1942.

DRUGA RATNA GODINA

»Nastati će novo doba

Matija Ivaniću,

ustati ćeš ti iz groba,

s tobom u boj poći ću«

Formiranje Druge dalmatinske brigade u Uništima 3. listopada 1942.

Ratne zastave. Formiranje Druge dalmatinske brigade u Uništima 3. listopada 1942.

SIJEČANJ

Novogodišnja noć bez radosti – Glad u Dalmaciji – Talijani i ustaše opljačkali Mravince i Kučine – Hapšenja i racije u Splitu, Kaštelima, Solinu i Klisu – Otpor Talijanima iz dana u dan sve veći – U atentatu ubijen fašistički glavešina Antonio Hoffmann – Prijetnje prefekta Zerbina: »Italija ima dosta srpova da kosi glave i dosta čekića da ih razbija!« – Bombe na talijansku oficirsku menzu – Talijanska odmazda u Dugopolju – Mrčenje talijanskih tabli i Mussolinijeva lika – Oružani napad partizana na talijansku posadu i masovna hapšenja u solinskom bazenu – Odluka Pokrajinskog komiteta KPH o organiziranju partizanskih odreda – Vicko Krstulović prešao iz Splita na Dinaru – Formiran kaštelanski partizanski odred – KP poziva HSS i SDS u jedinstveni front – Talijanizacija školstva – Zbog bojkota domaćih nastavnika, s četiri mjeseca zakašnjenja počela nova školska godina – Splitska omladina odbija talijanske stipendije – Karabinjeri i policijski detektivi pred školama – Stradanje Jerka Ivančića

1. siječnja

  • Doček Nove godine 1942. nije bio ni radostan ni bučan kao prije. Većinu stanovnika Splita pritisla je briga za budućnost, a sve više je bilo onih koji su vrlo teško preživljavali, jer je hrane bilo sve manje. Imućniji Splićani su prije coprifuoca odlazili kod prijatelja gdje su dočekali Novu godinu, a ujutro nakon 6 sati, kad je završen coprifuoco, odlazili u kavane, naročito Central, gdje su nastavili slavlje.

Osim čestitki koje je poštar davao građanima nije bilo drugih čestitara, djeca su tradicionalno odlazila čestitati u susjedstvo, ali bez jabuka u koje su ranijih godina susjedi utiskivali metalne novčiće.

Jedino su u talijanskim krugovima Novu godinu dočekali bučno. Kisić

  • Prefekt Zerbino posjetio je tvornicu suhomesnate robe Mitrović te iznio svoje zadovoljstvo suradnjom vlasnika s vlastima. Il popolo di Spalato osvrnuo se na posjet duljim napisom. U napisu se ističe značaj tvornice u momentu kada mnogi u zloj mjeri prigovaraju nestašici hrane, kao da ne shvaćaju da je rat. Il popolo di Spalato, 1. siječnja 1942.
  • Kod Kaštel Kambelovca partizanska grupa iz Kaštela napala je talijansku patrolu, a zatim se povukla. Pokušaj Talijana da dovedenim pojačanjima opkole partizane nije uspio. Kronologija
  • Priča se da je došlo do sukoba kod igrališta Hajduka u Splitu između redovne talijanske vojske i crnih košulja bataljuna M. Kažu da vojska neće ići na ruski front. Vojnici govore neka tamo idu crnokošuljaši, koji u svemu imaju privilegije – bolju hranu i po 25 lira dnevno, a vojnici samo pet lira na dan. Gizdić, 1942., 9.; Kisić

2. siječnja

  • Početak 1942. bio je vrlo težak za dobar dio činovnika i namještenika Direkcije pomorskog saobraćaja. Fašističke vlasti otpustile su 30 činovnika i namještenika, među njima i bivšeg direktora Visina i šefa strojarskog odjeljenja ing. Dabrovića. Ukinuta je Direkcija imala 120 službenika, a sada ih je ostalo svega 35. Kronologija; Kisić
  • Iz službe je otpušteno i 15 bivših žandara koje je bila preuzela služba karabinjera. Kisić
  • Činovnici općine Split su podnijeli zahtjev kojim se traži isplata božićne nagrade i zaostalih povišica. Općinski povjerenik je, kao dobar fašist, odbio zahtjev činovnika. Vjerojatno mu se nije svidjelo da su zahtjev potpisali svi činovnici, a naročito što su ga potpisali hrvatskim imenima, usprkos zabrani hrvatskih imena. Naš izvještaj, glasilo PKKPH za Dalmaciju, br. 124
  • Na zgradi Etnografskog muzeja u Splitu nacrtan je komunistički amblem i ispisana je parola na hrvatskom jeziku »Živjela Rusija«. Izvještaj Kraljevske questure u Splitu, od 10. siječnja 1942. g., 2./ 204.
  • Na Kozjak su se iz Svilaje vratili rukovodioci Kaštelanske partizanske čete Dušan Tadin i Josip Babin. Uspostavili su vezu s rukovodstvom Svilajske partizanske čete i dogovorili se o mogućnosti prebacivanja Kaštelanske čete iz Kaštelanskog polja na Svilaju. Kronologija
  • U okupiranoj Dalmaciji ne može se u trgovini naći kalendar na hrvatskom jeziku. Gizdić, 1942., 9.
Portret pripadnika Kaštelanskog odreda nakon sastanka boraca

Pod Kozjakom. Portret pripadnika Kaštelanskog odreda nakon sastanka boraca

3. siječnja

  • U toku noći nepoznate su osobe u Ulici Milorada Draškovića[64] na Marjanu, presjekle žice vojne telefonske linije.

U Bijankinijevoj ulici u ranim jutarnjim satima nepoznate osobe su pastelnim bojama nacrtale amblem - srp i čekić, i na talijanskom jeziku napisale parolu »Dolje rat«. Kronologija; izvještaj Kraljevske questure u Splitu, od 10. siječnja 1942., 2./204.

  • U kazalištu je održana proslava povodom govora što ga je Mussolini održao 3. siječnja 1925. godine u talijanskom parlamentu. Proslavi su prisustvovali prefekt Zerbino, generali Dalmazzo, Pasciuto, Pentimali, admiral Bobiese i ostale fašističke ličnosti. Amicare Rossi, predsjednik Udruženja talijanskih ratnika, održao je govor u kojem je, između ostalog, rekao da teško može savladati uzbuđenje radi ovog grada koji je »kao u carstvu mašte i sna opet postao vječno talijanski«. Istakao je i vjekovni romanski, venecijanski i talijanski karakter ne samo Splita, nego cijele Dalmacije. Kronologija; Kisić; Il popolo di Spalato
  • Iz logora na Liparskim otocima[65] vratila su se u Split šestorica interniranih Splićana, među kojima dr. Gabrić, sudac Katunarić i učitelj Drezga. Kisić; Kronologija
  • Zabranjena je prodaja gramofonskih ploča s američkom i engleskom glazbom, ta se glazba ne smije javno izvoditi. Ranije je donesena odluka da se ne smije izvoditi glazba čiji su autori Židovi ili podanici drugih neprijateljskih zemalja. Il popolo di Spalato; Kisić;

4. siječnja

  • U javnim mesarnicama prodavalo se svježe goveđe meso. Uz potrošačku knjižicu po osobi se moglo kupiti 20 dkg, a mesar je stavio svoj pečat i datum. Prodaju su nadzirali i kontrolirali fašisti, karabinjeri i vojnici bataljuna M. Pred mesarnicama je bila masa svijeta, i mnogi su ostali bez mesa. Il popolo di Spalato; Kisić
  • Solin i Klis opkolile su jake talijanske snage u cilju hvatanja partizana i pripadnika NOP-a. Zbog neuspjeha su terorizirali narod i uhapsili deset rodoljuba osumnjičenih da su komunisti. Uhapšeni član SKOJ-a, B. Gizdić, pobjegao je iz kuće gdje je bio zatvoren.
  • U Splitu su na raznim mjestima, kao i u zgradi Prefekture, raspačani letci, a po zidovima kuća ispisane antifašističke parole i amblemi. Prefektura je naredila da se poduzmu specijalne mjere sigurnosti kako bi se onemogućile slične pojave. Kronologija
  • Početkom 1942. partijska organizacija u Splitu imala je četiri rajona: Varoš, Dobri, Manuš i Bačvice. Zbog čestih hapšenja i provala, početkom siječnja u Splitu je bilo svega oko 100 članova Partije, dok je uoči rata bilo oko 140 članova. Bodrožić, Zbornik br. 5, 179. ; Kronologija

5. siječnja

  • U Splitu je održan sastanak Pokrajinskog komiteta KP Hrvatske za Dalmaciju. Raspravljalo se o razvoju NOP-a i organizacijskom učvršćivanju partije u Dalmaciji. Odlučeno je da se odmah organiziraju partizanski odredi na Mosoru, Biokovu i u Bukovici te da se radi na omasovljenju i učvršćivanju partijske organizacije. Gizdić, 1942., 11.-14.; Kronologija

6. siječnja

  • U Dalmaciji, kao i u ostalim dijelovima Hrvatske, vladala je strašna glad. O tome je pisao list Naš izvještaj, glasilo JNOF-a za Dalmaciju. U članku se osuđuju talijanski fašisti i ustaše zbog otimanja živežnih namirnica seljacima. Opisuje se pljačkanje sela Mravince i Kučine nadomak Splita. Gizdić, 1942., 14.,15.
  • U Splitu se dijelilo po osobi 40 dkg tjestenine i 40 dkg riže. U mesarnicama se posebno pravoslavnom stanovništvu za Božić davalo 10 dkg svježe govedine po osobi uz iskaznicu. Nadzor i kontrolu, kao i ranije, vršili su fašisti, karabinjeri i bataljun M. Kisić
  • U Splitu je oko 150 Splićana talijanskih optanata, koji podliježu vojnoj obvezi, dobilo poziv da se 17. siječnja jave vojnim vlastima Guvernatorata u Zadru.
  • Nastavljene su diverzije u Splitu. U Ulici 28. oktobra presječene su žice radioantene inženjerije talijanske 2. armije.
  • U noći između 6. i 7. siječnja talijanski fašisti uhapsili su Jerka Ivančića, člana KPJ, koji živi u Plinarskoj ulici. Kisić; Kronologija

7. siječnja

  • U Splitu i okolici rasturen je letak Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju na talijanskom jeziku, namijenjen talijanskoj vojsci. Željelo se produbiti nezadovoljstvo između talijanske vojske i fašista. U letku se isticao imperijalistički karakter rata, talijanski vojnici su se pozivali na bratimljenje s partizanima i zajedničku borbu protiv fašizma. Bez obzira na velike mjere opreza, letak je dopro gotovo u sve garnizone. Kakav je efekt izazvao, vidi se po tome što je izvršen generalni pretres vojničke prtljage. Mnogi su vojnici bili uhapšeni i zatvoreni. Kronologija; Gizdić, 1942., 17., 18.
  • U Splitu je u stanu Ružić Joze nađen jedan šapirograf i propagandistički materijal.
  • Uhapšeni su Sirišćević Jozo, Ugrina Andrija i Dumanić Paško, koji su optuženi za podmetanje požara na brodovima Niko Matković i Palermo. Za podmetanje požara optužen je i Žegarac Duje, koji je interniran na Lipare. Traži se njegova izvanredna ekstradicija. Izvještaj Kraljevske questure u Splitu od 10. siječnja, 2./204.

8. siječnja

  • U akciji čišćenja zone između Solina i Kaštel Sućurca, jedinice divizije Perugia uhapsile su 180 ljudi, a nakon saslušanja zadržano je jedanaest osoba.

U zatvoru su među ostalima zadržani Silvestar Batina iz Kaštel Sućurca i Vinko Boljat iz Solina, a Špiro Vinčević, radnik tvornice cementa Sveti Kajo, ranjen je prilikom hapšenja. Izvještaj Kraljevske questure u Splitu od 10. siječnja 1942., 2./ 204.; Kronologija

  • Prefekt Splita dr. Paolo Zerbino pohvalio je šefa splitske fašističke policije za njegov dotadašnji uspješan rad i rad njegovih podčinjenih. Kronologija

9. siječnja

  • Fašistička organizacija Dopolavoro je u Splitu organizirala tečaj talijanskog jezika u trajanju od tri mjeseca. Nakon završetka tečaja polaznici bi trebali dobiti diplome i pogodnosti prilikom zapošljavanja. (To je, dakako, bio jedan od mnogih pokušaja talijanizacije Splita). Il popolo di Spalato; Kronologija

10. siječnja

  • Zbog gladi i nedostatka hrane u gradu je vladalo nezadovoljstvo. To je bio povod članku u novinama Il popolo di Spalato, gdje se građanima Splita zamjera što ne shvaćaju nužna ograničenja u prehrani. Ističe se da su oni u stvari privilegirani, jer je drugdje mnogo gore. Ujedno prijete logorima na Liparskim otocima onima koji ne žele shvatiti važnost ovih mjera koje se poduzimaju. Il popolo di Spalato; Gizdić, 1942., 19.; Kronologija

11. siječnja

  • U Splitskom polju došlo je do sukoba Ljube Razin Uvodića, borca splitske partizanske grupe, s grupom talijanskih vojnika i oficira koji su ga zaustavili i tražili legitimaciju. Umjesto legitimacije izvadio je pištolj te ubio jednog oficira i vojnika, a zatim je pobjegao. Tijekom potjere ranio je još dva vojnika, uspio je pobjeći i vratiti se u svoju jedinicu. Kronologija; Gizdić, 1942., 21.
  • Na više kuća u Splitu, a posebno u Antunovoj ulici, ispisana je parola: »Dolje fašizam«. Kronologija; izvještaj Kraljevske questure u Splitu od 20. siječnja 1942., 2./4.218.
  • U Splitu su zbog komunističke propagande uhapšeni: Ante Tomić, Jozo Topić, Bogomir Dumanić, Mate Radošević i još 20 rodoljuba. Kronologija; izvještaj Guvernatorata Dalmacije od 18. siječnja 1942., 2./ 213.
  • Talijanski fašisti su u Klisu uhapsili grupu od preko 70 ljudi i sproveli ih u Solin, a zatim u Divulje. Kronologija; izvještaj Velike župe Cetina u Omišu 31. siječnja 1942., 2./ 443.(ustaški izvor, op. Red.)
  • Uvečer je bila racija u istočnoj gradskoj periferiji. Bilo je, priča se, odvedeno oko 300 muškaraca, od kojih je većina odmah otpuštena, a zadržano ih je 40-ak u policijskim zatvorima. Kisić

12. siječnja

  • Poduzeta je akcija talijanske vojske kao odmazda za sukob dan ranije u splitskom polju. Blokiran je istočni dio Splita. Uhapšeno je 500 ljudi, 38 je odvedeno u zatvor, a ostali su pušteni. Kronologija
  • Uz pomoć Talijana iz Sinja su došli ustaše u Muć i ponovo uspostavili žandarmerijsku stanicu. Talijani su za to vrijeme tukli topovima po okolnim selima i pljačkali imovinu seljaka. Kronologija; Gizdić, 1942., 24.

14. siječnja

  • U Splitu je s četiri mjeseca zakašnjenja započela nova školska godina. Zbog bojkota domaćih učitelja i nastavnika, talijanski okupatori bili su prisiljeni dio nastavnika dovesti iz Italije kako bi nastava bila organizirana po fašističkom uzoru. Svečanost povodom početka školske godine održana je u prostorijama omladinske fašističke organizacije GIL, a prisustvovali su joj prefekt Paolo Zerbino, biskup Klement Kvirin Bonefačić i ostale vojne i civilne ličnosti Splita i nastavnici pučkih i srednjih škola.

Providur za škole, prof. Soglian (Šoljan iz Kastva), održao je govor u kojemu je pozvao nastavnike da izvrše zadatak širenja civilizacije u zemljama koje čvrsto drži fašistička vojska.

Nakon toga je pročitao poslanicu guvernera za Dalmaciju Bastianinija talijanskim nastavnicima u kojoj je, uz ostalo, rekao: »Vama koji ste došli iz raznih krajeva Italije u ovu dalmatinsku zemlju da vršite visoku misiju odgojitelja, upućujem moj pozdrav u početku vašeg rada … Vi imate funkciju pionira talijanske civilizacije u ovoj Dalmaciji, gdje je nebrižljivost tuđih vlada skoro izbrisala duboke tragove Rima i Venecije … Svuda kamo budete išli, pamtite da imate čast da pred njima predstavljate Mussolinijevu Italiju … Na vama je danas težak zadatak da u dušama opet probudite uspavanu uspomenu na moć Rima i Venecije…« Il popolo di Spalato; Kisić; Kronologija

15. siječnja

  • Ujutro oko 9 sati, kada je izlazio iz kuće, u Vrhmanuškoj ulici ubijen je zloglasni fašist Splićanin Antonio Hoffmann, zamjenik komandira čete crnih košulja Giuseppe Sacco iz bataljuna Toscana.

Guverner Dalmacije Bastianini u pismu Mussoliniju tim povodom, između ostalog, piše: »Hoffmann je u biltenima koje komunisti potajno rasturaju bio označen kao osoba koju je Komunistička partija osudila na smrt…«

Akcija je izvršena po zadatku Mjesnog komiteta KPH Split.

Oko podne perfekt Zerbino je sazvao sve činovnike i ostalo osoblje Prefekture i održao im govor u kojemu je, pored ostalog, rekao: »Talijani su gospoda, ali će, ako bude potrebno, kroz 24 sata raseliti sve činovništvo, pa bude li potrebno, preselit će i svih 54.000 Splićana, ali se neće trpiti ovakva divljačka postupanja, a i kukavička, što poduzimaju oni koji ne poznaju ni Boga ni domovinu. Italija ima dosta srpova da kosi glave i dosta čekića da razbija glave. I ono još komunista što ih ovdje ima brzo će biti uklonjeno, nestat će ih.« Izvadivši sat i pogledavši u njega, rekao je: »Evo sad, kroz par minuta, bit će strijeljana tri taoca, ubuduće će ih biti 30, pa 100, itd., ali će zvijer biti uništena«.

Za odmazdu po naređenju guvernera Dalmacije, u Splitu, kod groblja Lovrinac, talijanski fašisti strijeljali su trojicu omladinskih rukovodilaca: Silvestra Batinu iz Kaštel Sućurca, Matu Boljata iz Solina i Ranka Orlića iz Splita. Il popolo di Spalato; Kronologija; Kisić; Gizdić, 1942., 29.; izvještaj guvernera Dalmacije od 15. siječnja 1942., 2./ 210.

  • Večerašnje izdanje lista Il popolo di Spalato donijelo je velike oglase o ubojstvu razbojnika Hoffmanna. Sve stranice su bile tim ispisane, a u uglu malim neuglednim slovima pisalo je »….danas u 11 i po sati strijeljana su tri taoca.«

Na Novom groblju, pred crkvom sv. Dominika, našli su se tragovi usirene krvi i razmrskane lubanje trojice omladinaca, koji su časno pali za slobodu. Među taocima bio je i drug Ranko Orlić. »Vidik« broj 3, Split, 1954., str. 29.

  • Održan je sastanak Mjesnog komiteta KPH Solin na kojemu je razmotreno pitanje pomoći uhapšenim drugovima koji se nalaze u fašističkim zatvorima i o metodama i oblicima borbe protiv okupatora. Bez obzira na masovna hapšenja i represije od strane okupatora, odlučeno je da se borba protiv fašista nastavi. Na sastanku je razmotren plan bacanja bombi na talijansku oficirsku menzu u Solinu. Gizdić, 1942., 27.; Kronologija
  • U Sustjepanskoj ulici u Splitu, bočicama crnila uprljani su portreti Mussolinija naslikani na zidovima kuća.

Na Putu Kopilice patrola je našla razne papirnate trake na kojima je štampanim slovima pisalo: »W KRALJ PETAR II«.

U jednom liftu ovdašnje palače Prefekture nađen je pričvršćen iglom komunistički amblem - srp i čekić. Izvještaj Kraljevske questure u Splitu od 20. siječnja 1942., 2./ 218.

SA PAZARA ŽENA IDE

Drugu Orliću

Razmaknite se, ljudi, ja idem kući,
puštajte me, puštajte!

U dvorištu ću, u maštelu,
oprati košulju krvavu.

Na sušilu rastrijet ću je bijelu.

Sunce je dobro, sunce je toplo,
osušit će je, vruće će peći.

U vrtu će krv mojeg sina
u zemlju teći, teći…

I opet ću kroz redove vaše proći,
s bijelom košuljom pred tamnicu ću stati
i neću suze na rešetku prokapati

I reći ću bijeloj košulji
nek dolje u mraku,
gdje na betonu leži moj sin,
zagrli njegovo ranjavo tijelo.

Bijela košulja, topla od sunca,
sav znoj i krv s njegova lica će strti.

Uzalud, ljudi, revolveri zjape,
noževi bliješte,
ja se ne bojim smrti.

I kad mi ga kroz rešetke
mrtva pokažu,
pitat ću krvničku stražu:
gdje ćete ga pokopati?

Kući ću otrčati,
kocku sapuna kupiti;
isprat ću košulju krvavu
i nosit ću je bijelu
kroz čemprese groblja
kroz zelenu travu.

Mrtva ću njega presvući.

Bijela košulja, topla od sunca,
sav znoj i krv s njegova lica će strti.

Uzalud, ljudi, revolveri zjape,
noževi bliješte,
moj sin se ne boji smrti.

(odlomak)

Živko Jeličić
Bijeli kum, 1945., 98-99

Drug Ranko Orlić pao je, 15. siječnja 1942., žrtvom fašističkog zločina. Agenti su njegovoj majci bacili kroz zatvorska vrata krvave košulje; ona ih je noću prala roneći suze nad maštelom krvave vode.

Krvava košulja

Joko Knežević: Krvava košulja

Sredinom siječnja

  • U Splitu su uhapšena dva člana Mjesnog komiteta SKOJ-a. Zbog većeg broja do tada uhapšenih, rad omladinske organizacije je bio otežan jer su se rukovodstva morala stalno popunjavati novim aktivistima. Kronologija
Pogrebna povorka Antonija Hoffmanna kreće od Prokurativa prema Obali

Zloglasni fašist. Pogrebna povorka Antonija Hoffmanna kreće od Prokurativa prema Obali

16. siječnja

  • U Splitu je sahranjen zloglasni fašist, mučitelj komunista i pripadnika NOP-a Antonio Hoffmann, ubijen dan ranije. I pored nastojanja okupatorskih vlasti da sahrani prisustvuje što veći broj građana, pozivu su se odazvali uglavnom fašisti. Il popolo di Spalato, 17. siječnja 1942.; Kronologija
  • Jedan splitski fašist, koji spada među one rijetke koji ne podnose današnje stanje, pričao mi je da su na njihovim sastancima jedni od najvatrenijih zagovaratelja represalija protiv svih onih za koje se iole drži da su ljevičari, bili Hoffmann i Giovani Savo. Ova dvojica su često išla u policijske zatvore, i s obzirom na to da su bili starješine fašističke škvadre Giuseppe Sacco, njihovim odredbama nisu se smjeli usprotiviti policijski organi kad bi naređivali batinanje i mrcvarenje uhapšenika. A to je bilo sadistički: žene bi pendrekom tukli po bedrima i mišićima, a muškarce na sve moguće načine. Bilo je slučajeva kad bi sam Hoffmann batinao i šamarao kad bi mu se pričinilo da policija to slabo radi. Zbog njegovih nagovora, pa i samih njegovih batina, nekoliko ih je na mrtvo isprebijano, tako da im nije pomogla ni liječnička pomoć, ostali su upropašteni za cijeli život, a neki su već i u grobu. Hoffmann, kao ni Savo, nije se obazirao na prijeteća pisma, a takvih je primio sijaset. Ova pisma su ga još više poticala da bude zločinački nastrojen. Kisić
  • Biskup Bonefačić je povodom ubojstva A. Hoffmanna uputio prefektu Zerbinu pismo u kojemu, između ostalog, kaže:

»Ekscelencijo, i ja doznajem za žalosni slučaj koji se dogodio u gradu. I kao čovjek, a još više kao katolički svećenik povrijeđen, žalim, gnušam se i osuđujem iz dubine svoga srca odvratni čin. Molim milostivoga Boga da se smiluje duši žrtve strašnoga zločina – i neka Bog koji osvećuje svako zlo djelo učini da monstruozni zločinac dođe u ruke pravde.

Ekscelencijo, i u ovoj žalosnoj prigodi izvolite primiti izraz mog dubokog poštovanja i s najvećim počitanjem bilježim se.« Il popolo di Spalato, 16. siječnja 1942.; Kronologija

  • U Splitu je grupa veletrgovaca, veleposjednika i političara starog režima posjetila prefekta Zerbina te su mu kao predstavnici »zdravog dijela grada Splita« izrazili žaljenje, osudili ubojstvo fašista Hoffmanna i obećali suradnju s fašističkim okupatorskim vlastima. Il popolo di Spalato, 17. siječnja 1942.; Kisić; Kronologija
Batinanje i mrcvarenje uhićenih, za koje se iole držalo da su ljevičari (kadar iz filma L. Zafranovića Pad Italije)

Divljanje fašističke škvadre. Batinanje i mrcvarenje uhićenih, za koje se iole držalo da su ljevičari (kadar iz filma L. Zafranovića Pad Italije)

17. siječnja

  • U Solinu su u 19.30 borci Solinskog odreda Ante Vučić i Lovre Katić bacili dvije bombe kroz prozor u talijansku oficirsku menzu. Od eksplozije je pet oficira ranjeno, a jedan od njih teže. Kronologija; izvještaj Prefekture u Splitu od 18. siječnja 1942., 2./ 214.
  • Il popolo di Spalato pod naslovom »Pogreb fašističkog mučenika Antonija Hoffmanna« piše da je u špaliru bilo malo muških gledalaca. Opazilo se, sa strane pogrebne povorke nekolicinu vojnika, koji su nosili mitraljeze na ramenu. Kisić
  • Tko fašističkim pozdravom nije pozdravio stražu ispred kasarne bataljuna Crnih košulja u zgradi bivše klasične gimnazije, dobio je par pljusaka i udaraca.

Neki su fašisti zaustavljali građane i od njih tražili da ih pozdrave uz prijetnju ako to ne urade. Kisić; Kronologija

  • U Splitu je grupa aktivista NOP-a pokušala zapaliti skladište municije talijanske obalne baterije. Dok se približavala objektu, bila je primijećena od stražara koji je na nju otvorio vatru, zbog čega se morala povući. Kronologija

18. siječnja

  • Zbog jučerašnjeg događaja – bacanja bombe u oficirsku menzu u Solinu, jake fašističke snage blokirale su mjesto, ne dopustivši nikome ni ulaz ni izlaz iz grada. Uhapšeno je pet rodoljuba osumnjičenih za izvršenje te akcije. Gizdić, 1942., 32.; Kronologija
  • Seljaci iz okolice Splita odazvali su se pozivu rukovodstva NOP-a da na splitsku tržnicu ne donose svoje proizvode, kako bi otežali snabdijevanje talijanske vojske. Tim povodom Il popolo di Spalato je donio članak u kojem, između ostalog, kaže: »Ko smeta proizvođačima iz unutrašnjosti da u Split nose meso i povrće, kako su prije nosili? To rade drugovi Hoffmannovih ubojica, koji se nadaju da će fašističkom Splitu nametnuti sankcije … Ali nije isključeno da bi mi prije ili poslije mogli prestati da budemo dobročinitelji svijetu koji zaslužuje samo lisičine«. Il popolo di Spalato, 18. siječnja 1942.; Kronologija
  • Neutvrđenog sata noću između 18. i 19. siječnja u Splitu, nepoznate osobe su pomoću bočica napunjenih crnilom uprljale oznaku ulice Via Duca D’Aosta.[66] Pored toga, u Ulici XXI. aprila pojavili su se crteži komunističkih amblema nacrtani pastelnim bojama, kao i oglasi kojima se objavljuje ubojstvo fašista Hoffmanna. Izvještaj Kraljevske questure u Splitu od 20. siječnja 1942., 2./218.

19. siječnja

  • U Splitu je počela nastava u srednjim školama. Za sve razrede nastava se odvija u Tehničkoj školi i Trgovačkoj akademiji, a u Klasičnoj gimnaziji, te u Muškoj i Ženskoj realnoj gimnaziji samo za više razrede, od V. do VIII. razreda.

Bojeći se mogućih incidenata, fašističke su vlasti pred školske zgrade postavile karabinjere i detektive. Il popolo di Spalato, 20. siječnja 1942.; Kronologija

  • Na otoku Šolti školsku su djecu obukli u odjeću ballila. Dio djece je, kada su došli kući, svukao tu odjeću, odnio je pred vrata škole i tu je ostavio. Od te djece nitko ne zna talijanski. Kisić; Kronologija
  • U Kaštelima je novi učitelj na talijanskom govorio djeci, dok je domaći stajao u pokrajku. Najednom su se djeca počela smijati. Talijan zapita našeg zašto se djeca smiju, da nije štogod smiješno kazao, a onda kad mu ovaj to zanijekao, odredio da razdijeli na jednu stranu one koji znaju talijanski, a na drugu one koji ne znaju. Sav se razred nađe na ovoj drugoj strani. Prenerazi to novog učitelja, prvo je šutio, a onda dobacio: »Maledetta propaganda!« (Prokleta propaganda!). Kisić

21. siječnja

  • Talijanska vojska opkolila je cijeli solinski bazen i izvršila masovna hapšenja rodoljuba. Iz svake kuće uhapšen je jedan muškarac, a gdje nije bilo muškaraca odveli su po jednu ženu. Uhapšeno je oko 400 osoba koje su odvedene i zatvorene u hidrobazi u Divuljama.

Izvršena hapšenja bila su odmazda zbog bačenih bombi u oficirsku menzu u Solinu. Kronologija

  • U Splitu i ostalim anektiranim dijelovima Dalmacije naredbom guvernera za Dalmaciju Bastianinija poništeno je priznavanje starokatoličke crkve i zabranjeno je javno vršenje bogosluženja. Tko bude sudjelovao u bilo kakvoj javnoj manifestaciji tog bogoslužja, bit će kažnjen zatvorom od jedne godine, a vođe i pokretači tri godine. Brakovi koji budu sklopljeni pred svećenicima starokatoličke crkve neće biti priznati, a ni hramovi bogomolje i druge prostorije ne mogu se više upotrebljavati u te svrhe. Il popolo di Spalato, 21. siječnja 1942.; Kronologija

22. siječnja

  • Solinski partizanski odred napao je puščanom vatrom talijansku posadu u Solinu. Talijani su bezuspješno u panici odgovorili vatrom iz svih oružja po partizanskim položajima, a topovima su tukli okolicu solinskog bazena. Gizdić, 1942., 45.; Kronologija
  • Tijekom noći u Splitu su talijanski karabinjeri uhapsili oko stotinu aktivnih i rezervnih oficira bivše jugoslavenske vojske. Odveli su ih u Osnovnu školu Lučac. Nakon saslušanja 14 ih je zadržano, a ostali su pušteni kućama. Oni koji su zadržani bit će odvedeni u oficirski koncentracioni logor u Rijeci. Kisić; Kronologija
  • U Splitu je uhićen Bogomir Paut zvani Mirko, jer je pripadao komunističkoj organizaciji. Kronologija

23. siječnja

  • U Splitu je sahranjen talijanski poručnik Maulio Venuti, koji je dan ranije podlegao zadobivenim ranama prilikom eksplozije bačene bombe u oficirsku menzu u Solinu 17. siječnja. Il popolo di Spalato, 23. siječnja 1942.; Kronologija
  • Svi uhapšeni nakon napada na oficirsku menzu u Solinu pušteni su iz Divulja na slobodu. Kisić; Kronologija
  • Naš izvještaj, list JNOF-a za Dalmaciju, objavio je članak u kojem se govori koje sve mjere talijanski fašisti provode po uredima i srednjim školama u Splitu. Pored ostalog, Talijani traže od trgovaca da talijaniziraju svoja imena, da se u školama nastava izvodi na talijanskom jeziku, da direktori srednjih škola dolaze s pištoljima i prijete đacima, a fašistička policija osigurava škole i maltretira učenike. Gizdić, 1942., 46; Kronologija
  • U Splitu je bočicama crnila uprljana zidna tabla s natpisom Via Andrea Mendola (sada Radovanova). Kronologija

24. siječnja

  • Delegacija Solina na čelu sa solinskim župnikom Mihanovićem posjetila je prefekta Paola Zerbina. Oni su, u povodu smrti poručnika Venutija, izrazili sućut i obećali pomoć u borbi protiv partizana. Il popolo di Spalato, 25. siječnja 1942.; Kronologija
  • U noći između 24. i 25. siječnja u rajonu Podi kod Dugopolja, Solinski partizanski odred porušio je željezničku prugu i telefonske stupove. Na postavljenu zasjedu naišla su dva talijanska kamiona iz Sinja. Iz zasjede su na njih otvorili vatru, jedan talijanski vojnik je ubijen a jedan ranjen, oba kamiona su zapaljena. Fašisti su ujutro u Dugopolje poslali kaznenu ekspediciju, minama porušili 14 kuća, ubili sedam seljaka, a hranu i novac opljačkali . Sa sobom su poveli četiri rodoljuba kao taoce. Kronologija

25. siječnja

  • U zoru 25. siječnja u Solinu su talijanski fašisti strijeljali simpatizera NOP-a Marka Draškovića, osumnjičenog da je 17. siječnja sudjelovao u bacanju bombi u oficirsku menzu. Uhapšena je i njegova supruga Anđelka, koja je trebala biti internirana u Italiju.
  • U Splitu je bočicama crnila zamrčena zidna tabla na Obali, Riva Costanzo Ciano.[67] Zamrčeni su i portreti Mussolinija, štampani po zidovima kuća. Kronologija; Gizdić, 1959. 50
  • U selu Dugobabe ustaša Josip Pisac Sidilo ubio je Antu Miletića – partizanskog kurira koji je održavao vezu između Solina i Svilaje. Gizdić, 1942., 50., Kronologija

27. siječnja

  • U Kaštelanskom polju formiran je Kaštelanski partizanski odred u čijem sastavu su bila 33 borca. Komandant je bio Drago Britvić, a politički komesar Dušan Tadin. Navečer je Odred krenuo prema Svilaji radi ulaska u sastav Svilajske partizanske čete. Kronologija
  • Talijanske fašističke vlasti u Splitu su đacima hrvatske narodnosti za studiranje na talijanskim sveučilištima dodijelili 44 stipendije. Ističe se da su stipendije tolike da pokrivaju troškove za hranu, stan i izdržavanje. Dalje se ističe: »U fašističkoj atmosferi na omladinu se gleda posebnim pogledom od sadašnjih vodećih klasa. Dalmatinski mladići neka budu ponosni što imaju čast da ih se propustilo u redove ove vojske i neka budu dostojni u borbi za ličnu afirmaciju i za budućnost Italije«.

Bez obzira na sve pogodnosti, omladina Splita odbila je stipendije i osim malog broja, u ogromnoj većini svrstala se uz NOP i borila protiv fašističkog okupatora. Il popolo di Spalato, 27. siječnja 1942.; Kronologija

  • U splitskoj bolnici podlegao je ranama zadobivenim od policije član KPJ Jerko Ivančić. Zbog paljenja oba tabana i dvadesetodnevnog mučenja, došlo je do gangrene.
  • Između Kaštel Starog i Kaštel Sućurca borci Kaštelanskog partizanskog odreda napali su talijansku patrolu koja je nadzirala željezničku prugu. Partizani su došli u posjed manje količine municije, a vojnici su uspjeli pobjeći. Kronologija
  • U Rijeku je sprovedeno 14 bivših jugoslavenskih oficira, većinom viših činova. Svi su bili u svojim uniformama. Uhićeni su u Splitu 22. siječnja, jer su odbili suradnju s okupatorom i četnicima. Il popolo di Spalato, 27. siječnja 1942., Kronologija
  • Naš izvještaj, br. 129, u članku pod naslovom NOP u Dalmaciji piše da je KP uputio proglas svim pristašama HSS-a i SDS-a, svim rodoljubima, i pozvao ih da se »bez razlike na vjersku, nacionalnu i političku pripadnost ujedine skupa s komunistima u jedinstveni narodnooslobodilački front protiv tuđina i njegovih plaćenika«. Kvesić, Zbornik br. 5, 157.
  • U noći između 27. i 28. siječnja na Piazzi Vittorio Emanuele III. (Narodni trg) zaprljana je katranom tabla na zidu. Kronologija
Na Dinari, zimi 1941. -1942. Potkraj 1941. u Dalmaciji se s puškom u ruci bori oko 760 partizana

Pod barjakom s crvenom zvijezdom – simbolom borbe za slobodu. Na Dinari, zimi 1941. -1942. Potkraj 1941. u Dalmaciji se s puškom u ruci bori oko 760 partizana

28. siječnja

  • U zaseok Stričevići kod Lećevice stigao je Kaštelanski partizanski odred s ciljem da iste večeri napadne žandarmerijsku stanicu u Lećevici. Dok se Odred odmarao, obaviješteni su žandari, koji su oko 14 sati s ustašama napali partizane. Nakon dvosatne borbe Odred se izbavio iz obruča i povukao u pravcu Kozjaka i Kaštela uz gubitke od dva ranjena borca, dok su teško ranjenog komandira Dragana Britvića žandari uhitili i poveli u Lećevicu, gdje je nakon sedam dana mučenja umro. Gizdić, 1942., 56.; Kronologija
  • Iz izvještaja Prefekture u Splitu guverneru Dalmacije o poduzetim mjerama sigurnosti i njenim nedostacima, može se zaključiti da je otpor Talijanima u Splitu bio veći iz dana u dan.

U dokumentu se ističe da se grad kontrolira 24 sata i to s 24 pokretne patrole, 16 stalnih patrola raspoređenih na najosjetljivijim mjestima, dvije stalne straže, i to jedna u Brodogradilištu, a druga na Marjanu, koje su povezane s drugim patrolama na motociklima.

Osim ove mreže nadzora, na teritoriju Splita i dalje su ostale ranije službe, koje obavljaju jače pokretne patrole agenata i karabinjera. Njihov je zadatak da tokom dana pod najstroži nadzor stave središnje i periferijske dijelove grada, a posebno javne ustanove gdje su se obično sastajali sumnjivi elementi.

Povremeno su korištene i jače patrole Kraljevskih karabinjera i agenata na kamionima prema Solinu i Kaštelima sve do Trogira.

Posebna pažnja usmjerena je na nadzor zgrade Prefekture, koju nadziru karabinjerske patrole iznutra i izvana, a osim toga detaljno se kontroliraju sve prostorije podoficira i agenata policijskog odjeljenja.

Pored toga, mjere sigurnosti zgrade Prefekture pojačane su agentima u civilu, koji su u međusobnoj vezi duž hodnika na svakom katu, a to je učinjeno nakon otkrivanja subverzivnih natpisa u Prefekturi.

Problem je nedostatak ljudstva. Zbog tog razloga još nije bilo moguće organizirati Odjeljenje javne sigurnosti za osiguranje pomorske granice. Izvještaj Prefekture u Splitu od 28. siječnja 1942., 2./ 223.

29. siječnja

  • U splitsku luku uplovila su tri parobroda s trupama divizije Perugia u pratnji ratnih brodova. Talijanski okupator je dovukao, kao pojačanje za borbu protiv dalmatinskih partizana, vojsku iz Barija i smjestio je u barake na Spinutu. Kronologija
  • Sekretar PK KPH za Dalmaciju Vicko Krstulović prešao je iz Splita u Solin, odakle je trebao nastaviti put za Dinaru i preuzeti dužnost komandanta Dalmatinsko-dinarskog partizanskog odreda. Kronologija; Gizdić, 1942., 55.

30. siječnja

  • U ranim jutarnjim satima u centru grada, policijski organi su naišli na natpise po zidovima, vratima i izlozima sljedećeg sadržaja: »Smrt fašizmu – sloboda narodu« i »Slava žrtvi fašizma drugu Ivančiću«. Kronologija

Riječ je o osobi privedenoj od organa Kraljevske questure, koja je 28. o. mj. umrla u gradskoj bolnici Split. Izvještaj Prefekture u Splitu o subverzivnim akcijama u Splitu od 20. do 31. siječnja 1942. godine, 2./br. 225

31. siječnja

  • U Rupotini je održan sastanak Kotarskog komiteta KPH Solin kome je prisustvovao sekretar PK KPH za Dalmaciju Vicko Krstulović. Raspravljalo se o aktualnim pitanjima razvoja NOP-a u ovom kotaru. Kronologija
  • U skladištima splitske Sjeverne luke oko 20.30 izbio je požar koji je podmetnula udarna grupa brodogradilišnih radnika. Požar je uništio više skladišta s vojnom opremom, strojevima i raznom drugom robom, koja je pripadala Brodogradilištu Split, poduzećima Marko Bego i Jadranskoj plovidbi. U požaru su uništena i tri motorna čamca, a ukupna je šteta iznosila oko dva milijuna talijanskih lira. Kronologija; Kisić; brzojav karabinjerske čete u Splitu od 1. veljače 1942. g., 2./ 228.
  • Guverner Dalmacije Giuseppe Bastianini naredio je prefektu Zerbinu da otpusti iz službe 39 činovnika Direkcije pomorskog prometa, a devet iz Lučke kapetanije u Splitu, jer su politički opasni. Kronologija
  • Nastavljena je izmjena imena ulica u Splitu. Il popolo di Spalato navodi stare i nove nazive ulica. Šubićeva ulica dobiva ime Via Giuseppe Garibaldi, Dobrićeva – Calle San Girolamo, Šibenska – Via Giovanni Lucio, Balkanska – Via Roma, Draškovićeva – Via Regina Elena, Zadarska – Calle del Paradiso, Hajduk-Veljkov put – Via dei Ducca d’ Aosta. Il popolo di Spalato

PARTIZANI ZAUZELI MUĆ

Svilajska partizanska četa pod komandom španjolskog borca Duje Bašića zauzela je Muć – prvo općinsko mjesto u Dalmaciji.

Borba je bila žestoka, zauzete su žandarmerijska stanica, financijski odjel, zgrada općine i pošte. Zarobljeno je 30 žandara, narednik i podnarednik su poginuli u borbi. Zaplijenjeno je 37 pušaka, dva sanduka municije, dva sanduka bombi i 40 kg dinamita. Akcija je imala izuzetno velik odjek na čitavom području Muća i Lećevice. Kronologija; Gizdić, 1942., 21.; izvještaj Jerka Lovrića, sekretara OK KPH za Sinj, od 17. siječnja 1942., 2./8.

Muć je prvo općinsko mjesto u Dalmaciji koje su 12. siječnja 1942. oslobodili partizani

Partizani zauzimaju prvu općinu. Muć je prvo općinsko mjesto u Dalmaciji koje su 12. siječnja 1942. oslobodili partizani

RANKO ORLIĆ I SILVESTAR BATINA:
DVA MLADA RODOLJUBA

Skojevac koji je sudjelovao u svim akcijama

Ranko Orlić: Skojevac koji je sudjelovao u svim akcijama

Ranko Orlić rođen je u Splitu 29. lipnja 1922. g. Još kao učenik srednje tehničke škole u Splitu priključio revolucionarnom omladinskom pokretu, a 1938. g. postao je član SKOJ-a.

Poslije kapitulacije Kraljevine Jugoslavije u travnju 1941. g. sakuplja oružje i sklanja ga na sigurno mjesto. Nakon okupacije Splita sudjelovao je u mnogim akcijama otpora talijanskim fašistima, od mrčenja tabli s novim imenima ulica, ispisivanju parola, prenošenju različitog materijala (oružja, letaka, štampe). Bio je sudionik i u mnogim bombaškim akcijama te u demonstracijama protiv primanja školskih svjedodžba na talijanskom jeziku, što nije moglo ostati nezapaženo fašistima. Kada je uhićen, prilikom pretresa stana pronađeno je više ilegalnog materijala, zbog čega je bio podvrgnut strahovitom mučenju. Kako nije odao ništa razbješnjeli fašisti osudili su ga na smrt.

15. siječnja 1942. splitski omladinci ubili su zloglasnog ‘domaćeg’ fašista Antonija Hoffmanna, zamjenika komandira čete Crnih košulja Giuseppe Sacco i vicefederala fašističke stranke. Fašisti su brzo reagirali, prefekt Zerbino je već oko podneva u atriju Palazzo del Governo (Banovina) između ostalog rekao: »Italija ima dosta srpova da kosi glave i dosta čekića da razbija glave. I ono još komunista što ih ovdje ima, brzo će biti uklonjeno, nestat će ih.« Izvadivši sat, dodao je: »Evo sad će kroz par minuta biti strijeljana tri taoca, ubuduće će ih biti 30, pa 100 itd., ali zvijer će biti uništena«.

Jedan od trojice omladinaca rodoljuba bio je Ranko Orlić, uz Silvestra Batinu iz Kaštel Sućurca i Matu Boljata iz Solina. Strijeljani su na Lovrincu.

Silvestar Batina rođen je u Kaštel Sućurcu 17. svibnja 1920. Od rane mladosti radio je u tupinolomu tvornice cementa Dalmatia. Od 1939. do 1940. sudjelovao je u brojnim štrajkovima. Igrao je nogomet u NK Jadran iz Kaštel Sućurca. U klubu je djelovao među omladinom i stvarao temelje SKOJ-a u Kaštel Sućurcu.

Nakon kapitulacije Jugoslavije prikuplja i skriva oružje, rastura ilegalnu štampu na talijanskom jeziku među okupatorskom vojskom, sudjeluje u akcijama rušenja pruge i PTT uređaja.

Silvestar Batina bio je pripadnik Prvog kaštelanskog partizanskog odreda, koji je osnovan u kolovozu 1941. g. Fašisti su 8. siječnja 1942. blokirali Sućurac i uhitili Silvestra Batinu našavši kod njega pištolj i ostali kompromitirajući materijal. Odveden je u zatvor u Divulje gdje je strahovito mučen, ali ništa nije priznao. Iz Divulja je prebačen u zatvor u Split.

Zajedno s Orlićem[68] i Boljatom strijeljan je 15. siječnja 1942. g. na splitskom groblju, što je bila osveta zbog ubojstva Hoffmanna.

Kovač - Vojnović, 210.; Kisić

VINKO BOLJAT:
PRVI OD TROJICE POGINULE BRAĆE

Vinko Boljat rođen je 1918. godine u Solinu. Radio u tvornici cementa zajedno s ocem i četiri brata. Braća su rano prihvatila klasnu borbu, koji su vodili radnici spolinskog bazena.

Od samog početka rata prihvatili su se oružja u borbi protiv okupatora. U raciji 8. siječnja 1942. fašisti su pohapsili Sućurane, a po tragovima u snijegu otkrili su skrovište braće Boljat.

Uhapšena su braća Mate i Vinko i odvedeni u zatvor u Splitu. Nakon strašnog mučenja Vinko je strijeljan zajedno s Orlićem i Batinom na Lovrincu. Vinkova braća, Mate i Pere poginuli su u NOB-u.

Izložen strahovitim mučenjima, nikoga nije odao

Jerko Ivančić – Izložen strahovitim mučenjima, nikoga nije odao

JERKO IVANČIĆ:
SPLITSKI TEŽACI SU GA POŠTOVALI

Jerko Ivančić rođen je 1903. godine u Splitu u težačkoj obitelji. Rano se priključio revolucionarnom pokretu. Uživao je veliki osobni ugled i autoritet među splitskim težacima.

Od lipnja 1941. g. počinju se osnivati akcioni odbori Narodnooslobodilačkog pokreta. Oni su imali značajnu ulogu u razvoju NOP-a. Akcioni odbori bili su osnovani na staleškoj i strukovnoj osnovi. Komunist Jerko Ivančić isticao se svojim radom u akcionom odboru težaka.

Njegovom zaslugom težaci Splita nisu svoje proizvode nosili na Pazar da ih kupuju Talijani, već ih prodavali po kućama ili na organizirana mjesta u gradu. Putem akcionog odbora težaka prikupljala su se znatna sredstva za potrebe NOP-a.

U noći između 6. i 7. siječnja 1942. Ivančić je uhićen. U zatvoru je bio strahovito mučen, fašisti su mu palili tabane, čupali nokte, ali usprkos strahovitom mučenju, ništa nije priznao niti je koga odao. Umro je 27. siječnja 1942. godine u splitskoj bolnici od posljedica mučenja.

Povodom smrti Jerka Ivančića,[69] na zidovima mnogih kuća i na izlozima dućana osvanule su 30. siječnja 1942. godine natpisi »Smrt fašizmu – slava žrtvi fašizma, drugu Ivančiću«. To se ponavljalo i sljedećih dana.

Kovač - Vojnović, 107.; izvještaj Prefekture u Splitu o subverzivnim akcijama u Splitu od 20. do 31. siječnja 1942. g., 2./255.

DRAGAN BRITVIĆ: STUDENT DIVERZANT

Dragan Britvić rođen je 27. veljače 1917. g. u Kaštel Kambelovcu. Revolucionarnom pokretu pristupa kao đak Klasične gimnazije u Splitu. Nakon završene gimnazije upisuje se na Pravni fakultet u Zagrebu. Na fakultetu se brzo uključuje u revolucionarni pokret, zbog čega je pod stalnom paskom policije.

Kada je krajem 1939. u Splitu policija ubila brodogradilišnog radnika Vicka Buljanovića, Komunistička partija je organizirala velike demonstracije. Policija je zbog toga uhapsila mnogo revolucionara, a među njima i Dragana Britvića. Osuđen je na robiju koju je do konca 1940. g. izdržavao u Lepoglavi.

Prilikom kapitulacije Jugoslavije radi, kao i mnogi drugi, na sakupljanju i skrivanju oružja.

Sudionik je najpoznatije akcije koju su izveli Kaštelani u noći između 3. i 4. kolovoza 1941. g., kada su porušili željezničku prugu u predjelu između Kaštel Lukšića i Kambelovca. Posljedica je bila prevrtanje neprijateljskog vlaka. Rukovodio je akcijom 31. siječnja 1941. g., kada su aktivisti NOP-a napali talijansku patrolu na željezničkoj pruzi u Kambelovcu.

U siječnju 1942. g. postaje komandir ponovno osnovanog Kaštelanskog partizanskog odreda. Na putu prema Svilaji Odred se sukobio s ustašama i žandarima Lećevice. U toj borbi Britvić je teško ranjen i zarobljen, te iako strahovito mučen, ništa nije odao.

Umro je 2. veljače 1942. g.

Kovač - Vojnović, 330.

PROMJENA IMENA ULICA U SPLITU

U skladu s politikom potpune talijanizacije Splita, fašisti su odmah po dolasku počeli mijenjati imena ulica u gradu. U novinama Il Popolo di Spalato, ili kako su ih Splićani zvali Popolo disperato (Očajni Split), redovito su svakoga tjedna izlazili prilozi s novim, promijenjenim nazivima ulica. Talijani su si dali truda i izradili nove mramorne ploče s nazivom ulica koje su bile izazov rodoljubima. Gađali su ih bojom ili tintom u ljuskama jajeta.

S obzirom na to da su mnoge ulice promijenile ime, općina je krajem siječnja 1942. g. izdala brošuru Popis naziva ulica.

Popis je bio sastavljen iz dva dijela. Prvi dio je, po abecednom redu, donosio novo talijansko ime, a uz to staro hrvatsko. U drugom dijelu bilo je obratno.

Kisić u svom Ljetopisu piše o razgovoru s jednim Splićaninom koji u vezi s tom brošurom kaže: »To je sasvim lijepo. Sada imamo potpuni pregled svih novih naziva ulica usporedo sa starim – kompletni katastar i kako se snaći u ono stotinjak ulica i uličica te prilaza … Ali imala je općina u toj knjižici s barem par riječi dati podatke o svim onim novim imenima, kojima je općinski povjerenik senator Tacconi uresio ovaj »italianissima citta«. Siguran sam da o mnogo i mnogo tih novih imena ni najkulturniji članovi Gabinetto di lettura nisu znali ni slovca, a da ne govorim o nama Hrvatima«.

Ulice u Splitu dobili su tako fašisti poginuli još 1920. g., zatim neki gradić u provinciji Brescia, splitski gradonačelnik iz 14. stoljeća…

Općinski komesar počastio je i mnoge svece.

Christofor Columbo nije kao veliki moreplovac dobio svoje mjesto na Obali, ali je tu zasjeo Italo Balbo, avijatičar »maresciallo d’aria«, Costanzo Ciano s Obale je »otjerao« dr. Trumbića, a Marco Polo, svjetski putnik, izgubio se na putu do Plokita.

Kisić, Kronologija

NAPAD NA TALIJANSKU MENZU U SOLINU

Talijanska oficirska menza nalazila se u središtu Solina, a napad na nju su izvršili Antiša Vučičić i Lovro Katić. Oni su 17. siječnja 1942. navečer uspjeli neopaženo doći do menze i baciti kroz prozor bombe. Jedan talijanski oficir je poginuo, a četvorica su bila ranjena.

Čim se začula eksplozija, Solinski odred je, prema planu, zapucao na talijanske posade. To je među talijanskim vojnicima izazvalo paniku, odgovorili su pucnjavom, ali su se pripadnici Odreda već povukli nakon izvršenja zadatka.

Fašisti su zbog akcije na menzu 25. siječnja 1942. godine strijeljali Marka Draškovića u tupinolomu Meterize.

Kovač - Vojnović, 172.

USTAŠKI IZVJEŠTAJ O NAPADU NA MUĆ

U dokumentu izvještaja oružničkog voda u Sinju od 19. siječnja 1942. o napadu partizana na oružničku postaju Muć, navodi se da su partizani od župnika u Muću, don Marijana Gudelja, uzeli kola i konja za prijevoz ranjenika i plijena. Kola i konja su vratili u Milešinu te je župnik poslao čovjeka po njih.

U općini su tražili vojni registar, ali kako u općini nije bilo činovnika, jer mu je umro sin, nisu ga htjeli uznemirivati u žalosti. Novac i hranu iz općine nisu dirali, govoreći da je to sirotinjsko. Župnika uopće nisu dirali. Osim toga, govorili su da se oni bore protiv ugnjetavača i pljačkaša Hrvatske (Nijemaca i Talijana), a da ništa nemaju protiv Hrvatske.

Izvještaj oružničkog voda u Sinju od 19. siječnja 1942., 2./433.

OKUPATORSKA STATISTIKA: U SPLITU 54.672 STANOVNIKA

Prema podacima talijanskih okupatorskih vlasti, Split je imao 54.672 stanovnika i 14.839 domaćinstava, dok je u okolnim selima pod talijanskom okupacijom bilo 10.874 stanovnika s 1840 domaćinstava.

Kronologija; Il popolo di Spalato, 18. siječnja 1942.

Iz Ratne Kronologije–SIJEČANJ 1942.: U WASHINGTONU, NA KONFERENCIJI PREDSTAVNIKA VLADA SAD-a, V. BRITANIJE, SSSR-a, KINE I JOŠ 22 ZASTUPLJENE DRŽAVE, POTPISNA DEKLARACIJA UJEDINJENIH NARODA (1. SIJEČNJA) KOJOM SU POTPISNICE PREUZELE OBVEZU DA ĆE RAT PROTIV SILA OSOVINE I NJIHOVIH PRISTALICA NASTAVITI DO KAPITULACIJE NEPRIJATELJA I DA NEĆE ZASEBNO ZAKLJUČIVATI MIR ILI PRIMIRJE. NA KRAJU SE KAŽE DA OVU DEKLARACIJU MOGU PRIHVATITI I SVI DRUGI NARODI KOJI SADA ILI U BUDUĆNOSTI PRUŽE MATERIJALNU POMOĆ ILI DOPRINOS ZAJEDNIČKOJ BORBI – PREDSJEDNIK VLADE KRALJEVINE ITALIJE BENITO MUSSOLINI IZDAO DEKRET (19. SIJEČNJA) O REGULIRANJU ODNOSA IZMEĐU VOJNIH I CIVILNIH VLASTI NA ANEKTIRANOM PODRUČJU JUGOSLAVIJE, KOJIM SE »ODBRANA JAVNOG REDA« POVJERAVA VOJNIM VLASTIMA – NA KONFERENCIJI U BERLINU (20. SIJEČNJA, WANNSEE KONFERENCIJA), NA HITLEROV POTICAJ, A U ORGANIZACIJI REINHARDA HEYDRICHA (1904.-1942.), VOĐE SS-ODREDA, POČINJE »KONAČNO RJEŠENJE ŽIDOVSKOG PITANJA«, TJ. NJIHOVO BIOLOŠKO UNIŠTENJE. U TO VRIJEME VEĆ RADE LOGORI SMRTI CHELMNO, TREBLINKA I DRUGI, I PLINSKE KOMORE U NJIMA – IZBJEGLIČKA VLADA KRALJEVINE JUGOSLAVIJE PROGLASILA ČETNIKE »JUGOSLAVENSKOM VOJSKOM U OTADŽBINI« (21. SIJEČNJA.) – PARTIZANI IZ GRADCA (KOD MAKARSKE) IZVELI PRVU AKCIJU NA MORU (24. SIJEČNJA), U KOJOJ SU ZAROBILI MOTORNI JEDRENJAK »MERKUR« SA 105 TONA RAZNE HRANE KOJA JE PODIJELJENA STANOVNIŠTVU I PARTIZANIMA – VŠ NOP JUGOSLAVIJE USTANOVIO ZVANJE NARODNOG HEROJA – NAJVEĆE PRIZNANJE BORCIMA, KOMANDIRIMA, KOMANDANTIMA I POLITIČKIM KOMESARIMA KOJI SE SVOJIM JUNAŠTVOM I POŽRTVOVNOŠĆU NAROČITO ISTAKNU U BORBI PROTIV OKUPATORA I DOMAĆIH IZDAJNIKA – CRVENA ARMIJA NAPADA SNAGE OSOVINE DUŽ ISTOČNOG FRONTA (20. SIJEČNJA) – ISKRCAVANJE PRVIH AMERIČKIH JEDINICA U BRITANIJU (26. SIJEČNJA)

VELJAČA

Odbor narodne pomoći: »Dajmo sve od sebe da naši junački borci budu osvećeni!« – Propao pokušaj da se oslobodi Rade Končar – Diverzije i hapšenja u Splitu, Kaštel Kambelovcu i Žrnovnici – Uhapšeni Ivan Lučić Lavčević i Ante Jurjević Baja – Dio vodstva HSS-a sve otvorenije napada NOP – Splićani bojkotiraju popis stanovništva – Fašisti formiraju »radni centar« za odgoj u fašističkom duhu – Mladi škverani i ostala splitska omladina masovno odbijaju učlanjenje u fašističku organizaciju GIL – Formiran Mosorski partizanski odred – Poginuo Đermano Senjanović – Robija za slušanje neprijateljskih radiostanica – Split prkosi okupatoru – Coprifuoco od 19 do 6 sati sljedećeg dana – Umro Anđeo Uvodić

1. veljače

  • Fašistički list Il popolo di Spalato donosi članak u kojem obavještava pučanstvo Splita da će se ponovno održavati ceremonija dizanja i spuštanja zastave na Obali. Upozoravaju se građani da u trenutku kad truba zasvira znak attenti, svi oni koji se nalaze u dosegu zvuka dužni su stati, skinuti šešir i rimskim pozdravom pozdraviti zastavu. Stati moraju i automobili i bicikli. I pored izričite naredbe, Splićani su za vrijeme podizanja i spuštanja zastave napuštali ulice i tako bojkotirali odavanje počasti talijanskoj zastavi. Kronologija; Il popolo di Spalato, 1. veljače 1942. g.

Početkom veljače

  • U Ogorju su ustaše uspostavili milicijsku stanicu od oko 70 milicionara, s ustašom Jakovom Galicom Bočina na čelu. Zadatak im je bio spriječiti ulazak partizana u selo i boriti se protiv partizana koji su vršili akcije s Moseća i Svilaje. Kronologija

2. veljače

  • Noću su u Splitu nepoznate osobe bočicama crnila zamrčile tablu s nazivom ulice Simeone de Michieli Vitturi (Ilićev prolaz). Kronologija; izvještaj Questure u Splitu od 10. veljače 1942. g., 2./237.
  • U Splitu, povodom devetogodišnjice dolaska nacista na vlast, njemački konzul organizirao je svečanu akademiju, kojoj su prisustvovali predstavnici talijanskih i mjesnih nacista. Povjerenik nacista dr. Bestian u pozdravnom je govoru istakao da je njemačka kolonija u Splitu oduvijek surađivala s talijanskim fašističkim vlastima, dok je vicesekretar Borbenih fašista Splita Giovanni Savo govorio o savezništvu Njemačke i Italije i o novom poretku koji će one donijeti Evropi i svijetu u cjelini. Il popolo di Spalato, 3. veljače 1942.; Kronologija
  • Obaviješteni da oko 22.30 u Kaštel Kambelovcu grupa od deset komunista održava sastanak, krenuli su iz Kaštel Gomilice karabinjeri s grupom vojnika divizije Perugia i uhapsili ih.

Prilikom njihovog sprovođenja u Kaštel Gomilicu, u pokušaju bijega ubijen je Stipe Krokar, član KPH, koji je održavao vezu s Kaštelanskim partizanskim odredom. Kronologija

  • Na Sustipanu su četiri člana Komiteta otoka Šolte (Vjekoslav Jakovčević, Božidar Cecić, Bernardo Mladinov i Rozario Meštrović) preuzeli na smrt osuđenog omladinca Maksa Santinija i odveli ga gajetom na Šoltu gdje je bio prvo u Gornjem Selu, a zatim u Stomorskoj. Nakon nekoliko mjeseci prebačen je na kopno u partizane, gdje je poginuo 1943. g. Meštrović, Zbornik br. 5, 295.

3. veljače

  • U Splitu je Paolo Zerbino održao sastanak na kojemu su bili svi općinski komesari i seoski glavari iz provincije. Zerbino je dao smjernice za skori rad na popisu pučanstva. Istakao je značaj popisa, ne samo s demografskog nego i s političkog gledišta, i kroz rad s narodom: »…u sve mozgove treba unositi temeljnu koncepciju fašističke politike«. Il popolo di Spalato, 4. veljače 1942.; Kronologija
  • Odbor narodne pomoći u Splitu izdao je letak upućen stanovništvu grada da pomognu žrtvama fašističkog terora okupatora. U letku se navode pojedinačna i masovna strijeljanja rodoljuba i na kraju letka stoji: »…Dajmo sve od sebe da ti naši junački borci budu osvećeni. Učinite da fašističke ubice i zločinci za svako, i najmanje svoje zlodjelo budu dostojno kažnjeni. Krv za krv, smrt za smrt. Pomognite žrtvama reakcije. Pomognite materijalnim sredstvima, bilo to u novcu, hrani, odjeći ili bilo kakvim drugim prilogom oružanoj borbi koju vodi naš narod za nacionalnu slobodu«.
  • U Split je tajno stigao poručnik Jugoslavenske kraljevske vojske Stanislav Rapotec, koga su britanska služba za naročite zadatke (SOE) i Komanda jugoslavenskih trupa na Srednjem istoku uputili u siječnju 1942. g. podmornicom na Mljet gdje je stigao 26. siječnja. Rapotec je u Splitu uspostavio kontakt s četničkim vojvodom Ilijom Trifunovićem-Birčaninom, Nikom Bartulovićem, Dankom Anđelinovićem, Jurom Arnerićem i drugim jugoslavenskim nacionalistima, s predstavnicima HSS-a i SDS-a. Prikupivši potrebne podatke o četničkom pokretu u Splitu, Dalmaciji i Jugoslaviji uopće, vratio se poslije nekoliko mjeseci u Kairo. Kronologija

4. veljače

  • Il popolo di Spalato donio je fotografiju kamene ploče s imenom ulice zamrčene tintom. U članku uz sliku, između ostalog se kaže: »… Počinitelji geste dostojne prezira, koja je očigledna na fotografskoj snimci koju gore donosimo, svakako spadaju u narod šatora. Mi, narod kamena, uvijek smo vodili narode šatora, po potrebi smo ih ukrotili«. Il popolo di Spalato, 4. veljače 1942., Kronologija
  • U Splitu, u sklopu mjera na talijanizaciji grada, okupatorske vlasti postavile su mramorne table s novim nazivima ulica: Poljička cesta – Via de Laurena, Klarina ulica – Via Santa Clara, Jerina ulica – Via San Niccolo, Račkog ulica – Via Francesco Cripsi - Ispod Meja – Via Nizza, Kraljice Marije – Via Pietro Orseolo, Gospinica – Via Alesandro Selem, Bezimeni put kraj Židovskog groblja – Via Lugano, Wilsonova obala – Riva Re Imperatore i Matošića – Corso Umberto di Piemonte. Il popolo di Spalato; Kronologija

5. veljače

  • U Splitu u Viškoj ulici rastureni su letci s parolom »Slava drugu Ivančiću – žrtvi fašizma. Smrt fašizmu – sloboda narodu«. Kronologija

6. veljače

  • Solinski partizanski odred, s grupom partizana iz Kaštela, po direktivi PK KPH za Dalmaciju zauzeo je položaje duž željezničke pruge u Kaštelanskom polju, sa zadatkom da zaustavi vlak kojim su Talijani trebali prebaciti sekretara CK KPH Radu Končara u Šibenik da ga oslobode. Poslije nekoliko sati čekanja stigla je obavijest da su Talijani toga dana odustali od sprovođenja zatvorenika u Šibenik, te je propao još jedan pokušaj da se Rade Končar oslobodi iz fašističkih ruku.
  • Kaštel Kambelovac blokirala je talijanska vojska i pohapsila sve muškarce koji su zatečeni kod kuće te ih odvela u Divulje. Uhapšeno je 214 osoba, većina ih je nakon nekoliko dana saslušanja i maltretiranja puštena kućama, manji broj je zadržan i nešto kasnije interniran u Italiju.
  • Žrnovnicu su jakim snagama blokirali talijanski fašisti i uhapsili 19 simpatizera NOP-a. Među uhapšenima bio je i član Mjesnog komiteta KPH Žrnovnice Pavao Amižić, s još pet članova Partije, koje su fašisti, poslije maltretiranja u zatvoru, internirali u Italiju. Kronologija
  • U ranim jutarnjim satima u Splitu u Ulici Radunica (Via Antonio Radman) nepoznate osobe su kliještima rasjekle kablove vojne telefonske linije koja povezuje Komandu garnizona s kasarnom Roma. Izvještaj Questure u Splitu od 6. veljače 1942.g, 2./232.; Kronologija
  • U Splitu, na fasadi zgrade fašističke menze u Plinarskoj ulici, bočicama crnila zamrčeni su fašistički amblemi. Kronologija
Prvi dio partizanskog odreda stigao na Dinaru. Vicko Krstulović govori pred borcima

Vicko i borci. Prvi dio partizanskog odreda stigao na Dinaru. Vicko Krstulović govori pred borcima

7. veljače

  • Na putu iz Splita preko Solina za Dinaru radi preuzimanja dužnosti komandanta Dalmatinsko-dinarskog partizanskog odreda, sekretar PK KPH za Dalmaciju Vicko Krstulović u Dugopolju je održao sastanak s rukovodstvom NOP-a ovog sela, a zatim se, uz njihovu pratnju, prebacio preko Cetine na Dinaru. Kronologija
  • Sinoć je preminuo u 61. godini života slikar Anđeo Uvodić. Kisić

7./8. veljače

  • U Splitu, u kući Jakova Bošnjaka, fašistička policija uhapsila je Ivu Lučića Lavčevića, člana PK KPH za Dalmaciju, koji je posjedovao legitimaciju na ime Petra Bojanića, i sekretara Mjesnog komiteta KPH Splita Antu Jurjevića Baju. Policija je na Bošnjaka otvorila vatru, ali on je uspio pobjeći skočivši kroz prozor. Kronologija

8. veljače

  • U Splitu, na Lučcu, agenti javne sigurnosti u jednoj kući uhitili su desetak osoba. Jedan muškarac uspio je pobjeći, ali je u toku bijega ranjen. Kod njega je nađen subverzivni materijal. Kronologija; izvještaj Komande 107. legije Crnih košulja od 8. veljače 1942., 2./235.

9. veljače

  • Prefekt Splita Zerbino izvijestio je Ministarstvo unutrašnjih poslova u Rimu o akcijama i diverzijama komunista u Splitu. U izvještaju se iznose konkretne akcije, navode podaci i priznanja uhapšenog Andrije Tomislava Ugrina, koji je otkrio imena organizatora NOP-a u Splitu, poslije čega je uslijedilo hapšenje desetak aktivista NOP-a. Kronologija

10. veljače

  • U Splitu su talijanske vlasti počele popisivati pučanstvo. Odgovaralo se na sljedeća pitanja: prezime i ime, ime oca i majke, mjesto i datum rođenja, vjeroispovijest, rasa, adresa i profesija. Talijanske vlasti su tim popisom željele pokazati da u gradu živi veliki broj Talijana. Partija i rukovodstvo NOP-a Splita pozvali su stanovništvo Splita da bojkotira popis, što je veliki dio stanovnika prihvatio, te je akcija završila neuspjehom. Il popolo di Spalato; Gizdić, 1942., 74.; Kronologija
Talijanski fašisti utemeljili su u Splitu »Odjel zavoda fašističke kulture«

Fašistička ideologija. Talijanski fašisti utemeljili su u Splitu »Odjel zavoda fašističke kulture«

12. veljače

  • U Splitu, kod groblja Lovrinac, talijanski fašisti strijeljali su Jeftu Škoro, pok. Mije iz Trebinja i Halila Durakovića, sina Kalima, iz Mostara, koji su zbog antitalijanske aktivnosti od imenovanog suda VI. armijskog korpusa u Splitu 11. veljače 1942. osuđeni na smrt. Salim Karin iz Trebinja oslobođen je zbog nedostatka dokaza. Kronologija; brzojav Prefekture u Splitu od 12. veljače 1942., 2./ 239.
  • Karabinjeri mjesne postaje Brodogradilišta u Splitu uhapsili su radnika Maria Katunarića zbog toga što je nagovarao mlađe radnike da se ne upisuju u GIL. Kronologija; brzojav Prefekture u Splitu od 14. veljače 1942., 2./ 240.
  • U Splitu je osnovan Odjel zavoda fašističke kulture sa zadatkom širenja fašističke ideologije. Za predsjednika Odjela imenovan je poznati fašist i jedan od tvoraca fašističke ideologije Silvio Maurano, koji je u salonu Splitskog kazališta održao predavanje o temi Razlozi našeg rata i time označio početak rada ove fašističke ustanove. Il popolo di Spalato; Kronologija
  • 114 mladih antifašista i skojevaca napustilo je škver i radije prihvatilo težak položaj besposlenih i gladnih radnika, nego članstvo i privilegije fašističkog GIL-a. Šitin, Zbornik br. 5, 396.

13. veljače

  • Kretanje ulicama Splita zabranjeno je od 19 do 6 sati sljedećeg dana. Vlasti su to učinile iz straha od akcija članova NOP-a. Il popolo di Spalato; Kronologija
  • U splitskom Brodogradilištu talijanski karabinjeri uhapsili su Ismeta Franca, pok. Josipa, rođenog u Vitulju kod Gorice, zaposlenog u Brodogradilištu, jer je među radnicima širio vijesti Radio Moskve i Londona. Kronologija

14. veljače

  • Talijanski fašisti blokirali su Žrnovnicu, Sitno i zaseok Mihanoviće, opljačkali seljane i uhapsili 45 rodoljuba. Nakon saslušanja i maltretiranja zadržali su devetoricu, pod sumnjom da su komunisti, dok su ostale pustili.
  • List JNOF-a Dalmacije Naš izvještaj objavio je članak o izdajničkom radu dijela vodstva HSS-a u Splitu. U članku se, pored ostalog, kaže da i pored dvomjesečnih napora komunista da pridobiju vođe HSS-a za suradnju s NOP-om nije postignut uspjeh, jer su pojedinci, kao Petar Mladineo, Paško Kaliterna, Mišetić i Niko Bjelovučić, odbili suradnju i sve otvorenije napadaju NOP, a povezuju se s okupatorom i ustašama. Kronologija
  • Na osnovi naredbe guvernera Dalmacije, u anektiranoj provinciji Split raspuštene su sve sindikalne i ekonomske ustanove koje su postojale do okupacije. Naredbom je precizirano da će imovinu i rad ovih ustanova preuzeti Radni ured za Dalmaciju (Ufficio del lavoro della Dalmazia), koji će nastaviti rad na sindikalnim korporativnim fašističkim načelima.
  • U Splitu je počeo s radom prvi »radni centar« u fašističkoj omladinskoj organizaciji GIL, u koji su primani omladinci sa završenom osnovnom školom »radi izučavanja zanata«. Glavni cilj okupatorskih vlasti nije bio izučavanje zanata, već da po posebnom nastavnom programu omladince odgajaju u fašističkom duhu i odanosti Duceu. U internatu su omladinci slušali predavanja iz vojne obuke, izučavali talijanski jezik, izvodili fizičku obuku i dr.
  • U Splitu je provincijski Dopolavoro raspisao natječaj za mlade pjevače, recitatore, imitatore, komičare i sl., koji žele nastupiti sa svojim točkama na »Dan diletanata«. Fašističke vlasti su najavile lijepe i vrijedne nagrade za najbolje učesnike, pa čak i nastupanje najboljih na radiostanici u Rimu. Cilj ove akcije bio je vezivanje što većeg broja omladine za sebe i infiltriranje u napredne omladinske organizacije grada. Il popolo di Spalato; Kronologija

15. veljače

  • Kod Kaštel Kambelovca grupa partizana napala je talijansku posadu. Talijani su u panici dva sata pucali po okolnim brdima. Kronologija
  • U Splitu je Lučko zapovjedništvo naredilo da u spisak lučkih radnika mogu biti upisani samo oni radnici koji ispunjavaju određene uvjete i to: talijansko državljanstvo, dobro moralno i političko vladanje i da su upisani u Fašističku nacionalnu stranku. Prema nahođenju zapovjednika Luke Splita, radnici se razvrstavaju i upisuju u spiskove »stalnih«, »privremenih« i »slučajnih«, što zavisi od uvjeta koje pojedinac ima. Ovakvom metodom okupatorske vlasti željele su se osloboditi svih lučkih radnika u koje nisu imali povjerenje i za koje su smatrali da su im politički protivnici. Il popolo di Spalato; Kronologija
  • U splitskom Kazalištu održana je proslava u povodu godišnjice utemeljenja fašističke milicije, kojoj su prisustvovali, pored ostalih, i prefekt Zerbino i generali Dalmazzo i Armellini. Vicefederal Giovanni Savo je u ime splitskih fašista predao zastavu odredu legije Francesco Rismondo i rekao da zastava predstavlja simbol splitske ljubavi i nade prema vojnicima, koji će pod njom uvijek visoko isticati ime Splita i splitskog fašizma. Potom je konzul Scalchi (tako piše u Kisića, op. ur.) govorio o povijesti uspostavljanja Milizia volontaria per la Sicurezza Nazionale, njenim zadacima i ratnim podvizima. Govor je završio konstatacijom »da i u Splitu također može poginuti, kao što se i gine, ali u Splitu zastava Italije neće više poznati put povratka«.

I pored svih nastojanja okupatora da u Splitu stvore brojnu fašističku miliciju, zahvaljujući rukovodstvu NOP-a u tome nisu uspjeli. Kisić; Kronologija

  • U ustaškom logoru Stara Gradiška ubijen je Vinko Aljinović iz Ulice sv. Nikole 14 u Splitu. Njega je kao komunista policija bivše Jugoslavije uhapsila još kolovoza 1940. g. Kronologija

16. veljače

  • U Splitu je prefekt Zerbino u pratnji providura za školstvo, Giovannija, posjetio Mušku klasičnu gimnaziju i Žensku realnu gimnaziju. U razgovoru s učenicima i profesorima Zerbino je istakao potrebu ovladavanja talijanskim jezikom, kako bi mogli izvršavati zadatke poslije skore pobjede. Ujedno je iskoristio priliku da priopći »da je Split imao najveću sreću što je napokon vraćen u krilo Majke Domovine«. Il popolo di Spalato; Kronologija

17. veljače

  • U Solinu, kod zaseoka Grubišići, grupa partizana napala je talijansku patrolu. U kraćoj borbi poginuo je omladinski rukovodilac Adolf Doležal Čeh, kojega je 14. listopada 1941., u odsutnosti, osudio na smrt Izvanredni sud za Dalmaciju. Kronologija; izvještaj Prefekture u Splitu od 19. veljače 1942., 2./245.
  • Zadnji je dan karnevala, sve mrtvo, ni krabulja ni zabave ni veselja. Ove godine se uopće nije vodilo računa o tome da je karnevalsko doba, samo se održalo par osrednjih zabava kod fašista. Kisić

18. veljače

  • Kraljevskim dekretom objavljenim 26. prosinca 1941. u Službenim novinama (Gazzetta Ufficiale), na dalmatinske teritorije koji su Italiji priključeni na osnovi Rimskih sporazuma 18. svibnja 1941. g. počinje se primjenjivati Ustav i drugi temeljni zakoni Kraljevine Italije. Il popolo di Spalato
Borci Dinarskog partizanskog odreda na povratku iz akcije 18. veljače 1942.

Povratak iz akcije. Borci Dinarskog partizanskog odreda na povratku iz akcije 18. veljače 1942.

19. veljače

  • Prefekt provincije Splita Zerbino, u pratnji providura za škole Giovannija i nadzornika Medicija, posjetio je osnovne škole na Dobrome, u Gradu i na Lučcu. Za vrijeme posjeta Zerbino se posebno interesirao o uspjehu savladavanja talijanskog jezika kod osnovaca, ističući da je to jezik njihovih djedova. Šef fašističke vlasti u Splitu posebnu pažnju posvećuje preodgajanju splitske djece u fašističkom duhu. Il popolo di Spalato; Kronologija

20. veljače

  • U Jesenicama kod Omiša održan je sastanak rukovodstva Kotarskog komiteta KPH za Solin i Omiš. Sastanku su prisustvovali i predstavnici PK KPH za Dalmaciju. Dogovoreno je da se formira Mosorski partizanski odred, koji će obuhvatiti tri voda (Omiš, Žrnovnicu i Podstrana-Jesenice). Rukovodstvo Odreda sačinjavaju: komandir Ferdo Gazin, zamjenik komandira Slavko Kadić, politički komesar Jozo Radobolja i pomoćnik komesara Tadija Mihanović.

Dogovoreno je da 21. veljače Solinski i Mosorski odred izvrše napad na tvornicu u Dugom Ratu. Gizdić, 1942., 86.; Kronologija

  • Objavljena je naredba prefekta o uređenju cijena u hotelima i gostionicama, koji su klasificirani:
  • I. kategorija – hoteli AMBASADOR i PARK
  • II. kategorija – hoteli BELVEDERE, CENTRAL, BOTTICELLE, SAVA
  • III. kategorija – 22 gostionice
  • IV. kategorija – 81 gostionica

U Splitu, dakle, ima 109 hotela i gostionica. Il popolo di Spalato

21. veljače

  • U jednoj spilji iznad Jesenica kod Omiša žandari NDH i talijanski vojnici napali su rukovodstvo Mosorskog partizanskog odreda u formiranju i članove Štaba Solinskog partizanskog odreda dok su planirali napad na tvornicu u Dugom Ratu. Borba je trajala više sati. Poginuli su Đermano Senjanović i Ante Lozić Ciko, a ranjeni su Drago Gizdić, Maks Baće Milić, Pavao Brničević i Slavko Kadić. Gizdić, 1942., 87.- 89.; Kronologija; izvještaj Velike župe Cetina u Omišu od 2. ožujka 1942., 2./462. (ustaški izvor, op. Red.)
Pećina, tzv. Turska kula uznad zaseoka Zeljevići (Jesenice), u kojoj su žandari i talijanski vojnici 21. veljače napali drugove zadužene za formiranje Mosorskog partizanskog odreda

Turska kula. Pećina, tzv. Turska kula uznad zaseoka Zeljevići (Jesenice), u kojoj su žandari i talijanski vojnici 21. veljače napali drugove zadužene za formiranje Mosorskog partizanskog odreda

23. veljače

  • Povodom 24. godišnjice formiranja Crvene armije, u Splitu su na raznim mjestima raspačani letci, po zidovima zgrada nacrtani srp, čekić i zvijezda, a ispisane su i parole »Živjela Rusija«, »Živio Staljin«.
  • Vojna patrola uhitila je Antu Roju, željezničara, Miroslava Roju, brijača i Vinka Matutinovića. Izvještaj Questure u Splitu od 28. veljače 1942., 2./250.
  • U Solinu, u predjelu Sv. Kajo, raspačani su letci antifašističkog sadržaja pisani rukom. Kronologija

24. veljače

  • U Splitu je bačena bomba na pripadnika Crnih košulja, koji je ostao nepovrijeđen. Akciju su izveli pripadnici jedne udarne grupe NOP-a Split. Kronologija
  • Danas su započeli s radom tečajevi talijanskog jezika i književnosti za nastavnike hrvatske nacionalnosti. Komesar Antonio Tasso otvorio je tečajeve i u svom govoru predstavio profesore iz Italije koji će ih održavati.

U svom govoru Tasso je istakao: »U Dalmaciji sve govori o latinskom, posvuda se s divljenjem gledaju rimska i venecijanska djela, pa i sam govor, i pored različitih događaja u posljednjih 150 godina, značajan je spomenik talijanstva. Dalmacija ne može postojati otrgnuta od Rima«.

Talijanski okupatori nastojali su na taj način širiti fašističku ideologiju i talijansku kulturu. Kisić; Kronologija

27. veljače

  • Na Mosoru je formirana Mosorska partizanska četa od boraca iz Žrnovnice, Dugopolja, Tugara i Omiša. Brojala je oko 30 boraca. Kronologija

28. veljače

  • Komanda federalne fašističke omladinske organizacije GIL u Splitu izvijestila je prefekta Paola Zerbina o lošem političkom stanju u svim splitskim srednjim školama. Učenici masovno odbijaju učlanjivanje u fašističku omladinsku organizaciju i neće u razredima pozdravljati rimskim pozdravom. Ako se među njima i nađe poneki član, on se toga stidi i krije od ostalih učenika, stajalo je pored ostalog u izvještaju. Kronologija
  • Po odluci Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju, Kaštelanski partizanski odred s komandirom Josipom Babinom i politkomesarom Dušanom Tadinom napustio je Kaštelansko polje i krenuo u sastav Svilajske partizanske čete na Svilaju. Gizdić, 1942., 99.; Kronologija
  • Il popolo di Spalato prenio je tekst iz Gazetta Ufficiale, gdje je objavljen Zakonski dekret od 5. siječnja 1942. (XX.)[70], kojim se zabranjuje slušanje neprijateljskih ili neutralnih radiostanica.

Prekršaj se kažnjava kaznom od tri mjeseca do tri godine robije i novčanom kaznom od 4000 do 40.000 lira. Il popolo di Spalato; Kronologija

Uputa komandanta talijanske Druge armije generala Marija Roatte o poduzimanju oštrih represivnih mjera protiv partizanskih obitelji.

Represalije. Uputa komandanta talijanske Druge armije generala Marija Roatte o poduzimanju oštrih represivnih mjera protiv partizanskih obitelji.

VELIKE HLADNOĆE

Uza sve nedaće koje su zadesile stanovnike Splita i Dalmacije, siječanj i veljača bili su izuzetno hladni. Zima je bila oštra, jedna od najhladnijih.

11. siječnja oko 8 sati počeo je padati snijeg, i padao je skoro čitavi dan. Bila je to radost samo za djecu, koja su uživala igrajući se u snijegu. Odrasli su bili zabrinuti, posebno zbog nestašice ogrjeva.

Hladnoća je sve više stiskala. 21. siječnja u zoru je bilo 12° ispod nule, a na periferiji čak 16° ispod nule. Temperature koje Splićani odavna ne pamte.

Ni sljedećih dana studen nije popuštala. Česme su se morale slamom ovijati da ne bi popucale. Osjećaj hladnoće je bio to veći što je puhala bura, a nije bilo ni krepke hrane.

Krajem siječnja na 70-ak mjesta popucale su vodovodne cijevi te je dio stanovnika ostao bez vode.

Ni veljača nije donijela toplije vrijeme, već početkom mjeseca puhala je bura i na mahove padao snijeg.

Nakon par dana je malo zatoplilo, padala je kiša, pa opet bura i hladnoća. Bura je bila toliko jaka da je bio poremećen pomorski promet.

Sredinom veljače ponovno snijeg, grad se zabijelio. Snijeg je padao skoro čitav dan.

Drugi dan počela je južina, snijeg se topio, iako je na mahove još padao.

Uza tu hladnoću drva nije bilo. Opskrba drvetom povjerena je Miliziji Nazionale Forestale, ali do kraja lipnja drvo se nije davalo na potrošačke knjižice. Kisić

TALIJANI OSLOBODILI 300 ZATVORENIKA

U veljači je pušteno iz trogirskog koncentracionog logora i iz splitskih tamnica oko 300 ljudi. Među njima su i dr. Berislav Miličić, liječnici Žižić i Šulava, koji su bili zatočeni tri mjeseca. Kisić

NEPOŽELJNI RADIOAPARATI

Govori se po Splitu da će policija oduzeti vlasnicima radioaparate. Ostavit će ih Talijanima i ostalima za koje ne sumnjaju da će slušati zabranjene stanice. Kisić

ĐERMANO SENJANOVIĆ: SMRT »PRIMIO NA ZNANJE«

primjer revolucionarnog entuzijazma

Đermano Senjanović – primjer revolucionarnog entuzijazma

Đermano Senjanović rođen je 27. srpnja 1923. u Splitu. Kao mladi radnik, trgovački pomoćnik, pristupio je naprednom revolucionarnom omladinskom pokretu kao aktivist URSS-ovih sindikata. Posebno se istaknuo u štrajku splitskih naučnika 1937. godine, kada su se oni uspjeli izboriti za osmosatni radni dan i slobodnu nedjelju. Sa 16 godina postaje 1939. godine član SKOJ-a, a 1940. i član Partije, zadužen za rad s radničkom omladinom Splita.

Senjanović je sudjelovao u velikom štrajku koji je Partija organizirala u Splitu 17. prosinca 1939. u povodu ubojstva radnika komunista Vicka Buljanovića. Zbog toga ga je policija uhapsila i maltretirala. Stalna policijska paska nad Senjanovićem nastavila se i nakon njegovog puštanja na slobodu.

U burnim travanjskim danima 1941. godine Senjanović se uključio u sve pripreme za početak oružanog ustanka. Sudjelovao je u skupljanju i skrivanju oružja i ostalog ratnog materijala, organizirao udarne borbene grupe splitske omladine, a i sam je bio izravni sudionik u mnogim akcijama protiv neprijatelja u okupiranom gradu. Tako je 11. listopada 1941. u Viškoj ulici bacio bombu na automobil u kojem su bili splitski fašisti Alojz Presel i Antonio Krstulović.

Njegova svestrana aktivnost u vrijeme sve većeg fašističkog terora u gradu nije mogla dugo ostati nezapažena. Optužen je zbog organiziranja ilegalnog rada u Splitu i sve učestalijih diverzantskih akcija koje su izvodili članovi SKOJ-a, te je po presudi tek osnovanog Izvanrednog suda za Dalmaciju, u odsutnosti osuđen 14. listopada 1941. na smrt strijeljanjem. Unatoč takvoj presudi, Đermano je i dalje boravio u Splitu, nastavljajući rad u još složenijim uvjetima. Prkoseći talijanskom okupatoru, uz otvoreno divljenje splitskog građanstva, Senjanović je na uličnim plakatima, na kojima je objavljena njegova smrtna presuda, noću svojeručno ispisivao: »Vidio i primio na znanje, Đermano Senjanović«. Takvim ponašanjem, revolucionarnim entuzijazmom i aktivnošću, postao je uzor omladini Splita.

Razvitak ustanka u Splitu i Dalmaciji donio je Senjanoviću teže i odgovornije zadatke zbog kojih je odlazio i izvan grada. Polovicom veljače otišao je na omiški teren radi osnivanja Mosorskog partizanskog odreda. U pećini iznad sela Jesenica prisustvovao je 21. veljače 1942. sastanku vojno-političkog rukovodstva Dalmacije na kome se raspravljalo o formiranju Odreda. Talijanski fašisti i ustaše iz Omiša saznali su za sastanak, opkolili su pećinu i blokirali izlaz. U teškoj i gotovo bezizlaznoj situaciji Đermano je s drugovima izvršio proboj: prvi je bacio bombu među žandare, nastojeći ostalima omogućiti izlaz. Pogođen neprijateljskim mecima, pao je uz posljednje riječi: »Živjela Komunistička partija!«.

Za narodnog heroja[71] proglašen je 24. srpnja 1953. godine.

Narodni heroji Jugoslavije, knjiga druga (N-Ž), Beograd, 1975. 173-174

predaje ratne zastave proleterskim jedinicama

Tito u Foči predaje ratne zastave proleterskim jedinicama

predaje ratne zastave proleterskim jedinicama

Tito u Foči predaje ratne zastave proleterskim jedinicama

Iz Ratne Kronologije–VELJAČA 1942.: U FOČI VRHOVNI ŠTAB PARTIZANSKIH JEDINICA OBJAVIO PROPISE OBLIKOVANE U VIDU ZAKONA U KOJIMA SU FORMULIRANI ZADACI I ORGANIZACIJA NOVE NARODNE VLASTI (»FOČANSKI PROPISI«) – VŠ NOP JUGOSLAVIJE IZDAO »STATUT PROLETERSKIH NARODNOOSLOBODILAČKIH UDARNIH BRIGADA« KOJIM SU ODREĐENI KARAKTER PROLETERSKIH BRIGADA, FORMACIJA (USTROJ), POLOŽAJ I PRAVA RUKOVODEĆIH ORGANA, DISCIPLINA, MEĐUSOBNI ODNOSI STARJEŠINA I BORACA, VOJNI SUDOVI I DR. SLUŽIO JE KAO OSNOVA I ZA FORMIRANJE NOP ODREDA

OŽUJAK

Neuspio pokušaj oslobađanja Rade Končara i Ivana Lučića Lavčevića – U partizane na Svilaju – Formiran Mosorski partizanski odred – Talijansko-ustaška ofenziva na partizane na Svilaji – Operacije crnih košulja i ustaša protiv Mosorskog partizanskog odreda – Nastavljaju se sabotaže na željeničkoj pruzi i mrčenje talijanskih natpisa – Godišnjica Fascija na praznim ulicama – Čak i u crkve vojnici idu s oružjem – Obrok kruha po osobi smanjen na 16,5 dkg dnevno – Demonstracije žena na Pazaru – Pjegavi tifus u gradu – Vijesti o partizanskim akcijama – Četnički vođa Jevđević rukovodi akcijama protiv NOP-a u Splitu

2. ožujka

  • Oko 15 sati u šumi u Rupotinama, gdje je nekoliko vojnika divizije Perugia sjeklo drva, partizani Ivan Boban i Milan Vučić ranili su vojnika na straži. Kronologija; izvještaj Prefekture u Splitu 7. ožujka 1942., 2./252.

3. ožujka

  • U Kaštelima su talijanski vojnici iz Splita uhapsili 16 ljudi osumnjičenih da pomažu partizane. Kronologija
  • U Splitu, Solinu i okolnim mjestima talijanske okupatorske vlasti naredile su da se u povodu smrti vojvode od Aoste, bivšeg talijanskog podkralja u Etiopiji, izvjese talijanske zastave s crnim florom. Pučanstvo Splita i okolice je bojkotiralo ovu naredbu i na taj način izrazilo prkos prema okupatoru. Gizdić, 1942., 100.; Kronologija; Kisić
  • U Kaštel Novom karabinjeri su uhapsili Antu Studina, kod koga su prilikom pretresa pronašli pištolj, dvije ručne bombe i torbu sanitetskog materijala namijenjenog partizanima. Isti je predan na nadležnost vojnom sudu. Kronologija

4. ožujka

  • U Splitu, u Ulici S. Giusto, učenik Zdenko Novaković udario je šakom talijanskog karabinjera dok je prolazio na biciklu. Kad su naišli jedan karabinjer i policajac, on se i s njima fizički obračunao, zbog čega je uhapšen. Kronologija

5. ožujka

  • Kod Grljevca, na cesti Split - Omiš, grupa partizana iz Mosora razoružala je domobrana Stipana Pejkovića iz Žeževice, a zatim ga pustila. Kronologija

6. ožujka

  • U Klisu su aktivisti NOP-a Mate Boban, Milan Boban i Ivan Čerina Juko uhvatili i likvidirali šefa talijanske financijske stanice i zakopali ga u jedan vinograd. Talijanski vojnici su nekoliko dana tragali za nestalim financem i usput maltretirali pučanstvo Klisa. Gizdić, 1942., 102.; Kronologija
  • U cilju štednje papira, a u smislu ministarske odredbe, od sada se radosni događaji u obitelji: rađanja, vjenčanja, proslave, neće moći javljati rodbini i prijateljima posebnim pozivnicama. Neće se moći tiskati ni posebne osmrtnice. Za sve obiteljske obavijesti pučanstvu su na raspolaganju novine. Il popolo di Spalato; Kisić

7. ožujka

  • Danas poslije podne otvorena je nova talijanska srednja škola u prisustvu prefekta Zerbina, providura za škole prof. Sogliana i ostalih. Kisić
  • Jučer i danas u vladinu su palaču dolazili predstavnici iz političkih krugova bivšeg režima, pojedinci i skupine i deputacije građanstva svih staleža i slojeva, da prefektu iznesu žalost Spalata zbog prerane smrti princa, Njegove Kraljevske Visosti vojvode od Aoste (preminuo u zarobljeništvu). Il popolo di Spalato
Partizani u maršu preko Svilaje u ožujku 1942.

Kolona. Partizani u maršu preko Svilaje u ožujku 1942.

8. ožujka

  • Talijani, ustaše i njihova milicija iz Maljkova i Potravlja napali su Svilajsku partizansku četu. Boreći se protiv znatno nadmoćnijeg neprijatelja, poginuli su partizani Tonći Valučić i Berislav Perišić iz Kaštela i poznati partijski radnik Pepo Polak Martin, bivši politički komesar Prvog šibenskog partizanskog odreda, koji se nakon stradanja Odreda u kolovozu 1941. godine priključio partizanima na Svilaji. Gizdić, 1942., 101.; Kronologija
  • Iz Splita i Kaštela prebacila se na Svilaju i ušla u sastav Svilajske partizanske čete grupa od osam boraca. U četi se nalazio priličan broj boraca iz Kaštela, Solina i Splita. Gizdić, 1942., 99.; Kronologija
  • Četnički vođa Dobroslav Jevđević otputovao je iz Splita u Nevesinje, gdje je održao sastanak s četničkim vođama za Hercegovinu. Na sastanku je napravljen plan za izvođenje zajedničkih akcija s talijanskim okupatorima u borbi protiv partizana. U Splitu je Jevđević rukovodio akcijama protiv NOP-a. Kronologija

11. ožujka

  • Odlukom namjesnika likvidirane su i postavljen je povjerenik filijalama:

1. Štedionice NDH

2. Prve hrvatske štedionice

3. Srpske banke

4. Zemaljske banke za BiH

5. Gospodarske štedionice.

Pod sekvestrom su osiguravajuća društva i zabranjen je svaki daljnji rad sljedećima: Jugoslavija, Balkan, Fenix, Beogradska zadruga Srbija, Šumadija, La Nationale, Rojal Exelange. Kisić

12. ožujka

  • Kod Mihanovića staja na Mosoru formiran je Mosorski NOP odred, u njega su ušle Mosorska partizanska četa i novopridošli borci. Ukupno ima 90 boraca u četiri voda. Za komandanta je određen Ferdo Gazin, a za političkog komesara Joza Radobolja. Zamjenik komandanta bio je Tadija Mihanović, a zamjenik političkog komesara Roko Peračić. Odred su sačinjavali borci iz Splita, Žrnovnice, Omiša i sela ispod Mosora. Kronologija; Velić i dr., 35.

RANJENICI NA MOSORU

Štala jesenjom maglom ovita,
zagušljiva i vlažna
kao špilja.

U njoj na mokroj slami
leži sedam ranjenih boraca,
leži sedam junaka krvavih planina,
junaka iz ljutih bitaka,
iz noći ognjenih
i dana
burnih.

Sedam junaka,
sedam osvetnika
o borbi razgovaraju:

Hej, kada ćemo ozdraviti i
bombe pritegnuti,
niz Mosor podraniti,
vozove razbijati
i pse ubijati.

….

O, naše puške,
o, rane,
kako je teško ležati
dok se po klancima
borba vodi!


Jure Franičević-Pločar,
odlomci, 1942.

Jure Franičević Pločar (1919.–1994.), hrvatski pjesnik i plodan romanopisac. Njegove zbirke poezije pojavljivale su se od ratnih godina. Uspješan prozaik, u čitavoj seriji knjiga »kreativno je evocirao vlastitu generacijsku putanju, od hvarskih težačkih dana do partizanskih i partijskih zaduženja (Gluha zvona, Mir, Baština)« (T. Maroević).

12./13. ožujka

  • U vojnoj bolnici u Splitu izbio je požar koji su podmetnuli rodoljubi. Brzom intervencijom vojske i vatrogasaca požar je nakon dva sata ugašen. Ranjenici i bolesnici blagovremeno su evakuirani. Rade Končar nije ni tom prilikom oslobođen. Gizdić, 1942., 108.; Kronologija

13. ožujka

  • Po direktivi PK KPH za Dalmaciju, grupa partizana Mosorskog partizanskog odreda pokušala je spasiti iz ruku talijanskih fašista člana PK Ivana Lučića Lavčevića, koji se tada nalazio u bolnici u Splitu, gdje su ga dobro čuvali fašisti.

Partizani Jakša Bonačić, Ljubo Uvodić Razin i Barić uspjeli su Lučića izvesti iz bolnice, ali je prilikom bijega ranjen u nogu, te je uhićen zajedno s Barićem i vraćen u zatvor. Fašisti su, revoltirani tom smionom akcijom, pohapsili oko 200 rodoljuba koje su zatekli u bližoj i daljnjoj okolici Splita. Gizdić, 1942., 106., 107.; Kronologija

  • Grupa fašista – Crnih košulja, prilikom odlaska na vježbu gađanja na Firule, bez ikakvog razloga pretukli su više građana koje su sreli putem. Isto su učinili i prilikom povratka s gađanja u kasarnu. Kronologija

14. ožujka

  • Talijani, ustaše i domobrani pokušali su uništiti Svilajsku partizansku četu, ali su bili odbijeni. Tijekom borbe poginuli su Anđelko Matijaca iz Kaštela i kurir iz Bračeva Doca, a zarobljen je Nenad Živković.

Gubici neprijatelja nisu poznati. Gizdić, 1942., 116.; Kronologija

15. ožujka

  • Na Mosoru kod mjesta Zagrađe iznad Žrnovnice i Sitna Gornjeg došlo je do napada talijanskih vojnika na Mosorski partizanski odred. Oko 300-400 talijanskih vojnika napalo je 90 boraca Mosorskog partizanskog odreda.

Borba je trajala od jutra do mraka, kada su Talijani bili prisiljeni na povlačenje. Na strani Talijana poginula su dva oficira, a ranjeno je više vojnika. Iz redova partizana poginuo je borac Ante Bakota iz Podstrane. Izvod iz lista Naš izvještaj, glasila PK KPH za Dalmaciju br. 135 od 19. ožujka 1942,. 2./ 36.

  • Po odluci PK KPH za Dalmaciju, za sekretara OK KPJ Livno upućen je dotadašnji sekretar MK KPH Split, Edo Santini Đorđe, umjesto Vojina Zirojevića, koji je postavljen za komesara Dalmatinsko-dinarskog NOP odreda. Kvesić, 249.; Kronologija

18. ožujka

  • U Splitu su talijanski fašisti prebacili iz zatvora u bolnicu Ivana Lučića Lavčevića, člana PK KPH za Dalmaciju. I pored strašnih mučenja, fašisti nisu uspjeli od njega dobiti nikakvo priznanje. Kronologija
  • U Splitu je sahranjen talijanski vojni liječnik, kapetan Carlo Olio, koji je 15. ožujka poginuo u borbi s mosorskim partizanima. Talijani su nastojali da na pogrebu bude što više građana, ali narod je bojkotirao prisustvovanje sahrani fašističkog oficira. Gizdić, 1942., 114.; Kronologija
  • U Splitu u Via Orsini[72] po zidovima kuća ispisane su antifašističke parole i nacrtani amblemi srpa i čekića. Kronologija

19. ožujka

  • List JNF-a Dalmacije Naš izvještaj objavio je članak u kome se raskrinkava Maček i izdajničko vodstvo HSS-a u Splitu, zbog odbijanja suradnje s NOP-om i kontaktiranja s četničkim vođama i talijanskim okupatorima. U članku se, pored ostalog, kaže: »Kad je narod Dalmacije pod vodstvom KP-a započeo borbu protiv okupatora i odnarođivanja, Paško Kaliterna je davao direktive za upis u Dopolavoro i GIL, a ostali članovi vodstva HSS-a po uputama Mačeka odbili su suradnju s KP-om, a povezali se s okupatorom. Kronologija; Gizdić, 1942., 116.

20. ožujka

  • Na Piazzi Vittorio Emanuelle III. (Narodni trg, Pjaca) neoprezno je ispalila puška u zrak nekom talijanskom vojniku. Nastala je panika i bježanje. Kisić
  • U Splitu su bočicama crnila zamrčeni nazivi na zidnim tablama, i to ulica Duca d’Aosta te Angelo Vietto[73], a u ulici Pietro Orseolo nacrtani su amblemi srpa i čekića i ispisana parola »Živjela Rusija«. Kronologija

21. ožujka

  • Kozjak, Vranjic i Kaštela blokirali su fašisti 29. bataljuna crnih košulja u namjeri da pohvataju partizane i aktiviste NOP-a. Poslije izvršenog pretresa i maltretiranja stanovništva, vratili su se bez rezultata. Uhićene su četiri nedužne osobe. Gizdić, 1942., 124.; Kronologija
  • U noći između 21. i 22. ožujka u Splitu su zamrčene zidne table s imenima ulica: Sottopartico Simeone Micheli Vitturi, Via Barnieri Dante i Via Guido Balotta. Kronologija

22. ožujka

  • U Splitu su fašisti uhapsili Simu Sarića iz Banjevaca, kod koga su pronašli propagandni materijal NOP-a. Kronologija
Casa Littoria – sjedište Fašističke stranke u Splitu (snimak s početka talijanske okupacije 1941.)

Fašisti na Prokurativama. Casa Littoria – sjedište Fašističke stranke u Splitu (snimak s početka talijanske okupacije 1941.)

23. ožujka

  • Uz prugu Kaštel Gomilica - Kaštel Kambelovac, partizani su rasjekli osam telegrafskih stupova, a pet stupova oštetili. Brzojav prefekta Splita od 24. ožujka 1942. g., 2./ 257; Kronologija
  • U Splitu je održana dvadesetogodišnjica utemeljenja Fascija. Nakon govora i proslave u Kazalištu, povorka je krenula na Piazzu Litoria, a inspektor Bozzi obavio je smotru. Osobito je upadalo u oči da je povorka pri odlasku i dolasku prolazila kroz prazne ulice. Kraj Gradske štedionice jedan stariji gospodin nije pozdravio povorku, pa je nekoliko fašista izašlo iz reda i dobro ga pretuklo. Kisić
  • U Splitu je uhićen Lenko Dumanić koji živi u Penića ulici, u trenutku dok je na zidu jedne zgrade na Obali Benito Mussolini crtao ambleme srpa i čekića. Kronologija

24. ožujka

  • U Kaštel Gomilici i Kaštel Kambelovcu karabinjeri iz Solina uhitili su osmero ljudi osumnjičenih za sabotaže na telegrafsko-telefonskim linijama. Kronologija

25. ožujka

Talijanski bunker u centru mjesta izgrađen u proljeće 1942.

Solin. Talijanski bunker u centru mjesta izgrađen u proljeće 1942.

  • Pojačane su ophodnje u gradu. Vojnici su svi naoružani, rijetko se kojeg vidi bez puške. I svirači idu s kacigama i puškama. Vojnici ne ostavljaju oružje ni kad idu u kina i barove, pa čak i u crkve.
  • Bivša Vrhmanuška ulica, nazvana Via Trieste, dobila je novo ime: Via Antonio Hoffmann martire fascista. Kisić
  • Na otoku Šolti u Gornjem Selu netko je u zgradi Osnovne škole tijekom noći pokidao slike Mussolinija i talijanskog kralja. Kronologija
  • Od danas je smanjen obrok kruha s 19 dkg na 16,5 dkg po osobi dnevno. Kisić
  • U blizini Sitnog, u 5.15, patrola iz Žrnovnice je na ulici na hrvatskom jeziku naredila nepoznatoj osobi da stane jer je bilo vrijeme policijskog sata. Nepoznati nije stao, vojnici su pucali i teško ga ranili. Na pitanje vojnika kako se zove, odgovorio je da se zove Duje Vugrin i da je iz Sitnog. Od zadobivenih rana umro je na putu do bolnice u Splitu. Izvještaj karabinjerske čete u Splitu od 25. ožujka 1942., 2./258.; Kronologija
  • Noću između 25. i 26. ožujka, članovi Mosorskog partizanskog odreda, uz pomoć simpatizera NOP-a iz okolnih sela, prerezali su osam telefonsko-telegrafskih stupova na mjestu Križice između Dugopolja i Dicma. Izvještaj Kotarske oblasti Omiš od 30. ožujka 1942.g., 2./477.; Kronologija
Na Dinari, u proljeće 1942., partizani prenose ranjenog borca

Ranjenik. Na Dinari, u proljeće 1942., partizani prenose ranjenog borca

26. ožujka

  • U Splitu su jajima napunjenim crvenom bojom zaprljani nazivi ulica na zidnim tablama: Riva Costanzo Ciano i Benito Mussolini. Kronologija
  • Oko 9 sati počele su demonstracije žena na Pazaru uz povike: »Dajte kruha!«, »Djeca nam umiru od gladi«, »Van s fašistima!«. Bilo je stotinjak žena, koje su bile izazvane time što su karabinjeri pokupovali ono malo povrća koje je doneseno na Pazar.

Brzom intervencijom karabinjera i prisutnih vojnika i oficira demonstracija je ugušena. Uhapšeno je nekoliko žena, među kojima i Zorka Borozan, majka strijeljanog komunista u Sinju, a desetak ih je premlaćeno. Izvještaj karabinjerske čete u Splitu od 26. ožujka 1942. g. 2/ 260.; Gizdić, 1942., 126.; Kisić

27. ožujka

  • Prefektura u Splitu obavijestila je Guvernatorat Dalmacije da su u Splitu uhapšeni rukovodioci komunističke grupe. Među njima je Kuzmić Josip, koji je priznao da je bilo planirano izvršenje tri atentata na mjesne fašiste, kao i atentat bombama na karabinjersku patrolu ili agente.

Identificirani su Ante Vrdoljak i Ante Poljičak, određeni za izvršenje svih atentata, zatim Ivan Vrdoljak u čijoj je mehaničarskoj radionici nađena bomba.

Ostali pripadnici spomenute grupe su Ćiro Odrljin i Mirko Marković.

Ustanovljeno je da su izvršioci atentata na karabinjersku patrolu 14. rujna 1941. u 20.30 na uglu Plinarske i Kamenite Ante Vrdoljak i Mirko Marković, a Bruno Ivanović i spomenuti Ćiro Odrljin bacili su bombe na karabinjere da bi osigurali bijeg. Uhapšene su i Desanka Župa i Mara Šegvić, koje su im omogućile bijeg.

Uhapšen je i veliki broj rodoljuba. Brzojav prefekta Splita od 27. ožujka 1942., 2./ 262.; Kronologija

  • U Splitu u ulici Marca Cavagninija[74] bočicama crnila zamrčene su zidne table s nazivom ulice, a blizu Corsa Italia presječene su telefonske linije koje su povezivale Komandu mjesta s kasarnom Roma. Kronologija
  • Noću između 26. i 27. nepoznate osobe presjekle su telefonsku liniju Stomorska -Terlica (otok Šolta) i odnijele 250 m žice. Izvještaj Prefekture u Splitu od 30. ožujka 1942., 2./br.263.; Kronologija
  • Sedam je slučajeva pjegavog tifusa u osamici bolnice. Zabranjeni su posjeti bolnici. Školskoj djeci je naređeno da se šišaju. Govori se o dva smrtna slučaja. Kisić

29. ožujka

  • U Donjem Selu na otoku Šolti na zidovima crkve i škole crnom je bojom ispisano »Živio Staljin«. Kronologija

30. ožujka

  • Iz Gradske bolnice (Ospedale civico, ranije Državna bolnica) otpuštene su 22 osobe pod sumnjom da su pomagale bijeg nekih komunista zatvorenika koji su se nalazili na liječenju. Na njihova mjesta postavljeni su namještenici dovedeni iz Italije. Kisić; Gizdić, 1942., 136.; Kronologija
  • Zadnjih dana po Splitu se puno priča o akcijama pobunjenika. Nakon okršaja oko Sinja i Bačine kod Makarske, oko Splita i vojničkih nastamba postavljena je bodljikava žica, a na nekim mjestima iskopani su jarci. Kisić
  • U Splitu su jajima napunjenim crnilom zaprljane zidne table s nazivima ulica: Duca d’ Aosta, Andrea Moliacich i Pasquale Opara. Patrola karabinjera i crnih košulja iznenadila je i uhapsila Ljubomira Vrdoljaka, kod koga je u džepu nađeno takvo jaje. Kronologija
Paleći sela ispod Dinare u ožujskoj ofenzivi 1942., Talijani pokušavaju zastrašiti narod i spriječiti širenje partizanskog pokreta

Odmazda. Paleći sela ispod Dinare u ožujskoj ofenzivi 1942., Talijani pokušavaju zastrašiti narod i spriječiti širenje partizanskog pokreta

31. ožujka

  • Oko 4000 vojnika divizije Bergamo uz pomoć ustaša i domobrana iz Sinja i Drniša i ustaške milicije iz susjednih sela napalo je Svilaju, s ciljem uništenja partizana.

Partizani su se na vrijeme prebacili preko vrličkog Kozjaka na Dinaru. Fašisti su zaposjeli Svilaju, a kad nisu uspjeli uhvatiti niti jednog partizana, spalili su sve staje koje su ostale. Gizdić, 1942., 139.; Kronologija

  • U Splitu su fašisti uhapsili Stipu Marasa dok je rasturao letke. Ubrzo je uslijedilo hapšenje Marija Dimića, radnika iz Splita, Stipe Rađe, radnika iz Milešine, Augustina Crnekovića, radnika iz Brodogradilišta, Marija Trumbića iz Trsta, Nikole Smolčića, mehaničara iz Splita i Gašpara Kljakovića iz Solina. Svi su predani Specijalnom sudu za Dalmaciju. Kronologija

NOO-i U SELIMA

U selima Pribude, Milešini i Donjem Muću formirani su seoski narodnooslobodilački odbori. Zbog čestih upada neprijatelja u sela, odbori su radili ilegalno. Kronologija

VOJNA UPRAVA

U Split se vratio iz Rima prefekt Paolo Zerbino, koji je primio direktive u vezi uspostave vojne uprave u Splitu i ostalim okupiranim dijelovima Dalmacije. Donio je i upute o mjerama koje je trebalo provesti u školama na liniji odnarođivanja omladine i njezinom odgajanju u fašističkom duhu. Kronologija

IMALI SMO SAMO DVA ODGOVORA

Tog 19. ožujka 1942., kao i svakog dana, još prije sumraka kada bi započeo coprifuoco, redarstveni sat kojim su okupacijske vlasti zabranile noćno kretanje gradom, stanovništvo se povuklo u kuće i zatvorilo prozore, a praznim ulicama zavladala zlokobna tišina u kojoj bi se povremeno jedva razaznavali tihi koraci zastrašenih patrola. Rat je prijetio svakome.

U mirnoj večeri s ulaznih vrata našeg obiteljskog stana na Gripama odjednom se oglasi zvonce. Protrnuli smo i zanijemili. Tu smo: otac, majka i šestero djece, od koje sam ja bio najstariji (16). Na vratima dva agenta u civilu traže upravo mene. Otac u šoku, blijed i izgubljen, majka plače i preklinje. Agenti je tješe: »Niente, signora, za pola sata vratit ćemo ga, treba nam zbog male informacije…« I odveli su me na policiju u bivšu zgradu Općine na početku Solinske, pod optužbom da sam sakupljao oružje za bandite.

U prizemlju tog zloglasnog zdanja, s obje strane dugačkog hodnika kancelarije su pretvorene u zatvorske sobe i nabijene uhapšenicima. (Prema talijanskoj evidenciji, kroz splitske zatvore prošlo je više od 15 tisuća ljudi, odnosno zlavi [slavi], kako su nas nazivali). Nakon obavljenih identifikacijskih formalnosti ključar me, u pratnji stražara, vodi pred jedna od vrata. Povuče krakune, otključa ih, pokretom glave uputi me u sobu i za mnom zatvori vrata na koja ostadoh leđima naslonjen jer se u sobu nije moglo ni ugaziti. Bila je pretrpana ljudima koji su spavali. Moglo ih je biti tridesetak u prostoru od nekih 20 kvadrata. Bio je postavljen i niski drveni podij pod kojim se također spavalo. Taj klaustrofobični prostor ispod dasaka nosio je cinično ime Amerika, a u nj su se uvlačili najmlađi i svega ga ispunjavali.

Nisam, dakle, mogao ni koraknuti. Ostao sam oslonjen uz vrata i kiblu s drvenim poklopcem koja je tu našla mjesto.

Svjestan da me je sudbina uputila u neku novu dionicu života, promatram situaciju. Sa stropa visi slaba žućkasta žarulja, a dolje ljudi spavaju na tvrdom, nemoguće stisnuti i svi na istom boku jer se drugačije ne može. Nakon nekog vremena mijenja se položaj i svi se zajedno okreću na drugi bok. Naličilo je to na lagano gibanje mora. Gubim se u nekoj drugoj stvarnosti. Umotan u novi očev crni kaput koji mi je navukla majka uz privolu ljubaznih agenata, spuštam se na drveni poklopac kible i tako dočekam jutro.

Buđenje. Usprkos svemu, raspoloženje u sobi nije loše. Ne osjeća se zabrinutost. Ćakula se nevezano o svemu, samo ne o politici. Dinamitom se ne treba igrati. Kasnije ću kao zreo robijaš primijetiti da nikada nitko nikoga ne pita zbog čega je dospio u zatvor, a niti je itko o sebi u tom smislu išta započinjao govoriti. Bio je to nepisani, nagonski, zaštitni zatvorski zakon.

Kada su se, odjednom, svi razbudili i ustali, više ih je stajalo na nogama nego su mogli sjediti. Uskoro mi se približio jedan zreliji čovjek. »Ispitivat će te. Imaš samo dva odgovora: Ne znam! I …Nisam!«, rekao je ispod glasa. Lagano se odmaknuo od mene. Shvatio sam da se radi o iskusnom i čvrstom borcu. Razbistrilo mi se sve. Osjetio sam sigurnost i da nisam sam. Lakše sam izdržao batinanja koja su slijedila, suđenje na Tribunale speciale della Dalmazia u Šibeniku i dvogodišnje robijanje u Italiji, kamo su me poslali usprkos onih »pola sata« obećanih mojoj majci za povratak kući. Tamo sam bio u grupi s vršnjacima. Evo ih: Ivo Perišin, Tonči Tomašić, Mirko Bašić, Tonči Petrić, Noe Vrdoljak, Ante Tadin, Jovo Vujasinović iz Kistanja.

Nisu nas slomili. Nikoga više nema. A i ja sam pred zidom. Bili smo uspravna generacija ponosne mladosti. Sanjara. Genetski incident evolucije.

Ante Jelaska (Arhiv udruge antifašističkih boraca i antifašista Split, XII./2009.)

Iz Ratne Kronologije–OŽUJAK 1942.: IAKO JE NÜRNBERG BIO NAPADNUT IZ ZRAKA JOŠ 13. LISTOPADA 1941. BOMBARDIRANJEM LÜBECKA (28. OŽUJKA) POČELO SUSTAVNO BOMBARDIRANJE NJEMAČKIH GRADOVA (28. OŽUJKA) – ZAPOVJEDNIŠTVO TALIJANSKE DRUGE ARMIJE IZDALO CIRKULAR O VOĐENJU RATA PROTIV NOP-a I POSTUPKU PREMA STANOVNIŠTVU (INTERNIRANJE OBITELJI PARTIZANA, UZIMANJE TALACA …). RAT NA PODRUČJU JUGOSLAVIJE ZAPOVJEDNIŠTVO SMATRA JEDNAKIM ONOM KOJI SE VODI U RUSIJI, SJEVERNOJ AFRICI I NA DALEKOM ISTOKU

TRAVANJ

Poziv radnicima da se priključe partizanima – Novi borci krenuli na Dinaru –
Viški partizani prebacuju se na kopno – Partizanske akcije u splitskom zaleđu – Talijansko-ustaška ofenziva na Mosor – Raspušten pa ponovno formiran Mosorski odred – Nove akcije mosorskih partizana i ilegalaca u gradu – Prefekt Zerbino zbog prepunih zatvora traži poseban brod za masovnu deportaciju komunista iz Splita – Talijani Split ograđuju žicom – Uhapšen veliki broj željezničara – Formirani višestranački NOO-i Splita i Solina: poziv bivšim građanskim strankama u Narodnooslobodilački front i bojkotiranje okupatora i domaćih izroda – Talijansko-četnički sastanak u hotelu Park – Biskup Bonefačić kod prefekta obećao suradnju u ime »zdravog dijela« stanovništva Splita – Otpor đaka fašizmu: zatvorena trgovačka škola, odbijanje upisa u Klasičnu gimnaziju – Građanski bojkot fašističke godišnjice –
NOO: »Govorimo i pišimo samo hrvatski!« – Fašisti mučili i ubili gimnazijskog profesora Ćiru Gamulina – Počast omiljenom profesoru šutnjom u razredima – Karabinjerima pali u ruke popisi suradnika NOP-a – Zabranjene šetnje Rivom – Fašisti ubili Ervina Klarića i Slavena Burića – Procvat crne burze

1. travnja

  • Mjesni komitet KPH Split izdao je letak povodom uvođenja desetosatnog radnog dana od strane okupatorskih vlasti. U letku se pozivaju radnici da napuštaju radna mjesta i priključe se partizanima u borbi protiv okupatora. Gizdić, 1942., 137.; Kronologija
  • Prefekt Zerbino obavijestio je Upravu policije Guvernatorata Dalmacije da je, prema podacima bivše jugoslavenske policije, oko 10% stanovnika bilo komunistički nastrojeno, a poslije objave rata SSSR-u njihov se broj povećao. Pretpostavlja se da u Splitu ima oko 8000 komunista, od kojih je samo 500-600 aktivnih i opasnih. Kronologija; izvještaj Prefekture u Splitu od 1. travnja 1942., 2./ 264.
  • Prefekt Splita Zerbino obavještava Guvernatorat Dalmacije da je radi opreza potrebno zatvoriti oko 200 aktivnih komunista. Nedostatak prostora u zatvorima onemogućuje ta hapšenja. Prefekt Zerbino traži da se u Split pošalje brod kojim bi uhapšenici bili transportirani u Italiju. Izvještaj splitskog prefekta od 1. travnja 1942., 2./ 265.; Kronologija
  • Patrola Crnih košulja uhapsila je u Splitu Ivana Čapetu, Branka Kalotinića i njihove pomagače Pavla Matošića i Petra Dvornika, zatekavši ih kako crtaju komunističke ambleme po zidovima kuća na Trumbićevoj obali – Rivi Costanzo Ciano. Kronologija

3. travnja

  • Grupa partizana s Mosora napala je Dugopolje, demolirala poštu i uhapsila nekoliko pristaša ustaškog pokreta na čelu s ustaškim svećenikom Šimunom Karamanom. Svi uhićeni odvedeni su na Mosor, gdje su ispitani i svi pušteni kućama osim Karamana, koji je osuđen na smrt i strijeljan. Karaman je, među ostalim, osuđen i zato što je Talijanima u siječnju 1942. g., nakon partizanske akcije kod Dugopolja, prokazao nekoliko simpatizera NOP-a koje su Talijani strijeljali. Gizdić, 1942., 143.; Kronologija
  • Karabinjeri Giovanni Gattinari i Francesco Dioso izviđali su u zaseoku Sv. Mihovil, u rajonu Kaštel Lukšića. Tom prilikom partizani su ubili karabinjera Gattinarija. Velik broj pridošlih Talijana odmah je pristupio češljanju terena. Uhapsili su 11 pastira i zapalili šest kuća. Kronologija; brzojav karabinjerske čete u Splitu od 5. travnja 1942., 2./ 266.
  • U Dugopolju su suradnici NOP-a rasturali letke koje je izdao PK KPH za Dalmaciju, u kojima se narod poziva u borbu protiv okupatora i ustaša, i ističu ciljevi NOB-a. Kronologija
  • List Il popolo di Spalato donosi članak o posjetu delegacije građana prefektu, koju je predvodio biskup Bonefačić.

Bonefačić je potvrdio čvrstu namjeru »zdravog dijela stanovništva« za suradnju, slijedeći smjernice fašističke vlade. Il popolo di Spalato

4. travnja

  • U šumi Voljak iznad Solina organizirano je sabiralište novih boraca iz Splita, Solina i Kaštela za popunu partizanskih jedinica na Mosoru i Dinari. Gizdić, 1942., 141.; Kronologija
  • Namjesnik za Dalmaciju izdao je naredbu prema kojoj se mora imati specijalno ovlaštenje policijske vlasti za držanje radioaparata. Svatko tko želi držati radioaparat mora dobiti dozvolu Questure. Questura, uz prethodnu ocjenu moralnih i političkih podobnosti tražitelja i njegove rodbine, ispunit će dozvolu. U roku od osam dana od objave naredbe oni koji posjeduju radioaparate moraju se opskrbiti dozvolom, a ako molba bude odbijena, moraju odmah radioaparate predati provincijskoj upravi. Prekršitelji će biti kažnjeni zapljenom aparata, zatvorom od tri mjeseca i globom od 5000 lira. Il popolo di Spalato; Kronologija

5. travnja

Kuća u Kvaternikovoj ulici u kojoj je 6. travnja održano prvo zasjedanje NOO-a Splita

Sjedište vlasti u ilegali. Kuća u Kvaternikovoj ulici u kojoj je 6. travnja održano prvo zasjedanje NOO-a Splita

  • U Split je s otoka Visa stigla grupa od devet dobrovoljaca koji su upućeni u Trogirsko-rogozničku partizansku četu. U drugoj polovici travnja uspostavljena je neposredna veza između Visa i Rogoznice, tako da je bilo omogućeno sigurnije prebacivanje boraca s Visa na kopno. Kronologija; Kvesić, 243.
  • Po naređenju štaba Dalmatinsko-dinarskog partizanskog odreda, Svilajska partizanska četa se prebacila na Dinaru radi učešća u predstojećim akcijama ovog odreda na čišćenju sela od ustaške milicije u dolini Cetine i izvođenja većih akcija protiv neprijatelja. Gizdić, 1942., 143.; Kronologija

6. travnja

  • Osnivački sastanak Gradskog NOO-a Splita održan je u kući Zvonka Oštrića u Kvaternikovoj ulici. Žarić, Zbornik br. 5., 267.; Kronologija

7. travnja

  • Posljednjih dana u Splitu kod talijanskih fašista zavladala je panika zbog učestalih akcija NOP-a. Uhapšeno je 200 komunista[75] i dvadesetak radnika Brodogradilišta.
  • Na raznim mjestima u gradu smješteni su topovi iz kojih bi se pucalo u slučaju pobune stanovništva. Kronologija; talijanski izvještaj od 7. travnja 1942., 2./ 268.
  • Grupa partizana iz Svilaje sačekala je u zasjedi autobus koji je išao iz Sinja za Muć. U ovoj akciji ubijena su dvojica ustaša. Gizdić, 1942., 160.; Kronologija
  • Mosorski partizani izvršili su napad na selo Koprivno u cilju hvatanja nekih ustaša. U ovoj akciji je ranjen samo jedan ustaški pristaša, dok su ostali uspjeli pobjeći. Kronologija

8. travnja

  • Noću između 7. i 8. travnja, neutvrđenog sata, u Splitu, u Arciđakonovoj ulici (Via Arcidiacomo), pokidane su dvije vojne telefonske linije. Kronologija; izvještaj Prefekture u Splitu od 11. travnja 1942., 2./ 273.
  • U Rupotini je formiran NOO Solina. Za predsjednika je izabran član Mjesnog komiteta KPH Martin Mikelić, za tajnika Palma Grubišić, a za članove Martin Grubišić, Stipe Vučičić i Petar Žižić. Po završenom konstituiranju pročitan je i prihvaćen proglas NOO-a Splita, koji je upućen narodu. Gizdić, 1942., 159.; Kronologija
  • Đaci Srednje tehničke škole u Splitu su unatoč izričitoj naredbi odbili profesore pozdravljati fašističkim pozdravom. Upravitelj škole zbog toga je 20 učenika trećeg razreda otjerao iz škole. Sutradan 80 učenika nije došlo na nastavu. Bojeći se pobune učenika, talijanske vlasti su oko škole rasporedile karabinjere i crnokošuljaše. Kronologija; izvod iz lista Naš izvještaj, br. 139; brzojav prefekta Splita od 9. travnja 1942., Gizdić, 1942., 162.
  • U Splitu u hotelu Park sastali su se predstavnici talijanske divizije Bergamo i četničkih vođa u Dalmaciji. Od četnika su bili prisutni Dobroslav Jevđević, Pajo Popović i Stevo Rađenović. Dogovorili su se oko zajedničkih akcija protiv partizana. Sastavljen je letak koji je upućen nacionalistima Splita i Dalmacije u kojem se pozivaju da utječu na vodstva građanskih stranaka da ne surađuju s komunistima. Kronologija; Gizdić, 1942., 162.
  • Kako je odredbom namjesnika određeno da svi vlasnici radioaparata moraju aparat prijaviti Questuri i tražiti dozvolu kako bi ih mogli koristiti, tu su situaciju odmah iskoristili varalice koji su se prikazivali kao agenti i za 50, 100 ili 200 lira omogućili da vlasnici zadrže radioaparate u svom posjedu.

Novine upozoravaju građanstvo da se agenti moraju legitimirati. Il popolo di Spalato

9. travnja

  • Između Žrnovnice i Gata grupa mosorskih partizana napala je talijanske vojnike i jednog mesara, koji su iz Livna u Split tjerali stoku za potrebe talijanske vojske. Ubijena su tri vojnika, a zaplijenjeno je 76 grla krupne stoke. Kronologija; Gizdić, 1942., 159.

10. travnja

  • U Splitu su se u peti razred Klasične gimnazije, koja se nalazi u Solinskoj ulici, upisala samo dva učenika, a u sedmi samo jedan, zbog čega se nije mogla održavati redovna nastava. Često je nastava trajala samo pola sata. Kronologija
  • Trgovački pomoćnici u Splitu, po direktivi svog Akcionog odbora, bojkotirali su naredbu okupacionih vlasti o pohađanju tečaja talijanskog jezika. Pored svih nastojanja fašista i nekih trgovaca koji su svoje pomoćnike tjerali da uče talijanski, vrlo mali broj se odazvao naredbi okupatora. Gizdić, 1942., 117.; Kronologija
  • Mosorski partizani izvršili su napad na financijsku stanicu NDH u selu Donji Dolac, gdje su razoružali finance, a zatim ih pustili kućama. Zaplijenjene su tri puške, manja količina municije i nešto vojne opreme. Kronologija
  • Zbog proglasa NOO-a Split kojim se obratio narodu i pozvao u borbu protiv okupatora i domaćih izroda, Talijani su zaveli posebne mjere sigurnosti i pojačali kontrolu nad gradom. Gizdić, 1942., 160.-162.; Kronologija
  • Osnovani su NOO-i u Klisu, Mravincima, Kučinama i Vranjicu, a kao baza za njihovo formiranje poslužili su akcioni odbori, koji su otprije postojali u ovim selima. Gizdić, 1942., 159.; Kronologija

11. travnja

  • U Splitu, u ulici Duca d’Aosta, na više mjesta je ispisana parola: »Živjela Rusija« i nacrtani su srp i čekić. U drugim dijelovima grada po zidovima su bili izlijepljeni komunistički letci. Kronologija
  • Danas gradom idu vojničke patrole, a u svakoj po jedan vojnik nosi na ramenu mali mitraljez.
  • Naredba je da po školama nastavnici pri ulazu u razred moraju pozdraviti fašistički, a razred treba isto tako odzdraviti. Kada je u Srednjoj tehničkoj školi ušao u razred profesor, na njegov pozdrav nitko nije odzdravio, pa čak ni dva učenika koja su upisana u GIL.

Ravnatelj je razred poslao kući, na što su i druga tri razreda napustila školu. Sutradan nitko nije došao u školu. Tri dana bio je potpuni štrajk.

Pozvani su na sastanak u školu roditelji i skrbnici, dogovoreno je da će svaki razred imati caposquadra i njegova zamjenika i da će oni u ime razreda odgovarati na pozdrav.

Već drugog dana priča se da niti caposquadri ne odgovaraju na fašistički pozdrav profesora. Kisić

12. travnja

  • U Splitu je zatvorena Trgovačka škola, jer učenici nisu htjeli pozdraviti rimskim pozdravom. Kronologija

13. travnja

  • Talijanski fašisti su počeli graditi bunkere i stavljati bodljikavu žicu oko Splita, kako bi spriječili odlazak boraca u partizanske jedinice i eventualne napade partizana s Mosora i Kozjaka. Utvrđenja i prepreke su postavljene od Solina, preko Splitskog polja, do morske obale kod Stobreča. Gizdić, 1942., 167.; Kronologija
  • Prefekt dr. Paolo Zerbino obavijestio je Upravu policije Guvernatorata Dalmacije da su zatvori u Splitu prepuni i moli da se najmanje 150 opasnih zatvorenika što prije internira u Italiju, kako bi se mogla vršiti nova uhićenja.
  • U splitskom Brodogradilištu uhapšen je Jordan Poduje, uhvaćen dok je na zid pričvršćivao letak u kojem NOO Splita poziva da se bojkotira planirana proslava godišnjice ulaska fašističkih trupa u grad.
  • U Splitu na Pazaru žene su ponovno demonstrirale protiv talijanskih okupatora. Povod je bio taj što su okupatori na silu otkupili sve zelenje koje su našli na tržnici. Kronologija

14. travnja

  • U Splitu su raspačani letci kojima se NOO Splita obratio rodoljubima grada da bojkotiraju planiranu proslavu koja se trebala održati u povodu godišnjice ulaska fašističkih trupa u grad. U jednom od letaka stoji: »Bojkotirajte fašističku godišnjicu okupacije 15. 04. t.g., ne učestvujte u paradama, ne vješajte zastave, ne izlazite na ulicu. Bojkotirajte domaće izrode koji surađuju s fašistima – Živio hrvatski Split!«. Kronologija; poziv Narodnooslobodilačkog odbora Splita od 13. travnja 1942., 2./ 44.
  • U Splitu su karabinjeri uhitili braću Josipa i Zvonka Koceića, koji su zajedno s bratom Živkom, koji je u bijegu od 11. travnja, crtali komunističke ambleme po zidovima kuća u Sustjepanskoj ulici. Prilikom uhićenja kod njih su pronađena jaja napunjena crnilom za prljanje tabli s natpisima ulica. Kronologija
  • U novinama je objavljena naredba od 10. ožujka 1942. guvernera Dalmacije kojom se ukida Trgovačko-industrijska komora u Splitu, a imovina, pokretna i nepokretna, i aktiva, razdijelit će se između Provincijskih savjeta Zadra i Splita. Il popolo di Spalato
  • Ovih dana vratilo se 27 Splićana iz zatočeništva na Liparima. Među njima su: dr. Ivo Tartaglia, Rikard Katalinić Jeretov, dr. Zvonimir Šimunić, gimnazijski direktor Belas, prof. Arambašin. Kisić
  • U Splitu je produžen policijski sat coprifuoco, od 16. travnja kretanje po ulicama dozvoljeno je od 6 do 20 sati. Il popolo di Spalato
Letak kojim NOO Splita Splićane da odbiju sudjelovati u proslavi godišnjice ulaska osvajača u grad

Letak poziva na bojkot. Letak kojim NOO Splita Splićane da odbiju sudjelovati u proslavi godišnjice ulaska osvajača u grad

15. travnja

  • Predviđajući održavanje naše proslave, komunisti su dijelili letke kojima se poziva stanovništvo da ne sudjeluje u svečanostima, čak da ne šeće javnim mjestima.

Zaista, jučer je primijećeno nedovoljno splitskog stanovništva na našim svečanostima. Većina stanovnika nije izašla iz svojih kuća. Brzojav Prefekture u Splitu od 16. travnja 1942., 2./ 277.

  • Sinoć su se tajno širila tri letka kojima se građanstvo poziva da se danas svi sklone u kuće i tako preskoče proslavu prve godišnjice dolaska talijanske vojske.

Stanovništvo se potpuno povuklo, ni djece nije bilo na ulicama. Zastava po privatnim stanovima bilo je malo. Po gradu nije bilo šetača, ljudi su išli samo za poslom. Kisić

koje su 15. travnja 1942. izmrčene crnilom u Ulici sv. Križa (tada Via s. Croce), kasnije Ulica Ljube Ivančića. Te zastave su Talijani izvjesili u povodu obilježavanja godišnjice svog ulaska u Split.

Jedna od tri talijanske zastave koje su 15. travnja 1942. izmrčene crnilom u Ulici sv. Križa (tada Via s. Croce), kasnije Ulica Ljube Ivančića. Te zastave su Talijani izvjesili u povodu obilježavanja godišnjice svog ulaska u Split.

  • U Splitu, u Ulici sv. Križa, tintom su uprljane tri talijanske zastave koje su bile izložene na prozorima povodom godišnjice ulaska talijanskih trupa u Split.
  • Splitski prefekt Paolo Zerbino naredio je da se četiri žene koje su 26. ožujka uhapšene zbog sudjelovanja u antifašističkim demonstracijama protjeraju s obiteljima iz Splita na teritorij NDH. Kronologija
  • Noću između 15. i 16. travnja u Grohotama (otok Šolta), nepoznate osobe su oborile šest stupova vojne telefonske linije. Izvještaj karabinjerske čete u Splitu od 17. travnja 1942., 2./ 279.
  • NOO Splita izdao je letak u kojemu se obraća građanima sljedećim pozivom: »Rodoljubi! Hrvatski Split je 15. 04. ispoljio svoju mržnju prema fašističkim okupatorima. Fašisti opet spremaju 21. 04. paradu pojačanim terorom. Neka ih opet dočekaju prazne ulice. Ne vješajte zastave! Đaci! Nemojte ići taj dan u školu. Radnici, namještenici! Ma koliko vas silili da idete u njihove povorke, ne prisustvujte, kao ni njihovim zborovima po radionama … Govorimo i pišimo samo hrvatski. Ne saobraćajte s fašističkim vlastima«. Kronologija
  • U Splitu je uhićen profesor Muške realne gimnazije Ćiro Gamulin. Prilikom pretresa stana pronađen je kompromitirajući partijski materijal. Saslušavan je i mučen, ništa nije priznao.

Odveden je i u Političko odjeljenje Prefekture, ali sve je bilo uzalud. Od mučenja je 17. travnja u 5 sati ujutro izdahnuo pred očima mučitelja. Izvod iz lista Naš izvještaj, 2./66.; pismo upravitelja Muške realne gimnazije u Splitu od 17. travnja 1942., 2./278.; Kronologija

  • Splitski srednjoškolci su teško primili vijest o umorstvu svog profesora u fašističkom zatvoru. Uprkos zabrani školskih vlasti, s tri minute šutnje odali su mu počast u razredima gimnazije. Nekoliko dana kasnije, 24. travnja, u Muškoj realnoj gimnaziji đaci su ponovno s tri minute šutnje odali počast svom umorenom profesoru. Il popolo di Spalato; Kisić

16. travnja

Talijanske vlasti u Splitu tjeraju iz škole sve aktivnije omladince antifašiste. Roditeljima prijete da će ih zbog aktivnosti djece istjerati iz Splita u roku od 24 sata. Do sada su iz grada prognali službenike koji su se suprotstavili polaganju zakletve na vjernost Duceu. Kronologija; Gizdić, 1942., 173.

  • List JNOF-a Naš izvještaj u 139. broju donio je članak u kojem govori o štrajku đaka Srednje tehničke škole protiv fašističkog režima školovanja.

U ponedjeljak 13. ovog mjeseca trebao se održati štrajk i u ostalim školama. Da bi se sačuvale snage i jedinstvo, partija je dala direktivu da se svi đaci vrate u škole.

Zbog štrajka je nekoliko omladinaca, pretežno skojevaca, bilo uhićeno. Čedo Cvrlje, rukovodilac omladine u Splitu i organizator štrajka, da bi izbjegao hapšenje napustio je grad i preko Solina se prebacio na Mosor. Gizdić, 1942., 181.; Kronologija

  • Početkom travnja 1942. Solinski partizanski odred porastao je na 80 članova te je odlučeno da na Dinaru ode 69 boraca iz Trogira, Kaštela, Visa, Splita, a najviše iz Solina. Gizdić, 1942., 171.; Kronologija; Bodrožić, Zbornik br. 5, 187.
  • Poslije upornih traganja i praćenja, karabinjeri su u Splitu uhapsili Mariju Radonjić, rođenu 1911. u Njegušima u Crnoj Gori.

Prilikom pretresa njenog stana, u dvostrukom dnu stolića pronađeni su značajni dokumenti Gradskog komiteta KPH Split, knjiga prikupljenih priloga s imenima osoba koje su davale pomoć za NOP, svote utrošene za pomoć zaključno s ožujkom. Nađene su i molbe za stupanje u redove partizana, spiskovi mjesnih željezničara, suradnika NOP-a, kartoteka rukovodioca, planovi mostova, vijadukata i drugih objekata, kao i jedan automatski pištolj sa šest metaka. Izvještaj karabinjerske ispostave u Splitu od 20. travnja 1942., 2./ 281.; Kronologija

  • ODREDBE ZA PJEŠAKE PO GRADSKIM ULICAMA – Kvestor provincije Spalato izdao je naređenje s ciljem da zajamči javnu sigurnost:

1. Zabranjuje se javna šetnja sredinom Hitlerove i Dioklecijanove obale (Riva).

2. Na svim gradskim ulicama pješaci se moraju držati desne strane.

3. Prekršitelji će biti zakonski kažnjeni.

U talijanskom tekstu stajalo je: »In tute le vie della citta i pedani danono tenere la mano sinistra«.

Zbog tako oprečnog navoda došlo je do sukoba s organima koji nadziru kretanje.

Neki smatraju da su ove odredbe za pješake, kao i zabrana kretanja od 19 do 6 sati (coprifouco) odgovor na jučerašnji svojevoljni kućni zatvor Splićana. Il popolo di Spalato, Kisić

17. travnja

  • Na osnovi pronađenih dokumenata prilikom pretresa stana dan ranije uhićene Marije Radonjić u Splitu, karabinjeri su uhitili i Petra Šegvića, rođenog 1914. g. u Splitu, studenta prava, kod kojeg su pronađeni partijski dokumenti. Također su uhitili Marija Viđaka, rođenog u Splitu 1920., trgovačkog pomoćnika, kod kojega su nađeni antitalijanski letci, i Desanku Čulić, rođenu 1920. u Splitu, učiteljicu, osumnjičenu da radi za NOP, kod koje je pronađena dopisna karta primljena od jednog rodoljuba iz zatvora.

Marija Petra Vidan, rođena 1917. na Šolti, i Domina, pok. Petra Burića, rođena u Maslinici na Šolti, uhićene su jer su surađivale s Marijom Radonjić. Ivo, pok. Marka Tadića, rođen u Splitu 1909., željezničar, uhićen je zato što se nalazio na spisku pronađenom u stanu Marije Radonjić. Izvještaj karabinjerske ispostave u Splitu od 20. travnja 1942., 2./ 281; Kronologija

19. travnja

  • Završen je petodnevni napad neprijatelja na Mosorski partizanski odred. Četiri dana su mosorski partizani uspješno odolijevali napadima brojnih talijanskih vojnika iz divizija Bergamo i Perugia i ustaško-domobranskih jedinica, koje su bile potpomognute artiljerijom i avijacijom. Neprijatelj je imao nekoliko mrtvih i više ranjenih, među kojima i jednog poginulog oficira. Partizani su imali tri ranjena borca, dok su dvojicu talijanski fašisti uhvatili i odmah strijeljali. Usred iscrpljenosti počeo je opadati moral, a neprijatelj je bio već ovladao većim dijelom Mosora. U takvoj situaciji Štab odreda je donio odluku da se Odred raspusti. Osmero boraca palo je u ruke neprijatelja, dok su se ostali uspjeli probiti iz neprijateljskog obruča. Kronologija; Gizdić, 1942., 185., 186
  • U Splitu, kod kavane Maksimir na Solinskoj cesti, agenti policije zaustavili su Ervina Klarića, Slavena Burića i Paška Čulića s namjerom da ih uhapse. Kada su ovi pokušali pobjeći, fašisti su na njih otvorili vatru i teško ranili Klarića i Burića, a lakše Čulića. Od zadobivenih rana, tokom noći između 19. i 20. travnja Klarić i Burić su umrli.
  • Kraj Žrnovnice su karabinjeri uhapsili Antu Jerkovića iz istog mjesta, podoficira bivše Jugoslavenske ratne mornarice, pripadnika partizanske grupe na Mosoru. Kronologija

21. travnja

  • Održan je sastanak Kotarskog i Mjesnog komiteta KPH Solina, na kojem je proučena direktiva Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju u kojoj se osuđuje odluka o raspuštanju Mosorskog partizanskog odreda i postavljeni su zadaci da se prikupe borci tog Odreda i Odred ponovno formira.

Odlučeno je da se svi borci koji su stigli iz Mosora i oni koji će stizati upute na Kozjak u sastav Solinskog odreda, a da se izdvoji dvadesetak članova Partije, kandidata i skojevaca, koji će zajedno s mosorskim partizanima biti upućeni na Mosor. Gizdić, 1942., 186., 187.; Kronologija

  • U Bernardovom prilazu (Calle Bernardi) br. 5 u Splitu, naftom je uprljana talijanska zastava koja je bila izložena na prozoru drugog kata. Kronologija

22. travnja

  • Guverner Dalmacije Bastianini obavještava ministra saobraćaja da je u Splitu uhićen veliki broj željezničara zbog protutalijanskog i komunističkog držanja. Njih treba zamijeniti talijanskim željezničarima radi osiguranja kontinuiteta službe. Brzojav guvernera Dalmacije od 22. travnja 1942. ministru saobraćaja, 2, br. 282.; Kronologija

23. travnja

  • Žandari NDH iz Lećevice uz pomoć ustaške milicije iz susjednih sela uhvatili su kod Brštanova Božu Penovića iz Postinja, naoružanog bombom i samokresom. Penović je ubijen pri pokušaju bijega.

Penovića je uputio na područje Muć - Lećevica PK KPH iz Splita, radi organiziranja otpora na tom području. Prema drugim izvorima, Božo Penović je nakon uhićenja, tijekom kojeg nije ništa odao, bio strijeljan u Lećevici. Gizdić, 1959., str. 193.; Kronologija; izvještaj Velike župe Cetina u Omišu od 25. travnja 1942., 2./ 489. (ustaški izvor, op. Red.)

24. travnja

  • U blizini Splita oko 14 sati u zasjedu je upalo pet rodoljuba.

Prilikom zaustavljanja jedan je uspio pobjeći, a ostalih četvero je uhićeno. To su: Marin Ferić, rođen 1912., Dionizije Ivanov Sirotković, rođen 1913., Veljko Antin Jelaska, rođen 1922., Ante Ivanov Alfirević, rođen 1920., svi iz Splita. Kod njih su pronađene deke, šatorska krila, čuturice i materijal za prvu pomoć, pa su optuženi da pripadaju partizanskim jedinicama. Kronologija; izvještaj Prefekture u Splitu od 27. travnja 1942., 2./ 288.

  • U Stobreču je talijanska patrola uhitila Srećka Knezovića, za koga su utvrdili da je pripadao mosorskim partizanima. Kronologija
  • U Muškoj realnoj gimnaziji đaci su ponovno održali tri minute šutnje u spomen na profesora Ćiru Gamulina koji je 17. travnja umro u zatvoru od posljedica mučenja. Šutnja se održavala na satu kada je bio talijanski nastavnik.

U razredima gdje je nastavnik prigovarao tome, šutnja je produžena za daljnje tri minute, a u nekim razredima šutnja se produžila na 15 minuta. Kronologija; Kisić; Gizdić, 1942., str. 191.

  • Na pruzi Zagreb - Split - Zagreb, preko Ogulina, obustavljen je cjelokupni promet putnika i robe.
  • Općina je danas izdala oglas da će, počevši od 22. travnja, posebni organi uručivati obiteljima nove iskaznice za kruh. Ove iskaznice uručit će se samo onim osobama koje se tog časa nađu u stanu, dok će ih odsutni morati podignuti osobno narednog dana u općinskom uredu.
  • Oglašena je naredba o zamračivanju privatnih stanova. U čitavoj provinciji obavezno je zamračivanje od 21 sat do 6 sati. Pažljivo se mora zakloniti svjetlo na svim otvorima i to ne samo prema ulici, nego i prema unutrašnjim dvorištima i prema nebu. Kisić

26. travnja

  • U Splitu na Bilicama karabinjeri su uhitili Blaža Šalova i Blaža Musinova jer su primijećeni da iz jedne pećine izvlače puške i municiju. Kasnije, prilikom pretresa stana Andrije Šalova, Blaževog brata, pronađena je i neka oprema bivše jugoslavenske vojske. U Bilicama su uhapšeni i Stipe Kulap iz Dugopolja i Fabjan Terze, rođen u Kamenu, jer su se karabinjerima učinili sumnjivima. Na sudskom pretresu 11. srpnja, Blaž Musinov i Stipe Kulap osuđeni su na po šest godina robije, dok je Blaž Šalov oslobođen zbog nedostatka dokaza. Kronologija
  • Il popolo di Spalato donosi članak o crnoj burzi. Mnogi novinama šalju anonimna pisma o procvatu crne burze. Novine pozivaju građane da se potpišu, kako bi se moglo poduzeti mjere protiv prekršitelja. Il popolo di Spalato
  • Objavljena je odredba Guvernatorata o agrarnoj reformi 21. travnja 1942. Ima 19 članaka. Po čl. 5., za rješavanje agrarnih odnosa i zahtjeva u vezi s njima u Zadru se osniva Centralni ured za agrarna razvlaštenja, kojemu predsjeda komesar likvidator. Kisić

27. travnja

  • Iz Rupotine je upućena na Dinaru na raspored Štabu IV. operativne zone grupa od 71 borca iz Splita, Solina, Kaštela i Trogira. Svaki je ponio 25 kg razne hrane i materijala prikupljenog u Splitu i okolici za potrebe partizana na Dinaru. Gizdić, 1942., 194.; Kronologija
  • Gradski NOO Splita organizirao je bojkot proslave godišnjice aneksije Dalmacije koju su organizirali Talijani. Kronologija
  • Jutros su žandari iz Klisa ranili pa uhitili Zvonka Radića, sekretara partijske ćelije Klis-Brdo. Prevezen je u splitsku bolnicu, a nakon izlječenja interniran je u Italiju, gdje je i umro. Gizdić, 1942., 195.; Kronologija

28. travnja

  • Talijanski vojnici i karabinjeri izvršili su akciju čišćenja područja Bilice - Split i uhapsili Živka Petrića, zato što je pronađena bomba na njegovom imanju, i Zvonka Jelasku zbog pomaganja NOP-u.

Istovremeno je uhapšeno šest osoba iz Žrnovnice koje su zatečene bez osobnih dokumenata. Kronologija

  • Odlukom Štaba IV. operativne zone NOV-a Hrvatske, vratila se s Dinare na Kozjak grupa od 19 boraca, pripadnika prijašnjeg Solinskog odreda. Ova grupa boraca treba što prije prerasti u Solinsku leteću četu, koja će osiguravati put velikim grupama bez oružja, koje preko Solina odlaze na Dinaru. Gizdić, 1942., 195.; Kronologija
  • Iz Splita je u Italiju premješten kvestor Delitala, a komandant karabinjera, major Livio Duce, u Atenu. Govori se da je ovo uslijedilo zbog prijave majora karabinjera protiv kvestora, koji je toliko maltretirao neke uhapšenike da su umrli, a bilo je od velike važnosti da ostanu živi da bi se ušlo u trag vodećim osobama subverzivne propagande. Kisić
U prvom sastavu Mosorskog partizanskog odreda bilo je na okupu 25 drugova, a nedugo zatim obnovljeni MPO brojio je 60 boraca. Odlukom PK za Dalmaciju određen je i Štab MPO. Za komandanta izabran je Srećko Reić-Petica, za zamjenika Jakiša Baučić-Brko,a komesara Ljubo Uvodić-Razin

Štab mosorskih partizana. U prvom sastavu Mosorskog partizanskog odreda bilo je na okupu 25 drugova, a nedugo zatim obnovljeni MPO brojio je 60 boraca. Odlukom PK za Dalmaciju određen je i Štab MPO. Za komandanta izabran je Srećko Reić-Petica, za zamjenika Jakiša Baučić-Brko,a komesara Ljubo Uvodić-Razin

29. travnja

  • Na Mosoru je ponovno formiran Mosorski partizanski odred. Za komandanta je određen Srećko Reić Petica, za političkog komesara Ljubo Uvodić Razin, a za zamjenika komandanta Jakša Baučić. Odred je odmah krenuo u akcije i brzo vratio moral narodu u selima oko Mosora, koji je opao poslije raspuštanja Odreda. Kvesić, 259.; Gizdić, 1942., 196.; Kronologija

30. travnja

  • Mjesni komitet KPH i NOO-a Splita organizirali su raspačavanje letaka, pisanje parola i isticanje crvenih zastava u gradu u povodu Praznika rada - Prvog maja. Unatoč svim mjerama koje je poduzeo okupator, omladina, AFŽ[76] i ostale organizacije NOP-a u toku noći izvršili su svoje zadatke vezane uz Praznik rada. Kvesić, 314.; Kronologija
  • U Splitu su učenici Muške realne gimnazije kolektivno odbili upisivanje u fašističku omladinsku organizaciju GIL. Kronologija
  • Kako bi onemogućili svečanu proslavu Praznika rada, Talijani su poslije podne izvršili blokadu Solinskog bazena.

Unatoč blokadi, u 19 sati bazen je odjednom planuo, na padinama Kozjaka i Mosora vatrom su ispisane parole: »Živio 1. maj«, »Živio Tito«, »Živio SSSR« i druge.

Talijani su artiljerijom pucali po Kozjaku i Mosoru, ali od toga nitko nije stradao osim poneke vatre koja je bila pogođena topovskim zrnom. Gizdić, 1942., 199.; Kronologija

KAŠTELANSKI PARTIZANI SA SVILAJE NA ZADATKE U KAŠTELIMA

Po odluci štaba IV. operativne zone Hrvatske, u Kaštela se sa Svilaje vratila grupa od deset kaštelanskih partizana radi izvođenja manjih akcija protiv okupatora, oživljavanja partizanskog rada i mobilizacije novih boraca. Gizdić, 1942., 196.; Kronologija

FORMIRAN GRADSKI NOO SPLITA:
PRVE ODLUKE NARODNE VLASTI

Na inicijativu PK KPH za Dalmaciju, prijedloga Mjesnog komiteta KPH Splita, a na poziv Akcionog odbora Brodogradilišta, upućenog svim akcionim odborima u gradu, 6. travnja formiran je Narodnooslobodilački odbor Splita. Na prvoj sjednici NOO je donio sljedeće odluke: da se pozovu vodstva bivših građanskih stranaka da sudjeluju u NOF-u i pomažu NOO-u, da se povede agitacija za bojkot okupatora i domaćih izroda koji s njima surađuju, da se povede bojkot godišnjice okupacije Splita, da rodoljubi ne dozvole da im se djeca upisuju u GIL, da državni činovnici ne polažu zakletvu, da dezorganiziraju administraciju i da se u vezi s tim odlukama izda proglas građanima.

Osnivački sastanak Gradskog NOO-a Splita održan je u kući Zvonka Oštrića u Kvaternikovoj ulici 24. U Gradski NOO izabrano je deset članova: šest članova KPH, jedan član HSS-a, jedan SDS-a i dva simpatizera KP-a. Po socijalnom sastavu u NOO-u su bila tri radnika, jedan zanatlija, jedan državni službenik, trgovac, intelektualac, težak, radnica i omladinac. U NOO su bili izabrani: Ivo Amulić,[78] Nikola Aračić-Đađa, Marija Cecić, Pjero Šegvić, Paško Ninčević, Dalibor Soldatić, dr. Milivoj Visković, Perica Šegvić, Franjo Primi i Jozo Kovačević. Za predsjednika je izabran Ivo Amulić.

Žarić, Zbornik br. 5, 267.; Kronologija

IZGUBLJENA ŠANSA ZA SPAS RADE KONČARA

Dalmatinsko-dinarski NOP odred u borbi s Talijanima zarobio je komandanta crnih košulja Antonija Vivarelija, jednog od sudionika fašističkog pohoda na Rim. Namjeravalo ga se zamijeniti za Končara. Neopreznošću partizanskog rukovodstva, njega je strijeljao jedan borac, ne znajući za predstojeću razmjenu.

Andrijić, Zbornik br. 5, 290.

AKCIONI ODBORI NARODNE POMOĆI

Do ožujka 1942. odbori Narodne pomoći okupili su znatan broj građana Splita. Radi masovnosti pokreta odlučeno je da se osnivaju odbori po strukama radi lakše komunikacije. Tijekom ožujka i travnja organizirani su: Akcioni odbor Brodogradilišta, Akcioni odbor državnih namještenika i Akcioni odbor Željezničara.

Žarić, Zbornik br. 5, 264.

POGINULI NA ZADATKU: ERVIN KLARIĆ I SLAVEN BURIĆ

Ervin Klarić,[77] student, i Slaven Burić, tipograf, istaknuti komunisti i rodoljubi, poginuli su 19. travnja 1942. godine na jednom od zadataka.

Ervin Klarić rođen je 1919. u Splitu. Od 1938. radi na organiziranju omladine. Bio je jedan od urednika omladinskog lista Napredak, koji je izašao šest puta.

Od početka rata aktivno je sudjelovao u mnogim akcijama. Fašisti su brzo otkrili njegovu aktivnost pa se morao povući u ilegalu. U ožujku 1942. g. pod njegovim rukovodstvom osnovana je partizanska četa s četiri voda. Nakon povratka u Split nastavio je s revolucionarnim radom, ali fašisti su ga otkrili i ubili.

Slaven Burić rođen je 1917. g. u Splitu. Prije rata ističe se radom među mladima. Sudjeluje u demonstracijama i štrajkovima koje je organizirala Partija. Bio je izdavač omladinskog lista Napredak. Od početka fašističke okupacije sudjelovao je u raznim diverzijama i sabotažama. Kao pripadnik udarnih grupa sudjelovao je u više bombaških akcija. Fašistička policija ga je intenzivno tražila. Ubijen je 19. travnja 1942. g.

Kovač - Vojnović, 113.

LEGENDARNA NEUSTRAŠIVOST: SREĆKO ANTE REIĆ–PETICA

Srećko Ante Reić–Petica rođen je 8. siječnja 1914. godine u Splitu. Učio je za zidara. Kao mladi radnik uključuje se u radnički pokret, sindikat i kulturno-umjetnička društva radnika. Tridesetih godina prošlog stoljeća više puta ga uhićuje i zatvara policija, što mu je onemogućilo odlazak u Španjolski građanski rat.

Član Komunističke partije postao je 1933. godine.

Nakon okupacije kao ilegalac prikuplja oružje i rastura ilegalni materijal. Nakon formiranja MPO, 29. travnja 1942., određen je za njegova komandanta. Petica je odmah krenuo u akcije koje su digle moral narodu u mosorskim selima, koji je opao poslije raspuštanja Odreda. Legendarna je njegova hrabrost i neustrašivost partizanskog borca. Posebno je zapamćeno njegovo junaštvo u borbama u tijeku IV. neprijateljske ofenzive.

U kolovozu 1944. postaje prvi komandant 5. hrvatske brigade narodne obrane. Kraj rata dočekao je kao zamjenik komandanta 1. hrvatske divizije narodne obrane.

Za narodnog heroja proglašen je 24. srpnja 1953. godine.

Narodni heroji Jugoslavije, knjiga druga (N-Ž), Beograd, 1975., 150

UMORSTVO PROFESORA ĆIRE GAMULINA

U noći između 15. i 16. travnja uhićen je u svom stanu u Splitu profesor Muške realne gimnazije Ćiro Gamulin, te odveden na Questuru.

Bio je optužen da je 15. travnja, na godišnjicu ulaska talijanske vojske u Split, za vrijeme odmora upozorio neke svoje učenike da nije vrijeme za pjevanje i smijeh već za plakanje, jer je to za Split najtužniji dan.

Ispitivanje i mučenje prof. Ćire Gamulina počelo je 16. travnja ujutro, te nakon prekida nastavljeno u 10 sati, pa u 17, nastavljeno je čitavu noć dok u ranu zoru 17. travnja od posljedica mučenja nije umro.

Smrt je nastupila zbog teških udaraca i batina koje je prof. Ćiro Gamulin u tijeku ispitivanja zadobio; udaran je pendrecima, nogama i šakama…

Talijanske vlasti željele su zataškati slučaj. Supruzi pokojnog Gamulina nisu odmah priopćili smrt, čak su 17. ujutro primili hranu koju mu je ona donijela u zatvor. Kasnije istoga dana doznala je za smrt svoga supruga, ali nisu joj dozvolili da vidi njegovo tijelo, a obaviještena je da je umro od srca (paralize srca).

Smrt je nastupila isključivo zbog zlostavljanja. Zatvorenici koji su bili u ćeliji s prof. Gamulinom svjedočili su o njegovom teškom stanju. Bio je sav pretučen i slomljen. Uprkos tako strašnom mučenju, prof. Gamulin nije progovorio.

Nitko, ni supruga niti dijete nisu smjeli vidjeti mrtvo tijelo. Sprovod nije održan, nije bilo ni osmrtnica, niti je dozvoljeno da se mrtvo tijelo odvede na groblje i sahrani u obiteljskoj grobnici.

Talijani su znali koliko je profesor Gamulin omiljen u Splitu, posebno su ga cijenili i voljeli njegovi učenici. Zbog toga su željeli zataškati pravi uzrok smrti.

Talijanaš Tasso (inače Korčulanin Tasovac – prema Kisiću), upravitelj Ženske realne gimnazije, izvjesio je u školi objavu u kojoj je stajalo da je profesor Gamulin[79] umro od srčane paralize, da je vršio subverzivnu akciju među đacima koja je mnogima štetila i da zabranjuje profesorima i učenicima da idu na njegov sprovod.

Kisić

Spomen-ploča koju su svom kolegi Gamulinu podigli prosvjetni radnici Splita

Ćiro Gamulin. Spomen-ploča koju su svom kolegi Gamulinu podigli prosvjetni radnici Splita

SPLITSKE INTELEKTUALKE ZA NOP

U ožujku ili travnju 1942. u Splitu, na sastanku u stanu dr. Smiljane Antunović-Mikačić u Kninskoj 1a, Miloš Žanko osnovao je Grupu žena intelektualki. Zadatak Grupe bio je da u redove NOP-a privuče što širi krug intelektualki.

Krajem travnja pri Mjesnom odboru AFŽ-a u Splitu održan je sastanak Grupe intelektualki, na kojem su bile prisutne: Irena Bijelić-Sinobad, Vanja Radić, Ružica Bonači, Mici Neuman, Vera Štambuk i dr. Smiljana Mikačić. Na sastanku je formiran odbor i više pododbora za aktivnost među ženama intelektualkama u Splitu.

Kronologija; Bijelić, Zbornik br. 5, 428.

Iz Ratne Kronologije–TRAVANJ 1942.: HITLER IZDAO DIREKTIVU (5. TRAVNJA) ZA OFENZIVNE AKCIJE NA ISTOČNOM FRONTU: ZAUZETI LENJINGRAD, KRIM, SEVASTOPOLJ I STALJINGRAD, PRIJEĆI KAVKAZ I IZBITI U PETROLEJSKI BAZEN NA OBALAMA KASPIJSKOG JEZERA – U LONDONU, U PRISUSTVU PREDSTAVNIKA SAD, ODRŽANA SJEDNICA KOMITETA OBRANE V. BRITANIJE (14. TRAVNJA) , NA KOJOJ JE ZAKLJUČENO DA SE TIJEKOM 1942. ZAUSTAVI PRODOR NJEMAČKO-TALIJANSKIH SNAGA U SJEVERNU AFRIKU (MAROKO, ALŽIR), A U TIJEKU 1943. OTPOČNE INVAZIJA SAVEZNIČKIH SNAGA U FRANCUSKU – GK KPH ZA ZAGREB UPUTIO JE (22. TRAVNJA) NA OSLOBOĐENI TERITORIJ ŠEST GLUMACA ZAGREBAČKIH KAZALIŠTA ONI SU 1. RUJNA UPUĆENI U VŠ NOP JUGOSLAVIJE – U MOSKVI, U PRISUSTVU PREDSTAVNIKA SSSR-a, POLJSKE, ČEHOSLOVAČKE, JUGOSLAVIJE I BUGARSKE, ODRŽAN SVESLAVENSKI KONGRES, KOJI JE SVIM SLAVENIMA UPUTIO POZIV DA SE BORE PROTIV OKUPATORA – U IME CK KPJ TITO UPUĆUJE DIREKTIVNO PISMO CK KPH U KOJEM TRAŽI NEUMORNO STVARANJE ORGANIZACIJA NARODNOOSLOBODILAČKOG FRONTA OKUPLJAJUĆI U NJIH NAJŠIRE NARODNE MASE – POGLAVNIK NDH ANTE PAVELIĆ IZDAO PROPIS O DRŽANJU JEDINICA U TOKU OKUPATOrSKO-KVISLINŠKE OPERACIJE (TZV. TREĆE OFENZIVE) PROTIV JEDINICA NOP JUGOSLAVIJE: UZIMATI TAOCE, UBITI SVAKOG ONOG TKO SE ZATEKNE BEZ ORUŽJA U ZONI OPERACIJA, UBIJATI ZAROBLJENE PARTIZANE, UNIŠTAVATI KUĆE I NASELJA KOJA, PO OCJENI ZAPOVJEDNIŠTAVA, MOGU KORISTITI PARTIZANIMA

SVIBANJ

Prvi maj: velika crvena zastava sa srpom i čekićem na zvoniku svetoga Duje, na Marjanu i u škveru – »Koncert« iza rešetaka: zatvorenici zborno pjevali Internacionalu i Padaj silo i nepravdo – Split bez fjere svetoga Duje – U Šibeniku strijeljan Rade Končar, sekretar Komunističke partije Hrvatske, i 25 splitskih rodoljuba – Napadi na željezničke stanice i industrijska postrojenja – Diverzije u luci – Pokrajinski komitet KP prebacio se iz Splita na Dinaru – Partizani srušili vlak kod Klisa – Ilegalci uništili Bonačićevo skladište hrane za talijansku vojsku – Akcije Mosorske partizanske čete – Zakletva na Kozjaku – Zatvori prepuni zbog masovnih hapšenja mladića kako ne bi otišli u partizane – Presuda partizanskog suda u Žrnovnici – NOP-ova vlast na Šolti – Učenici neće u GIL – Zbog bojkota hrvatskih, Talijani doveli 148 nastavnika iz Italije – Bojkot talijanskih sportskih društava – Četničko vodstvo u Splitu podržava strijeljanje rodoljuba u Šibeniku – Zbog coprifuoca stotine u zatvoru – Općinske redare zamijenili talijanski questurini – Smrt na talijanskom: osmrtnice moraju biti dvojezične – Presude partizanskog suda kradljivcima hrane

na zvoniku sv. Duje (ilustracija)

Crvena zastava na zvoniku sv. Duje (ilustracija)

1. svibnja

  • Noć uoči 1. maja gorjele su vatre na Kozjaku, Mosoru, Braču i Šolti.

Prvog maja u gradu je zalepršalo nekoliko crvenih zastava. Najviše odjeka izazvala je crvena zastava na zvoniku sv. Duje.

Uz prasak eksplozije, zastava sa srpom i čekićem zalepršala je na kampanelu točno u 12 sati. Talijani su počeli pucati jer su mislili da su partizani još u zvoniku. U ovoj akciji sudjelovali su Vinka Kliškić i Ivan Bilač, koji su dan ranije zastavu donijeli do zvonika, i Sonja Gospodnetić i Mirko Dvornik, koji su je postavili i razvili uz pomoć eksploziva.

Zastave su još izvješene na Marjanu i u Brodogradilištu. Po cijelom gradu raspačani su letci i antifašističke parole. Sve akcije organizirao je Mjesni komitet KPH Splita u povodu proslave Praznika rada. Talijani su tim povodom uhapsili više rodoljuba koje su zatekli na ulicama. Kisić; Gizdić, 1942., 201.; Kronologija

  • Točno u 12 sati 1. svibnja 1942. g. zalepršala je velika crvena zastava na zvoniku sv. Duje. Gizdić, 1942., 201., 202.
  • U Solinskom bazenu u povodu Praznika rada 1. maja, Kotarski komitet KPH Solin organizirao je raspačavanje letaka i pisanje antifašističkih parola. I Solinski bazen preplavile su crvene zastave s Voljaka – moglo ih se nabrojiti preko 30. Najveće su se vijorile na Debeloj Glavici iznad Majdana i na Turskoj gradini na Mosoru. Gizdić, 1942., 201.; Kronologija
  • Na Šolti je crvenu zastavu istakao Vinko Jakovčević, koji se nalazio u ilegalnosti. Kronologija
  • Grupa kaštelanskih partizana, pod vodstvom Josipa Babina i Dušana Tadina, u povodu 1. maja napala je željezničku stanicu u Kaštel Starom i zapalila skladište raznog materijala.
  • U Kaštel Sućurcu solinski partizani, pod komandom Stipe Markovića, uz pomoć radnika demolirali su tupinolom tvornice cementa Dalmacija. Strojeve su polupali, a alat su uzeli za potrebe partizanske radionice.

Na povratku s akcije u Solinu su likvidirali dvije talijanske špijunke. Gizdić, 1942., 207.; Kronologija

  • Pokrajinski komitet KPH za Dalmaciju izdao je povodom Prvog maja proglas u kojem poziva radnike da priđu NOF-u, da zajedno sa seljacima i ostalim radnim ljudima stupaju u partizanske redove. Bodrožić, Zbornik br. 5, 184.
  • Grupa partizana novoformiranog Mosorskog odreda s komandirom Srećkom Reićem Peticom i politkomesarom Ljubom Uvodićem povela je akciju u selu Sitno Donje s namjerom da uhite ustašu popa Kordu, ali je on uspio pobjeći. Iako je akcija završila neuspjehom, imala je veliki značaj, jer je pokazala da Mosorski partizani nisu uništeni, a narodu vratila vjeru u NOP nakon stradanja prvog Mosorskog odreda. Gizdić, 1942., 207.; Kronologija

2. svibnja

  • Po Splitu se širila ova pjesmica:

»Quando si salutava con ‘buon giorno’
Si mangiava quatro volte al giorno.
Addesso si salute a la romana,
E si mangia due volte alla settimana.«[80]

Kisić

3. svibnja

  • U Blacima, pod komandom Stipe Markovića, formirana je Solinska leteća četa, sastavljena od odabranih boraca. Poslije svečanog polaganja zakletve, narod je borcima priredio ručak i u veselju proslavio ovaj dan. Gizdić, 1942., 208.; Kronologija

4. svibnja

  • Prefekt dr. Paolo Zerbino obavijestio je guvernera Dalmacije da je u Splitu izvršio masovna hapšenja mladića kako ne bi otišli u partizane niti izvodili diverzantske akcije. Broj akcija je smanjen, ali su pretrpani zatvori, pa je predložio da se ubuduće hapse samo oni za koje se utvrdi da su opasni. Kronologija

5. svibnja

  • U Kaštel Lukšiću fašisti su izdali prvi broj lista Dalmacija namijenjen đacima osnovnih škola u Kaštelima. List su uređivali talijanski učitelji, a djeca su ga dobivala besplatno. Zahvaljujući aktivnosti Partije i omladinske organizacije, list je bojkotiran te je ubrzo prestao izlaziti. Il popolo di Spalato; Gizdić, 1942., 211.; Kronologija
  • Iz Dalmacije je upućena u Bosnu u Cincarski partizanski odred grupa od 52 partizana: deset iz Splita, 17 iz Solina, dva iz Klisa, jedan iz Muća, a drugi iz ostalih krajeva Dalmacije. Kvesić, 249.; Kronologija

6. svibnja

  • U Žrnovnici je partizanski sud osudio na smrt trojicu seljaka koji su za vrijeme talijanske ofenzive na Mosor, od 15. do 19. travnja, pokrali hranu namijenjenu partizanima. Presudu i njezino izvršenje narod je prihvatio s odobravanjem. Gizdić, 1942., 214.; Kronologija
  • Priča se da je u zadnje vrijeme iz policijskih zatvora pušteno na slobodu oko dvjesto ljudi, većinom radnika, i da je svaki potpisao da se neće baviti politikom.

Uspostavljen je redoviti promet, danas je došao vlak iz Zagreba. Kisić

7. svibnja

  • »A di je naš lipi sveti Duje? Nima ga, iša je na Lipare!«

U katedrali je odslužen pontifikal u 10 sati ujutro, a poslije podne blagoslov. Procesija se nije održala. Pazar koji bi se održao uoči blagdana, uz vatromet i muziku, pa i na sam blagdan – nije održan. Trgovaca, kao ni prodavača raznog seljačkog alata i potrepština, koji su se obično smjestili na Obali – nije bilo. Nikakvog vanjskog svijeta, pa ni iz bliže okolice nije bilo, tek su nešto živosti donosila djeca sa zviždaljkama, ali ni približno bučno kao prošlih godina.

Nije bilo ni cirkusa ni vrtuljka, samo par šatora s galanterijom na Pazaru, i tu su se prodavali svirci. Vidio se po koji Splićanin sa slamnatim šeširom.

  • Ovih dana otpušteno je zadnjih 29 općinskih redara, iako su izjavili da će i nadalje služiti i položili su zakletvu. Zabranjeno im je nositi uniformu, iako im otkaz ističe 31. svibnja. Zamijenit će ih redari Questure, questurini, koji su nedavno došli iz Italije i uz karabinjere vrše redarstvenu službu. Po gradu više nema vojničkih patrola. Kisić
  • Kod klaonice Mitrović talijanska straža kod barutnog magazina primijetila je svjetlo broda na koji su otvorili vatru. Nakon toga brod je pristao, dvojica na brodu bila su ranjena, to su bili Emil Katunarić iz Splita i Josip Radočić, koji su imali dozvolu za ribolov danju i noću. Na brodu je bilo još pet ribara, četvorica su uhićena jer nisu imala dozvolu kretanja za vrijeme policijskog sata. Izvještaj Prefekture u Splitu od 9. svibnja 1942., 2./298.; Kronologija

8. svibnja

  • U selo Dolac Donji upala je Mosorska partizanska četa te uhitila nekoliko ustaških špijuna koji su za vrijeme nedavne neprijateljske ofenzive na Mosor bili u službi Talijana. Gizdić, 1942., 216.; Kronologija
  • Komandant Druge talijanske armije odbio je zahtjev vlasti NDH da im preda zarobljene partizane na Mosoru kojima bi sudio ustaški prijeki sud. Talijani su odgovorili da će zarobljenim partizanima suditi talijanski vojni sud. Kronologija

9. svibnja

  • Danas u 19 sati u transformatorskoj stanici koja napaja dizalice u luci uslijedile su dvije eksplozije koje su oštetile trafostanicu.

Tako je bio onemogućen utovar i istovar brodova u luci. Po direktivi partijske organizacije željezničke stanice, diverziju je izveo radnik Ante Smolčić koji je bio uhićen, ali zbog nedostatka dokaza nije osuđen, već interniran u Italiju. Kronologija; brzojav prefekta Splita od 9. svibnja 1942., 2./ 296.

  • Iz Splita je četnički vojvoda Ilija Trifunović-Birčanin poslao izvještaj Draži Mihailoviću u kojem ga izvještava o političkoj i vojnoj situaciji u Dalmaciji, Lici, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori.

U izvještaju pored ostalog stoji: »U Splitu i celoj Dalmaciji, pa i Hrvatskoj, a naročito u ovom glavnom mestu na primorju, kao da je 90% komunista, ali ne iz ubeđenja već iz straha od komunističkog terora«. Kronologija; Gizdić, 1942., 216.-219.

  • Grad je okićen zastavama povodom godišnjice osnivanja talijanske kraljevske vojske. Defile je održan pred zapovjednikom XVIII. armijskog korpusa, Armellinijem. Na tribinama je bio i biskup Bonefačić. Kisić; Kronologija
Na godišnjicu talijanskog Imperija 9. svibnja Talijani su priredili u Splitu vojnu paradu

Parada. Na godišnjicu talijanskog Imperija 9. svibnja Talijani su priredili u Splitu vojnu paradu

10. svibnja

  • Formiran je Općinski NOO Šolte, predsjednik je bio Mirko Jakovčević, a tajnik Vicko Blagajić. U svim selima otoka ranije su osnovani NOO-i. Gizdić, 1942., 156.; Kronologija

12. svibnja

  • Kvestor Zadarske questure Emilio Cocci obavijestio je Guvernatorat Dalmacije o predstojećem suđenju pri specijalnom sudu u Šibeniku. Suđenje treba početi za koji dan, a sudit će se grupi od dvije stotine rodoljuba iz Splita odgovornih za teroristička djela i pripadnost subverzivnim udruženjima, ističe Cocci. Za mnoge rodoljube već je predviđena smrtna kazna, koja će biti odmah izvršena. Obavještenje kvestora Coccija od 12. svibnja 1942. 2./ 301.; Kronologija
  • U blizini hotela Slavija u Splitu crnilom je uprljana tabla s nazivom Buvinove ulice (Via del Buvina-scultore dalmato). Kronologija
  • Osmrtnice su dozvoljene samo na dva jezika, a na prvom mjestu mora biti talijanski. Kisić

13. svibnja

  • U Splitu na zidu zgrade u Ulici S. Nicole Silovića br. 12. zalijepljena su dva papira s natpisima na hrvatskom jeziku: »Dolje krvoločni fašisti« i »Živjeli hrabri partizani«. Radi istrage uhićeno je sedam osoba. Kronologija
  • Vlak iz Zagreba nije došao. Kisić

14. svibnja

  • Iz Splita, preko Solina, na Dinaru se prebacio PK KPH za Dalmaciju. Sa članovima PK Ivom Amulićem Bajerom, Andrijom Božanićem Stevom (njega nema u tekstu Gizdića, op. V. V.) i Ivicom Kukočem Jordanom, na Dinaru je otišla i grupa od 72 novonadošla borca iz Splita i okolice uz pratnju Solinske leteće čete. Gizdić, 1942., 225.; Kronologija

15. svibnja

  • Iz izvještaja Kraljevske prefekture Splita od 15. svibnja 1942., doznajemo podatke o broju rodoljuba koji su s područja Splita internirani, protjerani i prijavljeni Specijalnom sudu u vremenu od 1. studenoga 1941. do 15. svibnja 1942. godine. U navedenom razdoblju u Italiju je internirano 1448 osoba, od toga 305 komunista, 48 politički opasnih i 1095 Židova, a na dalmatinske otoke internirano je 118 Židova. Iz Dalmacije je protjerano 1273 rodoljuba, dok je Specijalnom sudu prijavljeno 230 osoba, no nitko nije osuđen na smrt.[81] Izvještaj Kraljevske prefekture Splita od 15. svibnja 1942. 2./ 307.; Kronologija
  • U vezi dolaska u Split broda Ammiraglio Viotti 19. svibnja, koji će u Šibenik prebaciti, radi suđenja, 80 rodoljuba iz splitskog zatvora, guverner Dalmacije je naredio Prefekturi Split da poduzme stroge mjere osiguranja prilikom ukrcavanja zatvorenika u brod u Splitu i njihovog iskrcavanja u Šibeniku. Kronologija
  • Il popolo di Spalato objavio je članak povodom reorganizacije škola na anektiranom području.

U Splitskoj provinciji su otvorene 42 osnovne i 19 srednjih škola, koje je ukupno pohađalo 13.098 učenika. Zbog bojkota nastavničkog kadra Talijani su Splitskoj provinciji iz Italije doveli 148 nastavnika.

Ti nastavnici trebali su održavati nastavu u nižim razredima da bi se osigurao odgoj djece u fašističkom duhu. Zahvaljujući utjecaju roditelja i skojevske organizacije, djeca su kroz razne forme pružala otpor okupatorskim školskim vlastima. Il popolo di Spalato; Kisić; Kronologija

  • Formiran je prvi ilegalni NOO Kaštel Sućurca. Kovač, Mijo Vojnović, 216.; Kronologija
  • U Kaštelanskom polju borci Kaštelanske partizanske grupe i Solinske leteće čete postavili su zasjede duž željezničke pruge u cilju da napadnu vlak i oslobode Radu Končara i drugove u slučaju ako ih talijanski fašisti budu prebacivali vlakom u Šibenik. Poslije tri dana čekanja, borci su se povukli tek 18. svibnja, jer je stigla vijest iz Splita da je Končar prebačen brodom u Šibenik. Gizdić, 1942., 227. i 229.; Kronologija

17. svibnja

  • Jutros oko 3 sata u tvornici cementa Majdan došlo je do požara u skladištu teških ulja, nafte, vreća od papira i jute, a šteta je iznosila tri milijuna lira. Talijani su uhapsili dvojicu radnika, no oni nisu imali nikakve veze s požarom. Požar su po direktivi Partije izveli Vlado Bubić Vovo i Ivan Subašić Đovani. Obavještenje splitskog prefekta Zerbina od 17. svibnja 1942., 2./ 309.; Kronologija
  • Grupa mosorskih partizana upala je u Dugopolje gdje je demolirala poštanske uređaje, a seoskog glavara odvela sa sobom. Kronologija
  • Mosorski partizani su na mjestu Prosik kod Dugopolja razrušili željezničku prugu u dužini od deset metara, a na više mjesta pokidali su telefonsko-telegrafsku liniju između Splita i Sinja. Gizdić, 1942., 230.; Kronologija
  • Zamračenje od danas započinje u 21.30 i traje do 5 sati. To je zbog straha Talijana od noćnih napada Saveznika. Il popolo di Spalato; Kisić; Kronologija
  • Sedam učenika udaljeno je iz Muške realne gimnazije jer nisu željeli obući uniformu, iako su se upisali u GIL. Kisić

18. svibnja

  • Rade Končar i 73 (63, Kronologija, op. V.V. ) rodoljuba odvezeni su uz neviđene mjere opreza iz Splita u Šibenik brodom Ammiraglio Viotti.

Uz sekretara CK KPH Radu Končara, među ostalima bili su Ante Lisica, Kruno Marušić, Nikola Piplović, Paško Sardelić, Zvonko Kovačić i Života Katunarić. Svi uhapšeni bili su vezani pojedinačno, a zatim spojeni zajedničkim teškim lancem.

Pri ukrcavanju u kamion ispred zatvora, kao i pri ukrcavanju u parobrod, bili su prisutni splitski fašisti i šefovi Questure na čelu s prefektom Zerbinom. U dva dana zadržavanja na brodu nisu primali hranu. Andrijić, Fašistički zatvori u Splitu 1941.-1944. godine, rukopis, neobjavljeno, 29.-30.; Kronologija; Gizdić, 1942., 229.

  • Preko Splita danas su u Solin-Rupotinu stigli delegati s Brača, dr. Jerko Radmilović i Benko Matulić, i s Hvara Ivo Anić i Vinko Belić radi sudjelovanja na partijskom savjetovanju za Dalmaciju na Vještić gori. Gizdić, 1942., 229. i 230.

19. svibnja

  • Mosorski partizani zaustavili su u Klisu sinjski vlak. Putnike su iskrcali, a vlak bez strojovođe pustili niz Klis-Grlo. Poviše stanice Klis vlak se srušio. Istodobno su porušene telegrafsko-telefonske linije između Klisa i Sinja. Gizdić, 1942., 236.; Kronologija
  • U mjestu Strožanac pripadnici NOP-a bacili su bombu na zgradu talijanskih financa. Na napadače je otvorena vatra iz pušaka, ali su se u mraku izgubili. Kronologija

20. svibnja

  • Oko 18 sati došlo je do požara u skladištu tvrtke Bonačić, inače veletrgovca i vojnog liferanta. Gašenje je trajalo do 23 sata. U gašenju su sudjelovali vojni i civilni vatrogasci te Kraljevska mornarica. Unatoč tomu požar je progutao skladište u kojem se nalazila velika količina hrane i raznog materijala namijenjenog talijanskoj vojsci. Skladište su zapalili pripadnici NOP-a. Gizdić, 1942., 236., 237.; Kisić; Kronologija
  • Kod Mihanovićevih kuća održan je sastanak Mjesnog komiteta KPH Žrnovnice, na kome se raspravljalo o predstojećim zadacima na mobilizaciji novih boraca za Mosorsku četu i jačanje veze Split - Žrnovnica, u cilju prebacivanja boraca i materijala iz Splita na Mosor. Gizdić, 1942., 237.; Kronologija
  • U Šibeniku je Specijalni fašistički sud za Dalmaciju osudio na smrt Ignjata Brajevića iz Splita, koji je bio optužen za paljenje brodova Niko Matković i Palermo 21. kolovoza i 6. listopada 1941. u splitskoj luci. Presuda je izvršena istoga dana. Kronologija
  • Na zapadnoj strani Mosora u Caktaševim stajama održan je sastanak sekretara Kotarskog komiteta KPH Solin Drage Gizdića s pripadnicima NOP-a Dugopolje. Raspravljalo se o vojno-političkoj situaciji i mobilizaciji novih boraca na terenu. Tri nova borca odmah su stupila u Mosorsku četu. Gizdić, 1942., 238., Kronologija

21. svibnja

  • Nikolu Trebotića, optuženog da je 9. studenoga 1941. sudjelovao u bacanju bombi na talijansku glazbu u Splitu, Specijalni fašistički sud za Dalmaciju osudio je na smrt. Kazna je izvršena idućeg dana. Kronologija
  • Guverner Dalmacije Bastianini u izvještaju poslanom Mussoliniju kaže: »Obavještavam Vas, Duce, da su poznati procesi nad splitskim teroristima, započeti jučer, završeni jutros u 6.30 s ukupno 28 osuda na smrt, od kojih će 26 biti izvršene čim prođe 24 sata, poslije čega presuda stupa na snagu, a dvije su ukinute u vezi kojih se uzdržavam referirati. Devetorica okrivljenih je razriješena, a ostali su osuđeni na različite kazne zatvora«. Izvještaj guvernera Dalmacije Bastianinija od 21. svibnja 1942., 2./ 316.
  • Sekretar Kotarskog komiteta KPH Solin Drago Gizdić u Radošiću je održao sastanak s predstavnicima NOP-a iz lećevićkih sela. Dogovoreno je da se izvrše pripreme za formiranje i uzdržavanje partizanskog punkta u Moseću. Gizdić, 1942., 238., 239.; Kronologija
Strijeljanje u Šibeniku grupe splitskih antifašista, među kojima je bio i sekretar CK Komunističke partije Hrvatske Rade Končar

Šibenske žrtve. Strijeljanje u Šibeniku grupe splitskih antifašista, među kojima je bio i sekretar CK Komunističke partije Hrvatske Rade Končar

22. svibnja

  • U Šibeniku, na Šubićevcu, strijeljano je 25 splitskih rodoljuba i Rade Končar.
  • Kisić u svom Ljetopisu piše: Ujutro oko 7 sati porazbijana su stakla izloga nekolicini trgovina živežnim namirnicama, ali se izložene delikatese i namirnice nisu ni takle. Vele da su uhvaćena dva momka koja su to počinila firmama Bonačić i Mitrović-Zlodre. Stakla su porazbijali splitski rodoljubi.
  • Talijanska patrola uhvatila je Roka Kordića Stefanova, rodom iz Visa, Vinka Tomića iz Splita i Nikolu Caktaša Matinog iz Konjskog. Kisić; Kronologija
  • Talijanska patrola iz Solina, koja je bila na zadatku oko Majdana, naredila je trima nepoznatim osobama da stanu. Jedan od njih iznenada je zapucao na patrolu, a drugi je bacio bombu. Karabinjeri su zapucali i jednoga ubili, ostala dvojica pobjegla su u obližnju šumu.
  • Poginuo je sekretar Kotarskog komiteta KPH Omiša Slavko Kadić, dok je iz Žrnovnice s dvojicom drugova išao preko Rupotine na partijsko savjetovanje na Vještić goru. Nakon borbe s fašistima dvojica su uspjela pobjeći. Izvještaj Prefekture u Splitu od 23. svibnja 1942.; Kronologija

23. svibnja

  • Talijanski fašisti su u Splitu upali u kavanu Muljačić, pohapsili su goste koji su se našli u kavani, konobare i vlasnika. Gosti su nakon saslušanja pušteni. Kisić
  • Mosorska partizanska četa (odred) likvidirala je žandarmerijsku stanicu u selu Donje Prugovo. Zgrada je zapaljena, tri su žandara poginula. Partizani nisu imali poginulih. Kronologija

24./25. svibnja

  • Mosorska partizanska četa (odred) napala je žandarmerijsku stanicu u Raduniću. Nakon dvosatne borbe zarobljeno je pet žandara, dok su se ostali razbježali. Kronologija

25. svibnja

  • U Voljaku je osnovan Općinski odbor Antifašističkog fronta žena Solina. U Odbor su izabrane: Palma Grubišić-Vanja, Marija Žižić, Anka Bućan i Lenka Grubić. Gizdić, 1942., 255.; Kronologija
  • U Splitu je četničko rukovodstvo, na čelu s prof. Silvijem Alfirevićem, izdalo letak u ime Organizacije jugoslavenskih nacionalista, u kojem osuđuju NOP i podržavaju strijeljanje splitskih rodoljuba u Šibeniku. Gizdić, 1942., 254., 255.; Kronologija
  • Uhapšeni su prof. Silvije Alfirević, odvjetnik Otmar Nonveiller te sudac Madiraca zbog letka izdanog u ime Organizacije jugoslavenskih nacionalista. U letku se napadaju partizani, ustaše i svećenstvo, a pozivaju se Jugoslaveni jer se približava čas oslobođenja pod vodstvom dinastije Karađorđević.

U Splitu je talijanska policija navečer poslije zabrane kretanja uhapsila preko 200 osoba. »Crna marica« bila je vrlo zaposlena, vozila je te kasne šetače koji su bili osuđeni na dva dana zatvora i 120 lira globe. Unatoč tim drastičnim mjerama građani Splita su često prkosili fašističkim vlastima. Kisić

  • U Moseću je formiran partizanski vod od boraca iz općine Muć. Za komandira je postavljen Ivo Zekan, a za delegata Ante Bilobrk Žila iz Brštanova. Formiranjem ovog voda osiguran je kanal za prebacivanje ljudi i materijala iz Solina preko Svilaje na Dinaru. Gizdić, 1942., 257.; Kronologija

26. svibnja

  • U Kaštel Lukšiću talijanski fašisti su ubili Ivu Burića Aliju, jednog od prvih članova KPJ ovog kraja. Kovač, M. Vojnović, 247.; Kronologija

27. svibnja

  • Iz zatvora je pušten vlasnik kavane Muljačić. Nije mu dozvoljeno da ponovno otvori kavanu jer je navodno bila sjedište splitskih pavelićevaca. Kisić
  • Talijanska policija je u Splitu »crnom maricom« obilazila domaćinstva i bez objašnjenja oduzimala radioaparate. Nekim građanima poslani su pismeni pozivi da svoje aparate predaju u Questuru. Ta mjera je poduzeta da se građanima onemogući slušanje stranih radiostanica. Kisić; Kronologija

28. svibnja

  • Veliki broj hrvatskih i srpskih odvjetnika brisan je iz spiska odvjetnika na osnovi guvernerove naredbe od 4. studenoga 1941. o ukidanju Odvjetničke komore u Splitu. Markovina, Zbornik 1981., 542

29. svibnja

  • U Splitu su bočicama crnila uprljane table s natpisima ulica: Viška (Via Giorgio Orsini), Kovačića (Viello Marino Lucas) i natpisi radnji u Križevoj ulici (Via Santa Croce). Kronologija

30. svibnja

  • U Splitu su karabinjeri uhapsili maloljetne učenike Eduarda Dolčija i Fedora Tudora zbog toga što su, igrajući se ispred talijanske osnovne škole, u šali s glave skidali fašističku kapu ballili Carcanu Angiolu (Ballila – dječja fašistička organizacija) i potezali ga za crnu maramu koju je nosio oko vrata. Sprovedeni su u zatvor u Solinskoj ulici i stavljeni na raspolaganje Specijalnom sudu za Dalmaciju. Kronologija
  • Pod naslovom »Preporod sporta u Splitu«, Il popolo di Spalato javlja o organiziranju pet sportskih društava u Splitu. Talijanski fašisti željeli su u tim društvima okupljati splitsku omladinu i širiti među njom fašizam. Omladinska organizacija Splita dala je direktivu da se ta društva bojkotiraju, te okupator nije postigao željeni cilj.

Talijani su osnovali sljedeća društva: Societa Calcio Spalato al posto di Hajduk (Nogometno društvo Split na terenu Hajduka), Societa Conottieri Dalmazia Spalato, invece di Gusar (Veslačko društvo Dalmacije Split, umjesto Gusara), Societa Nuoto Juventus Spalato, in situazione di Jadran (Plivačko društvo Juventus Split, na položaju Jadrana), Circolo Tenis Firule Spalato, per Jadranski tenis klub Firule Split (umjesto Jadranskog tenis kluba), Circolo della Vela Adria Spalato, al posto di Labud (Klub Jedra Jadrana Split, na terenu Labuda).

Unatoč svim prijetnjama i pozivima upućenim od okupatora igračima Hajduka da se učlane u novoosnovani Calcio, mali broj ih je to učinio. Isto tako, gotovo svi naši ljudi koji su bili imenovani za članove uprava pojedinih društava, odrekli su se te »časti«. Markovina, Zbornik br. 5, 541-542.; Il popolo di Spalato; Kisić; Kronologija

STRIJELJANJE 25 SPLITSKIH RODOLJUBA I RADE KONČARA U ŠIBENIKU

Talijanska foto-kamera registrirala je i ovaj prizor sa strijeljanja Rade Končara i drugova u Šibeniku

»Milosti ne tražim niti bih vam je dao«. Talijanska foto-kamera registrirala je i ovaj prizor sa strijeljanja Rade Končara i drugova u Šibeniku

Osamnaestog svibnja 1942. g. iz zatvora u Splitu prebačeno je brodom Ammiraglio Viotti (ranije Topola) u Šibenik 66 rodoljuba. Među njima bio je Rade Končar, član Politbiroa CK KPJ i sekretar KPH. Ranjen je i uhićen 17. studenoga 1941. u Splitu. Kada je uhićen, fašisti nisu znali tko je. Odveden je u bolnicu. Splitska partijska organizacija pokušala ga je osloboditi, s nogom u gipsu skače s bolničkog prozora, ali sticajem nesretnih okolnosti ponovo je uhićen. Strašno je mučen, obje noge bile su mu slomljene, ali nikad nije klonuo duhom.

Svi na brodu bili su ranije u zatvorima u Splitu strahovito mučeni.

Ujutro 20. svibnja oko 7 sati brod je pristao u Šibeniku, grad je bio u stanju pripravnosti. Koliko se spremalo pošteno suđenje, vidi se i po tome što su mrtvački sanduci već bili naručeni (kod pogrebnog poduzetnika Kamila Kolomba).

U velikoj porotnoj dvorani držalo je »raspravu« jedno vijeće Specijalnog suda za Dalmaciju, predsjedavao mu je general Maggiore Vergano, bjesnio je kad su mu optuženi isticali da se bore za slobodu i pravdu. Poznat je odgovor Končara kada je odbio ponudu da napiše molbu za pomilovanje: »Milosti od vas ne tražim, niti bih vam je dao«. Od jedanaest optuženih deset ih je osuđeno na smrt, i to: Rade Končar, mehaničar, Jozo Dumanić, zidar, Života Katunarić, kamenoklesar, Ante Poljičak, drvodjelac, Jozo Kuzmić, težak, Vojko Matošić, student, Milivoj Jelaska, ličilac, Petar Sirišćević, zidar, Nikola Trebotić, postolar. Ante Krstulović, zidar osuđen na smrt, bio je pomilovan.

Drugo vijeće jedanaest je rodoljuba osudilo na smrt, a jedan je bio pomilovan.

Na smrt su osuđeni: Jozo Ružić, radnik, braća Jozo i Vicko Sirišćević, težaci, Paško Dumanić, radnik, Ignacij Brajević, težak, Duje Žegarac, pomorac, Ante Vrdoljak, strojar, Nikola Purišić, radnik, Nikola Žitko, pomorac i Fjodor Borozan, đak.

Treće vijeće osudilo je sedam rodoljuba na smrt, i to: Ivu Kovačića, slastičara, Stjepana Polića, trgovačkog pomoćnika, Božu Puljasa, postolara, Dušana Kažimira, ličioca, Karla Vuškovića, ličioca, Antu Radicu, zidara i Božu Dumanića, brijača.

Ukupno 28 osuda na smrt, a ostalima ukupno 675 godina robije.

Dogodilo se nešto neobično. Lavčević i Jurjević, uz Končara glavni kandidati za smrtnu osudu, nisu na sudu niti prozvani. Njihov dokazni materijal je nestao.

Guverner Dalmacije Bastianini uputio je osobno telegram Mussoliniju: »Obavještavam Vas, Duce, da su poznati procesi splitskim teroristima započeli jučer izjutra u 6.30. Ukupno 28 osuda na smrt, 26 osuda bit će izvršeno čim prođu 24 sata. U dva slučaja presude su ukinute«.

Dvadeset šest osuđenih na smrt strpano je u pet ćelija. Cijelu noć odjekuju rodoljubne pjesme.

Svećenik im je dao papir za pisanje posljednjih pisama svojim najbližima, no pisma nisu stigla na odredište jer su ih fašisti zaplijenili prije izlaska iz zatvora.

U petak 22. svibnja 1942. fašističkom tamnicom odjeknule su rodoljubne i revolucionarne pjesme. Osuđeni na smrt utrpani su u dva kamiona, u svaki po trinaest ljudi.

Prvih trinaest vezano je za betonske stupove, do posljednjeg časa čuli su se povici: »Živjela sloboda!« »Dolje fašizam!« »Smrt Mussoliniju!« »Doći će i vama crni dani«. Fašistički plotuni odjeknuli su Šubićevcem, fašisti ništa ne prepuštaju slučaju, oficir s »beretom« svakom rodoljubu puca nekoliko puta u glavu.

Dovedena je druga grupa i oni uzvikuju: »Osvetit će nas naši drugovi!« »Fašisti, dobro gađajte!« »Živjela sloboda!«.

Questura u Šibeniku 22. svibnja 1942. izvještava guvernera Dalmacije telegramom u kojem, između ostalog, stoji: »Oko 7-7.30, u predjelu Šubićevac, smrtna presuda Specijalnog suda za Dalmaciju izvršena je nad dvadeset šestoricom uhapšenih terorista provincije Split. Presudu su izvršili vojnici iz bataljuna Toskana, jedinica iz Zadra«.

Dok su na Šubićevcu odjekivali plotuni smrti, iz šibenske luke isplovio je brod s većinom zatvorenika osuđenih na vremenske kazne. Iz koncentracionih logora mnogi se od njih nikada nisu vratili.

Gizdić 1942., 248.-254.; Poruka borca

Spomen-ploča na kući u Varošu u kojoj je živjela obitelj Borozan

Braća Borozan. Spomen-ploča na kući u Varošu u kojoj je živjela obitelj Borozan

MAJKU JE ŽELIO POŠTEDJETI BOLI: FEĐA BOROZAN

Rođen je u Splitu 1920. Bio je aktivan član sindikalne organizacije, a 1939. g. postao je član Mjesnog komiteta SKOJ-a i član Komunističke partije. Nakon kapitulacije Jugoslavije sakupljao je oružje učestvujući u mnogim akcijama protiv Talijana. Uhapšen je nakon što je policiji prijavljen kao sudionik bombaških akcija. Policija mu je u stan podmetnula paket s bombama i na osnovi toga ga uhapsila.

Strahovito je mučen ali ništa nije priznao. Sudilo mu se pred Specijalnim sudom u Šibeniku, zajedno s Radom Končarom. Istovremeno u zatvoru u Šibeniku bila mu je i majka. Iako je znao da je osuđen na smrt, kroz prozor je majci doviknuo da ga vode na odsluženje kazne u Italiju, želio ju je poštedjeti boli, jer je 26. kolovoza 1941. u Ruduši kod Sinja strijeljan mlađi brat Nebojša, zajedno s ostalim borcima Splitskog odreda.

Feđa Borozan strijeljan je 22. svibnja 1942. g. u Šibeniku, zajedno s Radom Končarom i grupom od 24 splitska rodoljuba.

U Splitu je do 1990. jedna ulica u Splitu nosila ime braće Borozan.

Kovač - Vojnović, 97.

GLAD – SVAKODNEVNI PRATILAC ŽIVOTA POD OKUPACIJOM

Uza sve strahote i nedaće tijekom rata, prehrana je Splićanima bila veliki problem. Glad je bila svakodnevni pratilac.

Talijani su željeli zaustaviti rast nezadovoljstva dosta redovitom, iako nedostatnom raspodjelom hrane.

Kruh kao osnovna namirnica dijelio se svakodnevno uz potrošačku knjižicu – 19 dkg po osobi do 25. ožujka, a od tog datuma 16,5 dkg. Kruh je bio loše kvalitete, a prodavan je za 1,90 lira po kilogramu. Ta odluka potakla je demonstracije žena na Pazaru, kada je stotinjak žena protestiralo uz povike »Dajte nam kruha, djeca nam umiru od gladi!« Fašisti i karabinjeri su ih rastjerali, a nekoliko žena bilo je uhićeno.

Što se tiče mesa, ono se u javnim mesarnicama povremeno prodavalo, 10 dkg govedine po osobi uz potrošačku knjižicu. Mesar je na knjižicu morao udariti svoj pečat i datum. Redovi su bili dugi, gužve velike, a mnogi nisu došli ni do to malo mesa.

Meso se prodavalo dva puta tjedno subotom po cjeniku, a srijedom u slobodnoj prodaji. U Splitu su 44 mesnice bile određene za prodaju mesa. Svaki mesar dobio je dio stanovnika, koji su imali pravo na racionirane namirnice, a strogo zabranjena bila je prodaja mesa ostalima.

U slobodnoj prodaji cijene mesa bile su od 44 do 45 lira po kilogramu (uz potrošačku knjižicu 21 lira po kilogramu). Srijedom, kad je meso bilo u slobodnoj prodaji, siromašni Splićani, a to je naravno bila većina, stajali su daleko od mesnica, a subotom su imućni pazili da budu što dalje od redova, da pokažu svoje bogatstvo.

Početkom siječnja Popolo di Spalato je objavio propise o prodaji voća i povrća koje se smjelo prodavati samo na klupama, dućanima i kioscima na starom Pazaru. Prodaja na drugim mjestima bila je zabranjena uz kaznu zapljene robe i oduzimanja obrtnog lista. Bio je to pokušaj vlasti da obnovi prodaju na Pazaru koja je gotovo potpuno prestala, manje zbog hladnoće, a više zbog cjenika koji je određen za Pazar.

Prodavalo se po kućama, na periferiji ili neposredno u vrtu, gdje su cijene bile i do tri puta veće.

Početkom veljače Provincijski odbor za kontrolu cijena odredio je maksimalne cijene voću, koje su bile za polovicu niže od onih po kojima se voće prodavalo. To je dovelo do ogromnih gužvi, ljudi su u redovima satima čekali po velikoj hladnoći i buri da kupe voće po nižim cijenama. Vrlo brzo sve zalihe bile su rasprodane.

Od sredine svibnja uvedene su nove mjere na ribarnici, a samo onaj tko je imao potrošačku knjižicu mogao je dobiti osobni obrok ribe, koji utvrđuje komesar ribarnice prema raspoloživoj količini ribe. Ribe nije bilo dovoljno jer nije stizala iz područja koja su inače opskrbljivala Split. U šest mjeseci samo jedan put bilo je ribe iz Vele Luke, Komiže i Milne.

Od ostalih namirnica, uz potrošačku knjižicu se u ovom razdoblju mogla kupiti tjestenina, ukupno 2,90 kg po cijeni od 3,80 lira i 5,50 kg riže po cijeni od 3 lire po kg. Sve ostale namirnice kupovale su se mnogo rjeđe ili nikako.

Krajem svibnja prefekt Splita odlukom je ograničio izradu i prodaju kolača i slastica na samo dva dana u tjednu - subotom i nedjeljom. Za prekršitelje su određene stroge kazne.

U takvim izuzetno teškim uvjetima šverc ili crna burza su cvjetali. Sve se moglo kupiti: jaje za 5-6 lira (uz potrošačku knjižicu 2 lire), ulje po švercu 120-130 lira (uz knjižicu 18,70), a kukuruzno brašno za 30 lira po kg prije se prodavalo uz potrošačku knjižicu.

Evo nekih cijena proizvoda po švercu:

bijelo brašno 68-75 lira kg

grah 30-35 #

šećer 45-50 #

riža 45 #

meso 50 #

mast - više od 200 #

ulje 120-130 #

Prije godinu dana litra ulja se prodavala po 14 dinara, a prvoklasna mast po 24 dinara. S mirovinom od 2407 dinara moglo se kupiti 172 litre ulja ili 100 kg masti. Ta mirovina pretvorena u lire iznosila je 918,27 lira, za nju se sada moglo kupiti oko 9 litara ulja ili 4,5 kg masti.

Il popolo di Spalato; Kisić

ZASTAVA NA ZVONIKU SV. DUJE 1. SVIBNJA 1942.

Prizori iz filma Stepenice hrabrosti
Prizori iz filma Stepenice hrabrosti

Crvena zastava. Prizori iz filma Stepenice hrabrosti

Postavljanje zastave na zvonik sv. Duje[82] 1. svibnja 1942. godine bio je izuzetno hrabar pothvat. Taj događaj ostavio je snažan dojam na stanovništvo okupiranog Splita, koje je bilo oduševljeno smjelošću izvršitelja, pripadnika NOP-a. Glavni akteri bili su Mirko Dvornik i Franka Gospodnetić–Sojka.

Ideja da se na zvonik sv. Duje izvjesi zastava na dan 1. svibnja, praznika rada, potekla je iz partijske ćelije čiji je rukovodilac bila Jugana Kezić-Senjanović. Da bi se i ostvario taj čin prkosa okupatoru, trebalo je riješiti veliki problem – na koji način provesti akciju. Danima se ispitivao teren i proučavalo kretanje fašističkih patrola i agenata.

Ideju je razradio Mirko Dvornik, a Vinko Kaliterna nabavio crveno platno dugo sedam a široko dva metra. Zastavu je skrojila i sašila Vinka Mladinić-Bilač (Kliškić), a zatim ručno izvezla srp i čekić. Miloš Petrić nabavio je dinamit i štapin. Zajedno s Mirkom Dvornikom ugradio je eksploziv u napravu koja je, kad detonira, trebala omogućiti da se zastava razvije i zavijori.

Dan uoči Prvog maja Vinka Bilač i Miloš Petrić donijeli su u zvonik sv. Duje zamotuljak sa zastavom i ostavili ga na skrovitom mjestu. Sutradan je osvanuo kišni petak. U 10 sati u crkvi sv. Duje započela je misa, a Franka Gospodnetić i Mirko Dvornik krenuli su u konačnu fazu akcije. Došavši u crkvu kao turisti iz Zadra, oni su se, prema planu, po završetku mise trebali popeti na zvonik. Zadatak je bio vrlo opasan. Možda su Talijani našli zastavu pa postavili zasjedu. No, vremena za oklijevanje nije bilo.

Mirko i Franka uputili su se prema ulazu u zvonik ali su naišli na zaključana vrata. Dvornik se upustio u uvjeravanje čuvara crkve koji se, s ključevima zvonika u ruci, našao u blizini, da oni, zadarski turisti, silno žele vidjeti panoramu Splita sa sv. Duje, da drugi dan putuju i tko zna hoće li im se više pružiti prilika da je vide s takvog mjesta.

Čuvar se najprije nećkao, ali je na kraju popustio i otključao vrata. Kada su »zadarski turisti« došli do vrha zvonika bilo je 11,45. Preostalo je malo vremena da odmotaju zastavu, na krajeve pričvrste olovne kuglice, kapislu i kordu, i aktiviraju mehanizam.

U četiri minute do eksplozije morali su se spustiti sa zvonika, proći kroz Dioklecijanove podrume i izgubiti se među svijetom na Rivi.

Točno u 12 sati, samo što su stigli na Rivu, odjeknula je eksplozija, a sedam metara duga zastava zalepršala je visoko na katedralnom kampanelu. Isti tren nastala je uzbuna, Peristilom su se rastrčali naoružani karabinjeri, a agenti i vojnici u nevjerici su gledali prema zastavi. Istodobno, na ulice su se sjurili crnokošuljaši, počela je pucnjava, legitimiranja, hapšenja…

Nitko od Talijana nije imao hrabrosti ući u zvonik. Mislili su da su se u njemu skrili partizani, pa su zastavu nastojali skinuti rafalima.

Splićani su bili oduševljeni akcijom. Danima su prepričavali događaj, ponosni na one koji su pothvat izveli.

Gizdić, 1959., 201.-202.; Poruka borca, 10. rujna 1980., str. 17.

SLOBODARKA


Padaj silo i nepravdo,
Narod ti je sudit zvan.
Bježte od nas noćne tmine,
Svanuo je i naš dan.

Što smo bili sužnji nijemi,
Vični trpit svaki jad.
Naprednjaci sad smo smjeli
Slobode smo žedni sad.

Naše pravo ugrabljeno
Amo natrag dajte nam!
Ne ćete li, ne molimo
Dobit će ga narod sam.

Gospodari svog života,
Svoje duše ćemo bit.
Za slobodu doma, roda
Krvcu ćemo svoju lit.

Naša j’ ovo domovina,
Hrvatski smo narod mi!
Naša snaga i uzdarje
Srbi i Hrvati svi.

Od Dunava sve do mora
Jedna miso, jedan dom!
Kapa, fesi i klobuci,
Jedna vojska kano grom.

Napred složno vojsko pučka,
Nek silnici tresu se.
Što je nekad bilo naše,
Bit će opet naše sve!

PADAJ SILO I NEPRAVDO

Malo je poznato da je jedna od najomiljenijih pjesama, koja se pjevala u partizanskim redovima pod naslovom »Padaj silo i nepravdo«, djelo našeg Splićanina dr. Josipa Smodlake (vidi Priloge). Pod naslovom Slobodarka ona je prvi put objavljena 7. svibnja 1908.g. u listu »Pučka Sloboda«. Pjesma je u originalu imala sedam kitica od četiri stiha, od kojih se uglavnom pjevala samo prva i treća kitica. Kasnije su se tim kiticama obično nadodavale one u kojima se slavio težački pokret na Hvaru pod vodstvom Matije Ivanića.

Gradove smo vam podigli,
Turne, kule gradili,
od uvijek smo robje bili
i za vas smo radili.

Nevolja će biti vela
po palaci tvrdimi,
kad vidite da sa sela
s mašklinima gremo mi.

Nastati će novo doba
Matija Ivaniću,
ustati ćeš ti iz groba,
s tobom u boj poći ću.

Zastava će nova viti
iznad naših glava tad;
Radnik, seljak jedno biti -
isti im je trud i rad.

Pjesmu je uglazbio splitski skladatelj maestro Josip Hatze pod naslovom »Naprednjačka davorija« a izvedena je na otvaranju Hrvatskog doma (kasnije Sokolskog doma i Partizana u današnjoj Tončićevoj ulici) u Splitu 1907. godine. Ona je uskoro bila uvježbana najprije s pjevačkim zborom sveučilištaraca, a kasnije, kad je bila uvježbana, priključili su se seljaci i obrtnici.

Pjesma se prvi put, prema podacima dra Branka Radice, pjevala na ulicama Splita, u povorci koja je bila upriličena protiv takozvanih tolomaša (talijanaša), klera i konzervativnih stranaka, a za ostvarenje agrarne reforme. »Naprednjačka davorija« zazvučila je kao revolucionarna himna i postala brzo poznata ne samo u Dalmaciji već i izvan njenih granica.

Podaci su crpljeni iz kazivanja dra Branka Radice i iz knjige »Zapisi dra Josipa Smodlake«, izdanja Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb 1972, i iz spomen lista »Pučka sloboda« od 7. svibnja 1908. U izvornom obliku »Naprednjačka davorija« komponirana je za koncertno umjetničko izvođenje i u nju kompozitor Josip Hatze, u prvom izdanju iz 1907. godine, uvrštava I i II strofu Smodlakine »Slobodarke«. Kasnije, tokom vremena, pjesma doživljava preinaku riječi i melodije te dobiva naslov »Padaj silo«. Od Smodlakine »Slobodarke« u pojednostavnjenoj melodiji zadržane su I i II strofa, a nove 4 strofe (u dalmatinskoj čakavštini), koje su vezane uz pučki ustanak na otoku Hvaru pod vodstvom Matija Ivanića, napisali su, prema iskazu akademika Marina Franičevića, povjesničar umjetnosti Grgo Gamulin iz Jelse i zemljoradnik Ante Bojanić iz Vrisnika na Hvaru.

Ove 4 nove strofe oni su napisali 1935. g. poslije petomajskih izbora.

Nakon oslobođenja zemlje, Hatze »Naprednjačkoj davoriji« mijenja naslov, davši joj ime: »Padaj silo i nepravdo!«, dodavši još šestu strofu gore navedenih autora.

Vesanović, ‘Padaj silo i nepravdo’, Split, 1986-1988

PRVOMAJSKI »KONCERT« U SPLITSKOM ZATVORU

Povodom 1. maja 1942. splitska mladost, utamničena iza rešetaka talijanskog zatvora Općina, održala je koncert pjevačkog zbora zatvorenika, sjeća se jedan od tadašnjih članova zbora profesor Milivoj Lalin. Izvedbi su prethodili užurbani pokusi pod ravnanjem dirigenta-zatvorenika Fincija. Svi su bili nestrpljivi pred glavni nastup očekujući dirigentov znak. U dogovoreno vrijeme općinskom tamnicom i policijskim zatvorom zabrujali su akordi Internacionale, a odmah zatim i Hatzeove pjesme Padaj silo i nepravdo!

Ništa pjevače nije moglo zaustaviti osim brutalne sile zatvorskih čuvara i fašističkih agenata. Jedan od njih, crnokošuljaš Franceschetti, gromoglasnim urlanjem ubrzo je prekinuo koncert. Bio je bijesan zbog prkosne pjesme zatvorenika koji su pjevali radničku himnu i puntarski napjev, izbacio ih je iz ćelije u dugi hodnik i premlatio jednog po jednog. Nastup je završio teškim oteklinama po licu i modricama po tijelu, ali je crveni svibanj ipak obilježen i u tim uvjetima.

A tek sutradan, kad smo saznali da se na zvoniku svetoga Duje vijorila crvena zastava, veselju nije bilo kraja, kaže Lalin. Prvi maj slavili smo otvoreno u splitskim zatvorima, u talijanskim tamnicama, našli smo skrivene načine da ga obilježimo i u njemačkim koncentracionim logorima…

Milivoj Lalin, Simbol i snaga, Slobodna Dalmacija, 30. travnja i 1. svibnja 1971.

PARADA NA PRAZNOJ PJACI

Talijani su se spremali da veličanstvenom fašističkom paradom, 18. 5. 1942. g., proslave godišnjicu aneksije Splita »alla madre patria« i izdali proglas građanstvu da okite svoje domove (dijelili su talijanske zastave po kućama) i da masovno iziđu na ulice te dostojno proslave taj »značajni« datum. Nekoliko dana prije tog »značajnog« datuma počelo se po gradu potajno šaputati da nitko tog dana ne izađe iz kuće kome nije neophodno potrebno. Tako je i bilo.

Split je izgledao kao potpuno mrtav grad pa kad je »veličanstvena« fašistička povorka predvođena Galiardettom i svim hierarhima, stigla veselo pjevajući iz Bosanske ulice na potpuno praznu Pjacu, prodefilirala je pred Đovaninom Kokolon, koja se slučajno tu našla i vidjevši povorku stala u stavu »mirno« sa uzdignutom rukom na pozdrav. (Giovanina je bila jedna od popularnih splitskih ridikula).

Ovo sam ispričao kao očevidac, jer sam sve to vidio, sakriven iza zastora izloga naše kancelarije, koja se nalazila u prizemlju zgrade ondašnje »Ljubljanske banke« na uglu Narodnog trga i Martinskog prolaza.

Sergije Katalinić, Sjećanje na moj život, drugi dio, neobjavljeno, Zaklada Karlo Grenc

Samo je katedrala ostala pošteđena od savezničkih bombi

Köln. Samo je katedrala ostala pošteđena od savezničkih bombi

Iz Ratne Kronologije–SVIBANJ 1942.: CK KPJ IZDAO PROGLAS RADNICIMA JUGOSLAVIJE: POZIVA IH SE DA SE BORE PROTIV OKUPATORA, DA STUPAJU U REDOVE NOP JUGOSLAVIJE, DA PRIKUPLJAJU SREDSTVA ZA BORCE I DA RUŠE I UNIŠTAVAJU SVE ŠTO SLUŽI OKUPATORU – U LONDONU JE POTPISAN 20-GODIŠNJI UGOVOR O UZAJAMNOJ POMOĆI IZMEĐU VELIKE BRITANIJE I SSSR-A (26. SVIBNJA) – PRVI NAPAD SA 1000 BOMBARDERA RAZARA KÖLN (30. SVIBNJA)

LIPANJ

Sve više odlazaka u partizane – Stižu borci s Korčule – Vojno-političko savjetovanje na Vještić gori – Poslije mise u Prugovu održan prvi javni partizanski zbor – Redakcija Našeg izvještaja prelazi na Dinaru – Partizanske akcije u okolici grada – Mosorski partizani na Dinari – Nastavljaju se akcije protiv okupatora, sve brojnija hapšenja – Represija nad partizanskim obiteljima – Bastianini traži da se splitski željezničari zatvore ili premjeste u NDH jer su većinom komunisti – Učestalo mrčenje talijanskih natpisa – Crnokošuljaši oskvrnuli, opljačkali i uništili splitsku sinagogu – Na Pjaci lomača od pokućstva iz židovskog hrama i knjiga iz knjižare Morpurgo – Fašisti razorili kuću pekara Reića, protestirao nadbiskup – Prefektura: splitski profesori su subverzivni elementi – Osnovan općinski NOO Solina – Odbor narodne pomoći pomaže partizanske obitelji i žrtve fašističkog terora – »Nepoželjne elemente« Talijani prebacuju u NDH – Blagoslov za karabinjere – Malobrojni se učlanili u fašističko sportsko društvo – Iz Splita se ne može izaći bez posebne propusnice

1. lipnja

  • U Solinu, kod zaseoka Grubišići, osnovan je Općinski NOO Solina, u koji su izabrani: Martin Grubišić, Ante Gabelić, Palmina Grubišić, Branko Matković, Anka Bućan, Martin Mikelić i Ivo Žižić Lolić. Gizdić, 1942., 271.; Kronologija
  • Iz Blaca je na Dinaru upućena grupa od 73 nova borca koji su iz Splita i okolice stupili u partizane. Sa sobom su ponijeli 1200 kg hrane, odjeće i sanitetskog materijala te jednu radiostanicu. Gizdić, 1942., 272.; Kronologija
  • U Splitu su crnom bojom uprljane table s natpisima ulica: Glicerijeva ulica – Via Aureliano Imperatore i Salita Radovano-Scultore Spalatino (Dosud). Kronologija

2. lipnja

  • U Blacima je održana konferencija delegata svih seoskih i općinskih NOO-a kotara Solin, na kojoj je izabran Kotarski NOO u sastavu: Martin Grubišić, Palma Grubišić, Nikola Vučković, Dušan Tadin i Vlado Bubić. Na konferenciji je podnesen referat o političkoj situaciji i razvoju NOO-a. Gizdić, 1942., 272., Kronologija
  • U zoni Bilice kod Splita talijanski vojnici uhapsili su Vitu i Zvonka Jelasku, pronađene u poljskoj kućici. Posjedovali su dvije ručne bombe. Kronologija
  • Kamionima je u Omiš prebačeno 40 obitelji čiji se članovi nalaze u službi NDH, osim šest obitelji čiji su članovi težaci i starosjedioci te imaju svoje posjede u splitskom polju. Tih šest obitelji iseljeno je iz Splita kao nepoželjni element, jer su članovi njihovih obitelji 26. ožujka sudjelovali u demonstracijama žena na Pazaru. Kisić; Kronologija

3. lipnja

  • Grupa boraca koji su dobrovoljno stupili u partizanske redove iz Korčule je stigla u Rupotinu preko Splita. Upućeni su dalje na Mosor u sastav Mosorskog partizanskog odreda. Gizdić, 1942., 273.; Kronologija

4. lipnja

  • Na Vještić gori na Dinari počelo je trodnevno vojno-političko savjetovanje za Dalmaciju, koje je imalo ogroman značaj za daljnji razvoj NOB-a u Dalmaciji.

Savjetovanju su prisustvovala 34 delegata iz svih krajeva Dalmacije, osim iz sjeverne Dalmacije, Visa, Korčule, Pelješca i Dubrovnika.

Na dnevnom redu bila su sljedeća pitanja:

1. politička situacija i stvaranje JNOF-a, referent Ivo Amulić,

2. organizacijska pitanja, referent Andrija Božanić,

3. omladina, referent Ivica Kukoč,

4. rad AFŽ-a, referent Neda Marović,

5. narodna pomoć, referent Andrija Božanić,

6. vojna organizacija i njeni zadaci, referent Vicko Krstulović.

Na kraju je donesena rezolucija u kojoj su izneseni uspjesi, istaknuti nedostaci i postavljeni zadaci koji stoje pred NOP-om u cijeloj Dalmaciji, a posebno u Splitu. Kvesić, 323.; Gizdić, 1942., 278.-290.; Kronologija

5. lipnja

  • Proslavi dana talijanskih karabinjera, uz predstavnike civilne i vojne vlasti, prisustvovao je i biskup Klement Bonefačić, koji je karabinjerima podijelio blagoslov. Kisić; Gizdić, 1942., 274.; Kronologija
  • U Splitu je uhapšena Katica Mardešić, udana Bandalović, rukovodilac organizacije za prikupljanje Crvene pomoći u Splitu, s još 19 suradnika koji su predani Specijalnom sudu za Dalmaciju. Kronologija

6. lipnja

  • Prefektura Split obavijestila je guvernera Dalmacije da gotovo svi profesori splitskih srednjih škola nastavljaju s antitalijanskom subverzivnom djelatnošću među učenicima.
  • Iz nove bolnice[83] u Splitu, gdje se nalazio na liječenju, pobjegao je zatvorenik Piplović kojeg su talijanski fašisti ranije uhapsili zbog aktivnosti u NOP-u. Kronologija

7. lipnja

  • U selu Prugovo, pred crkvom poslije nedjeljne mise, održan je prvi javni partizanski zbor u Solinskom kotaru. Predstavnici NOP-a i komandir Solinske leteće čete govorili su okupljenom narodu o ciljevima NOB-a i pozvali ga u borbu protiv okupatora i ustaša. Gizdić, 1942., 276.; Kronologija
  • U Splitu je prefekt Zerbino otvorio izložbu talijanske umjetnosti koju su organizirali fašisti. Izloženi su radovi jedanaest slikara i tri kipara koji su rođeni ili nastanjeni u Splitu. Prilikom otvaranja poduzete su posebne mjere osiguranja. Mjesni komitet KPH Splita i organizacija NOP-a poduzeli su mjere da narod bojkotira ovu fašističku manifestaciju. Il popolo di Spalato; Kisić; Gizdić; 1942., 293.; Kronologija

8. lipnja

  • U Splitu su talijanski okupatori počeli pripreme za proslavu dana Kraljevske mornarice. Tim povodom NOO Splita izdao je letak u kome poziva građane da ne prisustvuju proslavi i ne ističu zastave na radnjama i kućama. Narod se odazvao tom pozivu pa je proslava propala. Kisić, Gizdić, 1942., 278., Kronologija
  • Prilikom spuštanja u splitskoj luci, zbog kvara na motoru, oštećeni talijanski vojni hidroavion udario je u obalu. Lakše povrede zadobili su posada aviona i general Armellini, komandant 18. armijskog korpusa, koji se nalazio u avionu. Kisić; Kronologija

9. lipnja

  • U Splitu je bočicama crnila uprljana tabla koja je nosila naziv Via Roberto Ghiglianovich (Ulica Jurja Bjankinija). Kronologija
  • U Splitu su na Trgu Vittorio Emanuele (Narodni trg, Pjaca) crnokošuljaši tukli i hapsili više osoba zbog nepoštivanja fašističke ceremonije koja se održavala pred sjedištem Dopolavora. Kisić; Kronologija
Skupina splitskih studenata fašista u blizini Gusareva doma kojeg su Talijani bili pretvorili u sjedište fašističke studentske organizacije GUF. Snimka je napravljena prilikom ispraćaja nekoliko prisutnih na front

Pred odlazak na front. Skupina splitskih studenata fašista u blizini Gusareva doma kojeg su Talijani bili pretvorili u sjedište fašističke studentske organizacije GUF. Snimka je napravljena prilikom ispraćaja nekoliko prisutnih na front

Policijska blokada u zadnji čas omela je dugo pripremanu bombašku akciju komunista na okupatorski mimohod na Rivi

Dan talijanske mornarice. Policijska blokada u zadnji čas omela je dugo pripremanu bombašku akciju komunista na okupatorski mimohod na Rivi

10. lipnja

  • U Splitu, prilikom proslave Dana Kraljevske mornarice, na Hitlerovoj obali održana je parada kojoj su prisustvovale najviše fašističke i političke ličnosti grada i Provincije. Mjesni komitet KPH Splita je planirao da se za vrijeme svečanosti s tavana zgrade, koja se nalazila preko puta podignute tribine, bace bombe. Fašistička policija je blagovremeno blokirala prilaze tribini i okolnim zgradama pa rodoljubi određeni za bacanje bombi nisu mogli ući u određenu zgradu. Tako je ova, dugo pripremana i dobro zamišljena akcija komunista Splita propala. Gizdić, 1942., 302.; Kronologija
  • Na kupalištima Bačvice i Firule talijanski fašisti pokupili su kupače i natjerali ih da prisustvuju proslavi Dana mornarice koja se održala na Hitlerovoj obali. One koji su odbili tukli su i odvodili »crnom maricom« u zatvor. Kisić, Kronologija

11. lipnja

  • U Splitu, na tavanu zgrade Pezzoli iz koje je trebalo dan ranije baciti na fašiste bombu koja se nalazila preko puta podignute tribine na Hitlerovoj obali[84] Talijani su pronašli četiri ručne bombe, dva pištolja s municijom, dvije fašističke crne košulje s kravatama i jedan konop s kukom, koji je trebao poslužiti za spuštanje nakon izvršenja zadatka.

Preko trgovca (talijanaša) Markovine, u čijoj su radnji košulje kupljene, utvrđeno je da ih je kupila (omladinka) Slavica Martinović na iskaznice za kupovinu odjeće izdane Frani Reiću, čiji su sinovi trebali baciti bombu na tribinu. Gizdić, 1942., 303., Kronologija

  • U Voljaku je održan sastanak članova Mjesnog komiteta KPH Splita i drugova koji su dan ranije trebali baciti bombe na fašiste za vrijeme proslave Dana mornarice.

Analiziran je neuspjeh akcije i zaključeno da se drugovi koji su bili planirani za bacanje bombi upute u partizanske jedinice na Dinaru.

Osim toga, na sastanku je zaključeno da se redakcija i tehnika Našeg izvještaja iz Splita prebace na Dinaru, jer više nisu postojali uvjeti za izlaženje lista u gradu. Gizdić, 1942., 302., Kronologija

  • Fašisti su opljačkali i do temelja razorili kuću pekara Reića, a njega i članove obitelji, među kojima su bili dida i none stariji od 80 godina, i sin od devet godina, uhitili i odveli na policiju. Stanovnici Splita bili su zgroženi svirepošću fašista, a protiv takvog postupka protestirao je i biskup Bonefačić.

Slavica Martinović izbjegla je hapšenje. Gizdić, 1942., 303.; Kronologija; Reić

12. lipnja

  • U Splitu je veliki broj fašista iz crnokošuljaškog bataljuna Toscana pod komandom svojih oficira upao u sinagogu, koju su potpuno opustošili. Vrijedne predmete su odnijeli, a od namještaja su zapalili lomaču na Trgu Paizza dei signori. Židove koji su se zatekli u sinagogi maltretirali su, a jedan je pretrpio takve povrede da je prebačen u gradsku bolnicu.

Nakon toga su na raznim mjestima u gradu opustošili trgovine čiji su vlasnici bili Židovi: parfumeriju Luxol, trgovinu cipela Pia, knjižaru Dalmacija i druge. Izvještaj prefekta u Splitu od 14. lipnja 1942., 2./ 356.; Kisić; Kronologija

  • Oko 17 sati, pomoću ljuske od jajeta napunjene crnilom, zaprljana je mramorna spomen-ploča povodom ulaska talijanskih trupa u Split. Učinio je to omladinac Zvonko Tijardović. Karabinjeri su ga primijetili i na njega otvorili vatru, ali on je na biciklu uspio pobjeći. Brzojav Guvernatorata Dalmacije od 16. lipnja 1942., 2./ 361.; Kronologija
  • Na Trgu Vittorio Emanuele fašisti su tukli mladost koja nije htjela slušati talijansku glazbu. U zadnje vrijeme, ako vojnička glazba svira na Trgu, mladost ode šetati na Obalu i obratno, ako glazba svira na Obali, mladost odlazi na Trg. Kisić; Kronologija
  • U Splitu je fašistička policija uhapsila 92 rodoljuba, pod raznim sumnjama. Povod za hapšenja bile su sve smjelije i brojnije akcije protiv okupatora. Izvještaj Komande 107. legije crnih košulja od 1942., 2./ 360.; Kisić; Kronologija

13. lipnja

  • Po odluci Štaba IV. operativne zone, na Dinaru je krenula Mosorska partizanska četa, radi ulaska u sastav bataljona koji se trebao formirati.
Talijani su na prugu Split–Knin morali dovesti oklopni vlak

Oklop. Talijani su na prugu Split–Knin morali dovesti oklopni vlak

Na putu za Moseć četa je kod Dugopolja porušila željezničku prugu, a kod Koprivna telefonsko-telegrafsku liniju. Na Mosoru je ostala samo grupa partizana s Ljubom Dumičićem na čelu. Gizdić, 1942., 310.; Kronologija

  • Guverner Dalmacije Bastianini uputio je brzojav Ministarstvu vanjskih poslova u Rimu, u kojem traži da se hrvatski željezničari na stanici u Splitu premjeste i zamijene sa sto talijanskih željezničara koji se već nalaze u Splitu. Bastianini optužuje hrvatske željezničare da su većinom komunisti, da su neprijatelji Italije, fašizma i Poglavnika. Traži da se željezničari ili zatvore ili da ih hrvatsko Ministarstvo prometa premjesti na druge stanice. Brzojav Guvernatorata Dalmacije od 13. lipnja 1942., 2./352.; Kisić; Kronologija
  • Talijanski fašisti zatvorili su kavanu Central (Matić) na Trgu Vittorio Emanuele (Narodni trg). Na Trgu ispred kavane nema više stolova. Kisić; Kronologija
  • Očišćene su ulice od stakla i smeća od porazbijanih židovskih dućana. Na Trgu Vittorio Emanuele očišćeno je mjesto na kojem je zapaljeno pokućstvo iz sinagoge. Kisić
  • U Splitu su talijanski fašisti uhapsili oko 50 željezničarskih činovnika i namještenika zatečenih na stanici. Hapšeni su i po ulicama Splita svi koji su imali na kapi željeznički znak NDH. Kisić; Kronologija

14. lipnja

  • Talijanske vlasti u Splitu pozvale su nogometaše da u 18 sati dođu na igralište Bruno Mussolini (igralište Hajduka, Stari plac) radi učlanjivanja u novoosnovani klub Calcio, prijeteći da će se voditi računa o odsutnima. Bez obzira na prijetnje, vrlo mali broj nogometaša se učlanio u fašistički klub. Il popolo di Spalato; Kronologija
  • Između Kučina i Žrnovnice dvojica partizana iz Solinske grupe u zasjedi su sačekali dvojicu ustaša koji su iz Mravinaca išli u Omiš gdje su radili u ustaškoj službi, i zarobili ih.

Jedan je poslije saslušavanja na Mosoru osuđen na smrt, a drugi je pušten, jer nije bio kompromitiran i iznio je spremnost pomagati NOP-u. Gizdić, 1942., 307.; Kronologija

  • Na bolničkom bastionu pokrivena je bijelom plahtom tintom zaprljana ploča. Kisić

16. lipnja

  • U Splitu su uhapšeni Ivan Filipović iz Opuzena i njegova djevojka Ana Pongrac. Kod njih je pronađena ručna bomba i minsko punjenje s kilogramom eksploziva. Zbog pripadanja NOP-u uhapšena je i Židovka Edita Loewenstein iz Sarajeva. Kronologija

17. lipnja

  • Fašisti su u Splitu uhapsili Mandu Briševac-Roglić i Jozu Kuštre iz Radunice (Via Antonio Radman) br. 20, zbog posjedovanja oružja. Iz istog razloga uhapšen je i Stanko Androja, nastanjen u istoj ulici, iz kuće br. 19. Kronologija
  • Partizanski punkt u Moseću napali su ustaše i žandari iz Muća i Ogorja. Tu su se zatekle Mosorska i Trogirsko-rogoznička partizanska četa koje su bile na putu za Dinaru. U jednodnevnoj borbi ustaše i žandari su u paničnom bijegu odstupili, uz gubitke od dva mrtva i tri ranjena. Partizani nisu imali gubitaka. Među poginulima bio je Elez, ustaški organizator u Ogorju. To je izazvalo raspad ustaške milicije u selima južno od Svilaje. Gizdić, 1942., 312.; Kronologija

18. lipnja

  • U Splitu je uprljana crnilom zidna tabla s nazivom Piazza Vitorio Emanuele III., zatim natpis na restoranu Giovinezza i natpisi na tablama koje su nosile nazive ulica: Via Guido Pallotta, Via Antonio Lubin i Via Principe di Piemonte.

Zbog toga su uhapšeni Marčelo Njegovan iz Plinarske 14, fotograf star 17 godina, i Nikola Blašković iz Solinske ulice, soboslikar, također 17-godišnjak. Izvještaj Prefekture u Splitu od 20. lipnja 1942., 2./ 369.; Kronologija

19. lipnja

  • Grupa partizana upala je u službenu prostoriju željezničke stanice Kaštel Stari i zapalila namještaj, a telegrafske uređaje uništila. Zbog te akcije Talijani su pohapsili neke željezničare i radnike s pruge. Gizdić, 1942., 320.; Kisić; brzojav Guvernatorata Dalmacije od 20 lipnja 1942., 2./ 368.

20. lipnja

  • Bočicama crnila u Splitu je uprljana tabla koja je nosila naziv Via Ruggero Boscovich. Kronologija
  • Na Dinari je iz Mosorske i Trogirsko-rogozničke čete formiran Drugi bataljon Srednjodalmatinskog partizanskog odreda. Za komandanta je postavljen Srećko Reić Petica, a za zamjenika Jakša Baučić. Komesar je bio Gašpar Bergam, a zamjenik Nikola Repanić Gandi. Gizdić, 1942., 337.; Kronologija
Žene solinskog bazena koje su u karavani na Kozjak nosile hranu i opskrbu za partizane

Karavane. Žene solinskog bazena koje su u karavani na Kozjak nosile hranu i opskrbu za partizane

21. lipnja

  • Bez posebne propusnice nikome nije dozvoljeno izaći izvan granica grada Splita. Crne košulje su jučer u gradskom perivoju tukle nekog učenika koji nije imao iskaznicu GIL-a. Kisić
  • Guverner Dalmacije Bastiniani izvijestio je Mussolinija da je 7. lipnja uputio poziv svim partizanima rođenim u Dalmaciji da se do 22. lipnja vrate svojim kućama i prijave karabinjerima. Ujedno obavještava o represivnim mjerama koje će poduzeti protiv partizanskih obitelji. Kronologija; izvještaj guvernera Bastianinija od 21. lipnja 1942., 2./ 371.
Iz podinarskih sela žene su nosile hranu partizanima

Pod Dinarom. Iz podinarskih sela žene su nosile hranu partizanima

22. lipnja

  • Uz podršku fašista, u Splitu je počeo izlaziti četnički list Slobodna Srbija, u kojem se napadaju partizani i komunisti, a šire velikosrpske ideje. Gizdić, 1942., 327.; Kronologija

23. lipnja

  • U mjestu Police grupa od 20 partizana upala je u prostorije kamenoloma koji je pripadao tvornici cementa Dalmacija u Kaštel Sućurcu.

Tom prilikom zapaljeno je pogonsko gorivo i oštećena su razna postrojenja i strojevi, a transmisijsko remenje su odnijeli partizani. Kamenolom je tada prestao s proizvodnjom. Kronologija; izvještaj Guvernatorata Dalmacije od 23. lipnja 1942., 2./373.

  • U Splitu su uhapšeni Božo Radmilović iz Milićeve ulice i Milivoj Petrić iz Ulice vojvode Putnika (Via Coridano Cippico) br. 8. Optuženi su da su 20. lipnja bacili bočicu crnila na zidne table s nazivima splitskih ulica. Kronologija
  • Prefekt je odredio da od 23. lipnja u svim općinama Provincije coprifuoco počinje u 21, a završava u 5 sati. Il popolo di Spalato; Kisić

26. lipnja

  • U Splitu su fašisti uhapsili novinara Šerifa Šehovića, bivšeg urednika Novog doba, pod optužbom da se bavi antifašističkom djelatnošću i da je suradnik NOP-a. Kisić; Kronologija

27. lipnja

  • Odlukom PK KPH za Dalmaciju, iz Splita se u Solin seli tehnika na kojoj je štampan Naš izvještaj. Nešto kasnije tehnika je prebačena na Dinaru u sjedište Štaba IV. operativne zone. Kvesić, Zbornik br, 5, 153.

28. lipnja

  • Kod Vrlike su ustaše i domobrani uhvatili Zdenka Antina Brlića i Mirka Ivanova Brlića iz Splita pod sumnjom da su partizani, i predali ih talijanskoj vojsci u Vrlici. Kronologija
  • U Splitu je prefekt Paolo Zerbino uputio naredbu svim karabinjerskim stanicama i policijskim organima da pristupe hapšenju svih članova partizanskih obitelji i da ih upute u logor na Molatu, koji je organiziran upravo zbog toga. Kronologija; brzojav Guvernatorata Dalmacije od 23. lipnja 1942., 2./ 376.

30. lipnja

  • Odbor narodne pomoći u Splitu je podijelio 28.708 lira članovima 68 obitelji partizanskih boraca i žrtava fašističkog terora. Kronologija

130 NOVIH BORACA

Iz Splita i okolice stupilo je u partizane oko 130 novih boraca, od kojih je trebalo uskoro formirati Treći bataljon Srednjodalmatinskog NOP odreda. Kronologija

VRANJIČKI AFŽ

U Vranjicu je formirana organizacija Antifašistički front žena. Kronologija

TALIJANSKI AKADEMICI:
UKLONITI GRGURA I LUČKU KAPETANIJU,
SRUŠITI KATEDRALNI KOR, ZGRADE NA PERISTILU…

Tijekom fašističke uprave 1941.-1943. godine, talijanski akademici načinili su planove za sveobuhvatni diradamento (prorijeđenje guste urbane strukture): uklonjen je Meštrovićev Grgur Ninski s Peristila te prigradnja vojne pekare uz istočni zid Palače. Palaču je trebalo izolirati s tri strane, osobito s južne, uklanjanjem Lučke kapetanije, arkade kriptoportika htjelo se rekonstruirati, a kuće srušiti: »To će vratiti najuzvišeniji prizor rimske veličine koji se može zamisliti. Palača će izdaleka posjetioca pozdravljati rimskim pozdravom, a kroz ponovno otvorene arkade prodrijet će zrak i vratiti život i zdravlje starom dijelu grada«. Trebalo je srušiti i kor katedrale, osloboditi zapadnu stranu Peristila rušenjem zgrada iznad kolonade, izolirati antičke dijelove na Željeznim vratima…

Početkom Drugog svjetskog rata postojao je plan talijanskih akademika da se obje kasnogotičke kule, odnosno ostaci Kaštela izoliraju, ali grubo zadirući u urbanistički kontekst.

Joško Belamarić, Freud u Splitu, Split, 2006., str. 58

BOLNICA NA STRANI NOP-a:
SPLITSKI LIJEČNICI ZA VRIJEME NOB-a

U Splitu je od samog početka rata djelovao Odbor za zdravstvo, koji su činili dr. Silvije Altaras, dr. Milivoj Visković, dr. Aleksije Rožić, mr. ph. Hrvoje Tartaglia, dr. Lavoslav Kraus, dr. Bartul Gizdavčić i veterinar Katunarić.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata gotovo cjelokupno osoblje splitske Gradske bolnice ilegalno je djelovalo i tako dobro funkcioniralo da nikad nije provaljeno.

Ilegalna zdravstvena služba djelovala je naročito na intenzivnoj njezi, osim u Općoj gradskoj bolnici i u Higijenskom zavodu, međutim treba istaći da je u mnogim akcijama sudjelovalo gotovo cjelokupno medicinsko osoblje Splita.

Nakon pada Kraljevine Jugoslavije i dolaska Talijana u Split, zatvori se pune rodoljubima. Zatvorenicima čiji su životi bili ugroženi počinje pomagati zatvorski liječnik dr. Petar Vitezica kojemu je radnik brodogradilišta Vicko Ružić prenio direktivu Partije da se prihvati te dužnosti. Tri puta tjedno pregledavao je zatvorenike u zatvoru sv. Roko. Od 1941. do 1943. g. dr. Vitezica postao je glavna veza između zatvorenika i vanjskog svijeta, u zatvor je donosio vijesti, pisma, literaturu, a iz zatvora iznosio pisma i vijesti obiteljima.

Specijalni kurir Tonči Vukušić dolazio je svaki dan na Pazar i tu čekao dr. Vitezicu s materijalima za zatvor. Kada je dr. Vitezica izišao iz zatvora, čekala ga je kurirka kod sv. Duje i preuzimala poštu iz zatvora.

Šifrirani potpis viteza među doktorima, dr. Petra Vitezice: križić na kraju potpisa na uputnici za bolnicu značio je – ovaj zatvorenik je zdrav ali ga treba tretirati kao teškog bolesnika

Potpis koji je odlučivao o životu i smrti. Šifrirani potpis viteza među doktorima, dr. Petra Vitezice: križić na kraju potpisa na uputnici za bolnicu značio je – ovaj zatvorenik je zdrav ali ga treba tretirati kao teškog bolesnika

Talijani su imali povjerenja u dr. Vitezicu, koji je govorio talijanski, nije nikada bio kompromitiran, te ga nikada nisu pretraživali. Dr. Vitezica imao je u zatvoru pomagače, to su bili bolničari Tonči Hrepić i Dinko Jurjević, a veliku pomoć pružao mu je zatvoreni liječnik dr. Ernest Žunković, jedan od organizatora ustanka na Hvaru. Dr. Vitezica bio je povezan u Općoj bolnici Grad s dr. Vidovićem, dr. Jerkovićem, dr. Simunićem i dr. Hrušom, a u vezi je bio i s drugim liječnicima. U bolnici na Firulama najviše je surađivao s dr. Poklepovićem i dr. Silobrčićem.

Posebno važna veza bila je s Higijenskim zavodom. Njihovi nalazi spasili su mnoge zatvorenike koje je čekalo dugogodišnje tamnovanje, a često i smrt. Veza dr. Vitezici bili su dr. Sonja Mikačić, dr. Urlić i dr. Simo Janković. Bilo je dogovoreno da ako dr. Vitezica ispod potpisa povuče crtu, znači da je zatvorenik u velikoj opasnosti, te je nalaz trebao biti pozitivan na neku zaraznu bolest (njih su se Talijani posebno bojali).

Među mnogima koje je uz pomoć drugih liječnika i rodoljuba spasio dr. Vitezica bio je i Vladimir Marković Inđo (bombaš, borac Prvog splitskog partizanskog odreda). Prema uputama dr. Vitezice simulirao je ludilo, pa su ga Talijani prebacili u šibensku ludnicu. Šibenski rodoljubi uspjeli su mu organizirati bijeg, a nakon bijega priključio se partizanima.

Antu Jurjevića Baju inficirao je dr. Vitezica difterijom (koju nije dobio), te su ga Talijani odmah iz zatvora Sv. Roko prebacili na zarazni odjel na Firulama. Tamo mu je organiziran bijeg.

Dr. Vitezica je svojim djelovanjem spasio mnoge zatvorene rodoljube. Bio je veliki čovjek, patriot i humanist. Nakon njegove smrti 1970. u njegovu čast splitski Dom zdravlja nosio je (do 1990.) ime Dr. Petar Vitezica.

Ravnatelj bolnice i šef Internog odjela dr. Dujo Karaman i šef Zaraznog odjela dr. Mladenko Tocigl, obojica Talijani, mnogo su vidjeli, mnogo znali o djelovanju liječnika u bolnici, ali nikad nisu ništa izdali. Prema riječima dr. Frane Bulića, dr. Karaman je znao za ilegalni rad liječnika i samo zahvaljujući njegovoj šutnji taj rad je bio moguć. Da je htio, većina liječnika našla bi se u zatvoru ili logoru.

Dr. Mladenko Tocigl, pedijatar, nije prihvatio fašizam, radio je razne usluge i pomagao NOP.

Kroz bolnice Grad i Firule prošlo je više od 350 zatvorenika, a u Zaraznom odjelu bila su smještena 172 zatvorenika, među ostalima Ivan Lučić Lavčević, Ante Jurjević Baja, Vjekoslav Cvrlje, Petar Šegvić, Mira Mikačić, Ranko Pavela i drugi. Osoblje bolnice sudjelovalo je u organiziranju mnogih uspješnih, ali i neuspješnih bjegova boraca iz bolnice: Ivana Lučića Lavčevića, Veljka Maskarelija, Mare Miranović-Cmojovke, a iz improvizirane bolnice u starom Sjemeništu i u neuspjelom bijegu Rade Končara.

Krajem 1941. dr. Visković kao rukovodilac Akcionog odbora liječnika delegiran je u ilegalni Akcioni odbor intelektualaca, a 6. travnja 1942. kao predstavnik Odbora intelektualaca ušao je u prvi ilegalni NOO grada Splita.

Zbog takve aktivnosti liječnika krajem 1942. i početkom 1943., fašisti su izbacili 22 liječnika i liječnika volontera iz bolnice. Među njima bilo je i osam studenata medicine. Usprkos tome ilegalni rad je nastavljen, a u njemu je sudjelovalo gotovo cjelokupno osoblje.

U bolnici su neki rodoljubi umrli od posljedica strahovitog mučenja u zatvorima. Fašisti su od liječnika tražili da kao uzrok smrti navedu nagle srčane bolesti. Niti jedan liječnik na to nije pristao, bez obzira na posljedice upisivao se pravi uzrok smrti. Tako je dr. Ivo Stalio smijenjen s dužnosti šefa Kožno-veneričnog odjela u Općoj bolnici jer nije htio napisati lažan uzrok smrti za rodoljuba Jerka Ivančića koji je umro od posljedica paljenja nogu, što su učinili policajci za vrijeme istrage u zatvoru.

Treba istaknuti i djelovanje bolničkog svećenika, kapelana don Žarka Devića, koji je ispod mantije stalno iznosio lijekove, zavoje, instrumente i ostali sanitetski materijal, te ga predavao na određeno mjesto, a njegova kancelarija služila je za održavanje sastanaka i dogovora liječnika pristalica NOP-a.

I nekoliko časnih sestara na čelu s č.s. Klementinom radilo je za NOP. Sestra Klementina se s još jednom časnom sestrom poslije kapitulacije Italije priključila Narodnooslobodilačkoj vojsci.

Za vrijeme rata iz bolnice su u partizane otišli dr. Izidor Perera-Matić, dr. Krsto Rudan, dr. Ljubomir Buljević i dr. Silvije Altaras, koji su u ratu poginuli.

Otišli su i živi dočekali kraj rata dr. Frane Bulić, dr. Ivan Tomaseo, dr. Aleksije Ružić, dr. Dinko Maroević, dr. Oresto Hruš, dr. Ljubomir Kraljević, dr. Augustin Jakobušić, dr. Ante Premeru, dr. Dušan Vlašić, student Ratko Viličić, Martin Britvić i mnogi drugi.

Većina splitskih liječnika, ali i ostalih djelatnika u bolnicama, stali su na stranu NOP-a, pružali su svoju nesebičnu pomoć bolesnicima, ozlijeđenim partizanima, kao zatvorenicima.

Dr. Frane Bulić i suradnici: Opća bolnica u Drugom svjetskom ratu(1941.-1944.), 37-42; Split, 1984. g., 190 godina splitske bolnice; Andrija Križević, Šibenski proces Radi Končaru i drugovima 1942., IHRPD, Split, 1985., 61-68

OSUĐENI NA SMRT GLAĐU

Neposredno pred napad Njemačke i Italije na Jugoslaviju, u kaznionici Lepoglava nalazile su se desetine zatvorenika iz Dalmacije. Dio njih oslobođen je neposredno pred rat dok su ostali, zahvaljujući reakcionarnom dijelu HSS-a, predani ustašama po uspostavljenju NDH. Među njima su bili Splićani: Vinko Aljinović, Duško Mrduljaš, Nikola Podrug, Ivo Senjanović, Ivan Siriščević, Armando Paparela, Ivan Benevoli, Josip Treursić, Anton Treursić, Josip Antonini, Vlado Boban, Lovre Borovčić Kurir i Petar Cecić, svi uhapšeni 1940. godine, te još Grubić Nedjeljko iz Solina i Kapov Frane iz Kaštel Kambelovca.

22. lipnja 1941. ustaše odvode Duška Mrduljaša i Nedjeljka Grubića, uz Lovru Šperca iz Omiša te dvojicu zatvorenika iz Mostara, na rad u Vinicu kod Varaždina. Po završetku dnevnog posla ustaše im narede da legnu na cestu te ih zatim likvidiraju udarcima krampova.

Ostatak grupe Splićana, s drugim zatvorenicima, seli se iz zatvora u zatvor da bi 23. prosinca 1941. bili prebačeni u Jasenovac, a 9. siječnja 1942. u logor Stara Gradiška. Ustaše su se posebno okomili na Hrvate komuniste, što je značilo imati sigurnu vizu za smrt.

Dana 27. ožujka 1942., po naređenju iz Zagreba, pozvano je dvadeset logoraša koji su bili zatvoreni u ćelije smrti. Oni su bili osuđeni na smrt glađu! U ovoj grupi, pored ostalih, bili su i Splićani: Vinko Aljinović, Nikola Podrug, Josip Treursić, Antun Treursić, Josip Antonini, Ivan Benevoli i Armando Paparela. Agonija umiranja trajala je od pet do 57 dana. Prvi je umro peti dan Nikola Podrug koji je već prije zatvaranja bio bolestan i u agoniji, Antun Treursić 34. dan, Josip Antonini 39. dan, Ivan Benevoli 41. dan, Vinko Aljinović 47. dan, Armando Paparela 49. dan te posljednji od Splićana Josip Treursić 57. dan.

Ćelije su se otvarale samo onda kada su se iznosili mrtvi ili kada su pojedince vodili onako iscrpljene na saslušanja gdje su ih podvrgavali sadističkom mučenju. Umrle logoraše ustaše su tajno iznosili iz ćelija i nitko nije mogao biti viđen. Jedino je Vinko Aljinović bio na kratko vrijeme ostavljen u jednoj šupi, gdje su ga vidjeli neki zatvorenici. Na njemu je bila još samo njegova crna kosa, bio je neobrijan, bez ijednog zuba, koje su mu djelomično ustaše izbili prilikom saslušavanja, a djelomično su mu ispali u toku gladovanja. Njegovi dugi tanki prsti bili su bez nokata, vidjele su se samo tanke kosti od prstiju. Pošto je uvijek imao običaj gristi nokte kada je bio uzbuđen, pretpostavlja se da je u agoniji izgrizao nokte do kostiju.

Nakon ove grupe, na istu smrt glađu došla je na red druga grupa od 47 logoraša, a među njima Ivan Sirišćević i Frane Kapov iz Kaštela. Nakon suglasnosti iz Zagreba, 5. srpnja 1942. ova je grupa smještena u ćelije smrti. U 3. ćeliji smješteno je 39 logoraša. Dana 8. srpnja, isprovocirani od ustaša, 30 logoraša je na juriš izišlo iz ćelije i goloruki nisu stigli dalje od dvorišta jer su bili u kratko vrijeme svi likvidirani, a među njima Siriščević i Kapov. Od preostalih logoraša, koji nisu izišli na juriš, petorica su umrla 27. dana, a preostala četvorica, potpuno iznemogla, bila su taj dvadeset sedmi dan zaklana.

U ostalim ćelijama bilo je osam logoraša koji su nakon 12 dana gladovanja izvađeni iz ćelija smrti jer su bili potrebni kao zanatlije i tako su spašeni, i to na intervenciju ustaškog poručnika Nemeta,[85] rukovodioca ustaške logorske radne službe, kojem su ti logoraši bili potrebni kao radna snaga. Dakle od 15 Splićana, koji su 1941. g. predani ustašama iz Lepoglave, spašena su i dočekala su kraj rata samo njih trojica, Ivo Senjanović i Lovre Kurir, koji su bili prebačeni na rad u Njemačku, a odatle su prešli u partizane, te Boban Vlado koji je 1943. pušten iz zatvora te bio jedan od organizatora 4. splitske brigade nakon kapitulacije Italije. Posljednji iz ove grupe Petar Cecić bio je pušten iz logora, ali je ponovno uhapšen u Zagrebu i prebačen u Lepoglavu gdje je zaklan zajedno s ostalim zatočenicima neposredno pred oslobođenje logora.

Derviš Sarač, na temelju pisanih sjećanja sudionika ovih događaja

TRI UDARA NA REIĆEVE

Brojne splitske obitelji našle su se za okupacije pod udarom talijanskog i njemačkog okupatora i ustaša, izloženi teroru, progonu i mučenjima. Među njima i Reićevi (Kranjac), stara splitska obitelj iz Veloga Varoša.

Još 1942. godine, kaže Lovre Reić, talijanski su se fašisti urotili protiv mojih s do tada neviđenom brutalnošću. U zatvor i internaciju završili su svi: od 82-godišnjeg djeda Lovre do najmlađeg člana, 9-godišnjeg sina i unuka Vinka. Samo su sinovi, Lovre i Stanko, izbjegli zatvaranje jer nisu bili u kući. Znatna imovina obitelji tom je prilikom opljačkana ili uništena, a brojna porodica ostala je bez sredstava za život i »građanskih prava«.

Nakon povratka iz zatvora i internacija Reićevi su nastavili živjeti u improviziranom potkrovlju na Solinskoj cesti u tzv. »popovoj kući«. Preživljavali su od onog što su im donosili prijatelji i susjedi. Dani kapitulacije Italije donijeli su im nova stradanja. Njemački okupator prodirao je u Split preko Splitskog polja gdje su mnogi Splićani bili našli zaklonište od bombardiranja i nadolazećih borbi. Tako su se i Reićevi našli u svome, od Talijana uništenom vinogradu na Kocunaru. Tu je izviđačka patrola SS-ovaca teško ranila majku Maricu. Pokušavajući se skloniti od Nijemaca, rafal njihova puškomitraljeza ‘šarca’ dohvatio joj je rebra i nadlakticu. Nakon toga, početkom 1944., od gladi umire dida Lovre, prognanik i zatvorenik talijanskog fašizma. Bio je najstariji u obitelji.

Noću uoči dana grada i svetoga Duje, 7. svibnja 1944. godine, izvršen je treći udar na napaćenu obitelj. Okupatorsku torturu nad obitelji Reić nastavljaju domaći kvislinzi, ustaše. Policijski agenti režima NDH-a s revolverima u rukama provaljuju vrata stana i uz buku, viku i tučnjavu traže sina Lovru, partizana. Prva žrtva bila je majka Marica. Udarili su je drškom pištolja. Srušila se mrtva na pod.

Dan nakon majčinog pogreba ponovno stiže ustaška policija i odvodi u zatvor Franu Reića, udovca, njegovog sina Stanka, kći Nikolinu (Seku) i strinu Matiju dok najmlađi 11-godišnji Vinko izbjegava još jedno hapšenje i zatvor zanoćivši kod tete Ane Katunarić. Za koji dan bio je u Dolcu i postao najmlađi borac Mosorskog partizanskog odreda. Već sutradan imao je vatreno krštenje kada je njegova jedinica napala neprijatelja u Trilju i Gardunu i oslobodila ta mjesta. Nakon bitke, s dječjim ponosom, sprovodio je zarobljene ustaše.

LOMAČA NA PJACI

Poslijeratna obnova pločnika oštećenog fašističkom lomačom na Narodnom trgu u Splitu

Lomača na Pjaci. Poslijeratna obnova pločnika oštećenog fašističkom lomačom na Narodnom trgu u Splitu

Grupa crnokošuljaša mjesnog bataljuna M, predvođena splitskim fašistom Giovannijem Savom, 12. lipnja provalila je u sinagogu za vrijeme molitve. Prvo su se obrušili na prisutne Židove, palicama su udarali staro i mlado. Neki su uspjeli pobjeći kroz prozore u Get, a pedesetak ih je bilo ranjeno. Zatim su bjesomučno navalili na sam hram, rušeći i uništavajući sve redom. Otvorili su ehol i izbacili iz njega stare sefarime (sefarimi – osnovni obredni tekstovi u sinagogi) iz sedamnaestog i osamnaestog stoljeća, opljačkali srebrne obredne predmete i ukrase, pobacali dragocjene primjere vezenog tekstila, knjige, rukopise.

Nakon što su porazbijali sav inventar sinagoge, uputili su se u Općinu, odakle su izbacili knjige, arhiv starih dokumenata, gdje su se između ostalog nalazili dokumenti o osnivanju groblja iz šesnaestog stoljeća i vlastoručno pismo maršala Marmonta, u kojem je naložio skidanje vrata s Geta. Sav porazbijan inventar, knjige i dokumente fašisti su zapalili ispred Vijećnice, učinivši ogromnu lomaču. Na lomaču[86] su bacali i knjige iz obližnje Morpurgove knjižare, u koju su provalili i koju su opljačkali.

Giovanni Savo zatim se ogrnuo rabinskim plaštem i oko lomače imitirao židovske obrede, a u tome ga je slijedila grupa fašista.

Opljačkano je bilo i više židovskih dućana, što je bilo prekinuto tek drugog dana, pošto se umiješala vojna vlast.

»Dosta je znati da od čitavog vjerskog naslijeđa, povijesnog, umjetničkog i osjećajnog ove stoljetne općine ne postoji više ništa osim uspomena«, pisao je tada Viktor Morpurgo svom bratu Lucianu u Rim.

Splićani su bili ogorčeni tim događajem, čak je i biskup Bonefačić intervenirao kod talijanskih vlasti da se spriječe novi ispadi protiv Židova.

Duško Kečkemet, Židovi u povijesti Splita, Split, 1971.,178-179.

»Split je bio borbeni rov za svakodnevne napade na vojne i civilne položaje okupatora. Godina 1942. bila je okrutna i nemilosrdna. Komunistički atentati na lokalne fašističke i okupacijske predstavnike, pištoljima, ručnim bombama, pa čak i bodežima nizali su se jedan za drugim u sve učestalijem ritmu, danju i noću«

Talijanska okupacija u knjizi sjećanja Splićanina Enza Bettize. »Split je bio borbeni rov za svakodnevne napade na vojne i civilne položaje okupatora. Godina 1942. bila je okrutna i nemilosrdna. Komunistički atentati na lokalne fašističke i okupacijske predstavnike, pištoljima, ručnim bombama, pa čak i bodežima nizali su se jedan za drugim u sve učestalijem ritmu, danju i noću«

SPLIT JE ZA TALIJANE POSTAO NEPOUZDANO, OPASNO, POBUNJENO MJESTO

Okupaciju i pripojenje Italiji moj otac, predstavnik jedne od najstarijih i najpoznatijih talijanskih obitelji u gradu, doživio je kao paradoksalnu sramotu i osobnu uvredu. Sve što su u Splitu počinili ne samo vojnici, već i fašisti, karabinijeri i talijanski policijski agenti ispunjavalo ga je gorčinom i stidom. Govorio je obeshrabren: Ne znam više kako pozdraviti na ulici stare i drage hrvatske prijatelje. Doista, nije bilo dana da nije ogorčen dolazio kući. Nije bilo dana da ne bi za stolom, za vrijeme ručka osudio posljednju nepravdu o kojoj je čuo govoriti, ili joj je bio očevicem. A glupa, nepotrebna, uvredljiva ili kriminalna nasilja događala su se svakog sata. Bijesne fašističke bande grubo su napadale, obarale na tlo, stavljale u lisice grupe bezazlenih slavenskih sugrađana, samo zato što bi zaboravili skinuti šešir pred zastavama nekog iredentističkog mimohoda; nasilni mladi zadarski mangupi, u crnim košuljama, napadali su seljanke na Pazaru, prevrtali njihove klupe, oduzimali im robu, samo zato što nisu znale njezin talijanski naziv i što je nisu prodavale na talijanskom jeziku; studenti komunisti, možda sinovi nekog staroga tatinog školskog druga koje bi policija zatekla s nekim protutalijanskim letkom u džepu, bili su zatvarani, tjednima mučeni, ponekad smaknuti u podrumima redarstva. Očev bijes izazivala je također činjenica da su slavenski ljudi u redarstvenim, općinskim i pokrajinskim uredima morali ne samo silom govoriti talijanskim jezikom koji često nisu poznavali, već i pozdravljati uzdignutom rukom drske i neuke djelatnike i namještenike što su došli iz Puglie ili Sicilije. U različitim administrativnim uredima stajao je prijeteći natpis: Ovdje se govori talijanski i pozdravlja rimski. Sjećam se da je tata bijesno vikao: Žele ne samo talijanizirati, već lisicama fašizirati u dvadeset i četiri sata tisuću Slavena koji čak ni ne znaju da se Mussolini zove Benito! To zbilja nije Italija koju smo očekivali!

Nad nekim istaknutijim i osjetljivijim mjestima u gradu kao što su hrvatske škole, radnička gradilišta, vladao je opipljivi politički, šovinistički i totalitarni teror. Krajem 1941. počeo se javljati slavenski protuteror. Organizirale su ga poglavito tajne ćelije skojevaca, bili su to mladi komunisti već u dosluhu s partizanskim grupama koje je pokrenula tajanstvena osoba što se, tko zna zašto, nazvala neuobičajenim imenom jednoga rimskog cara: Tito. Godina 1942. bila je okrutna i nemilosrdna. Komunistički atentati na lokalne fašističke i okupacijske predstavnike, pištoljima, ručnim bombama, pa čak i bodežima nizali su se jedan za drugim u sve učestalijem ritmu, danju i noću; odgovor su bile policijske racije u sumnjivim dijelovima grada, hapšenja, zlostavljanja u zatvoru, masovna smaknuća. Split je za Talijane postao nepouzdano, opasno, pobunjeno mjesto. Za pobunjene Slavene, posebno Slavene komuniste koji su bili organiziraniji i smioniji, bio je to borbeni rov za svakodnevne napade na vojne i civilne položaje okupatora.

Bettiza, Egzil, 2005., 199.

Britanski premijer bio je nezadovoljan radom izbjegličke vlade u Londonu

Churchill i jugoslavenski kralj Petar II. Britanski premijer bio je nezadovoljan radom izbjegličke vlade u Londonu

Iz Ratne Kronologije–LIPANJ 1942.: OFENZIVA NA KOZARU: NJEMAČKE I SNAGE NDH OPKOLILE I ZAUZELE KOZARU, A NEKOLIKO DESETAKA TISUĆA LJUDI, PONAJVIŠE SRBA, PROTJERANO, IZBJEGLO ILI DEPORTIRANO U KONCLOGORE – U WASHINGTONU PREDSJEDNIK SAD FRANKLIN D. ROOSEVELT I PREDSJEDNIK VLADE V. BRITANIJE W. CHURCHILL PRIMILI KRALJA PETRA II KARAĐORĐEVIĆA I TOM PRILIKOM IZJAVILI DA ŽELE JUGOSLAVIJU OBNOVLJENU, SREĐENU I NEPODRIVENU NACIONALNIM RAZDORIMA. ZA VRIJEME RAZGOVORA CHURCHILL JE IZRAZIO NEZADOVOLJSTVO ZBOG RADA IZBJEGLIČKE VLADE KRALJEVINE JUGOSLAVIJE I ZBOG NEPREKIDNIH RAZMIRNICA JUGOSLAVENSKIH POLITIČKIH GRUPA U EMIGRACIJI – BITKA KOD MIDWAYA (3. – 7. LIPANJ) PREKRETNICA U RATU NA PACIFIKU. DO TADA JAPANCI NI JEDNU VEĆU BITKU NISU IZGUBILI, A OD TADA NI JEDNU VEĆU BITKU NISU DOBILI – VRHOVNI KOMANDANT NOP I DVJ JOSIP BROZ TITO USTANOVIO (23. LIPNJA) ZVANJE VJERSKOG REFERENTA U BRIGADAMA, NJEGOVIM OZNAKAMA I DUŽNOSTIMA – NJEMAČKO-TALIJANSKE TRUPE PRODRLE DO AL ALAMEINA U LIBIJI (29. LIPNJA) – NA OTOKU MOLATU TALIJANSKE OKUPACIJSKE VLASTI OSNOVALE (28. VI) KONCENTRACIJSKI LOGOR NAMIJENJEN PRVENSTVENO INTERNACIJI STANOVNIŠTVA SJEVERNE I SREDNJE DALMACIJE. U NJEMU SE 23. KOLOVOZA NALAZILO 2.277 OSOBA, OD TOGA 381 DIJETE – NA DRUGOJ WASHINGTONSKOJ KONFERENCIJI UZ NAZOČNOST ROOSEVELTA I CHURCHILLA DOGOVORENO OTVARANJE DRUGE FRONTE U EUROPI I INTEZIVIRANJE ATOMSKIH ISTRAŽIVANJA (PROJEKT MANHATTAN) – AMERIČKA NOVINA »DAILY WORKER« PRVA JE OBJAVILA VIJEST DA SE ČETNICI NE BORE PROTIV OKUPATORA, DA JE DRAŽA MIHAILOVIĆ IZDAJICA I DA BORBU PARTIZANA PREDVODI VRHOVNI ZAPOVJEDNIK TITO – GENERAL EISENHOWER IMENOVAN VRHOVNIM ZAPOVJEDNIKOM AMERIČKIH SNAGA U EUROPI (25. LIPNJA)

SRPANJ

Naš izvještaj tiskan na Dinari: »U Splitu nas je narod štitio i branio« – Partizanske akcije u okolici – Domobrani prelaze u partizane – Okršaj s talijanskim tenkovima u Rupotinama – Poziv u partizane seljacima i domobranima – Diverzije u okolici grada – Uhapšeni gimnazijski profesori – Bastianini traži odgodu suđenja splitskim omladincima zbog straha od bunta – Palača u antifašističkim parolama – Partizanski zborovi nakon mise u Koprivnom i Prugovu – 2000 Talijana prebačeno na Brač (NDH) radi »čišćenja« partizana – Zbog pretrpanosti zatvora Talijani Splićane interniraju na otok Molat i u Italiju – »Automatsko« članstvo u sportskim društvima – Questura upozorava na antitalijansko raspoloženje naših nastavnika

1. srpnja

  • U povodu prve godišnjice izlaženja, Naš izvještaj[87], glasilo Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju, u broju 1 od od 1. srpnja donio je tekst o prvoj godišnjici izlaženja Našeg izvještaja u kome se, pored ostalog, govori o važnoj ulozi koju je list imao u borbi protiv okupatora.

»Kroz godinu dana izlaženja neprijatelj je upotrijebio sva sredstva terora i špijunaže da bi spriječio štampanje Našeg izvještaja, da bi ulovio naše suradnike. U tome nije uspio jer je narod uvidio da je to njegov list, koji se bori za njegove interese i ukazuje narodu pravi put oslobođenja. Zato je narod ovaj list štitio i branio. Zahvalan svome narodu, Naš izvještaj će nadalje vršiti svoju rodoljubivu zadaću i biti jedan od predvodnika naroda na putu prema njegovom potpunom oslobođenju.«

To je bilo prvo izdanje Našeg izvještaja, tiskano na Dinari u obliku brošure.

Gizdić, 1942, 356.-358.; izvod iz lista Naš izvještaj, 2./148.

  • U Splitu na Molo Veneto otkriven je spomenik koji predstavlja pramac broda sa zapovjedničkim mostom pred kojim je poput jarbola podignut stup za zastavu. Pramac je izrađen od bračkog kamena, a u trogirskom kamenu su uklesani: carski orao, lav sv. Marka i grifon grada Perugie, budući da je spomenik dar divizije Perugia splitskoj općini. Jarbol za zastavu je od željeza i visok je 18 metara. Otkrivanju spomenika prisustvovali su predstavnici vojnih i civilnih vlasti, kao i splitski biskup Klement Kvirin Bonefačić. Il popolo di Spalato, 161., od 2. srpnja
  • Na Špinutu, na obroncima Marjana, otvorena je ljetna kolonija Bruno Mussolini za 300 splitske djece. Il popolo di Spalato, 162., od 3. srpnja
  • U Kaštel Sućurcu su kaštelanski partizani razoružali 12 karabinjera i srušili jedan veliki dimnjak tvornice cementa, čime joj je bio onemogućen daljnji rad. Kronologija
  • Na Moseću je grupa partizana zaustavila poštara sela Lećevica, zaplijenila poštu poslanu ustašama i zabranila mu daljnje kretanje preko slobodnog teritorija. Kronologija
  • U Splitu su Talijani uhapsili profesore Klasične gimnazije Miroslava Kravara i Franju Hrabaka te sekretara škole Miljenka Odrljina. Matošić, 290 godina Klasične gimnazije, 333; Andrijić, 44.

2. srpnja

  • Kotarski komitet KPH Solina primio je od Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju okružnicu upućenu svim mjesnim, kotarskim i okružnim komitetima KPH, u kojoj su dane direktive za izbor delegata kotarskih i gradskih NO odbora, koji će prisustvovati konstituirajućoj sjednici na kojoj će biti izabran Pokrajinski NO odbor za Dalmaciju. Sjednica bi se trebala održati od 25. do 30. srpnja na terenu srednje Dalmacije.[88] Gizdić, 1942., 355., 356
  • U Splitu je bočicama crnila uprljana zidna tabla s nazivom ulice Via Lepanto (Sukoišanska). Kronologija; Popis ulica

3. srpnja

  • Guverner Dalmacije Bastianini uputio je Predsjedništvu ministarskog savjeta u Rimu brzojav u kome je predložio da se odloži suđenje splitskim omladincima kako bi se izbjegao revolt stanovništva. U brzojavu se, pored ostalog, kaže: »Pred Specijalnim sudom bi se trebala održati rasprava protiv 101 okrivljenog iz omladinske komunističke organizacije u Splitu. Od njih je 41 omladinac mlađi od 18 godina. Da bi se izbjegao bučan proces, s obzirom na godine velikog broja okrivljenih i mogućnost njihovog moralnog iskupljenja, moje je mišljenje da bi privremeno trebalo odložiti suđenje i sve okrivljene poslati u razna mjesta poluotoka da uz odgovarajući nadzor budu iskorišteni za rad. Pomišljam na rudnike ili druga slična mjesta …« Izvještaj Guvernatorata Dalmacije od 3. srpnja, 2./394.

4. srpnja

  • Mosećka leteća desetina uništila je »pale« (stupove) na raskrsnici Split - Muć i Lećevica, ispilala 27 telefonsko-telegrafskih stupova i uništila oko 1500 metara žice. Izvještaj Mosećke leteće desetine od 6. srpnja, 2./157.

6. srpnja

  • U selu Donji Muć raspačan je proglas rukovodstva NOP-a, kojim se seljaci i domobrani pozivaju da stupe u narodnooslobodilačku borbu. Kronologija
  • Iz fašističkog zatvora Sv. Roko u Splitu pobjegao je Ante Bonačić, pok. Marina, kojem je zbog antitalijanske djelatnosti trebao suditi Specijalni sud Dalmacije.

U odsustvu ga je, 25. kolovoza iste godine, Specijalni sud osudio na 30 godina robije. Andrijić, 80.

8. srpnja

  • Na Piazzi Vittorio Emanuele III. (Narodni trg) u Splitu, talijanske okupacijske vlasti postavile su zvučnik preko kojeg su svakog dana u 20 sati emitirali radiovijesti i čitali odlomke iz ratnog biltena. Publika koja se u to vrijeme zatekla na trgu morala je stajati mirno. Uglavnom su to bili vojnici i tek pokoji građanin. Popis ulica; Kisić; Kronologija
  • U Splitu, u ulici Grotte (iza Vestibula), pokidana je vojna telefonska linija. Popis ulica; Kronologija

9. srpnja

  • Iz Splita su Talijani brodovima internirali u Italiju veću grupu rodoljuba, među njima i Juru Vrcana, direktora Pučke trgovačke banke.
  • Na traženje vlasti NDH, iz Splita je parobrodima na Brač prebačeno oko 2000 talijanskih vojnika radi čišćenja otoka od partizana. Kisić

9./10. srpnja

  • Kod sela Konjsko je Kotarski komitet KPH Solin održao sastanak aktivista NOP-a zagorskih sela, kojem su prisustvovali predstavnici Koprivna, Prugova, Broćanca, Dugobaba, Vučevice i Konjskog. Konstatirano je da se NOP u ovim selima povoljno razvija, zahvaljujući, u prvom redu, pojačanom radu Partije. Gizdić, 1942., 377.
Glavni kanali kojima su se Splićani prebacivali iz grada u partizane

Put u šumu. Glavni kanali kojima su se Splićani prebacivali iz grada u partizane

10. srpnja

  • Po naređenju Štaba Srednjodalmatinskog partizanskog odreda, u Moseću je od dotadašnjeg partizanskog voda formirana Mosećka četa. Komandir je bio Ivan Zekan, a komesar Ante Bilobrk-Žila. Četa je imala zadatak izvoditi akcije na mućko-lećevičkom terenu, tj. od Svilaje do Kozjaka, i ujedno omogućiti nesmetano prebacivanje novih boraca i materijala iz Splita i okolice preko Moseća na Dinaru. Gizdić, 1942., 379.
  • U Rupotini su talijanski fašisti uhapsili aktiviste NOP-a: Kaju Jamana - Hleba, Mirka Draškovića Mrkog, Vladu Jurlina i Marina Kaćunka i odveli ih u Solin. Prva trojica su toga dana trebala krenuti u Mosorsku četu. Talijani su pred zoru neopaženo upali u selo i uhvatili ih na spavanju. (Jaman i Drašković su 19. kolovoza osuđeni na smrt i strijeljani u Šibeniku, dok su Jurlin i Kaćunko osuđeni na robiju i 27. veljače 1943. otpremljeni u Italiju. Nakon kapitulacije Italije odvedeni su u Njemačku na rad.) Gizdić,1942., 378.
  • Uspostavljena je željeznička veza između Splita i Sinja. U splitske tamnice dovedeno je oko 40 Dugopoljaca. Kisić

11. srpnja

  • U Splitu su uhapšeni Ljubo Labrović i Lenko Milić, iz ulice Campiello Aurea (Porta Aurea - Poljana kralja Tomislava) br. 1, jer su u svojoj i u ulici Via Riccardo Vucassovich (Vukasovića) bočicama crnila zamrčili nazive ulica na zidnim tablama. Popis ulica; Kronologija

12. srpnja

  • U Koprivnom je, nakon mise, kod crkve održan prvi partizanski zbor kome je prisustvovala većina stanovnika ovog sela. O ciljevima narodnooslobodilačke borbe govorili su rukovodioci NOP-a Drago Gizdić, Palma Grubišić-Vanja i Nikola Vučković Javor. Zboru je prisustvovala i grupa partizana iz Solinske leteće čete. Gizdić, 1942.,378.
  • U Postinju Gornjem mosećki partizani uhvatili su i likvidirali Antu Vulića, organizatora ustaškog pokreta u ovom kraju, koji je po selima Ogorja stvarao ustašku miliciju i progonio pripadnike i simpatizere NOP-a. Kronologija
  • U Splitu, na željezničkoj stanici, u ložištu lokomotive koja je bila na popravku, postavljeno je pet mina, ali su ih Talijani pronašli. Mine su izrađene u željezničkoj radionici. Borodžić, Zbornik br. 5, 193

12./13. srpnja

  • U Splitu, u ulicama Salita Radovano (Dosud), Via Imperatore Aureliano (Glicerijeva - Andrije Alješija) i na stepeništu i stupovima crkve sv. Duje, ispisane su parole: »Ž. SSSR«, »Ž. Staljin« i nacrtani amblemi srpa i čekića. Popis ulica; Kronologija

13. srpnja

  • U Splitu, u Viale Regina Elena (Milorada Draškovića i Meštrovića put - Šetalište Ivana Meštrovića), pokidana je žica vojne telefonske linije. Popis ulica; Kronologija

14. srpnja

  • Talijanska vojska tenkovima iz Solina izvršila je napad na selo Rupotine, u kome se nalazilo nekoliko članova Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju i Kotarskog komiteta KPH Solin. Grupa partizana je sačekala Talijane, jakom vatrom zaustavila njihovo napredovanje i prisilila ih da se predvečer povuku u Solin. Gizdić, 1942., 385.

15. srpnja

  • Major bivše jugoslavenske vojske Rudolf Primorac sa suprugom Ružicom prebacio se iz Splita prvo u Solin, a zatim u Štab Četvrte operativne zone na Dinari. Primorac je jedini od bivših časnika iz Vojnog komiteta u Splitu radio za NOP od prvog dana formiranja toga komiteta, odnosno od kolovoza 1941. godine. Gizdić, 1959., 387-388.
  • U Splitu, u Calle San Spirito (Trogirskoj ulici) katranom je zaprljana tabla s talijanskim nazivom ulice. Popis ulica; Kronologija

16. srpnja

  • Mosećka partizanska četa napala je domobransku posadu u Kukuzovcu i razoružala desetak domobrana. Zaplijenjeno je osam pušaka, jedan puškomitraljez, 20 bombi i 600 metaka. Dvojica domobrana otišla su dobrovoljno u partizane, jer su od ranije surađivala s njima, dok su ostali pušteni kućama. Akcija je imala odjeka u narodu, pa je već poslije nekoliko dana iz okolice Muća dobrovoljno stupilo u partizane 14 boraca, čime je Mosećka četa brojno ojačana. Kronologija
  • Pušteno je na slobodu sedam mladića, uhapšdnih 27. svibnja dok su dijelili prvi broj letka Riječ primorskih Jugoslavena. Kisić

18. srpnja

  • Poginuo Ante Savin Manistra. (Vidi Dodatak na kraju srpnja)

19. srpnja

  • U Rupotinama, u prisustvu organizacijskog sekretara PK KPH za Dalmaciju Ive Amulića Bajera, formiran je Okružni komitet KPH srednje Dalmacije (Splita). Rukovodio je Kotarskim komitetima KPH Solina, Omiša i Sinja i mjesnim komitetima KPH Splita, Šolte i Trogira. Za sekretara je izabran Drago Gizdić. Gizdić, 1942., 392., 393.
  • Talijanski fašisti, ustaše i domobrani iz Sinja napali su partizane Moseća. Da bi izbjegli sukob s nadmoćnijim neprijateljem, partizani su se prebacili u Svilaju.
  • U Prugovu je, poslije završene mise, grupa partizana okupila narod, objasnila mu ciljeve narodnooslobodilačke borbe i pozvala da stupi u borbu protiv okupatora i NDH. Kronologija

20. srpnja

  • U Splitu su talijanski fašisti uhapsili 110 osoba, među kojima 31 dijete, 52 žene i 27 muškaraca, koje su, zbog pretrpanosti splitskih zatvora, internirali u logor na Molatu. Gizdić,1942., 402.
  • Formiran je Okružni komitet SKOJ-a za srednju Dalmaciju koji su činili Kaja Gizdić-Aljoša, sekretar, Ante Eterović-Vili (sekretar od početka studenoga), Žarko Alujević-Feđa i Milka Buljević. Šitin, Zbornik br. 5, 398.

21. srpnja

  • U Solin-Blacima, u prisustvu organizacijskog sekretara PK KPH za Dalmaciju Ive Amulića Bajera, održano je partijsko savjetovanje Solinskog kotara. Izvršena je analiza razvoja NOP-a u kotaru i izabran novi Kotarski komitet. Gizdić, 1942., 400.
  • Kod Klisa je poginuo zvaničnik Prefekture Božo Podrug, koji je iz Splita nosio oko pola milijuna kuna za plaće radnicima koji su radili na cesti. Novac je odnesen. »Pratioci na povratku u Split uhapšeni su i izjavili su da su to uradili odmetnici«. Kisić

25. srpnja

  • Questura u Splitu obavijestila je Upravu policije Guvernatorata Dalmacije da su gotovo svi jugoslavenski profesori u splitskim srednjim školama antitalijanski raspoloženi i u školama vrše propagandu među svojim učenicima. Pošto su vrlo oprezni, ne postoji mogućnost njihovog hapšenja. Kronologija
  • U Splitu, u ulici Calle Simeone Selimbrio (Arbanaška), fašistička policija uhapsila je učenike Kuminoti Tomu, starog 15 godina, rodom iz Hvara, i Šulc Draška, starog 16 godina, iz Zagreba, u trenutku dok su na zidovima kuća crtali srp i čekić. Popis ulica; Kronologija

28. srpnja

  • U vezi plana za zauzimanje Livna, Štab IV. operativne zone NOV-a Hrvatske naredio je Solinskoj, Kaštelanskoj, Mosorskoj i Mosećkoj partizanskoj četi da do 31. srpnja poruše komunikacije koje iz Primorja vode prema Livnu, onesposobe telefonsko-telegrafske linije i po svaku cijenu iz Splita spriječe prodor neprijateljskih snaga prema Sinju i Livnu. Kronologija
  • U Split je stigao Giuseppe Ramiro Marcone, opat iz Montevergine, apostolski delegat Svete Stolice u Hrvatskoj. Il popolo di Spalato, 183., od 28. srpnja
  • Iz provincije Split internirano je 417 ljudi. Žurić-Scotti, 465.

31. srpnja

  • Na Kozjaku, po naređenju Štaba IV. operativne zone NOV-a Hrvatske, prikupile su se partizanske grupe iz Mosora, Kaštela i Moseća i obrazovale kombiniranu četu, pod komandom Stipe Markovića. Kronologija; izvod iz izvještaja Glavnog štaba NOP-a Hrvatske od 24. kolovoza, 3./ 64.

HAPŠENJA NOVINARA

U Splitu su talijanski fašisti uhapsili novinare Josipa Kortšeka i Josipa Poljaka te advokata dr. Pavla Britvića. Kisić

BROJ STANOVNIKA U SPLITU

Zadnjih dana odaslanik Provincijskog odsjeka prehrane uz sudjelovanje članova splitskog Fascija obavlja reviziju stanja članova obitelji. Ovo se obavlja poslije coprifuoca, a namjera je ustvrditi koliko uistinu u Splitu ima pučanstva za obroke hrane. Vele da ih, sudeći po izdavanju bonova, ima oko 63.000, dok je zadnji popis dao oko 54.000 stanovnika. A nakon popisa navodno ih se više iselilo nego uselilo. Kisić

PUŠTENI IZ ZATVORA

Zadnjih dana pušteno je iz policijskih zatvora, kažu, stotinjak ljudi. Među njima su novinar Josip Poljak, tipograf Katavić, bivši zastupnik HSS-a Paško Kaliterna i ona tri profesora Klasične gimnazije. Kisić

ILEGALNA ZDRAVSTVENA SLUŽBA
U SPLITU

Odmah po talijanskoj okupaciji Splita zdravstveni radnici uključili su se u NOP i organizirali ilegalnu zdravstvenu službu kojom su rukovodili Mjesni komitet KPH, Akcioni odbor liječnika i Odbor za zdravstvo NOO-a Split.

Ilegalna zdravstvena služba je dobro funkcionirala i neprijatelj je nikada nije uspio otkriti. Služba je bila organizirana po svim gradskim rejonima, u bolnici Grad i bolnici Firule, u Higijenskom zavodu, u Okružnom uredu, u ambulanti obrtnika, u nekim ljekarnama te u zatvoru Sv. Roko. Zdravstvena zaštita pružala se partizanima, članovima njihovih obitelji, kao i svim aktivistima NOP-a, posebno onim siromašnima.

Ljubomir Kraljević, Duško Kečkemet, Stoljeća zdravstva Splita s naročitim osvrtom na razdoblje NOR-a, Split, 1987.

DOPRINOS SPLITSKIH ŽELJEZNIČARA
NOB-u

Još od vremena predratnog radničkog pokreta, željeznički radnici Splita isticali su se svojim revolucionarnim djelovanjem. Njihova borbena aktivnost nastavila se i u razdoblju talijanske okupacije grada, kada su započeli s izvođenjem brojnih diverzija i sabotaža na željeznici. Počevši od kraja srpnja 1941. godine, radnici splitske ložionice izvršili su brojne sabotaže na lokomotivama i vagonima koji su se tu nalazili čekajući na popravak. Željeznički radnici podmetali su požare u vagone, paleći slamu namijenjenu talijanskoj vojsci.

Zbog takvih akcija Talijani su u prosincu 1941. godine otpustili iz službe 600 željezničara, a njihova mjesta popunili s 400 željezničara dovedenih iz Italije. Unatoč tomu, na željeznici su i dalje vršene redovite i temeljne sabotaže u radionicama, na lokomotivama i vagonima, kao i uzduž pruge.

Iako su 22. travnja 1942. Talijani uhapsili veliki broj splitskih željezničara, njihovi drugovi su nastavili sa svojim akcijama: uništili su trafostanicu na dizalici u luci, oštećivali dizalice i palili vagone, izrađivali mine u željezničkoj radionici…

U lipnju 1942. godine Talijani su u Split doveli još 100 talijanskih željezničara. S tim u svezi guverner Bastianini izvještava ministra vanjskih poslova u Rimu da su »željezničari stanice talijanskog Splita većinom komunisti«.

Splitski željezničari su sve do kraja rata nastavili sa svojim akcijama. Njihova aktivnost nije se ograničavala samo na diverzije i sabotaže. Oni, kao i ostali slobodoljubivi žitelji Splita, napuštaju svoje domove i odlaze u NOVJ.

U NOB-u je poginulo 27 radnika i namještenika željezničke stanice u Splitu.

Kovač-Vojnović, Bodrožić, Zbornik br. 5, 193.; Kronologija

NE ŽELE U BALLILE

U Splitu su talijanski fašisti poduzeli široku kampanju radi uključivanja omladine u fašističke organizacije GIL i Ballila. Kada nisu mogli pridobiti djecu raznim obećanjima i dijeljenjem igračaka, po gradu su uputili specijalne patrole koje su legitimirale djecu. One koji nisu imali člansku kartu fašističke organizacije pljuskali su i prijetili im batinama ako ih drugi put zateknu bez legitimacije. Ni ove barbarske mjere fašista nisu pomogle. Ogromna većina djece i omladine Splita nije htjela učlaniti se u te organizacije.

Gizdić, 1942., 349., 350.

TALIJANI SU UZVIKIVALI:
»MORTO SAVIN! GUERRA E FINITA!«

Talijani su ga vozili mrtvog po Kaštelima

Ante Savin Manistra. Talijani su ga vozili mrtvog po Kaštelima

Ante Savin rođen je 21. prosinca 1917. u Kaštel Lukšiću u siromašnoj seljačkoj obitelji. Od najranije mladosti bio je primoran zarađivati za život radeći ili u tvornici cementa ili kao nadničar kod različitih poslodavaca. Rano je pristupio radničkom pokretu i aktivno sudjelovao u brojnim akcijama koje je organizirao KPJ. U SKOJ je primljen već 1936. a 1938. postao je i član KPJ. Savin sudjeluje u štrajkovima, demonstracijama, prikuplja pomoć za borbu španjolskog naroda … Zbog takvog djelovanja hapšen je više puta.

Odmah po okupaciji zemlje radio je na pripremama za oružanu borbu. Sakupljao je oružje i ostali ratni materijal, a u travnju 1941. godine postao je član novoformirane Vojne komisije za Kaštela. Do stupanja u Prvi kaštelanski odred, u kolovozu 1941. godine, Savin je sudjelovao u organiziranju i izvođenju brojnih sabotaža.

Talijani ga hapse 6. studenoga u Solinu dok se nalazio na jednom partijskom zadatku. U zatvoru je simulirao bolest, radi čega je prebačen u bolnicu iz koje je uspio pobjeći. Nakon toga živio je kao ilegalac, skrivajući se po Kaštelanskom polju.

U veljači 1942. godine Savin je prešao u Svilajski partizanski odred ali se po osnivanju Leteće čete vratio na kaštelanski teren. Zadaci čete bili su rušenje komunikacija, sakupljanje oružja, sprovođenje novih grupa boraca u partizanske jedinice, likvidiranje neprijateljskih agenata i špijuna. Savin je bio jedna od glavnih veza između Kaštela, Trogira, Solina, Svilaje i Splita i imao velike zasluge u pridobijanju ljudi za NOP. Talijani su ga nastojali uhvatiti živa pa su raspisali veliku ucjenu za njega i u odsustvu ga osudili na doživotnu robiju.

Dana 18. srpnja, dok je u Starokaštelanskom polju organizirao prebacivanje novih boraca u partizanske jedinice, upao je u zasjedu patrole Crnih košulja bataljuna Toscana. Poginuo je pogođen neprijateljskim rafalima.

Ni mrtvom Savinu neprijatelji nisu dali mira. Javno su izložili njegovo mrtvo tijelo, a zatim ga na kolicima vozili po Kaštelima, uzvikujući: »Morto Savin! Guerra e finita!«

Zbog izvanrednih zasluga i junaštva, Savin je 24. srpnja 1953. proglašen za narodnog heroja.

Narodni heroji

NARODNA POMOĆ

Odbor Narodne pomoći u Splitu podijelio je u srpnju 30.050 lira članovima 66 obitelji partizanskih boraca i žrtava fašističkog terora. PK KPH za Dalmaciju formirao je tijekom 1941. godine prve odbore Narodne pomoći koji su većinom izrasli iz predratne tzv. Crvene pomoći, koja je bila namijenjena španjolskim borcima i komunistima u zatvorima i logorima. Osnovala se sa zadatkom prikupljanja pomoći od antifašista i simpatizera Partije za novčano i materijalno pomaganje obiteljima antifašista, bilo da se oni nalaze u zatvoru, da rade kao ilegalci ili da se na neki drugi način bore protiv fašizma.

Za područje cijele Dalmacije formiran je Pokrajinski odbor Narodne pomoći. Odbori Narodne pomoći organizacijski su se dijelili na odbore, pododbore, povjerenike i aktiviste.

Pomoć se sastojala od stalnih doprinosa i povremenih dobrovoljnih priloga u novcu, hrani, odjeći, obući i lijekovima. Roba se smještala u rajonska i gradska skladišta, odakle se dijelila zatvorenicima i internircima, članovima njihovih obitelji te otpremala dalje u NOP odrede.

Svaki aktivist u organizaciji imao je obvezu da u sredini u kojoj se kreće i radi pristupa svima za koje se, nakon prethodne provjere, utvrdi da su antifašisti i da od njih zatraži pomoć u novcu, robi i hrani. Ovakvim sistemom ilegalnog djelovanja uspjelo se kroz relativno kratko vrijeme u ilegalan i konspirativan rad okupiti veliki broj ljudi.

Uz Mjesni odbor Narodne pomoći Split djelovalo je i pet rajonskih odbora: za Varoš, Lučac, Manuš, Grad i Dobri. Grad je tako podijeljen na pet područja i točno su utvrđene granice njihovog djelovanja.

Budući da je rad Pomoći bio svakodnevan, organizacija je polovicom 1942. godine imala dnevno na vezi oko 1200 aktivista, bez omladine, i oko 2200 obuhvaćenih građana. Svugdje je imala svoj utjecaj. Nije bilo ureda, tvornice, radionice bez aktivista Pomoći i NOP-a, nije bilo terena, srednje škole, društva u kojima pomoć nije imala svoje aktive i u kojima nije djelovala.

U rujnu 1942. godine, kada je došlo do jačeg razvitka ustanka i kada je trebalo sve veće količine hrane i materijala isporučivati NOP odredima, na osnovi direktive CK KPH došlo je do spajanja odbora Narodne pomoći s formiranim odborima narodnooslobodilačkog fonda u jedinstvenu organizaciju Narodnooslobodilački fond.

Kronologija; Dumanić, Zbornik br. 5, 945.-950.

Susret članova štaba IV. operativne zone s Vrhovnim komandantom Titom i članovima Vrhovnog štaba NOV-a i POJ-a 26. srpnja kod sela Malovana na Kupresu, na kojem ih je Vicko Krstulović (treći slijeva, iza Tita) upoznao sa vojno-političkom situacijom u Dalmaciji. (Drugi zdesna je Ivica Kukoč, a treći zdesna Maks Baće)

Dalmatinci kod Tita. Susret članova štaba IV. operativne zone s Vrhovnim komandantom Titom i članovima Vrhovnog štaba NOV-a i POJ-a 26. srpnja kod sela Malovana na Kupresu, na kojem ih je Vicko Krstulović (treći slijeva, iza Tita) upoznao sa vojno-političkom situacijom u Dalmaciji. (Drugi zdesna je Ivica Kukoč, a treći zdesna Maks Baće)

Iz Ratne Kronologije–SRPANJ 1942: U REJONU SELA D. MALOVANA KOD KUPRESA VRHOVNI KOMANDANT JOSIP BROZ TITO ODRŽAO PRVI SASTANAK SA ŠTABOM 4. OPERATIVNE ZONE NOP ODREDA HRVATSKE DA BI SE UPOZNAO SA SITUACIJOM U DALMACIJI – GUVERNER DALMACIJE TRAŽI OD MUSSOLINIJA JOŠ JEDNU DIVIZIJU ZA BORBU PROTIV NOP ODREDA – POSLIJE DUGE OPSADE I TEŠKIH BORBI NJEMAČKA 11. ARMIJA ZAUZELA SEVASTOPOLJ – U ARKTIČKIM VODAMA NJEMAČKE POMORSKE I ZRAKOPLOVNE SNAGE UNIŠTILE ANGLO-AMERIČKI POMORSKI KONVOJ (5. SRPNJA) UPUĆEN ZA SSSR. ZBOG TOGA JE SLANJE MATERIJALA MORSKIM PUTEM BILO OBUSTAVLJENO SVE DO RUJNA 1942. – ZAPOČINJE AMERIČKO-AUSTRALSKA PROTUOFANZIVA NA PACIFIKU ISKRCAVANJEM NA OTOK GUADALCANAL (7. SRPNJA)

KOLOVOZ

Poraz velike talijanske ofenzive na Kozjak – Odmazda: zapaljeno 69 kuća u Rupotinama – Prvi šoltanski partizani prebacili se kod Trogira – Poziv glavarima sela da pristupe NOP-u – Partizanske diverzije u zaleđu Splita – Prefekt Zerbino izvještava Rim: otpor ne uspijevamo uništiti – Likvidacije okupatorskih suradnika – Bezuspješni okupatorski poziv partizanima da se vrate kućama – Još jedan dalmatinski partizanski list – Nastavljaju se hapšenja suradnika NOP-a – Rodoljubi upućeni u talijanske konclogore – Šef Questure traži policijska pojačanja – Židovi deportirani na teritorij NDH pa vraćeni zbog nedostatka hrane – Bastianinija dočekuju komunističke parole – Zerbino u praznom Stobreču – Talijanski oficiri šalju obitelji natrag u Italiju – Prosvjedna vaterpolo utakmica na Bačvicama – Četnički vođe u Splitu dobili pisma sa smrtnim presudama – Pomoć obiteljima partizana i žrtava fašističkog terora –
Oružje iz Splita u Livno

1. kolovoza

  • Oko 5000 talijanskih vojnika s Klisa, Solina i Splita, praćeno jakom motorizacijom, uputilo se prema Kozjaku na širokom frontu od 5-6 km (od Rupotine do Kaštel Sućurca). Partizanske položaje branilo je svega 65 boraca. Borbe su otpočele izjutra i vodile su se do 14 sati.

U višesatnoj borbi partizani su neprijatelju nanijeli gubitke od oko 20 mrtvih i isto toliko ranjenih. Fašisti su naišli na pećinu u kojoj su se liječili ranjeni partizani Jozo Kljaković Gašpić i Martin Boban s još tri partizanke. Iako ranjeni, partizani su pružili otpor neprijatelju i ubili nekoliko fašista. U borbi su poginuli Jozo Kljaković Gašpić i omladinka Mila Grubišić. Teško ranjenog Martina Bobana fašisti su zarobili i odveli u Klis. Od njega su pokušali nešto saznati o partizanima i akciji, ali im ništa nije kazao.[89] Gizdić, 1942., 439., 440.; Kovač-Vojnović, 203.; Izvještaj prefekta iz Splita Guvernatoratu Dalmacije od 2. kolovoza, 3./162.

  • U Splitu je provaljena Mira Mikačić,[90] članica Mjesnog komiteta SKOJ-a Splita zadužena za studentsku omladinu. Šitin, Zbornik br. 5, 404.
  • Naredbom namjesnika za Dalmaciju, u Splitu, kao i na drugim anektiranim teritorijima, ustanovljena je služba Registra osobnih podataka stanovništva. U roku od deset dana vlastima se moraju prijaviti:

- izmjene u sastavu obitelji,

- promjena stana,

- prijava gostiju, podstanara itd.

- promjena boravišta; kako za građane, tako i za strance. Gornje se prijave sastavljaju u nazočnosti dva punoljetna svjedoka.Il popolo di Spalato, 182., od 26. srpnja

  • PRIJAVE ROĐENJA I SMRTI – Civilni komesar splitske općine naredio je da se općinskom uredu u Via Martinis Marchi mora prijaviti svako rođenje u roku od deset dana poslije porođaja, odnosno smrt u roku od 24 sata. Il popolo di Spalato, 188., od 2. kolovoza

2. kolovoza

  • Kod Splita su karabinjeri uhapsili Marina Tukića Josipova, zemljoradnika iz Stobreča, koji se početkom godine priključio partizanima. U istrazi je Talijanima izjavio da je u Split išao radi prikupljanja novca od nekih drugova za NOP. Kronologija
  • Zbog poraza na Kozjaku, Talijani su za odmazdu izvršili više hapšenja po Solinskom bazenu i zapalili sve kuće u Rupotinama, ukupno 69 kuća.

»Iz Splita se vidi sukljanje dima u Rupotinama. Pričaju da je cijelo selo srušeno i da je stotinjak osoba ostalo bez krova.« Gizdić, 1942., 440.; Kisić

  • U rajonu Medovac, kod Kaštel Starog, partizani su ubili glavara sela Marija Kurtovića, koji je služio Talijanima. Kronologija
  • Štab IV. operativne zone NOV-a Hrvatske naredio je komandama Solinske i Mosećke čete da se odmah prebace na Dinaru kako bi pojačali borbu partizanskih jedinica koje se već nekoliko dana uspješno bore protiv neprijatelja na Vagnju. Gizdić, 1942., 436.

5. kolovoza

  • Poginuo Ante Jonić. (Vidi Dodatak na kraju kolovoza, red.)
  • U Postinju, za vrijeme crkvene slave Gospe od snijega, partizani su doveli iz susjednog sela Brštanova župnika da održi misu, jer je župnik iz Postinja pobjegao u Sinj. Ovaj potez partizana pozitivno se odrazio kod naroda toga kraja.
  • U selu Vrsine partizani su ubili talijanskog špijuna Franu Korčulana. Kronologija
  • Noćas u Segetu Gornjem ubijen je talijanski doušnik Mihovil Milat, a žena mu je ranjena. Sljedećeg dana trojica naoružanih partizana pucala su na talijanske vojnike koji su vodili istragu o ovom slučaju. Talijani su ubili dvojicu, dok je treći uspio pobjeći. Tijekom izviđanja. Talijani su uhapsili Tomu Barada, za kojeg su utvrdili da je ubio Milata. Izvještaj Komande 18. armijskog korpusa od 9. kolovoza, 3./172.

6. kolovoza

  • Po odluci Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju, sekretar Okružnog komiteta srednje Dalmacije Drago Gizdić s Dinare se vratio na Kozjak da bi kotarskim komitetima prenio direktive PK KPH i pružio im pomoć u radu na razvoju NOP-a. Tada su se vratile Solinska i Mosećka četa, koje su bile krenule sa Svilaje na Dinaru, jer su Vaganj u međuvremenu zauzeli borci Srednjodalmatinskog NOP odreda. Kronologija
  • U uvalu Sićenica na trogirskom području prebacila se prva grupa šoltanskih partizana:[91] Vjekoslav Jakovčević, Miljenko Jakovčević, Vinko Jakovčević, Bogdan Jakovčević, Rudolf Koludrović, Jozo Novaković i Rozario Meštrović. Božo Cecić ih je na kopno prebacio svojim leutom i vratio se natrag na Šoltu, a da sam nije bio otkriven. Meštrović, Zbornik br. 5., 297.
  • U Ogorju Gornjem održan je politički zbor, na kome je o ciljevima NOB-a narodu govorio Duje Bašić,[92] komandir Mosećke partizanske čete. Kronologija
  • Iz Splita je isplovio za Italiju brod s rodoljubima pohapšenim u Splitu i Solinskom bazenu, koji su upućeni u koncentracione logore. Gizdić, 1959., 448., 450.
  • Talijanski fašisti pustili su iz splitskog zatvora odvjetnika Otmara Nonveilera, suca Madiracu, direktora Klasične gimnazije Silvija Alfirevića i još nekoliko osoba. Kisić
  • Kod Postinja su dvojica partizana zaustavila kamion koji je iz Sinja vozio prema Drnišu i razoružala jednog domobrana. Kronologija
  • U Dugopolju je grupa terenskih radnika, na čelu s Nikolom Vučkovićem-Javorom, krenula u napad na žandarmerijsku stanicu. Osjetivši dolazak partizana, žandari su pobjegli. Gizdić, 1942., 442.
  • U Kaštel Sućurcu karabinjeri su uhapsili dvije osobe zbog pružanja pomoći partizanima. Izvještaj Komande 18. armijskog korpusa od 10. kolovoza, 3./173.

6./7. kolovoza

  • Mosorski partizani porušili su telefonsko-telegrafske stupove oko Kočinjeg brda, na cesti i željezničkoj pruzi Split - Sinj. Seljaci iz Konjskog porušili su telefonsko-telegrafske linije prema Prugovu za Muć, a seljaci Koprivna i Dugopolja uradili su to isto kroz Pode. Druga grupa mosoraša porušila je telefonsko-telegrafske linije iz Splita za Omiš i Šestanovac. Gizdić, 1942., 448.

7. kolovoza

  • Po naređenju talijanskih okupacijskih vlasti, iz Splita je parobrodom Šipan odvedena u Dubrovnik veća grupa Židova, koji su se s teritorija NDH naselili u Split po dolasku talijanskih trupa u grad. Kisić

8. kolovoza

  • U tehnici Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju izašao je prvi broj lista Partizanski borac, glasila Narodnooslobodilačkog odreda za srednju Dalmaciju. U uvodnom članku opisana je pogibija komandanta Prvog udarnog bataljona Ante Jonića.
  • U Kaštel Sućurcu karabinjeri su uhapsili dvojicu rodoljuba, osumnjičenih da potpomažu partizane.
  • Questura u Splitu izvijestila je Komesarijat javne sigurnosti da su uhapšeni braća Vicko i Jakov Bučević i njihova majka Antonija Bučević-Zorić, rodom iz Šibenika, jer su radili za NOP. Kronologija

8./9. kolovoza

  • U Splitu, na zidu Katedrale i u tri obližnje ulice, pripadnici NOP-a ispisali su antifašističke parole i nacrtali ambleme srpa i čekića. Kronologija

9. kolovoza

  • Šef Questure u Splitu B. Scaminaci tražio je od Uprave policije Guvernatorata Dalmacije da mu se dodijeli još policijskih funkcionara u Splitu, jer dosadašnji broj, njih oko 240, može zadovoljiti samo u normalnoj situaciji, a ne u ovakvoj kakva je trenutno u gradu. Split, s oko 60 000 stanovnika, ima mnogo više policije nego najnapučeniji grad u Italiji.
  • U blizini Kaštel Starog partizani su napali patrolu Crnih košulja i jednog fašista ubili.
  • Iz kamenoloma tvornice cementa Dalmacija u Kaštel Sućurcu, grupa boraca Kaštelansko-trogirske čete drugi put je oštetila dva stroja i s njih odnijela tri prijenosna remena i razni alat. Nakon toga je djelomično obustavljen rad u kamenolomu. Kronologija

9./10. kolovoza

  • Partizani su porušili više cesta na području kotara Omiš, tako da je sada onemogućen svaki promet između Splita i Omiša, Splita i Gata, Gata i Šestanovca, te Omiša i Zadvarja preko Kučića.

MK KPH Žrnovnice je pratio ponašanje Talijana, pa kad su zaključili da se akcija može izvesti, javili su na Mosor, odakle je došla jedna desetina partizana s mitraljezom da se postavi kao osiguranje u Pricviću između Drognjuša i Peruna ako dođe do intervencije Talijana iz garnizona u Žrnovnici. Udarna grupa je bila izvidnica i zaštitnica iz pravca na cesti prema moru Stobreč - Strožanac i na cesti prema Kučinama i poljskom putu preko Vrbovnika u pravcu Kamena. Na dan akcije, večer s nedjelje na ponedjeljak 9. kolovoza, došlo je oko 170 težaka, skoro svi muškarci od 17 do 60 godina koji nisu bili u partizanima. Kad je pao mrak, ljudi su se popeli na Drogunjuš i spustili do Kamena, odakle su pregazili plitko korito rijeke i počela je akcija, žustra, bez riječi, efikasno i složno. Nestajalo je ceste, ogolile su se litice u maloj sutjesci Perunića, ponor se proširio između Gornje i Donje »punte«. Pred zoru je naređeno povlačenje. Akcija je imala izuzetan politički efekt.

Akcija je izvedena na osnovi naređenja Štaba IV. operativne zone NOV-a Hrvatske u cilju onemogućavanja kretanja neprijateljskih motoriziranih kolona iz Splita prema oslobođenom teritoriju u Bosni.

Dva dana kasnije i Solinska četa je razrušila cestu kod Rupotina. Velić i dr., 85.; Javorčić, 317., 318. Gizdić,1942.,460.

10. kolovoza

  • Fašisti su u Stobreču organizirali politički zbor na koji je došao splitski prefekt Zerbino. Mjesni NOO Stobreča hitno je održao sastanak i donio odluku da se narod pozove da ne izlazi iz kuća i na taj način bojkotira manifestaciju. Stanovništvo se jednodušno odazvalo pozivu NOO-a. Kuće su bile zatvorene, a vani, osim talijanske vojske, nije bilo nikoga. Kovač-Vojnović, 266.
  • U Split je vraćena grupa Židova koja je 7. kolovoza bila odvedena u Dubrovnik jer ih tamošnje vlasti nisu htjele primiti zbog velike oskudice u hrani. Židovi, cijele obitelji s nejakom djecom, s parobroda su vraćeni u zatvore. Govori se da će oni, kao i ostali, biti deportirani na Ugljan. Kronologija
  • U Splitu su Talijani uhapsili Josipa Nikšića, koji je to poslijepodne crnilom premazao tri table s nazivima ulica na talijanskom jeziku. Ranije istog jutra pronađene su prve tri table premazane crnilom. Izvještaj komande 18. armijskog korpusa od 11. kolovoza, 3./174.
  • U Splitu je uhapšen Krsto Vlaić zbog ilegalnog držanja oružja. Izvještaj komande 18. armijskog korpusa od 11. kolovoza, 3./174.
  • U Kaštel Sućurcu Talijani su uhapsili dva radnika tvornice cementa za koje su sumnjali da su »povjerljiva lica ustanika«. Izvještaj komande 18. armijskog korpusa od 11. kolovoza, 3./174.

11. kolovoza

  • Rukovodstvo Narodnooslobodilačkog pokreta Lećevice, uz suglasnost Kotarskog komiteta KPH Solina, uputilo je u ime seoskih NOO-a pismo glavarima sela Radošić, Visoke, Divovići, Lećevica, Korušci, Vučevica, Čvrljevo, Utor, Dugobabe i Kladnjice, u kome ih poziva da se odmah odreknu dužnosti glavara i pristupe NOP-u. Gizdić, 1942., 457.
  • U Splitu, u blizini Via Vitaliano Brunelli (Lazarica), karabinjeri su pronašli jednu pušku, jednu bajonetu i osam redenika municije zakopanih u zemlju. Fašisti su uhapsili dva rodoljuba, osumnjičena da to pripada njima. Popis ulica; Kronologija

12. kolovoza

  • Iz Klisa je 11 osoba napustilo svoje kuće i priključilo se partizanima.
  • U Splitu, u dvjema ulicama, pripadnici Narodnooslobodilačkog pokreta nacrtali su ambleme srpa i čekića. Kronologija

14. kolovoza

  • Uoči dolaska guvernera Bastianinija u Split, u gradu je provedena akcija »mrčenja« fašističkih tabli i ispisivanja komunističkih parola. Šitin, Zbornik br. 5, 400.

15. kolovoza

  • U Split je iz Zadra stigao guverner Dalmacije Giuseppe Bastianini, kojeg su uz posebne mjere osiguranja dočekali predstavnici vlasti s prefektom Paolom Zerbinom na čelu. Il popolo di Spalato, 200., od 18. kolovoza
  • U Splitu je izašao prvi broj okupatorskog lista Spalato Rurale, namijenjen selu i seljacima. Tim povodom prefekt Zerbino, federal Cappi i biskup Bonefačić poslali su čestitke, koje su u listu objavljene.

Otvoren je natječaj za dodjelu šest stipendija namijenjenih dalmatinskim studentima koji žele studirati u Italiji. Il popolo di Spalato, 199., od 15. kolovoza, Kronologija

»Guverner Dalmacije« u posjetu škveru

Bastianini. »Guverner Dalmacije« u posjetu škveru

16. kolovoza

  • U Splitu, u blizini jednog talijanskog magazina, pripadnici NOP-a postavili su bombu, koju su Talijani pronašli i spriječili diverziju. Kronologija
  • Guverner Dalmacije Giuseppe Bastianini, u pratnji prefekta Paola Zerbina i ostalih fašističkih funkcionara, posjetio je koloniju fašističke omladine GIL-a Bruno Mussolini u Splitu, a poslije podne je, u društvu prefekta i federalnog tajnika, motornim čamcem otišao u Trogir. Il popolo di Spalato, 200., od 18. kolovoza
  • U Splitu je u organizaciji PK Juventus, »mlade ustanove koja je preuzela na sebe zadatak da plivački sport podigne na njegovu staru slavu«, održano Prvo natjecanje u plivanju i skokovima grada Splita na kome je sudjelovalo preko 40 plivača koji su se natjecali u 11 disciplina.

Istovremeno s plivačkim natjecanjem organiziranim na Zvončacu, članovi PK Jadran sastali su se na Bačvicama i demonstrativno odigrali vaterpolsku utakmicu. Alarmirani policajci dotrčali su na Bačvice i silom spriječili da se utakmica dovrši. Il popolo di Spalato, 201., od 19. kolovoza; Pola stoljeća Jadrana 1920./1970.

17. kolovoza

  • Prefekt Splita Paolo Zerbino proširio je svoju raniju naredbu od 23. svibnja kojom je bila ograničena vožnja automobilom u dane blagdana. Ograničenje je sada prošireno i na radne dane, tako da je u provinciji Split poslije 22 sata zabranjena vožnja svim privatnim i javnim automobilima koji nemaju specijalno ovlaštenje koje izdaje Provincijski ured korporacija. Il popolo di Spalato, 203., od 21. kolovoza

18. kolovoza

  • Mosorska četa, sa stanovnicima Žrnovnice, porušila je veliki kameni most kod Korešnice i na više mjesta razrušila cestu.
  • U Žrnovnici su partizani ubili podoficira financijske stanice NDH Marka Matoša, suradnika talijanskih fašista. Kronologija

19. kolovoza

  • Vojni ratni sud 2. armije, sekcija u Šibeniku (Vojni ratni sud Vrhovne komande Dalmacije Slovenia-Dalmazia) sudio je četvorici radnika iz okolice Splita. Na smrt su bili osuđeni Špiro Jaman, pekar na Klisu i Mirko Drašković Lovrin, mehaničar u Solinu. Obojica su strijeljana 31. kolovoza na šibenskom groblju Raskrižje. (vidi pod 10. srpnja) Erak, Zbornik br. 2, 275.

20. kolovoza

  • Kod Prosika je grupa partizana zaplijenila 143 grla sitne i krupne stoke, koju je jedan trgovac gonio na pazar u Kaštela. Kronologija
  • Borbena grupa iz Letećeg mosorskog voda, na čelu s komandirom Ljubom Dumičićem Ljubićem, izvela je akcije u predjelu Podstrane. Velić i dr., 86.

21. kolovoza

  • Talijanski fašisti upali su jakim snagama u Podstranu u namjeri da pokupe ljude i izvrše popravak ceste koju su ispod sela porušili mosorski partizani. Narod je pobjegao ispred Talijana i fašisti su sami morali popraviti cestu, ali su zato opljačkali i spalili kuću braće Dumičić, koji su se od početka ustanka nalazili u partizanima. Kronologija
  • Istituto Veneto per il Lavoro raspisao je natječaj za šest potpora u iznosu od po 1500 lira, namijenjenih sinovima zanatlija koji podnesu molbu za pohađanje Kraljevskog umjetničkog zavoda u Veneciji. Il popolo di Spalato, 204., od 22. kolovoza
  • U spomen na prefekta Zadra Vezija Orazija, ubijenog u svibnju, fašistički Split je njegovim imenom nazvao »veliku gradsku arteriju na Bačvicama«. Svečanom činu prisustvovali su splitski prefekt Zerbino, federalni tajnik Cappi, komesar općine Tacconi i drugi fašistički uzvanici. Počasnu stražu držao je oružani odred liktorske omladine. Nakon što je otkrivena ploča »Via V. Orazi - morto per Roma«, Zerbino je izvršio proziv po fašističkom obredu. Il popolo di Spalato, 205., od 23. kolovoza

23. kolovoza

  • Po nalogu biskupa Bonefačića, u svim crkvama splitske biskupije pročitan je poziv komandanta talijanske okupacijske vojske upućen partizanima da se do 15. rujna prijave i vrate kućama te da će im biti sve oprošteno. Dok je čitan poziv, u mnogim crkvama svijet je demonstrativno napuštao crkvu i na taj način pokazao da je poziv okupatora izlišan. Kisić; Gizdić, 1942., 479.
  • U Splitu su četnički vođe Ilija Trifunović Birčanin, Dobrosav Jevđević i novinar Šantić primili pismo u kome je sadržana smrtna presuda izrečena im 1. kolovoza kao izdajnicima i neprijateljima NOB-a. Kronologija
  • Poginuo Antiša Vučičić.

24./25. kolovoza

  • Kod Kočinjeg brda su Mosećka partizanska četa i narod sela Konjsko na više mjesta porušili cestu Klis - Muć. Gizdić, 1942., 482.

25. kolovoza

  • Presudom Specijalnog fašističkog suda za Dalmaciju, na 30 godina robije osuđen je Ante Bonačić (vidi pod 6. srpnja), a Frane Brate i Renato Torti iz Splita osuđeni su na po 12 godina robije. Kronologija

25./26. kolovoza

  • Borbena grupa Mosorskog letećeg voda, sa zamjenikom komandira Nikolom Lučićem-Matešanom, organizirala je akciju na području Krila Jesenica. U suradnji s terenskim radnicima i mještanima, oboreno je 20 telegrafskih stupova i izvršeno 12 prekida na putu između Sv. Martina i Krila.

Iste noći prekinuta je i linija Žrnovnica - Livno za Mravince.

Narednog dana intervenirali su Talijani i ustaše, ali se borbena grupa na vrijeme u toku noći povukla u pravcu Mosora. Neprijateljska intervencija okončana je pljačkom imovine seljaka, a dvojica mještana su uhapšena i sprovedena u Omiš. Velić i dr., 86; izvod iz izvještaja Komande 18. armijskog korpusa od 27. kolovoza, 3./198.

27. kolovoza

  • Na svim javnim mjestima u Splitu istaknut je poziv komandanta 18. armijskog korpusa, generala Umberta Spiga, upućen partizanima da se vrate svojim kućama. Naslovljen je kao »Proglas pučanstvu na području divizija Sassari i Bergamo[93]«, datiran »kolovoz 1942./XX.« i nekoliko dana ranije pročitan u crkvama. Kisić; Kronologija
  • U vezi s dizanjem i spuštanjem zastave, Il popolo di Spalato donio je članak u kome se kaže: »Da bi se izbjegle neizvjesnosti do kojih često dolazi prigodom dizanja i spuštanja zastave, podsjeća se da se svi oni koje ta ceremonija zateče na obalama Re Imperatore (u visini gata Sv. Duje), Italo Balboa, Veneto, Diocleziano, Hitler, Costanzo Ciano, B. Mussolini (u visini Vladine palače) na tri znaka trubljom, koja upozoravaju da se zauzme stav mirno, moraju zaustaviti i okrenuti čelom prema gatu Veneto i da se vozilo koje tuda prolazi mora zaustaviti i zadržati na mjestu, čekajući do znaka koji se daje trubljom da se ide dalje«.[94] Il popolo di Spalato, 208., od 27. kolovoza

28. kolovoza

  • Talijanske okupacijske vlasti u Splitu naredile su svim oficirima i podoficirima koji su svoje obitelji doveli u Split da ih najdalje do 15. rujna tekuće godine vrate u Italiju. Kisić
  • VOĆE ZA MANJE IMUĆNE GRAĐANE SPLITA – Na tri mjesta u gradu: Piazzi Vittorio Emanuele III. (Narodni trg), Porta Argentea (Poljana kraljice Jelene) i Rivi Hitler (Francuska obala) postavljeni su banci okićeni nacionalnom zastavom, na kojima se siromašnom pučanstvu, koje je dobilo bon od općine, prodavalo, uz sudjelovanje fašističkih hijerarha, po tri kg krušaka i pet kg dinja uz cijenu od 10 lira (kruške su inače prodavane po 7 lira, a dinje po 2,50 lire po kilogramu. Il popolo di Spalato, 210., od 29. kolovoza; Kisić; Popis ulica

29. kolovoza

  • Prefekt Splita Paolo Zerbino poslao je Ministarstvu unutrašnjih poslova u Rim izvještaj o aktivnosti ustanika u Splitu i okolici i mjerama poduzetim od vojnih i policijskih vlasti da uguše ustanak. U izvještaju se, pored ostalog, kaže: »Omladina obalskih centara, zatrovana propagandom na nacionalnim osjećajima, djeluje u gradskim centrima nanoseći štetu, prikuplja priloge za fond Crvene pomoći i vrši terorističke atentate. Iako su policijski organi zadali teške udarce ovoj organizaciji, ne uspijevaju je uništiti: ona je kao mnoštvo pečurki, u kome također i omladinke, čak iz boljih porodica, sudjeluju u pokretu i svrstavaju se među ustanike.« Kronologija

30. kolovoza

  • Odbor narodne pomoći u Splitu podijelio je 33.750 lira članovima 76 obitelji partizanskih boraca i žrtava fašističkog terora. Kronologija
  • Nakon dulje pauze počinju se nedjeljom na stadionu Bruno Mussolini organizirati nogometni susreti između A.C. Spalato (La Societa Calcio Spalato) i vojničkih ekipa. Il popolo di Spalato, 211., od 30. kolovoza

31. kolovoza

  • Iz Splita su zaprežnim kolima prebačena u Solin dva puškomitraljeza, 15 pušaka i 10 000 metaka. Iako je ležalo u zemunici više od godinu dana, oružje je zbog dobre prethodne konzervacije odlično sačuvano. Oružje je s prvom grupom novih boraca upućeno Štabu IV. operativne zone Hrvatske u Livno. Gizdić, 1942., 499.
  • U Dugopolju je Mosorska partizanska četa uhvatila šest osoba koje su surađivale s neprijateljem i odvela ih na Mosor radi saslušanja. Kod željezničke stanice Dugopolje zaustavili su Juru Rogošića, koji je u Sinj vozio kola slame za neprijateljsku vojsku, i vratili ga kući. Kronologija
Djeca

Frano Šimunović: Djeca

SKOJEVCI U PARTIZANE

Mjesni komitet SKOJ-a za Split imao je pet članova i 385 skojevaca po grupama, a Rajonski komitet SKOJ-a Solina imao je sedam članova i 487 skojevaca. Veliki broj skojevaca je stupio u partizanske jedinice, što se odrazilo na brojno stanje skojevske organizacije. Kronologija

POVEĆANJE PLAĆA UZ ZAOBILAŽENJE FAŠISTIČKIH VLASTI

Kad su tražili povećanje svojih nadnica, radnici Splita se nisu obraćali fašističkim organizacijama već svojim akcionim odborima. Tako su u kolovozu posredstvom NOO-a radni akcioni odbori pregovarali s akcionim odborima i pododborima poslodavaca. Na taj su način drvodjelci dobili 20%, metalci i kožari 30%, a pekari 50% povećane plaće. Bodrožić, Zbornik br. 5, 196.

ZASTAVE

Iz Splita je u Solin prebačeno 1100 metara platna (crvenog 500 m, a plavog i bijelog po 300 m). Platno treba poslužiti za izradu zastava budućih dalmatinskih i drugih partizanskih jedinica. Gizdić,1942., 493.

VELIKA MATERIJALNA POMOĆ NARODA NOP-u

Okružni komitet KPH za srednju Dalmaciju (Split) izvijestio je Pokrajinski komitet KPH za Dalmaciju o političkoj i vojnoj situaciji u okružju. U izvještaju se, pored ostalog, kaže da je u proteklom mjesecu splitsko okružje dalo preko 300 novih boraca i da je mobilizacija boraca najmasovnija u Splitu, Solinskom bazenu i Kaštelima. Materijalna pomoć naroda NOP-u je velika. Samo iz Splita upućeno je IV. operativnoj zoni NOV-a Hrvatske preko 1,400.000 kuna, a u fondu je sakupljeno preko 350 000 lira. Kronologija

U INTERNACIJU NA MOLAT

Prošlih dana odvedeno je u internaciju nekoliko Splićana i nekoliko seljaka iz Rupotina. Govori se da su odvedeni na Molat, gdje se u koncentracionom logoru već nalazi oko 3000 zatvorenika iz sjeverne i srednje Dalmacije … Kisić

NOVIH 508 BORACA

»Kanalom« Split - Solin otišlo je u Livno 508 novih boraca na raspored Štabu IV. operativne zone NOV-a Hrvatske. Kronologija

VIJESTI O INTERNIRCIMA

Zadnjih se dana priča da su ing. Dane Matošić, Petar Nisiteo i još tridesetak Splićana, koji su bili internirani na Liparima, odvedeni u Rim i zatvoreni u zatvor Regina Coeli. Kisić

Poginuo u jurišu

Ante Jonić. Poginuo u jurišu

ANTE JONIĆ, PRVI NARODNI HEROJ DALMACIJE

Ante Jonić rođen je 3. ožujka 1918. godine u Bisku kod Sinja. Odrastao je u Splitu. Nižu trgovačku školu završio je 1935. godine, a potom se zaposlio kao trgovački pomoćnik i uključio u rad sindikata. U osamnaestoj godini primljen je u SKOJ. Isticao se u svim tadašnjim akcijama KPH. Sa grupom drugova skinuo je 1937. godine sa zastave ispred okružnog suda u Splitu plavu i bijelu boju i ostavio samo crvenu. Na pogrebu radnika Buljanovića 1939. godine nosio je crveni transparent. Više je puta bio hapšen i kažnjavan. U KPH/KPJ primljen je 1939. godine a u ožujku 1941. godine postao je član Pokrajinskog komiteta SKOJ-a za Dalmaciju. Nakon poraza Kraljevine Jugoslavije u travanjskom ratu 1941. godine, Ante Jonić je prikupljao oružje i obučavao omladinu. Sa grupom drugova ušao je kroz prozor u vojarnu na Gripama iz koje je uzeo tri puškomitraljeza, petnaest pušaka i četiri sanduka streljiva. Vraćajući se, naišao je u gradu na Mačekovu »Zaštitu« čiji su pripadnici tražili da preda oružje. Ante Jonić je odgovorio: »U ime Partije tri koraka natrag, ili ću pucati«. Skočio je prema njima i razoružao ih, a oružje sklonio na sigurno mjesto. Ubrzo nakon toga postao je vođa jedne udarne grupe s kojom je do kraja godine u Splitu izveo niz akcija i sabotaža.

Krajem listopada postao je sekretar Pokrajinskog komiteta SKOJ-a. Sredinom prosinca, po odluci Pokrajinskog komiteta otišao je u Knin radi pomoći tamošnjoj partijskoj organizaciji na širenju ustanka, pa je već 14. siječnja 1942. godine formiran u Koritima na Dinari Kninski partizanski odred, a Jonić je postao komandant odreda. Odred je izveo više uspješnih akcija. Tako je 15. ožujka kod Krčića blizu Knina Kninski partizanski odred napao autobus i zarobio sedam neprijateljskih vojnika. Odmah zatim, na pruzi Drniš-Knin, likvidirao je pedeset talijanskih vojnika i zaplijenio veću količinu oružja i streljiva. Ante Jonić je 17. lipnja 1942. godine postao komandant novoformiranog 1. udarnog bataljona srednje Dalmacije. Drugog dana nakon formiranja, pod vodstvom Jonića, bataljon je zauzeo biskupiju kod Knina i likvidirao četničkog komandanta i talijanskog suradnika Paju Popovića, te zarobio članove njegovog štaba. Bataljon se istakao i u borbama s četnicima i Talijanima na Kozjaku kod Vrlike. Početkom srpnja Ante Jonić je upućen u Oficirsku školu pri Glavnom štabu NOV Hrvatske. Po završetku školovanja predviđen je za zamjenika komandanta Četvrtke operativne zone. Kada je Vrhovni štab krajem srpnja 1942. godine odlučio da sa proleterskih brigadama zauzme Livno, Srednjodalmatinski odred dobio je zadatak da spriječi prodor neprijatelja iz Splita i Sinja prema Livnu. Zadatak je povjeren Jonićevom bataljonu. Neprijatelj je 29. srpnja krenuo iz Sinja prema Vagnju sa dvadeset tri kamiona punih vojnika. Razvila se ogorčena borba u kojoj je Jonić sa svojim borcima uništio šesnaest kamiona sa sto pedeset vojnika, dok je ih sedam oštetio. Neprijatelj je uputio pojačanje od šest tenkova i više oklopnih vozila, u namjeri da se probije u Livno i pruži pomoć opkoljenom garnizonu. U šestodnevnim teškim borbama, 1. dalmatinski udarni bataljon, na čelu sa svojim komandantom, vodio je borbu prsa u prsa, ali nije dozvolio neprijatelju da se probije za Livno. U jednom od juriša, 5 kolovoza 1942. godine, poginuo je i Ante Jonić.[95] Njegov bataljon je izvršio zadatak, a partizani su istog dana zauzeli Livno. Nakon nekoliko dana Vrhovni štab je u svom Biltenu opisao herojsku smrt Ante Jonića i proglasio ga prvim narodnim herojem iz Dalmacije.

Ni nakon najgroznijih mučenja nikog nije odala

Zlata Šegvić. Ni nakon najgroznijih mučenja nikog nije odala

ZLATA ŠEGVIĆ: SPLITSKA PROFESORICA NA ZAGREBAČKOM ZADATKU

Zlata Šegvić rođena je 17. lipnja 1913. u Preku na otoku Ugljanu gdje su joj roditelji u to vrijeme službovali. Najveći dio djetinjstva i gimnazijsko doba provela je u Splitu. Na Beogradskom sveučilištu, gdje je studirala i diplomirala slavistiku, uključuje se u studentski revolucionarni pokret i rad ilegalne sveučilišne organizacije Komunističke partije. Istovremeno, povezana je s komunističkim pokretom u Splitu i Dalmaciji. Poznata po svojim političkim opredjeljenjima, nakon završetka studija nije mogla dobiti posao u zavičaju već kao odgajateljica u dječjem domu u dalekom Negotinu u Srbiji, a poslije toga kao suplent na gimnaziji u Nikšiću u Crnoj Gori gdje započinje svoj politički rad u narodu i s učenicima. Njeno kratkotrajno zapošljavanje, tek 1940. godine, na mjestu profesorice na Muškoj gimnaziji u Splitu, izazvalo je kod nastavnika režimlija negativne reakcije – tko joj je dao zaposlenje na kraljevskoj gimnaziji? van s njom! – nakon čega je slijedio premještaj u Sinj gdje drži nastavu iz hrvatskosrpskog, francuskog i ruskog jezika i književnosti. U Sinju se uključuje u partijski rad i postaje član Kotarskog komiteta Partije.

Dolaskom okupatorske vojske u travnju 1941. godine vraća se u Split gdje radi u redakciji »Našeg izvještaja«, glavnog glasila NOP-a. Iz Splita, po partijskom zadatku ide u Zagreb. Partija Zlati Šegvić povjerava brojne značajne i odgovorne zadaće, pored ostalog održavanje veze između članova CK KPH i Pokrajinskog komiteta za Dalmaciju.

Noru (tadašnji pseudonim) početkom 1942. hapsi ustaška policija. Odvedena je u zloglasni logor Staru Gradišku gdje je bila izložena najgroznijim mučenjima kako bi odala svoje drugove i veze. Iz logora, zatočenica broj 2041 Zlata Šegvić uputila je sestri Nadi deset dopisnica. Desetu, posljednju, poslala je 1. kolovoza 1942. Partija ju je nastojala zamijeniti, ali uoči same zamjene ustaše su je ubile, strijeljale ili zaklale, noću od 27. na 28. kolovoza 1942. godine. Nikog nije odala. Imala je 29 godina.

Do 1990. godine jedna splitska osmogodišnja škola nosila je njeno ime.

Faksimil jedne od 10 dopisnica koju je Zlata Šegvić iz ustaškog logora uputila svojoj sestri Nadi. Potpis ‘Ružica’ lijevo od Zlatina je od Ružice Markotić koja je takođen bila zatočena u Staroj Gradiški

Sve vas volim, grlim. Faksimil jedne od 10 dopisnica koju je Zlata Šegvić iz ustaškog logora uputila svojoj sestri Nadi. Potpis ‘Ružica’ lijevo od Zlatina je od Ružice Markotić koja je takođen bila zatočena u Staroj Gradiški

PRILIKE U DALMACIJI U PRVOJ POLOVICI KOLOVOZA:
»SVI RADNICI SU KOMUNISTI«
– OGROMAN BROJ SPLIĆANA, BEZ OBZIRA NA POLITIČKO OPREDJELJENJE, PODRŽAVA TZV. NARODNOOSLOBODILAČKI POKRET

»Prilike u kojima se Dalmacija nalazi, kao i posljednji događaji, nimalo ne olakšavaju položaj HSS-a i njenih prvaka … Josip Silobrčić je u Splitu, Dane Škarica u internaciji u Italiji, Jozo Mratinović u Kaštelima i uvijek se odlično drži. Ivan Petar Mladineo također je u Splitu i radi u fabrici sardina Neptun. Paško Kaliterna je prije desetak dana izašao iz zatvora gdje je odsjedio oko tri mjeseca. Dva dana nakon njegovog izlaska iz zatvora, splitski list Spalato Rurale je donio na prvoj stranici članak s potpisom Paška. Članak je u Splitu izazvao pravu konsternaciju. Za sada još postoje tri verzije o toj aferi … Od splitskih se HSS-ovaca vrlo dobro drže ing. Điđi Ivanišević, Akrap i Ljubo Budanko. Može se reći da postoje dvije grupe: jedna koja se drži pasivno, neaktivna je i čeka razvoj situacije, i druga, koja ne želi da nam se teren izmakne i radi u granicama mogućnosti. U tu drugu spadaju pogotovo mlađi intelektualci i splitski obrtnici.

Splitski samostalci su se povukli još malo ulijevo i drže se dobro … Jugoslaveni su lojalni, spremni da pomognu gdje god je to moguće, a njihovu nepokolebljivu vjeru da će sve opet doći na njihovo idealno staro ljudi ne uzimaju previše ozbiljno.

Oko 50% činovništva je ostalo u talijanskoj službi. Nisam mogao saznati ni za jedan slučaj da se koji od njih zamjerio narodu. Drže manje položaje, sabotiraju i žive. Oko 30% ih je otišlo u Hrvatsku. Materijalni moment je kod toga bio odlučan: uz isplatu jedne plaće od strane Talijana kod odlaska, ustaška im je vlada kod dolaska isplatila dvije plaće odjednom. 10 -20% su Talijani izbacili iz službe, među kojima sve one koji su prvih dana u izjavama o ostanku u službi »uzeli rezervu do statuta« (statut o Splitu i Korčuli). Novih talijanskih činovnika ima u samom Splitu oko 4000 (questura, policija, tajni agenti, šefovi ureda i odjeljenja). Oko 70-80 je naših i skoro svi su pravoslavni. Istini za volju, treba reći da na njih nema velikih povika.

Svi radnici su komunisti … Na otprilike 60% seljaka može se u svakom momentu računati.

30% su nešto radikalnije lijevi (Trogir, Kaštela, Jelsa, nešto Brač) dok je ostatak potpuno apatičan i izgladnjen.

Ogroman broj Splićana, bez razlike na političko opredjeljenje, podržava tzv. Narodnooslobodilački pokret … Aktivni su u vidu materijalnog potpomaganja svega što je protufašističko. Klasiraju se u grupe: I. - oni koji su dali odjednom 5000 lira, II. - od 5 do 10 tisuća, III. - od 10 do 20 tisuća lira; IV. - od 20 do 30 tisuća lira. Izvan grupa su oni koji su dali odjednom 100.000 lira. Nadalje, postoje rajoni. Za svaki rajon poznat je samo po jedan rajonski, koji svakog prvog u mjesecu obiđe sve kuće i pokupi novac. Davanje je dobrovoljno i na bazi apsolutnog povjerenja. Još se nije dogodio slučaj izdaje. Činovnici daju 10% od plaće.

Splitskih Rusa ima oko 50. Od tih su petorica za Nijemce. Ostali su prorusi.

Oficiri, većinom Hrvati, bivše jugoslavenske vojske, imaju svoju posebnu organizaciju. U početku su se neki bili ponudili partizanima koji u njih nisu imali povjerenja i pobili su ih. Sad je stanje nešto izmijenjeno i među partizanima ima po neki hrvatski oficir …«

Prilog izvještaju Stjepana Gažija iz Ženeve 8. rujna 1942. predstavnicima HSS-a u izbjegličkoj vladi u Londonu, naveden kao »zabilježen razgovor mog kolege Šime Pelicarića s jednim Dalmatincem o tamošnjim prilikama«.

Boban, 92.-97.

LIMENA GLAZBA U NOB-u

Po direktivi Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju, upućeni su u Livno muzički instrumenti Kulturno-prosvjetnog društva Zrinjski iz Klis-Rupotine, čiji su se članovi većinom nalazili u partizanima. (Gizdić, 453., 454.)

Glazbena amaterska društva formirana u splitskoj okolici imaju dugu i bogatu povijest. Ta društva, zahvaljujući rodoljubno orijentiranim aktivnim članovima, koji su bez iznimke pripadali seljacima i radnicima, i utjecaju KPJ, odnosno SKOJ-a, od početka su bila privržena radničkom revolucionarnom pokretu. Stoga nije ni čudno da su se, neposredno nakon raspada jugoslavenske monarhije i ulaska okupatora 1941. godine, gotovo sva glazbena društva povukla u ilegalnost. Partiture i instrumenti sklonjeni su na sigurno mjesto, jer ni jedna limena glazba nije ni pomišljala služiti neprijatelju.

Širenjem ustanka i razvitkom NOP-a, te stvaranjem prvih regularnih jedinica NOV-a i POJ-a, dalmatinsko vojno i političko rukovodstvo je, u ljeto 1942. godine, na sastanku na Vještić gori prihvatilo prijedlog Drage Gizdića, jednog od organizatora NOB-a u Dalmaciji, da se usporedo s formiranjem brigada osnuju i partizanske limene glazbe.

U oslobođenom Livnu, pri operativnoj grupaciji Vrhovnog štaba NOV-a i POJ-a, osnovana je 14. kolovoza 1942. Prva kompletna partizanska glazba.

U proleterske i udarne jedinice NOVJ-a pošle su četiri kompletne limene glazbe: iz Klis-Kose, Žrnovnice, Podstrane i sa Šolte.

Limena glazba Klis-Kose postala je glazba Prve Dalmatinske brigade. Snimljena je 6. rujna 1942. u selu Dobro kod Livna prigodom osnivanja brigade

Oni su dizali borbeni duh. Limena glazba Klis-Kose postala je glazba Prve Dalmatinske brigade. Snimljena je 6. rujna 1942. u selu Dobro kod Livna prigodom osnivanja brigade

Glazba Klis-Kose

Kulturno-glazbeno društvo pri Seljačkoj slozi u Klis-Kosi osnovano je 1936. godine. Utemeljili su ga žitelji Klis-Kose, koji su pretežno radili u tvornici cementa u Majdanu. Sami su dobrovoljnim prilozima kupili glazbene instrumente i skrbili o plaćanju kapelnika. Glazbom je društvo stvorilo takvu slogu da se cijela Klis-Kosa, sa 125 obitelji i 480 stanovnika, osjećala kao jedna velika obitelj. U Glazbenom društvu je bilo 35 članova s 32 instrumenta, a u svakoj kući po jedan ili dva podupiruća člana.

Premda je talijanski okupator nastojao angažirati glazbare za sviranje fašističkih koračnica, nitko se nije odazvao na njihove pozive, a glazbala su skrivena na sigurno mjesto. Početkom kolovoza 1942. godine partizanska leteća četa iz Solina, pod zapovjedništvom Steve Markovića, preuzela je iz skrovišta 31 instrument i partiture, i to je partizanskim vezama preko Moseća, Svilaje i Dinare preneseno u Livno. Tako je svega osam dana poslije oslobođenja Livna, 14. kolovoza 1942., na tada najširem oslobođenom teritoriju u porobljenoj Evropi osnovana Prva partizanska limena glazba NOVJ-a.

Ubrzo nakon osnivanja, partizani-glazbari u oslobođenom Livnu i okolnim mjestima priređuju redovite koncerte, sviraju ulicama oslobođenog grada. Dana 6. rujna 1942. partizanska Glazba ulazi u sastav novoosnovane Prve dalmatinske brigade, a u listopadu iste godine, formiranjem III. udarne divizije, ulazi u njezin sastav kao posebna jedinica.

Prvi komesar Glazbe bio je Ivan Uvodić Ciko, a prvi kapelnik – predratni komunist Josip Katalinić Bepo.

Zajedno s III. udarnom divizijom Glazba je prošla dugi borbeni put, posebice dvije najteže i najkrvavije ofanzive – Neretvu i Sutjesku. Probijajući se neprohodnim terenima zapadne Crne Gore, glazbari su bili svrstani u borbeni jurišni stroj za proboj na Sutjesci. Zamukli su instrumenti, a začulo se oružje glazbara, jer se polazilo u odlučni boj. U jednoj od najkrvavijih bitaka Drugoga svjetskog rata prestala je djelovati Prva partizanska glazba. Dio boraca glazbara je poginuo, a njihove instrumente izrešetali su neprijateljski rafali. Preostali preživjeli glazbari probijali su se s ostalim borcima III. udarne divizije.

Žrnovničko glazbeno društvo

Pod imenom Seljačka sloga, glazbeno društvo u Žrnovnici osnovano je još 1911. godine, ali je prestalo djelovati tijekom Prvoga svjetskog rata. Godine 1937. mještani zaseoka Privor kupili su instrumente vlastitim sredstvima i ponovno osnovali glazbeno društvo, sada pod imenom Stjepan Radić. Kao i u Klis-Kosi, i u Žrnovnici su instrumenti i partiture sklonjeni na sigurno mjesto kako ne bi došli u ruke okupatoru, a glazbari su se aktivno uključili u NOP. Na inicijativu Drage Gizdića, a uz pomoć Joze Stipice, sekretara MK KPH Žrnovnice, organiziran je odlazak kompletne limene glazbe u NOVJ. Dana 12. listopada 1942. kompletna glazba s 19 glazbara došla je na Mosor, na slobodni teritorij, i tu je Žrnovnička glazba imala svoj prvi nastup. Prema odluci Štaba Četvrte operativne zone, Glazba je ušla u sastav novoformirane Druge dalmatinske brigade i s njom sudjelovala u svim borbama. Marševi glazbara hrabrili su Dalmatince za prelaska Neretve, na Barama im je glazba podizala borbeni duh, iako je u bitkama izginuo čitav bataljon brigade. Svoj časni borbeni put Glazba je okončala nastupom u oslobođenom Zagrebu 13. svibnja 1945.

Amižić, Zbornik br. 5, 1163.-1182.

RODOLJUBNI VATERPOLO NA BAČVICAMA

Nakon neuspjeha da privoli splitske sportske klubove da nastave sa utakmicama u okvirima talijanskih sportskih organizacija, talijanski okupator organizira, na plivalištu Jadrana dugo najavljivano plivačko natjecanje. Ilegalna organizacija NOP-a, u dubokoj konspiraciji organizirala je istog dana na kupalištu Bačvice vaterpolo utakmicu. Vojko Pavičić, Ljubo Prvan i Petar Šegvić, uz pomoć Zdravka Birimiše, organiziraju jadranaše-vaterpoliste: Mihovilovića, Giovanellija, Brainovića, Bonačića, Pavičića, Nonveliera, Bačića, V. Birimišu, Matošića, Vukadina, Nonkovića i još nekoliko vaterpolista da tu utakmicu odigraju.

U malom Splitu, usred okupirane Evrope, nesvakidašnjim načinima pokazivao se duh otpora – 16. kolovoza 1942. održan je vaterpolo susret pred skoro pet tisuća gledalaca. Utakmica je bila izraz revolta i otpora Splićana talijanskom okupatoru

Vaterpolo. U malom Splitu, usred okupirane Evrope, nesvakidašnjim načinima pokazivao se duh otpora – 16. kolovoza 1942. održan je vaterpolo susret pred skoro pet tisuća gledalaca. Utakmica je bila izraz revolta i otpora Splićana talijanskom okupatoru

Točno u 11 sati, 16. kolovoza 1942.g., započeo je vaterpolo susret pred prepunim kupalištem. Bilo je prisutno oko 5.000 Splićana koji su pratili kvalitetan vaterpolo: šestero igrača je bilo iz ekipe »Jadrana«, aktualnog prvaka Jugoslavije (za 1939./1940. godinu).

Utakmica je potpuno iznenadila Talijane, i tek kada je počela okupatorske sigurnosne službe shvatile su da je ona zapravo izraz revolta i otpora Splićana talijanskom okupatoru. Hitno je obaviještena policija. U trenutku kada je počelo drugo poluvrijeme, što je znak potpunog iznenađenja okupatora karakterom ovog događaja, pilotina puna policajaca upala je u igralište s očitom namjerom da onemogući tu protestnu rodoljubnu akciju Splićana. U tom kritičnom momentu dogodila se neočekivana, spontana reakcija gledalaca koji su s oduševljenjem pratili utakmicu. Njih oko 150 skočilo je u plivalište i time onemogućilo policajce da dovrše akciju hvatanja igrača. Potpuno iznenađeni reakcijom mase gledalaca, okruženi vikom odustali su od akcije i napustili kupalište na Bačvicama.

Utakmica nije nastavljena a masa gledatelja, očito razdragana s nastalom situacijom, još je dugo davala oduška svom zadovoljstvu.

Značenje ovog prosvjeda čini se većim ukoliko znamo da se dogodio sredinom ratne 1942. godine, dakle u vrijeme kada Hitler i Mussollini još nisu znali ni za jedan vojnički poraz, kada su bili pod Lenjingradom i nezaustavljivo napredovali prema Staljingradu. U malom Splitu, usred okupirane Evrope, nesvakidašnjim načinima pokazivao se duh otpora, unatoč policijskom teroru i činjenci da se u gradu nalazilo petnaestak tisuća talijanskih vojnika i policajaca.. Splićani-rodoljubi su i im i na taj način davali do znanja da su ovdje tuđinci i da ne postoji žrtva koju Splićani nisu u stanju dati za slobodu svog grada od talijanske fašističke okupacije i njegovo vraćanje u okvir slobodne Hrvatske.

Prema sjećanju učesnika te povijesne utakmice Ive Giovanellija

DVA PARTIZANSKA GLUMIŠTA IZ UNIŠTA

U selu Uništu pod Dinarom u kolovozu 1942. osnovana je kulturno-prosvjetna grupa štaba IV operativne zone. Rukovodioci su bili Eli Finci i Ante Vesanović. Poslije se ekipi priključio Braslav Borozan, pa Silvije Bombardelli i Mira Janjanin.

Tokom IV. ofenzive, početkom 1943., grupa se razdvojila. Jedan dio (s Borozanom i Bambardellijem) krenuo je s glavninom snaga NOR-a te je ta grupa, među ostalim, prešla i Neretvu i Sutjesku.

Drugi dio (s Vesanovićem i Antom Petrićem) formirao je grupu pri oblasnom NOO-u Dalmacije. Ta je grupa početkom 1944. došla na Vis, gdje su pod rukovodstvom Ive Tijardovića udareni temelji jednog dijela kasnijeg kazališta NO Dalmacije.

Silvije Bombardelli: Prilozi izučavanju muzike u NOB, Mogućnosti br. 8/10, 1981., str. 925.

KANALI ZA PREBACIVANJE BORACA I ROBE U PARTIZANE

Usporedo s formiranjem prvih partizanskih jedinica, uspostavljeni su od Partije, a kasnije i Narodne pomoći, kanali preko kojih je Mjesni odbor Pomoći iz glavnih skladišta u gradu otpremao robu, hranu i drugu pomoć jedinicama.

Prve veze preko kojih se prebacivala hrana bile su žene, koje su nosile mlijeko i bile vezane uz organizaciju na područjima s kojih su dolazile, ili je s njima u gradu uspostavljen kontakt. U početku je organizacija slala manje količine robe i one su dnevno odlazile s nekoliko punktova u raznim smjerovima prema Solinu, Žrnovnici, Podstrani i Kaštelima. U 1942. godini organizacija je raspolagala malim mogućnostima za prebacivanje, sve se svodilo na mljekarice i seljake koji su dolazili kolima. S vremenom su se veze za prebacivanje sve više širile, tako da je u drugoj polovici godine u Splitu formiran i poseban aktiv za otpremu.

Dumanić, Zbornik br. 5, 958.

Mljekarice

Vjekoslav Parać: Mljekarice

Iz Ratne Kronologije–KOLOVOZ 1942.: NJEMAČKE TRUPE IZBILE NA DESNU OBALU VOLGE SJEVERNO OD STALJINGRADA - ROOSEVELT ODOBRAVA POČETAK PROJEKTA MANHATTAN, ISTRAŽIVANJA U CILJU IZGRADNJE ATOMSKE BOMBE (13. KOLOVOZA) - ROMEL NAPADA BRITANSKU OSMU ARMIJU KOD EL ALAMEINA

RUJAN

Skokom kroz bolnički prozor Ante Jurjević Baja pobjegao iz fašističkog zatvora – Diverzije na pruzi Split - Sinj, na cestama, mostovima i dalekovodima u zaleđu Splita – Veliki narodni zborovi u Gatima, Žrnovnici, Vrbi, Muću i Srinjinama –
Partizani zaplijenili 168 grla stoke i rentgen aparat – Vojna pojačanja stižu u Split – Još jedan kanal za prebacivanje boraca preko Mosora – Talijani napali mosorske partizane bojnim otrovom iperitom – Talijanska kaznena ekspedicija u Dugopolju – Izgon Židova iz Splita u Dubrovnik – Svakodnevna hapšenja – Talijani doveli četnički odred u Split – Četnički letak: »Komunisti će pobiti sve jugonacionaliste …«
– Masovna mobilizacija radi formiranja Prve dalmatinske udarne brigade –
Talijani ustuknuli pred mosorskim partizanima – Hapšenje žena iz Crvene pomoći – Otpor nastavnika – Dugopolje: crvena zastava na grobovima strijeljanih rodoljuba

1. rujna

  • Okružni komitet KPH srednje Dalmacije, u dogovoru s rukovodstvom NOP-a Splita, donio je odluku da se, pored »kanala« Split - Solin, otvori novi »kanal« Split - Žrnovnica, kojim bi se prebacivali novodošli borci iz Splita preko Mosora u Livno, na raspored Štabu IV. operativne zone NOV-a Hrvatske. Kronologija
  • Četničko rukovodstvo u Splitu izdalo je letak upućen »jugoslavenskim nacionalistima, Srbima i Hrvatima, Splitu i Dalmaciji«. Letak je poštom 5. rujna dostavljen na brojne adrese u gradu. U letku se, pored ostalog, kaže da će komunisti, ako pobijede, pobiti sve jugoslavenske nacionaliste u Splitu i Dalmaciji i pozivaju nacionaliste da se otrgnu od utjecaja komunista i nastave suradnju s četnicima i Talijanima, jer je to jedini pravedan i trezven put. Gizdić, 1942., 520.; Kronologija

2. rujna

  • U Splitu je iz bolnice na Firulama, iako budno čuvan od talijanskih fašista, pobjegao skočivši kroz prozor Ante Jurjević Baja. Njega su noću između 7. i 8. veljače kao sekretara Mjesnog komiteta KPH Split uhapsili fašisti, zajedno s članom Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju Ivanom Lučićem Lavčevićem. Poslije desetak dana oporavka u Splitu, gdje je ilegalno živio, 18. rujna se prebacio na slobodni teritorij i preko Moseća stigao u Livno, gdje se nalazio Pokrajinski komitet KPH za Dalmaciju. Kronologija
  • Iz Splita su otputovali u Sinj talijanski divizijski general Piazzoni i još jedan armijski general u pratnji njemačkog pukovnika. Pregledavali su utvrđenja oko Sinja i poslije toga otišli natrag u Split. U Sinju se govori o njemačkom preuzimanju vojne i civilne vlasti. Izvještaj Štaba IV. operativne zone od 6. rujna 1942., 3./98.
Partizani odlaze na položaj

Na Mosoru. Partizani odlaze na položaj

3. rujna

  • Prugu Split - Sinj, kod Dugopolja, porušili su mosorski partizani i napali talijansku posadu kod Klis-Kose. Gubici neprijatelja nisu utvrđeni. Kronologija
  • Započelo je održavanje ispita iz talijanskog jezika koji su, prvo pismeni a zatim usmeni dio, polagali profesori i učitelji. Ispita su oslobođeni oni nastavnici koji su diplomirali u Italiji te oni koji su u školama predavali talijanski jezik. Nastavnici su se na razne načine suprotstavljali obavezi polaganja ispita: jedni su napuštali školu, drugi su odlazili na ispit ali su »padali«, pa je obaveza polaganja ispita iz talijanskog jezika doživjela potpuni neuspjeh. Kisić; Kovač, Prilog povijesti Klasične gimnazije u Splitu od 1941. do 1943. godine, Zbornik 290 godina Klasične gimnazije u Splitu 1700.-1990., Split, 1990., 325

2. ili 3. rujna

  • U Split je stigao talijanski brod s nekim bačvama za koje postoji sumnja da bi unutra mogao biti otrovni plin. Točno se nije moglo utvrditi što je u bačvama. Kemijska četa 18. armijskog korpusa upotrijebila je 250 kg iperita (bojni otrov plikavac) za kontaminiranje zone Mosora; bojni otrov je ubačen u nekoliko špilja koje su služile kao uobičajeno sklonište partizanima. Budući da talijanska Viša komanda oružanih snaga Slovenia-Dalmazia nije znala zašto je i po čijem naređenju došlo do uporabe iperita, odlučeno je da se kaže da je otrov upotrijebljen i teren poslije dekontaminiran u cilju obučavanja. Zabilješka načelnika Više komande oružanih snaga Slovenia-Dalmazia od 21. rujna, 3./235.; naređenje komandanta Više komande oružanih snaga Slovenia-Dalmazia od 21. rujna, 3./236.; izvještaj PK KPH za Dalmaciju od 13. rujna, 3./122.

4. rujna

  • Okružni komitet KPH za srednju Dalmaciju (Split) primio je od Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju pismo u kojem ga obavještava o odluci Vrhovnog štaba NOV-a i POJ-a o formiranju Prve dalmatinske udarne brigade, u koju će ući Prvi i Drugi bataljon Srednjodalmatinskog partizanskog odreda. U pismu je naloženo da Okružni komitet srednje Dalmacije izvrši masovnu mobilizaciju boraca, i da za tri tjedna pošalje 400 do 500 novih boraca koji će ući u Drugu dalmatinsku brigadu, čije je formiranje planirano. Gizdić, 1942., 511.
  • Iz Žrnovnice su talijanski okupatori povukli posadu u Split iz straha zbog uspješnih akcija mosorskih partizana u kolovozu.

Po napuštanju sela Žrnovnice od talijanske vojske, partizani su došli u selo, gdje se u manjim grupicama slobodno kreću po selu, dok se njihove jače skupine nalaze se u najbližoj okolici. Javorčić, 318; Kisić; izvještaj Velike župe Cetina u Omišu od 20. rujna, 3./285.(ustaški izvor, op. Red.)

5. rujna

  • U splitsku luku uplovila su dva transportna broda s talijanskim vojnicima, radi učešća u predstojećoj akciji neprijatelja protiv partizana u srednjoj Dalmaciji i oslobođenom Livnu. Gizdić, 1942., 521.
  • Oko 13 sati, na vrhu brda Malačka kod Kaštel Staroga, partizani su u zasjedi sačekali i otvorili vatru na dva žandara i pet žandarskih pripravnika koji su vodili stotinjak regruta (novaka) s područja oružničke postaje Lećevica u Omiš na služenje »djelatnog razdioblja«. Žandari su se sklonili u karabinjerski blok, a regruti razbježali. Izvod iz dnevnog izvještaja Generalštaba kopnene vojske od 25. rujna, 3./242.; izvještaj Velike župe Cetina u Omišu od 20. rujna, 3./285. (ustaški izvor, op. Red.)
  • U poslijepodnevnim satima pred oko 200 ljudi održan je u Gatima veliki narodni zbor kome su prisustvovali borci Mosećke čete i Letećeg mosorskog voda (LMV). Narod ih je oduševljeno dočekao s cvijećem. Velić i dr., 87.

6. rujna

  • U dijelu Žrnovnice pod imenom Glavice, pred kućom Špira i nevjeste mu Anuke Amižić Kneže, održan je prvi javni partizanski zbor kojem je prisustvovalo oko 1000 ljudi. Zboru su prisustvovali i pripadnici Letećeg mosorskog voda i Mosećke čete, a okupljeni je narod javno potvrdio NOO. Zbor je okončan narodnim veseljem. Javorčić, 326.; Velić i dr., 87.
Predaja zastave 1. dalmatinskoj brigadi prilikom njenog formiranja u Dobrome kod Livna

Zastava. Predaja zastave 1. dalmatinskoj brigadi prilikom njenog formiranja u Dobrome kod Livna

PJESMA PRVE DALMATINSKE

Dalmatinska, dalmatinska,

Naša Prva dalmatinska

Hej brigada udarna.

Komandir, proleter,

Komesar, proleter,

Svi vojnici, proleteri

Druga Tita hrabri borci

Za slobodu naroda.

Hej komandiri,

Zdravo komesari,

Zdravo, zdravo drugovi !

A na bojnom polju

Mrtav tiran leži,

Tu je prošla udarna.

Dalmatinska, dalmatinska,

Naša Prva dalmatinska

Hej brigada udarna.

1. dalmatinska brigada formirana je 6. rujna 1942. Uskoro poslije formiranja brigade nastala je i pjesma Prve dalmatinske.

Mogućnosti, br. 8/10, 1981., str. 969.

7. rujna

  • Između Klisa i željezničke stanice Dugopolje partizani Mosećke čete su kamenjem blokirali prugu. Kad je oko 21.30 naišao vlak iz Klisa, na njega su partizani otvorili vatru. Čuvši pucnjavu, devetorica talijanskih vojnika iz pratnje vlaka izišla su i sklonila se u žbunje. Partizani su slobodno ušli u vlak i odnijeli raznu vojnu opremu, sanduk municije i dva telefona. U međuvremenu je vlak krenuo unazad i na 300 metara pred Klisom se prevrnuo. Na izvještaju o ovom događaju, koji je grupa karabinjera u Splitu dostavila vojnom kabinetu guvernera Bastijaninija, rukom je napisano: »Kakva dobra pratnja! Odlikovati ih sve ordenom kukavica!«. Gizdić, 1942., 525.; Kronologija
  • U splitsku luku uplovio je brod talijanskog Crvenog križa radi prevoženja ranjenih talijanskih vojnika na liječenje u Italiju. Kisić

8. rujna

  • Talijanski vojnici iz sastava divizije Bergamo, predvođeni odredom Crnih košulja, došli su u Dugopolje, uhapsili oko 400 ljudi i zapalili devet kuća. Poslije saslušanja u zatvor su odvedena 24 simpatizera NOP-a, dok su ostali pušteni. Na putu za Klis, kod Kočinog brda, ubili su Božu Caktaša i Božu Vukasovića. Gizdić, 1942., 526., 527.
  • U Kaštel Lukšiću karabinjeri su uhapsili i predali Specijalnom sudu za Dalmaciju Ivu Britvića i Antu Tadina, optužene da su prebacili jedan mitraljez iz Kaštel Kambelovca u šumu. Kronologija
Faksimil ustaške Kotarske oblasti u Omišu u kojem se izvještava o rušenju stupova dalekovoda

Izvještaj o diverziji na dalekovodima. Faksimil ustaške Kotarske oblasti u Omišu u kojem se izvještava o rušenju stupova dalekovoda

9. rujna

  • Oko 20 sati partizani su kod Omiša minom srušili električni dalekovod hidroelektrane kojim se Split snabdijevao električnom energijom. U 20.45 nestalo je električne struje u cijelom gradu. Zbog popravka dalekovoda predviđalo se da će prekid isporuke struje u gradu trajati oko pet dana. Poduzete su mjere da se napajanje strujom za javnu rasvjetu osigura proizvodnjom termo struje iz industrijskih postrojenja, pa je grad u 22 sata dobio javnu rasvjetu. Kronologija, Kisić
  • Talijanske okupacijske vlasti u Splitu naredile su da se struja koja se dobija iz Solina može koristiti samo za osvjetljenje, a ne i za kuhanje i u industrijske svrhe. Svi prekršioci će biti strogo kažnjeni. Poslije toga su namještenici električnog poduzeća kontrolirali upotrebu struje po kućama, i tamo gdje su nalazili da se koristi u druge svrhe oduzimali su osigurače. Kada je namještenik električnog poduzeća Bruno Krstulović to uradio u stanu kvestora Scaminacija, talijanska policija ga je odmah uhapsila i odvela u zatvor. Kisić

10. rujna

  • Uspostavljena je željeznička veza sa Sinjom. U splitske tamnice dovedeno je oko 40 Dugopoljaca. Kisić

12. rujna

  • U Blacima, poslije teške bolesti i iscrpljenosti, umro je poznati partijski rukovodilac iz Solina Kajo Barišić Rudin. Pored naroda Blaca, pogrebu je prisustvovala i Solinska leteća četa. Gizdić, 1942., 538.
  • Povodom ograničenja potrošnje električne struje, općinski komesar Splita izdao je u listu Il popolo di Spalato oglas pod naslovom »Štedite gospodo potrošači« u kojem kaže da su građani mimoišli savjete iz ranijih oglasa pa stoga dolazi do smetnji i ograničavanja raspodjele struje. Il popolo di Spalato, 221., od 12. rujna

13. rujna

  • Solinska partizanska četa je u Rupotinama, uz pomoć naroda, dinamitom porušila dva mosta. Iako su talijanske posade bile udaljene samo šestotinjak metara, nisu otvarale vatru. Tek kad su čuli jake eksplozije, Talijani su iz svih oružja otvorili vatru po partizanskim položajima, ali bez rezultata.
  • Mosećka partizanska četa, uz pomoć naroda okolnih sela, na više je mjesta porušila cestu Prgomet - Lećevica, na Malačkoj cesti Kaštela - Lećevica i cestu prema Drnišu kod Visoke. Gizdić, 1942., 539.
  • Kod Postinja, u Mućkom polju, Mosećka partizanska četa[96] u zasjedi je sačekala žandare i domobrane koji su krenuli u akciju protiv partizana. U borbi koja je trajala oko jedan sat, četa je zarobila jednog žandara i 33 domobrana. Ubijeni su jedan žandar i jedan domobran. Zaplijenjeno je 30 pušaka, jedan puškomitraljez i oko 3500 metaka. Izvještaj Štaba IV. operativne zone od 18. rujna; 3./135.; Kronologija
  • Na cesti Split - Sinj je Dugopoljska udarna grupa zaplijenila 168 grla krupne i sitne stoke, upućene iz Sinja Talijanima u Split. Stoka je upućena za prehranu partizana na Mosoru. Tada je zaplijenjen i rentgen aparat s dinamo motorom, koji je iz Splita bio upućen u Sinj. Aparat je preko Kotlenica upućen za potrebe partizanske bolnice u Livno. Gizdić, 1942., 539.; Kisić

14. rujna

  • Iz Blaca je upućena u Livno na raspored Štabu IV. operativne zone NOV-a Hrvatske grupa od 65 novih boraca iz Splita i okolice. S njima je upućen karavan od 15 konja s različitim materijalom, uglavnom novinskim papirom i štamparskim materijalom za potrebe Vrhovnog štaba NOVJ i Štaba zone. Gizdić, 1942., 540
  • U Solin-Rupotinu su stigli talijanski vojnici s četiri tenka i dvama blindiranim kolima i umjesto kamenog mosta kojeg su partizani porušili, postavili drveni. Tom prilikom zapalili su nekoliko kuća i uhapsili više rodoljuba koje su odveli u Solin. Kad su se Talijani povukli, iste večeri su partizani most zapalili i ponovno prekinuli promet na cesti Split - Sinj. Gizdić, 1942., 540.
  • Ovog dana, kao i i 6. rujna, iz Kaštel Gomilice u partizane je otišlo osam mladića. Kronologija

15. rujna

  • Pismenim zadatkom iz talijanskog jezika počeli su prijemni ispiti za prvi razred Klasične gimnazije. Istovremeno su počeli i upisi u više razrede koji traju do 27. rujna. Il popolo di Spalato 213., od 2. rujna; 223., od 15. rujna
  • Kod Rupotine su talijanski vojnici počeli s izgradnjom bunkera i baraka za smještaj vojnika i osiguranje prometnice Split - Sinj. Montirali su drveni most, uspostavili posadu od 250 vojnika i time onemogućili prebacivanje novih boraca i materijala iz Rupotine u Blace. Gizdić, 1942., 542.

16. rujna

  • Općinski narodnooslobodilački odbor Lećevice izdao je letak i raspačao ga po svim selima općine. U letku se poziva narod da se zbije oko svojih NOO-a kao organa nove narodne vlasti i da stupa u redove NOB-a. Gizdić, 1942., 543.
  • U centru Muća održan je politički zbor u prisustvu od oko 700 mještana, više od troje po domaćinstvu. Okupljenima su o narodnooslobodilačkoj borbi govorili komesar Mosećke partizanske čete Ante Beretin i Duje Bašić, komandir čete. Na zboru su prisutni seljaci sami kandidirali i javnim glasovanjem izabrali prvi legalni NOO sela. J. Delić i dr., 117., 118.

18. rujna

  • Jedinice Mosećkog bataljona zauzele su neprijateljsko uporište Muć, ovladavši na taj način ovom važnom raskrsnicom između Sinja i Drniša. Zaplijenjeno je nešto oružja i municije, tri motocikla i veća količina pšenice. Naše jedinice nisu imale nikakvih gubitaka. Izvještaj Štaba IV. operativne zone, 3./145.

19. rujna

  • U splitskom Brodogradilištu karabinjeri su uhapsili dvojicu radnika zbog vršenja antifašističke propagande i širenja vijesti o skorom dolasku partizana u Split.

Žandarmerijska stanica iz Lećevice premjestila se u Unešić, bojeći se partizanskog napada na to mjesto. Kronologija

19./20. rujna

  • U visini Kočinjeg brda, kod Klisa, grupa partizana je na više mjesta porušila cestu Split - Sinj i onesposobila je za promet. Kronologija
Štab IV. operativne zone u rujnu 1942. Slijeva na desno: Velimir Terzić, Vicko Krstulović, Ivica Kukoč i Maks Baće

Štab. Štab IV. operativne zone u rujnu 1942. Slijeva na desno: Velimir Terzić, Vicko Krstulović, Ivica Kukoč i Maks Baće

20. rujna

  • U Postinjskim stajama na Moseću održano je Partijsko savjetovanje Srednjodalmatinskog okružja, kome su prisustvovali delegati iz srednje Dalmacije, nekoliko predstavnika Okružnog komiteta sjeverne Dalmacije i Okružnog komiteta za otoke, kao i organizacijski sekretar Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju. Podneseni su referati o vojno-političkoj situaciji u okružju, o razvoju NOP-a u Splitu i kotarevima i o organizaciji i razvitku NOO-a. Gizdić, 1942., 553., 554.
  • Prefektura Split obavijestila je guvernera Dalmacije da je u Splitu uhapšena Katica Mardešić, udana Bandalović, rodom iz Komiže, sa stanom u Ulici sv. Frane broj 2, zbog pripadnosti organizaciji Crvene pomoći koja je prikupljala hranu i novac za partizanske porodice i porodice zatvorenih rodoljuba. Prilikom pretresa njenog stana pronađeni su novac i paketi s namirnicama. S njom je uhapšeno još 18 žena koje su pripadale toj organizaciji. I pored dokaznog materijala, one su sve na saslušanjima i pred sudom poricale. Katica i neke druge žene su osuđene na kaznu smrti strijeljanjem, koja je kasnije zamijenjena zatvorom. Kronologija
  • Kraljevska questura u Splitu dostavila je kvestorima Rijeke, Pule, Kotora, Ljubljane, Gorice i Trsta spisak s imenima 200 osoba nastanjenih u Splitu i okolici koje su se udaljile od svojih kuća i za koje pretpostavlja da su se pridružile partizanima. Traži da povećaju budnost kako bi se isti uhvatili i sproveli Questuri Split. Kronologija
  • Prefekt Zerbino primio je kraljevskog providura za škole dr. G. Sogliana i nastavnike A. Cettinea i P. Šegotu, zajedno s izdavačem G. A. Millisichem, koji su mu poklonili svezak Srpsko-hrvatske antologije za učenike srednjih škola. Il popolo di Spalato, 228., od 20. rujna
  • Uvečer su partizani zapalili jedan most na cesti kod Rupotina, ali je talijanska jedinica koja je zatim stigla na lice mjesta požar ugasila. Talijani su sutradan popravili most, a zatim su u selu Rupotine, u blizini oštećenog mosta, zapalili osam kuća. Izvještaj Velike župe Cetina od 28. rujna, 3./287. (ustaški izvor, op. Red.)

21. rujna

  • U Vrbi kod Muća, poslije drugog dana Partijskog savjetovanja, održan je veliki manifestacijski zbor koji je organiziralo rukovodstvo NOP-a. Zboru je prisustvovalo više od 2000 ljudi. O ciljevima NOB-a govorili su predstavnici Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju i Okružnog komiteta, kao i rukovodioci partizanskih jedinica. Tada je osam omladinaca dobrovoljno stupilo u redove mosećkih partizana. Gizdić, 1942., 554.
  • Između Splita i Omiša su mosorski partizani oborili 24 telefonska stupa i porušili cestu na pet mjesta. Akcija je izazvala zaprepaštenje kod talijanskih okupatora koji su tek poslije nekoliko dana uspjeli uspostaviti promet na toj relaciji. Kronologija
  • Nakon 13 dana prekida, u Split je, preko Metkovića, stigla pošta iz Zagreba. Kisić

22./23. rujna

  • Između Klisa i Solina, kod Bijelog Brijega, grupa partizana posjekla je 42 telefonsko-telegrafska stupa. Kronologija

23. rujna

  • U Kaštel Starom karabinjeri su uhapsili 15 rodoljuba, optužujući ih da su pristalice NOP-a i da pomažu partizane. Kronologija
  • U Majdanu, kod Solina, pripadnici NOP-a iz pištolja su u stanu ubili Ivana Ranijeka, bivšeg financa stare Jugoslavije. Kronologija
  • Talijanske okupacijske vlasti u Splitu naredile su židovskim obiteljima prebjeglim s teritorija NDH u Split da kroz 24 sata napuste grad, inače će biti silom odstranjeni. Kisić

25. rujna

  • Iz Klisa su stigli u Dugopolje talijanski vojnici i žandari NDH i u zaseoku Vukušići zapalili više kuća. Grupa terenskih političkih radnika iz Dugopolja napala je neprijatelja, prinudila da u paničnom bijegu napusti selo i onemogućila ga da u potpunosti izvrši planirani zadatak. Gizdić, 1942., 565.
  • Kod Dugopolja je grupa partizana zaustavila autobus koji je prometovao na liniji Split - Sinj. Iz autobusa su izdvojili dva talijanska trgovca stokom i poveli ih sa sobom. Autobus je produžio za Sinj s ostalim putnicima. Kronologija

26. rujna

  • Noću uoči 27. rujna Kraljevski karabinjeri uhapsili su sedam osoba osumnjičenih da pripadaju partizanskom pokretu. Dnevni izvještaj 18. armijskog korpusa od 28. rujna, 3./249.

27. rujna

  • U Kaštel Lukšiću karabinjeri su uhapsili 21 rodoljuba zbog suradnje s NOP-om i njihove aktivnosti protiv okupatora. Među uhapšenima bile su tri žene i četiri bogoslova. Dnevni izvještaj 18. armijskog korpusa od 28. rujna 3./249.
  • U Srinjinama su mosorski partizani, zajedno s partijskim rukovodstvom i organima narodne vlasti, organizirali javni zbor kome je prisustvovalo oko 400 osoba. O razvoju i ciljevima NOB-a govorili su rukovodioci NOP-a, a zatim je održano narodno veselje. Pri kraju zbora naišli su talijanski avioni koji su bacili nekoliko bombi i mitraljirali selo, ali nije bilo žrtava. Gizdić, 1942., 565., 566.

28. rujna

  • U 22 sata u Splitu je prekinuta opskrba električnom energijom, jer su borci Mosorske partizanske čete izvršili sabotažu na vodu visokog napona Kraljevac - Split. S radom su prestala sva industrijska poduzeća u Omišu, Splitu i Kaštelima, čime je prouzročena velika materijalna šteta. Sva naselja oko Splita ostala su bez osvjetljenja, a centrala iz Majdana davala je povremeno struju za rasvjetu Splita. Kisić, Kronologija
  • Predvečer, pri zalazu sunca, u Roguljića dragi poviše Privora održan je sastanak s glazbarima iz Žrnovnice, članovima Hrvatskog glazbenog društva Stjepan Radić, koje su vodili Drago Gizdić i Jozo Stipica, sekretar Mjesnog komiteta KPH Žrnovnica. Javorčić, 190.
  • Noću je 140 Žrnovčana sudjelovalo u rušenju ceste preko Brdina, između Korešnice i Kučina, a udarna grupa im je čuvala leđa pod zaštitom mosorskih partizana. Porušili su cestu između Kučina i Žrnovnice na više mjesta. Naišla je grupa švercera i trgovaca koji su se vraćali iz Sinja i Trilja i tjerali stado za potrebe Talijana i ustaša u Omišu i Braču. Oko 180 grla sitne stoke došlo je u partizanske ruke. Gizdić, 1942., 569.
  • U Kaštel Kambelovcu karabinjeri su uhapsili 23 rodoljuba osumnjičena da predstavljaju partizansko rukovodstvo u mjestu i šire komunističku propagandu.
  • Na grobove strijeljanih rodoljuba na mjesnom groblju u Dugopolju, suradnici NOP-a postavili su crvenu zastavu i letak kojim se vrijeđaju Hitler, Mussolini i Pavelić. Kronologija
  • U Splitu su fašisti uhapsili bračni par Đirolama i Karlotu Zadek (Nijemce) pod sumnjom da su vršili obavještajnu djelatnost na štetu Talijana. Dnevni izvještaj 18. armijskog korpusa za dan 29. rujna 3./250.

29. rujna

  • Talijani su vlakom iz Knina doveli u Split Drvarsko-petrovački četnički odred pod komandom vojvode Mane Rokvića i smjestili ga u predgrađu Kopilica. Izvještaj Okružnog komiteta KPH za srednju Dalmaciju od 2. studenoga, 4./3., bilješka 2.
  • Kod sela Mravince Mosorski partizanski vod zaustavio je autobus tvrtke Sadem, koji je prometovao na pruzi Split - Žrnovnica. Nakon što su ga putnici napustili, autobus je zapaljen. U akciji je zarobljen talijanski financ Mario Mannucci. Kronologija
Leteći mosorski vod obavještava Štab odreda o predaji talijanskog vojnika

Talijan hoće u partizansku komandu. Leteći mosorski vod obavještava Štab odreda o predaji talijanskog vojnika

29./30. rujna

  • Između Kaštel Starog i Labina, dijelovi Mosećkog bataljona su kamenjem blokirali željezničku prugu na koju je naišla derezina sa šest talijanskih vojnika koji su išli u izviđanje. Nakon što je derezina iskočila iz šina, partizani su napali vojnike i ubili dva, a tri ranili. U 1.30 na lice mjesta stigao je pomoćni vlak s komandantom željezničke milicije, 12 karabinjera i 13 crnokošuljaša, koji su pokupili poginule i ranjene i istim vlakom prebacili se u Kaštel Stari. Kada su se s 30 crnokošuljaša ponovno vratili na isto mjesto, partizani su ih ponovno napali, ali nije bilo gubitaka. Izvještaj prefekta u Splitu od 30. rujna, 3./253.; Kronologija

30. rujna

  • Iz Splita je, uz pratnju velikog broja talijanskih vojnika, talijanskim kamionima prebačen u Omiš odred MVAC[97] od oko 130 četnika koji su stigli iz Knina. Iste večeri prenoćili su u talijanskom logoru u Omišu. Izvještaj Župske redarstvene oblasti u Omišu od 8. listopada, 4./354.
  • U Dugopolju su mosorski partizani, zajedno s članovima Partije i članovima organa narodne vlasti, organizirali javni zbor na kome je prisustvovalo oko 400 ljudi. Održano je i narodno veselje koje je trajalo do kasno u noć. Kronologija
  • Grupa partizana s Mosora, zajedno sa stanovništvom, porušila je na više mjesta cestu kod Srinjina i Tugara. Kronologija
  • Talijanski zrakoplovi iz Zemunika vršili su izviđanje i mitraljiranje Moseća, Sutine i Vrbe, i tom prilikom su poginuli jedan seljak i dvije seljanke. Gizdić, 1942., 573.
  • Odbor narodne pomoći u Splitu podijelio je 38.450 lira članovima 85 obitelji partizanskih boraca i žrtava fašističkog terora. Kronologija

ZAJAM ZA NOP

Tijekom rujna NOO Splita je raspisao zajam za NOP te je za upisane sume izdavao potvrdu s vlastitim pečatom. Kisić Kolarević, Zbornik br. 5, 967

NOVE MJERE TALIJANIZACIJE

U Splitu je talijanski okupator poduzeo nove mjere na talijanizaciji grada. Odstranio je sve hrvatske natpise i spomenike, a preostalim ulicama dao nova imena s talijanskim nazivima. Zabranio je upotrebu hrvatsko-srpskog jezika i naredio da se isključivo govori talijanski. Kronologija; izvještaj Vrhovnog oružničkog zapovjedništva NDH od 11. rujna, 3./279.

HAPŠENJA NOP-ovih AKTIVISTA

Questura u Splitu uhapsila je 23 pripadnika organizacije koja je prikupljala novac za obitelji političkih osuđenika i interniraca, kao i za pripadnike partizanskih snaga. Izvod iz dnevnog izvještaja Generalštaba kopnene vojske od 25. rujna, 3./242.

ĐOVANINA KOKOLA

U knjizi Jugoslavenke u kaznionicama fašističke Italije 1941.-1944., Split 1985., postoji spisak zatvorenica u kaznionici Firenca. Na stranici 138., pod rednim brojem 122., navedeno je: »Đovanina (Kokola) Split, umrla negdje u zatvoru«. Taj lik iz predratnog splitskog imaginarija, pralju koja je od mladosti služila po splitskim kućama, Smoje je ovako opisao: »Di se god pojavila sve joj je bilo otvoreno, sve je prid njom padalo. Ti, trideseti godin, ona je bila najpopularnija žena u gradu, prava krajica Splita. Muška ruka nije mogla, nije smila učinit tako svetogrđe da takne našu Đovu. A ona je mogla potizat koga oće i za što oće«. Premda se po Splitu govorilo da su je noću na ulici ubili fašisti (Kisić je, pod nadnevkom 29. rujna zabilježio: »U bivšoj Vrazovoj ulici kraj transformatora, oko 1 sat u noći poginula je Giovanina Cocolla, poznata splitska mirna luđakinja«). Smoje je, idući njenim tragom, utvrdio da je zadnji put viđena druge ratne godine, 1942., i to »u prežunu u novoga Roka di su je zatvorili samu gori na pod. Čulo je se di viče, plače, piva i suje dušmanine.« Iz Splita je prebačena u zatvor u Zadar i nakon toga u Firencu. Prve zatvorenice iz Dalmacije, a s njima najvjerojatnije i Đove, stigle su u kaznionicu u Firenci u listopadu 1942. godine.

Smoje, Nedjeljna Dalmacija, 1978; Kisić

MUĆKA REPUBLIKA

Muć-Postinje napali su Talijani, ustaše i domobrani iz Sinja. Akcija je započela paljenjem kuća partizanskih obitelji. Ubrzo je stigla Mosećka partizanska četa i natjerala neprijatelja da se povuče u Sinj. Pri povlačenju neprijatelj je zapalio općinsku zgradu, gdje je bila smještena Oružnička postaja iz koje su žandari pobjegli u Sinj.

Likvidacijom Oružničke postaje čitavo područje općine Muć postalo je slobodni teritorij. Vojnički i politički značaj ove akcije bio je izvanredan. Onemogućen je promet talijanskih i ustaško-domobranskih vojnih snaga važnim cestovnim komunikacijama Split - Muć - Drniš i Sinj – Muć - Drniš. Od kontrole neprijateljske vlasti otrgnuto je više od tridest sela na prostoru od Svilaje do Kozjaka. Uvjeti za razvitak narodne vlasti i masovnije učešće stanovništva ovog kraja u NOB-u, kao i prihvat novih boraca iz primorja, bili su potpuno osigurani. Muć je bio prva oslobođena općina u Dalmaciji. Komanda područja Muć - Lećevica bila je uspostavila telefonsku vezu između važnijih naselja Mućke republike. Cjelokupna mreža iznosila je oko 60 km i povezivala deset mjesta: Blaca, Prugovo, Muć, Sutinu, Postinje, Brštanovo, Lećevicu, Vrbu, Zlopolje i Milešinu. Sav materijal, od telefonske žice do telefonskih aparata, zarobljen je od neprijatelja.

Mućka republika i narodna vlast u njoj funkcionirale su neprekidno više od pet mjeseci, za koje vrijeme neprijatelj nije uspio kročiti na njezin teritorij. Osim nekoliko manjih prekida, u trajanju od po nekoliko dana, ovaj kraj je cijelo vrijeme bio slobodni teritorij, sve do konačnog oslobođenja.

Delić i dr., 117., 127.; Gizdić, 1942., 705.

ČLANOVI PARTIJE I SIMPATIZERI

U Splitu je bilo 42 člana Partije, 44 kandidata i 200 simpatizera, u Solinu 32 člana, 31 kandidat i 69 simpatizera, u Kaštelima 17 članova, 13 kandidata i 20 simpatizera, na Šolti 22 člana Partije, a u Dugopolju 14 članova, 21 kandidat i 146 simpatizera.

Gizdić, 1942., 516.

MOSEĆKA PARTIZANSKA ČETA

Na Moseću je od 120 boraca formirana Mosećka partizanska četa koja je djelovala na području između planine Svilaje i mora. Potom je, po odluci Štaba IV. operativne zone NOV-a Hrvatske, formiran Mosećki partizanski bataljon sastava tri čete s 264 borca. Od naoružanja je imao 217 pušaka i sedam puškomitraljeza. Za komandanta je postavljen Duje Bašić, a za političkog komesara Ante Beretin. Formiranje bataljona imalo je ogroman vojni i politički značaj za mućko-lećevačko područje, koje je skoro bilo oslobođeno od neprijatelja.

Poslije ponovnog oslobođenja Muća 15. rujna, stvoren je veći slobodni teritorij oko Moseća i Svilaje, na kojem su Partija i NOO-i vršili dobrovoljnu mobilizaciju za NOV. Iz sela Donjeg Muća, Milešine, Ogorja, Ploča, Postinja i Radunića stupilo je u Mosećki partizanski bataljon 150 novih boraca.

Kronologija

Nad Podgorom, gdje je začeta antifašisticka borba na moru, podignut je spomenik partizanskoj mornarici

Galebova krila. Nad Podgorom, gdje je začeta antifašisticka borba na moru, podignut je spomenik partizanskoj mornarici

Iz Ratne Kronologije–RUJAN 1942.: OTPOČELA BITKA ZA STALJINGRAD - U PODGORI NEDALEKO MAKARSKE OSNOVAN POMORSKI VOD, PRVA ISKLJUČIVO POMORSKA PARTIZANSKA JEDINICA, SA ZADATKOM DA ODRŽAVA VEZU KOPNA I OTOKA I OMETA NEPRIJATELJSKI POMORSKI PROMET (10. RUJNA)

LISTOPAD

Stravičan pokolj u podmosorskim selima: krvavo orgijanje dvije stotine Đujićevih četnika u Dugopolju, Kotlenicama, Dolcu i Srijanima – Pokop u Gatima – Letak NOO Splita o četničko-talijanskom pokolju – Stotine rodoljuba u splitskim zatvorima – Hapšenja u škveru – partizani napali vlak u Dugopolju: poginulo 40 talijanskih vojnika – Diverzije i napadi na ustašku miliciju, četnike i crne košulje – Žigosanje suradnika neprijatelja – Narodni zbor u Prugovu – Četnici i Talijani opljačkali Dugopolje – Talijani počeli izgradnju bunkera u gradu – Na Dinari formirana Druga dalmatinska brigada – Piazzioni - Rušinović: dogovor o formiranju seoske ustaške milicije od »čisto katoličkog i pouzdanog elementa Hrvata« – Na sastanku talijanskih zapovjednika u Splitu o velikim operacijama protiv partizana – Ustaše i Talijani: zajednički protiv partizana – Poziv na još žešću borbu protiv okupatora – Na Mosoru formiran partizanski bataljon – Gradski NOO Splićanima: bojkotirajte okupatorske manifestacije! – Učenička cedulja talijanskom učitelju: »Uskoro ćete umrijeti!« – Narodna pomoć partizanskim obiteljima i žrtvama fašističkog terora

Svjedoci užasa

Kun: Svjedoci užasa

1. listopada

Faksimil izvještaja ustaške Kotarske oblasti o dolasku četnika u Omiš

Priprema za pokolj: četnici kod ustaša. Faksimil izvještaja ustaške Kotarske oblasti o dolasku četnika u Omiš

  • U ranu zoru 1. listopada, oko dvije stotine Đujićevih četnika koje su Talijani dan prije kamionima prebacili iz Splita u Omiš, krenulo je na svoj krvavi pohod. Pod vodstvom Mane Rokvića, zajedno s Talijanima, upali su u sela Gata, Čisla, Ostrvice, Naklice i Zvečanje i počeli klati sve što su zatekli: žene, djecu, starce. Način ubijanja nedužnog stanovništva bio je do tada neviđen u mirnim podmosorskim selima. Na sve strane ležali su osakaćeni leševi, ljudi su gorjeli u svojim kućama, ženama su nakon silovanja prsi bile rasporene. Položaj mrtvaca govorio je o strahovitim mučenjima koja su doživjeli prije klanja. Gdje je tko uhvaćen, tu je i ostao s prerezanim vratom. Šest djevojaka koje su nosile mlijeko u grad, zatečeno je zajedno na ulazu u Gata. Bile su strahovito unakažene i mrtve silovane.
Okupator odlazi

Milo Milunović: Okupator odlazi

Nakon što su završili svoje krvavo orgijanje na južnoj strani Mosora, četnici su se sutradan talijanskim kamionima prebacili na sjevernu stranu planine. Sudbina Gata i ostalih poljičkih sela zadesila je Dugopolje, Kotlenice, Dolac Donji, Srinjine. U Srinjinama je među zaklanima bio i mjesni župnik don Frane Babić.

Poslije ovih četničko-talijanskih pokolja, narod podmosorskih sela još čvršće je zbio svoje redove, stavljajući sve svoje snage na raspolaganje NOP-u. Već sutradan po izvršenim četničkim pokoljima, iz donjopoljičkih sela pristupila su Mosorskom vodu 22 nova dragovoljca. Gizdić, 1942., 573.-584.; Kvesić, 381.-383.; Kovač-Vojnović, 291.-294.; Krizomali, T. Croatica, 1998., 42.

Talijanski oficir nad žrtvom

Zločinac. Talijanski oficir nad žrtvom

Popaljene kuće nakon izvršenih zvjerstava od strane četnika i talijanskih fašista

Gata. Popaljene kuće nakon izvršenih zvjerstava od strane četnika i talijanskih fašista

Sjećanja na žrtve krvavog orgijanja

Komemoracija. Sjećanja na žrtve krvavog orgijanja

  • Prefekt Splita Zerbino izvijestio je Guvernatorat u Zadru da se na Kozjaku, Vučevici i Lećevici[98] nalazi oko 3000 dobro naoružanih partizana, podijeljenih u skupine od oko 300 ljudi.
  • Komandant talijanske posade u Klisu predao je zapovjedniku ustaške stanice Proglas upućen pučanstvu Dugopolja, u kome se zahtijeva da se svi partizani vrate svojim kućama, jer će u protivnom Dugopolje biti uništeno. Kronologija
  • Mosećki partizanski bataljon izvršio je napad na ustašku miliciju u Zelovu. Poslije kraće borbe bataljon je zarobio deset milicionara i zaplijenio 30 pušaka te veću količinu municije. Na partizanskoj strani poginuo je mitraljezac Nikola Šiminić. Kronologija; Gizdić,1959., 573.
  • U Kaštel Sućurcu je grupa partizana odrezala kosu jednoj djevojci zbog suradnje s talijanskim okupatorom, dok su dvije uspjele pobjeći. Ovim činom NOP je želio pred narodom žigosati suradnike neprijatelja. Kronologija
  • U Splitu je, na Piazzi Littorio, uz prisustvo prefekta Paola Zerbina, generala Umberta Spiga i drugih fašističkih funkcionara, prvi put obavljena svečana smotra fašista (»La Leva fascista«). Tom prilikom izvršeno je regrutiranje mladih fašista uz polaganje zakletve. Il popolo di Spalato, 238., od 2. listopada
  • Električna poduzeća objavila su sljedeći oglas: »Dozvoljava se upotreba glačala i frižidera u noćnim satovima od 22 do 6 sati, s tim da se ovi aparati ukapčaju na priključke rasvjete. Uporaba Röntgen aparata od liječnika i radioaparata dozvoljava se bez ograničenja. O daljnjoj uporabi električne energije građani će biti obaviješteni.« Il popolo di Spalato, 237., od 1. listopada
  • U svim osnovnim i srednjim školama Splita započela je nova školska godina. Il popolo di Spalato, 238., od 2. listopada; Kisić
  • Prema izvješću upućenom Ministarstvu unutarnjih poslova NDH, Velika župa Cetina (ustaški izvor, op. Red.) odredila je dva oružnika-narednika za pratnju talijanskoj vojsci i četnicima. Oni su trebali pratiti djelovanje četničkih snaga i razvoj događaja uopće. Izvještaj VŽC-a od 3. listopada 4/350.

1./2. listopada

  • Između željezničke stanice Kaštel Kambelovac i Kaštel Lukšić, dijelovi Mosećkog partizanskog bataljona porušili su prugu u dužini od 50 metara. Na porušenu prugu naletio je kontrolni auto pruge (deresina). Tom prigodom deresina je uništena, a dio vojnika iz pratnje ranjen. Partizani su zaplijenili jedan puškomitraljez, dvije strojne puške, jedan pištolj, 14 bombi, nešto druge municije i ostale vojničke opreme. Izvještaj Štaba Četvrte operativne zone od 10. listopada Glavnom štabu narodnooslobodilačkih odreda Hrvatske 4./20., 41.; izvod iz dnevnog izvještaja komande Osamnaestog armijskog korpusa za 2. listopada, 4./183.; izvještaj Prefekture u Splitu od 2. listopada, 4./184.

2. listopada

  • Iz Splita se prebacilo u Klis oko 150 četnika, uz pratnju skvadrista iz 89. bataljona Crnih košulja. U Klisu su četnici pjevali velikosrpske pjesme, pijančili i prijetili narodu. Poslije kraćeg zadržavanja, zajedno s talijanskim fašistima otišli su u Dugopolje i započeli sa zvjerstvima. Narod se pokušao spasiti bijegom na Mosor i okolna brda. Gizdić, 1942., 575.; Kronologija
  • U selu Gatima Mosorski partizanski vod, zajedno sa Solinskom i Dugopoljskom letećom desetinom, napao je četnike dok su palili kuće i klali narod. U paničnom bijegu četnici su napustili Gata i s Talijanima pobjegli u Omiš. U Žrnovnici se i dalje zadržalo oko 200 talijanskih vojnika.
  • Vlak koji je u 6 sati krenuo iz Splita za Sinj naišao je kod Solina na partizansku minu. Izbačen je iz šina. Kronologija
  • Na dionici ceste Omiš - Split, u blizini Strožanca, borci Mosorske partizanske čete napali su vojnu autokolonu u kojoj su se nalazili vojnici i dvije civilne osobe. Ubijena su tri vojnika i dva civila, dok su četiri vojnika ranjena. Partizani su odnijeli oružje i zatim zapalili kamione. Izvještaj prefekta iz Splita od 3. listopada Guvernatoratu Dalmacije, 4./190., 390.
  • U Splitu su se pobunili talijanski radnici dovedeni iz Italije. Vojno-pomorska oblast Dalmacije dodijelila ih je na rad u građevinsko poduzeće ing. Alfreda Getta, ali su radnici bili nezadovoljni uvjetima života i rada. Policija i karabinjeri uhapsili su 18 radnika, koji su nakon saslušanja pušteni, jer je utvrđeno da su obustavili rad zbog slabe ishrane u menzi poduzeća. Kronologija
  • Talijanski fašisti internirali su u Italiju ing. Roju, direktora i Vučkovića, nadzornika splitskog Brodogradilišta, zajedno s još 40 splitskih rodoljuba uhapšenih tih dana. Kisić
Poslije uspješne akcije partizana s Moseća na vlak

Između Kaštel Kambelovca i Kaštel Lukšića. Poslije uspješne akcije partizana s Moseća na vlak

3. listopada

  • Na Dinari je formirana Druga dalmatinska narodnooslobodilačka udarna brigada. Izvještaj Štaba IV. operativne zone od 10. listopada, 4./19.
  • U Gatima su partizani, uz pomoć seljaka iz sela Tugare i Dubrava, pokupili sve mrtvace koje su mogli pronaći i pokopali ih. Njih 45 pokopali su na mjesnom groblju, a ostale su pokopali po njivama, tamo gdje su zatekli leševe. Izvještaj Župske redarstvene oblasti u Omišu od 8. listopada, 4./354.

4. listopada

  • Po izvršenom pokolju u Docu, Kotlenicama i Srijanima, u Dugopolje su se vratili četnici i talijanski fašisti. Prema nepotpunim podacima, iz Dugopolja su odnijeli oko 300 ovaca, 80 goveda te veću količinu žita i ostalih dobara. S opljačkanom stokom i hranom vratili su se preko Klisa u Split. Kronologija
  • Prefekt Paolo Zerbino izdao je podčinjenim organima u Splitu naređenje za formiranje Centra za prikupljanje i obuku građana iz provincije Split u jedinice Antikomunističke milicije (MVAC) koje će, u sastavu divizije Zara, djelovati protiv partizana. Žurić-Scotti, 432.
  • Iz Žrnovnice je, na poziv Kotarskog komiteta KPH Solina, na raspored Štabu IV. operativne zone krenulo 20 članova limene glazbe.[99] Gizdić,1942., 583.

5. listopada

  • Nacionalni zavod za fašističku kulturu (INCF) u Splitu je započeo s upisom polaznika na tečajeve kulture. Zavod je organizirao tri tečaja: tečaj talijanske gramatike i književnosti, tečaj talijanske kulture i tečaj talijanskog jezika. Il popolo di Spalato, 241., od 5. listopada
  • Grupa partizana napala je kod Dugopolja talijansku posadu koja je osiguravala željezničku prugu Split - Sinj. U kraćoj borbi teško je ranjen jedan talijanski vojnik. Kronologija
  • Po direktivi Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju, iz kotara Solin izdvojen je mućko-lećevički kraj i imenovan je Sektorski komitet za Muć-Lećevicu. Sačinjavali su ga Edo Santini, sekretar, i članovi Pavle Vranjican, Dobrila Kukoč, Petar Čolak i Vlasta Medanić. Komitet je bio direktno vezan za Okružni komitet KPH Split. Gizdić,1942., 590.

6. listopada

  • U Splitu je održan sastanak između generala Piazzionija, komandanta divizije Bergamo, i općeg upravnog povjerenika NDH, dr. Rušinovića, na kojem je odlučeno da se formiraju stajaće seoske antikomunističke formacije, od »čisto katoličkog i pouzdanog elementa Hrvata«, po uzoru na četničke jedinice MVAC. Žurić-Scotti, Zbornik br. 5, 566.
  • U Gizdavcu je održan sastanak Kotarskog komiteta KPH Solina na kome se raspravljalo o političkoj situaciji u kotaru poslije pokolja naroda od četnika i talijanskih fašista. Utvrđeno je da je u kotaru Split spaljeno 1100 kuća i ubijeno preko 100 ljudi.

Također je konstatirano da u kotaru postoje 53 seoska i tri općinska NOO-a. Gizdić, 1959., 592-593.

  • Provincijska uprava pošta i telegrafa javlja: »Na temelju dekreta objavljenog u Gazzetta Ufficiale od 6. listopada 1942., koji je odmah stupio na snagu, na pismima i dopisnicama upućenima u unutrašnjost Kraljevine, uključivši i nove anektirane provincije, mora se označiti pošiljaočevo ime i prezime. Neće se prosljeđivati pisma koja budu predana pošti, a nisu u skladu s ovim propisom.« Il popolo di Spalato, 246., od 10. listopada

7. listopada

  • Na osnovi dan ranije postignutog sporazuma u Splitu između predstavnika NDH, dr. Nikole Rušinovića i komandanta talijanske divizije Bergamo, generala Piazonija, u Omiš je stigao naimenovani oficir za vezu iz divizije Bergamo pri Velikoj župi Cetina i vodio razgovore o stvaranju ustaške milicije. Zaključeno je da se formira milicija tipa »A«, pokretna, i tipa »B«, za »zaštitu« sela. Talijani će onu tipa »A« opskrbljivati oružjem, odjećom, obućom i hranom i još uz to plaćati. Miliciju tipa »B« Talijani će samo naoružati, a hranu i plaću će primati za vrijeme sudjelovanja u akcijama protiv partizana.

U Splitu su talijanski fašisti zaveli posebne mjere osiguranja i kontrole, jer su obaviješteni da su se u grad ubacila tri partizana odjevena u odore talijanskih časnika. Kronologija

8. listopada

  • Talijanski vojnici iz Splita i Klisa upali su u selo Blace, uhapsili devet ljudi koje su zatekli u selu i zapalili preko 60 kuća. Pritom su opljačkali više od 60 goveda, 12 konja, više desetina peradi i veću količinu živežnih namirnica. Kronologija

9. listopada

  • Ispred crkve u Prugovu partizani su sazvali zbor, okupljenom narodu ukazali na ciljeve NOB-a i pozvali ga da se pridruži borbi partizana protiv NDH, Njemačke i Italije. Kronologija
  • U Splitu je talijanska vojska počela s izgradnjom bunkera od opeka. Jedan od prvih izgrađen je u centru grada, u prolazu između Mosettigove kuće iz ulice Marino Bondu (Kod mosta) u ulicu Antonio Hoffmann (Vrhmanuška). Kisić; Popis ulica

10. listopada

  • Mosećki partizanski bataljon napao je u Lećevici ustašku posadu. Poslije kraće borbe zauzeo je Vojarnu rizničke straže i oružnika. Ujedno je zarobio i 22 žandara. Također je zaplijenjena veća količina vojne opreme, 37 pušaka i dva puškomitraljeza. Partizani nisu imali gubitaka. Nedjeljni izvještaj Velike župe Cetina u Omišu od 22. listopada, 4./359. (ustaški izvor, op. Red.)

11. listopada

  • Povodom izvršenih pokolja, NOO Splita 11. listopada 1942. izdaje proglas:

»Divlje zvijeri su puštene iz kaveza. Ove divlje zvijeri pale i ubijaju naš narod… Rimski »civilizatori« su naučili izdajnike Birčanina i popa Urukala rimskoj civilizaciji, kako treba da se pale sela, kako treba da se tlači narod, kako treba da se siluju žene i sestre, majke i djeca. Izdajnička vlada iz Londona je blagoslovila ove izdajnike… Poslali su njih da vrše sramni, podli rad… Poslali su ih da ubijaju djecu, da sjeku grlo noževima…dok je ustaški župan Luetić zabranio da se horda zadrži u Omišu…Bili su spremni da prošire rušenje, ali su bili spriječeni…od narodne vojske-partizana… Doći će i njima kraj, jer će biti uništeni zajedno sa svojim gospodarima, sa okupatorima… Splitski rodoljubi! Pokažimo naše simpatije za žrtve, bojkotirajući izdajnike…Onemogućimo im da i dalje mobiliziraju nove divlje zvijeri… Bojkotirajte okupatora…
Stupajte u partizanske jedinice….«

Izvodi iz Proglasa NOO Split, 4./24 (izvod iz knjige MPO, str.105)

  • Mosećki bataljon napao je u selu Ružić žandarsko-ustašku posadu i zarobio 11 žandara i 20 ustaških milicionara. Akcija je izvedena u suradnji s narednikom žandarmerijske stanice, koji se poslije akcije priključio partizanima. Gizdić, 1942., 606.
  • Pripadnici NOP-a su oštetili telefonsko-telegrafsku vezu između Solina i Mravinaca. Kronologija
  • Narodnooslobodilački odbor Splita uputio je splitskim rodoljubima proglas u povodu izvršenih pokolja od četnika i Talijana u selima na Mosoru. Proglas je istog dana raspačan po svim dijelovima grada. Proglas NOO-a Split od 11. listopada, 4./24.

12. listopada

  • U Splitu su agenti mjesne Questure uhapsili 12 rodoljuba osumnjičenih da su komunisti. Kronologija
  • Kraljevska questura u Splitu dostavila je kvestorima Rijeke, Pule, Kotora, Ljubljane, Gorice i Trsta drugi spisak s imenima 200 osoba (prvi spisak je dostavila 20. rujna) nastanjenih u Splitu i okolici, koje su se udaljile od svojih kuća i za koje pretpostavlja da su se pridružili partizanima. Traži da povećaju budnost kako bi se isti uhvatili i sproveli Questuri Split. Kronologija
  • S mjesta zvano Počivala, na kozjem putu iz Privora na Mosor, došla su u zoru 24 glazbara s instrumentima. Javorčić, 190.
Isječak iz Dalmatinskog partizana br. 4-5 iz listopada 1942.

Novine. Isječak iz Dalmatinskog partizana br. 4-5 iz listopada 1942.

13. listopada

  • Na osnovi naređenja Štaba Četvrte operativne zone NOV-a i PO-a Hrvatske, u Muću je formirana Komanda područja za Muć-Lećevicu kao ustanova vojno-pozadinske vlasti na teritoriju Mućke republike. Za komandanta je postavljen Ivan Zekan, za zamjenika Ivo Purišić, a za pomoćnika komandanta Mirko Delić. Ovo je bila prva vojno-pozadinska vlast, odnosno komanda područja na teritoriju Dalmacije. Za svoje sjedište Komanda je odredila Muć, centar slobodnog teritorija.

Zadaci Komande područja bili su brojni: organizacija i funkcioniranje vojno-pozadinske vlasti, osiguranje reda i mira na slobodnom teritoriju, mobiliziranje novih boraca, njihov prihvat i upućivanje u partizanske jedinice, nabava hrane, prikupljanje obavještajnih podataka, organizacija i rukovođenje radom partizanskih radionica itd. Radi uspješnijeg obavljanja postavljenih zadataka u okviru Komande bile su osnovane četiri sekcije i to: ekonomska, za mobilizaciju, obavještajna i sekcija za radionice. Od partizanskih radionica uspješno su djelovale: pekara, krojačka, mehaničarska i opančarska radionica. J. Delić i dr., 139., 140.; Gizdić, 1942., 622.

  • Mosorska leteća četa, Solinska desetina i Udarna grupa iz Dugopolja napale su kod Dugopolja vlak s vojnicima iz divizije Bergamo. U borbi koja je trajala jedan sat poginulo je oko 30 talijanskih vojnika, a zarobljena su dvojica, te po jedan domobran (stupio u odred), financ i željezničar.

Zaplijenjene su 42 puške, jedan puškomitraljez, 38 bombi, veća količina municije i vojne opreme. Uništeni su lokomotiva i još četiri vagona. Izvještaj Mosorske čete od 14. listopada, 4./32.; izvod iz dnevnika Više komande oružanih snaga Slovenia-Dalmazia za listopad, 4./235.

  • U Splitu su agenti Questure uhapsili šest rodoljuba, osumnjičenih da su komunisti. Kronologija
  • Objavljen je poziv obiteljima čiji se članovi nalaze u Americi da »saopće Općini lične podatke odsutnoga«. Il popolo di Spalato, 248., od 13. listopada

14. listopada

  • U Splitu je završen dvodnevni sastanak komandanta Druge armije, generala M. Roatte, s generalima Santovitom i Spigom, komandantima Šestog i Osamnaestog armijskog korpusa. Raspravljalo se o izvođenju operacija Dinara, Beta i Alfa, uperenih protiv partizana u Bosni i Dalmaciji. Kronologija

15. listopada

  • Na splitskom groblju Lovrinac Talijani su tiho sahranili oko 30 vojnika poginulih u partizanskom napadu na vlak kod Dugopolja dana 13. listopada.

Poslijepodne su fašističke vlasti svečano ispratile posmrtne ostatke trojice željezničara koji su također poginuli kod Dugopolja. Njihova tijela su parobrodom prebačena u Trst, a odatle u rodna mjesta.

Po verziji koja je također kolala gradom, svečano su ispraćeni posmrtni ostaci časnika Crnih košulja. Kisić

  • Talijanski vojnici iz Kaštel Starog krenuli su u akciju protiv partizana na Kozjaku i u Lećevici. Tom prilikom opljačkali su nekoliko sela i zlostavljali stanovništvo. Kronologija
  • Prof. Giovanni Soglian, ravnatelj Liceja u Bolzanu, dosadašnji v.d. dužnosti providura, imenovan je providurom za škole u pokrajini Spalato.[100] Il popolo di Spalato, 250., od 15. listopada

15./16. listopada

  • Agenti Questure u Splitu uhapsili su 18 osoba radi mjera javne sigurnosti, dvije da bi ih internirali, a jednu zbog suradnje s partizanima. Isti agenti su uhapsili dva radnika Brodogradilišta koji su se spremali napustiti kuće i priključiti se ustanicima. Izvod iz dnevnog izvještaja Komande 18. armijskog korpusa za 17. listopada, 4./216.

16. listopada

  • U Milešini je održan sastanak novoosnovanog Agitpropa OK KPH za srednju Dalmaciju na kojem je odlučeno da se počne izdavati tjedni list Naš glasnik. Eli Finci-Kostić imenovan je za odgovornog urednika. Gizdić, 1942., 624

17. listopada

  • Fašistička questura u Splitu izvijestila je guvernera Dalmacije u Zadru da se u sudskim zatvorima u Splitu nalazi 529 osoba. Od toga ih je 157 na raspolaganju Questuri, 87 karabinjerima i 195 na raspolaganju Specijalnom sudu Dalmacije. Kod ratnog suda u Šibeniku bilo ih je 16, od toga je 44 bilo predano vojnim vlastima, a njih 30 okrivljeno ili već osuđeno za obična kaznena djela.

Normalan kapacitet policijskog i istražnog zatvora iznosi 130 zatvorenika, a sada se u njima nalazi 117 ljudi, od kojih je 94 na raspolaganju Questuri, šest karabinjerima, šest vojnim vlastima i 11 Specijalnom sudu Dalmacije.

U razdoblju od 6. do 17. listopada upućena su u internaciju 104 rodoljuba. Izvještaj Kvestora u Splitu od 17. listopada Guvernatoratu Dalmacije, 4./218.

19. listopada

  • Kod Dugopolja je grupa partizana zaustavila autobus koji je saobraćao na pruzi Sinj - Split. Zarobljeni su preglednik rizničke straže u Klisu, koji je sutradan pušten, i dva putnika - suradnika okupatora. Izvještaj Velike župe Cetina u Omišu od 29. listopada, 4./363.(ustaški izvor, op. Red.)

20. listopada

  • Talijanske vlasti u Splitu naredile su da svi činovnici moraju do kraja mjeseca položiti ispit iz talijanskog jezika, i to pred posebnom komisijom. Oni koji ne polože ispit bit će otpušteni, a za one koji se ne pojave pred komisijom smatrat će se da su se odrekli službe. Kisić
  • Iz spiska odvjetnika u Splitu izbrisani su dr. Ivo Tartaglia i dr. Milišić, jer nisu polagali prisegu novoj vlasti kad i ostali splitski odvjetnici.

U to vrijeme Tartaglia je bio zatočen na Liparima, a Milišić zatvoren u Divuljama. Kisić

21. listopada

  • U Split su se vratila tri talijanska željezničara i jedan financ NDH, koje su partizani bili zarobili 13. listopada, prilikom napada na vlak kod Dugopolja. Izjavili su Talijanima da se u Muću nalaze stotine partizana.
  • Questura u Splitu izvijestila je Prefekturu da se Herman Bulat, šef štamparije lista Il popolo di Spalato i Ana Kvesić, zaposlena u toj štampariji, bave antitalijanskom djelatnošću i da nemaju ni moralnih ni političkih kvaliteta za daljnji rad u štampariji jednog talijanskog lista. Kronologija

21./22. listopada

  • Mosećki partizanski bataljon ponovno je napao ustašku miliciju u Zelovu. Zarobljeno je 46 milicionara, od kojih su 23 odmah pušteni kućama jer su bili silom mobilizirani. Ostali su odvedeni na saslušanje u Muć.

Zaplijenjeno je oko 50 pušaka i manja količina municije. Gizdić, 1942., 628., 629.

22. listopada

  • Vlak koji je prometovao na pruzi Sinj - Split naišao je oko 18 sati u Solinu na minu koju su postavili partizani. Zbog uništenja dva metra pruge vlak je izbačen iz šina.

23. listopada

  • U Split je stigao ustaški pukovnik Peričić s još jednim časnikom radi dogovora s komandom divizije Bergamo o zajedničkim akcijama protiv partizana na Dinari. Kronologija

24. listopada

  • Prefekt Zerbino preporučio je stvaranje katoličkih jedinica MVAC (Milizia Volontaria Anticomunista – Antikomunistička dobrovoljna milicija) od »povjerljivih ljudi« za područje splitske provincije i Velike župe Cetina. Unovačeni su trebali biti sakupljeni kod Centralne komande za obuku bandista u Splitu. Nakon obuke su se trebali svrstati u odjele i razmjestiti po terenu anektirane Dalmacije i Velike župe Cetina. Žurić-Scotti, 435.
  • Po svim dijelovima Splita raspačan je letak IV. operativne zone NOV-a Hrvatske upućen narodu Dalmacije, u povodu pokolja koji su početkom listopada četnici i Talijani izvršili u selima oko Mosora. Narod se poziva na još žešću borbu protiv okupatora i domaćih izdajnika. U gradu je uhapšeno nekoliko rodoljuba.
  • Na cesti između Rupotina i Bobana grupa partizana napala je talijanske vojnike koji su osiguravali most. Poslije kraće borbe partizani su se bez gubitaka povukli, a za vrijeme povlačenja Talijani iz Klisa tukli su ih artiljerijom. Kronologija

25. listopada

  • Treća, najveća grupa od 70 drugova sa Šolte se prebacila te i sljedeće noći ribarskim brodovima na teren sela Vinišća. Šolta u NOB-u i socijalističkoj izgradnji, 4., 12.
  • U Kaštel Sućurcu pripadnici NOP-a ubili su iz pištolja Dragomira Lovrića, pristašu četnika, inače kapetana bivše jugoslavenske vojske, rodom iz Šibenika. Kronologija
  • U povodu proslave 21. obljetnice Marša na Rim, u Il popolo di Spalatu objavljen je program same proslave. Pozivi članovima različitih fašističkih organizacija da se okupe na Piazzi Littorio objavljivani su više dana u tisku i lijepljeni po gradu.

Javni pozivi da se svi dopolavoristi i fašisti moraju danas (25.) sakupiti u 4.30 popodne na Piazzi Littorio, da slušaju govor namjesnika Bastianinija koji će prenositi zadarski radio, bili su oblijepljeni drugim papirom. Govore neki da se vojnička vlast usprotivila tome, a drugi vele da namjesnik uopće neće držati govor. Il popolo di Spalato, 259., od 25. listopada; Kisić

  • Iz splitske luke isplovio je parobrod Crvenog križa s većim brojem ranjenih vojnika u posljednjim borbama protiv partizana. Kisić

25./26. listopada

  • Kod Kaštel Starog partizani su napali talijansku posadu koja je osiguravala tunel. Oštećen je krov barake u kojoj su bili smješteni talijanski vojnici. Kronologija

26. listopada

  • U Kaštel Sućurcu talijanski fašisti uhapsili su zemljoradnika Luku Orašnjaka kod koga su pronašli propusnicu izdanu od partizana. Kronologija

27. listopada

  • Gradski NOO Splita uputio je poziv na bojkot u letku izlijepljenom po svim gradskim kvartovima u kojem se pučanstvo poziva da ne prisustvuje fašističkim manifestacijama u povodu proslave obljetnice Marša na Rim. Kisić Kolarević, Zbornik br. 5, 967.
  • U Splitu su talijanski fašisti uhapsili Vladislava Jurića, zato što je u Brodogradilištu izvjesio crvenu zastavu sa srpom i čekićem i među radnicima rasturao komunističke letke. Kronologija
  • Po naređenju Štaba IV. operativne zone NOP odreda Hrvatske, na području Mosora od Mosorske čete formiran je Mosorski partizanski bataljon. Kronologija
  • U Kaštelima su talijanski fašisti uhapsili Jovana Pacalića, osumnjičenog da surađuje s partizanima. Kronologija
Joko Knežević: Prvi mosorski udarni bataljon u stroju, karikatura

Jokini crteži. Joko Knežević: Prvi mosorski udarni bataljon u stroju, karikatura

28. listopada

  • Na zidovima kuća u splitskoj Ulici Carla Lesina (Kavanjinova) uljanom bojom nacrtani su amblemi srpa i čekića. Kronologija; Popis ulica
  • U Pučkoj školi u Kaštel Lukšiću učenici su napisali i podmetnuli talijanskom učitelju Santinu Milleru cedulju na kojoj je pisalo: »Učitelju i učiteljice, brzo ćete umrijeti.« Ispod teksta bili su nacrtani srp i čekić. Kronologija
  • U sklopu obilježavanja proslave Marša na Rim, fašistički funkcionari otvorili su tečajeve talijanskog i njemačkog jezika koje je organizirao OND.[101] Il popolo di Spalato, 262., od 29. listopada

28./29. listopada

  • Kod Rupotina su partizani napali grupu talijanskih vojnika, a između Solina i Klisa oštetili telefonsku liniju i odnijeli četiri km telefonske žice. Kronologija

29. listopada

  • Talijanska vojska je iznenada, radi pljačke, upala u Dugopolje. Iz topova i baterija tukla je po Kotlenicama i padinama Mosora. Od stanovništva su uzimali živežne namirnice. Kronologija
  • U Splitu, u Zadarskoj ulici, pripadnici NOP-a bacili su na karabinjere ručnu bombu bez posljedica.

U 9.10 začula se eksplozija u gradskom perivoju. Neki kažu da je to bila ručna bomba, a neki da je paklena mašina. U 11.50 tri hica su ispaljena kraj Maksimira. Straža je pucala na »nešto sumnjivo«, a radilo se o glasanju ptice ćuk. Kronologija; Kisić

  • Grupa splitskih skojevaca bacila je u večernjim satima bombu na kapetana MVAC-a Katanjina ali bez posljedica. Kapetan je ispalio nekoliko metaka na napadače koji su uspjeli pobjeći.

Iste noći na zidu jedne gradske kuće ispisani su komunistički amblemi. Izvod iz dnevnog izvještaja Komande korpusa za 30. 10. 4/233., Kronologija, Kisić

  • U Šibeniku je suđeno šestorici splitskih težaka i radnika. Ante Alfirević, Dionizije Sirotković i Marin Ferić osuđeni su na doživotnu, a ostali na dugogodišnju robiju. Erak, Zbornik br. 2, 274.

30. listopada

  • U Kaštel Starom karabinjeri su uhapsili Blaža Barasa iz Kaštel Štafilića, Radoslava Skopinca i Mihajla Tipara iz Radušića kod Lećevice zbog pomaganja partizanima. Ivan Matić, star 16 godina, iz Čavoglava kod Drniša, uhapšen je zbog antitalijanske propagande. Kronologija
  • U Splitu je preminuo prof. Vinko Lozovina, rođen 1874. godine. Trideset je godina predavao talijanski i hrvatski jezik i književnost, bio je ravnatelj Realke i prosvjetni inspektor. Autor je prve talijanske gramatike i vježbenice za Hrvate i antologije Kisić, Povijest talijanske književnosti
  • Odbor Narodne pomoći u Splitu podijelio je 40.250 lira članovima 103 obitelji partizanskih boraca i žrtava fašističkog terora. Kronologija

31. listopada

  • Fašistička questura u Splitu izvijestila je Guvernatorat Dalmacije u Zadru da se u sudskim zatvorima u Splitu nalazi 512 zatvorenika, a u policijskim još 138. Tijekom listopada iz Splita je u internaciju upućeno 290 rodoljuba. Kronologija

TALIJANSKE TRUPE U OFENZIVI PROTIV PARTIZANA

Iz Splita je u Imotski upućeno oko 1000 talijanskih vojnika radi učešća u predstojećoj ofenzivi protiv partizana na Dinari i zauzimanja oslobođenog Livna. Kronologija

SPLITSKI PROTA POZIVA U ČETNIKE

U Splitu je pop Sergije Urukalo pozvao bivše jugoslavenske oficire da stupe u četničke jedinice. Od oko 800 oficira pozivu su se odazvala svega šestorica. Kronologija

LETEĆA MOSORSKA ČETA

Na Mosoru je formirana Mosorska leteća partizanska četa koja je brojala oko 50 boraca. Za komandira je imenovan Ljubo Dumičić, a za političkog komesara Jerko Marušić. Kronologija

SPLITSKI I SOLINSKI AFŽ

U Splitu je postojao Mjesni odbor i četiri rejonska odbora AFŽ-a. U gradu je bilo 230 aktivistica AFŽ-a, od toga 188 domaćica, 17 radnica i 28 intelektualki. U Solinskom kotaru postojao je jedan općinski odbor i 14 seoskih odbora AFŽ-a s oko 200 aktivistica. Kronologija

ČETNIČKA KONFERENCIJA O USTAŠKOM POKOLJU

U Splitu je održana konferencija četničkih vođa Dalmacije kojoj su prisustvovali pop Sergije Urukalo, Momčilo Đujić, Niko Novaković, Stevo Rađenović i drugi. Raspravljano je o pokolju Srba u Hrvatskoj od strane ustaša i organizaciji četničkih jedinica u Dalmaciji. Izvještaj Štaba IV. operativne zone od 11. listopada, 4./23.

ČETNIČKI LETCI PO SPLITU

Četnici skoro svakog tjedna raspačavaju po Splitu svoj letak Krik iz jame. Krizomali, T. Croatica, 43., 44.

PREŠLI NA PRAVOSLAVLJE ZBOG PODRŠKE KATOLIČKOG SVEĆENSTVA USTAŠAMA

Ovih dana doznalo se da su neki splitski Jugoslaveni prešli na pravoslavnu vjeru. »Oni obrazlažu taj istup iz rimokatoličke crkve svojom indignacijom nad sudjelovanjem i poticanjem NDH katoličkog svećenstva u pokolju nad Srbima. Neugodno se dojmio njihov korak ostalih Hrvata-Jugoslavena, a i sami Srbi većinom to nisu radosno primili.« Kisić

radnik, ilegalac, ustanik, komesar

Antiša Vučičić, radnik, ilegalac, ustanik, komesar

HRABRI SOLINJANIN ANTIŠA VUČIČIĆ

Antiša Vučičić rođen je 12. lipnja 1912. u Solinu. Već od najranije mladosti, kao fizički radnik u vranjičkoj tvornici Salonit, osjetio je svu težinu izrabljivanja. Stoga se rano priključio radničkom pokretu i sudjelovao u svim štrajkovima i demonstracijama u solinskom industrijskom bazenu. Član KPJ postao je 1940. godine.

U travanjskim danima 1941. godine aktivno sudjeluje u sakupljanju oružja, obučava omladinu u rukovanju istim, organizira udarne grupe i rukovodi diverzijama protiv okupatora. Bio je član Vojne komisije Solina, osnovane 26. travnja 1941., a u kolovozu iste godine sudjeluje u osnivanju Solinskog partizanskog odreda čiji je bio i član. Poslije razbijanja Odreda vratio se u Solin i nastavio djelovati u ilegali, rukovodeći brojnim diverzijama i sabotažama.

Kada je u Uništima na Dinari 3. listopada 1942. osnovana Druga dalmatinska brigada, Vučičić je postavljen za komesara Trećeg bataljona. Poginuo je 23. listopada u borbi kod Aržana.

Za narodnog heroja proglašen je 5. svibnja 1951.

Narodni heroji

POKOLJ U GATIMA

Četnički oficiri, ustaški i domobranski »časnici« piju i nazdravljaju zločima što su ih počinili protiv vlastitog naroda

Četničko-ustaško-domobranska pijanka nakon zločina Četnički oficiri, ustaški i domobranski »časnici« piju i nazdravljaju zločima što su ih počinili protiv vlastitog naroda

Povjesničari su zabilježili u knjige nezaborava da su od prvog do četvrtog listopada 1942. četnici vojvode Mane Rokvića izvršili grozne zločine u selima oko Mosora, i to:

U Gatima su ubili iz pušaka i zaklali noževima 89 osoba a 30 ranili, i zapalili 115 stambenih i drugih kuća (staje, i pojate). U Naklicama su ubili jednog sredovječnog težaka i zapalili 12 kuća, u Čislama su ubili 10 mještana i zapalili 15 kuća, u Ostrovici su ubili tri osobe i zapalili 19 kuća, a u Zvečanju su četnici i Talijani zapalili 11 kuća.

Drugog listopada prije podne partizani Mosorskog i Solinskog voda, koje su predvodili komandiri Ljubo Dumičić i Stipe Marković, i Dugopoljska grupa na čelu s Filipom Vučkovićem, napali su palikuće i zlikovce koji su se dali u bijeg prema Omišu, ostavljajući opljačkani plijen i bacajući opremu i oružje da bi spasili glavu pred oružjem osvetnika.

U Dugopolju je ubijena, zaklana ili u ognju vlastite kuće izgorjela 31 osoba, a zapaljeno je i 65 kuća. U Kotlenicama je ubijeno 17 osoba, još deset je zatim podleglo zadobivenim ranama, a gotovo pola sela ostalo je u garežu. U Docu Gornjem ubijeno je šest osoba i zapaljena 41 zgrada, u Srijanima su poginule tri osobe i zapaljene dvije kuće, u Docu Donjem četnici i Talijani ubili su četiri osobe i zapalili 91 zgradu«.

U svim selima, u kojima su zlikovci klali i palili, ubijene su 174 osobe, zapaljena je 371 kuća i još »pola kuća u Kotlenicama«, opljačkali su sve što im se svidjelo — od novca i zlatnine do namještaja, odjeće, hrane i stoke. Ono što nisu mogli nositi uništavali su, a vino posebno. Povadili su čepove na bačvama ili u njih pucali iz pušaka i uživali u tome kako u mlazevima šiklja u nepovrat težački trud. A jematva je bila tek napunila konobe.

Dok su partizani padali s nogu trčeći s jedne na drugu stranu Mosora i spašavajući što se spasiti dade, napadali oružjem zlikovce, zbrinjavali ranjenike i narod bez krova nad glavom, pokapali mrtve, dakle dijelili sudbinu s narodom, dotle su ustaše i njihove »endehazijske« vlasti bili domaćini razbojnicima, ili najblaže rečeno nijemi svjedoci događaja u kojima na grozan način stradava hrvatska seoska sirotinja.

Dokaz su i sačuvani izvještaji Velike župe Cetina, sa sjedištem u Omišu, u kojima su svojim »poglavnicima i doglavnicima« u Zagrebu opisali tok četničkog barbarstva oko Mosora.

»Dne 30. rujna 1942. godine posjetio je Omiš zapovjednik talijanske pješadijske divizije »Bergamo« u Splitu, general G. Sandro Piazzoni, a u 10.45 došao je u ured Velike župe jedan talijanski vojnik i rekao da g. general želi govoriti s velikim županom …«

Veliki župan morao je pješice talijanskom generalu, i to u Omišu, sjedištu Župe i na teritoriju koji nisu anektirali niti po Rimskim ugovorima posjedovali Talijani.

»… Odmah u početku razgovora g. general je rekao da je zapovjednik 18. armijskog korpusa u Splitu general g. Spigo vrlo ljut na hrvatske vlasti u Omišu ... jer ne znaju ili neće da znaju za pripreme i za počinitelje djela sabotaže i terorističkih djela koja se događaju po selima oko Omiša, te da je general g. Spigo odlučio, da ako se još jedno i najmanje djelo sabotaže i terora dogodi, da će poduzeti svim sredstvima suzbijanje terora pa i s milicijom sastavljenom od bilo kojih elemenata.

… a na koncu je g. general rekao da je sjeverno od Omiša u toku jedna akcija i da ne budemo prestrašeni (»spaventati«) ako koja partizanska kuća izgori …«

Dakle, dragi moje sluge, ja sam vas opomenuo i već sam doveo antikomunističku miliciju (»od bilo kojih elemenata«) i odlučio da ti elementi kolju, pale i pljačkaju i to baš na teritoriju koji vi smatrate svojom državom, i zaboga, nemojte se ustrašiti što »buletu« plaća vaš hrvatski narod.

»Podpisani (zamjenik Velikog župana) ga je (generala) upozorio da se ne bi palile kuće nevinog hrvatskog pučanstva i prikazao posljedice koje bi iz toga mogle nastati kao i što je slučaj bio u Dragljanima, Župi Kozici, Raščanima, koje su četnici poklali i popalili koncem kolovoza, dakle mjesec dana ranije.

Nakon ovog razgovor je bio završen!«

Zapovjednik ovih četnika je Mane Rokvić, koji je sastavio odred od 150 ljudi od najgore vrste razbojnika i pljačkaša i na stalnom raspolaganju je diviziji Sassari, u Kninu, koja je zulumćaru Mani Rokviću obećala dobru pljačku ako izvrši akciju protiv hrvatskih sela oko Mosora. Odred je 29. rujna prebačen iz Knina u Split, što govori o planiranoj akciji pokolja.

»… Iste večeri, 30. rujna, stiglo je u pet talijanskih samovoza oko 150 četnika iz Splita…

Iste noći, pošto je predhodno bilo obaviješteno naše oružništvo, talijanske bitnice su otvorile paljbu u pravcu sela Gata. Ispaljeno je oko 30 zrna.

Dana 1. X. 1942. g. u 6.30, vođeni svojim i talijanskim časnicima, četnici su pješice krenuli preko mosta u selo Zakučac, pjevajući četničke pjesme, pogrdno se izražavali o NDH i njezinom Poglavniku, prijeteći da će na povratku zapalit sve kuće u Zakučcu.

Od strane ove Župe bilo je određeno da uz dvije satnije talijanske vojske, koje su s četnicima krenule u Gata, pođu dva naša oružnika-narednika da im budu pri ruci vodiči i tumači, to su oni prvi podnijeli izvješće o viđenom u Gatima. Već na putu ispred Gata, kod Gatačkih mitnica, četnici su zaustavili šest (ili devet) mljekarica, izboli ih noževima, šenlučili i rasporene ostavili kraj puta. A u Gatima pale sve kuće bez razlike i ubijaju, a naročito kolju mirno pučanstvo: žene, djecu, starce, a djevojke siluju i poslije toga ubijaju i kolju. Naš oružnik svojim očima je vidio i osvjedočio se da ispred zapaljenih kuća leže zaklane žene i starci, a po livadama žene i dječaci koji su pogođeni u bijegu…

(ilustracija)

Stradanje u Gatima (ilustracija)

Kuće su paljene pomoću benzina i slame, a ubistva su vršena noževima-bodežima koje četnici zovu kame. Četnici bi, kako su izjavili naši Talijanima pridodati oružnici - narednici, vjerovatno činili i dalje zlodjela ali na povratku iz Ostrvice kod Gata sačekali su ih partizani koji su prispjeli iz planine Mosor i dali žestok otpor tako da su se četnici i talijanska vojska morali povući u pravcu Omiša, a na mjestu borbe ostavili mnogo plijena kojeg su bili opljačkali po selima…

Dana 3. listopada u selu Gatima partizani su uz sudjelovanje seljaka iz sela Tugara i Dubrave pokupili mrtvace koje su mogli pronaći, te iste večeri pokopali, i to u groblje 45, a drugo po njivama gdje se koji mrtvac zatekao.

Istog dana kada su partizani vršili ukop mrtvaca, otišlo je u selo Gata iz Omiša i sela Zakučca više građana, i to većinom simpatizera komunista radi pomaganja ukopa ali im partizanska straža nije dozvolila u selo, pa su se, ostavivši partizanima sanitet, vratili natrag …«

Licemjerni i perfidni Talijani istim postupkom kao u Omišu postupili su i na sjevernoj strani Mosora. Evo što (u izvodima) stoji napisano u izvještaju odgovornog ustaše iz Kotarske oblasti Omiš sa sjedištem u Klisu:

»Dne 1. listopada 1942. u večer pozvao je zapovjednik talijanske posade u Klisu kapetan Canini podpisanog da izda oglas u selu Dugopolje da se partizani iz Dugopolja povrate svojim kućama i predadu oružje, u protivnom da će biti uništeno cijelo selo Dugopolje, pak je oglas i izdan po citiranoj zapovijedi g. kapetana.

Dne 2. listopada, poslije podne, stiglo je više samovoza talijanske vojske iz Splita za pojačanje ovdašnje posade u Klisu, sa kojima je došlo, također u samovozima, oko 150 naoružanih četnika. Nakon kratkog zadržavanja u Klisu pošli su četnici sa talijanskom vojskom u selo Dugopolje, gdje su sve do sutradan u jutro vršene paljevine kuća i ubijanja na svirep način. Iz Klisa su pošli i u Kotlenice i u usputnim komšilucima Vladovići, Vukovići, Punde, Tukići… zapalili skoro polovinu kuća.

Dne 4. listopada oko 10 sati prije podne povratili su se četnici i vojska iz Doca u Dugopolje, gdje su cijeli dan sve do pred večer palili kuće i ubijali ljude, plijenili stoku, namirnice, vrijedne predmete, novac, zlatninu … plijen koji je istog dana uvečer dovezen u Klis odakle je dosta plijena odaslano u Split. Broj zapljenjenih ovaca iznosi oko 3.000, goveda 80, te izvjestan broj krmadi kao i žita…

Obzirom što su po dolasku talijanske vojske iz Dugopolja odmah tamo došli partizani, njih oko 25, nisam mogao ići na lice mjesta da izvidim pravo stanje. Sa željezničke postaje poviše Dugopolja izgledalo je kao u paklu. A tako su me i izvijestili moji povjerljivi izvori. Paljevinu su četnici započeli sa zapadne strane i sa istočne strane, tako da je odjednom cijelo selo bilo u dimu i plamenu. Zatečene osobe u strahu su bježale iz zapaljenih kuća, a za njima se pucalo iz pušaka. Ali žrtve su većinom zaklane nožem, i to ukupno 31 osoba, svi iz Dugopolja«.

Talijani su planirali i naredili, četnici su bili izvršioci gnjusnih zločina kakve nisu činili ni turski zulumčari u srednjem vijeku, a ustaše su šutke gledali kako strada mirno hrvatsko stanovništvo.

Poruka borca, izvodi, Split, 26. listopada 1987.

SPLITSKI AKCIONI ODBORI

Osim Gradskog narodnooslobodilačkog odbora, u Splitu je bilo i 13 akcionih odbora organiziranih po strukama: namještenika, obrtnika, trgovaca, liječnika, apotekara itd. Akcioni odbori posebno su se isticali u prikupljanju materijalne pomoći za NOP.

Gizdić, 1942., 608.

Britanski vojskovođa porazio je njemačkog generala u velikoj bici kod El Alameina
Britanski vojskovođa porazio je njemačkog generala u velikoj bici kod El Alameina

Montgomery vs. Rommel. Britanski vojskovođa porazio je njemačkog generala u velikoj bici kod El Alameina

Iz Ratne Kronologije–LISTOPAD 1942.: LONDONSKO IZDANJE »NEW YORK TIMESA« OBJAVILO (22. LISTOPADA) DVIJE KRAĆE VIJESTI O BORBAMA U JUGOSLAVIJI: U JEDNOJ SE GOVORI O »PARTIZANIMA«, A U DRUGOJ O »GERILCIMA« - VOJNA MISIJA V. BRITANIJE IZVIJESTILA SVOJU VLADU (24. LISTOPADA) DA JE POKRET DRAŽE MIHAILOVIĆA DOISTA PASIVAN I DA NJEGOVE VOJVODE SURAĐUJU S OKUPATOROM - SAVEZNIČKA POBJEDA U DRUGOJ BICI KOD EL ALAMEINA (23. LISTOPADA)

STUDENI

U napadu partizana na Talijane u Grljevcu poginulo 20 okupatorskih vojnika – Diverzije u Omišu i Majdanu – Okršaj partizana i Talijana u Kaštelima – Partizanski prepad na četnike kod Vrlike – Crne košulje »češljaju« Šoltu: 37 talaca prebačeno u Split – Diverzija na Gubavici: Split tjednima bez struje – Bastianini izvještava Mussolinija o diverziji kod Splita – Splitska Questura: više od 3500 subverzivnih elemenata – Danonoćna hapšenja – Brod sa zatvorenicima otplovio prema Italiji – Pljačka namirnica na Šolti – Otpuštanja željezničara i rukovodilaca škvera – Štrajk i otpuštanja lučkih radnika – Oružano se sukobili fašisti i talijanski vojnici – Obljetnica Oktobra: proglas, antifašističke parole, crvene zastave i talijanska topnička paljba po krijesovima na Kozjaku i Mosoru – Žrnovnički đaci protiv okupatora – Srp i čekić na školskom imeniku u Klasičnoj gimnaziji: 14 uhapšenih učenika – Uvodi se talijanski jezik u sudove – Presude Specijalnog suda u Šibeniku: smrt i dugogodišnja robija – Na Lovrincu Talijani strijeljali učitelja Antu Vidana sa Šolte – formirana Treća dalmatinska brigada

1. studenoga

  • Na osnovi naredbe namjesnika Bastianinija od 14. listopada, svi prekršaji u predmetu prehrane prelaze u nadležnost Specijalnog suda za Dalmaciju. Il popolo di Spalato, 265., od 1. studenoga
  • Talijanski vojnici su u selu Dograđe bacili žive u vatru dvadesetogodišnju Mariju Paladu, ženu Vice, i njezina jednogodišnjeg sina. Grbelja,Vjesnik, 2. prosinca 2004.
  • U selima Ogorja održani su masovni zborovi na kojima su izabrani NOO-i nove općine Ogorje, sa sjedištem u Raduniću, koja se odvojila od dotadašnje općine Muć. Gizdić, 1942., 646.

2. studenoga

  • NOVI SAT I NJEGOVE POSLJEDICE – »Od jučer je nastupio novi sat u cijeloj Kraljevini.

Noćas u 2 sata po ponoći uveden je sunčani sat. Sve su javne ure vraćene za jedan sat unatrag, dizanje zastave sliedi isto u 8 sati, a skidanje u 5 sati popodne.Il popolo di Spalato, 266., od 3. studenoga; Kisić

  • Jedinice Mosorskog bataljona napale su u Grljevcu, na cesti Split - Omiš, jednu talijansku motoriziranu kolonu i uništile dva kamiona talijanskih vojnika. U kratkom ali žestokom prepadu poginulo je 20 talijanskih vojnika, a deset ih je zarobljeno i upućeno u Glamoč.

Zaplijenjeni su jedan teški mitraljez, jedan puškomitraljez, 14 pušaka, 1250 metaka, nekoliko pištolja i bombi te drugi ratni materijal. Sav je plijen odnesen na Mosor. Nakon što su se partizani povukli, došli su Talijani s jakim snagama te zapalili šest kuća u Strožancu i nekoliko u Podstrani, u zaseoku Grljevac. Na povratku u Split Talijani su uhapsili Josipa Tomasovića, oružničkog vodnika iz Srinjina, i odveli ga u Split, jer sa svojim oružnicima nije priskočio u pomoć napadnutim talijanskim vojnicima.

Talijanski izvor navodi da su u prepadu ubijene tri vojne i dvije civilne osobe, te da su četiri vojne osobe ranjene. Gizdić, 1942., 643., 644.; izvještaj komandanta IV. operativne zone od 11. studenoga 1942., 4./84.; izvještaj Štaba IV. op. zone od 18. studenoga, 4./96.; izvještaj Prefekture u Splitu od 3. studenoga, 4./244.; izvještaj Velike župe Cetina u Omišu od 11. studenog, 4./372.(ustaški izvor, op. Red.)

3. studenoga

  • Kvestor Splita izvijestio je Glavnu direkciju policije u Zadru o progonu rodoljuba na području Splita i Kaštela. Između ostalog, u izvještaju stoji: »Što se tiče političke kartoteke, do 31. listopada ove godine klasificirana su 3584 subverzivna elementa, dok je koncem svibnja broj dosjea jedva prelazio tisuću. Ta cifra od preko 3500 predstavlja jedva trećinu i stoga je potrebno da se svom žestinom nastavi s identifikacijom i preventivnim mjerama.« Kronologija

4. studenoga

  • Povodom proslave 4. studenoga, Dana pobjede, isto kao i prigodom nedavne proslave dvadesete godišnjice Pohoda na Rim, svi namještenici industrijskih, trgovinskih, veresijskih, osiguracijskih i zanatlijskih poduzeća imaju pravo na dvostruku dnevnicu. Il popolo di Spalato, 267., od 4. studenoga; Kisić

4./5. studenoga

  • U Kaštel Starom, Novom i Štafiliću, 80 fašističkih policajaca iz Splita sa mjesnim karabinjerima uhapsili su 40 rodoljuba, smatrajući ih pomagačima partizana, i na taj način onemogućili eventualne manifestacije u povodu obljetnice Oktobarske revolucije. Izvjestan broj njih je zadržan u zatvoru u svojstvu taoca, dok su drugi predloženi za internaciju. Ubrzo poslije ovoga uslijedila su nova hapšenja u Kaštelima, gdje je uhapšeno još 120 ljudi. Kronologija

5. studenoga

  • Jedna četa Mosorskog bataljona postavila je zasjedu na položaju u Dugopolju, no bila je otkrivena pa se morala povući. Tom prigodom uhvaćen je jedan žandar s oružjem koji je zatim strijeljan, budući da je već jednom bio pušten. Izvještaj Štaba IV. operativne zone od 18. studenoga, 4./96.
  • Prošle noći osoblje mjesne Questure i agenti Javne sigurnosti u suradnji s Kraljevskim karabinjerima u rajonu Kaštel Stari - Kaštel Novi - Kaštel Štafilić, uhapsili su 40 osoba pod sumnjom da pripadaju Narodnooslobodilačkom odboru Dalmacije i da pomažu ustanike. Akcijom pročešljavanja osobno je rukovodio kvestor, također i radi sprječavanja eventualnih reakcionarnih manifestacija subverzivnog karaktera. Izvještaj Prefekta u Splitu od 6. studenoga, 4./252.
  • U Splitu su na više mjesta po zidovima kuća nalijepljene parole: »Živio Crveni oktobar«, »Živjela Crvena armija«, »Živjela partizanska vojska«, »Živio drug Tito«. Na Corsu Italia (Tartaglina), dok je na zidu jedne zgrade pisao parolu »Živjela Oktobarska revolucija«, ranjen je s dva metka i uhapšen od karabinjera učenik Zdravko Draganja, star 15 godina. Kasnije su mu uhapsili oca i brata radi saslušanja. Kronologija

6. studenoga

  • Mjesni komitet KPH Splita izdao je proglas upućen rodoljubima Splita u povodu 25. obljetnice Oktobarske revolucije. Proglas MK KPH Split od 6. studenoga, 4./77.
  • Letak je iste noći raspačan po raznim dijelovima grada. Po zidovima mnogih kuća ispisane su parole. U Brodogradilištu su karabinjeri uhapsili radnika Branka Parađinu u trenutku dok je na zidu jedne barake lijepio letak. Kronologija
  • U Solinskom bazenu i po obroncima Kozjaka i Mosora u 18 sati zapaljene su vatre u povodu Dana Oktobarske revolucije. Iz Splita, Solina i Klisa Talijani su otvorili vatru iz topova po kresovima, što je još više uveličalo ovu proslavu. Kronologija; Gizdić, 1942., 654.

6./7. studenoga

  • Noću je izvedena sabotaža u elektrani na području općine Omiš (u Zadvarju). Grupa partizana srušila je četiri gvozdena stupa preko kojih idu električni vodovi. Split i okolica ostali su bez struje. Zbog toga su prestali raditi Brodogradilište i tvornica u Dugom Ratu. Kronologija
  • Iste noći eksplozivom je uništena parna turbina u tvornici Majdan koja će se teško moći popraviti dok traje rat. Akciju je izvršio Ivan Subašić Đovani, i njom je obustavljen rad u svim tvornicama Splita i okolice.

»Zbog teških oštećenja prouzrokovanih eksplozijom mine, danas je u tvornici (poduzeće Societa Spalato) obustavljen rad peći. Da bi se tvornica cjelishodno popravila, smatra se da je potrebno nekoliko mjeseci. Rukovodstvo Clinker omogućit će tvornici proizvodnju cementa za oko dva mjeseca. Neophodno je otpustiti 200 radnika.

Veličina štete prouzrokovane u tvornici penje se na oko 200.000 lira jer je uništena presa. U spomenutoj tvornici normalno radi 490 radnika, a zbog ograničenja proizvodnje otpušteno je 310 radnika.

Pristupilo se hapšenju 19 sumnjivih radnika i u toku je aktivna istraga radi utvrđivanja eventualne odgovornosti.« Izvještaj Štaba IV. operativne zone od 18. studenoga; 4./ izvještaj Prefekture u Splitu od 8. studenoga, 4./96.

  • Povodom proslave Oktobarske revolucije, pored paljenja vatre na svim istaknutim kotama i stavljanja crvene zastave, u Solinu na tvornici Sv. Kajo s koplja je skinuta talijanska, a stavljena crvena zastava. Izvještaj Štaba IV. operativne zone od 18. studenoga, 4./96.
  • Komunisti su iskoristili nestanak struje u Omišu i na vidnim mjestima nacrtali komunističke znakove (srp i čekić) te istakli jedan letak. Kronologija

Iste noći istakli su partizani nad Omišem jednu veliku crvenu zastavu i jednu hrvatsku s petokrakom zvijezdom. Talijanski su vojnici zastave odmah skinuli i iskidali. Izvještaj Velike župe Cetina u Omišu od 11. studenoga, 4./372. (ustaški izvir, op. Red.)

  • Netom što se zamračilo, pojavile su se velike vatre po brdima oko Splita: na Kozjaku, Mosoru te na otocima Braču i Šolti, a bacane su i svjetleće rakete povodom 25. godišnjice Ruske revolucije. S Turske kule Spinut ispaljeno je nekoliko topovskih hitaca prema vatrama na Kozjaku, a čula se i mitraljeska paljba sa strane Solina, tj. Kaštela. Kronologija
  • U 18.10 najednom je prekinuta elektrika u gradu. Par minuta kasnije reflektor je sa Sustipana rasvjetljavao obalu, neprestano kružeći svjetlošću nad gradom. Ljudi su počeli bježati. Oko 6.30 neki su gradski predjeli dobili javnu rasvjetu, a pola sata kasnije cijeli grad. Za privatnu rasvjetu nije bilo električne energije. Vojska je bila svu noć konsignirana, policija obilazila na motociklima, ali bez ikakvog incidenta. Kisić

7. studenoga

  • PK KPH za Dalmaciju izdao je u samom Splitu letak na talijanskom jeziku, koji je izazvao međusobnu tuču i oružani sukob između fašista i talijanskih vojnika. Bilo je mrtvih i ranjenih. Mrtvih i ranjenih bilo je i u Perkoviću, gdje su također dijeljeni letci. Izvještaj Štaba IV. operativne zone od 18. studenoga 4./96.
  • U povodu obljetnice Oktobarske revolucije, splitsko Brodogradilište je »ukrašeno« prigodnim parolama. Izrađeno je nekoliko stotina letaka na kojima je pisalo »Živjela velika Oktobarska revolucija« i »Živio Staljin«. Letci su uneseni u Brodogradilište i na uobičajeni način podijeljeni aktivistima u svim radionicama. Točno u 10 sati Brodogradilište je oblijepljeno letcima.

Akcija je potpuno uspjela. Nitko nije bio zatečen u akciji i uhapšen. Brodograđevna industrija Split - Brodosplit, 1986., 134.

  • Kad su Talijani oko 15 sati primijetili da se u blizini Kaštel Starog vijori crvena zastava, krenula je jedna jedinica bataljuna Toscana od oko 50 crnokošuljaša na lice mjesta radi skidanja zastave. Kada je jedinica stigla blizu mjesta gdje se vijorila zastava, obasuta je jakom puščanom vatrom. Uslijedila je borba s partizanima (grupom partizana Solinske leteće čete pod rukovodstvom Josipa Babina) koji su se nalazili u zasjedi, i trajala sve do večeri.

Prema partizanskom izvješću, Talijani su imali 12 mrtvih i više ranjenih, a prema talijanskom samo dva ranjena. Izvještaj Štaba IV. operativne zone od 18. studenoga 4./96..; izvještaj komande 107. Legije crnih košulja od 9. studenoga, 4./260.

  • U Zlopolju kod Ogorja održan je zbor na kome je javnim glasovanjem izabran Općinski NOO Ogorja. To je prvi slučaj u Dalmaciji da se na takav način, tj. na svečanom masovnom zboru izabire općinski NOO. U svim selima ove nove općine već ranije su izabrani seoski NOO-i. Gizdić, 1942., 659.; Kovač-Vojnović, 315.
  • Na zidovima i tornju crkve u Stobreču ispisane su komunističke parole i amblemi sa znakom srpa i čekića.
  • U selu Žrnovnici karabinjeri su uhapsili Klementa Ugrinu, pok. Jure, cestara koji je odbio po njihovom naređenju izbrisati antifašističke parole napisane po zidovima nekih kuća.
  • Na otoku Čiovu, na zidu jedne kuće, napisana je parola »Za dan revolucije«, a premazane su talijanske fašističke parole. Kronologija
  • Općinski komesar Splita publicirao je oglas da je nastao kvar na glavnom vodu elektrike koji će se popravljati nekoliko dana. Općina se pobrinula za rasvjetu (iz tvornice Majdan) ali je strogo zabranjeno da se električna struja upotrebljava bilo za kuhanje, bilo za peglanje, i da će prekršioci biti egzemplarno kažnjeni.
  • Govori se da je kraj Zadvarja srušeno sedam stupova. Neki vele da su to srušili partizani, a drugi tvrde da su stupove pogodile topovskim hicima talijanske čete. Kisić
Porušeni dalekovod Zadvarje – Kraljevica – Split u studenome 1942.

Akcije na energetske objekte. Porušeni dalekovod Zadvarje – Kraljevica – Split u studenome 1942.

7./8. studenoga

  • U Sv. Kaji kod Solina, blizu barake poduzeća za izgradnju putova Bologna, radnici su s jarbola skinuli talijansku, a istakli crvenu zastavu. Kronologija
  • Na čempresu groblja u selu Mravince istaknuta je crvena zastava sa zvijezdom, srpom i čekićem. Kronologija
Pred planinarskim domom na Mosoru

Mosor. Pred planinarskim domom na Mosoru

8. studenoga

  • S Mosora je krenuo u Muć Mosorski partizanski bataljon radi ulaska u sastav Treće dalmatinske brigade koja je bila u formiranju. Na Mosoru je ostala grupa partizana koja je trebala prerasti u četu. Za komandira je određen Ljubo Dumičić, za zamjenika komandira Nikola Matešan, političkog komesara Tode Pejković, a za njegovog zamjenika Tadija Mihanović. Gizdić, 1942., 663.
  • Oko 16 sati u blizini Vrlike, kotar Sinj, napadnuti su (od boraca Druge dalmatinske NOU brigade) putnici koji su se osobnim autom vraćali iz Drniša u Vrliku. Tom prigodom ubijen je šofer Srećko Delić iz Vrlike i pobočnik zapovjednika četničkog bataljuna Petković Paja iz Knina, dok je Krivošić Damjan, zapovjednik četničkog bataljuna, ranjen u nogu na dva mjesta. Mirko Kulušić iz Vrlike je samo ogreben. Izvještaj Velike župe Cetina u Omišu od 17. studenoga, 4./375.; izvještaj zapovjedništva oružničkog krila u Omišu od 18. studenoga 4./376. (ustaški izvor, op. Red.)
  • Il Giornale ufficiale del Governo della Dalmazia br. 20 donosi naredbe o ukidanju zanatske komore i raspustu Saveza ribarskih zadruga u Splitu. Kisić

8./9. studenoga

  • U mjestu Krivaja u splitskoj općini, partizani, borci Mosorskog partizanskog bataljona, pomoću eksplozivnog punjenja su porušili stup električnog voda visokog napona. Pri dnu stupa pronađena su četiri neeksplodirana punjenja i partizanski letci. Po talijanskom mišljenju za popravak oštećenja trebao je jedan tjedan. Izvještaj prefekture u Splitu od 13. studenoga, 4./268.

10. studenoga

  • Iz Splita je u Omiš preseljen stožer talijanske divizije Bergamo, a časnici i vojnici smješteni su po raznim privatnim kućama. Izvještaj Zapovjedništva oružničkog krila u Omišu od 18. studenoga 4./376.
  • Prefekt Paolo Zerbino izdao je naređenje kojim se zabranjuje kretanje po Splitu od 19 sati uvečer do 6.30 ujutro. Patrole koje su vršile službu reda i nadzora dobile su naređenje da otvore vatru, bez prethodnog poziva, na svakoga koga u to vrijeme zateknu na ulicama.

Popodne je po gradu afiširano:

»Zabrana kretanja br. 4860 –
U sporazumu s Vojnom vlasti, snagom datih mu ovlaštenja, prefekt provincije Spalato Paolo Zerbino naređuje:

1. Počev od danas, zabrana kretanja po gradu počima za grad Spalato u 19, a svršava u 6.30 sljedećeg jutra.

Ostaju na snazi ranije određeni orari za ostale općine i za odlomak Salona općine Spalato.

2. Počev od danas, zabranjeno je u svim općinama Provincije svakome koji ne pripada oružanoj ili javnoj sili, makar bio snabdjeven propusnicom ili sprovodnicom, kretanje izvan opsega odnosnih gradskih skupina, između 17 i 6.30 sati sljedećeg jutra.

Prema tome, zabranjeni su u tom vremenu i ulazak i izlazak iz grada Spalato.

3. Za svrhe zabrane o kojima je riječ u prethodnom članku, ima se za grad Spalato smatrati zabranjenom čitava zona što ostaje s one strane žičane ograde prema kopnu kao i s one strane crte; željeznička stanica, predgrađe Sv. Trojica, samostan Poljud do mora.

[102]

Isto tako zabranjena je čitava zona brda Marjana od vrha do prvih naselja na njegovim obroncima.

4. Ophodnje koje vrše službu reda i nadzora otvorit će vatru bez prethodnog pozivanja na sve one koji se, kršeći zabranu o kojoj je riječ u čl. 2., budu kretali izvan naselja za vrijeme ovdje navedenih satova;

Spalato 10. studenoga 1942.-XXI.

Prefekt dr. PZ«

Kisić; Il popolo di Spalato, 273., od 11. studenoga

  • REVIZIJA LEGITIMACIJA – Sve iskaznice, legitimacije i objave o istovjetnosti sada u upotrebi, bit će podvrgnute kontrolnoj vizi od strane općinskih komesara. Počevši od 20. studenoga, gore navedene isprave koje nisu snabdjevene takvom vizom izgubit će svaku valjanost kao legitimacija.

Od dana 15. o.mj. bit će zabranjeno korištenje autobusom na pruzi Split - Trogir i obratno svakome tko ne bude imao posebnu dozvolu dobivenu od općinskih komesara, nakon pažljivog utvrđivanja iznimnih razloga za putovanje.

Il popolo di Spalato, 273., od 11. studenoga

  • Jutros se čula topovska paljba u pravcu Omiša.
  • Popodne je pušten iz zatvora novinar Šerif Šehović. Kisić

10./11. studenoga

  • Noću, u blizini Klisa, pripadnici Solinske leteće čete na putu Solin - Klis prepilali su 58 brzoglasnih stupova. Svi stupovi prepilani su na nekoliko mjesta, tako da nisu više za upotrebu, dok je sama žica isječena na sitne komade, tako da je za popravak ove linije potrebno sasvim novo tvorivo. Radovi na popravku trajat će duže vremena. Izvještaj Velike župe Cetina u Omišu od 17. studenoga, 4./375.; izvještaj Zapovjedništva oružničkog krila u Omišu od 18. studenoga, 4./376.(ustaški izvor, op. Red.)

11. studenoga

  • U Splitu je osnovana fašistička sindikalna organizacija Dopolavoro Ugo Bonacci (Poslije rada Ugo Bonacci), uz već postojeći Il Dopolavoro Provinciale (Provincijski poslije rada), koji je bio sekcija talijanske fašističke sindikalne organizacije Opera Nazionale Dopolavoro – OND (Nacionalna ustanova poslije rada). Markovina, Zbornik br. 5, 544.; Il popolo di Spalato, 274., od 12. studenoga
  • U osnovnoj školi u Žrnovnici đaci su uništili školski namještaj te slike Mussolinija i talijanskog kralja. Po zidovima su ispisali antifašističke parole. Kronologija
  • NAGRADA ZA PROKAZIVANJE SKRIVENOG RATNOG MATERIJALA – Ministarstvo rata je, u cilju da poveća, koliko je moguće, pronalaženje skrivenog ratnog materijala i da pobudi u tome privatnu inicijativu, odlučilo povećati iznose nagrada u novcu za civilne osobe koje bi prokazale skriveni ratni materijal. Il popolo di Spalato, 274., od 12. studenoga

Svi na front. Sve za front,

Sad je vrijeme,

Sad je čas,

Uništiti fašizam.

Svaki Hrvat, partizan,

Svaki Srbin, partizan,

Cijeli narod sad u borbu,

U narodnu pravu vojsku,

I pod vodstvom druga Tita

Za slobodu naroda.

Hej, smjelo naprijed,

Cijeli narod ide :

Naprijed, Naprijed !

Prema slobodi.

Na jednom partijskom kursu u Veljunu, blizu Vrgin-mosta, 1942. godine, u takmičenju tko će napisati najbolji prilog za zidne novine, Ante Roje, kasnije proglašen Narodnim herojem, napisao je ovu pjesmu. Mogućnosti, br. 8/10, 1981., str. 965.

Formiranje Treće dalmatinske brigade u Vrbi-Zlopolju

Treća dalmatinska. Formiranje Treće dalmatinske brigade u Vrbi-Zlopolju

12. studenoga

  • U selu Vrbi kod Muća formirana je Treća dalmatinska brigada u koju su ušli dotadašnji Mosećki i Mosorski bataljon te Rogoznička četa. Brigada je brojala oko 560 boraca podijeljenih u tri bataljona. Za komandanta je postavljen Branko Dude, zamjenika komandanta Stanko Parmač, političkog komesara Mate Ujević, a zamjenika komesara Ante Roje. Od naoružanja je brigada imala jedan teški mitraljez i sedam puškomitraljeza, a svaki vojnik pušku. Kronologija
  • Jutros je otpušteno oko dvije stotine radnika ložionice te radnika željeznice, jer se nisu htjeli upisati u Fašističku organizaciju željezničara. Kisić
  • S prvog kursa AFŽ-a iz Livna i Glamoča vratile su se u Solinski bazen Ivanka Vučičić i Marija Vukšić. S njima su se vratile i ostale drugarice s terena srednje Dalmacije koje su završile taj politički kurs što ga je organizirao Inicijativni odbor AFŽ-a za Dalmaciju. Dolazak ovih drugarica znatno je pridonio daljnjem razvoju organizacije AFŽ-a u splitskom okružju. Gizdić, 1942., 667.

13. studenoga

  • Kraljevska questura u Splitu dostavila je kvestorima Zadra, Rijeke, Pule, Kotora, Ljubljane, Gorice i Trsta treći spisak s osobnim podacima za 250 osoba nastanjenih u Splitu i okolici, koje su se udaljile od svojih kuća i za koje se pretpostavlja da su se pridružile partizanima. Traži povećanu budnost, kako bi se uhapsili i predali Questuri Split. Kronologija

14. studenoga

  • DISCIPLINIRANJE RAZDAVANJA MLIJEKA – od 15. studenoga u kavanama, barovima i mljekarnama, a na temelju naredbe, odnosno odredbe Ministarstva poljoprivrede i šuma, zabranjeno je slobodno razdavanje pića u kojemu je mlijeko svježe, kondezirano, u prahu ili bilo kako konzervirano, osim kapucinera posluženog u šalici za kavu, ali s tim da količina mlijeka ne prijeđe polovicu ukupne količine pića. Il popolo di Spalato, 276., od 14. studenoga
  • U Splitu su željeznički i obalni radnici koji su radili na dizalicama stupili u štrajk, jer im okupator nije dao plaću dva mjeseca. Fašisti su odbili isplatiti radnike jer nisu htjeli potpisati izjave da su talijanski službenici. Dva dana ranije okupator je otpustio iz službe oko 200 osoba koje su bojkotirale propise o radnim odnosima. Borba, od 6. prosinca 1942.; Gizdić, 1942., 670.
  • U blizini crkve u Dugopolju, pripadnici Dugopoljske udarne partizanske grupe, njih dvadesetak, zaustavili su kamion koji je putovao iz Omiša u Sinj i u kojem se nalazilo 1300 pari cipela, 180 kg marmelade, 50 kg sapuna te druge stvari poduzeća Bata. Teret je zaplijenjen i prebačen na Mosor. Jednu osobu iz kamiona partizani su zaustavili, a druga je pobjegla. Izvještaj Prefekture Split od 24. studenoga, 4./298.; Kronologija
  • U Kaštel Starom talijanski fašisti uhapsili su Božu Raduna zbog pripadnosti partizanskim formacijama. Kronologija
  • Započela je blokada otoka Šolte. Izvještaj Povjereništva općine Šolta[103] od 29. studenoga, 4./307.

15. studenoga

  • U Splitu je NOO izdao letak u povodu štrajka željezničkih radnika u kome, pored ostalog, kaže: »Vaši drugovi željezničari nalaze se u borbi protiv krvavog okupatora, poduprite njihovu borbu. Činovnici i radnici, samo zajedničkim istupom, zajedničkom borbom, pomoći ćete sebi, svojim obiteljima i svom narodu. Ne dozvolite nikome da radi na željeznici i lomi borbu vaših drugova.« Gizdić, 1942., 672.
  • Namjesnik za Dalmaciju je svojom naredbom objavljenom u broju 19. lista Giornale Ufficiale odredio:

»Čl. 1. Počev od 15. studenoga o.g., talijanski jezik je službeni jezik u građanskim i krivičnim poslovima, koji se vode u sudskim uredima teritorija provincija Zara, Spalato i Cattaro, anektiranog Kraljevini Kraljevskim dekretom sa zakonskom snagom od 18. svibnja 1941., br. 452.

Molbe, žalbe, prijave, podnesci i prizivi, utoci, prikazana pismena i uopće svi spisi stranaka, sastavljeni na jeziku koji nije talijanski, smatraju se kao neprikazani i ne koriste u svrhu sprječavanja tijeka rokova, ako nisu popraćeni prijevodom na talijanskom jeziku, koji je izvršen brigom predavaoca i potvrđen zakletvom pred Pretorom.

Čl. 2. stavak prvi, određuje:

Zapisnici, vještva, potražnice, zamolnice, rješenja i uopće akti ili odredbe s ureda koji bi bilo kako imali veze s građanskom ili krivičnom jurisdikcijom, parbenom ili vanparbenom, ništavni su ako su sastavljeni na jeziku koji nije talijanski.«

Predviđene su kazne za one koji se ne budu pridržavali odredaba i procedura za imenovanje, djelovanje te dužnosti tumača. Popolo di Spalato, 261 od 26. listopada

  • Bataljun Crnih košulja Mussolini, njih oko 200, pod zapovjedništvom jednog centuriona, iskrcao se u 8 sati ujutro na Šoltu i zajedno s odjeljenjem alpinaca iz vojnog garnizona počeo akciju »pročešljavanja« na otoku. »Pročešljavanje« je izvršeno od Stomorske do Maslinice ali nije uhvaćen ni jedan ustanik, a jedna je osoba ranjena i naknadno prevezena u Split.

Uhapšeno je 37 osoba, po kriteriju jedan član obitelji za svakog partizana pobjeglog s otoka ili odmetnika. Svi uhapšeni su u svojstvu talaca prebačeni u Split. Izvještaj Povjerenstva općine Šolta od 29. studenoga, 4./307.

  • U sali hotela ing. Ivana Zlendića, Talijani su održali sastanak s glavama obitelji iz šest sela na Šolti. Pojavila se samo 91 glava obitelji, a nije došlo njih oko 700. Izvještaj Povjerenstva općine Šolta od 29. studenoga, 4./307.

16./17. studenoga

  • »Oko 1 sat po noći nestalo je struje u Splitu, nije je bilo cijelog sljedećeg dana, a uvečer oko 6 došla je samo za javnu rasvjetu. Govori se da je srušeno šest stupova koji su odneseni, kao i oko 200 metara žice«. Kisić
  • Grupa mosorskih partizana eksplozivom je uništila osam željeznih stupova i polupala 196 izolatora električnog visokog napona koji je vodio od centrale Gubavica prema Omišu i Splitu. Cijela industrija Omiša i Splita prestala je raditi, termoelektrana u Majdanu davala je samo struju za rasvjetu Splita i Solina. Kako je srušeno nekoliko desetina stupova, računa se da šteta neće biti popravljena još nekoliko tjedana. Izvještaj guvernera Bastianinija od 20. studenoga, 4./289.

17. studenoga

  • Jučer ujutro i danas čula se jaka topovska paljba sa strane Poljica. Pričaju da je vojska poduzela rastrellamento u poljičkoj i omiškoj općini. Kisić

18. studenoga

  • U Splitu su raspačani letci na hrvatskom koje je izdao GNOO. U njima se građani upoznaju s postupcima i mjerama talijanskih fašista u povodu ostanka u službi željezničkih radnika i činovnika. Naime, jedan veliki broj tih radnika ostao je bez sredstava za život jer je odbio zahtjev fašističkih vlasti da piše ponovnu molbu za ostanak u službi nakon godine provedene na radu. Smatrajući to ponižavajućim, radnici i činovnici su to listom odbili. Samo njih 46 je pisalo molbu. Ostali su stavljeni na raspolaganje željezničkoj vlasti NDH koja se na to oglušila i tako su radnici ostali bez sredstava za život. GNOO je letkom pozvao stanovništvo da pruži podršku štrajku radnika. Kisić-Kolanović, Zbornik br. 5, 967.
  • Tvornica cementa u Kaštel Sućurcu obustavila je rad zbog nedostatka električne energije, izazvane oštećenjem električnih stupova od partizana.
  • U Kaštel Kambelovac upalo je desetak partizana i nekolicini djevojaka koje su se družile s Talijanima odrezalo kosu. Kronologija
  • List Il popolo di Spalato objavio je tekst presude Vojnog suda II. armije – sekcija Šibenik:

»Presuda

Viši ratni sud II. armije –
sekcija Šibenik – izrekao je sljedeću

PRESUDU

U raspravi protiv

1. Sekulić Stanka, pok. Venija

2. Radmilović Petra koji nije pobliže identificiran

3. Radmilović Stjepana koji nije pobliže identificiran.

… Proglašeni su krivima i Sekulić Stanko je osuđen na smrt strijeljanjem, a druga dvojica na robiju.«

Presuda je izrečena još 15. srpnja, ali je odgođeno njezino objavljivanje u tisku.

Il popolo di Spalato, 279., od 18. studenoga

19. studenoga

  • U blizini Nečujma na otoku Šolti, oko 3.30 karabinjeri su otvorili vatru na tri osobe koje se nisu zaustavile na njihov poziv već su pobjegle. Jedan od njih, Josip Burica iz Grohota, star 24 godine, pomagač ustanika, ranjen je u rame i sproveden u zatvor.« Izvještaj Prefekture u Splitu od 21. studenoga, 4./290.
  • Specijalni sud za Dalmaciju osudio je u Šibeniku 12-oricu splitskih studenata (Jugoslav Paškvalin i drugovi). Osim jednog, svi su osuđeni na dugogodišnju robiju. Erak, Zbornik 1972., 274.
  • Leteća mosorska četa srušila je u predjelu Svinišća dva željezna stupa, čime je još više onemogućila osposobljavanje jedinog izvora za napajanje električnom energijom naselja i tvornica. Velić i dr., 117.
  • U autobusu koji je prometovao na pruzi Split - Solin, fašistička policija uhapsila je Tonku Sesartić iz Solina, kod koje je pronađen propagandni materijal NOR-a i prepiska partizanskih obitelji. Kronologija

20. studenoga

  • Guverner Dalmacije Bastianini obavijestio je Mussolinija da je zbog oštećenja eksplozivom električne centrale od strane partizana kod Omiša i više porušenih stupova, grad Split sa čitavom industrijom i Brodogradilištem ostao bez struje.

Kako se popravak predviđa tek za nekoliko tjedana, moli intervenciju da se iz rudnika Raše uputi veća količina ugljena za pokretanje termoelektrane tvornice cementa. Izvještaj Guvernera Dalmacije od 20. studenoga, 4./289.

  • Oko 19 sati, dok je jedna jača patrola iz Solina, u sastavu 15 vojnika, pod komandom jednog oficira iz ovog garnizona i dva karabinjera krenula u zasjedu na dionici Solin - Majdan, nepoznata osoba je ispalila, bez posljedica, šest metaka iz pištolja, i to tri metka na oficira i tri u pravcu jednog od karabinjera. Karabinjer je reagirao, ispalivši jedan metak iz pištolja koji je vjerojatno ranio nepoznatog, ali ne u vitalni dio tijela.

Usprkos tome što su za nepoznatim, koji je kasnije identificiran kao Mirko Boban, potrčali oficir i karabinjer, on je uspio pobjeći. Izvještaj Prefekture u Splitu od 21. studenoga, 4./290.

  • U Kaštel Starom talijanski fašisti uhapsili su partizanskog kurira Ivu Karanovića, rodom iz Labina. Kronologija

21. studenoga

  • U svim selima općina Ogorje i Muć postojali su odbori AFŽ-a, također i u općini Lećevica, osim u četiri sela. Kroz različite oblike žene s područja Muć - Lećevica potpomagale su NOP i predstavljale jaki oslonac u radu NOO-a. Gizdić, 1942., 684.

22. studenoga

  • Namještenici Električnog poduzeća ujutro su po stanovima plombirali električna mjerila i odnosili osigurače za upotrebu struje za kuhanje, itd. Kisić

23. studenoga

  • Došla je velika bolnička lađa Crvenog križa. Ispražnjene su, vele, obje vojničke bolnice, naime bivša jugoslavenska i ona u sjemeništu koju su smjestili Talijani na sjevernom dijelu. Kisić
  • Jedna satnija talijanskih Crnih košulja iz Krila uhapsila je i dopratila u Omiš 14 seljaka iz Strožanca i Grljevca. Razlog uhićenja nije poznat, vjerojatno mjera sigurnosti da ne dođe do napada na talijansku vojsku. Izvještaj Velike župe Cetina u Omišu od 30. studenoga, 4./382.(ustaški izvor, op. Red.)

24. studenoga

  • Kod Stomorske na Šolti, talijanska vojska i karabinjeri uhvatili su sekretara MK KPH Šolte, učitelja Antu Lenka Vidana. Odveden je u splitski zatvor. Kronologija
  • Talijanski fašisti iz Splita su tukli topovima Kozjak kojim se kretala grupa žena koja je iz Solina prenosila hranu partizanima u Rupotine i Blaca. Žene su se blagovremeno sklonile iza kamenih gromada pa nije bilo povrijeđenih. Gizdić, 1942., 691 .
  • U Kaštel Novom, oko 17.40, ustanik Ivan Karanović, kojeg su 20. studenoga uhapsili karabinjeri, uspio je pobjeći kroz prozorčić zahoda kasarne. Izvještaj Prefekture u Splitu od 28. studenoga, 4./306.
  • U Kuli-Postinje, kod Muća, od bombardiranja talijanskih aviona poginuo je komesar Mosećkog partizanskog bataljona Ante Beretin, prvoborac iz Donjih Kaštela. Talijani su nekoliko dana uzastopno bombardirali oslobođeni teritorij oko Muća, u cilju ometanja normalnog rada pučanstva i organa NOP-a. Gizdić, 1942., 687.

25. studenoga

  • Iz Splita i okolice, prema izvještajima karabinjera, od 15. do 25. studenoga je otišlo u partizane još 25 rodoljuba i to: iz Splita četiri, iz Vranjica osam, Kaštel Starog osam (četiri žene), Labina jedan, a ostali iz Segeta. Kronologija
  • Općina je publicirala oglas o upotrebi električne struje. Strogo je zabranjeno kuhanje, peglati se može od 6 do 16 sati i poslije 22 sata, ali samo na priključak za rasvjetu. Radio se može priključiti, ali umjereno. Za industriju treba posebna dozvola, a povisit će se cijena KW.

Voda se zatvara svaku večer od 18 do 22 sata. Povisit će se i cijena vodi. Kisić

26. studenoga

  • Direkcija Brodogradilišta otpustila je sedam rukovodilaca odjeljenja u škveru zbog nerentabilnosti i nedovoljnog utjecaja na radnike. Izvještaj Prefekture u Splitu od 28. studenoga, 4./306.
  • Talijanske vlasti uhapsile su radnika Matu Batarelu zbog protutalijanske propagande među radnicima Brodogradilišta i širenja glasina o skorom dolasku partizana u Split. Kronologija
  • Iz Splita je otplovio za Italiju parobrod sa zatvorenicima uhapšenim u Splitu, Solinu i okolnim mjestima. Zatvorenici su prebačeni u koncentracione logore u Italiji, kako bi se osigurao prostor za nove rodoljube u splitskim zatvorima. Gizdić, 1942., 692.
  • U Splitu, iz IV. razreda Muške klasične gimnazije, učenici su uzeli razredni dnevnik, na njemu nacrtali srp i čekić i zatim ga bacili kroz prozor. Fašistička policija odmah je uhapsila 14 učenika, ali su zbog maloljetnosti ubrzo bili pušteni. Kronologija

27. studenoga

  • U Solinu su karabinjeri uhapsili Marka Kunca i Josipa Puklija Joška iz Splita, dok su kamionom za Sinj prenosili lijekove namijenjene partizanima. Prilikom hapšenja odbili su objasniti odakle i kamo transportiraju sanitetski materijal. U kamionu je nađeno sedam sanduka lijekova, jedan sanduk kirurških instrumenata i devet paketa kiruških rukavica. Nekoliko dana kasnije fašisti su u Splitu uhapsili još šest osoba (među njima Franu Primija i Antu Munitića), koji su imali veze s tim. Kronologija

28. studenoga

  • Poslije četiri dana mučenja u zatvoru, na splitskom Novom groblju talijanski fašisti strijeljali su učitelja Antu Vidana, sekretara Mjesnog komiteta KPH Šolte, kojeg su 24. studenoga uhvatili na Šolti. Kronologija
  • Talijanski vojnici iz Splita, uz pomoć karabinjera s otoka, blokirali su Šoltu i uhapsili oko 70 rodoljuba. Opljačkali su i veće količine ulja, vina i suhih smokava. Zatvorenike su kao taoce odveli u Split, a zatim prebacili u Šibenik. Ovu raciju su talijanski fašisti izveli kao odmazdu zbog prebacivanja grupe Šoltana u partizanske jedinice na kopno. Gizdić, 1942., 696.; Kronologija
28. studenog 1942. na splitskom groblju ujutro pred samo strijeljanje. Strijeljan je u ženskoj odjeći, jer su ga tako odjevenog uhvatili kada se ilegalno kretao po Šolti. Fotografiju su učinili talijanski fašisti za svoju propagandu, a u obitelj Vidanovih dospjela je slučajno nakon rata

Ante Vidan 28. studenog 1942. na splitskom groblju ujutro pred samo strijeljanje. Strijeljan je u ženskoj odjeći, jer su ga tako odjevenog uhvatili kada se ilegalno kretao po Šolti. Fotografiju su učinili talijanski fašisti za svoju propagandu, a u obitelj Vidanovih dospjela je slučajno nakon rata

29. studenoga

  • U Donjem Selu na Šolti, karabinjeri su ranili omladinca Dušana Meštrovića koji se nije zaustavio na njihov poziv.
  • U Solinu su partizani napali talijanske vojnike koji su osiguravali tvornicu cementa Dalmacija, ali su se nakon dolaska pojačanja povukli. Kronologija

30. studenoga

  • U Splitu su talijanski okupatori proslavili prvu godišnjicu izlaženja lista Il popolo di Spalato. U pozdravnom govoru prefekt Paolo Zerbino je, između ostalog, naglasio da je list i pored nevolja koje je imao oko neredovitih telefonskih veza, prekida struje i plina, postigao uspjehe i istaknuo da list treba nastaviti s energičnom i odlučnom akcijom protiv komunizma koji se uzaludno napinje protiv talijanskih pozicija. Zatražio je akciju u kojoj neće biti kolebanja niti popuštanja. Il popolo di Spalato, 290., od 1. prosinca.; Kronologija
  • Ratni vojni sud Vrhovne komande Dalmacije Slovenia-Dalmazia, bivši Vojni ratni sud 2. armije, sekcija u Šibeniku, osudio je 31 Kaštelanina (Dušan Tadin i drugi), od kojih je 19 bilo u bijegu. Za jednog je postupak bio izdvojen. Od 11 prisutnih doživotno su osuđeni Nenad Živković, poručnik Kraljevske ratne mornarice, i Kajo Belas, pok. Ivana, drvodjelac iz Kaštel Novog. Tri su oslobođena, a ostali su osuđeni na dugogodišnju robiju. Erak, Zbornik br. 2, 275.
  • U sudskim zatvorima u Splitu bilo je 478 zatvorenika. Od ovog broja na raspolaganju Questuri nalazi se 125 zatvorenika, Kraljevskim karabinjerima 40, Specijalnom sudu Dalmacije 243, Specijalnom ratnom sudu 11, Redovnom kaznenom sudu 16, vojnim vlastima 27, i na izdržavanju kazne 16 zatvorenika.

Od 1. do 30. studenoga evakuirano je 315 zatvorenika.

  • U policijskim zatvorima nalaze se 183 zatvorenika. Od ovog broja na raspolaganju Questuri nalazi se 148 zatvorenika, Kraljevskim karabinjerima šest, Specijalnom sudu Dalmacije tri, vojnim vlastima sedam, i na izdržavanju kazne 19 zatvorenika.

Od 1. do 30. studenoga evakuirano je 425 zatvorenika. Izvještaj Questure u Splitu od 30. studenoga, 4./311.

  • Guverner za Dalmaciju donio je Naredbu (oglašenu 1. prosinca) da sve osobe u anektiranoj Dalmaciji s navršenih 14 godina moraju u roku od dva mjeseca imati osobnu legitimaciju, koju će izdavati općinski komesari. Kisić

PARTIZANSKI NAPAD U SOLINU

Udarna grupa iz Solina napala je talijansku posadu u Solinu i ubila dva, a ranila nekoliko vojnika. Talijani su cijelu noć iz topova tukli okolna brda Kozjak i Mosor. Kronologija

64 ŠOLTANA U PARTIZANIMA

U svim selima na Šolti postojali su NOO-i i predstavljali jedinu vlast koju je narod poštovao.

U partizane su do tada s ovog terena otišla 64 druga. Gizdić, 1942., 655.

NOVOST U GRADU: KAŽOTI ZA NOVINE

Osvanula je na našim ulicama zanimljiva novost – ukusni maleni kiosci za novine. Jedan se nalazi na Trgu Vittorio Emannuele III. (Narodni trg), a drugi na Dioklecijanovoj obali. Doista, ovo je vrlo pohvalna inicijativa koja pridonosi ljepšem izgledu našega grada. Na taj način uklonjene su primitivne klupe na kojima su do sada bile prodavane novine. Slično rješenje bi se moralo naći i za prodavaonice voća, sladoleda i kestenja … Il popolo di Spalato, 268., od 5. studenoga; Kisić

SAJAM NA SLOBODNOM TERITORIJU MUĆKE REPUBLIKE

Među brojnim akcijama koje su organizirali NOO-i (Splita i drugih okolnih mjesta), a u cilju olakšavanja nestašice začina, bio je sajam na Vlaki kod sela Dugobaba. Sajam se održavao svakog četvrtka i bio dobro posjećen. Tamo su dolazili ljudi iz primorskih mjesta, noseći iskaznice s pečatom NOO-a. Okupljali su se trgovci iz Splita, Kaštela, Solina i drugih mjesta. U zamjenu za krumpir, meso i druge namirnice nudili su sol, ulje i slično. Sajam je imao veliko ekonomsko značenje jer se razmjenom i kupoprodajom robe olakšavala ishrana i naroda i partizana. Zbog čestog neprijateljskog bombardiranja daljnje održavanje sajma nije bilo moguće, pa se od njega odustalo. Gizdić, 1942., 644.; Geršković, Četrdeseta godišnjica NOO-a Splita, rukopis

PARTIZANSKA KOMANDA MJESTA U LEĆEVICI

U Lećevici je formirana komanda mjesta, koja je organizirala cjelokupni život i rad na oslobođenom teritoriju i rukovodila partizanskim stražama. Za komandanta je postavljen Paško Đirlić. Gizdić, 1942., 682.

FORMIRAN GRAĐANSKI BLOK

Krajem studenoga u Splitu je formiran Građanski blok u koji su ušli dr. Pederin, Mladineo, Novak i Farolfli (HSS), dr. Beroš, R. Čulić, M. Buić, i dr. Mimica (JNS), Borković (SDS) te masoni Niko Bartulović, dr. Mihaljević, dr. Grizogono, Čičin-Šain i dr. Premda mu je nakana bila da bude protuteža ostalim političkim strankama, Građanski blok nije uživao uporište među splitskim građanstvom.

Bošković, 271., 272.; izvještaj PK KPH za Dalmaciju od 5. prosinca, 4./127.

PARTIZANSKA TELEFONIJA

U organizaciji i pod neposrednim rukovodstvom Komande područja Muć - Lećevica, završeni su radovi i uspostavljena je telefonska veza preko čitavog teritorija Mućke republike, od Kozjaka do podnožja Svilaje. Bilo je organizirano i povezano deset telefonskih stanica, a vezu su dobili svi važniji vojni i civilni objekti u selima: Blace, Prugovo, Lećevica, Brštanovo, Sutina, Muć, Vrba, Zlopolje i Milešina. Dužina telefonske mreže iznosila je oko 60 km. Koliko je poznato, ovo je bila prva partizanska telefonska mreža u Dalmaciji. Neprekidno je funkcionirala do 20. ožujka 1943. i znatno je pridonijela brzom prenošenju obavijesti, informacija i naređenja.

Delić i dr., 142., 143.

DUX i REX

Poslije nego što smo anektirani od strane Italije, svanula su na Marjanu, preko noći, dva velika natpisa. Na jednome je pisalo »REX« a na drugome »DUX«. Bola su nam oči ali su stajala tako sve do jednog nevremena kad je vitar odnio sa natpisa »REX« slovo »R«, pak je tako ostao natpis: »EX-DU«. Kada je to uočilo građanstvo Splita, dolazilo bi na rivu i bez riječi, buljilo prema Marjanu. Talijani su bijesnili. Skinuli su natpise i nisu ih više postavili.. Sergije Katalinić, Sjećanje na moj život, drugi dio, neobjavljeno, Zaklada Karlo Grenz

Već dva dana puše u Splitu jaka bura kakva se ne pamti … Silni udari bure na otvorenom polju kao da pomažu partizanima, jer i oni obaraju električne i telegrafske stupove tako da nemamo goriva ni svjetla u gradu. Ipak je talijanska glazba s četom vojnika domarširala točno u 8 sati na Mletački gat. Bilo ih je manje nego obično, ali su ipak došli. Redovito svakog jutra i večeri vrši se parada dizanja i spuštanja zastave, koju pompozno podižu na naročito kopljište, pred očima cijeloga grada. U tome sudjeluju 73 glazbara i 28 vojnika počasne straže, dok artiljerci ispaljuju topovski metak, a mornari uz svirku glazbe polagano podižu zastavu. Zatim promarširaju Obalom, a oko njih gologuza djeca, gojenci GIL-a, poskakuju, mašući rukama u ritmu muzike, dok građani oprezno izmiču, skrivajući se po zatvorenim lokalima, da se ne bi morali ponižavati odavanjem počasti zastavi. Zateče li te slučajno takva parada na putu, moraš se ukipiti i otkrite glave sačekati svršetak ceremonije. Neki čak podižu ruku na fašistički pozdrav, ali ako to rade naši ljudi, nije teško otkriti uzrok. Znači da upravo obavljaju neki šverc ili imaju krivu legitimaciju.

Ali danas se dogodilo čudo. Tek što je ceremonija podizanja zastave bila završena i vojnici paradno okrenuli pete na polazak, jaki zamah bure razbije konope, istrgne talijansku zastavu i odnese je netragom daleko u more. Pogledasmo tada na Marjan i vidjesmo da je s marjanskog vrha bura odnijela velika svjetleća slova DUX, a s Katalinićevog brijega slova RE, tako da je ostalo samo slovo X, koje je kasnije otpalo. Nepoznanica. Možda nam slovo X predskazuje da ćemo se Talijana osloboditi.

Bego

Političko vodstvo Narodnooslobodilačke borbe na svom prvom zasjedanju u Bihaću

Zasjedanje AVNOJ-a. Političko vodstvo Narodnooslobodilačke borbe na svom prvom zasjedanju u Bihaću

Vrhovni komandant Josip Broz Tito s delegatima 1. zasjedanja AVNOJ-a

Tito s delegatima. Vrhovni komandant Josip Broz Tito s delegatima 1. zasjedanja AVNOJ-a

Iz Ratne Kronologije–STUDENI 1942.: NA PRVOM ZASJEDANJU U BIHAĆU AVNOJ* (ANTIFAŠISTIČKO VIJEĆE NARODNOG OSLOBOĐENJA JUGOSLAVIJE) SE KONSTITUIRAO (26. i 27. STUDENOGA) KAO POLITIČKO VODSTVO NOB-e - NAKON SNAŽNE NJEMAČKE OFENZIVE NA STALJINGRAD POČINJE SOVJETSKA PROTUOFENZIVA – NAJTEŽA BITKA U URBANOJ SREDINI U POVIJESTI. U OKRUŽENJU JE OSTALO OKO 200.000 NJEMAČKIH VOJNIKA ŠESTE ARMIJE POD GENERALOM VON PAULUSOM. SOVJETI SU POTISNULI NIJEMCE OKO 400 KM NA ZAPAD – U CHICAGU TALIJANSKI FIZIČAR ENRICO FERMI KONSTRUIRA PRVI ATOMSKI REAKTOR I IZVODI PRVU KONTROLIRANU ATOMSKU FISIJU - VRHOVNI ŠTAB NOV I PO JUGOSLAVIJE IZDAO NAREDBU O STVARANJU NOV KAO REDOVNE VOJSKE - JEDINICE I. HRVATSKOG KORPUSA NOV-a UŠLE U SLUNJ KOJI POSTAJE PRIVREMENO SJEDIŠTE GO NOV-a HRVATSKE. PARTIZANI DRŽE CIJELI KORDUN I VEĆI DIO LIKE I BANIJE (14. STUDENOGA) - BRITANSKE I AMERIČKE JEDINICE POD ZAPOVJEDNIŠTVOM GENERALA EISENHOWERA ISKRCAVAJU SE (8. STUDENOGA) U MAROKU, PRIDRUŽUJU IM SE I FRANCUSKE SNAGE - IAKO PRIVIDNO MELODRAMSKI INTONIRAN, ŠPIJUNSKI FILM CASABLANCA M. CURTISA S NEZABORAVNOM INGRID BERGMAN I H. BOGARTOM MAJSTORSKI IZRAŽAVA TJESKOBU RATOM ZAHVAĆENIH SUDBINA TE SE SMATRA JEDNIM OD NAJBOLJIH RATNIH FILMOVA SVIH VREMENA - RUSKI SKLADATELJ DMITRI ŠOSTAKOVIČ SKLADA SEDMU SIMFONIJU, »LENJINGRADSKU«, APOTEOZU RUSKOG OTPORA NACIZMU I PATNJI NARODA U OPKOLJENOM GRADU - FRANCUSKI PISAC A. CAMUS PIŠE ROMAN »STRANAC« I FILOZOFSKU PROZU »MIT O SIZIFU«, U KOJIMA OBLIKUJE SPOZNAJU O APSURDNOSTI ČOVJEKOVA POSTOJANJA NA SVIJETU

*AVNOJ: Općenarodno i općepolitičko predstavništvo Narodnooslobodilačkog pokreta, partizanski parlament.
Na 2. zasjedanju AVNOJ-a 29. i 30. studenoga 1943. godine u Jajcu donesena je odluka o utemeljenju Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije, s funkcijama privremene vlade. Odobrena je Odluka o uređenju buduće Jugoslavije na federativnome i demokratskome načelu uz priznavanje prava svim njenim narodima, koja je odluka imala kasniji ustavotvoran značaj. Zasjedanju AVNOJ-a nazočila su 142 delegata. Odobreno je kako će o uređenju buduće države odlučiti njeni narodi nakon rata. Treće zasjedanje AVNOJ-a održano je 7. do 10. kolovoza 1945. u Beogradu. AVNOJ se preoblikovao u Privremenu narodnu skupštinu Demokratske Federativne Jugoslavije (DFJ) sa zadatkom pripremanja Ustavotvorne skupštine. 11. studenoga 1945. održani su izbori za Ustavotvornu skupštinu. Lista Narodnog fronta Jugoslavije dobila je 96% glasova. Narodna skupština (konstituanta) je 29. studenoga 1945. proglasila Federativnu Narodnu Republike Jugoslaviju. Jugoslavija je postala savezna narodna republika sa 6 narodnih republika Ustavom od 31. siječnja 1946., a država je dobila naziv Federativna Narodna Republika Jugoslavija (FNRJ)

PROSINAC

Partizanski napad kod Podstrane: 40 mrtvih crnokošuljaša – Represalije nad civilnim stanovništvom – Talijani iz Poljuda topovima gađaju Kozjak – Uspješan proboj Treće dalmatinske brigade iz obruča od više stotina ustaša i domobrana – Napad na Talijane kod Vranjice: 14 mrtvih vojnika – Diverzija na pruzi u Kaštelima: vlak s 300 vojnika iskočio iz kolosijeka – Okršaji s Talijanima na pruzi Split - Sinj – Pojačanje od dvije tisuće talijanskih vojnika u Kaštelima – Prepad Talijana u Radošiću: 19 strijeljanih – Splitski NOP šalje hranu partizanima – Racija na Firulama: 22 mladića u zatvoru – Hapšenja u Trogiru – Sloboda, nove antifašističke novine u Splitu – Otpor đaka u Klasičnoj gimnaziji – Hrvatski profesori se opiru isključenjima učenika – Izgon učeničkih obitelji iz Splita – Napadi i diverzije – 40 omladinaca, bivših sokolaša, vrbovano u četnike – Većina uhapšenih pripadnika NOP-a pala u zatvor zbog denuncijacija četnika – Prvaci HSS-a u Splitu daju podršku kralju Petru – Talijanske vlasti: I neki talijanski vojnici spremni su pomagati partizanima – Silvestrovo samo za fašiste

1. prosinca

Naslovnica prvog broja Slobode, lista Narodnooslobodilačkog odbora Splita

Sloboda. Naslovnica prvog broja Slobode, lista Narodnooslobodilačkog odbora Splita

  • Tijekom akcije čišćenja zone Kaštela, karabinjeri su u suradnji s agentima policije uhapsili 67 osoba, članova partizanskih obitelji. Izvještaj Prefekture u Splitu od 3. prosinca, 4./312
  • U Splitu je počeo ilegalno izlaziti list Sloboda, organ Narodnooslobodilačkog odbora Splita. Uvodni članak prvog broja posvećen je Luki Botiću i njegovom slobodarstvu. U listu je pisano i o zločinima Talijana u Splitu, protunarodnoj djelatnosti Građanskog bloka, o vijestima iz zemlje i svijeta. Urednici su bili Ante Marasović i Ivan Randić. Gizdić, 1942., 706.; Kronologija

2. prosinca

  • Iz Splita su brodom prebačene u Italiju partizanske obitelji koje su dan ranije talijanski fašisti uhapsili u Kaštelima i Solinskom bazenu. Gizdić, 1942., 707.

4. prosinca

  • Jedinice III. dalmatinske udarne brigade napale su na cesti Split - Omiš, kod Podstrane, dva talijanska kamiona Crnih košulja divizije Bergamo, koji su išli iz Krila u pravcu Splita. Borba je trajala svega nekoliko minuta i u toj borbi ubijeno je 40 crnokošuljaša i dva oficira[104], zaplijenjeni su jedan teški mitraljez breda i četiri puškomitraljeza, 30 pušaka, 80 ručnih bombi i oko 4000 metaka za puške i puškomitraljeze. Od svih crnokošuljaša spasila su se samo četvorica, koja su skočila u more i plivajući se izvukla. Izvještaj IV. operativne zone od 11. prosinca, 4./134.; izvještaj Komande kraljevskih karabinjera Dalmacije od 8. prosinca, 4./322.
  • Poslije akcije, kada su se partizanske snage povukle na Mosor, došli su Talijani, spalili 30 kuća i ubili 20 muškaraca i jednu ženu.

U 10.20 jedna mitraljeska četa za osiguranje žičanih prepreka uputila se iz Splita ka Krilu, a u 10.50 stigla je na mjesto borbe jedna četa bersaljera radi čišćenja, koja je stupila u kontakt s neprijateljem i ubila 25 ustanika. Navodno su zapaljena dva sela. Izvještaj Štaba Treće dalmatinske NOU brigade od 19. prosinca, 4./155.; izvještaj Komande Kraljevskih karabinjera Dalmacije od 8. prosinca, 4./322.; Gizdić, 1942., 709., 710.

  • Govori se da su ponovno porušeni neki stupovi i tako opet električne energije s Kraljevca nema, a već je bila uspostavljena. S tim u svezi objavljen je tekst »Upozorenje svakome«, u kome se kaže da je »nadležna vlast učinila prava čuda da građanstvu osigura uživanje onog dijela električne snage koji je određen za privatno osvjetljenje«. Stoga se najstrože zabranjuje upotreba kuhala, radijatora i drugih jakih potrošača. Ustanove imaju orar od 8 do 14 sati. Tekst završava riječima: »Ovo je posljednje upozorenje; nakon toga građani će iznenadno doći u opasnost da ostanu sasvim u mraku, isključivo svojom krivicom.« Il popolo di Spalato, 292., od 3. prosinca; Kisić
  • ZAMRAČENJE - Kraljevska Prefektura, Provincijski odbor za zaštitu od napada iz zraka, priopćava da od večeras pa do nove naredbe zamračenje teritorija provincije Spalato počinje u 17.30, a završava u 6.30 sljedećeg dana. Za ovo vrijeme mora se zatvoriti svaki otvor, ne samo prema ulici, nego i prema dvorištu i prema nebu, i to tako da se spriječi i najmanje prodiranje svjetlosti iz unutrašnjosti stana.

Nadalje se upozorava da je zabranjen bilo kakav oblik vanjskog osvjetljavanja izloga, dućana i javnih radnja, tako što se zabranjuje svaka osvijetljena tabla, i to još prije nego što počne zamračenje.

Oficiri i agenti sigurnosti postupit će protiv prekršitelja u smislu zakona. Il popolo di Spalato, 293., od 4. prosinca

  • U Klasičnoj gimnaziji isključena su dva đaka jer nisu htjela pozdraviti direktora »rimskim pozdravom«. Direktor je stajao ispod zastave, a đaci su morali defilirati, dižući ruku na pozdrav »romanamente«.

U četvrtom razredu jedan je đak išarao imenik s komunističkim amblemima, poderao ga i bacio kroz prozor. Uslijedila je istraga kako bi se pronašao počinitelj. Unatoč pritiscima, pa čak i prijetnjama strijeljanjem, razred nije odao počinitelja. Stoga su svi jedan dan bili zatvoreni, zatim pušteni i isključeni iz škole. Školovanje nisu mogli nastaviti jer im nisu htjeli dati svjedodžbu o završenom trećem razredu.

U šestom razredu, za vrijeme trajanja sata talijanskog profesora, u učionicu su bačene smrdljive prskalice.

Đaci sedmog razreda su ignorirali satove gimnastike i umjesto toga otišli na Marjan. Uhvaćeni su i strpani u »crnu maricu« koja ih je odvela u zatvor, gdje su ostali dva dana. Kažnjeni su sedmodnevnom zabranom pohađanja nastave, a roditelji su se morali obvezati da će osobno garantirati za djecu. Za kaznu su dobili slabu godišnju ocjenu iz gimnastike i vladanja.

Petorica su ipak nastavila bojkotirati gimnastiku pa su isključeni iz škole i uhapšeni.Kisić

5. prosinca

  • Guverner Dalmacije Bastianini izdao je instrukciju Prefekturi Split po pitanju blagovremenog i točnog upoznavanja dalmatinskog klera sa svim političkim mjerama Guvernatorata koje se poduzimaju kako bi oni utjecali na seoske mase. Kronologija
  • U blizini Ljubitovice partizani su porušili 94 telefonsko-telegrafska stupa i presjekli žicu u dužini od četiri kilometra. Kronologija
  • Oko 8 sati ujutro ispaljeno je tridesetak topovskih hitaca iz Poljuda prema Kozjaku. Kisić
Pogreb talijanskih vojnika poginulih u partizanskom napadu kod Trogira

Sudbina agresora. Pogreb talijanskih vojnika poginulih u partizanskom napadu kod Trogira

6. prosinca

  • Kod Vranjice su partizani napali kamion koji je prevozio 23 talijanska vojnika iz konjičkog puka Alessandria. Tom prilikom poginulo je 14, ranjeno pet, a zarobljena su četiri vojnika. Zaplijenjeni su puškomitraljez, puške i ostala oprema vojnika, a kamion zapaljen. U znak represalija, fašistički vojnici iz Splita i Trogira zapalili su tri kuće u Donjem Segetu. Kronologija
  • Talijanska policija u Splitu uhapsila je profesora Marina Katunarića i profesore Srednje tehničke škole Jurišića i ing. Bernardija, nakon profesorske sjednice na kojoj je ravnatelj tražio da se iz škole izbaci nekoliko đaka. Međutim, oni su bili protiv jer su ti đaci na njihovoj nastavi bili mirni i pažljivi. Na ravnateljevo uporno traženje đaci su ipak isključeni iz škole. Kisić
  • Iz Kaštela je, po izvještajima karabinjera, od 26. studenoga do 6. prosinca otišlo u partizane još šest rodoljuba. Kronologija

7. prosinca

  • Oko 15 sati agenti Javne sigurnosti krenuli su u Kamenitu ulicu radi hapšenja partizana Srećka Bobana. Postavili su zasjedu ispred njegove kuće, i kad je Boban stigao, pozvali su ga da stane. On nije stao nego je počeo bježati, a dva agenta za njim. Kad su vidjeli da Boban stavlja ruku u džep, agent ga je pogodio iz pištolja i ranio. Izvještaj Prefekture u Splitu od 8. prosinca, 4./324. (u Kronologiji datum 13.)
  • U Splitu je Prefektura naredila nekim obiteljima, čija su djeca bila uhapšena zbog nereda u Gimnaziji, da u roku od 48 sati napuste anektirano područje. Djeca su im puštena iz zatvora kako bi otišla zajedno s roditeljima. Kisić; Gizdić, 1942., 721.
  • Jutros su vlakom otputovali za Knin Splićani, mladići od 17 do 19 godina, odjeveni kao četnici. Određeni su za čuvanje željezničke pruge Ogulin - Knin.

Četnički vođe su, uz podršku novoformiranog Bloka građanskih stranaka, vrbovali 40 omladinaca, većinom bivših sokolaša. Kisić; Kvesić, 308.

8. prosinca

  • Po gradu se priča da su u Rimu od Specijalnog suda osuđeni Splićani Dane Matošić, D. Niziteo, prof. Štambuk i Cinoti na višegodišnju robiju. Kisić

9. prosinca

  • U Splitu su karabinjeri uhapsili Sidoniju Zadravec, rođenu u Šibeniku, sa stanom u Splitu, ulica Buvina 1-3, jer je prilikom pretresa kod nje pronađeno 75 primjeraka brošure Sloboda u izdanju NOO-a Splita od 1. prosinca. Kronologija

10. prosinca

  • Navečer, oko 19 sati, tri partizana naoružana puškama, ručnim bombama i pištoljima uvukli su se u poljoprivrednu stanicu u Kaštel Starom. Zajedno s drugima koji su naknadno stigli, odnijeli su 500 kg pšenice, 100 kg krumpira, 50 kg kukuruza, veći broj praznih vreća, sat, pisaći stroj i druge stvari. Izvještaj Prefekture u Splitu od 13. prosinca, 4./330.
  • Na željezničku prugu, kod Kaštel Starog, dijelovi Treće dalmatinske udarne brigade postavili su eksploziv u cilju rušenja vlaka kojim su se iz Splita u Knin prevozili talijanski oficiri i četnički rukovodioci. Kada je vlak naišao, eksploziv nije upalio zbog vlažnosti, te je ova, dobro zamišljena akcija, završila neuspjehom. Kronologija

11. prosinca

  • Karabinjeri su u Splitu uhapsili Zoru[105] Rosandić, pok. Mihovila, zato što je Sidoniji Zadravec, pok. Filipa, predala 75 primjeraka letaka glasila Sloboda. Izvještaj Prefekture u Splitu od 14. prosinca, 4./333.
  • Iz Splita je Trećoj dalmatinskoj brigadi na oslobođeni teritorij upućena veća količina hrane koju su u gradu prikupile organizacije NOP-a. Ukupno je poslano 137 kg riže, 391 kg soli, 121 kg šećera, 22 kg suhih smokava i dr. Gizdić, 1942., 728.

12. prosinca

  • U Blacima je održan sastanak Okružnog komiteta KPH Splita, na kojem se raspravljalo o političkoj situaciji u okružju, a posebno u Splitu. Konstatirano je da je većina uhapšenih drugova pala u zatvor zaslugom četnika koji su ih denuncirali fašističkoj policiji. Diskutirano je i o organizacijskim pitanjima i odlučeno da se trogirski rajon i otok Šolta odvoje od kotara Solin i formira sektorsko partijsko rukovodstvo za ta područja, koje bi bilo direktno vezano za Okružni komitet KPH Splita. Gizdić, 1942., 732., 733.

12./13. prosinca

  • U Kaštel Novom, pod okriljem mraka koji je nastao zbog nestanka električne rasvjete, na zidovima sedam zgrada ispisane su parole i nacrtani komunistički amblemi.
  • Borci Trogirske partizanske čete su na dionici dužine oko četiri kilometra presjekli stupove telefonske linije Trogir - Marina, koja je već bila prekinuta na dionici Marina - Vrsine. Izvještaj Prefekture u Splitu od 14. prosinca, 4./333.

13. prosinca

  • Poslije podne, na dionici željezničke pruge Labin-Dolac, partizani su napali drezinu željezničke milicije. Zarobljena su dva vojnika i jedan crnokošuljaš. Izvještaj Prefekture u Splitu od 15. prosinca Guvernatoratu Dalmacije, 4./335.
  • U Maslinici, na otoku Šolti, karabinjeri iz Grohota uhapsili su i predali Specijalnom sudu za Dalmaciju Desanku Glavurtić zbog pomaganja partizanima. Kronologija
  • Na splitskim Firulama su talijanski fašisti organizirali raciju u kojoj su uhapsili 22 omladinca i odveli ih u zatvor. Kisić
  • U Kaštel Novom fašist Kristijan Codemo, upravitelj pučke škole, s kantom benzina u ruci išao je kroz selo, vrijeđao stanovništvo i prijetio da će im zapaliti kuće. Narod je bježao na sve strane, izbjegavajući susret s razjarenim fašistom, koji je već bio zapalio nekoliko kuća, među kojima i kuću Arambašin, u kojoj je izgorjela bogata biblioteka sa zbirkom rijetkih starih i umjetničkih predmeta velike vrijednosti. Krizomali, T. Croatica, 20.

14. prosinca

  • Komanda područja Muć - Lećevica reorganizirana je u Komandu područja Split. U njezin sastav, pored komandi mjesta Muć i Lećevica, ušle su i komande mjesta u Vrlici, Mirlovićima i na Dinari, kao i partizanske straže na tom terenu. Za komandanta je postavljen Ivo Purišić. Gizdić, 1942., 735.
  • U Kaštel Novom karabinjeri su uhapsili Franju Polića, rodom iz Brštanova, zbog pomaganja partizanima. Kronologija

15. prosinca

  • U 8.20, 3 km zapadno od željezničke stanice Kaštel Stari, oklopni vlak broj 505 koji je prevozio oko 300 vojnika i jednog pukovnika, a sastojao se od lokomotive i pet oklopnih vagona, naišao je na minu postavljenu na pruzi. Osim dva zadnja vagona, vlak je iskočio iz šina. Istovremeno su partizani napali talijanske vojnike i nakon jednosatne borbe se povukli. Talijani su imali dva ranjena vojnika,[106] a partizani nisu imali gubitaka.
  • Jedinice, koje su kao pojačanje došle iz Splita, zapalile su pet kuća u blizini mjesta sukoba i počele s akcijom pročešljavanja terena u potrazi za partizanima. Izvještaj Prefekture u Splitu od 19. prosinca Guvernatoratu Dalmacije, 4./339, Kronologija
  • Radnici splitskog Brodogradilišta Ante Duplančić i Nedjeljko Ožić, koji su u studenome bili uhapšeni zbog poticanja radnika na sabotažu, predani su Specijalnom sudu za Dalmaciju. Kronologija
  • Prvaci Hrvatske seljačke stranke u Splitu predali su četničkom vojvodi Jevđeviću brzojav[107] za kralja Petra, u kojem su istakli privrženost naroda Dalmacije bivšoj Jugoslaviji. Gizdić, 1942., 738.

16. prosinca

  • Četiri naoružana partizana prodrla su u Kaštel Sućurcu u sjedište kotarske bolnice kotara Kaštela i odnijela izvjesnu količinu lijekova. Izvještaj Prefekture u Splitu od 17. prosinca, 4./337.
  • PROPISI ZA ZAŠTITU STAKALA U SLUČAJU ZRAČNE UZBUNE – Provincijski odbor za zaštitu od napada iz zraka propisuje da se na stakla zalijepe vrpce od papira ili platna, tako da se spriječi opadanje i vrcanje komada stakla u slučaju da prasnu bombe. Nadalje, na osnovi najnovijih iskustava stečenih na poluotoku, propisuje se da se u momentu zračne uzbune prozori moraju potpuno rastvoriti, zato da se, koliko je moguće, poštedi staklo. Il popolo di Spalato, 303., od 16. prosinca

17. prosinca

  • Jedinice 2. bataljona Treće dalmatinske brigade postavile su eksploziv na prugu Sinj - Split i nagaznu minu na cesti Sinj - Split. Kontrolirajući prugu i cestu, Talijani su pronašli zakopanu minu. Tada su iz Splita naišla dva tenka i 27 kamiona s talijanskim vojnicima koji su odmah počeli pretraživati teren. U borbi su Talijani imali oko 20 mrtvih, a partizani jednog teže ranjenog, koji je umro kasnije. Iz Splita je tada naišao vlak. Iako su Talijani ranije pregledali prugu, nisu pronašli eksploziv koji se sada aktivirao i uništio lokomotivu. Izvještaj Treće dalmatinske NOU brigade od 19. prosinca, 4./155.

18. prosinca

  • U Splitu je pretučen fašist V. Maleš, radnik Brodogradilišta. Talijani su uhapsili četiri osobe pod sumnjom da su izvršioci toga djela. Kronologija
  • U tisku je objavljen oglas Općine kojim se javnost informira o povećanju cijena električne energije i vode. Povećanje se odnosi na razdoblje od 17. studenoga i bit će na snazi sve do uspostavljanja normalne isporuke električne energije, a iznosi dvije lire po potrošenom kW u sve tri predviđene tarife (za urede, dućane i ugostiteljske objekte, za domaćinstva i za industriju i obrt).

Dozvoljena je uporaba električne energije za rasvjetu, s time da se ne smije prekoračiti potrošak odgovarajućeg mjeseca prošle godine. Višak energije potrošen preko ove tarife računat će se po specijalno visokoj cijeni.

Povećanje cijene vode odnosi se na isto razdoblje kao i kod električne energije Il popolo di Spalato, 305., od 18. prosinca

21. prosinca

  • Kod Zelova je oko 400-500 ustaša i domobrana iz Potravlja i Maljkova opkolilo 3. bataljon Treće dalmatinske udarne brigade. Poslije višesatne borbe bataljon se uspio probiti iz obruča, a ustaše i domobrani su se u neredu povukli u Hrvace. Poginulo je više ustaša, dok su partizani imali četiri lakše ranjena borca. Kronologija
  • U Splitu su karabinjeri uhapsili Duju Boku, pok. Mije, i njegovog sina Ivana, sa stanom u Via Marco Polo b.b. (Put Plokita), pod optužbom da su se pripremali prebaciti do partizanske baze. Prilikom pretresa kod njih su fašisti pronašli 1032 lire i 1104 kune, nešto odjeće i hrane, što im je poslužilo kao dokazni materijal da su planirali odlazak u partizane. Također je uhapšen sudac dr. Tode Dobrić, koji je iz Imotskog došao u Split nakon proglašenja NDH. Nalazio se u službi kod Državnog odvjetništva, ali se zahvalio na istoj jer su mu talijanske vlasti odredile novu dužnost u Kotoru. Kisić; Kronologija; Popis ulica

23. prosinca

  • Ubijen Ivan Lučić Lavčević.
  • Talijani su iz Splita prebacili u židovski logor u Bolu na Braču[108] književnika Ervina Šinka i suprugu. Šinko, 339.
  • Povodom božićnih blagdana u aprovizaciju je uključena i izvanredna raspodjela svježe ribe i bakalara. Kisić

24. prosinca

  • Na Cesti Solin - Klis, kod zaseoka Radića, terenski politički radnici Marin Bubić Prč i Jozo Grubišić Žutonja ubili su dva talijanska vojnika. Za odmazdu su fašisti izveli iz zatvora četiri rodoljuba: Špira Sesartića, Jozu Bubića, Antu Milišića i Stipu Ninčevića iz Solina, i kod tvornice Majdan ih strijeljali. Kronologija
  • Talijanska divizija Bergamo uputila je u Kaštel Sućurac i u Kaštel Lukšić oko 2000 vojnika radi pojačanja tamošnjih posada. Za to vrijeme tukli su iz topova po Kozjaku i ubili jednu ženu. Gizdić, 1942., 757.
  • Talijanske vlasti u jednoj promemoriji pišu da »u Splitu ima mnogo dobro skrivene municije, jer splitski komunisti nalaze i među talijanskim vojnicima subverzivne elemente koji su spremni da im dadu dobrovoljno oružje.« Žurić-Scotti, 433.

25. prosinca

  • Pušten je iz zatvora profesor Marin Katunarić i naređeno mu je da se udalji s talijanskog teritorija. Kao splitski starosjedilac prosvjedovao je protiv te odluke. Kisić

25./26. prosinca

  • Talijanski fašisti tukli su topovima iz Klisa po Žrnovnici i porušili jednu kuću. Gizdić, 1942., 757.

26. prosinca

  • Jake talijanske snage upale su iz Kaštela u Radošić i uhapsile 19 ljudi. Ostatak naroda se razbježao pred fašistima i sakrio po okolnim brdima. Neprijatelj je uhapšene na licu mjesta strijeljao, selo opljačkao i povukao se u Kaštela. Gizdić, 1942., 758.

27. prosinca

  • Iz Kaštela je, prema podacima karabinjera, od 7. do 25. prosinca otišlo u partizane još 13 rodoljuba. Od toga iz Kaštel Starog dva, Kaštel Novog dva, Kambelovca četiri i Sućurca pet boraca. Kronologija

28. prosinca

  • Na cesti Kaštel Stari - Lećevica, na koti 488., partizani su napali dvije čete 97. bataljuna Crnih košulja. Tom prilikom Crne košulje su imale tri ranjena, a partizani su se nakon jednoiposatne borbe povukli. Kronologija

29. prosinca

  • POTRES – U 4.45 ujutro grad je probudio niz žestokih potresa zemlje. Potres, stalno praćen vrlo jakom tutnjavom, nastavio se – jednoličnom snagom – skoro sedam sekunda. Zatim je odjednom potrostručio žestinu i gradu zadao šest vrlo žestokih potresa koji su ukupno potrajali oko dvije sekunde, a zatim se žestina trešnje još dvije sekunde smanjivaše, dok se nije spustila na snagu iz prvih sedam sekundi. Ova pojava je potrajala ukupno oko 20 sekundi.

Utisci u gradu bili su vrlo živi i vrijedi zabilježiti činjenicu da je velika većina, možda zavarana silnom i neprestanom tutnjavom, pomislila da se radi o napadu iz zraka.

Stanovništvo je – osim u vrlo malom broju izuzetnih slučajeva – ostalo u kućama, znajući po iskustvu i viševjekovnoj tradiciji da Split nije trusno područje. Štete nije bilo. Il popolo di Spalato, 314., od 30. prosinca

30. prosinca

  • U 16 sati ponovno se u Splitu osjetio potres, ali slabijeg inteziteta. Il popolo di Spalato, 315., od 31. prosinca
  • Ovih dana pred Božić se dijeli državnim činovnicima i namještenicima neka vrsta zimske pomoći; na svakog člana obitelji po kilogram riže, tjestenine, marmelade, suhog graha i po dva kg krumpira. To dijeli, uz posebne bonove, Nabavljačka zadruga državnih namještenika. Kisić

DEMONSTRACIJE PROTIV INTERNIRANJA

Mjesni komitet KPH Splita organizirao je demonstracije protiv fašističkog terora. Povod je bio dovođenje u Split 90 uhapšenih rodoljuba iz Kaštel Starog, koje su fašisti uputili u internaciju. Kronologija

TALIJANI GRANATIRAJU, PARTIZANSKE KOLONE PROLAZE

Talijani iz Kaštela i Poljuda u Splitu redovno tuku topovima Kozjak. Ako to ne rade da sami sebe hrabre, onda njihova paljba druge svrhe nema. Naše karavane od nje ne stradavaju. One se sada iz Rupotine preko Kozjaka na Blaca i iz Kaštelanskog polja za Vučevicu prebacuju noću i danju. Dok »junačine« iz Splita tuku topovima Kozjak, dotle se njihove posade u bunkerima ispod Kozjaka i duž željezničke pruge ne javljaju, iako vide karavane, pogotovo kada idu danju. Gizdić, 1959; 714.

RAT I STVARNI ŽIVOT

Sve nas je rat priveo stvarnome životu. Vraćamo se prirodi. Nije dovoljno imati novaca i dati ženi 5000 lira mjesečno da kupuje hranu, već treba muškarac naći način kako i gdje da se to kupi. Povrće se kupuje kod težaka; treba poslati sina na bicikli s praznom vrećom da nabavi kupusa i blitve.

Na Balkanskoj cesti moglo bi se eventualno i mlijeko naći, a u Kopilici ribe.

Izgleda da je u životu ljudi potrebno da dođe do ratova samo zato da bi se shvatilo koliko svaka stvar na zemlji može biti dragocjena. Tko bi se u mirno doba bavio ovako banalnim poslovima? A sada ljubav prema ženi i svojoj djeci nije moguće bolje iskazati već nabavom jedne kile naranača ili jabuka nakon što smo dugo čekali u repu pred dućanom … Bego

PARTIZANSKI ORGANI VLASTI U KAŠTELIMA

U općinama Kaštel Sućurac i Donja Kaštela formirani su općinski NOO-i, a izvršene su pripreme za formiranje Općinskog NOO-a Kaštel Lukšić. Gizdić, 1942., 733.

Solinska karavana

Vjekoslav Parač: Solinska karavana

»Po cijenu svega, ostajem vjeran našoj svetoj stvari. Za nju ću i u smrt ići mirno i spokojno.«

Ivan Lučić Lavčević. »Po cijenu svega, ostajem vjeran našoj svetoj stvari. Za nju ću i u smrt ići mirno i spokojno.«

»IDEM U SMRT MIRNO I SPOKOJNO«: IVAN LUČIĆ LAVČEVIĆ

Ivan Lučić Lavčević rodio se 23. prosinca 1905. u Starom Gradu na otoku Hvaru, u seljačkoj obitelji. Nakon završene osnovne škole počinje pohađati dominikansku gimnaziju u rodnom gradu, ali poslije petog razreda, zbog teške materijalne situacije u obitelji, napušta školovanje i posvećuje se poljoprivrednim poslovima.

U danima talijanske okupacije Staroga Grada, koja je uslijedila nakon završetka Prvoga svjetskog rata, Lavčević se pridružio borbi protiv talijanske okupacije. Vodili su je hvarski domoljubi, predvođeni grupom ljudi koja je slijedila ideje Oktobarske revolucije. Revolucionarna djelatnost nastavljena je i nakon odlaska Talijana. Osobito je bio aktivan u sportskim i kulturno-umjetničkim društvima. Član SKOJ-a postao je 1922. godine, a 1924., kao jedan od najmlađih na otoku, i član KPJ.

Na prvomajskom zboru, održanom na Rašniku, u Vrbanjskom polju, Lavčević je pred oko 1000 hvarskih pučana održao vatreni govor o povijesnoj ulozi radničke klase. Ni česte policijske premetačine ni hapšenja nisu ga sprječavali u revolucionarnom radu.

Godine 1929. Partija ga je poslala na školovanje u SSSR. U Moskvi je pohađao Komunistički univerzitet nacionalnih manjina Zapada.

Nakon sedam godina boravka u SSSR-u, vratio se u zemlju i 1937. zaposlio u mehaničarskoj radionici u Splitu. Kada je 1939. godine izabran novi PK KPH za Dalmaciju, Lavčević je postao njegov član i na toj dužnosti ostao sve do smrti. Kao uzoran i iskusan partijski rukovodilac, osobito kao izvrstan ilegalni radnik i političar, uživao je veliki autoritet, poštovanje i popularnost kod svojih drugova. Među brojnim aktivnostima iz predratnog razdoblja osobito se istakao uređivanjem ilegalnog partijskog lista Borba radnog naroda, glasila tadašnjeg PK KPH za Dalmaciju.

Nakon kapitulacije Jugoslavije Lavčević prelazi u ilegalu i neumorno radi na pripremama za oružanu borbu. Krajem travnja 1941. postavljen je na čelo Vojne komisije pri PK KPH, koja je trebala rukovoditi pripremama za oružane akcije i obukom omladine u rukovanju oružjem. Bio je i član redakcije ilegalnog lista Naš izvještaj, pokrenutog u Splitu krajem lipnja 1941. godine – jednom riječju, Lavčević je bio jedan od glavnih organizatora ustanka u Dalmaciji.

Dana 6. veljače 1942. fašistička policija uhapsila ga je u kući Jakova Bošnjaka, u Klarinoj ulici broj 16, gdje je noćio, zajedno sa A. Jurjevićem Bajom, sekretarom MK KPH. Odmah je sproveden u zatvor, gdje je podvrgnut danonoćnom ispitivanju i strahovitom mučenju. Četrdeset tri dana i noći trajala su mučenja, ali fašisti nisu uspjeli slomiti Lavčevića. Zbog izuzetno teškog zdravstvenog stanja Lavčević je prebačen u zatvorsku bolnicu. Fašisti su ga namjeravali privremeno oporaviti kako bi nastavili s ispitivanjima. Na inicijativu PK KPH za Dalmaciju, dana 12. ožujka 1942. pokušali su ga izvući iz bolnice prerušeni borci Mosorskog odreda. Ranjen je u nogu prilikom bijega pa je ponovno uhvaćen i vraćen u zatvor. Isti dan su fašisti uhapsili oko 200 ljudi u neposrednoj blizini bolnice.

U svibnju 1942. godine, Lavčević je zajedno s Radom Končarom i drugovima prebačen u Šibenik na suđenje. Budući da su pripadnici NOP-a uoči suđenja uništili njegov i Jurjevićev dosje, vraćen je u Split. Splitski liječnici, pripadnici NOP-a, uspjeli su pod dijagnozom teške zarazne bolesti prebaciti Lavčevića u novu bolnicu na Firulama. Znajući da se radi o istaknutom partijskom rukovodiocu, fašisti su ga budno čuvali, premda je ležao nepokretan, okovanih ruku i nogu. Uzaludna su bila sva nastojanja PK KPH da ga se zamijeni za talijanske časnike.

U posljednjem pismu upućenom partijskom rukovodstvu Splita, misleći na Partiju, napisao je: »Po cijenu svega, ostajem vjeran našoj svetoj stvari. Za nju ću i u smrt ići mirno i spokojno.«

Na njegov 37. rođendan talijanski fašisti izveli su ga iz bolnice radi navodnog saslušanja u karabinjerskoj kasarni i tamo ubili, pucajući mu u leđa. Po njihovom izvještaju, ubijen je u pokušaju bijega: »U 18 sati politički zatvorenik Ivan Lučić, Nikole, rođen 23. prosinca 1905. u Biogradu[109], nastanjen u Splitu, pokušao je pobjeći dok su ga karabinjeri prebacivali u bolničku zatvorsku sobu. Karabinjeri koji su ga sprovodili ispalili su na njega dva metka iz pištolja i ubili ga[110]«.

Narodni heroji; izvještaj Prefekture u Splitu od 24. prosinca Guvernatoratu Dalmacije, 4./343.

2500 ŽENA U AFŽ-u

Organizacija Antifašističkog fronta žena u Splitu je obuhvatila oko 2500 aktivistkinja kojima su rukovodili Gradski odbor i četiri rajonska odbora AFŽ-a. Tijekom 1942. preko ove organizacije otišlo je u partizane više od 50 žena.

Kronologija

TIJARDOVIĆ, ŠEHOVIĆ I GIZDIĆ
U ZAVNOH-u

Pokrajinski komitet KPH za Dalmaciju predložio je CK-u KPH da u Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske, koje će se uskoro osnovati, pored ostalih, iz Dalmacije uđu: Ivo Tijardović,[111] kompozitor i predsjednik Gradskog NOO-a Splita, Šerif Šehović, novinar iz Splita i Drago Gizdić, radnik iz Klisa, sekretar okružnog komiteta KPH Splita.

Ivo Tijardović je ostao u Splitu sve do kolovoza 1943. godine kada odlazi u Otočac na rad u ZAVNOH. Istovremeno je bio kooptiran u NOO Dalmacije kao njegov potpredsjednik. Po dolasku u partizane, Tijardović je skladao više pjesama od kojih su najpoznatije Marjane, Marjane i Dalmacijo, zemljo mila.

Kronologija, Gizdić, 1942., 764.

SPLITSKI UMJETNICI NA OSLOBOĐENOM TERITORIJU

Pokrajinski komitet KPH za Dalmaciju uputio je pismo Okružnom komitetu KPH srednje Dalmacije u kojem traži da se iz Splita uputi što više glumaca i muzičara, kako bi pri Agitpropu PK formirali kazališnu grupu. Grupa bi davala kulturno-zabavne priredbe partizanskim jedinicama i narodu na oslobođenom teritoriju.

Nakon tih poziva, iz Splita je otišao znatan broj muzičara, glumaca i drugih umjetnika na oslobođeni teritorij - u partizane. Osim Silvija Bombardellija otišli su Ante Vesanović, B. Borozan, kasnije Ivo Tijardović, Mira Sanjina, Ljubiša Jovanović i drugi. Njihovim dolaskom formirana je jaka kulturna grupa s pjevačkim zborom pri Oblasnom NOO-u, koja je djelovala na području Dalmacije i dijela Bosne sve do završetka rata.

Gizdić, 1942., 746.

SUNČANI BADNJI DAN

Dosta svijeta se sunča i kupa po tihom i toplom vremenu na Bačvicama. U gradu i na Pazaru ima nešto života, jer su vlasti stavile na prodaju malo naranača i druge hrane, te se svijet natiskuje u repovima ispred dućana. Pošto se mnogo vremena gubi oko nabave hrane, obično su svi članovi obitelji time zaposleni i odatle tolika živahnost u gradu. Slatinke nose preko obale puna kola ljuštura. I to je danas riba. Cijene su dosegle kulminaciju. Par tuka 1200 lira, tucet jaja 120, brašno bijelo 150. Možda zato moji pijevci veselo pjevaju, a drugi im se iz susjedstva odazivaju, jer znaju da im je cijena poskočila.

Splićani se najviše hrane povrćem. Prije smo izvozili kupus i cvjetaču, a sada sve sami pojedemo i još k tome mnogo uvoznog povrća iz Italije, te ljudi pjevaju: »Naranača i limuna Puljizi donose sa svojim brodovima na mali mul.«

Neugodno je pogledati kako se dugi redovi naroda natiskuju pred dućanima, ali je još neugodnije vidjeti gusti špalir rodbine utamničenika, kako strpljivo čekaju pred tamnicom da im dozvole posjet. Svatko nosi nešto hrane i duhana, jer bez toga posjet ne valja.

Bego

BOŽIĆ

Nije bilo ni polnoćke ni pijančevanja, jer coprifuoco počinje u 7 sati navečer. Žene su zadovoljne, a i djeca su sretna, pošto se iza večere igra tombola, karte i razne druge igre.

Bor nismo kitili, kao ni drugi građani … Moj stariji sin Ivo progovara: »Ne bi bilo lijepo da mi kitimo bor, dok drugi umiru od gladi ili puške.«

U crkvama se pjeva Pax hominibus buone voluntatis, ali se ipak u Splitu čuje tutnjava talijanskih topova, koji pucaju bez razloga na nevino pučanstvo u Podstrani, što nas na sam Božić uvjerava da nema na svijetu dobre volje među narodima … Onaj koji je slučajno jači ponaša se prema svojemu slabijemu bratu isto onako kao i mi sa pijevcima, koji su nam do jučer kukurijekali po dvorištima, a danas ih više nigdje nije čuti, jer smo ih pojeli za Božić. Sve je utihnulo u dvoru i susjedstvu, ljudi su se napokon dobro najeli i sada mljackaju jezikom … dok splitska mlađarija isto tako bezbrižno pjeva: »U se vrime godišta, ostali smo bez ništa. Hvala Bogu imamo još, jednog pivca i kokoš.«

Bego

ZAJAM NARODNOG OSLOBOĐENJA

Polovicom prosinca, na prijedlog Mjesnog odbora Fonda, Narodnooslobodilački odbor grada Splita, sporazumno sa Zemaljskim antifašističkim vijećem, donosi odluku da se u gradu raspiše zajam narodnog oslobođenja. Zajam je pokrenut jer su se stalno povećavale potrebe i od organizacije se tražila daleko veća materijalna sredstva nego što je bilo moguće osigurati redovitim prikupljanjem pomoći. Obveznice Zajma izrađene su na malom formatu, veličine kinoulaznica. Tiskane su ilegalno u tiskari Novog doba, preko aktivista koji su tamo radili, i to u vrijednosti od 50, 100, 500 i 1000 lira po komadu. Od 27.000 tiskanih obveznica NOO Split ostavlja za grad 9000, a ostatak je uputio NOO-u Dalmacije. U pozivu koji je tim povodom upućen građanima Splita, između ostalog stoji:

»1. Zajam narodnog oslobođenja raspisan je za deset godina uz kamatu od 3% godišnje, koja će se redovito isplaćivati svakih šest mjeseci (1. lipnja i 1. prosinca).

2. Obveznice Zajma glase u lirama, s tečajem 30 lira naprama 100 dinara.

3. Zajam narodnog oslobođenja uplatit će se za potrebe narodnooslobodilačke vojske i za potrebe sela uništenih od okupatora, ustaša i četnika.

Zajam narodnog oslobođenja treba počivati na svijesti svih rodoljuba.«

Zajam, pokrenut u prosincu, praktično je pripreman do veljače, a proveden je u veljači i ožujku 1943. godine.

Nitko nije sumnjao u izvršavanje ovog zadatka, budući da je NOO u Splitu uživao potpuno povjerenje građana. Akcija je uspješno provedena i sakupljena su ogromna financijska sredstva.

Dumanić, Zbornik br. 5, 954.; Geršković, Četrdeseta godišnjica splitskog NOO-a, rukopis

Obveznica zajma narodnog oslobođenja koji je NOO Splita raspisao koncem 1942.

Partizanski vrijednosni papiri. Obveznica zajma narodnog oslobođenja koji je NOO Splita raspisao koncem 1942.

OBAVJEŠTAJAC

Petar Kuiš Perica rođen je 1916. godine u Splitu. Drugovao je od rane mladosti s mladim ljudima sa Solinske ceste, kupališta Stinice i sportskog kluba Sjever, među kojima su bili: Ivo Raić, Žarko Radica, Vuk Kovačić, Ljubo Ljubić, Branko Ljubić, Ivo Purišić, Đuro Purišić, Onjegin Fabris, Bebić, Blajić i drugi.

Odmah nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije, 1941. godine povezuje se s aktivistima KPJ. U to vrijeme aktivno i organizirano sudjeluje u radu ilegalnih organizacija NOP-a u Splitu. I nakon dolaska talijanskog okupatora u Split, Perica je nastavio raditi u agenciji Jadranske slobodne plovidbe. Partija je odmah u početku formirala Obavještajni centar NOP-a, koji je radio u najvećoj tajnosti. Uz spomenutu agenciju djelovali su još agencija Adriatik i dvije pomorske špedicije. Agencija Adriatik bila je glavna pomorsko talijanska agencija preko koje je išao sav vojni i civilni saobraćaj splitske luke. Obavještajni centar je bio odlično organiziran, pa je svaki dan imao sve svježe podatke, pa čak i spiskove rodoljuba koji će biti deportirani u Italiju u internaciju ili na robiju, s točnom oznakom datuma, sata i imena broda koji će te naše drugove odvesti u nepoznatom pravcu. To se obično odvijalo u rano jutro i tada bi se na ispraćaj broda okupilo mnoštvo naroda, koji je tišinom i ponekad uzvikom: »Do viđenja, naši! Mislimo na vas! Brzo će kraj, triba izdurat!« - ispraćao brod.

Okupator nikada nije doznao kako narod sazna za odlazak robijaša i interniraca, a to se ponavljalo za čitavo vrijeme talijanske okupacije. Početkom 1942. godine počeli su neobjašnjeno gorjeti brodovi. Teret na brodu bi se iznenada zapalio sat-dva poslije isplovljenja iz luke, a ponekad i u samoj luci. Udio Petra Kuiša Perice u tom ilegalnom obavještajnom radu bio je veoma velik. Pošto su sumnje talijanskog okupatora sve više rasle, povodom požara otvorena je široka istraga, pa je mnogo nevinih obalaca uhapšeno i u fašističkim zatvorima pretučeno. Krug istrage oko Perice počeo se sužavati i on zbog toga u drugoj polovici 1942. godine odlazi na oslobođeni teritorij.

dr. Frane Kukoč, Poruka borca, 1. svibnja 1987.

USTAŠE I ČETNICI MARŠIRAJU BAČVICAMA

Zadnjih dana preko Splita prošlo je mnoštvo (govori se preko 1000) četnika i ustaša, prolazili su u kolonama izvan grada (Bačvice), pjevajući i aklamirajući. Oni će preuzeti mjesta koja napušta talijanska vojska … Mnogi splitski roditelji, čija su djeca kao četnici otišli iz Splita (vidi 7. prosinca), protestirali su kod talijanskih vlasti i četničkih vođa da im se djeca vrate kući.

Kisić

Iz Ratne Kronologije–PROSINAC 1942.: U CAZINU, NA VELIKOM NARODNOM ZBORU, GOVORIO JE VRHOVNI KOMANDANT NOV I POJ JOSIP BROZ TITO. IZMEĐU OSTALOG, ON JE PRVI PUT JAVNO IZJAVIO DA SE ZOVE JOSIP BROZ TITO I DA JE RADNIK, HRVAT IZ ZAGORJA – VLADIMIR NAZOR I IVAN GORAN KOVAČIĆ ILEGALNO ODLAZE IZ ZAGREBA U PARTIZANE – VŠ NOV I POJ IZDAO NAREĐENJE (18. PROSINCA) DA SE PRI ŠTABU IV. OPERATIVNE ZONE NOV I PO HRVATSKE OSNUJE SEKCIJA ZA RATNU MORNARICU