše samo živom riječju, koja uglavnom dolazi iz Splita.

Vanjska situacija – Prilike u pograničnim oblastima:

20. studenoga t.g. iz Komiže, parobrodom preko Hvara, talijanski karabinjeri sproveli su pet svezanih mladića za Split. Svi ovi mladići ranije su pripadali HSZ-u, kod njih se pronašlo oružje i upućuju se na suđenje u Split. Ogorčenje naroda u Splitu, Visu i Komiži protiv Talijana je veliko. U Splitu se svi profesori i nastavnici, koji su još ostali, moraju svakog dana prijavljivati na Questuri. Inače je stanje u Splitu bez promjene.« Izvještaj Zapovjedništva oružničkog krila Omiš, 1./ 425 .

4. prosinca

  • Poviše Klisa, na cesti za Prugovo, karabinjeri su uhapsili Stipu Bobana, obalnog radnika u Splitu, simpatizera NOP-a, »radi komunističke propagande« i kasnije ga strijeljali. Kronologija
  • Prefekt splitske Prefekture naredio je zabranu kretanja po gradu od 18 sati do 6 sati ujutro. »Oni koji se ne pokore nalozima javne sile, bit će smjesta pogubljeni«, stoji pored ostalog u naredbi. Kronologija
  • U izvješću Kraljevske questure u Splitu od 6. prosinca 1941. godine direkciji Policije Dalmacije o hrvatskim ličnostima koje žele surađivati s talijanskim vlastima kako bi se ponovo uspostavio red u Splitu, stoji:

»Jedna grupa Hrvata, koji su dolje potpisani i koji predstavljaju Pavelićeve pristaše i ustaški nastrojene lokalne elemente, predstavila se lokalnoj Fašističkoj borbenoj federaciji nakon posljednjih atentata, da se stavi na dispoziciju za borbu protiv komunista: (navode se imena devet osoba).

Do sada nije postojala nikakva aktivna suradnja između gore navedenih i Federacije, iako će ubuduće razviti eventualne odnose s rečenim elementima, uz potrebne garancije.

Nadodaje se i daje na znanje da je broj Pavelićevih pristaša, zavičajnih u Splitu, vrlo skroman i neznatan; oni su 18. studenoga sudjelovali u počastima iskazanim našim vojnicima.« Izvještaj Questure, Split, 1./ 343.

7. prosinca

  • Il popolo di Spalato donosi naslov: »Ozlijeđena u borbi za krumpir«. Kisić
  • U Splitu, u rajonu Veli Varoš, na oglasima o policijskom satu zalijepljene su na papiru ispisane parole: »Smrt fašizmu - živjela sloboda naroda«. Kronologija
  • Ponovno su izbile demonstracije žena na splitskom Pazaru. One su demonstrirale zbog nestašice živežnih namirnica i drva te zbog visokih cijena. Gizdić, 1941., 440

8. prosinca

  • U Splitu su talijanski fašisti uništili hrvatski natpis na spomeniku pjesnika Marka Marulića. Kronologija
  • Počinje raspodjela hrane. Po osobi ide 400 g tjestenine, 400 g riže, kilogram šećera, 2 dl ulja.
  • Počev od 8. prosinca, po ovlaštenju prefekta, ponovno su, nakon stanke od mjesec dana, otvoreni kinematografi. Daju se dvije popodnevne predstave: u 13.45 i u 15.45. Nedjeljom i blagdanom je matineja u 11 sati. Otvorena su četiri kina: Central, Eden, Karaman i Tesla. Kisić

9. prosinca

  • Krumpir se prodaje jedino u dućanima maloprodaje, i to stalnim mušterijama toga dućana uz prikaz potrošačke iskaznice. Dopušteno je kupiti kilogram krumpira po osobi. Kisić
Dokument talijanske policije o »Hrvatima«, koji su u prosincu 1941. ponudili suradnju okupatoru. Na raspolaganje policiji stavilo se – devet stanovnika Splita

Kolaboracionisti. Dokument talijanske policije o »Hrvatima«, koji su u prosincu 1941. ponudili suradnju okupatoru. Na raspolaganje policiji stavilo se – devet stanovnika Splita

11. prosinca

  • U Splitu, na Piazzi del Littorio,[55] fašisti su priredili manifestacije u povodu govora koji je održao Mussolini u Rimu pozdravljajući Japan, »moćnog saveznika«, koji je stupio u rat protiv Sjedinjenih Američkih Država. Kronologija
  • Na poziv afiširan po gradu sastale su se oko 15 sati sve fašističke organizacije, kao i vojska, uz glazbu te građanstvo na Piazzi del Littorio, da slušaju govor Mussolinija o navještanju rata SAD-u. Bilo je aklamacija i ovacija. Glazba je svirala patriotske koračnice. Nakon govora Mussolinija, kad su se stišale ovacije, s balkona je govorio prefekt Zerbino okružen fašističkim hijerarhima, armijskim generalom Dalmazzom, kontraadmiralom Bobbieseom i predstavnicima splitskih nacista, prof. Jansom Bastianom i književnikom dr. Hesseom. Kisić
  • U Splitu, u predjelu Pojišana i Brodogradilišta, oko ponoći su eksplodirale dvije bombe. Iste noći talijanska policija je u gradu uhapsila 35 osoba, većinom radnika Brodogradilišta. Kisić, Kronologija

12. prosinca

  • Dijeli se na bonove jedan dkg svinjske masti, deset dkg maslaca, 25 dkg leće, 25 dkg slanjaka, jedan kg soli.
  • Stranice vodiča s talijanskim nazivima ulica

    Split – Spalato. Stranice vodiča s talijanskim nazivima ulica

  • Postavljaju se nove ulične i tržne table:
  • Piazza Vittorio Emanuele III
    (Pjaca - Gospodski trg, pa Narodni trg, pa Trg. dr. Ante Pavelića)
  • Riva Benito Mussolini - Zapadna obala
  • Peristilio - Peristil
  • Via San Doimo - Kaptolska ulica
  • Via Claudio Gotico - Dukljanska ulica
  • Via Papali - Žarkova i Papalićeva ulica
  • Calle Cambio - Bosanska ulica
  • La Fossa - Obrov
  • Piazza dell erbe - Zeleni trg, Radićev trg
  • Salita Radovano - Dosud
  • Via Trau - Manđerova ulica.
  • Pušten je iz zatvora bivši direktor pošte Buzolić.
  • Ovih je dana zatvoreno 25 trgovina, te na vratima istih zalijepljeno: »Zatvoreno je po naredbi Prefekture radi nabijanja cijena«. Bit će zatvorene između deset i 45 dana. Među ovima su dvije mljekarne koje su prodavale razvodnjeno mlijeko, jedna pekarna čiji je vlasnik ostavljao mušterije bez kruha, jedna brijačnica, dvije papirnice, tri gostionice, jedna mesarnica i dvije slastičarnice. Kisić

13. prosinca

  • U Splitu je fašistička policija uhapsila Jozu Ružića,[56] sekretara ćelije obalnih radnika. Prilikom pretresa pronađen je kod njega ciklostil i veća količina komunističkog propagandnog materijala s uputama o upotrebi eksploziva.
  • U selo Žrnovnicu stigli su talijanski učitelji (četiri učitelja i dvije učiteljice) radi preuzimanja mjesne pučke škole. Kronologija
  • U izvještaju Zapovjedništva Oružničkog krila Omiš od 13. prosinca 1941. Zapovjedništvu Oružničkog krila Dubrovnik o izvještajnoj službi za razdoblje od 3. do 13. prosinca stoji:

»Vanjska situacija:

U posliednje vrieme u Splitu otvorene su pučke škole i to javno i slobodno kako na talijanskom tako i na hrvatskom jeziku, ali da bi Talijani svoju promičbu proširili što jače kod gladnog i siromašnog pučanstva odredili su da se svim učenicima koji pohađaju talijanske škole dieli svakodnevna hrana tj. ručak i večera, zbog čega su siromašniji roditelji prisiljeni da svoju djecu upućuju u talijansku školu. Pored toga su Talijani donieli zaključak da će svim onim učenicima koji su se odredili ili se budu do Božića opredijelili za pohađanje talijanskih škola, dobiti po jedno odielo kao zimsku pomoć.

Talijanske vlasti na otocima, kao i na cijelom okupatornom području, vrše prisilno oduzimanje ulja i sopstvenicima ostavljaju vrlo malu količinu, što je dovelo do velikog ogorčenja prema okupatornim vlastima na ovim područjima.

Inače, stanje u Splitu je nepromijenjeno, jedino što je slobodno kretanje dozvoljeno do 18 sati navečer.«[57]

Izvještaj Zapovjedništva Oružničkog krila Omiš, 1./ 427.

  • U izvještaju Ravnateljstva ustaškog redarstva od 13. prosinca Ministarstvu vanjskih poslova između ostalog stoji:

»Dostavlja se u izvadku izvješće Vrhovnog oružničkog zapovjedničtva T. br. 1251/J. S. od 3. prosinca o. g. kako sliedi:

Talijani su uslied svoje želje za anektiranjem ovih krajeva Italiji neraspoloženi prema našem narodu i prema našoj vlasti, sve su preuzeli u svoje ruke i miješaju se u sve, a postignuti sporazum tumače kako hoće i kako im je kad volja. Po svemu izgleda kao da se ide namjerno za ubijanjem ugleda naših vlasti. Četnicima, a osobito njihovim vođama, se u svemu ide na ruku i štite se i tamo gdje ne bi trebalo. Razne pritužbe protiv službenika primaju Talijani od četnika i grko-istočnjaka bez provjeravanja i traže uvijek žurno uklanjanje tih ljudi iz sadašnjih mjesta. Sve ovo u veliko ogorčava Hrvate i stvara još veću mržnju, a što je najglavnije, narod misli i vjeruje da Talijani pomažu akcije četnika iz razloga da se ponovo stvore neredi kako bi Talijani imali opravdanje da i dalje ostanu ovdje i eventualno pojačaju svoje trupe.« (…)

  • Prema izvještaju Ravnateljstva ustaškog redarstva 20. studenoga kod tvornice cementa Majdan u Solinu bačene su napadne bombe. Bombe su bačene također i kod tvornice u Kaštel Sućurcu. Od bombi ima nekoliko ranjenih, što teže, što lakše.

Povodom ovih nemira, talijanske mjesne vlasti u Splitu internirale su nekoliko viđenih osoba, bez obzira na raniju političku opredijeljenost. Tako je interniran i dr. Jakša Račić, profesor Juras, profesor Lukas, dr Šimunić i drugi. Na intervenciju biskupa pušten je na slobodu dr. Račić. Iz Splita je internirano oko 150, iz Kaštela oko 120, a iz Solina oko 50 osoba. Svi su odvedeni u Italiju.

Po Splitu, gdje god postoje vojarne, rastureni su letci u kojima se vojnici pozivaju da ne pucaju u građanstvo, već da stupe na stranu građanstva, jer će inače sve vojarne letjeti u zrak. Sve škole u Splitu su još zatvorene, a od naših profesora i nastavnika traži se da odmah zatraže talijansko državljanstvo, jer će u protivnom svi morati napustiti Split.

13. studenoga o. g. izvršeno je pobiranje uglednijih građana Hrvata grada Splita, te su ih ukrcali - njih oko 300 - na jedan parobrod i isti dan odpremili u neki zbirni logor u Albaniju. Medu ukrcanima nalazili su se: Ivo Tartaglia, bivši ban; dr. Račić, bivši senator i upravitelj bolnice; Mirko Buić, bivši ban, kao i mnogi drugi. Razlog tog njihovog pobiranja jest da su navodno širili glasine da su fašisti sami bacali bombe po Splitu, kako bi se imalo podloge za neku jaču akciju protiv Hrvata u Splitu i okolnim krajevima.« Izvještaj Ravnateljstva ustaškog redarstva, 1./ 426.

14. prosinca

  • U Splitu »dobro obznanjeni krugovi« uporno tvrde da će se na sastanku grofa Ciana i Poglavnika u Veneciji riješiti pitanje Splitskog i Korčulanskog statuta (To je ugovoreno Rimskim ugovorom o određivanju granica 18. svibnja 1941. godine). Kisić
  • U Splitu, na crkvenom zidu Antonove ulice[58] napisano je crvenom bojom »Živjela Crvena armija!«, a na prednjem dijelu česme u istoj ulici nacrtan je amblem srpa i čekića. Kronologija
  • Održan je sastanak između predstavnika JNS-a (Jugoslavenska nacionalna stranka, jedna od režimskih stranaka u monarhističkoj Jugoslaviji) iz Splita i solinskih partizana. U ime partizana Drago Gizdić i Stipe Marković zatražili su da se ne kolebaju kao do sada, već da se aktivno priključe borbi. Jure Vrcan, direktor banke u Splitu i jedan od bivših prvaka JNS-a, te jedan bivši pukovnik jugoslavenske vojske, izjavili su da se dive partizanskoj borbi, ali da je u borbu prerano ići, te da treba sačekati dok prođe zima. Svrha njihovog dolaska u Solin bila je da se pobliže informiraju o stanju na terenu. Gizdić, 1941.,443, Kronologija

15. prosinca

  • U Splitu, na Putu ispod Meja, na četiri mjesta prekinuta je vojna telefonska linija, a na Putu Milorada Draškovića, kasnije Šetalište Moše Pijade, na Marjanu, prekinuta je vojna telefonska linija i odneseno 15 metara žice. U Plinarskoj ulici, na pročelju zgrade fašističke menze, nacrtan je amblem srpa i čekića.
  • Na pruzi između Kaštel Sućurca i Kaštel Starog borci Kaštelanskog partizanskog odreda postavili su prepreke, zbog čega je lokomotiva iskočila iz šina. Izvještaj karabinjera Split od 16. prosinca 1941., Kronologija

16. prosinca

  • U blizini Kaštel Sućurca borci Kaštelanskog partizanskog odreda presjekli su vojnu telefonsku liniju i odnijeli 100 metara žice.

Na uglovima gradskih ulica u Splitu Talijani su postavili ploče[59] s novim nazivima: Piazza dei Signori, ranije Narodni trg, pa Trg Ante Pavelića, Riva Benito Mussolini, ranije nazvana Zapadna obala, Via San Doimo, ranije Kaptolska ulica; Via Claudio Gotico, ranije Dukljanska ulica; Piazza dell’erbe, ranije Radićev trg (Voćni trg). Il popolo di Spalato, br. 17, od 17. prosinca 1941., Kronologija

Planovi talijanskih akademika 1941-1943 za »izolaciju« mletačkih kula na Obali (Arhiv Arheološkog muzeja u Splitu)
Planovi talijanskih akademika 1941-1943 za »izolaciju« mletačkih kula na Obali (Arhiv Arheološkog muzeja u Splitu)

Udar na urbanu strukturu Splita. Planovi talijanskih akademika 1941-1943 za »izolaciju« mletačkih kula na Obali (Arhiv Arheološkog muzeja u Splitu)

17. prosinca

  • U Splitu, s ugla kuće na Mihovilovu trgu[60] fašisti su skinuli ploču na kojoj je pisalo da se u toj kući rodio dr. Dujam Rendić-Miočević, »prvi načelnik splitske općine sretno hrvatstvu povraćene«. Kisić, Kronologija
  • Talijani su iz mjeseca u mjesec, iz tjedna u tjedan, davali sve manje a skuplje obroke živežnih namirnica. Njihova davanja kretala su se od 10 do 100 kg raznih artikala po osobi. Dalmacija je i prije bila pasivna u žitaricama i nekim drugim proizvodima, za vrijeme rata je uzdržavala i okupatorsku vojsku, a još i izvozila hranu. Posljedica toga bila je glad. Još nije došla prava zima, a ljudi su se već »hranili » smrekama i umirali od gladi.
  • Na Šolti i u Kaštelima Talijani su počeli otvarati škole za koje su doveli nastavnike iz Italije.
  • Od 10. prosinca ustaške vlasti su u pojedinim krajevima Dalmacije, koji su u sklopu NDH, sve češće i masovnije dijelili pozive za domobransku vojsku. Najveći broj pozvanih odbio je primiti pozive, a oni koji su ih primili, mahom su ih poderali. Umjesto dolaska u domobrane, formirali su udarne grupe pod vodstvom KPH. Gizdić, 1941.,444,445 i446

18. prosinca

  • Svi dućani koji su bili zatvoreni radi nabijanja cijena ponovno su danas otvoreni, nakon dozvole prefekta: »Zbog predstojećih božićnih blagdana, a u cilju da se ne ometa gradski promet u vrijeme kad je naročito jak«. Ali trgovci, koji su već bili pogođeni kaznom, upozoravaju se da će u slučaju ako budu zatečeni u novom prekršaju protiv njih biti primijenjene teške mjere, kaže današnji Il popolo di Spalato .
  • Postavljeni su novi nazivi ulica (kamena ploča s uklesanim slovima bojadisanim u crveno):
  • Via dei Pretoriani - Pretorijanska ulica
  • Via del Vescovo - Poljana kralja Tomislava
  • Calle San Giovanni - Kraj svetog Ivana
  • Via Ottaviano Augusto - Rimska ulica
  • Riva Veneta - Mletačka obala
  • Via Marco Marulo - Kružićeva ulica
  • Via Antonio Lubin - Sumporna ulica
  • Campiello porta Argentea - Poljana kraljice Jelene
  • Riva Costanzo Ciano - Trumbićeva obala.
  • Dijeli se sir za ribanje po bonovima, jedna do četiri osobe dobiju po 10 dekagrama, a od pet osoba naviše pola kilograma.

Slijedi podjela karata za odjeću i obuću. Kisić

  • Guverner Dalmacije Bastianini naredio je da se iz anektiranog dijela Dalmacije istjeraju činovnici koji su rođeni na tom teritoriju od roditelja koji su imali boravište na tom teritoriju, zatim oni činovnici koji nisu 15 godina na njemu nastanjeni i oni koji se perfektno ne služe talijanskim jezikom. Ostale pak, ako odbiju služiti u talijanskoj službi, treba otpustiti i otjerati iz Dalmacije. Na taj je način maknuto 50 posto bivših jugoslavenskih činovnika. Na udar je došla i željeznička stanica u Splitu, u kojoj je bilo otpušteno iz službe 600 željezničara, a njihova je mjesta popunilo 400 talijanskih željezničara, te civilna bolnica u Splitu koja je - prema izvještaju komesara bolnice od 31. siječnja 1942. - postala »najočitiji komunistički centar«.
  • Prefektura u Splitu obavijestila je Guvernatorat Dalmacije da je 25 rodoljuba, uhapšeno 20. studenoga u zoni Solina, zadržala kao taoce kako bi obuzdala komunističku aktivnost u toj zoni.
  • U Splitu je nekoliko stotina žena protestiralo pred zgradom općine zbog loše opskrbe namirnicama. Kronologija

20. prosinca

  • U listu Il popolo di Spalato fašisti su objavili članak »Želite li zdravlje«, u kojemu prijete stanovništvu Splita. U članku, pored ostalog, piše: »Opet su počeli kružiti komunistički letci, a tu i tamo se opet vide srpovi i čekići. Liječenje ove bolesti bit će vrlo energično i radikalno … Ne važi ako se kaže da se ni za što ne zna, da se ništa nije vidjelo: u krugu od 50 m polumjera, pa do onog mjesta na kojem se nađe srp i čekić na zidu, batine će se davati…«
  • U Splitu, na Narodnom trgu (Piazza Vittorio Emanuele III), fašistička policija uhapsila je Antona Bonačića. Pucajući za njim, ranila je u prolazu Juru Ratkovića. Toga dana je u gradu izvršeno 50 pretresa stanova bez rezultata. Kronologija
  • U Splitu je bila velika racija. Vršili su se pretresi i legitimiranja po gradu na mnogo mjesta. Svaki onaj koji se učinio imalo sumnjiv, uhapšen je i zatvoren. Zatvoreno je preko 50 osoba, navodno najviše onih koji nisu imali legitimaciju. Gizdić, 1941., 461

21. prosinca

  • Kisić navodi da je održana komemoracija za Arnalda Mussolinija.[61] Oko 9.30 povorka crnih košulja, sa zastavicama na početku povorke, za kojima su išli sveučilištarci, pa fašisti te dopolavoristi sa svojim barjačićima, uputila se od Liktorskog doma do Kazališta. Nekoliko je građana, pa i starijih, bilo napadnuto i išamarano jer nisu skinuli šešir i pozdravili povorku. Kisić
U ovakvim zemunicama u Splitskom polju skrivali su se borci, ilegalci, oružje i municija. Kada bi se zemunica zatvorila, okupatorsko oko nije je moglo otkriti

Zemunice za ilegalce u Splitskom polju. U ovakvim zemunicama u Splitskom polju skrivali su se borci, ilegalci, oružje i municija. Kada bi se zemunica zatvorila, okupatorsko oko nije je moglo otkriti

22. prosinca

  • U Splitu školska djeca od 8 do 16 godina dobivaju pozive da dođu u GIL-ovo sjedište, gdje ih se nagovara da se upišu u organizaciju. Tko se tomu usprotivi, dobije nekoliko pljuski i izbace ga vani, uz prijetnju da će njihovi roditelji snositi neugodne posljedice. Kisić
  • U Splitskom polju ponovno je formiran Splitski partizanski odred (nazivan i grupom), uglavnom od ilegalaca iz Splita. Imao je 15 boraca, a zadatak mu je bio da djeluje na komunikacijama Split - Omiš i Stobreč - Žrnovnica. Odredom su rukovodili Srećko Reić-Petica i Paško Mijan. U slučaju nemogućnosti operiranja zbog reakcije neprijatelja, odred se trebao prebaciti na Mosor. Gizdić, 1941., 462, Kronologija
  • Između Kaštel Lukšića i Kaštel Kambelovca, Kaštelanski partizanski odred pokidao je vojnu telefonsku liniju i odnio sto dvadeset metara žice.
  • Okupatorske vlasti otvorile su osnovne škole u Kaštelima: Kambelovcu, Lukšiću, Gomilici, Novom i Sućurcu. Da bi tom činu dali svečan karakter, otvaranju su prisustvovali predstavnici fašističkih civilnih i vojnih vlasti u tim mjestima, a u crkvama su župnici održali službu. Međutim, u Kaštel Lukšiću je mjesni župnik to odbio, zbog čega je odmah udaljen sa svečanosti. Do kraja prosinca u Splitskoj provinciji su otvorene svega 22 osnovne škole. U samom gradu Splitu, zbog nedostatka talijanskih fašističkih učitelja i profesora, nije otvorena ni jedna osnovna niti srednja škola. Za općinu Split nedostajala su 32 učitelja, a uspjeli su dovesti iz Italije u Split svega devet profesora, pored 57 hrvatskih koje nisu mogli zamijeniti talijanskim. Okupatorske vlasti su već tada ocijenile antifašističko raspoloženje učenika, njihovih roditelja, hrvatskih učitelja i profesora koji su tražili da se nastava u školama održava na hrvatskom jeziku i da bude izvan utjecaja fašističkog režima. Kronologija
  • Školski inspektor za splitsku pokrajinu u svom izvještaju o stanju u splitskim srednjim školama, gdje je bilo 1207 učenika, izvijestio je da su splitski učenici pod utjecajem »komunističke propagande«, da ne priznaju »ni Domovinu, ni obitelj, ni vjeru« i da se najviše bave sportom i politikom. Direktori škola smatraju da u školama postoje komunističke ćelije i da su neki učenici umiješani u teroristička djela. Njihov antitalijanski duh, izvještava inspektor, »manifestirao se 25. rujna 1941. povodom izdavanja svjedodžbi, kada su učenici zahtijevali svjedodžbe na hrvatskom jeziku. Učenici šaraju po slikama kralja i Mussolinija i vrijeđaju talijanske zastave… Prilikom upisa u novu školsku godinu upisalo se 20 posto manje učenika, roditelji povlače učenike iz škole …« Šepić, Zbornik br. 3,. 284., Kronologija
  • U izvještaju Zapovjedništva Oružničkog krila Dubrovnik od 22. prosinca 1941. godine o izvještajnoj službi stoji:

»Vanjska situacija:

O prilikama u pograničnim oblastima susjednih država (raspoloženje stanovništva, kretanje vojske i razne vojničke mjere):

U pograničnim oblastima žive Hrvati, koji su veoma naklonjeni našoj državi. Oni traže da dođu u sastav naše države, jer im je od talijanskih vlasti zabranjeno da drže slike hrvatskih velikana, i uopće da se kao Hrvati iskazuju. Pored toga, zabranjeno im je slušanje našeg zagrebačkog krugovala. U Boki kotorskoj, Splitu i Šibeniku, talijanske vlasti silom traže da se djeca pučkih i srednjih škola moraju upisivati u fašističke organizacije. Radi toga je u zadnje vrijeme došlo do više demonstracija u navedenim mjestima, te su Talijani izvršili hapšenja nad više lica, a izvjesne su internirali na taj način, te ugušili revolt našeg življa. Naš ih narod u tim pograničnim oblastima mrzi i najsretniji bi bio kada bi ti krajevi bili pripojeni našoj državi.[62]«

U vremenu od 8. do 15. prosinca 1941., parobrodom je doputovala jedna divizija talijanske vojske iz Splita u Dubrovnik. Odavde su trupe produžile u pravcu Mostara, Trebinja i Crne Gore. Navodno bi ova grupa trebala smijeniti trupe koje su do sada bile u Hercegovini, a te smijenjene trupe trebale bi ići radi odmora u unutrašnjost države. kao: Šibenik, Split i druga mjesta sjeverne Dalmacije.«

Izvještaj Zapovjedništva Oružničkog krila Dubrovnik, 1./ 430.

23. prosinca

  • Kod zaseoka Rupotine (Solin), četvorica boraca (Stipe Marković, Marin Bubić, Duje Grubišić i Drago Gizdić) Solinskog partizanskog odreda iz zasjede pištoljima su napali automobil i u njemu likvidirali dvojicu ustaša koji su se hvalili u Kaštelima da su klali Srbe oko Livna. Gizdić, 1941., 463, Kronologija

24. prosinca

  • U Splitu, na Firulama, unutar ograde vojnog stovarišta slame, podmetnuta je kutija sa zapaljivom smjesom, koju su talijanski vojnici blagovremeno uklonili. Kronologija

24/25. prosinca

  • Polnoćke se nisu držale. Kisić
  • U Splitu, u Smodlakinoj[63] ulici, članovi udarne grupe presjekli su vojnu telefonsku liniju koja je povezivala centralu s odjeljenjem talijanske mornarice. Kronologija

25. prosinca

  • Guverner Dalmacije Bastianini uputio je pismo biskupima u Splitu, Šibeniku i Kotoru, u kojem je tražio da crkva pristupi talijanizaciji »vanjskih znakova«, koji, kako je on smatrao, imaju veliku važnost jer su »direktno ili indirektno manifestacije suverenosti i talijanstva« i molio biskupe da se uvjerenja o rođenju, krštenju, smrti i vjenčanju sastavljaju na talijanskom jeziku i da službeni papir za dokumente, pisma i pečati budu na talijanskom jeziku. Šepić, Zbornik br. 3. 282., Kronologija
  • U Splitu, u Svačićevoj ulici (za talijanske okupacije Via cesare Battisti, sada Ujevićeva ulica), izvršen je atentat na talijanskog potporučnika Ballarinija Umberta iz 25. pješadijskog puka, koji je teže ranjen. Kronologija

26/27. prosinca

  • U Splitu, u Ulici Radunica, na više mjesta po zidovima kuća je nacrtan amblem srpa i čekića i ispisane parole: »Živio Staljin - dolje fašizam«. Kronologija

29. prosinca

  • U Splitu, u Šibenskoj ulici br. 3 (za talijanskem okupacije Via Giovanni Lucio, kasnije Šibenskih žrtava, sada opet Šibenska), na oglasnoj tabli talijanske fašističke omladinske organizacije GIL (Gioventu Italiana del Littorio), omladina Splita je zalijepila dvije štampane parole: »Smrt fašizmu - živjela sloboda!«. Kronologija

30. prosinca

  • U Splitu je održan sastanak između četničkog vojvode, talijanskog konfidenta Dobrosava Jevđevića i poglavnikovog izaslanika iz ustaškog stana u Zagrebu Polaka. Diskutiralo se o mogućnosti postizanja sporazuma o suradnji između četnika i ustaša. Talijani su prethodno ugradili specijalni mikrofon i radioaparat koji se nalazio u sobi za pregovore i povezali ga s magnetofonom u drugoj sobi stana. Razgovor, snimljen na deset traka, upućen je talijanskom Generalštabu u Rim.
  • U Kaštel Lukšiću, u zgradi gdje je bila smještena poljska bolnica talijanske vojske, podmetnuta je u peć bomba koja je eksplodirala, ali tom prilikom nije bilo žrtava.
  • U zaseoku Gizdić kod Klisa, karabinjeri iz Splita uhapsili su Stipu Gizdića, pok. Ivana, Juru Gizdića Matina, Božu Gizdića Franina, Matiju Gizdić, kćer Božinu i Palmu Gizdić, kćer pok. Ivana, i odveli ih u splitski zatvor. Kronologija

31. prosinca

  • Na željezničkoj pruzi kod Kaštel Lukšića, grupa od dvadeset partizana Kaštelanskog odreda razoružala je talijanskog vojnika iz 151. puka divizije Perugia koji je vršio nadzor pruge. Ubrzo se pojavila talijanska patrola pa su se partizani povukli.
  • Omladina Splita je crnom bojom premazala ploču kojom je obilježen Trg Vittoria Emanuela III. na desnoj strani bivšeg Narodnog trga. Kronologija
  • Danas je iz Splita otišla druga grupa drugova za Dinaru. Na čelu grupe nalazio se dosadašnji sekretar MK Split Edo Santini-Đorđe. U grupi je bio i Ferdo Gazin.

Odlaskom Santinija u partizane, na mjestu sekretara MK Split zamijenio ga je Roko Peračić, a njega Ante Jurjević Baja. Jurjevića je, u veljači 1942., kada je uhapšen, zamijenio Leo Geršković-Marin, a Gerškovića, u lipnju 1942., Ivan Randić-Nikola. Gizdić, 1941., 471

DIVERZIJE U ŠKVERU

Radnici splitskog Brodogradilišta oštetili su kotlove na minopolagačima Unei, Eso i kormilarski uređaj na minopolagaču Zmaj. Kronologija

IZVJEŠTAJ KRALJEVSKE PREFEKTURE:
DADE SE NASLUTITI NOVA, JOŠ JAČA OFENZIVA

U izvještaju Kraljevske Prefekture u Splitu za mjesec prosinac između ostalog stoji:

Politička situacija:

Politička situacija za mjesec prosinac može se podijeliti u dva perioda: u prvome (koji odgovara po prilici prvoj dekadi), vlada potpuni mir i nema pokušaja remećenja javnog poretka; u drugom periodu, naprotiv, primjećuje se ponovno subverzivna djelatnost koja, iako ne dostiže onu iz prošlog mjeseca, daje ipak naslutiti ponovnu, čak jaču ofenzivu. (Vidi u ovom pogledu u nastavku izvještaja o akciji policije dana 13. prosinca koja je uspjela hapšenjem opasnog komunističkog vođe i otkrivanjem jedne »ćelije« u kojoj su sudjelovali članovi komunističkog sindikata, obalni radnici.)

Mjere predostrožnosti koje smo poduzeli u prošlim mjesecima i koje su postale drakonske nakon poznatih događaja 9. studenoga omogućile su znatno poboljšanje situacije.

Subverzivne aktivnosti se nastavljaju

Zatišje koje je nastalo nakon internacije, hapšenja i deportiranja u Italiju nekoliko stotina Židova, potrajalo je oko mjesec dana. Ipak ne treba sumnjati da za tog perioda zatišja elementi nama protivni nisu ni časa prestali da se reorganiziraju da bi što prije nastavili sa svojom aktivnošću.

Posljednjih petnaest dana mjeseca moglo se zaista zapaziti nastavljanje subverzivne aktivnosti kojim manjim djelom sabotaže na željezničkoj pruzi na dionici Split - Kaštela i, češće, na telefonskim i telegrafskim prugama, novim subverzivnim natpisima na zidovima kuća, širenjem letaka komunističkog sadržaja, napadom na patrole i pojedine vojnike u službi nadziranja željezničke pruge. (…)

Splitskog biskupa poslati u Hrvatsku

Svećenstvo u mjestu ima prema nama svoje nepromijenjeno oprezno držanje, interesirajući se samo za religiozna pitanja. U razgovoru koji sam imao sa Velečasnim oficijalom dr. Domenicom Francom iz reda Male braće, kojem je Vatikan dao zadatak da prouči držanje pripadnika reda u Dalmaciji prema nama, taj mi je kazao da ne bi bilo politički uputno poslati u Hrvatsku ili drugdje svih 150 fratara koji žive na anektiranom teritoriju. Narod bi se mogao uznemiriti i optužiti nas da smo ga izolirali od onih koji su mu mogli dati duhovnu zaštitu. Kaže mi, ipak, da se fratri u anektiranom teritoriju osjećaju katolicima, jer su Hrvati, a da im nije jasan pojam romanstva. Također i don Merlo, jedini talijanski svećenik u Splitu još od prije okupacije, potvrđuje mi da je kler nastrojen protiv romanstva pored toga što je protivtalijanski, da ni sam svećenički duh toga klera nije anđeoski. Zbog takvih dubokih razloga don Merlo zagovara dublje proučavanje situacije klera u Dalmaciji od strane crkvenog velikodostojnika iz Vatikana. On misli da bi biskup mogao prenijeti svoju stolicu u Hrvatsku, a da bi u Splitu mogao vršiti dužnost biskupski delegat za vrijeme koje je potrebno da se raščisti situacija. Istoga je mišljenja i zadarski nadbiskup, koji je bio u Splitu dva dana, za kojih je konferirao sa mnom o otvaranju sjemeništa. (…)

Talijani i ustaše - uzajamno povjerenje

Stav Države Hrvatske

Došao je k meni Luetić, župan u Omišu, i izjavio mi je želju da s nama surađuje u atmosferi uzajamnog povjerenja.

Ugovoren je s njim način za kompenzaciju stoke za klanje cementom. Podnio je molbu, koju sam uputio tom Guvernatoratu, za povratak nekih interniranih s Lipara.

Frančeski, ustaški povjerenik za pokrajinu Split, izvještava da službenici bivšeg režima još uvijek primaju plaće iz Zagreba. On traži za sebe, za svoju i za Luetićevu porodicu slobodan prolaz preko blokadnog mjesta u Stobreču. To sam mu za sada dozvolio, upozoravajući karabinjere koji su tu na straži da bilježe osobe koje se prevoze Frančeskijevim automobilom.

U Zagrebu uporno nastoje da zadrže sekciju Pogoda. (Privredna trgovačka organizacija u NDH) Što se mene tiče, otvoreno sam izjavio da ovdje nećemo Pogod, tim više otkad je osnovan SACA (Talijanska trgovačka tvrtka) (…)

Advokat Ljubić, jedan od uglednijih ljudi u Splitu, koji želi s nama surađivati, još uvijek zagovara željeznički projekt Split - Livno - Tomislavgrad ili moguće povezivanje sa srpskohrvatskom željezničkom mrežom. Predao mi je odnosne nacrte. Traži od mene da mu kažem s kim treba raspravljati o rudokopu u Kljacima.

Odgovorio sam mu da neodlučnost talijanskih grupa treba pripisati malom kapacitetu samog rudokopa, slaboj koristi koju taj rudokop predstavlja, upućujući ga ipak na grupu Fiat kao najzainteresiraniju za ugljen, kad je već u posjedu cementa.

Ekonomska situacija

(…) U sadašnjem trenutku jedinu poteškoću predstavlja oskudica nafte, zbog čega je skoro nemoguć transport ugljena kod Metkovića do Splita. (…)

Zabrinjava pomanjkanje osnovnih namirnica

Prehrambena situacija

Donekle zabrinjava pomanjkanje osnovnih namirnica: mesa, jaja, krumpira itd. Seljaci iz hrvatskog zaleđa traže neprihvatljive cijene: nije isključena komunistička propaganda u takvom njihovom ponašanju. Poželjeli smo malo više aktivnosti od strane SACA-e.

Od zadarskih tvornica tjestenine trebamo, kao zaostatak isporuka, do konca prosinca dobiti 1695 kvintala tjestenine.

Vlada je upravo javila SEPRAL-u Splita da će za mjesec siječanj biti doznačeno 1000 kvintala za normalne potrebe i drugih 1000 kvintala kao »zaliha predostrožnosti« od snabdjevača zadarske tvornice tjestenine.

Ako ovi posljednji ne mogu podmiriti naše potrebe za mjesec prosinac, utoliko će to manje moći za mjesec siječanj.

Pošto tako stoje stvari, bilo bi najpogodnije da 2000 kvintala budu dostavljeni od drugih tvornica tjestenine.

Sakupljanje ulja predstavlja ozbiljne poteškoće.

Propisani obrasci nisu na vrijeme stigli od strane Konzorcija proizvođača, a kasnije su u neredu primljeni od poljoprivrednika.

Mali broj financijskih stražara karabinjera, raspršen po otocima, ne uspijeva spriječiti takozvanu »crnu burzu«, radi koje litra ulja stoji 50 lira.

Upravo razmatram svrsishodnost upućivanja patrolnih brodova financijske straže na razne otoke.

Dao sam precizna naređenja karabinjerima, financijskoj straži i civilnim komesarima za strogo suzbijanje neizvršenja.

Dao sam da se uhapsi poslovođa mlinare maslina na otoku Šolti, koji je, obavivši 190 mljevenja maslina, sakupio tri litre ulja.

(…)

Nedostaje talijanskih učitelja

Situacija školstva

Ponovno otvaranje škola – Dana 22. prosinca otvorene su sljedeće osnovne škole u sklopu Trogira: 1) Trogir; 2) Kaštel Kambelovac; 3) Kaštel Lukšić; 4) Kaštel Gomilica; 5) Kaštel Novi; 6) Kaštel Sućurac; 7) Seget; 8) Veliki Drvenik; 8) Okrug.

Smatralo se oportunim da se istodobno otvori i škola Talijanskog kulturnog udruženja, mada ona još nije potpala pod Ministarstvo za narodnu prosvjetu.

Uostalom, to je također prošlih dana urađeno u Korčuli, a početkom idućeg mjeseca bit će urađeno i u Splitu.

Time su, prije Božića, u općinama Provincije otvorene 22 škole.

U suglasnosti s upućenim instrukcijama, svečano otvaranje je svuda izvedeno uz religiozni obred za vrijeme kojeg su čitane molitve za Kralja i Ducea, uz dizanje zastave; čemu su, pored direktora škola, prisustvovali i predstavnici vlasti i predstavništva garnizonskih trupa.

Sa simpatičnom gestom drugarstva, federalni sekretar, u svojstvu komandanta GIL-a, odredio je da umjesto njega ceremonijama prisustvuju starješine glavnog grada, upućene na lice mjesta, koji su se – zajedno s civilnim komesarima i učiteljima – obratili mladima prigodnim riječima.

Svečanim otvaranjima u brojnim centrima prisustvovale su i obitelji učenika. Njihovo prisustvo bilo je potpuno skoro u svim školama. Ceremonije su tako imale čisto iskreni fašistički karakter i predstavljale odličnu afirmaciju talijanstvu.

S izuzetkom u Kaštel Lukšiću, ove ceremonije su provedene u odličnom redu. U naprijed spomenutom mjestu svećenik je odbio obaviti religiozni obred, zbog čega je odmah udaljen s mjesta.

Nastavnici

U zadnjoj dekadi mjeseca došao je samo jedan nastavnik. Broj prisutnih nastavnika u Provinciji prelazi 80.

Stavlja se do znanja da za kompletiranje kadrova u općini Split još uvijek nedostaje 38 učitelja. Zbog toga se predviđa da se škole u ovoj godini otvore uz smanjeno radno vrijeme.

Srednje škole

U zadnjoj dekadi prosinca stigla su na svoje položaje samo dva upravitelja: prof. Arrigo Savi, dodijeljen Ženskoj građanskoj školi u Splitu, i prof. Giuseppe Parisi, dodijeljen srednjoj školi u Splitu.

Još uvijek ostaje riješiti problem, s obzirom na broj talijanskih profesora (devet prema 57) da li je poželjno ponovno otvoriti srednje škole bivšeg režima u Splitu i provinciji sa samo hrvatskim profesorima, i da li i kad treba ponovno otvoriti srednje talijanske škole u Splitu, Trogiru i Korčuli, u kojima nedostaju svi profesori.

Iz istraživanja koja su vršili kraljevski karabinjeri u okviru školskog ambijenta Splita, proizlazi da je propaganda, o kojoj su obavještavali garnizoni, usmjerena na to da navede roditelje da povuku upis. Ovo je povezano s time da bi u Splitu trebalo ustanoviti jednu hrvatsku školu, s hrvatskim nastavnicima i učenicima, koja bi bila izvan kontrole talijanskih vlasti.

Prema naprijed naznačenoj propagandi, osnivanje te škole trebalo bi biti kada učenici odbiju da se upišu u talijanske škole, i na osnovi regularnog zahtjeva hrvatske vlade talijanskoj vladi.

»Zanosna manifestacija«
u povodu objave rata Americi

Razno

Prvog prosinca je izašao fašistički dnevni list Il Popolo di Spalato. List je rado prihvaćen od sviju. Tek je poneka manjkavost štampanja, poneka serija ispuštenih slova i malo suradnika za sada.

Savjetovao sam direktoru da u listu pokrene i neku polemiku, pribavljajući od nas motive za nju.

Sadašnji tiraž je 14.000 primjeraka, od kojih se 5000 nalazi u prodaji u gradu, a ostalo je namijenjeno vojnicima i dijeli se među trupama VI. armijskog korpusa.

Postavio sam zahtjev da se ispita oportunost da otok Lastovo potpadne pod okružje Splitske provincije. Odluka bi rado bila primljena od drugova iz Lastova i od stanovništva Splita; uklopila bi istodobno u našu Provinciju jednu snažnu jezgru Talijana, koji će biti jedna točka eksplozivnog naboja za obranu talijanstva u Splitskoj provinciji.

Prelaz će, također, predstavljati nadoknadu Splitskoj provinciji, koja je, kako kažu Splićani, trebala sačuvati pod svojom jurisdikacijom područje Šibenika, koje je potpalo pod Zadar.

Radi omogućavanja i olakšavanja kontakata između mjesne omladine i naših organizacija, mjesna Federalna komanda GIL pokrenula je inicijativu da se, pomoću suradnje s nastavničkim osobljem koje pozna dva jezika, održavaju tečajevi talijanskog jezika.

Inicijativa je rado prihvaćena i samo u glavnom gradu broj upisanih prelazi 350.

Tečajevi će početi i u većim centrima Provincije. Dana 11. stigla je pješadijska divizija Perugia, pod zapovjedništvom generala Pentimallija. Na dočeku sam bio zajedno sa svim vlastima radi pozdrava zastave i s drugovima.

Dana 11., na objavu rata Americi, na Piazzi Littorio izvedena je jedna zanosna manifestacija.

Glavna sanitetska uprava uputila je ovdje dr. Angelonija, specijalista za bolničke ustanove, koji izučava našu bojničku situaciju i podnijet će jedan program za premještanje u novi paviljon.

Split, 31. prosinca 1941.

Prefekt

Dr. Paolo Zerbino

Izvještaj Prefekture, Split, 1./ 354.

Crvena armija na položajima kod Moskve

Istočni front. Crvena armija na položajima kod Moskve

Plakat koji poziva na obranu Moskve

Obrana Moskve. Plakat koji poziva na obranu Moskve

Japanski napad na Pearl Harbour na Havajima 7. prosinca 1941.

Pearl Harbour. Japanski napad na Pearl Harbour na Havajima 7. prosinca 1941.

Iz Ratne Kronologije–PROSINAC 1941.: OTPOČELA PROTIVOFENZIVA SNAGA CRVENE ARMIJE NA FRONTU PRED MOSKVOM. HITLER PREUZIMA NEPOSREDNO ZAPOVJEDNIŠTVO NAD VOJSKOM – JAPANCI BOMBARDIRAJU AMERIČKU POMORSKU BAZU PEARL HARBOUR. SAD I BRITANIJA OBJAVLJUJU JAPANU RAT (7. PROSINCA) – VLADE TREĆEG REICHA I KRALJEVINE ITALIJE OBJAVILE RAT SJEDINJENIM DRŽAVAMA – NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA OBJAVILA RAT VELIKOJ BRITANIJI I SJEDINJENIM AMERIČKIM DRŽAVAMA (14. PROSINCA) – NIJEMCI SE POVLAČE OD MOSKVE DA BI FORMIRALI ZIMSKU LINIJU FRONTA