1943.

TREĆA RATNA GODINA

Drugovi

Frano Šimunović: Drugovi

SIJEČANJ

Nevesela Nova godina – Talijani počeli iseljavati muško stanovništvo s otoka i obalnog područja, paleći sela i ubijajući sve one koji su pružali otpor – Četnički bilten se dijeli po Splitu – Nastavljaju se partizanske diverzije – Špijuniranja i denunciranja borbene omladine – NOO-i traže da se zaštiti crkveno blago od neprijatelja – Pop Urukalo predaje Talijanima spisak osoba koje u Splitu rade za partizane – Atentati solnom kiselinom za vrijeme »đira« na Pjaci – Uhapšen dr. Josip Smodlaka – Četnici u Splitu prijete da će istrijebiti komuniste – NOO Splita roditeljima: Ne upisujte djecu u škole! – »Dobrodošlica« guverneru: mrčenje talijanskih natpisa – Talijani hapse, pale i ubijaju u Klis Kosi – Glazbari iz Podstrane otišli u partizane – Predstavnici naroda Dalmacije zasjedaju u Livnu – Kaznena ekspedicija na Braču – Partizanski napad na Crne košulje u Kaštelima

1. siječnja

  • Nova je godina počela kišom. Većina Splićana nižeg staleža i činovnici, a nadasve oni koji se »ne osjećaju talijanski«, dočekali su Novu godinu u krevetu. Ionako je mnogo manje veselja nego lani. Dobar dio onih koji stanuju u istim zgradama sastao se te dočekao Novu godinu uz čašicu vina ili likera, ali bez ikakvog obilja, uz ratne slatkiše. Naravno, u bogataškim familijama veselilo se do mile volje. Ne trebamo pak spominjati u kakvom su duševnom stanju dočekale Novu godinu one obitelji čiji su članovi u internaciji, u šumi, ili poginuli. Fašisti su, kao i Talijani, koji su ovdje došli kao činovnici ili trgovci, proslavili s veselicama.

Ove godine nema ni čestitke listonoša, koje su lani bile, pa ni dimnjačara, a ni smetlara. Po koje odrpano seljačko dijete pokucalo bi i čestitalo… Kisić

  • Na Mosoru je početkom 1943. djelovala Leteća mosorska četa (LMČ) s komandirom Ljubom Dumičićem-Ljubićem. Ta je partizanska jedinica više usmjeravala svoje akcije po borbenim grupama nego što je nastupala u kompletnom sastavu. Velić i dr., 127.
Komanda Leteće mosorske čete u selu Sitno Gornje početkom 1943. Zdesna nalijevo: Nikola Lučić-Matešan (gologlav), Dane Marušić (sa šubarom), Ervin Baučić-Rino (u bijelim hlačama), Ljubo Dumičić-Ljubić (gologlav s uprtačem, komandir čete), Šime Karaman (s bijelom šubarom) i Mate Vladović

Mosoraši. Komanda Leteće mosorske čete u selu Sitno Gornje početkom 1943. Zdesna nalijevo: Nikola Lučić-Matešan (gologlav), Dane Marušić (sa šubarom), Ervin Baučić-Rino (u bijelim hlačama), Ljubo Dumičić-Ljubić (gologlav s uprtačem, komandir čete), Šime Karaman (s bijelom šubarom) i Mate Vladović

3. siječnja

  • U Splitu, pored MK, koji ima četiri člana, postoje i tri rajonska komiteta: Varoš, Lučac i Grad. U Varošu postoje dvije ćelije, u Gradu tri, a u Lučcu, Manušu, Bačvicama, Dobrom i Špinutu po jedna ćelija. Sve zajedno ima deset ćelija s 49 članova i 13 članova u mjesnim i rajonskim komitetima. Među članovima KP-a nalaze se svega tri žene. Socijalni je sastav članova sljedeći: 28 radnika, dva seljaka, 15 intelektualaca i četiri člana iz različitih drugih profesija. Osim dvojice Srba, svi su ostali po narodnosti Hrvati. Kandidata ima 52, među kojima 13 drugarica. Postoji i 181 simpatizer. Skojevska organizacija ima 297 članova, među kojima je 96 omladinki. Organizacija USAOH-a ima 751 omladinca i omladinki. U odborima AFŽ-a angažirane su 434 žene.
  • NOP u Splitu, pored Gradskog NOO-a, ima još 66 odbora i 92 pododbora za različite struke i profesije, koji obuhvaćaju 1057 rodoljuba na aktivnom radu. Gizdić, 1943., 19.

4. siječnja

  • Tridesetak građana pušteno je iz internacije u Italiji i došlo je kući. Među njima je i dr. Oskar Tartaglia. Kisić
  • Talijanske se vlasti bave mišlju da pridobiju dalmatinske Hrvate i Srbe oživljavajući autonomaštvo. U siječnju 1943. g. Bastianini se zanima ima li još u Splitu autonomaša »bajamontina«, koji su nekad bili protivnici ujedinjenja Dalmacije s Hrvatskom. Splitski prefekt Zerbino je u svom izvještaju od 4. siječnja 1943. g. izvijestio da su oni u Splitu još uvijek brojni i da bi mogli biti »faktori približavanju s inorodnim elementima, iako su u kontrastu s osjećanjima većine pučanstva«, ali da se »brojni elementi nama skloni dobro čuvaju da iskažu svoju naklonost iz straha pred represalijama od strane inorodnog pučanstva«. Šepić, Zbornik br. 3, 288.

5. siječnja

Četničko glasilo Krik iz jama

»S vjerom u Boga, za Kralja i Otadžbinu!« Četničko glasilo Krik iz jama

  • U prosincu prošle godine počeo se u Splitu dijeliti i litografirati četnički bilten, nazvan Krik iz jama, koji tobože izdaju Slobodne srpske planine. Priča se da uredništvo sačinjavaju četnički vojvoda Ilija Birčanin, te S. Alfirević i književnik Đ. Vilović, kao i to da ih talijanske vlasti novčano potpomažu. Svaki je broj samo ocrnjivanje, napadanje na partizane-komuniste, u kojemu hude i ustaše, a ističu četničko junaštvo i uspjehe na sve strane protiv partizana. Lozinka je: »S vjerom u Boga, za Kralja i Otadžbinu! Sloboda ili smrt!« Kisić
  • Noću između 4. i 5. siječnja partizani su na cesti Omiš - Split prepilili 11 brzojavnih stupova te srušili jedan gvozdeni stup za električnu struju, tako da je tvornica La Dalmatienne u Dugom Ratu ostala bez struje i ne može raditi, budući da je struju primala iz Splita otkad su partizani srušili električne stupove između Omiša i Kraljevca.

Dana 5. siječnja izašla je talijanska vojska na lice mjesta i iz odmazde zapalila jednu veliku kuću u Krilu, vlasništvo Mije Karamana, te uhitila i u Omiš dopratila četiri osobe, ali su od ovih dvoje pustili na slobodu, a zadržali Blaženku i Katu Karaman.

Otprije nekoliko dana partizani su, nakon što se talijanska vojska povukla iz Krila, postavili svoje straže od deset naoružanih ljudi, i to na cesti Omiš - Split, u Grljevcu, u Krilu, u Sv. Martinu i u Žrnovnici, tako da legitimiraju putnike i traže propusnice koje su izdale njihove vlasti, dok naše propusnice oduzimaju. Izvještaj Velike Cetina, od 14. siječnja 1943. g. 5./289 (Ustaški izvor, op. Red.)

  • U solinskom bazenu postoji Mjesni komitet KPH s pet članova i pet partijskih ćelija s 23 člana, 21 kandidatom i 93 simpatizera. Za kaštelansko područje postoji sektorsko rukovodstvo od četiri člana, tri ćelije s deset članova, deset kandidata i 150 simpatizera. U svim mjestima kotara postojali su NO odbori, osim u Bisku. Pored kotarskog NO odbora postojalo je šest općinskih i 25 mjesnih NO odbora. Izvještaj Kotarskog komiteta KPH Solin, Kronologija
  • Prefekt Zerbino primio je deputaciju »seljaka, zemljoradnika i đaka otoka i Kaštela« ispred koje je jedan svećenik, član deputacije, u pozdravnoj adresi upućenoj Zerbinu, između ostalog rekao i sljedeće:

»Mi kudimo i osuđujemo širenje ovog prokletog komunizma i nadamo se da će se brzo otrijezniti neki naši mladići koji su se opili i da će to biti dobro za ovaj izmučeni kraj…«.

Il popolo di Spalato

6. siječnja

  • U Splitu omladina radi pod najtežim uvjetima terora; ljotićevci i mačekovci špijuniraju i denunciraju napredne omladince. S obzirom na borbenost i tradiciju splitske omladine, broj od 297 skojevaca, koliko broji ta organizacija u Splitu, je premalen. Gizdić, 1943., 27 .

7. siječnja

  • Kotarski NOO Omiša uputio je dopis Mjesnom NOO-u Žrnovnice:

»Saznali smo da neke crkvene uprave posjeduju znatne količine crkvenog blaga. Pošto se ove dragocjenosti nalaze u stalnoj opasnosti pred provalom četnika, ustaša i talijanskih fašista, a i pred mogućnošću da budu prenesene u biskupiju ili drugamo, pozivaju se svi NOO-i da na svojim područjima sazovu sjednicu crkvene uprave - bratovštine i da u tančine utvrde imovno stanje crkava. Ovo se crkveno blago neće oduzimati, ali narodna vlast je dužna voditi računa da crkveni imetak ne bi svršio u ruke neprijatelja. Poduzmite zato sve moguće da crkvenom imovinom ravnaju rodoljubi u koje NOO-i imaju najviše povjerenja. Zlato i dragocjenosti treba zakopati (skloniti) u prisustvu što manjeg kruga povjerljivih ljudi…«. Ivan Javorčić, Žrnovnica od davnina do danas, Split, 1989., 307.

9. siječnja

  • Splitski NOO imao je naziv »Luka Botić«. PK, preko OK KPH, »skreće pažnju drugovima u Splitu da naziv »Luka Botić« izbrišu iz naziva NOO-a, jer nikakvi organi vlasti ne nose posebne nazive, pa ne može ni u Splitu«. Gizdić, 1943., 35.

10. siječnja

  • Na pruzi Split - Sinj, kod Mravinaca, četa Mosorskog partizanskog bataljona napala je bombama i puščanom vatrom vlak koji je transportirao domobrane i talijanske vojnike. Poginula su dvojica domobrana, a ranjena trojica, te petorica talijanskih vojnika. Lokomotiva je teže oštećena. Istovremeno je izvršen napad na obližnje bunkere koji su osiguravali Split, i tom prilikom je poginulo nekoliko vojnika. Kao represalije, talijanski fašisti su zapalili nekoliko kuća u Kamenu i Mravincima. Kronologija

11. siječnja

  • Noćas i jutros se čula topovska paljba. Vele da su bombardirana sela Žrnovnica i Mravince, da je seljacima Žrnovnice preporučeno da što prije isprazne kuće, jer će selo sravniti sa zemljom. Kisić
  • U Splitu, u nekoliko ulica, članovi Partije i SKOJ-a pokidali su telefonske linije, od kojih je jedna bila vojna. Izvještaj karabinjera Split, Kronologija

12. siječnja

  • U splitskom Brodogradilištu, u kome se nalazio na popravku brod-cisterna Fascio, radnici su podmetnuli eksploziv u cilju njegovog uništenja, ali su ga karabinjeri blagovremeno otkrili. Izvještaj Prefekture Split, Kronologija

14. siječnja

  • U izvještaju obavještajca Mijata, koji datira od 14. siječnja 1943., ističe se da je »(…) u splitskom hotelu Ambasador održan sastanak između predstavnika četnika i Talijana oko učešća u borbama protiv partizana u velikoj ofenzivi koja se protiv vas priprema (radi se o pripremama četvrte neprijateljske ofenzive – prim. autora). Četničku delegaciju predvodi pop Urukalo (…) Na ovom sastanku četnici su dali Talijanima spisak svih lica u Splitu koji rade za partizane s prijedlogom da ih Talijani pohapse«. Obradović, Zbornik br. 5, 802.
  • Razračunavanje između četnika i partizana izgleda da je počelo i u Splitu, jer su danas dva četnika teško ranjena revolverskim hicima. Četnici su nakon toga zatražili od Talijana dozvolu za nošenje oružja, a Talijani bi im dali i topove, samo da nas što više pokolju. Bego, 55 .

15. siječnja

  • U splitskom Brodogradilištu i većim tvornicama Talijani su povećali radno vrijeme s osam na deset sati dnevno. Dnevnik Vojmira Kljakovića, Kronologija

Polovinom siječnja

  • Ponovno je formiran Mosorski partizanski bataljon jačine 150 boraca. Kronologija

16. siječnja

  • Ove sedmice je poapšeno nekoliko građana višeg staleža, među kojima su tvorničari - dva brata Buljana, inženjer Srdelić, odvjetnici dr. Slaven Smodlaka i dr. Petar Šimeta, zubotehničari Lilo Fabris i Kaliterna.
  • Večeras pri šetnji poprskano je solnom kiselinom nekoliko Splićanki »Talijanica«, koje su se družile s fašističkim oficirima i talijanskim vojnicima, i nekoliko Talijanki, a ponekim muškarcima također su oštećeni kaputi. Nekolicini žena pružena je prva pomoć u bolnici, jer su poprskane po licu, rukama i nogama, a oštećeno je i nekoliko ženskih haljina.

Kao osumnjičene uhapšene su dvije djevojčice. Jedna je kćerka Branka Kovačića, činovnika Hip banke. On je također uhapšen s cijelom obitelji. Kisić

  • Talijani su uhapsili i starog dr. Josipa Smodlaku, dugogodišnjeg istaknutog političkog radnika u Dalmaciji i ministra u penziji. Gizdić, 1943., 49.
  • Četnički nacionalni komitet u Splitu, u broju 8. svog biltena Krik iz jama prijeti Splitu zbog likvidiranja trojice četničkih bandita: »Komunisti su najavili rat do istrebljenja četnika … Komunistički Split, koji u ova tri slučaja mučkih napada na četnike klikće svojim junacima mraka, može da se spremi da dugo jauče … Splite, splitska većino … samo nosi novo drvlje na svoju lomaču, na kojoj ćeš izgoriti i sasuti se u prah i pepeo…«. Četnički arhiv, Kronologija
  • »Četnici poznaju splitske komuniste, kao i sve ono splitsko što se s komunistima plete, jatači i plješće im. Sve će to bez samilosti i bez izuzetaka biti istrijebljeno iz Splita … Sve će to biti istrijebljeno danas, sutra, prekosutra…« Izvod iz članka iz lista Krik iz jama, br. 8., 5./327.

18. siječnja

  • Jedna grupa iz LMČ-a (Leteća mosorska četa) s aktivistima iz Krila Jesenica izvršila je akciju između Krila i Malog Rata. Porušeni su poštanski tt stupovi u duljini od 3,5 km, pa su prekinute sve telefonske i telegrafske veze između Omiša i Splita. Velić i dr., 130.

19. siječnja

  • Sinoć su u Vranjicu, poslije coprifuoca, karabinjeri upali u kuću Mileve Benzon, koja je aktivan radnik NOP-a i jedan od njegovih rukovodilaca u tom mjestu. Kako su vjerojatno ušli u trag njenom radu, karabinjeri su došli s namjerom da je uhapse. Ocijenivši brzo situaciju, drugarica Benzon je zamolila da se prethodno odjene, »pa će poći s njima«, a kad su joj Talijani to dopustili, ona je iskočila kroz prozor, pa preko nekog zida i dvorišta stigla na obalu. Uz pomoć Ivana Poljaka i jednog ribara, ona se ubrzo prebacila morem i u toku noći stigla na partizanski punkt u Rupotine.

Talijani su uhvatili Mileninu obitelj i još nekoliko članova njene rodbine. Neki od njih su bili u logorima sve do kapitulacije Italije. Gizdić, 1943., 53., 54.

20. siječnja

  • U Kaštel Novom talijanska patrola iz Kaštel Starog ubila je Marina Jurčeva iz sela Rudina, jer se na njezin poziv nije zaustavio. Izvještaj Prefekture Split, Kronologija

21. siječnja

  • Uoči dolaska guvernera Bastianinija, aktivisti NOP-a su u Splitu protekle noći na Piazzale Nazario Sauro[1] bočicama crnila zaprljali zidnu tablu posvećenu ulasku talijanskih fašista u Split i table s nazivima sljedećih ulica: Via 15. aprile,[2] Viale della II. Armata,[3] Piazza Vitorio Emanuele III. i Riva Benito Mussolini.[4] Izvještaj Prefekture Split, Kronologija

22. siječnja

  • Jutros je avionom iz Zadra došao namjesnik Bastianini u pratnji svog civilnog i vojnog kabineta. Dočekale su ga sve civilne i vojne vlasti. U Vladinoj palači imao je dulji razgovor s prefektom, pa onda s generalima Spigom i Piazzionijem te sa šefom glavnog Štaba Vojno-pomorskog zapovjedništva Dalmacije. Zatim je primio općinskog komesara senatora Tacconija i konačno biskupa Bonefačića. Kisić
  • Talijani su opljačkali i zapalili u Klis-Kosi 15 kuća, uhapsili su deset žena i ubili Bartula Amižića, kurira iz Žrnovnice. Izvještaj Okružnog komiteta KPH za srednju Dalmaciju, 22. siječnja 1943., 5./29.

24. siječnja

  • Poslije velikog mitinga u Srinjinama 24. siječnja 1943., glazba iz Podstrane otišla je u NOV. Bila je u sastavu IV. dalmatinske i IX. divizije. Stanić, 161.
  • U Lećevici je održan zbor kojem je prisustvovalo oko 800 seljaka iz 14 okolnih sela. Izabran je Općinski NO odbor Lećevice. Kronologija

25. siječnja

  • U Postirama na Braču iskrcano je 250 crnokošuljaša s dva tenka. U terorističkoj akciji uhvatili su 18 ljudi a dvojicu ubili. Sutradan je na Brač stigla i druga grupa crnokošuljaša, koja je u Supetru, na groblju, strijeljala 4 omladinca. Omladinci su, kad su ih vezane vodili na strijeljanje, pozdravljali okupljeni narod sa »Smrt fašizmu« i u smrt otišli s pjesmom »Prije ćemo mi umrijeti nego svoje zemlje dat«. Iz Supetra crnokošuljaši upali su u Milnu, gdje su uhapsili 30 rodoljuba, a zatim u Bobovišće, gdje su, nakon pljačke, zapalili nekoliko kuća i ubili jednog omladinca. Gizdić, 1943., 82/83

27. siječnja

  • Priča se da je nekoliko kuća spaljeno u selu Srinjine.

Pušten je iz zatvora dr. Smodlaka. Kisić

28. siječnja

  • U oslobođenom Livnu sakupili su se delegati naroda Dalmacije na svoje prvo zasjedanje, na koje su došli predstavnici NOO-a, omladinske organizacije USAOH-a, AFŽ-a, vojske i drugih organizacija NOP-a iz čitave Dalmacije.
Delegati naroda iz cijele Dalmacije s Vickom Krstulovićem (u sredini) na prvom zasjedanju Skupštine NOO-a Dalmacije koncem siječnja 1943. u Livnu

Dalmatinski delegati. Delegati naroda iz cijele Dalmacije s Vickom Krstulovićem (u sredini) na prvom zasjedanju Skupštine NOO-a Dalmacije koncem siječnja 1943. u Livnu

Zasjedanje je otpočelo svečanim otvaranjem i uvodnom riječi Pavla Krce, seljaka iz Jabuke kod Sinja, bivšeg poslanika HSS-a, a u to vrijeme vijećnika AVNOJ-a.

Drugog dana zasjedanja delegati su izabrali predsjedništvo Oblasnog NOO-a za Dalmaciju. Za predsjednika je izabran Stanko Škare, za tajnika dr. Miloš Žanko, a za članove predsjedništva pravoslavni pop Jovo Miodragović, Vice Buljan, Mato Jakšić, advokat iz Dubrovnika, Martin Sučić iz Drniša i dr. Jerko Radmilović sa Brača. Kvesić, 465.

  • Noćas se u Splitu čula topovska paljba koja je trajala duže vrijeme. Kisić
Profesorica u splitskoj Realnoj gimnaziji Anka Berus, jedna od organizatorica ustanka, i publicist Veselin Masleša, član Izvršnog odbora AVNOJ-a, u oslobođenom Livnu. Masleša je poginuo u srpnju 1943., prilikom proboja neprijateljskog obruča na Sutjesci

Anka Berus i Veselin Masleša u Livnu. Profesorica u splitskoj Realnoj gimnaziji Anka Berus, jedna od organizatorica ustanka, i publicist Veselin Masleša, član Izvršnog odbora AVNOJ-a, u oslobođenom Livnu. Masleša je poginuo u srpnju 1943., prilikom proboja neprijateljskog obruča na Sutjesci

28./29. siječnja

  • Partizani su napali posadu 97. bataljuna Crnih košulja koji je osiguravao željezničko stovarište u Kaštel Starom. Nakon kratkotrajne borbe partizani su se povukli.
  • Grupa od 30 partizana napala je karabinjersku stanicu u Kaštel Gomilici, ali nakon jednosatne borbe i otpora neprijatelja morali su se povući bez gubitaka. Izvještaj Prefekture Split, Kronologija

29. siječnja

  • Na cesti kod Kaštel Starog, blizu istovarne željezničke stanice, na minu, koju su postavili partizani, naišla je artiljerijska kara, na kojoj su se vozila četvorica vojnika 4. artiljerijskog puka. Kara je oštećena, ali vojnici nisu ozlijeđeni. Izvještaj karabinjera Trogir, Kronologija

30. siječnja

  • U Splitu su karabinjeri uhapsili Dinka Dumanića, pripadnika NOP-a, u čijem stanu su prilikom pretresa pronašli tri ručne bombe. Isti je odmah predan sudskim vojnim vlastima na daljnji postupak. Izvještaj karabinjera Split, Kronologija

POSLJEDNJI DVOBROJ SLOBODE

U Splitu je izašao posljednji dvobroj lista Sloboda, organa Narodnooslobodilačkog odbora Splita. List je izlazio povremeno od 1. prosinca 1942. godine. S obzirom na to da je u Splitu redovno izlazio Naš izvještaj, organ JNOF-a za Dalmaciju, rukovodstvo NOP-a je smatralo da nema potrebe da i dalje izlazi list Sloboda. Kronologija

FAŠISTI IZBACILI IZ BOLNICE 22 LIJEČNIKA I STAŽISTA

Krajem 1942. godine i početkom 1943., fašisti su izbacili 22 bolnička liječnika i liječnika stažista volontera, među kojima je bilo osam studenata medicine. Međutim, ilegalni rad u bolnici se i dalje nastavio i u njemu je sudjelovalo gotovo cijelo osoblje.

190 godina Splitske bolnice, 1941.

ISELJAVANJE MUŠKARACA S OTOKA

Niz novih akcija »čišćenja« započeo je Roatta s posljednjim značajnijim naređenjem »o normalizaciji stanja na otocima i obalnom području« od 3. siječnja 1943.

U njemu se naređivalo »da se u cilju osiguranja otoka i obalnog područja isele s njih svi muškarci sposobni za nošenje oružja, odnosno svi stariji od 15 godina, koji ne ulijevaju apsolutnu sigurnost da su talijanske pristalice«. Na osnovi ove naredbe Komanda XVIII. armijskog korpusa počela je iz obalnog pojasa iseljavati sve muškarce.

Tako su od konca siječnja do travnja divizije Bergamo i Eugenio di Savoja na širokom području od Splita do Drniša započele s odvođenjem ljudi, ubijajući sve koji su se opirali ili pokušali pobjeći, te paleći čitava sela.

Neva Žuvić-Scotti, Talijanska okupacija Dalmacije, neobjavljeno, 529.

SPLITSKI JUGONACIONALISTI PIŠU DRAŽI MIHAILOVIĆU

Iz Splita, u ime jugoslavenskih nacionalista – Hrvata, N. Bartulović, dr. Beroš i dr. Z. Šimunić uputili su Draži Mihailoviću deklaraciju, u kojoj, pored ostalog, predlažu: »… da se pristupi osnivanju »Jugoslavenskog revolucionarnog pokreta«, koji će pod svoju zastavu okupiti nekompromitirane Hrvate, tako da unutarnjom revolucijom dovede do moralne, nacionalne i socijalne obnove kod Hrvata, kao što će i Srbi učiniti kod sebe, te da time stvori preduslove za zajednički i što jednodušniji život. Da se, kao instrument takve revolucionarne akcije, odmah obrazuju posebne vojne formacije, pod imenom Jugoslavenskih legija, koje će biti nosioci revolucionarne borbe u hrvatskim krajevima … Jugoslavenske legije smatramo, dakle, dijelom redovne jugoslavenske vojske, koje će djelovati paralelno sa četničkim pokretom … Budući da je Split, geografski i politički, u sretnom položaju za provođenje ovakvog rada i k tome ima u njemu veći broj inteligencije pošteđene od ratnih strahota, smatramo da je Split najpodesniji da bude centar akcije, te da se u njemu organizira vodstvo, sa svim potrebnim aparatom za njeno vođenje…«.

Četnički arhiv, Kronologija

OJ MOSORE, MOSORE…

Notni zapis »Oj Mosore…«: pjesma o vjekovnoj težnji Poljičana za slobodom

Oj, Mosore. Notni zapis »Oj Mosore…«: pjesma o vjekovnoj težnji Poljičana za slobodom

Oj, Mosore, Mosore,
sve se diže u gore.
Skupljaju se sa svih strana
čete partizana.

Oj, mladosti, mladosti,
stegni puške na kosti.
Za slobodu svoga roda
istjeraj izroda!

Oj, Mosore, Mosore,
naša sela sva gore.
Fašistička zvjerad kolje
sve što ostalo je.

Partizani, drugovi,
puni su vas lugovi.
Naša puška mirna nije,
sve krvnike bije.

Oj, Mosore, Mosore,
skoro ćemo na more.
Skoro ćemo svom narodu
donijeti slobodu !

Jure Kaštelan

Velić i dr., 127., 128 .i Ante Vesanović, Padaj silo, Split, 1988. str. 38.

KAŠTELANOVA PJESMA O MOSORSKIM PARTIZANIMA

Jure Kaštelan u partizanima

Pjesnik Jure. Jure Kaštelan u partizanima

Mladi partizan, pjesnik Jure Kaštelan, ispjevao je 1942. pjesmu o vjekovnoj težnji Poljičana za slobodom, koja produbljuje prkos prema tuđinu i poziva u partizanske redove. Pjesma je prešla granice mosorskog područja. Dalmatinske brigade prenijele su je u Bosnu i Crnu Goru, pjevala se na Neretvi i Sutjesci i u svim partizanskim jedinicama širom naše zemlje.

O nastanku pjesme Jure Kaštelan je rekao: »Godine 1942. u odredu, na Mosoru, uz proslavu Dana Oktobarske revolucije, trebao sam za zidne novine napisati neku borbenu pjesmu za koju se osjećala potreba. Tada su se najčešće pjevale predratne revolucionarne pjesme. Ali sada se tražilo da napišem pjesmu koja bi se lako pjevala i uzimala obilježja odreda i kraja… i napisao sam stihove »Oj, Mosore, Mosore«. Kad je pjesmu pročitao prvoborac Ivo Šperac počeo ju je pjevati a zatim i borci Mosorskog odreda«

NE UPISUJTE DJECU U ŠKOLE!

Roditelji!

Vi dajete svoju djecu u školu da ih škola moralno i kulturno izobrazi, da ih spremi za budući život u koji će vaša djeca ući opskrbljena znanjem, poštenjem, čeličnim karakterom i ljubavlju prema svome narodu, svome jeziku i prema svim onim tekovinama što ih je naš narod teškim radom i borbom kroz vjekove stekao. Roditelji, vi želite, vi hoćete da se ponosite vašom djecom i njihovim radom u skoroj budućnosti, te da vam vaša djeca u vašim starim danima budu na ponos i utjehu.

Okupator je provalio u našu zemlju, odnio nam sve, opljačkao nas je. Mi gladujemo. Uništio nam je sva naša materijalna i kulturna dobra. Srušio naše spomenike, zabranio naš jezik, zanijekao našu tisućljetnu kulturu, a hoće da nam nametne njegovu tritisućljetnu kulturu špijuniranja, krađe, podmićivanja, kulturu zatvaranja, batinanja, srednjovjekovnog sadističkog mučenja, strijeljanja i paleža naših kuća, naših domova. Eto, tu je kulturu pod znakom sjekire i batine fašizma donio u našu zemlju, u naše škole. Takvom kulturom fašisti hoće odgajati vašu djecu. Oni hoće da vaša djeca zaborave svoj jezik, svoje pjesme i uopće svoju kulturu rada, poštenja i slobode, te da postanu špijuni, lopovi, batinaši, podmitljivci, palikuće, pa čak i ubojice svoje vlastite braće.

S revolverom u ruci sile vašu djecu na fašistički pozdrav, znak te tritisućljetne kulture. Postavljaju policijske agente i špijune po školama, hodnicima i mjestima kamo spadaju, po zahodima, da uhode, špijuniraju i hapse vašu djecu. Zatvaraju vašu djecu i drže ih mjesecima po prenatrpanim zatvorima. U samoj školi, što ne spada u školsku obuku, nazivaju vašu djecu barbarima, lopovima i mnogim drugim pogrdnim imenima.

Za sve te patnje i poniženja koja podnosite vi, a najviše vaša djeca, pitajte vašu djecu što su naučili kroz godinu i po dana te fašističke škole. A mi i vaša djeca pitamo vas da li želite da vam djeca budu ovako odgojena, ukoliko ne budu s vama zajedno zatvorena, premlaćena, internirana ili protjerana.

Roditelji, vi ne želite vašoj djeci takvu školu, takvu izobrazbu. Vi ne želite da vaše dijete bude zatvoreno i premlaćeno pa ma što se dogodilo u školi ili izvan nje, pa i bez krivnje vašeg djeteta. Vi ne želite da vaše dijete duševno i tjelesno strada. Vi to ne želite i nećete. Neće to ni vaša djeca, ponosna, svjesna i neiskvarena omladina. Ta vaša djeca, ponosna omladina, oduprla se takvoj kulturi, takvoj školi i fašističkoj pokvarenosti, bori se protiv te »tritisućljetne kulture« za svoj narod, svoju kulturu i slobodu, u kojoj će se moći slobodno razvijati i natjecati, ne u lažima, podmitljivosti, gramzivosti i ubijanju, nego u poštenju, bratskoj ljubavi i solidarnosti, te u koristi koju će donositi svojoj braći, roditeljima i svome narodu. Omladina se ne da zastrašiti, ona ponosno vije svoj barjak za oslobođenje svoga naroda, svoje kulture, a protiv fašističkog okupatora i svega onoga što nam on sobom donosi.

Roditelji, pomozite vašoj vlastitoj djeci u toj borbi, u borbi čitavog našeg naroda.

Ne upisujte vašu djecu u škole, ne šaljite djecu u škole, koje im ne samo da neće ništa koristiti, nego će i vama i njima donijeti samo neprilike i patnje i koje se radi svoga štetnog rada neće ni priznati poslije rata.

Ispišite vašu djecu iz škola, ako su već upisana, ne dajte djeci da pohađaju školu koja odnarođuje, muči, daje hapsiti i premlaćivati vašu djecu.

Roditelji, vi ste odgovorni za vašu djecu i njihov odgoj.

O njihovom odgoju, zdravlju i životu vi ćete polagati račune. Vaša odgovornost je velika, jer djecu ne odgajate samo za sebe, nego i za svoj narod.

NARODNOOSLOBODILAČKI ODBOR S P L I T

Letak NOO Splita roditeljima, 5./52.

USTAŠKI ADMIRAL GATTIN: PAVELIĆ JE LOPOV I IZDAJICA, MI HRVATI MORAMO STUPATI U REDOVE PARTIZANA!

Početkom siječnja doputovao je u Split hrvatski ustaški admiral Gatin, inače rodom Splićanin, poslan od grupe hrvatskih ustaša koji se kupe oko dr. Berkovića i dr. E. Bulata. Gatin je imao zadatak povezati sve hrvatske frakcije u Splitu i okolici, a govorio je ovako:

»Približava se konac ovome ratu, pobjeda je sigurna na strani Saveznika, i radi toga potrebno je da mi Hrvati mislimo o našem spasu. S Pavelićem se ništa ne može, on je lopov i izdajica i radi toga moramo mi svi bez njega, i protiv njega, da se udružimo i da spremni dočekamo kraj rata. Već sada svi mi Hrvati moramo stupati u redove partizana i pomagati ih svim silama i sredstvima. Svi, i domobrani i ustaše moraju k ovima, jer jedini oni moći će da nas spasu od zla koje nas može zadesiti radi bezglavo vođene politike sa strane hrvatsko-ustaškog vodstva. Ujedinjeni s njima moći ćemo se spasiti i osvete sa strane Srba i njihovim političkim prestižom moći ćemo pregovarati sa Srbima na ravnoj nozi i oboružani kao i oni…«.

Izvještaj Srpskog nacionalnog komiteta u Splitu iz siječnja 1943., 5./330.

»HSS DANAS NEMA SVOJIH PRISTALICA«

Predstavnik HSS-a, bivši narodni poslanik Mladineo, razgovarao je s dr. Miovićem sredinom prosinca o mogućnosti suradnje Hrvata i Srba. Tom prilikom Mladineo je u prisustvu samostalnog demokrata Felera kazao po prilici ovo:

»Delegat Srba na razgovorima s grupom Jugoslavena postavio je zahtjev u ime Srba Jugoslavenima i nama Hrvatima, a to su po prilici:

1. Hoćemo dinastiju s kućom Karađorđevića,

2. vojno vodstvo pod komandom đenerala Draže Mihailovića.

3. Nikakva organizacija vojne prirode ne smije se vršiti bez odobrenja vodstva četničke organizacije…

Mi Hrvati želimo suradnju sa Srbima, ali mi ne možemo da zauzmemo neprijateljski stav protiv partizana jer to je naša vojska, koja nam može sutra pred Saveznicima da opere obraz, i mi Hrvati namjeravamo s tim partizanima udružiti hrvatsku seljačku i građansku zaštitu i u svim mjestima Primorja dočekati Saveznike i preuzeti vlast od okupatora. Uostalom, naš HSS danas je u nemogućnosti da pokaže svoju brojčanu snagu, jer naše desno krilo otišlo je k ustašama, a lijevo k partizanima, pa kad bi i htjeli da naše pristaše pridružimo k četnicima, mi to ne bi mogli da učinimo jer mi danas pristalica svojih i nemamo ili ih imamo vrlo mali broj«.

Izvještaj Srpskog nacionalnog komiteta u Splitu iz siječnja 1943., 5./330.

PRVA VEZA

»Nisam vjerovala da je moj otac partijski organiziran, jer kad su prije rata vodili duge debate Ante Jonić, Luka Barić i naš brat Milorad, on je uvijek imao drugačiji stav o načinu borbe protiv »gospode«. Bio je vrlo strog, pa smo ga se i bojali. Zato smo pred njim krili naše skojevske akcije«, priča drugarica Dobrila Tomić, sekretar skojevske organizacije 1943. i kasnije partizanka.

»Ali imala sam ipak priliku da promijenim mišljenje o ocu. Početkom 1943. godine bila je provaljena organizacija SKOJ-a u kojoj sam bila sekretar. Uslijedila su hapšenja. Krila sam se kod nekoliko obitelji u Velom Varošu. Rukovodstvo mi je dozvolilo da odem u partizane i bila sam presretna. Brat Milorad poginuo je ranije u odredu Vojina Zirojevića i to smo u obitelji znali.

Potajno sam došla kući da se pozdravim sa svojima. Izljubila sam majku i mlađu sestru. Majka, kao i svaka majka, plakala je, ali me nije odvraćala. Oca nije bilo u kući. Upravo sam to i željela, jer, koliko sam ga voljela, toliko sam se plašila što će reći za moj odlazak u partizane, s obzirom na to što mi je prošle godine poginuo brat, a ja sam imala tek navršenih 14 godina.

Majka mi je dala vunenu suknju i džemper, pleten po domaću i »otangan« u smeđe. Ništa drugo nisam ponijela.

Otišla sam. Veza me morala čekati u današnjoj Tršćanskoj ulici. Bilo mi je rečeno da će to biti jedan sredovječni čovjek koji će me čekati na tom mjestu. Međutim, kad sam došla do tog mjesta, vidim da »veze« nema. Umjesto nje, opazila sam svoga oca. Pegula, pomislila sam, odakle se ovaj sada stvorio, još će mi zasmetati da odem u partizane. Nisam ga mogla izbjeći i u teškoj situaciji u kojoj sam se zatekla rekla sam mu kamo idem, spremna da bježim od njega ako se suprotstavi.

Ma ča mi govoriš? U partizane? – upita me, čudeći se.

Da!

Znaš li lozinku?

Znam.

Šta je ne kažeš?

Iako sam znala da je ne smijem nikome reći nego samo mojoj vezi, izgovorila sam je. Otac je tada, na moje zaprepaštenje, izgovorio drugi dio lozinke. Nasmijali smo se i zagrlili. On je, dakle, bio moja »veza«, a nije znao da čeka svoju kćer.

Jednu drugaricu i mene otac je zagrljene doveo u Stinice i predao nas drugoj vezi. Na rastanku mi je dao lijepu ručnu svjetiljku na baterije. Taj poklon značio je za mene više nego da mi je netko bilo što poklonio.

Čamcem smo prešli Kaštelanski zaljev i od jedne veze do druge stigli u Gornje Sitno, gdje je bio štab Mosorskog odreda.«

Poruka borca, ožujak 1971.

KOLIKO KOŠTA SPLIT

Došao mi je tek. 6. siječnja Dunav Rendić[5] čestitat Novu godinu. Kaže:

»Neću ti dati ruku da se ne inficiraš.«

»Zar si bolestan?«

»Ili ne znaš koja je priljepčiva bolest u gradu?«

»?«

»Mizerija!«

Opet velim: divan je Rendić. Ni trunka zavisti ili našega hrvatskog jala ne možeš kod njega primijetiti. Veći je gospodin od mnoge gospode. Zgodan je i jadan, ali nije ni najmanje nesretan, akoprem je mnogo gladi prepatio. Sav miriši po dimu, kao pršut. Na velikom umjetničkom poderanom klobuku ima mnogo prašine i masti, ali je uvijek obrijan.

I plemenit je u svome siromaštvu. Pitam ga: »Kako živiš?«

»Živim od iluzija i jedem iluzije. Moja baba smiješa malo griza od prosa s lukom i octom, te od toga napravi puru, pa kad se toga najedem, fantaziram da sam se najeo mesa. Katkada i povjerujem da je tako i odmah pitam: Koliko košta Split? Mislim, da bi ga mogao kupiti.«

Bego, 52., 53.

IV. neprijateljska ofenziva: tifusari. U bici na Neretvi 9. dalmatinska divizija imala je tešku zadaću. Ona je sa 7. banijskom divizijom preuzela prijenos ranjenika i velikog broja tifusara, noseći ih preko Neretve i bespuća Prenja, nastavljajući borbe protiv četnika Draže Mihailovića prema Nevesinju

Marijan Detoni: Tifusari. IV. neprijateljska ofenziva: tifusari. U bici na Neretvi 9. dalmatinska divizija imala je tešku zadaću. Ona je sa 7. banijskom divizijom preuzela prijenos ranjenika i velikog broja tifusara, noseći ih preko Neretve i bespuća Prenja, nastavljajući borbe protiv četnika Draže Mihailovića prema Nevesinju

Predsjednik britanske vlade Winston Churchill i američki predsjednik Franklin D. Roosevelt u Casablanci na fotografiji s francuskim generalom Henrijem Giraudom (prvi slijeva), i vođom francuskog pokreta otpora generalom Charlesom de Gaulleom (treći slijeva)

Velika dvojica u Casablanci. Predsjednik britanske vlade Winston Churchill i američki predsjednik Franklin D. Roosevelt u Casablanci na fotografiji s francuskim generalom Henrijem Giraudom (prvi slijeva), i vođom francuskog pokreta otpora generalom Charlesom de Gaulleom (treći slijeva)

Iz Ratne Kronologije–SIJEČANJ 1943.: FELDMARŠAL PAULUS, ZAPOVJEDNIK NJEMAČKE ŠESTE ARMIJE, PREDAJE SE KOD STALJINGRADA – OTPOČELA TZV. ČETVRTA NEPRIJATELJSKA OFENZIVA PROTIV GLAVNIH SNAGA NOV I POJ I »TITOVE DRŽAVE« U ZAPADNOM DIJELU JUGOSLAVIJE - NA KONFERENCIJI PREDSJEDNIKA SAD ROOSEWELTA I BRITANSKOG PREMIJERA CHURCHILLA U CASABLANCI ODLUČENO DA SAVEZNICI PODUZMU PREKOMORSKE OPERACIJE NA SICILIJU, SARDINIJU I NEKE DRUGE SREDOZEMNE OTOKE – ZRAKOPLOVSTVO SJEDNJENIH DRŽAVA ZAPOČINJE DNEVNE ZRAČNE NAPADE NA NJEMAČKE GRADOVE

VELJAČA

Svi na oružje: mobilizacija u Narodnooslobodilačku vojsku – Nastavljaju se diverzije – U Splitu krišom pokopan četnički vojvoda Birčanin, Jakša Račić izabran za novog povjerenika Draže Mihailovića za Dalmaciju – Dunav Rendić: »Neću se prodati!« – Obustava školske nastave zbog komunističkih letaka – Spiga predlaže izgon stanovništva iz područja partizanskih diverzija – Do početka 1943. osnovano pet dalmatinskih partizanskih brigada i jedan mornarički odred – Partizanska bolnica na Mosoru – Talijani prognali dva splitska svećenika – Atentat na Peristilu: skojevac Čerina smrtno ranio zloglasnog fašističkog funkcionara Giovannija Sava –
Popolo di Spalato: ovdje je jedini partizanski otpor u Europi –
Stipe Glavina (HSS): ne mogu biti drugo nego uz NOP – Naš izvještaj: Rasulo građanskog bloka – U NOV se odazvalo 75 posto pozvanih – Mnoštvo četnika pod okriljem Talijana preko Splita prebacuje se na Neretvu – Stalni odlasci u partizane

1. veljače

  • Iz Muća je Komanda splitskog područja uputila narodu proglas povodom mobilizacije. U proglasu se, pored ostalog, kaže: »…Da bi naša Narodnooslobodilačka vojska mogla nastaviti svoju svetu oslobodilačku borbu i donijeti potpunu i konačnu slobodu našim napaćenim narodima, Vrhovni štab, na čelu s najvećim sinom naše zemlje, drugom Titom, poziva cijeli narod da oduži dug svojoj zemlji, da skupa s bratskom Crvenom armijom zada posljednje udarce fašističkom okupatoru i kazni sve one koji nam donesoše toliko patnje i stradanja. Dužnost je svakog rodoljuba da se odazove na poziv naših vojnih vlasti, koje jedine imaju pravo da mobiliziraju naše narode u oružanu borbu. Nema veće časti za naše narode i za svakog pojedinca nego što je to da ne mora služiti okupatoru-tuđinu i boriti se za sebe i svoju kuću…«. Kronologija
  • Željezničku prugu Split - Sinj, kod mjesta zvanog Prosik, porušili su partizani u dužini od 40 metara. Izvještaj 6. oružničke pukovnije, Kronologija
  • Dr. Barberis, zamjenik komandanta GIL-a u Splitu, upozorio je učenike Muške realne gimnazije, poznate zbog protutalijanskih osjećaja, iz osmih razreda: Kalođera Marka, Benzon Sinišu, Bezić Ivana, Budimir Berislava, Ravlić Nenada, Brkljačić Ivana, Kesić Josipa, Kečkemet Obrena, Nonveillier Antu, Kasandrić Petra, Kunjić Mirka i iz sedmih razreda: Domazet Josipa, Tudorić Gojka i Bašić Antu… da vode računa kako će se ubuduće ponašati … i da će biti smatrani taocima i podvrgnuti represalijama u slučaju da se sazna da rovare među učenicima.

Nakon požara u zgradi GIL-a (vidi: 4. veljače) odluče da će poduzeti opće batinanje opomenutih učenika. U dogovoru s prof. Boccom, koji je po dogovoru ranije otpustio sa sata gimnastike učenike iz osmih razreda, iste napadne, u školskom dvorištu, grupa fašista predvođena dr. Barberisom… I5./215, izvještaj karabinjerske grupe od 22. veljače 1943

2. veljače

  • Na temelju odluke Vrhovnog štaba u siječnju 1943. da se izvrši mobilizacija svih muškaraca od 18 do 30 godina, a koju trebaju provesti NOO-i, Narodnooslobodilački odbor Dalmacije početkom veljače šalje NOO-ima okružnicu u kojoj se govori o mobilizaciji:

»U Dalmaciji, naročito u oslobođenim i od partizana kontroliranim krajevima, treba da se dignu svi na oružje. Naše vojno rukovodstvo, Štab IV. operativne zone NOV-a i POJ-a, udovoljavajući željama i potrebama naroda, i u suglasnosti s predsjedništvom NOO-a Dalmacije, proglasilo je opću mobilizaciju svih muškaraca od 18 do 30 godina; mlađi od 18 i stariji od 30 godina, koji su sposobni za vojsku a dobrovoljno se jave, neka budu odaslani … Mobilizacija mora biti završena 14 dana nakon primitka ovog dopisa«. Stanić, 159.

3. veljače

Koncept mobilizacijskog poziva Kotarskog NOO-a Solina za NOV i POJ

Mobilizacija. Koncept mobilizacijskog poziva Kotarskog NOO-a Solina za NOV i POJ

  • U Splitu je umro četnički vojvoda Ilija Trifunović-Birčanin, komandant bosanskih, ličko-dalmatinskih i hercegovačkih četničkih odreda, i suradnik talijanskih fašista u Splitu i Dalmaciji uopće. Poslije njegove smrti, glavni povjerenik Draže Mihailovića za Dalmaciju postao je dr. Jakša Račić, povjerljivi čovjek kraljevskog dvora predratne Jugoslavije. Il popolo di Spalato, Kronologija
  • U pozivu koji je Kotarski NOO iz Solina već uputio poimenično mnogim rodoljubima stoji:

»Dragi druže, kao prava narodna vojska, koja već preko godinu dana vodi odlučno i uspješno borbu protiv krvavog fašizma, tog krvoloka našeg i svih porobljenih naroda, naša Narodnooslobodilačka vojska smatra svojim pravom da pozove svakog pravog i poštenog rodoljuba u svoje borbene redove. Stoga, ubrajajući te u red takvih sinova našega naroda, zove te da se odazoveš pozivu i time pridoneseš što korisnijem uništenju mrskog okupatora i njegovih slugu, ustaša i četnika, i što bržoj i konačnoj pobjedi naše narodnooslobodilačke borbe.

Po primitku ovog poziva možeš se u roku od osam dana javiti onome tko ti je ovaj poziv uručio«. Gizdić, 1943., 88.

  • Danas mi je došao Dunav Rendić, šepajući, otečen od reume i bolestan od zime i gladi. Tužan je i zlovoljan. Ukrali su mu mačku i pojeli je u nekoj krčmi … Ispriča mi da ga je posjetila neka talijanska kontesa i rekla: »Upišite se u GIL, pa ćete dobiti dovoljno hrane i sredstava za život«, ali je on odbio. »Umrijet ću«, veli, »ali se neću prodati«.
  • Jučer su doveli iz Vrlike u Split nekoliko stotina djece, koje treba iz humanosti skloniti, jer su im četnici, a valjda i ustaše, poubijali roditelje uz pomoć i suradnju Talijana, koji se sada krabe od humanosti.

Strijeljan je u Splitu radnik Singolo.

Po noći pucaju topovima i mitraljezima čak iz Splita, sa Sustjepana i Glavičina. U koga? Gdje je neprijatelj, neka ga pokažu! Bego, 68.

4. veljače

  • U Splitu, u IV. b razredu Ženske zanatske škole, đaci su na ormaru zalijepili komunistički letak. Direktor škole je naredio obustavu nastave i pretres svih učenica, ali bez rezultata. Ni karabinjeri, koji su pozvani u pomoć, nisu pomogli da se pronađe izvršilac. Izvještaj karabinjera Split, Kronologija
  • U Splitu su učenici Srednjotehničke škole izazvali požar u prostorijama određenima za gimnastiku fašističke omladine (GIL) koju su koristili u tu svrhu i đaci ove škole. Talijanska policija je uhapsila Dragišu Ružića, Matu Novaka, Mirka Stipanovića i Antonija Rusanova, učenike te škole osumnjičene za izazivanje požara. Kronologija
  • U Split je iz Knina stiglo vlakom nekoliko stotina četnika, kako bi uveličali pogreb četničkog vojvode Birčanina. Bojeći se akcije splitskih rodoljuba, Talijani nisu dozvolili pogrebnu povorku kroz grad, pa je Birčanin gotovo krišom sahranjen u pravoslavnoj kapeli. Il popolo di Spalato, Kronologija

4./5. veljače

  • Partizani su porušili cestu Klis - Muć, kod Kočinjeg brda, zbog čega je nekoliko dana bio obustavljen promet na ovom dijelu puta. Izvještaj 6. oružničke pukovnije, Kronologija

5. veljače

  • Na sprovodu (četničkom vojvodi Birčaninu, op. p.) je osim mjesnih Srba, doseljenika i izbjeglica, sudjelovao i dosta veliki broj Hrvata Jugoslavena, koji su uvijek bili na vlasti i sada se opet nadaju vlasti.

Ne znam kako su njega doveli u vezu s ovim dalmatinskim četnicima koji od talijanske vlasti primaju potporu u oružju i novcu s dozvolom da viču »Živio kralj Petar!« i »Srpski Jadran!«, i da kolju naš narod, akoprem je Italija u ratu s kraljem Petrom. I dok oni kolju naše jadno neoboružano pučanstvo, hrvatski ustaše se skupa s njima bore protiv partizana. Tko će to shvatiti? Kažu da rade u ime kralja Petra, što bi značilo da se kralj bori protiv svoga vlastitog naroda.

I zaista, danas se može vidjeti po splitskim ulicama bradate četnike s mrtvačkom glavom i opancima, i obrijane ustaške vojnike, sve naoružane najboljim puškama. Građani se drže vrlo rezervirano. Bego, 68.

6. veljače

  • Veoma žalosno iskustvo u vezi s dalekovodom Kraljevac nalaže žurno usuglašavanje postupaka za obranu električnog dalekovoda Krka, jer na njemu treba očekivati sabotaže većih razmjera.

Iskustvo je pokazalo da represalije, na način kako su do sada primjenjivane, ili ne postižu cilj ili ga postižu kroz mržnju uz suprotan efekt.

Stoga predlažem da se za sabotaže na dalekovodima, raznim objektima i drugim uređajima poduzimaju, u cilju eksperimenata, sljedeće kaznene mjere:

– ukrcavanje stanovnika najbližih mjesta sabotaže u kamione, odnosno članova obitelji osoba koje su se odmetnule, sa svim stvarima koje mogu sa sobom ponijeti i zalihom hrane koja će biti dovoljna za petnaestak dana.

– prisilno prebacivanje ukrcanih izvan političke granice, a također izvan vanjskih zona pod našom okupacijom, uz zabranu povratka u prvobitno mjesto. Riječ je, naime, o protjerivanju prema unutrašnjosti, dalje od teritorija koje smo mi okupirali.

Prijedlog komandanta XVIII. armijskog korpusa, generala Umberta Spiga, 5./194.

7. veljače

  • U Ogorju je održana Prva konferencija AFŽ-a za srednjodalmatinsko okružje. Prema podacima s te Konferencije, stanje na terenu je sljedeće: grad Split ima pet odbora i 67 pododbora s 354 organizirane žene; sektor Muća 16 odbora i dva pododbora s 800 žena; kotar Solin 17 odbora i dva pododbora sa 798 organiziranih žena.

Na sastanku je izabran Okružni odbor AFŽ-a u sastavu: predsjednica Anka Petrić, radnica iz Splita; tajnica Mileva Benzon, intelektualka iz Vranjica; Juga Čulić, domaćica iz Splita, Neda Ozretić, radnica iz Splita; Mara Granić, domaćica iz Muć-Postinja; Marija Lujak, iz Dubrovnika; Palma Grubišić, učenica iz Solina; Marija Vukšić, domaćica iz Klisa; Marija Marušić iz Omiša, i još neke druge. Sentić-Zaknić, Zbornik br. 3,127.

  • U kratkom razdoblju, od početka rujna 1942. do početka veljače 1943., osnovano je pet dalmatinskih brigada i Mornarički odred, što su bili događaji od izuzetna značenja. Mobilizacija oko 10.000 boraca u spomenutim jedinicama bila je faktor od posebnog značenja, ne samo za daljnji uspon NOB-a u Dalmaciji, nego i znatno šire. Jelić, Zbornik br. 3, 27.
  • Nadomak Splitu, na Mosoru, na području operacija Mosorskog odreda, početkom 1943., osnovana je bolnica u bivšem planinarskom domu. Postupno su se tu koncentrirali uz bolničare i liječnici dr. Zon i dr. Vanja Tommaseo, a koncem svibnja 1943. dolazi i mr. ph. Hrvoje Tartaglia. Dr. Tommaseo je ujedno vršio dužnost sanitetskog referenta IV. operativne zone, a Tartaglia pak apotekarskog referenta.

U srpnju je okupator s velikim snagama napao Mosor da bi se dočepao bolnice, ali je ona bila na vrijeme evakuirana.

Ranjenici i dio sanitetskog materijala prebačeni su na lokaciju Grab-Podi ispod Kamešnice, no kako ni tu ranjenici nisu bili sigurni, ponovno je izvršena evakuacija, sada na Vrdovo. Tu je bolnica mogla primiti oko 30 ranjenika. Bolnica je tu ostala sve do kapitulacije Italije. Tartaglia, Zbornik br. 3, 771.

8. veljače

  • Uprava Muške realne gimnazije u Splitu odstranila je iz škole učenike Marka Kalođeru, rodom iz Blata na Korčuli i Antu Nonveillera, rođenog u Trstu, što su kao članovi komunističke omladine poticali đake te škole da 5. i 6. veljače stupe u štrajk. Iz istog razloga otpušteni su iz škole i Siniša Benzon, rodom iz Imotskog, Josip Kesić, rodom iz Kaštel Štafilića, Pero Kasandrić, rodom s Visa i Nenad Ravlić, rodom iz Splita. Svi oni prijavljeni su fašističkoj policiji radi daljnjeg postupka. Arhiv talijanski, Kronologija

9. veljače

  • Kod Segeta je grupa partizana došla do kamenoloma vlasnika firme ing. Mirka Karlovca iz Splita. S kamiona, u vlasništvu općine Split, koji se tu zatekao radi prijevoza kamena, skinuli su gume, odnijeli benzin i drugi materijal, a kamion zapalili.
  • Borci Splitskog partizanskog odreda oštetili su prugu između Solina i Kaštel Starog, zbog čega je drezina, koja je išla u izviđanje ispravnosti pruge, izbačena iz šina. Oštećenje je bilo namijenjeno vojnom vlaku kojim su trebali proći hercegovački četnici majora Baćovića, vraćajući se iz Kosova kod Knina radi angažiranja u Četvrtoj neprijateljskoj ofenzivi na Neretvi.
  • U Kaštel Starom, na bloku, talijanski vojnici uhvatili su Ivana Karanošića iz Labina, partizanskog kurira, koga su nakon saslušanja strijeljali. Izvještaj Prefekture Split, Kronologija
  • U Splitu, u dvije ulice, članovi Partije prekinuli su telefonske vojne linije. Izvještaj karabinjera Split, Kronologija
  • Talijanska vlada imenovala je za novog guvernera Dalmacije Francesca Giunta, advokata iz Firence, umjesto dosadašnjeg guvernera Bastianinija, koji je dobio položaj ministra u talijanskoj vladi (umjesto Ciana). Gizdić, 1943., 96.

11. veljače

  • U Splitu, na Trgu Peristil, omladinac Ante Čerina teško je ranio iz pištolja vicefederala (zamjenik pokrajinskog fašističkog funkcionera) Giovannija Sava, a zatim i dva vojnika iz divizije Messina, koji su ga pokušali uhvatiti. Ranjen od karabinjera, Čerina je ipak uhvaćen, a vicefederal Savo je 18. ožujka podlegao ranama. Talijani su na dan atentata uhapsili 15 žena, rođaka i poznanika Čerine, i kao taoce ih uputili u koncentracioni logor na otoku Molatu. Talijanski arhiv, Kronologija

12. veljače

  • Na cesti Split - Sinj, kod mjesta Križine, partizani s Mosora sačekali su u zasjedi vojni automobil i zarobili jednog domobranskog podoficira. Izvještaj 6. oružničke pukovnije, Kronologija
Mosorski bataljon u Sitnu Gornjem pred školskom zgradom

Bataljon nad Splitom. Mosorski bataljon u Sitnu Gornjem pred školskom zgradom

12./13. veljače

  • Željezničku prugu Split - Sinj, u dužini od 40 metara, kod mjesta zvanog Prosik porušili su partizani. Izvještaj 6. oružničke pukovnije, Kronologija

13. veljače

  • Današnji Il Popolo di Spalato donosi napis pod naslovom »Riječ partizanima« u kome se, pored ostalog, kaže: »… Riječ se ne upućuje onoj vrsti partizana koja predstavlja primitivnu i neuku stoku … već onim uvjerenim partizanima koji su opsjednuti u dobroj vjeri. Njih ima i u imućnim klasama, a naročito u intelektualnom ambijentu grada … Partizanska gerila je glupost, ona ne predstavlja neki faktor koji odlučuje o ratnom konfliktu … Ima u Europi, uistinu, mnogo zemalja koje su okupirane već od početka rata. Sada je okupirana cijela Europa: Francuska, Belgija, Holandija, Danska, Poljska, Čehoslovačka, Rusija, baltičke države. Ove zemlje su ne samo okupirane nego su okupirane od svog neprijatelja (osovinskih trupa), pa ipak ni u jednoj od tih zemalja (osim ponekih, rijetkih i beznačajnih pokušaja) ne pustoše partizanske borbe … Jedino na teritoriju bivše Jugoslavije u čitavoj Europi u ovome se pravi izuzetak, razlikujući se od svih drugih nacija … Svi koji u dobroj volji vojuju u partizanskim redovima … imali bi dužnost da mirno i čestito surađuju s okupatorskim trupama – talijanskim, njemačkim i hrvatskim – da bi zajednički pokušali ublažiti štete od ovog dugog ratovanja…« Il popolo di Spalato

14. veljače

  • Iz Mosorskog partizanskog bataljona izdvojen je jedan broj boraca i formirane su Mosorska i Mućka partizanska četa, a ostatak je otišao u sastav novoformirane Pete dalmatinske brigade za formiranje njenog 4. bataljona. Kronologija
  • Uspostavljanjem 9. dalmatinske divizije rasformiran je Štab IV. operativne zone, a umjesto njega je oformljen Štab grupe partizanskih odreda srednje Dalmacije, na čijem su čelu bili komandant Maks Baće-Milić i komesar Vlado Bagat.
Uži dio štaba IX. dalmatinske divizije. Zdesna: Vicko Krstulović, komandant, Ljubiša Urošević, pomoćnik načelnika štaba divizije i Ivica Kukoč (sjedi), politički komesar divizije, na području Imotskog u veljači 1943

Štab Devete dalmatinske. Uži dio štaba IX. dalmatinske divizije. Zdesna: Vicko Krstulović, komandant, Ljubiša Urošević, pomoćnik načelnika štaba divizije i Ivica Kukoč (sjedi), politički komesar divizije, na području Imotskog u veljači 1943

Dolazak novih boraca rezultirao je time da se sredinom mjeseca ožujka u Sitnu Gornjem, ispred školske zgrade, izvrši postrojavanje i raspored boraca po jedinicama. Određen je starješinski sastav i oformljen je Mosorski partizanski bataljon, koji je u svom sastavu imao tri formacijske čete. Za komandanta je postavljen Dane Marušić, a za političkog komesara je određen Jozo Pešić. Velić i dr., 134.

  • Počeli smo dobivati odgovore na poziv koji smo uputili prije četiri dana prvacima bivšeg HSS-a iz okolice Klisa, Kaštela i Trogira, da dođu na oslobođeni teritorij. Bivši oblasni zastupnik HSS-a Stipe Glavina iz Klisa izgovara se poodmaklim godinama i bolešću. U svom odgovoru, pored ostalog, piše:

»Prekidom bivše države Jugoslavije prekinuo sam sve stranačke borbe i prionuo sam jedino uz oslobodilačku misao, a to je ujedinjenje svih Slavena u jednu veliku oslobodilačku uniju, koja ima isti cilj: osloboditi Hrvate-Slavene od tuđinskog jarma. Do danas, a i danas, nemam nikakve veze s bivšim HSS-om, utoliko više što je poprimio tuđinski naziv - misao. Živim u kraju gdje su 99 do 100% žitelja pristaše Narodnooslobodilačkog pokreta, i kao takav ne mogu biti drugo nego za njega…«.

Antiša Mijić, također iz Klisa, bivši zamjenik narodnog poslanika HSS-a, također bolešću opravdava svoj nedolazak na oslobođeni teritorij i zaklinje se da nije na protivničkoj strani.

S. Glavina je sve do oslobođenja zemlje surađivao i pomagao NOP, a A. Mijića s većom grupom drugova strijeljali su Nijemci na splitskom groblju nakon kapitulacije Italije. Gizdić, 1943., 114., 115.

  • Avionom je došao iz Milana glasoviti profesor kirurg, pregledao je Sava i izjavio da mu nema spasa, da je neizbježna smrt. Kisić

15. veljače

  • Ovih dana nekoliko je interniraca pušteno s Lipara i vratilo se u Split. Među njima je i dr. Ljubo Leontić. Kisić
  • U sedmom broju Našeg izvještaja, koji je izišao ovih dana u Livnu, objavljen je napis o raspadu Građanskog bloka u Splitu. Autor članka na pune tri stranice lista analizira političku situaciju u Splitu, objašnjava uzroke i ciljeve formiranja Građanskog bloka, kao i razloge njegova brzog rasula. U napisu stoji: »… Tokom studenoga i prosinca 1942. g. neki političari iz vodstva HSS-a, SDS-a (Samostalna demokratska stranka) i JNS-a (Jugoslavenska nacionalna stranka) pokušali su ostvariti takozvani Građanski blok. Ovaj pokušaj uspostavljanja antinarodnog jedinstva pod novom firmom propao je kao i svi ostali, i on spada u prošlost. Savez četnika, velikosrpskih elemenata i reakcionarnog vodstva HSS-a i SDS-a u Splitu vjeran je odraz sramnog saveza ostvarenog u izbjegličkoj vladi«. Gizdić, 1943., 121.

16. veljače

  • Đađa[6] iz Splita javlja da su omladinci koji su izbjegli iz Splita u Solin provaljeni, te da se zbog toga ne vraćaju u Split. Najbolje je da u Solinu ostanu izvjesno vrijeme, dok se ne sredi stanje u omladinskim organizacijama u Splitu, koje su znatno oslabljene posljednjim hapšenjima i provalama.

Đađa nam je poslao i pisamce koje je MK dobio od drugova iz zatvora. Oni javljaju da je provala zaustavljena zahvaljujući herojskom držanju nekolicine skojevaca prilikom mučenja. Gizdić, 1953., 122.

18. veljače

  • Iz Splita, od 8. do 18. veljače, prema evidenciji karabinjera, otišlo je u partizane još pet mladića. Izvještaj karabinjera Split, Kronologija

20. veljače

  • U Solinu, iz kuće trgovca Ante Bobana, gdje se nalazilo skladište različitog materijala sekcije za izgradnju nove ceste Solin - Klis, namještenici te sekcije Ljubo Krstulović i Ernest Baranović, članovi Partije, odnijeli su i kamionom prebacili na oslobođen teritorij sav vrjedniji materijal: naftu, benzin i industrijsko ulje. Gizdić, Kronologija
  • Narodnooslobodilački fond (NOF) u Splitu sakupi mjesečno u novcu oko 35.000, a u robi 170.000 lira. Prinosi za NO fond u posljednje su se vrijeme smanjili, kao što se i predviđalo, s obzirom na to da su sve tvornice zatvorene i gotovo potpuno prestale s radom, i što je velik dio ljudi otišao u partizane. Pa i pored svega toga, prinosi za NO fond sada su veći nego što su bili prošle zime. Zajam narodnog oslobođenja je u toku. NOO Splita dostavio je od zajma 20.000 lira.
  • U NOV je u proteklom periodu otišlo 75% svih pozvanih s područja srednje Dalmacije. Gizdić, 1943., 131.
  • Iz Splita upućeno je brodom »Ston« za Zadar 128 mladića sa teritorije Kaštela, koji su odbili odazvati se proglasu Komande splitskog područja od 1. veljače za mobilizaciju u partizanske jedinice. Talijani su ih prihvatili i obećali im zaposlenje u Zadru. 26. veljače stigla je još jedna grupa od 37 mladića. Talijani su ih pokušali zaposliti na izgradnji bunkera za potrebe divizije »Zara« u Zadru. Devetorica mladića iz Kaštel Lukšića je to odbila i odmah su bili internirani u koncentracioni logor na otoku Molatu. Izvještaj Prefekture Split, Kronologija

22. veljače

  • Došli su članovi Tribunale speciale per la Dalmazia iz Kotora i počelo je suđenje ovdašnjim osuđenicima. Kisić

23. veljače

  • Oko ponoći čula se pucnjava sa strane Kaštela. Pucano je iz topova na vatre na Kozjaku, koje su bile zapaljene povodom proslave 25. godišnjice Crvene vojske. Gorjele su vatre i na Braču. Kisić

24. veljače

  • Duž željezničke pruge Split - Perković, borci Šibenske čete i Trogirskog voda oborili su 34 stupa telefonsko-telegrafske linije. Izvještaj Prefekture Split, Kronologija

26. veljače

  • Iz pouzdanog izvora se saznaje da su se ustanici raspoređeni u Žrnovnici prebacili u pravcu Bosne, nakon što su u ovom rajonu mobilizirali sve muškarce od 17 do 40 godina starosti. Sličnu mobilizaciju sproveli su i u selima: Podstrana, Poljica, Kučine i Mravince…
  • Ima osnova vjerovanju da je među splitskim mladićima podijeljeno oko 1200 regrutnih poziva i da su se mnogi od njih odazvali… Izvještaj Komande karabinjera od 26. veljače 1943., 5./221.
  • Dok zasjeda ratni sud u Splitu i donosi nesmiljene presude, mjesna novina Il Popolo di Spalato ovako sugerira ratnim sucima da budu što stroži u suđenju:

»Treba udariti neprijatelja posvuda i na svaki način, ignorirajući bilo koju normu međunarodnog prava, kako bi se efikasnije pogodilo neprijatelja, koji se tome ne nada. To je nesmiljeni rat, totalni rat…« Bego, 82.

27. veljače

  • Iz rajona Knina prebacilo se vlakom preko Splita do Dicma oko 2800 hercegovačkih četnika, pod komandom majora Baćovića. Oni su, početkom ožujka, pod zaštitom talijanske avijacije nastavili pokret preko Trilja, Zadvarja i Imotskog ka Neretvi, pljačkajući i ubijajući stanovništvo i paleći njihove domove. Kronologija
  • Iz Splita i Kaštel Gomilice, od 18. do 27. veljače, prema evidenciji karabinjera, otišlo je u partizane još 23 mladića i jedna djevojka. Izvještaj karabinjera Split, Kronologija

28. veljače

  • Po gradu se viđa poneki četnik. Pričaju da će se ovdje sakupiti a onda krenuti do Sinja i Imotskog da zajedno s Talijanima, hrvatskim domobranima i ustašama očiste ta dva okružja od partizana.

Ima ih koji vele da je kroz Split prešlo zadnjih dana do 5000 četnika (navodno se nalaze u Kopilici), a da ih se u Dicmu nalazi 1700.

Također se po gradu vidi po koji njemački oficir i vojnik. Navodno ih poprilično ima u Kopilici, a za njihove uredovne svrhe određen je jedan kat bivšeg hotela Park na Bačvicama. Neki tvrde da će ovi Nijemci skupa s Talijanima, četnicima i hrvatskom vojskom poduzeti ozbiljne korake protiv partizana u Dalmaciji (Split je ustvari bio okupljalište Nijemaca, Talijana, četnika i ustaša za operaciju Weiss, tzv. četvrtu neprijateljsku ofenzivu, u povijesti partizanskog rata poznatu kao bitka na Neretvi, op.p.)

  • Sutra ili prekosutra prestaje uredovati Tribunale speciale , a odavde ide u Zadar, gdje će se suditi splitskim jače kompromitiranim komunistima, koji su već odvedeni tamo. Kisić

ATENTAT NA PERISTILU: SMRT ZA FAŠISTIČKOG UBOJICU SAVA

Dana 11. veljače fašisti su u Splitu još jednom ujedeni za srce. Ovog puta došao je red na njihova vicefederala Doima Sava, koji je izdavao naloge za hapšenja, mučenja i ubijanja. Platio je glavom ubojica druga Ivana Lučića-Lavčevića. Mada se Savo uvijek kretao samo u strogom centru grada, jer je znao da na nj vreba ruka pravde, ipak nije uspio izbjeći zasluženu kaznu. Danas u 14 sati, na Peristilu, kod zvonika gradske katedrale, iako je bio okružen svojom fašističkom pratnjom, teško ga je ranio 17-godišnji omladinac i skojevac Ante Čerina s nekoliko revolverskih metaka. Čuvši revolversku vatru, svi fašisti koji su se zatekli u blizini ustremili su se na mladog Čerinu. Fašistima je pošlo za rukom da ga uhvate tek kad mu je ponestalo metaka, dok je bježao kroz grad. Savo je ubrzo prenesen u vojnu bolnicu, ali ona mu, kako izgleda, nije potrebna, jer je zadobio takve rane koje sigurno neće moći preboljeti. Čerinu su odveli u zatvor i odmah ga podvrgli mučenjima.

Sedamnaestogodišnji Čerina opalio je na Sava četiri metka, u trenutku kada je Savo izišao iz brijačnice na Peristilu. Kad je Savo pao, on je pokušao bježati Ulicom sv. Ivana prema Krešimirovoj. Kod današnje prodavaonice Borova, tada Bate, zaustavila ga je i uhapsila grupa talijanskih vojnika. Prilikom bježanja on je jednog vojnika ubio, a drugog ranio.

Pošto je izvršio akciju, Čerina se nije pridržavao dogovorenog plana. Bilo je, naime, dogovoreno da poslije akcije uđe u hodnik jedne obližnje kuće, pa da se preko krovova drugih kuća prebaci u drugi kraj grada i tako zametne svaki trag.

Svi pokušaji Talijana da spase Sava[7] ostali su uzaludni. Ni liječnik specijalist iz Milana, koji je hitno dovezen avionom, nije mu mogao pomoći. Savo je nakon 36 dana podlegao ranama. Dvojica fašista koji su s njim ranjeni također su umrli Zbog atentata na Sava bilo je uhapšeno 14 omladinaca i mnogo članova Čerinine rodbine. Poslije Savine smrti Talijani su Čerinu i omladinca Dolcija odveli iz zatvora i strijeljali na groblju, a dvojicu omladinaca ubili su na ulici. Nakon akcije na Sava, karabinjerski narednik De Luci, koji je sudjelovao u ubojstvu I. Lučića-Lavčevića, da bi izbjegao osveti tražio je da bude premješten na Hvar. Tamo su ga dva borca Hvarske partizanske čete usred grada likvidirala.

Gizdić, 1943., 102.

PARTIZANSKA MORNARICA – IZ NIČEGA!

Bakar je bio brod obalne plovidbe sa 346 brt. Prilikom kapitulacije Italije ušao je u sastav NOVJ. Naoružan topovima, krajem rujna 1943. učestovao je u bombardiranju neprijateljskih objekata u omiškoj luci. Otplovio je sa Hvara s grupom teških ranjenika NOVJ, talijanskim vojnicima povratnicima, zbijegom i dva oficira koji su trebali uspostaviti kontakt sa savezničkim komandama u Italiji. Bio je prvi brod koji je pod jugoslavenskom zastavom sa zvijezdom petokrakom koji je uplovio u strane vode (3. listopada u talijansku luku Bari). Neko vrijeme je služio kao brod-baza, sjedište Delegacije NOV i POJ. Održavao je vezu između Visa i drugih djelova slobodne teritorije na obali i otocima s lukama u južnoj Italiji, prevozeći jedinice, zbjeg i ranjenike, te materijalnu pomoć za NOV i POJ. Brod je 1964. godine dobio Orden narodnog oslobođenja. Sačuvan je u Hrvatskom pomorskom muzeju u Splitu (na slici)

Brod s odličjem. Bakar je bio brod obalne plovidbe sa 346 brt. Prilikom kapitulacije Italije ušao je u sastav NOVJ. Naoružan topovima, krajem rujna 1943. učestovao je u bombardiranju neprijateljskih objekata u omiškoj luci. Otplovio je sa Hvara s grupom teških ranjenika NOVJ, talijanskim vojnicima povratnicima, zbijegom i dva oficira koji su trebali uspostaviti kontakt sa savezničkim komandama u Italiji. Bio je prvi brod koji je pod jugoslavenskom zastavom sa zvijezdom petokrakom koji je uplovio u strane vode (3. listopada u talijansku luku Bari). Neko vrijeme je služio kao brod-baza, sjedište Delegacije NOV i POJ. Održavao je vezu između Visa i drugih djelova slobodne teritorije na obali i otocima s lukama u južnoj Italiji, prevozeći jedinice, zbjeg i ranjenike, te materijalnu pomoć za NOV i POJ. Brod je 1964. godine dobio Orden narodnog oslobođenja. Sačuvan je u Hrvatskom pomorskom muzeju u Splitu (na slici)

Prva zastava partizanske mornarice s početka 1943.

Titovi mornari. Prva zastava partizanske mornarice s početka 1943.

U prosincu 1942. formira se na području makarskog kotara prva mornarička partizanska jedinica Jugoslavije. Iz Makarske je potkraj studenoga otišao u partizane Velimir Škorpik, poručnik korvete mornarice NDH, još s dva podoficira. Po odluci Tita, formirana je 18. prosinca 1942. pri Štabu IV. operativne zone (OZ) sekcija za ratnu mornaricu, 28. prosinca formiran je Mornarički vod, a 23. siječnja 1943. i Mornarički odred (tri čete sa 180 boraca-mornara). Partizanska borba na moru u to vrijeme poprima sve šire razmjere. Između Podgore i Makarske Mornarički vod je napao i zaplijenio 31. prosinca 1942., naočigled talijanske torpiljarke, šest brodova s različitim teretom i hranom. Koliko su straha zadale ove akcije talijanskom okupatoru vidi se i po tome što 5. siječnja 1943. naređuje svojim pomorskim jedinicama da moraju ploviti u konvojima sastavljenim od najmanje četiri broda i s naoružanom pratnjom.

Da bi se sjedinile sve mornaričke jedinice koje su se formirale po kapitulaciji Italije, odlukom VŠ-a od 18. listopada u Hvaru je 26. listopada osnovan Štab Mornarice NOVJ. Taj štab je u operativnom pogledu jedno kraće vrijeme bio pod komandom Štaba Osmog korpusa. Mornarica NOV tada ima 11 parobroda, oko 250 jedrenjaka i leuta, 15 naoružanih brodova, oko 40 patrolnih čamaca i oko 2700 boraca. Do kraja 1943. Mornarica NOVJ, još uvijek pod Štabom Osmog korpusa, imala je 5084 boraca, te je izvršila 19 akcija na njemačko-ustaške brodove. Veliki je trud uložila pri prebacivanju naših vojnih jedinica, otpremi ranjenika, a zatim i zbjega u Italiju. Bakar je prvi brod koji 1. listopada polazi s ranjenicima u Bari pod jugoslavenskom zastavom s petokrakom zvijezdom. Od saveznika smo tada dobili nekoliko brodova predratne jugoslavenske trgovačke mornarice.

Prvu akciju na moru izvela je Mornarica NOVJ zajedno sa savezničkom engleskom mornaricom noću 18./19. prosinca 1943. kod Dugog Rata.

Drago Gizdić, Dalmacija 1941. – 1945.. i Nikola Anić, Povijest Osmog korpusa, str. 55.

Partizan, drugi naoružani brod partizanske mornarice u Podgori na početku 1943.

Partizanska mornarica. Partizan, drugi naoružani brod partizanske mornarice u Podgori na početku 1943.

PODGORSKI MORNARI

Zaplovili su,
da se ne vrate,
da se ne vrate
nikada

Zaplovili su u zoru
dublju
od svih mora,
višu
od svih vrhova..

Zaplovili su u zoru
svoju i našu,
u zoru slobode.

Čuo se glas
kormilara
u mraku:

- Naprijed, drugovi!

Savijeni nad veslima
zaplovili su pjesmom,
svjetliji od svjetionika.

I čuo se glas
u mraku :

- Naprijed!

Zaplovili su u zoru
svoju i našu
u zoru slobode.

Jure Kaštelan

Slobodna Dalmacija, 22. prosinca 1981.

Grupa boraca Prvog mornaričkog odreda u Podgori. U sredini, s posebnom kapom, Velimir Škorpik, šef sekcije za mornaricu pri Štabu IV operativne zone

Prvi partizanski mornari (1). Grupa boraca Prvog mornaričkog odreda u Podgori. U sredini, s posebnom kapom, Velimir Škorpik, šef sekcije za mornaricu pri Štabu IV operativne zone

Prvi partizanski mornarički vod u Podgori

Prvi partizanski mornari (2). Prvi partizanski mornarički vod u Podgori

SOLIN: 98-POSTOTNI ODAZIV U PARTIZANE

Narodnooslobodilački odbor Solina je u toku veljače 1943. pristupio mobilizaciji putem poziva. Njemu se odazvalo 98% pozvanih i odmah stupilo u partizanske redove.

Bodrožić, Zbornik, 1981.

SOLINSKE KARAVANE

Najveći podvig solinskih žena za vrijeme NOR-a nesumnjivo je održavanje karavana preko planine Kozjak, koje su organizirane već 1941. godine, odmah nakon formiranja Prvog solinskog partizanskog odreda, odnosno odlaska istaknutih Solinjana u ilegalnost. Žene im tada donose u logor na planini hranu, municiju, poruke i slično. U početku u karavani je sudjelovalo dvadesetak žena koje su posjećivale logor naizmjenično po danu. Kasnije se išlo samo noću, i to uz najveći oprez, a u proljeće 1943., kada su se neke partizanske jedinice povukle u zagorski predjel srednje Dalmacije, u koloni je sudjelovalo prema potrebi i do stotinu žena.

To su bili iznadčovječanski napori žena sudionica karavane koje su umorne, gladne i bose, po zimi, kiši, snijegu i vijavici s teretom od 20 do 30 kilograma svakoj na leđima noću po kamenjaru i bespuću prelazile preko planine do sela Blaca, Korušca, ponekad i Brštanova. Išlo bi se uvečer, kako bi se do svanuća žene mogle vratiti u zaseoke. Često su padale pod teretom, ali nikada nisu posustale. »Noge su nam krvarile«, pričaju, »jer smo na vrhu planine prolazile između dva neprijateljska bunkera, pa bismo morale izuti krpaše. Mnoge tada nismo ni imale cipela«.

S. Franičević, Poruka borca, ožujak 1973.

Solinske karavane (detalj freske)

Vjekoslav Parač: Solinske karavane (detalj freske)

ZAJAM NARODNOG OSLOBOĐENJA

Da bi NOP došao do što većih količina novca, NOO Splita, na inicijativu NO fonda, zapravo njegovog rukovodioca Ante Donatova-Petra, koncem 1942. raspisuje Zajam narodnog oslobođenja. U tu svrhu NOO štampa privremene obveznice za upis tog zajma. Prvi put štampa se 3000 komada u serijama s vrijednošću od 50, 100, 500 i 1000 lira. Dvije stotine obveznica štampano je bez broja, one su bile namijenjene upisivanju većih svota zajma, koje su uglavnom upisivali trgovci. Drugi put (u ljeto 1943.) štampa se 24.000 komada obveznica, koje su bile namijenjene većim dijelom NOO-ima izvan Splita. Štampanje privremenih obveznica Zajma narodnog oslobođenja provela su braća Frane i Tone Katović, braća Dolenec, Blaž Prnjak, Vinko Listeš, Ante Koceić stariji. Neki od njih su radili u štampariji na Narodnom trgu (gdje se prije štampao dnevnik Novo doba, a u to vrijeme razne tiskanice), a drugi u Hidrografskom institutu. Štampanje obveznica izvršeno je ručno u štampariji na Narodnom trgu izvan radnog vremena. Do ključa od štamparije drugovi su dolazili preko Bosiljke Barišić (kćerke Mate Barišića koji je rukovodio štamparijom). Obveznice u količini od 24.000 komada štampane su izravno na traženje Ive Randića-Nikole.

Cijelom akcijom oko štampanja i realizacije obveznica Zajma narodnog oslobođenja rukovodio je sekretar MK Splita Ivo Randić-Nikola preko rukovodioca NO fonda Ante Donatova-Petra.

Gizdić, 1943., 138., 139.

TU NEGDJE JE MOJ GROB…

Dan je 28. veljače 1943. Snijeg smrznut škripi pod nogama. A moji opanci mokri, noge pomodrile od leda. Već danima nismo vidili sunce. Ko će dat sunce na Makljenu? To ti je u đavlijoj materi, istočno od Bugojna i zapadno od Prozora, a najbliža varošica Gornji Vakuf se zove. Nikad čuo prije nisam da i postoji. Da mi komandir reče da iđen doma, ne znan kuda bi krenuo… Evo doma, Jakice moja?! Tko zna oću li bit takve sriće da vidin plod naše ljubavi kojeg si nosila u utrobi svojoj. Ako si rodila sina, zna se, Zdravko nek mu je ime, ako je ćer ti odluči, al isto može Zdravka. Nu, tako smo se dogovorili kad smo se rastali. Sićaš se? Ja se sićan, i te kako sićan i još ti vidin suze u očima…

Oprosti, Jakice moja, jučer san pisa ovo pismo, pa su naredili pokret i mora san prekinut. Neprijatelj dovukao nove snage. Pritisak je sve jači. Tuku nas i topovi i avioni, i ustaše i Nijemci i Talijani i četnici i domobrani, i svaka guba protiv nas. Dole u dolini je selo Trlica, vidi se dim, izvlači se iz potleušica, a mi ovdi na ovin serpentinama rušimo cestu, pušemo u prste, al džabe, zima je… Moramo porušit da tenkovi ne prođu i ugroze naše ranjenike. Ako ovo uspijemo, idemo u dolinu Neretve, kažu tamo je toplije i nađe se hrane.

Evo opet moram prekinuti ovo pismo. A i što da ti pišem kad ga neću poslat, kad ga nećeš primit. Al čini mi se ovako lakše. Zadovoljniji sam, kuntentan – kako bi rekla tvoja mater Mare Tokićuša.

Njemačka grupa Vogel, pješadija i tenkovi, topovi i ustaše »žuti« i »crni«, probili se preko mosta Karamustafić i krenuli baš uz serpentine ka selu Trlici. E nećete, kurbini sinovi, dokle je puška u ruci, meni, Špiru, sinu Martina Markovine, nećete naprijed ni pedalj, jer tamo su naši ranjenici, tifusari, zbjeg, nejač… Samo preko mene mrtva, razumijete li gadovi, krvožedni zlotvori…!

Jakice moja, kad završi ovaj rat dođi i ti i moj sin ili kćer, moj Zdravko ili Zdravka, svejedno, potražite kotu 803, selo Trlice, velike serpentine istočno od Gornjeg Vakufa. E, tu negdje je moj grob! Smrt fašizmu i sloboda narodu, svih vas pozdravlja i voli vaš Špiro Markovina, komandir voda u Prvom bataljonu Prve dalmatinske brigade.

Ivan Javorčić, Žrnovnica od davnina do danas, Split, 1989., 395., 396.

BUDNA STRAŽA

Split redovito čuva više od 20.000, a često i 40.000 talijanskih vojnika. Ovdje im je neko sabiralište i tranzitna stanica. Ako tome dodamo na tisuće questurina, karabinjera, fašista i milicionara, te izvršitelje Ovre,[8] kao i javne i tajne detektive, proizlazi da na svakog mirnog, nenaoružanog splitskog stanovnika dolazi po jedan do zuba naoružan Talijan. To nam izgleda nevjerojatno, jer kada bi tako Nijemci čuvali sve krajeve okupirane Europe, trebalo bi im u tu svrhu pola milijarde vojnika.

Bego, 73.

TALIJANSKA SUĐENJA U SPLITU

Specijalni sud za Dalmaciju kroz cijelu 1942. g. nastavlja suđenje rodoljubima iz cijele Dalmacije, u dva svoja sjedišta – Zadru i Šibeniku.

U veljači 1943. taj specijalni sud dolazi prvi put u Split. Od tada se nastavljaju njegova periodična suđenja u Splitu. U ožujku i lipnju u Split je dolazio još dva puta, da bi u srpnju definitivno preselio u Split.

Način vođenja rasprave bio je takav da se htjelo prividno sudu pružiti pravnu sigurnost na procesu, naročito u pogledu obrane optuženih i javnosti suđenja. Rasprave su se održavale u velikim dvoranama i bio je dozvoljen pristup publici. Svaki je osuđenik morao imati branitelja, makar postavljenog po službenoj dužnosti. Branitelji su mogli postavljati pitanja i davati prijedloge, a u pogledu obrane nisu bili vremenski ograničeni. Međutim, u praksi se postupak vodio jednostrano i po unaprijed utvrđenom planu. Ispitivanje optuženih bilo je najkraće moguće.

Njihova obrana da su im dana priznanja iznuđena pod najstrašnijim mukama ili podmetnuta, bila su otklanjana pozivom na iskaze policijskih komesara i agenata koji bi, naravno, izjavljivali da optužene nitko nije tukao, makar su baš oni bili uzročnici rana i njihovih još vidljivih tragova na žrtvama.

Raspravama je predsjedavao predsjednik suda Ernesto Nobile (plemeniti) Maggiore Vergani, a u veljači 1943. njegov zamjenik console generale Massimo De Castiglione, crnokošuljaš.

Posebno poglavlje bili su državni tužitelji. Među njima se isticao major Villaci. On je naročito drsko, najpogrdnijim riječima, vrijeđao narodnu čast optuženih nazivajući naš narod bagrom, razbojnicima koje treba istrijebiti. On si je dozvoljavao sve. Sud je bez pogovora prihvaćao njegove prijedloge o kaznama. Samodopadno je sebe nazivao – državni tužilac krvnik (Il procuratore carnefice).

Marko Andrijić, Fašistički zatvori u Splitu, Split, lipanj 1990., neobjavljeno, 30., 31.

SPLIT - GRAD PROSJAKA

U zadnje doba viđa se po gradu mnogo siromaha sa sela, uglavnom sitne djece »kojima je sve popaljeno i izgubili su roditelje.« To je sada parola. Na pitanje odakle su, uvijek se spominju sela gdje su spaljene kuće… Ima ih koji, uzevši pilu, sjekiru ili motiku – mlađarija od 20 godina – traže rada, a usput kad toga nema – milostinju, a znade po gdjekoji i štogod ukrasti. Ima ih i po gradu, na onim mjestima gdje je najprometnije, prose: »Smilujte se dobri ljudi sirotinji, dva dana se nismo okusili…« Jedna je mala bez ruku, pa dječak s grbom na prsima, mladić s nakaznim nogama…

Jedan postariji, bivši radnik, poduprt štapom puši i govori: »Bog vam da, gospodari moji, ako možete….« Na obali i na trgu po cijeli dan pojavljuju se sitna splitska odrpana djeca, većinom ženska, gdje prose, a često se pojavljuje i jedna seljanka bez ruke, druga s novorođenčetom u naručju, starija s djetetom od dvije-tri godine, a neke opet s dvoje sitne djece.

Kroz kuće, nadasve one koje su udaljenije od centra, prolazi skoro cijela procesija, i to obično u ranije podnevne sate, većinom seljački momci, koji redovito za hranu opsjedaju vojničke kuhinje i Cucina economica. Od isprošenog novca kupuju, kad ima za prodaju, suhih smokava, naranača, pečenih kestenja a i po koje slatko…

Osim ovih ima i tzv. »liričara«, naime onih koji pitaju lire. Idu ulicama tiho, nastojeći da što manje upadaju u oči i tihim, skoro tajanstvenim glasom, kobajagi slučajno prolazeći uz dotičnu osobu, prošapću: »Molim vas, imate li jednu liru?« U tome vodi jedan s ličkim brcima. Za njim ne zaostaje »čovjek od gume«, tako ga zovu jer stalno nosi gumene kaljače. On je našao novu metodu, umjesto da svoje stalne žrtve smeta više puta tjedno, on je to uredio da pobire milodare mjesečno, koji variraju do 5 lira unaprijed.

Ima i postarijih žena koje po kućama prose. Jednoj je bolest u kući, drugoj je netko preminuo, treća sama boluje…

Kisić, Ljetopis grada Splita, 1943.

Slavica (1947.), prvi igrani film nove Jugoslavije, donio je priču iz ambijenta partizanske mornarice. Film je bio proizvod partizanske dalmatinske intelektualne jezgre: režirao ga je Hvaranin Vjekoslav Afrić a glazbu je napisao splitski skladatelj Silvije Bombardelli

Slavica. Slavica (1947.), prvi igrani film nove Jugoslavije, donio je priču iz ambijenta partizanske mornarice. Film je bio proizvod partizanske dalmatinske intelektualne jezgre: režirao ga je Hvaranin Vjekoslav Afrić a glazbu je napisao splitski skladatelj Silvije Bombardelli

Vojnici Crvene armije u bici za Staljingrad

O njima je ovisila sudbina svijeta. Vojnici Crvene armije u bici za Staljingrad

Iz Ratne Kronologije–VELJAČA 1943: POSLIJE ŠESTOMJESEČNIH BORBI PROTIV JEDINICA CRVENE ARMIJE KOD STALJINGRADA KAPITULIRALA NJEMAČKA ARMIJA – POVODOM ČETVRTE NEPRIJATELJSKE OFENZIVE IZVRŠNI ODBOR AVNOJ-a UPUTIO PROGLAS NARODIMA JUGOSLAVIJE U KOME IH POZIVA NA SVEOPĆU BORBU PROTIV OKUPATORA I NJEGOVIH SLUGU

OŽUJAK

Iz Splita i Kaštela zadnjih dana otišlo u partizane još 48 osoba, od čega deset žena – Osnovan Splitski partizanski odred od 400 boraca – Njemačke, talijanske, četničke i ustaške jedinice zajedno protiv partizana – Talijansko-ustaške operacije protiv Splitskog partizanskog odreda i stanovništva u Zagori – Teror, pljačke i paleži – »Da bi se održali na životu, ljudi prodaju sve što mogu« – Ponovno zasjeda Tribunale speciale – Il popolo di Spalato: Egzekucije su jedini odnos s onima koji su protiv Italije –
Tri napada Mosorskog partizanskog bataljona – Pjegavi tifus u splitskim zatvorima – Neuspjelo novačenje za ustaško domobransku vojsku u Omišu i okolici

2. ožujka

  • U NDH je proglašena mobilizacija za totalni rat od 15. do 70. godine života.
  • Čuje se skoro svake noći ovih zadnjih dana topovska paljba iz pravca Kaštela. Kisić

3. ožujka

  • Prema izvještaju organizacije AFŽ-a u Splitu, u prošlom mjesecu djelovalo je pet rajonskih odbora (Varoš, Lučac, Dobri, Grad i Odbor intelektualki) s ukupno 20 odbornica i 354 aktivistkinje. Socijalni sastav im je sljedeći: 52 radnice, 252 domaćice i 70 intelektualki, a nacionalni sastav aktivistica je 335 Hrvatica, pet Srpkinja i 14 Židovki. Gizdić, 1943., 159.

4. ožujka

  • U Il popolo di Spalato (Gradskoj kronici) dani su izvodi iz presuda Ratnog vojnog suda višeg zapovjedništva Oružanih snaga Slovenia-Dalmazia, odsjek Sebenico:

– 30. studenoga 1942. dignuta je optužnica protiv trideset Kaštelana, koji su 7. studenoga 1942. na teritoriju splitskih Kaštela sudjelovali u oružanoj bandi koju je sakupio i vodio Dragan Britvić s ciljem da napadnu talijanske trupe, te što su napali 27. siječnja navečer 1942. u Kambelovcu jednu patrolu talijanskih vojnika u službi na željezničkoj pruzi, otvorivši na njih paljbu.

23 ih je osuđeno na kaznu doživotne robije, četvorica na 24 godine robije, a trojica su oslobođena.

– 13. veljače 1942. dignuta je optužnica protiv dvojice iz Klisa, te po jednog iz Sv. Kaje, Mravinaca i Solina, što su nedozvoljeno držali oružje i što su od siječnja do kolovoza 1942., kad su bili uhapšeni kao elementi oružanih banda, u zoni Solin-Klis-Sinj, vršili razna djela na štetu talijanske vojske, a onaj iz Solina je kao informator i pomagač komunista-rebela u zoni Solin-Klis-Sinj sudjelovao u neprijateljskim djelima, koja su počinjena na štetu talijanske vojske koja djeluje u toj zoni.

Osuđeni su Špiro Kajo Jaman, pok. Špira iz Klisa, i Mirko Brašković Lovrin iz Sv. Kaje na kaznu smrti strijeljanjem, jedan na doživotnu robiju, jedan na 20 godina, a jedan na 12 godina zatvora. Kisić

5. ožujka

  • Kod Rudina, blizu Kaštel Novog, talijanska patrola ubila je partizana Antu Lazića iz Kaštel Starog. Izvještaj Prefekture Split, Kronologija
  • Ništa zato ako ne možemo poći niti na šetnju do Marjana, ako nam za izlet do Solina treba »lassa passare« i ako topovi pucaju na susjedna brda. Mi smo se na to privikli, a ni topovi ne pucaju baš na nas, niti prave veliku buku, skoro ne razlikujemo njihov pucanj od lupe vratima u vratnice. Život se ipak svakodnevno obnavlja, ljudi brinu svoje male i velike brige, hodaju, kupuju i prodaju sve što mogu da bi se održali na životu – evo još samo malo dok svrši rat. Ta nada olakšava nam sve duševne i tjelesne patnje i sva poniženja. Mnogi su već prodali pokrivače, kapute, pokućstvo i druge pokretnine, pa sada prodaju manje stvari, kao zlatni okvir od naočala, vjenčani prsten i donje hlače. Pa da, što trebaju zlatni okviri kad su dobri i drveni, što trebaju donje hlače kad i tako nema sapuna za pranje. Stara roba prodaje se danas skuplje nego nova – eto sreće u nesreći. »Brzo će i ljeto, te će nam svega manje trebati. Ako ne bude druge hrane, jest ćemo travu«, veli jedan seljak. Bego, 82.

6. ožujka

  • Na cesti Klis - Dugopolje, kod Grla, partizani su postavili minu na koju je naišao i bio uništen blindirani auto koji je pratio autokolonu određenu za transport uglja iz rudnika Turjaci. Izvještaj Komande 2. armije, Kronologija
  • Hajka na partizane počela je sa svih strana, što znači da su oni jedini na pravome putu. Nijemci su poduzeli odlučan napad protiv njih, te se i u Splitu može susresti dosta njemačkih oficira i avijatičara. Oni su priskočili u pomoć Talijanima, četnicima i ustašama. Jutros su tako sve te tri vrste »oružja« otputovale parobrodom za Metković: četnici na pramcu, Talijani po sredini broda a ustaše na krmi. I pjevaju pjesme, čak kliču jedni protiv drugih, ali su svi složni protiv partizana. Bego, 82.

7. ožujka

  • Iz Splita i Kaštela, od 28. veljače do 7. ožujka, prema evidenciji karabinjera, otišlo je u partizane još 48 osoba, od čega deset žena. Izvještaj karabinjera Split, Kronologija

9. ožujka

  • U Splitu, u povodu Međunarodnog dana žena, po ulicama su rasturani letci pisani rukom na hrvatskom jeziku, sa sadržajem: »Živio 8. mart, borbeni Dan žena« i »Živio AFŽ«. Izvještaj karabinjera Split, Kronologija
  • Tko ovih dana iz Splita putuje za Zagreb mora ići na Trst, pa preko Ljubljane, jer su na dijelu pruge između Knina i Gračaca spaljene i porušene stanice, a pruga je potpuno uništena. Ova pruga se neće moći uspostaviti sve dok traje rat.

Pušten je iz političkog zatvora farmaceut Antun Franceschi, koji je dobio izgon s talijanskog teritorija. Kisić

10. ožujka

  • U Splitu skojevska organizacija ima 237 članova, a USAOH 816 omladinaca i omladinki; u Solinu 179, u Kaštelima je 57 članova SKOJ-a, dok je u Solinu i Kaštelima zajedno bilo 513 članova USAOH-a, a u Dugopolju 23 člana SKOJ-a i 198 članova USAOH-a. Kronologija

11. ožujka

  • U Splitu su karabinjeri i vojnici divizije Bergamo uhapsili Vladimira Trumbića, sekretara partijske ćelije zidarskih radnika, koji im je u stanu prilikom hapšenja pružio žestoki otpor. Kod njega su pronađene dvije ručne bombe i odjeća prikupljena za partizane. Izvještaj Prefekture Split, Kronologija
  • Jučer su borci Šibensko-drniške čete, zajedno s Trogirsko-lećevačkom četom, postavili Talijanima zasjedu na putu koji preko trogirskog terena vodi u Muć. Zasjeda je postavljena u Segetu, kod ranije porušenog mosta, gdje se srušio talijanski kamion s vojskom, a tom su prilikom Talijani imali četiri mrtva. Kad su Talijani došli popraviti most, partizani su ih napali i začas ubili 19, ranili 13 i zarobili šestoricu. Od partizana je poginuo jedan borac – zamjenik komesara čete.

Za vrijeme napada kod Segeta Talijani su poduzeli jedino akciju artiljerijom, ali bez ikakva efekta. Saznavši za ishod borbe, narod je dao oduška svom veselju i na ulicama samog Trogira. Da bi ublažili svoj jad, Talijani su danas izveli iz zatvora 19 talaca, odveli ih u Segetsko polje i tamo ih strijeljali u grupama po četiri, pod komandom komandanta garnizona u Trogiru, generala Fulgosija.[9] Među strijeljanim taocima ima mnogo Radošićana. Gizdić, 1943., 168.

15. ožujka

  • Odlukom Štaba grupe NOP odreda Dalmacije formirani su danas štabovi za Splitski i Cetinski partizanski odred, koji će imati po dva bataljona.

U Splitski odred s oko 400 boraca, koji će se formirati u Moseću, ulaze Mosećki bataljon i borci Šibensko-drniške i Prominsko-bukovačke čete, koji su sa sjevernodalmatinskog terena stigli u Moseć prije dva dana.

Štab Splitskog odreda sačinjavaju: komandant Branko Ljubić, zamjenik mu je Šime Ivas, komesar Ivo Radić, a za zamjenika komesara treba doći Edo Santini.

Cetinski odred bit će sastavljen od Sinjskog i Mosorskog bataljona. U štab odreda ušli su: komandant Ljubo Dumičić, komesar Ratko Kokić, dosadašnji komesar Štaba grupe dalmatinskih odreda, koga je na toj dužnosti zamijenio Vlado Bagat, a za zamjenika komesara doći će Vlado Bubić.

Tih dana reorganiziran je i Štab grupe partizanskih odreda za Dalmaciju. Vlado Bagat imenovan je za komesara štaba. Zamjenik komesara postao je Ante Jurjević-Baja. Gizdić, 1943., 175. i Kvesić, 538.

18. ožujka

  • Preminuo je u vojničkoj bolnici Giovanni Savo. Svi dućani i javni lokali su »u crnini«, a fašistička društva i ustanove sa zastavama na pola stijega.
  • Vratio se Tribunale Speciale, vojni ratni sud, i drži rasprave u velikoj dvorani Klasične gimnazije. Kisić
»Prvi je počeo vlastoručno ćuškati prolaznike i razbijati hrvatske natpise po splitskim ulicama. Giovanni Savo u svom kriminalnom nagonu organizira umorstvo druga Lučića Lavčevića, shrvanog dugim zatvorom, kojega bolesnog izvlače iz osamnice i u vojničkom kamionu ga strijeljaju i bajonetom probadaju. Stigla je zaslužena kazna Giovanniju Savu, tom ubojici…«

Ubojicu je stigla zaslužena kazna: Giovanni Savo. »Prvi je počeo vlastoručno ćuškati prolaznike i razbijati hrvatske natpise po splitskim ulicama. Giovanni Savo u svom kriminalnom nagonu organizira umorstvo druga Lučića Lavčevića, shrvanog dugim zatvorom, kojega bolesnog izvlače iz osamnice i u vojničkom kamionu ga strijeljaju i bajonetom probadaju. Stigla je zaslužena kazna Giovanniju Savu, tom ubojici…«

Fašisti nose njegov lijes na Prokurativama. Giovanni Savo nalazi se na popisu zločinaca Drugog svjetskog rata pohranjenom u Ujedinjenim narodima

Ubojicu je stigla zaslužena kazna: Giovanni Savo. Fašisti nose njegov lijes na Prokurativama. Giovanni Savo nalazi se na popisu zločinaca Drugog svjetskog rata pohranjenom u Ujedinjenim narodima

19. ožujka

  • Smrt Giovannija Sava uzbudila je grad Split… Između nas i ovog razbojničkog, prokletog soja ne smije postojati nikakav odnos nego samo takav za koji je plotun, egzekucija… Njegovom smrću počinje novi odnos između nas i izvjesnog dijela pučanstva koji protiv Italije sprema zamke i izdajstvo. Il popolo di Spalato

20. ožujka

  • Po naređenju komandanta talijanskog 18. armijskog korpusa, jedinice divizije Bergamo iz Splita, Klisa, Dicma, Sinja i Zelova, uz podršku avijacije, počele su napade na Splitski partizanski odred u cilju njegovog odbacivanja s oslobođenog područja Muća i hvatanja i interniranja muškog stanovništva. Istovremeno je na otoku Zlarinu pripremljen koncentracioni logor za smještaj tih ljudi. Nakon kraćeg otpora Splitski odred se povlačio preko Moseća u Cetinsku dolinu, a jedan bataljon je zadržan na Moseću radi djelovanja na komunikacije. Toga dana Talijani su imali četiri ranjena vojnika i oficira. Neprijatelj je do 11. travnja čistio rajon Prapatnica – Seget – Marina – Trogir i s tog područja i Muća otjerao u logore i zatvore 2373 muškarca. Kronologija
  • Kod Klisa u blizini Grla, na protutenkovsku minu, koju su postavili borci Splitskog partizanskog odreda, naišao je talijanski tenk, koji je uništen. Izvještaj 18. korpusa, Arhiv talijanski, Kronologija

21. ožujka

  • U selu Brštanovu fašisti talijanske divizije Bergamo zapalili su župnikovu kuću u kojoj su se do tada nalazili Okružni komitet KPH za Split i okružna rukovodstva. Toga dana u rajonu Muća, Postinja i Vrbe pohvatali su 227 ljudi i odveli ih u logore i zatvore. Izvještaj 18. korpusa, Arhiv talijanski, Kronologija

22. ožujka

  • U Splitu, poslije smrti četničkog vojvode Ilije Trifunovića-Birčanina, osnovan je Centralni četnički odbor u koji su ušli: dr. J. Račić, kao glavni povjerenik Draže Mihailovića, prota S. Urukalo, dr. I. Miović, dr. T. Mimica, prof. S. Alfirević, M. Mikačić, A. Matekalo i V. Radoš. Ovaj odbor je bio povezan s Dinarskom četničkom divizijom u Kninu. Surađivao je i s talijanskim vlastima, dok je dr. Račić bio osobno u kontaktu s generalom Umbertom Spigom, komandantom 18. armijskog korpusa u Splitu. Kronologija
  • Na cesti Trogir - Split, patrola talijanske financijske straže iz Kaštel Sućurca otvorila je vatru na autobus i tom prilikom ubila Petra Jeričića iz Kaštel Sućurca, Grgu Peovića iz Segeta, a Albinu Šošić iz Kaštel Štafilića ranila. Izvještaj Prefekture Split, Kronologija

23. ožujka

  • Ustaško-talijanski napad na područje Muća počeo je prije tri dana iz tri pravca. Iz pravca Zelova ustaše i Talijani napali su s oko 1000 vojnika. Iz Dicma je napalo oko 1600 Talijana i 300 ustaša, dok je iz Prugova cestom Split - Muć dolazila kolona od 60 kamiona punih Talijana i ustaša.

Ovladavši mućkim područjem, Talijani i ustaše ostaju na njemu devet dana. Za to vrijeme nad tamošnjim stanovništvom oni provode do tada nezapamćen teror. Najprije su opljačkali sva sela mućke i lećevićke općine, odveli su sitnu i tegleću stoku i odnijeli ili uništili privredni alat. Zapalili su oko 270 stambenih zgrada i preko 300 staja na Moseću. Odveli su i strpali u logore oko 750 seljaka, među kojima i starce od 60 do 70 godina. U selu Radošiću strijeljali su 17 osoba, od kojih većinu žena, a u Muću Donjem sedam osoba. I u drugim selima mućkog područja neprijatelj je ubijao ljude i palio njihove domove. U Muću Donjem uhvatili su dvije dvadesetogodišnje djevojke koje su silovali, a zatim zaklali i bacili u trnje na Moseću. Kvesić, 536., 537.

  • U Splitu, dok je pred vratima stanova u jednoj zgradi rasturao letak »Rodoljubivi Splićani«, izdan od Mjesnog komiteta KPH Split u povodu atentata na vicefederala Sava, uhapšen je Franjo Kerum, rodom iz Ogorja, sa stanom u Splitu. Keruma je primijetio stanar, ađutant u kraljevskoj talijanskoj mornarici, Giovanni Ferzanti, i pozvao talijanske vojnike koji su se zatekli pred zgradom te ga uhvatili u bijegu. Izvještaj Prefekture Split, Kronologija
  • Iz Postinja, Ramljana i okolnih zaseoka fašisti divizije Bergamo odveli su u zatvore i logore 52 muškarca, a konfiscirali 94 goveda i 500 ovaca. Izvještaj 18. korpusa, Arhiv talijanski, Kronologija
Proljeće 1943. – Štab Splitskog partizanskog odreda. U sredini s bombom o pojasu je Vlado Bagat iz Splita koji je poginuo u borbi protiv Nijemaca 31. svibnja 1944.

Bagat. Proljeće 1943. – Štab Splitskog partizanskog odreda. U sredini s bombom o pojasu je Vlado Bagat iz Splita koji je poginuo u borbi protiv Nijemaca 31. svibnja 1944.

24. ožujka

  • Mosorski partizanski bataljon izvršio je tri napada: na selo Dicmo, na željezničku stanicu Dugopolje i na talijanske položaje u Grlu kod Klisa. Porušene su sve telefonske linije na tim mjestima. Kronologija
  • Pod nadležnost Ratnog vojnog suda spadaju skoro svi prekršaji, čak i prekršaji nepoštivanja coprifuoga te najjednostavnije uvrede prema činovnicima i službenicima bilo koje vlasti.
  • Pojavio se pjegavi tifus u policijskim zatvorima. Četvorica osumnjičenih prebačena su u osamnicu (zaraznu bolnicu op. p.). Kisić

25. ožujka

  • U rajonu Muća fašisti divizije Bergamo pokupili su i odveli u logore i zatvore 14 ljudi. Izvještaj 18. korpusa, Arhiv talijanski, Kronologija

28. ožujka

  • Pojavio se tifus i u sudbenim zatvorima, te je proglašena 40-dnevna karantena. Idućih 20 dana zabranjeno je nositi hranu uhapšenicima, kao i bilo koji dodir s vanjskim svijetom. Kisić
  • Ustaše su sredinom ožujka izvršili regrutiranje za ustaško-domobransku vojsku. O ovoj regrutaciji Zapovjedništvo 8. oružničke pukovnije u svom izvještaju od 28. ožujka 1943. je iznijelo i postignute rezultate:

Završeno je novačenje momčadi u Omišu iz općina: Omiš, Poljica-Priko i Šestanovac. Odaziv je bio sljedeći: iz općine Omiš pozvano je 130 momaka, odazvalo ih se 18; iz općine Priko-Poljica pozvano je 280 momaka, odazvala su se petorica, dok iz općine Šestanovac nije došla nijedna osoba na pregled. Stanić, 169.

  • Na pruzi Split - Sinj, kod Mravinaca, borci Splitskog partizanskog odreda postavili su minu na koju je naišao neprijateljski vlak, i napali ga mitraljeskom vatrom. Lokomotiva je uništena eksplozijom. Poginuo je ložač, a mašinovođa je teško ranjen. Kronologija

28. ožujka

  • M.K. KPH sačinjavali su drugovi: Edo Santini, sekretar, Mile Ivančić, Mare Miranović-Crnogorka, Roko Peračić, Josip Ružić i Ante Mrduljaš. Gizdić, 1941., 95 .

29. ožujka

  • U rajonu Lećevice i Prgometa jedinice divizije Bergamo pokupile su 59 ljudi i odvele ih u logore i zatvore, a njihovu stoku konfiscirale. Izvještaj 18. korpusa, Arhiv talijanski, Kronologija

STRAVA U SELU

Iz Jurina dvora tjeraju brave
i Matinu kravu,
zaboli joj bodež međ rogove u glavu.

- Dat ću vam sve brave i dvije koze,
pustite mi dijete,
zapalite kuću, krevete i mene,
za kosu me o gredu vješajte,
samo krv moju
u slobodna brda puštajte.

Kuku meni, na bijeloj ruci

Zaklaše mi sina fašistički vuci.

- Ščepajmo sjekire, razbijmo bačve
nek vino prelije konobe, načve,
kad banu u kuću,
po vinu će teško gacati,
napit će se, zaspati.

- Čujte ljudi, na moru pjevaju:

- Aoj pljačko, krvava pljačkice,
razdri grudi, seljačka majčice,
naše bombe, naše puške,
ljube oči, oči muške.

(Odlomak)…

Živko Jeličić

Strava u selu (1943.), Bijeli kum, Split, 1945., 35., 36.

30. ožujka

  • Putničkim avionom iz Splita otputovali su za Kotor četnički rukovodioci S. Alfirević i Đ. Vilović i udovica četničkog vojvode Birčanina. Oni su stigli u Kolašin radi razgovora s Dražom Mihailovićem u vezi daljnjeg rada četničke organizacije u Dalmaciji. Vilović je zadržan kod Mihailovića, dok su se Alfirević i Birčaninova udovica vratili poslije 15 dana. Kisić, Kronologija

31. ožujka

  • Ratni vojni sud završio je svoj rad. Samo je jedna smrtna presuda donesena, i to Anti Petriću, namješteniku Gradskog vodovoda, koji je optužen da je ubio jednog karabinjera. Priča se da osuda nije izvršena jer je isti pomilovan na doživotnu robiju. Kisić

PONIZNA MOLBA

Dokle je sezalo sluganstvo glavnih Mačekovih ljudi okupatoru, pokazuje i molba J. Zoke, zamjenika Paška Kaliterne, zastupnika HSS-a, koju je preko dr. N. Ljubića uputio 16. ožujka 1943. prefektu Zerbinu. U toj molbi on piše:

»Ponizni niže potpisani J. Zoko iz Lećevice moli ponizno Vašu ekscelenciju da mu odobri pravo boravka u Splitu. Ja sam bio zamjenik poslanika Kaliterne i skupili smo 23.000 glasova. Uvjeren sam da će Vaša ekscelencija uzeti u obzir moju poniznu molbu, te ću Vam zato ostati doživotno zahvalan. Molim da mi bude odobrena karta za hranu«.

Gizdić, 1943., 178., 179.

SPLIĆANI U BICI ZA RANJENIKE

Prijelaz preko srušenog mosta

Marijan Detoni: Prijelaz preko srušenog mosta

U bici na Neretvi, bici za ranjenike, koja je trajala od 9. veljače do kraja ožujka, sudjelovalo je 6000 Dalmatinaca raspoređenih u pet dalmatinskih brigada i još oko 2500 Dalmatinaca koji su se nalazili u još sedam drugih brigada. Dakle, ukupno 8500 Dalmatinaca ili 45% od ukupnog broja boraca u partizanskim redovima. Neprijateljske snage na početku bitke iznosile su preko 80.000 vojnika, Nijemaca, Talijana, četnika, ustaša i domobrana, da bi se taj broj do kraja bitke povećavao…

Dalmatinci su u bici na Neretvi izveli presudni čin proboja iz okruženja u dolini rijeke. Oni su prvi 6/7 ožujka 1943. prešli preko Neretve, kod porušenog mosta blizu Jablanice, i otvorili put ostaloj grupaciji Vrhovnog štaba za daljnje napredovanje kroz istočnu Hercegovinu

IV. neprijateljska ofenziva: IX. dalmatinska prelazi Neretvu. Dalmatinci su u bici na Neretvi izveli presudni čin proboja iz okruženja u dolini rijeke. Oni su prvi 6/7 ožujka 1943. prešli preko Neretve, kod porušenog mosta blizu Jablanice, i otvorili put ostaloj grupaciji Vrhovnog štaba za daljnje napredovanje kroz istočnu Hercegovinu

Od 15. do 23. ožujka brigade 9. dalmatinske divizije u selu Krstac preuzimaju 250 teških ranjenika i na leđima ih prenose vrletima Prenja, na surovoj stazi dugoj 80 km. Uz nadčovječanske napore, gladni, šibani ledom i ognjem neprijateljskog oružja, kada pojedinci od iscrpljenosti umiru pod nosilima, poslije devet dana neopisive muke, užasa i tragedije, donose teške ranjenike u sela Kula, Grabovica, Čićevo. To je bio težak zadatak, teži od ma kakvog napada, juriša, obrane, ali uz to najhumaniji zadatak koji je mogla dobiti jedna jedinica u vrijeme 4. neprijateljske ofenzive od svog Vrhovnog komandanta. U toj mukotrpnoj koloni našli su se i borci iz Splita. Njih preko 700 u tim teškim danima dijelilo je sudbinu s ranjenim borcima i suborcima iz brigade.

Nošenje ranjenika

Mirko Rački: Nošenje ranjenika

S područja općine Split evidentirano je 1467 boraca, a bilo ih je vjerojatno i više, tj. oko 8% ili svaki dvanaesti borac u partizanskoj grupaciji, odnosno više od 17% od broja Dalmatinaca.

Od tog broja poginuo je 321 borac iz splitske općine. Prosječna starost poginulih iznosila je 24 godine. Njih 240, ili 75%, bili su mlađi od 24 godine, a svega šest boraca, ili 2%, bili su stariji od 40 godina.

Jedan od mnogih boraca koji su, prenoseći ranjenike preko planine Prenj, podlegli naporima

Iscrpljenost do smrti. Jedan od mnogih boraca koji su, prenoseći ranjenike preko planine Prenj, podlegli naporima

Broj poginulih po naseljima u općini Split je:

Split 55

Muć 21

Kaštela 20

Solin 18

Bročanac 17

Ogorje D. i G. 17

Podstrana 17

Radošić 17

Žrnovnica 16

Šolta 11

Klis 10

iz ostalih 26 naselja 102

UKUPNO 321

Lovre Reić, Splićani u bici na Neretvi, Zbornik Split u NOB-u i Obrad Egić, Dva rođenja Devete dalmatinske divizije, Zadar, 77.

Planinsko bespuće: zima, snijeg, hladnoća, glad, na leđima stotine ranjenika, tifusara

Marijan Detoni: Preko Prenja. Planinsko bespuće: zima, snijeg, hladnoća, glad, na leđima stotine ranjenika, tifusara

NAZOROVA PORUKA DALMATINCIMA:
»PRODIČIMO HRVATSTVO KOJE SU IZDAJICE I MLITAVCI UKALJALI!«

Stari pjesnik Vladimir Nazor u Hercegovini u proljeće 1943., u vrijeme IV. neprijateljske ofenzive.

Nazor s partizanima. Stari pjesnik Vladimir Nazor u Hercegovini u proljeće 1943., u vrijeme IV. neprijateljske ofenzive.

Neka se svaka dalmatinska planina prometne u partizansku tvrđavu, svaki naš zaliv u gusarsko gnijezdo protiv otimača našeg mora, svaki naš otok u klisuru o koju će se razbiti lađa grabežljivog okupatora! Dalmatinsko zagorje i Primorje neka listom ustanu!

Negdje u Hercegovini, u ožujku 1943.

Drugovi i braćo Dalmatinci!

Negdje s veličanstvenih planina što prave zaleđe vašim jadranskim žalima, šaljem vam pozdrav i ove riječi:

Pobjegao sam iz ropstva i sramote takozvane Nezavisne države Hrvatske, da se nadišem ovdje slobode i da se prožmem osjećajem nacionalne časti i ljudskoga dostojanstva. Izložio sam se tvrdu načinu života, oskudici u najčednijim udobnostima, tjelesnim naporima i mukama, spavajući katkada pod stablom s kamenom ispod glave, ali se Čovjek oslobodio u meni težine, dobio nova krila, našao cilj kojemu mora težiti u ove dane, toliko kobne ne samo za naš narod, nego i za čitavo čovječanstvo.

Jadan li je svaki koji u ovome sudbonosnom sukobu i obračunavanju sjedi na kućnom pragu da bojažljiv, mlitav i neodlučan misli samo na svoje sitne lične koristi!

Braćo i drugovi iz moje rodne pokrajine, nema nikoga koji bi nam mogao predbaciti da smo ikada bili mlitavci, ljudi bez ponosa i bez kičme, krotka ljudska marva u tuđem ropstvu. Kod nas se ustrojila drevna hrvatska država pod narodnim vladarima: vodili smo borbe s Venecijom braneći naše zalive i otoke; Neretljani bijahu strah i trepet negdašnjih Mlečića na moru; senjski su uskoci bili naše primorske krvi. Ravni kotari bijahu kolijevka junačkih srdaca; zagorski su se Dalmatinci borili s Turcima, a u novije doba Poljičani se opirahu generalima silnog osvajača, cara Napoleona; brodovi talijanskog admirala Persana utapali su se kod Visa, uništeni vještinom i smionošću dalmatinskih mornara.

Hrvatski ponos, hrvatski prkos i hrvatsko junaštvo pokazivalo se kroz vjekove djelima naših otaca i pradjedova.

Mlitavost, ravnodušnost, prilagođavanje autoritativnim zahtjevima, savijanje šije pred otimačem i pred krvnikom, odricanje od svoga jezika i od svojih običaja, puzanje pod tuđinskom petom; sve te sramote i svi ti poroci nisu nikada okaljali Dalmatinca.

Pa neće ni u dane što ih sada proživljavamo.

U zaleđu Dalmacije rasplamtio se i gori uvijek jačom žestinom rat partizana protiv fašizma. Hrvati i Srbi, katolici, pravoslavni i muslimani, čvrsto složeni u nevolji, digoše se protiv okupatora, protiv Nijemaca, Talijana i njihovih slugu robova, ustaša i četnika koji pale kuće, kolju ljude, uništavaju imanja, sela i varoši.

Ili se pustiti zaklati i istrijebiti zauvijek, ili se dignuti i obraniti.

Trećega nema!

Jao mlitavcu i strašljivcu!

Njemu nema spasa; oluja će ga zahvatiti, ma se on ponižavao, čuvao i pritajivao.

Drugovi i braćo Dalmatinci!

Partizani su od negdašnjih pojedinih, gotovo nenaoružanih skupina, sami i bez ičije pomoći, sastavili čete i bataljune, brigade i divizije, izrasli u korpuse, u čitavu vojsku, koja – dobro vođena i uvijek bolje opskrbljena – tuče u našoj zemlji tuđinca, praveći mu štete i neprilike, a bije, goni i kažnjava četnike i ustaše, braneći narodu život i imanje.

Konačni je njihov cilj potjerati tuđinca iz svih naših zemalja, očistiti ih od domaćih izdajica, uvesti novi društveni poredak ne rušeći nikome vjeru otaca, ne gušeći nacionalne osjećaje, ne obarajući pravo vlasništva.

Naši su napori veliki, jer su neprijatelji mnogi i jaki, ali i naša snaga neprestano, od dana u dan, samo raste, pa se naši uspjesi množe, a područja što ih oslobađamo neprestano šire.

Narod je progledao i diže se na ustanak, pridružuje se nama, počinje – ma gdje bilo – kupiti se, organizirati se i ulaziti u borbu na prokušani i uspješni partizanski način.

Već postoji čitava hrabra dalmatinska divizija, a Dalmatinci su se također istakli kod oslobođenja Jajca, Prozora i Jablanice.

Neka se svaka dalmatinska planina prometne u partizansku tvrđavu, svaki naš zaliv u gusarsko gnijezdo protiv otimača našeg mora, svaki naš otok u klisuru o koju će se razbiti lađa grabežljivog okupatora!

Dalmatinsko zagorje i Primorje neka listom ustane!

Sve se može kad se hoće!

Stupite, drugovi, u partizanske redove, dižite ustanak, započnite što življe djelovanje, ma gdje bilo i ma kako bilo, i uspjeh je siguran, pobjeda je neizbježiva.

Pomognimo i mi Slavenstvu! Prodičimo Hrvatstvo, koje su izdajice i mlitavci ukaljali! Budimo i mi Dalmatinci radnici u novom građenju sudbine čovječanstva!

Čuvajmo svoju čast i obraz svoj!

A kad nas pobjeda ovjenča, mi ćemo s ponosom gledati na minule napore i muke.

Veselit ćemo se novom, pravednijem poretku društva uopće i sreći svoga naroda, svojih obitelji, te kazati:

Pridonijeli smo i mi uništenju Zla i uzvišenju Dobra.

Dostojni smo i mi da živimo na suncu Božjem u novom bratskom savezu oslobođenih i preporođenih naroda.

Vladimir Nazor

Partizanska proza, Split, 1976., 80. - 82.

Stari pjesnik Vladimir Nazor u Hercegovini u proljeće 1943., u vrijeme IV. neprijateljske ofenzive. Na slici s Ivanom Goranom Kovačićem (sjedi) i pratiteljom

Nazor s partizanima. Stari pjesnik Vladimir Nazor u Hercegovini u proljeće 1943., u vrijeme IV. neprijateljske ofenzive. Na slici s Ivanom Goranom Kovačićem (sjedi) i pratiteljom

RODOLJUBI – SPLIĆANI!

Letak s proglasom MK KPH Splita o teroru okupatora: »Osvetimo naše borce, ne dajmo da nam fašistička gamad zulumčari našim Splitom!«

Osvetimo naše borce! Letak s proglasom MK KPH Splita o teroru okupatora: »Osvetimo naše borce, ne dajmo da nam fašistička gamad zulumčari našim Splitom!«

Već skoro dvije godine našim lijepim hrvatskim Splitom vršljaju bijesni fašistički psi. Uklonili su sve vanjske znakove hrvatskoga Splita, nemilosrdno uništavaju naš živalj, odnarođuju našu omladinu, obeščašćuju naše žene, majke i sestre.

Uveli su rimsku civilizaciju – ćuškanje i batinanje mirnih prolaznika ulicom, izgladnjivanje našeg svijeta pomoću »deka«, silovanja koja vrše policijski agenti, zvjerska mučenja na policiji, umorstva nevinih, strijeljanja maloljetnika, teror kriminalnih tipova – počev od questora pa do questurina, itd.

To su nam donijeli ti »civilizatori«, to nam je propovijedao fašist Giovanni Savo, koji je prvi počeo vlastoručno ćuškati prolaznike i razbijati hrvatske natpise po splitskim ulicama. Giovanni Savo u svom kriminalnom nagonu organizira umorstvo druga Lučića Lavčevića, shrvanog dugim zatvorom, kojega bolesnog izvlače iz osamnice i u vojničkom kamionu ga strijeljaju i bajonetom probadaju.

Stigla je zaslužena kazna Giovanniju Savu, tom ubojici, ali još žive njegovi pomagači.

I najnovije žrtve iz Trogira[10] traže osvetu, i oni će biti osvećeni. Ali još to društvo nije potpuno. Dok London spominje da su rodoljubi izvršili atentat na Giovannija Sava, dotle prodane duše, splitski četnici, koji si prisvajaju naziv anglofila, veličaju svojim prisustvom pogreb G. Sava, zajedno sa svojim takozvanim neprijateljima, a u stvari saveznicima, ustašama.

Rodoljubi - Splićani!

Povedimo još oštriju borbu protiv fašističkih okupatora i njihovih sluga ustaša i četnika Draže Mihailovića.

Osvetimo naše borce, borce za slobodu našeg naroda!

Ne dajmo da nam fašistička gamad zulumčari našim Splitom!

Proglas Mjesnog komiteta KPH Split iz ožujka 1943., 5./117.

TALIJANI ODNOSE UMJETNINE

Galerija umjetnina (ona je nazvana Galeria d’arte antica e moderna Spalato) je čuvala djela naših najeminentnijih majstora: Meštrovića, Bukovca, Medovića, Račića, Kraljevića, Deškovića, Rendića i drugih. Prefekt Zerbino je naredio da se iz njenog fundusa izdvoje 32 slike i prenesu u njegovu rezidenciju, zajedno s namještajem u stilu rokokoa, također u vlasništvu Galerije. U danima kapitulacije Italije, u rujnu 1943., vraćeno je sve osim dviju slika – akvarela Pejsaž Paška Vučetića i uljene slike Seoska kuća Petra Binića.

Kad je u proljeće 1943. g. u Rimu priređivana izložba dalmatinske arhitekture, Galerija je po nalogu Državnog komesarijata za starine za nju poslala uljenu sliku Krstionica - Split Antuna Petričića, bakroreze Peristil - Split i Katedrala - Split Anđela Uvodića te gipsanu kopiju Bičevanje Kristovo Jurja Dalmatinca, inače detalj s oltara Sv. Staša u splitskoj katedrali. Ni jedna od tih umjetnina nije vraćena.

Markovina, Zbornik br. 5, 546.

KAOS

Vrag je odnio šalu; došlo je do crkavanja, do pravog istrjebljivanja.

U brdima se pojavio pjegavi tifus, zbog čega su partizani pustili iz zarobljeništva 519 domobrana koji su stigli u Omiš, gdje su uznemirili tamošnje vlasti i stanovništvo. Nema hrane ni lijekova, a nema ni kreveta, te su ih morali smjestiti u tamošnju tvornicu cementa, gdje teško bolesni ljudi spavaju i umiru na studenom betonu. U Omišu je proglašena kontumacija i prekinut svaki saobraćaj sa Splitom.

Tako su na desnom našem krilu, a na lijevom krilu Splita, u Vinišću kod Trogira, uhvatili Talijani jednog seljaka, proglasili ga partizanom i iskopali mu oči naživo, ali pošto ni tada nije umro, sutradan su ga strijeljali kod tvrđave Kamerlengo. Zato su partizani sačekali jučer u Segetskoj Dragi jedno odjeljenje talijanske vojske, pucali i ubili 19 vojnika, a 25 ih teško ranili. I jedan partizan je poginuo. Talijani su tada iskalili svoj bijes na nemoćnim uhapšenicima u Trogiru, te izvukli iz tamnice 19 zatvorenika i ustrijelili. Još kritiziraju »odurni napad partizana iz zasjede«, ali kada oni to isto čine, to je po njihovoj terminologiji »spretno iskorištavanje faktora iznenađenja«.

Povećao se i teror u tamnicama. Njihovi questurini, profesionalni okrutnici, izmislili su sve strašnija mučenja i batinanje uhapšenika. Usijanim željezom pale im tabane, lome im ruke i noge, a nekima guraju silom u usta ljudski izmet. I to vrše nad uhapšenicima koje znaju držati i po godinu dana u tamnici bez ikakve optužbe.

Bego, 87., 88.

MAGAREĆE MESO

Pusta psovka čula se je ovih dana na Klisu kada je sinjski vlak zgnječio mršavog magarca, hranitelja jedne obitelji, naročito kada je seljak opazio da su talijanski vojnici veselo prihvatili magarca za sve četiri noge, objesili ga na drvo i stali mu derati kožu kao bravu. I baš su mu tvrdu kožu svukli i trbuh rasporili, ispalo je i debelo crijevo iz kojeg se mogu i kobasice viti, kad, ogorčen seljakovom psovkom, talijanski oficir odluči da uspostavi poljuljanu disciplinu i naredi da se magarca odmah skine s drva i zakopa.

Tužno su vojnici kopali jamu navlačeći na magarca njegovu staru kožu i skoro su suze bile kao za bratom rođenim kada su ga morali zasipati zemljicom crnom.

Promijeni se straža i poslije podne dođe drugi oficir. Tada vojnici, ne mogavši pregorjeti pečenicu, ponovno iskopaju lopatama jamu, izvuku magarca i odrežu mu dva pršuta, veseleći se što će napokon jesti tvrdo, ali obilato meso…

Bego, 90.

U SPLITU 57.289 STANOVNIKA

Movimento demografico donosi da je koncem ožujka u Splitu bilo 57.289 stanovnika, a da je tokom ožujka rođeno 83, a umrlo 78 građana Splita, te se vjenčalo 19 parova.

Il popolo di Spalato, 23. svibnja 1943.

Majka i dijete
Žena s mijehom
Osmijeh

Ivan Lozica: Majka i dijete; Žena s mijehom; Osmijeh

Akademski kipar Ivan Lozica kojeg su Talijani strijeljali koncem ožujka 1943. Studirao je na zagrebačkoj Akademiji kod Frane Kršinića, Roberta Frangeša-Mihanovića i Ivana Meštrovića. U trideset i trećoj godini ugasio se nadahnut, neobično uspješan, kreativan, nadasve nadaren mladi život

Pokošen fašističkim plotunom u Lumbardi. Akademski kipar Ivan Lozica kojeg su Talijani strijeljali koncem ožujka 1943. Studirao je na zagrebačkoj Akademiji kod Frane Kršinića, Roberta Frangeša-Mihanovića i Ivana Meštrovića. U trideset i trećoj godini ugasio se nadahnut, neobično uspješan, kreativan, nadasve nadaren mladi život

Galijot

Ivan Lozica: Galijot

Iz Ratne Kronologije–OŽUJAK 1943: POKRENUTA INICIJATIVA ZA SAZIVANJE ZAVNOH-a, HRVATSKOG PARTIZANSKOG PARLAMENTA - PREDSJEDNIK BRITANSKE VLADE CHURCHILL DONIO ODLUKU O UPUĆIVANJU VOJNE MISIJE U VRHOVNI ŠTAB NOV I POJ

TRAVANJ

Partizanske diverzije na željezničkim i telefonskim vezama – Divizija Bergamo pljačka područje Muća – U rad organizacije AFŽ-a u Splitu uključeno oko 2000 žena – Prva godišnjica formiranja NOO-a Splita – Uputstva vojnopomorske komande za Dalmaciju o borbi protiv partizana na moru – Pavelić o pojačanoj suradnji s Talijanima – Gradom se pronio glas o prelasku Vladimira Nazora u partizane – Dvogodišnjica okupacije: Talijani se letkom pozivaju da polože oružje – Zbog tifusa Sinjani, Klišani i Omišani ne mogu u Split – Karabinjeri u stanu sekretara mjesnog komiteta KP – I splitskog zatvora u Italiju odvedeno 160 osoba – Talijani odvoze u Italiju opljačkano – U Italiju odlaze neke viđenije osobe – Glad dobiva razmjere katastrofe – NOO: poziv na upis zajma narodnog oslobođenja – Podstrana: crne košulje strijeljale sedam seljana – Uzbuna zbog pojave savezničkih aviona nad gradom – Partizanski napad na Sućurac, Gomilicu i Lukšić – Uskrs bez blagdanskog raspoloženja – Talijanska kaznena ekspedicija u Radošiću – Strijeljan Ante Čerina, 16-godišnji učenik, atentator na Giovannija Sava – Talijani ustrijelili još dva učenika prilikom provođenja u zatvor – Naredba talijanskog guvernera Dalmacije za 1. maj: Nemilosrdno pucajte! – Velika hapšenja omladinaca – Rakete, krijesovi, crvene i hrvatske zastave sa zvijezdom petokrakom povodom 1. maja

1. travnja

  • Borci Splitskog partizanskog odreda presjekli su telegrafsko-telefonske linije između Splita i Trogira, uništivši 15 stupova. Izvještaj 18. korpusa, Arhiv talijanski, Kronologija

2. travnja

  • Na pruzi Labin - Perković grupa partizana Splitskog odreda odnijela je iz željezničke stražarske kućice radioaparat, zidni sat i pribor za zavrtanje šina. Ujedno je porušila 31 stup telefonske vojne linije. Izvještaj Prefekture Split, Kronologija
  • Partizanima:

… Vi ste izgubili rat … Dobit će ga istina i pravda. Njemačka će izvojevati ovu pobjedu … U svojim šupljim glavama premala ste manjina, računate izvojevati pobjedu nad talijanskim, njemačkim i hrvatskim trupama koje operiraju protiv vas … Borite se i dalje, ali vaši životi su zapečaćeni… Il popolo di Spalato

3. travnja

  • Između Primorskog Doca i Perkovića borci Splitskog partizanskog odreda pokidali su telegrafsko-telefonske linije i uništili 18 stupova. Izvještaj 18. korpusa, Arhiv talijanski, Kronologija

4. travnja

  • U čišćenju rajona Donji Dolac - Balovi, jedinice divizije Bergamo pokupile su 58 ljudi i odvele ih u logore i zatvore. Izvještaj 18. korpusa, Arhiv talijanski, Kronologija

5. travnja

  • Jedinice talijanske divizije Bergamo završile su sa čišćenjem područja Muća, koje su započele 20 ožujka. Za to vrijeme pokupili su 594 mještana i odveli ih u logore i zatvore, a njihovu stoku konfiscirali. O toj akciji župan Velike župe Cetina obavijestio je Ministarstvo unutrašnjih poslova NDH u Zagrebu sljedeće: »…Talijani su jedino 20. ožujka 1943. vodili akciju čišćenja na području općine Muć, koja nije imala nikakav vojnički uspjeh, jer Talijani uopće nisu došli u dodir s partizanima, ali su zato do temelja opljačkali sela mućke općine. Naročito stoku, odjevne predmete, hranu, predmete od vrijednosti, alat i slično, tako da je većina obitelji ostala bez igdje ičega. Osim toga, Talijani su sa sobom poveli oko tri stotine staraca i žena«. Izvještaj 18. korpusa, Arhiv talijanski, Kronologija
  • Župan Velike župe Cetina Luetić pisao je svojim pretpostavljenima:

»Poljuljanu vjeru u našu državu nedvojbeno bi povratio dolazak savezničke njemačke vojske i naše vojske na naše obale.

Trebalo bi stoga u ovim krajevima, naročito na planinama Kamešnici, Mosoru, Biokovu, nastaviti s akcijom, jer ako se to ne izvrši, problem partizana u Velikoj župi Cetina nije riješen«. Stanić, 171.

»Talijani su do temelja opljačkali sela mućke općine, naročito stoku, odjevne predmete, hranu, predmete od vrijednosti, alat i slično, tako da je većina obitelji ostala bez igdje ičega. Sa sobom su poveli oko tri stotine staraca i žena«

F. Šimunović: Okupator u Zagori. »Talijani su do temelja opljačkali sela mućke općine, naročito stoku, odjevne predmete, hranu, predmete od vrijednosti, alat i slično, tako da je većina obitelji ostala bez igdje ičega. Sa sobom su poveli oko tri stotine staraca i žena«

6. travnja

  • U Splitu je svečano proslavljena godišnjica formiranja Narodnooslobodilačkog odbora Splita. Tim povodom Narodnooslobodilački odbor grada se obratio građanstvu letkom koji je rasturen u svim dijelovima grada s pozivom da svečano proslave taj dan, i ujedno ističe značaj formiranja NO odbora i njegov rad u protekloj godini. Na mnogim kućama bili su izvješeni tepisi, a poslije podne u raznim krajevima grada letjeli su u zrak baloni, na kojima su lepršale nacionalne zastave s petokrakom zvijezdom. Kronologija
  • 1. četa Mosorskog bataljona spustila se noću između 6. i 7. travnja 1943. godine na cestu Omiš - Makarska u predjelu sela Lokva Rogoznica, Marušići i Mimice. Uz pomoć terenskih radnika i naroda, porušili su telefonsko-telegrafske stupove u dužini od 16 kilometara, izolatore su razbili, a žicu skinuli i odnijeli. Duže je vrijeme na taj način telefonska i telegrafska veza bila prekinuta.

O akciji se u izvještaju Velike župe Cetina, za vrijeme od 4. do 10. travnja, iznosi: »U noći 6. na 7. travnja 1943. partizani su na putu Omiš - Rogoznica prepilili 22 brzoglasna stupa, porazbijali izolatore i pretrgli žicu…« Velić i dr., 138.

    Kuća u Tartaglinoj 15 (danas Zvonimirova) u kojoj je od travnja do rujna 1943. g. održana ilegalna izložba likovnih radova

    Ilegalna izložba umjetnina. Kuća u Tartaglinoj 15 (danas Zvonimirova) u kojoj je od travnja do rujna 1943. g. održana ilegalna izložba likovnih radova

  • U Splitu je djelovao Mjesni odbor AFŽ-a, četiri rajonska odbora intelektualki s 26 odbornica. Odbori su bili podijeljeni u osam pododbora, u kojima je bilo organizirano 241 domaćica, 35 radnica i 36 intelektualki. U rad organizacije AFŽ-a u Splitu je tada, na razne načine, bilo uključeno oko 2000 žena. Kronologija
  • U ulici Corso Italia[11] br. 15. u stanu kipara Marina Studina, otvorena je ilegalna izložba slikarskih i kiparskih radova koju su organizirali umjetnici antifašisti iz Splita, a koja je trajala sve do rujna 1943.g. Kronologija

7. travnja

  • Jučer, na godišnjicu svog formiranja, NOO Splita obratio se građanstvu letkom. U letku se konstatira da je Split, preko organizacije NOP-a, na čelu sa svojim NOO-om, za godinu dana dao tisuće novih boraca u NOV, desetke i desetke vagona hrane, odjeće, sanitetskog i drugog materijala, kao i stotine tisuća lira u gotovu novcu.

Rijetki su NOO-i koji imaju tako bogatu bilancu jednogodišnjeg rada kao NOO Splita – srca Dalmacije.

Ti veliki uspjesi u Splitu postignuti su zahvaljujući požrtvovnosti i neustrašivosti kadrova Partije, SKOJ-a i NOP-a u cjelini. Treba odati veliko priznanje patriotizmu građana Splita i njihovoj ljubavi prema rođenoj zemlji i slobodi. Oni su se od prvog dana masovno opredijelili za NOB i ne žale truda ni sredstava da što više pridonesu njenom pobjedonosnom završetku. U sjajnoj historiji NOB-a Dalmacije, grad Split ispisuje njene najljepše stranice. Gizdić, 1943., 215., 216.

8. travnja

  • Politički šef fašističke stranke u Splitu, Cappi, koji je svaki svoj govor počinjao i završavao sa »salute al Duce«, danas odlazi u Italiju. Na put ga prati 28 ogromnih sanduka krcatih razne robe, koju je ovdje u dvije godine napljačkao, pošto je u Split došao sa samo dvije košulje i patriotskim uniformama. Još je i ispraćen s velikom paradom, a Zerbino mu je održao oproštajni govor. Bego, 96.

9. travnja

  • Noćas se čulo desetak jakih topovskih detonacija iz pravca Kaštela. Kisić
  • Iz Splita su noću odvedene parobrodom dvije lokomotive. Govori se da bi se još četiri lokomotive trebale odvesti. Izvještaj štaba Grupe partizanskih odreda Dalmacije od 15. travnja 1943. 6./13.

10. travnja

  • Fašistička organizacija iz Cortina d’Ampezzo u Italiji dostavila je guverneru Dalmacije molbu fašista Luigija Battocchija da mu se dodijeli novčana nagrada koja mu u vezi Duceovog proglasa pripada, jer je njegovom zaslugom u Splitu 17. studenoga 1941. godine uhapšen sekretar CK KP Hrvatske Rade Končar. Luigi Battocchio je kao kapetan talijanske vojske u studenome 1941. godine stanovao u Vrhmanuškoj ulici br. 29., u stanu gospođe Bogdanović. Njezin tajanstveni privatni život privukao je njegovu pažnju, o čemu je obavijestio fašističku policiju u Splitu, čija je kasnija istraga pridonijela hvatanju Končara. Talijanski arhiv, Kronologija
  • Uspjeh partizanskih brodova na moru prisilio je talijanske vojne vlasti da u travnju 1943. izdaju posebne upute za borbu protiv partizana na moru

    Upute za borbu protiv partizanske mornarice. Uspjeh partizanskih brodova na moru prisilio je talijanske vojne vlasti da u travnju 1943. izdaju posebne upute za borbu protiv partizana na moru

  • Na Svilaji je 80-ak ustaša iz Drniša iznenada opkolilo i napalo bolnicu Komande splitskog područja, koja se s četiri ranjenika u ožujku tu prebacila s Moseća. Svilajska partizanska četa, koja je s 19 boraca osiguravala bolnicu, bila je iznenađena, pa se morala povući preko Milešine u Moseć. U povlačenju je poginuo komesar bolnice Franjo Matijević. Ranjen je komandir čete Stanojević, a zarobljen Pero Mažibrada, komandir Prominsko-bukovičke partizanske čete, koji se nalazio u bolnici na liječenju. Njega su ustaše strijeljali u Drnišu. Gizdić, Kronologija
  • Talijanska Vojnopomorska komanda za Dalmaciju izdala je 10. travnja 1943. posebne upute za borbu protiv partizana na moru. Ovim uputama priznat je nedvosmisleno i jasno partizanski rat na moru. Pribilović, Zbornik br, 5, 567.

11. travnja

  • U Splitu se pročulo da je hrvatski pjesnik Vladimir Nazor prišao NOP-u i stigao na slobodni teritorij. Ovo je ostavilo snažan utisak na građanstvo Splita. Dnevnik Vojmira Kljakovića, Kronologija
  • Završeno je čišćenje u zoni rta Planke. Ukupno je odvedeno 2089 sposobnih ljudi. Izvještaj Komande XVIII. armijskog korpusa od 11. travnja, 6./131.,
  • Iz Poglavnikove izjave prigodom godišnjice NDH:

»… Odnosi s Italijom, koja nas je poduprla u osnivanju NDH, kao i oni uske političke i vojne suradnje, sankcionirane Ugovorom u Rimu 1941., bit će sve više pojačani…«, Il popolo di Spalato,

12. travnja

  • Malo poslije 13 sati začula se puščana paljba. Karabinjeri su pucali na mladića koji je bježao na velocipedu, a navodno je bacao letke na talijanskom jeziku u tamošnje vojničke nastambe, kojima se pozivaju vojnici da bace oružje i da se vrate svojim kućama. Ti su se letci bacali i u vojničke nastambe na Firulama i drugdje. Jedna je žena vikom upozorila karabinjersku patrolu na toga mladića kao širitelja letaka. Neki vele da je ostao na mjestu mrtav, a drugi da se survao sa bicikla, bio uhapšen i na mrtvo pretučen.
  • Umrljana je crnilom spomen-ploča dolaska Talijana u Split, uzidana na bastionu bolnice. Kisić
  • Narodnooslobodilački odbor Splita izdao je letak povodom dvogodišnjice dolaska talijanske okupatorske vojske u Split. U letku se, pored ostalog, kaže: »Prije dvije godine, 15. travnja, ušao je u naš grad neprijatelj. Preko 15.000 građana prošlo je kroz zatvore i policiju«.
  • U Splitu je fašistička policija uhapsila šestero aktivista NOP-a što su po gradu rasturali letke koje je izdao NO odbor Splita. Uhapšeni su: Ante Markotić, student, Milivoj Žegarac, brijač, Leon Papo, i učenice Olga Penović, Slavica Udović i Sonja Kuzmanić. Izvještaj 107. legije Crnih košulja, Kronologija
  • U rajonu Muća ponovno su se prikupila sva tri bataljona Splitskog partizanskog odreda koji su 20. ožujka bili primorani na povlačenje u cetinsku dolinu. Kronologija
  • U proglasu NOO-a Splita od 12. travnja 1943. se inzistiralo na raznovrsnoj pomoći jedinicama NOVJ-a. Naročito se preporučivalo nastavljanje sabotaža u poduzećima. Bodrožić, Zbornik br. 5, 185.
Talijani su brojnim bunkerima »uljepšali« Split
Talijani su brojnim bunkerima »uljepšali« Split

Bunkeri. Talijani su brojnim bunkerima »uljepšali« Split

13. travnja

  • S obzirom na to da se u Omišu pojavio pjegavi tifus među građanstvom, Prefektura je odredila strogu karantenu idućih 40 dana, te se nikome od tamo ne dozvoljava ući u Split.
  • Ovih dana pušteno je iz zatvora oko 60 političkih zatvorenika, onih protiv kojih nema pozitivnih dokaza. Neki od puštenih zatvorenika su odsjedili u zatvoru dugo vremena, jedan duže od godine i po.
  • Iz Pavelićevog brzojava Duceu izdvajamo:

»…Ustaška Hrvatska ulazi u treću godinu svoga nacionalnog života, nerazdvojno vezana za fašističku Italiju, prijateljicu i saveznicu.« Kisić

  • O raspoloženju činovnika u Omišu prema NDH govori se u okružnici od 13. travnja, koju je ustaški stožernik razaslao svim šefovima ureda da se pročita činovnicima. U okružnici se kritizira činovništvo što nije prisustvovalo misi zadušnici i svečanom Te deumu u crkvi povodom druge godišnjice proglašenja NDH:

»Žalosno je konstatirati da tako prirodna, zdrava i u ovim prilikama jedina spasonosna spoznaja o našoj sredini nailazi još uvijek na one koji je neozbiljno i tvrdoglavo negiraju.

Dosljedno iznesenom, ubuduće, odlučni smo da u ime morala, u ime najviših općih, državnih i narodnih probitaka, kao čuvari državnosti, stanemo na put svakoj sličnoj pojavi« - prijeti činovnicima ustaški stožernik. Stanić, 172.

14. travnja

  • Na pruzi Split - Sinj, između Dugopolja i Dicma, kod mjesta Prosik, borci Splitskog partizanskog odreda porušili su 30 metara pruge. Izvještaj Prefekture Split, Kronologija
  • Karabinjeri su neočekivano upali u stan sekretara MK Splita Nikole Aračića-Đađe, u Tartaljinoj ulici (kralja Zvonimira), u kome se u tom času nalazio Đađa s još dva člana MK. Zahvaljujući svojoj hladnokrvnosti i snalažljivosti, oni su uspjeli ne samo sakriti gotovo sav kompromitirajući materijal, već i pobjeći. Naime, dok su karabinjeri vršili pretres, oni su iskoristili trenutak i pobjegli. Kad su se karabinjeri dali u potjeru za njima, žena druga Đađe se snašla, pa je i ona pobjegla, ostavivši u stanu samu djecu.

Poslije ovog bijega drug Đađa s dva člana MK (Frane Lovrić i Luka Barić-Špageta) živjeli su neko vrijeme u ilegalnosti u Splitu, a zatim su preko Solina otišli na oslobođeni teritorij. S njima je otišla i Đađina žena Neda. Za sekretara MK Splita došao je poslije toga Marko Čolak, a u MK su kooptirani Veljko Đorđević-Mate i Nikica Kuzmanić. Gizdić, 1943., 235., Kronologija

14./15. travnja

  • Ustaško uporište Neorić napale su jedinice Splitskog partizanskog odreda. Neprijatelj je izbačen iz svih utvrđenih kuća, osim crkve, gdje se bio u zvoniku utvrdio. Za vrijeme borbe zapaljeno je 12 kuća iz kojih je neprijatelj pružao najjači otpor. Četvorica ustaša su izgorjela u kućama. Kronologija

15. travnja

  • Talijani su proslavljali dvogodišnjicu ulaska svojih trupa u Split. Međutim, grad je toga dana bio u općoj žalosti, prozori zatvoreni, nikoga po ulicama. Fašisti su sami šetali po gradu u društvu nekolicine četnika i ljotićevaca. Kronologija
  • Guverner Dalmacije Francesco Giunta obavijestio je komandanta 2. armije, generala Robotija, o svome nedavnom usputnom posjetu Splitu, gdje je upoznat sa stanjem u tom rajonu. Savjetuje mu da iz političkih razloga ne premješta sjedište Štaba 18. korpusa iz Splita u Zadar, jer bi se to moglo protumačiti kao odricanje Italije od toga grada. Ako to vojne vlasti planiraju, on će biti prisiljen iz istih razloga premjestiti sjedište Guvernatorata iz Zadra u Split. Arhiv talijanski, Kronologija

17. travnja

  • Jedan od pripadnika udarnih grupa u javnom parku u Splitu bacio je dvije bombe na talijanskog oficira, koji je ostao nepovrijeđen. Izvještaj 18. korpusa, Arhiv talijanski, Kronologija

19. travnja

  • Jutros je odvedeno na parobrodu ex-Topola u Italiju na izvršenje kazne 160 osoba iz ovdašnjih zatvora, osuđenih pri zadnjem zasjedanju Tribunale Speciale. Kisić
  • U Splitu, u Via Giordani (Bihaćka ulica), od bačene bombe je prekinuto sedam telefonskih žica. Izvještaj Prefekture Split, Kronologija
  • U posljednje vrijeme u Splitu je opaženo da su talijanske vlasti nešto popustile pritisak na narod. Iz internacije pustili su na slobodu svojim kućama oko 80 osoba iz okolice Solina. Talijani iz Splita u posljednje vrijeme počeli su odvoziti sve vrijednosne stvari, kao automobile, željezničke strojeve i naprave, kućni namještaj i drugo, a također neke viđenije ličnosti sele u Italiju.

Prehrambene prilike su očajne, a prometne prilike nikakve i bez koristi, katastrofa gladi je otpočela. Više se za cijene i ne pita, već samo da se može dobiti. Tako ovdje u Omišu kilogram mesa plaća se 300 kuna, jaje 45 kuna, jedna slana srdela 15 kuna, jedan zeleni luk 5 kuna, ali ni ovo se ne može u svako doba dobiti. Još gore je stanje po otocima, gdje je glavni prehrambeni artikal crveni luk (kapula), koji se onako proklijao i pljesniv jede. Izvod iz izvještaja Oružničkog krila u Omišu od 19. 4. 6./283.

20. travnja

  • Narodnooslobodilački odbor Splita uputio je poziv građanima za upisivanje Narodnog zajma. U pozivu se kaže da je zajam raspisan na deset godina uz kamate od 3%. »Upis zajma je u prvom redu direktno učestvovanje i pomaganje borbe… Sudjelovanje u Zajmu narodnog oslobođenja danas znači ujedno odaziv na općenarodnu mobilizaciju svih snaga u pozadini s parolom: Sve za front – sve za pobjedu!«, stajalo je, pored ostalog, u pozivu. Gizdić, Kronologija
  • U Splitu je jedan od pripadnika udarnih grupa bacio bombu na grupu talijanskih oficira, ali bez posljedica. Kronologija
  • Širi se vijest da je kaznena ekspedicija Crnih košulja na putu Stobreč - Krilo, koji su partizani držali u svojim rukama, poapsila oko 40 osoba koje je zatekla na tom putu. Neki su umakli, neke otpustiše, a sedmero iz Podstrane je strijeljano u šumi kod Grljevca. Kisić

21. travnja

  • Danas je proslava Natale di Roma i blagdana rada i na sjednici Provincijskog vijeća prefekt Zerbino održao je dugi govor u kojem je rekao i ovo: »Mi smo ljudi kamena, naši neprijatelji su ljudi šatora« i koji je završio, pozivajući Splićane, sljedećim riječima: »Ušutkajte trublje i povike »živio« i svladajte pijanstvo… Približite se talijanskom narodu punom historije i udesa i s nama ćete, bez trublja i bez povika, ali iskreno od srca reći da se uistinu Roma ovdje vratila zauvijek«. Kisić

21./22. travnja

  • Noću, oko 2.30, saveznički avioni kružili su prvi put nad Splitom. Dolazak aviona izazvao je u gradu paniku koja je zahvatila ne samo građanstvo već i talijansku vojsku i fašistički vladajući aparat. Pošto su se pribrali, Talijani su počeli reflektorima pretraživati nebo i otvarati vatru iz svojih protuavionskih topova. Uzbuna koja je dana u gradu, trajala je pola sata. Gizdić, 1943., 250.

22. travnja

  • U mjestu Kuzmanić, kod Kaštel Starog, talijanski fašisti su na svirepi način ubili poznate aktiviste NOP-a Filipa Babina iz Kaštel Starog (kojem se sin nalazio u partizanima) i Antu Crnicu iz Kaštel Štafilića. Izvještaj Prefekture Split, Kronologija

23. travnja

  • U Kaštelima: Sućurcu, Gomilici i Lukšiću, jedinice Splitskog partizanskog odreda napale su talijanske posade, te u Sućurcu zapalile željezničku stanicu, općinsku zgradu i barake vojne konjušnice, a u Gomilici željezničku stanicu. Nisu utvrđeni talijanski gubici, dok je Odred imao četiri ranjena borca i komandira čete Dragu Živkovića. Kronologija

24. travnja

  • U 6 sati iz Splita u selo Radošić upućena je kaznena ekspedicija s između 300 i 400 talijanskih vojnika. Opkolili su selo i uhvatili predsjednika Općinskog NO odbora Muć Križana Rajčića, komandanta bivše Komande mjesta Lećevica, Paška Đirlića i još dva seljaka. Kada su ih postavili ispred zida da ih strijeljaju, Đirlić je skokom preko zida, pod vatrom talijanskih mitraljeza, iako teško ranjen u ruku, ipak uspio pobjeći. Seljacima je opljačkano 200 ovaca, 49 goveda i raznih ostalih živežnih namirnica i vrijednosnih stvari. Zatim su uhitili 14 seljaka i odveli ih u Split. Izvod iz izvještaja zapovjedništva oružničkog krila u Omišu, od 4. svibnja, 6./286.; Kronologija

25. travnja

Naslovnica prvog broja lista Dalmatinka u borbi, rad slikara Joke Kneževića, na Mosoru, u travnju 1943.

Dalmatinka u borbi. Naslovnica prvog broja lista Dalmatinka u borbi, rad slikara Joke Kneževića, na Mosoru, u travnju 1943.

  • Uskrs. Ni spomena prijašnjem uskršnjem raspoloženju. Kisić
  • U Splitu, u prostorijama Sv. Križa, sastala se grupa ustaša-mačekovaca: župnik Sv. Križa Zanki, Paško Kaliterna, P. Mladineo, Pušić i još neki klerofašisti. Razgovor se vodio o preuzimanju vlasti kad jednog dana Talijani, koji su »na umoru«, napuste grad. U suglasnosti rukovodstva NOP-a, tom sastanku su prisustvovali i neki lijevo orijentirani HSS-ovci i radićevci, koji su o toku razgovora obavijestili rukovodstvo NOP-a.
  • Održan je sastanak Okružnog odbora AFŽ-a za srednju Dalmaciju, na kojem je konstatirano da u Splitu djeluje Mjesni odbor AFŽ-a i pet rajonskih odbora s osam pododbora i 50 grupa u kojima je bilo 365 organiziranih žena. Kronologija

26. travnja

  • U Splitu je fašistička policija uhapsila i predala Specijalnom sudu za Dalmaciju Josipu Filipović, rođenu Aračić, aktivisticu NOP-a, koja je bila denuncirana i kod nje pronađene veće količine propagandnog materijala NOP-a. Izvještaj Prefekture Split, Kronologija

27. travnja

  • Na groblju u Gornjem Sitnom, u prisustvu mnoštva naroda i boraca Mosorskog partizanskog bataljona, sahranjen je Ljubo Dumičić, komandant Cetinskog partizanskog odreda, koji je podlegao ranama dobivenim 22. travnja, prilikom isprobavanja prve bombe izrađene u partizanskoj radionici na Mosoru. Gizdić, Kronologija
  • Dva bataljona Splitskog partizanskog odreda izvršila su prepad na selo Kljake kod Drniša, u kome se nalazilo oko 150 ustaša iz 2. ustaške bojne. Neprijatelj se povukao uz gubitke od 22 mrtva, a jedan ustaša je zarobljen. Jedinice Odreda nisu imale gubitaka. Kronologija
  • Jučer sam sreo u kavani osamljena pristojnog građanina s brcima i bradom, blijeda i nabuhla lica, koji me prijateljski pogledava, a ja se domišljam je li Lazar ustao iz groba ili je to naš simpatični advokat, doktor Ive,[12] koga smo već pregorili i zaboravili, znajući da ga Talijani već šest mjeseci muče u splitskim tamnicama. Jest, on je. Napokon su ga za Uskrs pustili. Tukli su ga i mučili, većinom je ležao okovan u samici. Pokazuje mi još svježe rane i modrice od okova na rukama. Htjeli su silom da im kaže koji su splitski trgovci davali novac za partizane. Po nekoliko sati dnevno batinanja i ponižavanja, ali onda baš za inat neće reći. Politički komesar i poznati krvnik de Vincenzi pljuvao mu je u lice i tukao ga: toliko se može zaboraviti i poniziti u divljoj mržnji jedan talijanski intelektualac, pravnik, kad u zanosu preslušava svoga pravničkog kolegu advokata. Već se je bio pronio glas po gradu:

»Propjevao je Ive!« - i zavladala je među trgovcima panika, jer Ive zna, mnogo toga on zna. A i mi smo znali da je Ive dosta strašljiv: ta pobjegao je iz Splita glavom bez obzira netom su prve bombe prasnule. Bojali smo se posljedica, ako je Ive »sistematiziran« talijanskim batinama zaista u muci propjevao, ako je prokazao listu mjesečnih doprinosa. Ali je Ive u tamnici otvrdnuo, u samici se karakteri stvaraju i učvršćuju, te nisu mogli od njega ni riječi izvući. Tko nije bio u tamnici ne može pojmiti kolikom lukavošću i inteligencijom uhapšenik prkosi istraživaču i brani svoju glavu.

Čestitam Ivi i zahvaljujem mu što se dobro držao, a on se stidi, neće da primi hvalu, te veli: »Zar bi mi koristilo da sam propjevao? Samo budale mogu od toga koristi očekivati. Nije odvažnost već je lukavost mene sačuvala.«

Još me je lijepo zamolio da ne govorim nikome o njegovom stradanju i mučenju, jer bi ga opet i zato mogli proganjati. Takvo je sada vrijeme: kada te tuku, ne daju ti da plačeš. Bego, 102.

28. travnja

  • Po naređenju guvernera Dalmacije strijeljan je omladinac Ante Čerina, koji je 11. veljače u Splitu izvršio atentat na fašističkog vice-federala Giovannija Sava. Izvještaj Prefekture Split, Kronologija
  • Ovih je dana pušten priličan broj uapšenika, među kojima i dr. Ivo Antičević. Kisić

29. travnja

  • Priča se da je jučer ujutro kraj groblja Lovrinac strijeljan atentator Čerina, 16-godišnji učenik. S njime je strijeljan i suučesnik mu Edi Dolci, 17-godišnji učenik. Kisić
  • U toku noći fašisti su u Splitu uhapsili veću skupinu omladinaca, većinom učenika Srednje tehničke škole. Prigodom njihovog sprovođenja u zatvor, navodno u pokušaju bijega, u ulici Zara (prije Dubrovačka, a kasnije Zagrebačka ulica) kraj farmacije Kargotić, ubijeni su Žarko Pejković i Nikša Štambuk. Kisić, Kronologija
  • Prvi bataljon Splitskog partizanskog odreda napao je bombama posade talijanskih bunkera na Kozjaku. Nisu utvrđeni gubici Talijana, dok su partizani imali dva ranjena borca. Kronologija
  • Očekujući da će narod Dalmacije na razne načine uveličati proslavu Prvog maja, guverner Dalmacije Francesco Giunta je brzojavom naredio prefektima Splita, Zadra i Kotora, a na znanje komandama korpusa sljedeće: »Poduzmite mjere da se javni red ni najmanje ne remeti. Pucati nemilosrdno na skupove, zborove i manifestiranje, gdje god i kad god ih bude bilo«. Arhiv talijanski, Kronologija
  • U Splitu je rasturen prvomajski proglas koji je izdao Pokrajinski komitet KPH za Dalmaciju. Izvještaj Prefekture Split, Kronologija

30. travnja

  • Večeras je cijela Dalmacija odjednom vatrom obasjana u čast praznika radnih ljudi – Prvog maja. S Mosora se na sve četiri strane, dokle je pogled dopirao, pružala ista veličanstvena slika: kresovi su plamtjeli po brdima i po dolinama, po planinama i otocima, po svim selima i zaseocima.

U paljenju kresova nastalo je općenarodno takmičenje. Vatre s kopna ogledale su se u morskim kanalima i zaljevima. Na mnogim najistaknutijim mjestima vatrom su ispisana slova: Ž. TITO, Ž. PRVI MAJ, Ž.K.P. Nije pretjerano reći da je ovom manifestacijom narod Dalmacije večeras izvršio značajan plebiscit: on je odlučno demonstrirao svoju spremnost da se bori do konačne i skore pobjede.

Večeras oko 9 sati planule su velike vatre na Kozjaku, Mosoru, Braču i na Čiovu. Trajale su do kasne noći.

Talijanima nije preostalo drugo nego da iz Splita i njegove okolice topovima tuku na kresove po istočnom i srednjem dijelu Kozjaka i po Mosoru, ali bez ikakvog efekta. Gizdić, 1962., 264.

  • Priča se da je ova zadnja dva dana pohapšeno 200 mladih ljudi, uglavnom učenika Srednje tehničke škole. Kisić
  • U povodu proslave 1. maja Splićani su priredili vatromet. Na nekoliko mjesta s periferije grada rakete su letjele u nebo. Po svim visovima planine Kozjaka i na Mosoru, oko Klisa, paljeni su krjesovi i istaknute crvene i hrvatske zastave s petokrakom zvijezdom. Fašisti su iz Splita i okolice topovima tukli kresova po Kozjaku i Mosoru. Izvještaj Velike župe Cetina u Omišu (ustaški izvor, op. Red.), Kronologija
  • U povodu proslave 1. maja u Kaštelima je istaknuto više crvenih zastava, ispisane su parole po zidovima kuća, a minirano je i nekoliko stupova dalekovoda. Arhiv talijanski, Kronologija

BARTULOVIĆEV RAPORT DRAŽI MIHAILOVIĆU

Iz Splita je upućen Niko Bartulović u Vrhovnu četničku komandu da Draži Mihailoviću izloži pravu situaciju četničkog pokreta i upozna ga s radom dotadašnjih četničkih prvaka u Dalmaciji. Kronologija

ILEGALNA LIKOVNA IZLOŽBA – JEDINSTVENI DOGAĐAJ U POROBLJENOJ EVROPI

Izložba u atelijeru Marina Studina: izlagali su slikari Ante Zupa, Vjekoslav Parać, Nikola Ignjatović, Ljubomir Nakić, Rudolf Sabljić i skladatelj i slikar Ivo Tijardović, te kipari Marin Studin i, posmrtno, Ivan Lozica

Umjetnici ilegalci. Izložba u atelijeru Marina Studina: izlagali su slikari Ante Zupa, Vjekoslav Parać, Nikola Ignjatović, Ljubomir Nakić, Rudolf Sabljić i skladatelj i slikar Ivo Tijardović, te kipari Marin Studin i, posmrtno, Ivan Lozica

Izložba u atelijeru Marina Studina: izlagali su slikari Ante Zupa, Vjekoslav Parać, Nikola Ignjatović, Ljubomir Nakić, Rudolf Sabljić i skladatelj i slikar Ivo Tijardović, te kipari Marin Studin i, posmrtno, Ivan Lozica
Izložba u atelijeru Marina Studina: izlagali su slikari Ante Zupa, Vjekoslav Parać, Nikola Ignjatović, Ljubomir Nakić, Rudolf Sabljić i skladatelj i slikar Ivo Tijardović, te kipari Marin Studin i, posmrtno, Ivan Lozica

Umjetnici ilegalci. Izložba u atelijeru Marina Studina: izlagali su slikari Ante Zupa, Vjekoslav Parać, Nikola Ignjatović, Ljubomir Nakić, Rudolf Sabljić i skladatelj i slikar Ivo Tijardović, te kipari Marin Studin i, posmrtno, Ivan Lozica

Izložba u atelijeru Marina Studina: izlagali su slikari Ante Zupa, Vjekoslav Parać, Nikola Ignjatović, Ljubomir Nakić, Rudolf Sabljić i skladatelj i slikar Ivo Tijardović, te kipari Marin Studin i, posmrtno, Ivan Lozica

Umjetnici ilegalci. Izložba u atelijeru Marina Studina: izlagali su slikari Ante Zupa, Vjekoslav Parać, Nikola Ignjatović, Ljubomir Nakić, Rudolf Sabljić i skladatelj i slikar Ivo Tijardović, te kipari Marin Studin i, posmrtno, Ivan Lozica

Godine 1942. okupacijske vlasti organiziraju jednu veliku likovnu izložbu, tražeći od splitskih slikara da izlože svoje radove. No, unatoč tome što su morali potpisati poziv koji je tražio da izlože svoje radove, gotovo svi su to odbili, a na izložbi je izlagalo samo nekoliko talijanskih umjetnika.

Kao protest na ovu izložbu, grupa splitskih umjetnika odlučila je pripremiti svoju ilegalnu izložbu da bi njome dokazala prisutnost umjetničkog stvaralaštva i u tim teškim danima rata i okupacije, a i da, prodajom pojedinih radova, dade svoj doprinos Narodnooslobodilačkom pokretu. Do odluke da se održi izložba došlo je na jednom sastanku ilegalnog centralnog odbora umjetnika, na prijedlog Zupe i Tijardovića, koji je, uz likovne umjetnike, okupljao i ostale kulturne radnike: književnike, glumce i muzičare (sastanku su još prisustvovali i glumac Slavko Štetić, pijanist Andrija Pregel, književnica Razija Hadžić, dirigent Maks Ungar i kipar Marin Studin). Organizacija izložbe povjerena je kiparu Marinu Studinu. Odlučeno je da se izložba održi u Studinovu stanu u ulici Corso Italia br. 15 (Tartaglijina, Prvoboraca, danas Ulica kralja Zvonimira). Kuća je bila na prometnom mjestu, što je pogodovalo organizatorima. U prizemlju je bila trgovina mješovite robe, a u samoj kući zubna ambulanta talijanskog vojnog zubara dr. Marchija, u koju su zalazili mnogi talijanski visoki vojni funkcioneri, među kojima i ozloglašeni policijski prefekt Zerbino, general Roata i drugi. Sve je to pogodovalo da se posjeti izložbi nesmetano odvijaju, jer je u tu zgradu ulazilo i izlazilo mnogo ljudi, pa je teško bilo odrediti kamo tko ide. Izložba je otvorena 6. travnja, na godišnjicu formiranja Narodnooslobodilačkog odbora grada, a otvorio ju je Ivan Randić Nikola, tada sekretar Mjesnog komiteta Partije Splita.

Na izložbi su izlagali slikari Ante Zupa, Vjekoslav Parać, Nikola Ignjatović, Ljubomir Nakić, Rudolf Sabljić i Ivo Tijardović, te kipari Marin Studin i Ivan Lozica posmrtno. Tog našeg istaknutog i talentiranog kipara u proljeće 1943. godine strijeljali su u njegovu rodnom mjestu Lumbardi na Korčuli talijanski fašisti, pa je na izložbi, na počasnom mjestu, stajala njegova skulptura Majka, obavijena crnom tkaninom.

Na izložbi je bilo izloženo oko osamdeset radova: ulja, akvarela, grafika, te skulptura u bronci i drvu. Slike je za izložbu opremio i uokvirio Ivan Galić, galerist i vlasnik izložbenog salona u Splitu.

Težak život pod okupacijom i Narodnooslobodilački pokret nadahnuli su ovu grupu umjetnika. Iako još nisu bili neposredno u borbi, strijeljani rodoljubi, majke i udovice, bombardiranje grada i gradska bijeda bili su sadržaj njihovih djela.

Izložba je trajala sve do kraja rujna, a posjetile su je oko dvije tisuće ljudi, koji su ugovorenom lozinkom preko veza u gradu imali pristup izložbi. Prodano je radova za oko 100.000 lira, a sakupljeni su i dobrovoljni doprinosi, koje su posjetioci dali umjesto kupnje ulaznica. Prodane radove su kuriri preko veze odnosili na određeno mjesto, a zatim bi po istoj vezi pristizao i novac, da bi se nakon toga prazno mjesto popunilo novim djelom. Jedan manji dio izložbenih radova poslije oslobođenja otkupljen je za Muzej revolucije u Splitu.

Veći dio slika, prema sjećanju sudionika i organizatora, otkupili su Splićani, ali u doba stroge konspiracije oni su ostali nepoznati.

Ova izložba likovnih umjetnika ilegalaca, koju su uspjeli u teškim uvjetima neprijateljske okupacije ostvariti, je događaj jedinstven u tadašnjoj porobljenoj i ratom rastočenoj Evropi.

Nevenka Božanić-Bezić, Poruka borca, svibanj 1973. g., Zbornik br. 3, 723. - 728.

Izložba u atelijeru Marina Studina: izlagali su slikari Ante Zupa, Vjekoslav Parać, Nikola Ignjatović, Ljubomir Nakić, Rudolf Sabljić i skladatelj i slikar Ivo Tijardović, te kipari Marin Studin i, posmrtno, Ivan Lozica

Umjetnici ilegalci. Izložba u atelijeru Marina Studina: izlagali su slikari Ante Zupa, Vjekoslav Parać, Nikola Ignjatović, Ljubomir Nakić, Rudolf Sabljić i skladatelj i slikar Ivo Tijardović, te kipari Marin Studin i, posmrtno, Ivan Lozica

Dr. VANJA TOMMASEO ORGANIZIRA PARTIZANSKU BOLNICU NA MOSORU

Po dolasku na Mosor, dr. Tommaseo, koji je u Splitu od prvih dana NOB-a radio za NOP, odlučio se više ne vraćati u Split. Uz njegovu pomoć na Mosoru se, u planinarskom domu, organizirala za partizanske prilike vrlo lijepa bolnica, koja je spasila život mnogim ranjenim borcima. Do dolaska dr. Tommasea mosorskom bolnicom u stručnom pogledu rukovodila je medicinska sestra Ivka Mimica, koja je radila po uputama liječnika iz Dugog Rata. Dr. Tommaseo kasnije postaje pomoćnik šefa saniteta VIII. dalmatinskog korpusa. Ubrzo poslije njega došao je među mosorske partizane i dr. Zon.

Gizdić, 1943., 251., 252.

ČETNIČKO GLASILO

Krik iz jama, četničko glasilo u Splitu, kako se priča, cenzuriraju ovdašnje talijanske vlasti. Krik se dijeli vrlo otvoreno i fašisti ga ne plijene. Osim što se dijeli po kućama, šalje se i poštom, a po školama ga djeca nalaze u svojim klupama.

Kisić

TALIJANSKA KOMANDA
O PARTIZANSKOM RATU NA MORU

Okupatorska Vojno-pomorska komanda za Dalmaciju u Splitu, izdala je 10. travnja 1943. uputu za borbu protiv partizana na moru, u kojem između ostalog stoji:

»Partizanski rat na moru

Ciljevi: Partizanski rat koji neprijatelj vodi u vodama Dalmacije i Hrvatske inspiriran je slijedećim ciljevima:

a) mržnjom prema Italiji;

b) željom da se osigura veza s otocima radi redovitog obavještavanja političkog karaktera, radi prebacivanja ljudstva, radi prikupljanja obavještenja, propagande, radi snabdijevanja…;

c) da se ometa naš pomorski saobraćaj i na taj način izazove među stanovništvom strah, nezadovoljstvo, kritičnost, nepovjerenje prema našim vojnim i civilnim vlastima…

Mržnja prema Italiji potječe prije svega iz borbe za prevlast na Jadranu. Dakle, radi se o mržnji koja ima jedno jedino vjekovno porijeklo: more.

… Jadran je more na čijim su obalama Latini i Slaveni u neposrednom sukobu i gdje se već vjekovima bore za prevlast.

Naš pobjednički rat, koji će osigurati domovini životni, ekonomski i sredozemni dah, može se, dakle, završiti samo neometanom prevlašću nad unutrašnjim morima, a naročito nad Jadranom.

…S obzirom na izneseno u vezi s ciljevima i sredstvima kojima raspolažu, treba imati u vidu da gerilu na moru vode ljudi od zanata – bilo u pomorskom bilo u vojničkom smislu….«

Gizdić, 1943., 219/221 .

»INTELIGENTNO IH UBIJTE«

Žarko Pejković i Nikica Štambuk uhapšeni su noću između 29. i 30. travnja 1943. od talijanske policije i na mučki način ubijeni. Bili su veoma mladi, Pejković je pohađao sedmi razred Klasične gimnazije, a Štambuk drugi razred Tehničke škole. Obojica su bili skojevci i aktivno su radili za NOP u Splitu.

Taj teški zločin fašisti su izvršili u znak odmazde i osvete za ubojstvo zloglasnog vicefederala Fascia u Splitu, Giovanija Sava, koji je izdavao naloge za hapšenje, mučenje i ubijanje splitskih rodoljuba. Sava je teško ranio 11. veljače 1943. godine na Peristilu šesnaestogodišnji omladinac i skojevac Ante Čerina s nekoliko revolverskih metaka. Svi pokušaji fašista da spase svog vicefederala ostali su uzaludni i on je poslije 36 dana umro.

29. travnja navečer oko 10 sati upali su fašistički agenti u stan Pejkovića i uhapsili Žarka. Odveli su ga automobilom i kod gradskog parka ga ubili. Pri tome su inscenirali njegov bijeg. Naime, agentima je naređeno da ga »inteligentno ubiju«, tj. da se ubojstvo prikaže kao da je žrtva pokušala pobjeći. Iste noći oko tri sata uhapšen je i Nikica Štambuk, te na isti način ubijen nedaleko od njegova stana kod Realne gimnazije.

Svirepost tih ubojstava ogleda se i u tome što roditeljima ubijenih omladinaca nije javljeno što se dogodilo s njihovim jedincima. Oni su išli od zatvora do zatvora s nadom da će negdje pronaći svoje sinove žive, jer su im agenti prilikom hapšenja rekli da će biti ispitani radi nekog objašnjenja. Roditelji su pravu istinu saznali od liječnika u Gradskoj bolnici i od grobara. Djeca su im pokopana, a da im ni mrtva tijela nisu vidjeli, niti im je ikada bilo službeno priopćeno da su mrtvi.

Tatjana Kovač i Mijo Vojnović, U spomen revoluciji, Split, 1975., 120.

ĐIRLIĆEVO STRADANJE

Sad se potanje doznaje o događajima u selu Radošiću (općina Lećevica). Na Uskrs, 25. travnja, talijanska posada na Prgometu poduzela je kaznenu ekspediciju protiv komšiluka Đirlići zbog toga što su doušnici izvijestili da se već skoro dvije godine partizani nalaze i uzdržavaju u komšiluku i imanju Đirlića. Ekspedicija od 800 vojnika, naoružanih do zuba sa svom ratnom spremom, predvođena trojicom-četvoricom izroda, talijanskih doušnika iz Labina i Suhog Doca, spustila se oko 4 sata noću niz Papića brijeg i opkolila zaselak Đirlića sa svih strana. Otvoriše vatru iz mitraljeza i bacača mina, te raznog ručnog oružja. Đirlići poskakaše polugoli iz kreveta i dadoše se u bijeg pod zaštitom noćne tame. Oni koji su imali sreću da se probiju kroz neprijateljski obruč umakoše, a ostali ostadoše potpuno zatvoreni u opsadnom obruču. Najprije su sve kuće do temelja pretresene i opljačkane, zatim pokupljena sva stoka koja se nalazila u torovima, a najzad svi muškarci izvedeni na čistinu zvanu Njiva ispred komšiluka. Među pokupljenima bila su izabrana četvorica i na mjestu strijeljana. Natovarivši opljačkano i potjeravši stoku, povedoše dvadesetoricu muškaraca u zatvore, najprije u Labin pa u Trogir. Odneseno je svo pokućstvo i sva hrana iz dvadesetak kuća, a otjerano je oko 500 glava sitne stoke i oko 60 volova i konja. Brašno i žito koje nisu mogli natovariti, prosuše i pomiješaše sa cijanamidom, da bude za hranu neupotrebljivo. Odneseni su čak i poljski alat i božićne svijeće.

Iz zatvora u Trogiru u tri-četiri navrata noću su izvodili po dvojicu Đirlića i strijeljali, tako da ih je već šestorica strijeljana. Dvojicu bolesnih pustiše kućama, a trojicu u splitsku bolnicu. Ostali su odvedeni u internaciju u Italiju.

Dana 27. travnja ponovljen je napad avionima na komšiluk Đirlići i bačeno preko 150 bomba manjega kalibra. Srušene su četiri kuće i ubijene dvije žene.

Kisić

BRAĆA DUMIČIĆ

Ljubo Dumičić-Ljubić

Pogibija komandanta. Ljubo Dumičić-Ljubić

U obitelji pok. Petra Dumičića (umro je 1931. g.) i Ane bilo je šest sinova…

Bio je početak godine 1942. kada su već bile izvršene pripreme za okupljanje boraca Prvog mosorskog odreda. Braća se okupila da zajednički večeraju, jer ipak rat je, žrtava će biti. Majka Ana znala je kamo joj se sinovi spremaju.

»Vidim, spremate nešto… Krijete od mene. Ja to ipak znam. Slušajte dico, ja vas ne šaljem, ali kad već idete, nemojte osramotit rod…«

Bio je to posljednji zajednički obrok braće.

U proljeće 1942. brat Vinko i Kajo Gizdić odlazeći u Liku, na partijski kurs, poginuše obojica kod Lapca. Vinko je prva žrtva od hrabre braće Dumičića.

U toku Četvrte neprijateljske ofenzive, kada je Treća dalmatinska brigada u sastavu svoje Devete dalmatinske divizije preuzela brigu za ranjenike Centralne bolnice, Dušanov bataljon je, kao i u mnogo ranijih borbi, bio primjeran. Na bespućima Prenja, komandant Dušan zamijenio je pod nosilima iznemoglog druga. Bilo je to 18./19. ožujka 1943. Na tom zadatku neprijateljska topovska granata udarila je u leđa Dušana Dumičića. Tako je pao i drugi od braće.

Na Mosoru, u tehničkoj radionici, izrađene su ručne bombe od vodovodnih cijevi. 22. travnja 1943. komandant Mosorskog odreda, Ljubo Dumičić, preuzeo je na sebe da prvi isproba izrađenu bombu. Umjesto oduševljenja, užas, bomba mu je eksplodirala u ruci. Živ je, a krv mu šiklja iz mnoštva rana. Desna ruka mu je raznesena, noga grozno iznakažena… Bolničari su napravili što su znali i umjeli. Stanje bolesnika je sve teže. Drugog dana iz Splita dolazi dr. Vanja Tommaseo. Rane su se upalile. Dr. Tommaseo pristupio je operaciji bez narkoze. Steriliziranom običnom pilom za željezo otpilio je desnu nogu, a zatim i ruku. Ljubu je oblio znoj ali jauka pustio nije… Ipak, petog dana nakon udesa, ugasi se život trećeg brata, Ljube Dumičića, neustrašivog komandanta.

Ljubo Dumičić rođen je 7. siječnja 1920. g. u Podstrani, poljoprivrednik. Član KP-a postao je 1940. Osniva partijsku ćeliju u selu i dva aktiva skojevaca. Nakon okupacije zemlje ne odaziva se pozivu za vojsku NDH, već prelazi u ilegalnost. Jedan je od osnivača Mosorske partizanske čete u koju je i sam stupio s 15 omladinaca u veljači 1942. Kasnije je bio i komandir čete.

Istakao se u srpnju 1942., kada je sa svojom jedinicom branio položaj Rupotine-Solin i u trodnevnim borbama sa svojih 76 boraca zaustavio planirani prodor Talijana iz Splita preko Sinja ka Livnu. U listopadu rukovodi napadom na ustaše u selu Kučićima. Izlažući opasnosti vlastiti život, uspijeva izvući ranjenog borca s vatrene linije 4. prosinca, kao komandant Mosorskog bataljona, te uz suradnju s 3. bataljonom 3. dalmatinske brigade iz zasjede napada kod Podstrane talijansku kolonu. Tada su uništena dva neprijateljska kamiona, a poginula su 42 vojnika i dva oficira.

Krajem ožujka 1943. predviđen je za komandanta Cetinskog partizanskog odreda, u čemu ga je spriječila smrt. Za narodnog heroja Jugoslavije proglašen je 1953. godine.

Ivan Javorčić, Poruka borca, svibanj 1973., i Narodni heroji Jugoslavije

LIJEČNIČKA ETIKA I HRABROST

Liječnici doktori Tommaseo i Bekavac priložili su dvije knjige u kojima su upisani bolesnici za liječnički pregled, s dijagnozom i terapijom. Knjiga prva počinje s datumom 20. travnja 1942., a završava s 5. travnjem 1943. g. Druga knjiga počinje sa 6. travnjem, a završava s 10. rujnom 1943. g. Kroz čitavo to razdoblje osim od 5. studenoga do 14. prosinca 1942., kad je vršio liječničku službu jedan vojni liječnik, službu u zatvoru obavljali su spomenuti liječnici.

Kroz to vrijeme na liječničkom pregledu bilo je: 1942. godine 2155, a 1943. godine 856 ili ukupno 3011 zatvorenika. Treba napomenuti da su često zatvorenici na pregled dolazili nekoliko dana zaredom.

U knjigama slučajevi označeni u rubrici »dijagnoze sa kontusiones« značili su da su dotični bili pretučeni. O takvim teškim slučajevima liječnici Tommaseo i Bekavac sastavili su poseban iskaz i priložili Komisiji za ispitivanje ratnih zločina, uz ogradu da se to odnosi samo na one slučajeve koji su njima bili dovedeni na pregled, dok o slučajevima zlostavljanja zatvorenika koji njima nisu bili dovedeni na pregled, a kojih je bilo, spomenuti liječnici nisu bili u stanju išta izjaviti.

O metodama zastrašivanja, psihičkog i fizičkog mučenja, zlostavljanja, torture, iživljavanja nad zatvorenicima od strane agenata, policajaca i fašista, koje često jedino mašta može dočarati, postoje mnoga svjedočenja. Pored sačuvanih dokumenata i sjećanja preživjelih zatvorenika, svakako su najupečatljivija kazivanja dana neposredno poslije rata (1944. i 1945. godine) pred Komisijom za ispitivanje ratnih zločina.

Marko Andrijić, Fašistički zatvori u Splitu, lipanj 1990., neobjavljeno, 44.

DOBROVOLJNO OPOREZIVANJE GRAĐANA

Jedna od prvih odluka formiranog Gradskog NOO-a, krajem travnja 1942., je donošenje »odluke o dobrovoljnom oporezivanju građana«. Sami dobrovoljni prilozi nisu bili dostatni za pružanje pomoći ugroženim obiteljima boraca i naraslih potreba opremanja jedinica NOV-a oko Splita, zbog čega je NOO Splita prihvatio gore spomenutu odluku. Kako bi se naplata što više proširila u sve slojeve društva, prijedlog odluke je krajnje jednostavan, baziran na realnoj imućnoj snazi građana. Prihvaćeni sistem oporezivanja je:

1. Radnici daju porez u visini dviju dnevnica godišnje.

2. Namještenici i činovnici razvrstani su u sedam kategorija prema visini godišnjih primanja i razrezan je porez od 50 do 2000 lira godišnje.

3. Težaci su razvrstani u četiri kategorije, a visina poreza se kreće od 100 do 10.000 lira godišnje.

4. Obrtnici su također razvrstani u četiri kategorije, a visina oporezivanja iznosi od 1000 do 30.000 lira godišnje.

5. I trgovci su razvrstani u četiri kategorije, s visinom poreza od 1000 do 5000 lira u prvoj kategoriji, drugoj od 10.000 do 15.000, trećoj od 50.000, a u četvrtoj 75.000 lira godišnje.

6. Za slobodna zanimanja i kućevlasnike porez je razrezan slično skali za obrtnike i trgovce.

7. Za najsiromašniji dio građana porez je ispod najmanje granice raspona, a ovisi o imovinskim prilikama istih.

Sama naplata poreza vršila se preko akcionih odbora, područnih organizacija NOF-a te uz pomoć aktivista. Ovaj način naplate nije dao velike rezultate te je kasnije zamijenjen na način da je porez ubirala ugledna osoba iz iste kategorije građana, što je dalo iznenađujuće rezultate. Na taj su način u 1944. ubirani zaostali porezi iz 1942. i 1943. godine.

Ukupna naplata poreza po godinama je sljedeća:

- 1942. naplaćeno je 1,044.912 lira i 173.850 kuna (uz to je naplaćeno još 2875 zlatnika, napoleondora i 10 engleskih funta),

- 1943. naplaćeno je svega 1000 kuna i 350.000 lira,

- 1944. naplaćeno je :

- za 1942. zaostataka od 2,600.400 kuna i 91.400 lira,

- za 1943. zaostataka od 4,948.640 kuna i 164.265 lira ,

- za 1944. naplaćeno je 15,507.056 kuna.

Kroz sve vrijeme ubiranja poreza, od travnja 1942. pa do listopada 1944., naplaćeno je ukupno:

1,651.110 lira,

23,230.946 kuna,

2875 zlatnika i

10 funti.

Sva ova oporezovana sredstva ušla su u prihod Odbora za pomoć, odnosno kasnije NO fonda, i čine jedan značajni dio njihovih prihoda.

Petar Dvornik, Uvođenje dobrovoljnog oporezivanja građana Splita, Arhiv Udruge ABA grada Splita

ZAŠTITA MAČAKA

U neobičnoj tišini koja danas u gradu vlada po naredbi partizana, zbog dvogodišnje talijanske okupacije, čitam u uredu Il Popolo di Spalato i divim se prefektovoj naredbi:

Zabranjeno je ubijati mačke

»Prefekt provincije Spalato, s obzirom na to da se od strane lakomaca sve više uništava mačke i da im se zatim iskorištava koža, mast, a i meso, s obzirom na to da ovo donosi nezgodne posljedice ukoliko se prorjeđuje odnosna vrst životinje te zbog toga raste broj miševa, koji, kako je poznato, ne samo da donose opasne bolesti, nego i nanose teške štete hrani; saslušavši mišljenje Ento Nazionale Fascista per la protezione degli animali; a na osnovu općinskog i provincijskog zakona naređuje:

Strogo se zabranjuje ubijati mačke radi iskorištavanja kože, masti i mesa.

Prekršitelji naredbe će biti kažnjeni primjenom zakonskih sankcija.«

U samo dvije godine koliko smo napredovali! Nakon što su strijeljali ili premlatili i ubili 370 Splićana i nakon što su sve mačke, golube i ježince pojeli, ustanovljuju oni sami da su se u gradu pojavili neki »akaparanti« koji špekuliraju s mačjom kožom, masti i mesom, i gle strahote – ubijaju nevine mačke. Kako da se ne revoltira fašističko društvo i ona njihova tri krvnika, koji iznalaze sve strašnija sredstva za mučenje ljudi, što se tako nemilosrdno postupa sa sirotim mačkicama, koje od Talijana bježe kao od vraga.

Bego, 98.

izbio je kada su se židovski partizani oružano suprotstavili njemačkim jedinicama. Nijemci su tijekom ustanka ubili sedam tisuća Židova, dok ih je šest tisuća stradalo u bombardiranju i požarima. Više od 40.000 Židova poslano ih je u »tvornice smrti« Treblinku i Auschwitz

Ustanak u Varšavskom getu izbio je kada su se židovski partizani oružano suprotstavili njemačkim jedinicama. Nijemci su tijekom ustanka ubili sedam tisuća Židova, dok ih je šest tisuća stradalo u bombardiranju i požarima. Više od 40.000 Židova poslano ih je u »tvornice smrti« Treblinku i Auschwitz

Iz Ratne Kronologije–TRAVANJ 1943: NIJEMCI OTPOČELI PRIPREME ZA TZV. PETU NEPRIJATELJSKU OFENZIVU – USTANAK PROTIV NACISTA U VARŠAVSKOM GETU (18. TRAVNJA)

SVIBANJ

1. svibnja u Splitu: parole, letci i baloni s crvenim zastavama – 500 političkih zatvorenika iz fašističkog zatvora sv. Roka Pokrajinskom komitetu KP uputilo prvomajski pozdrav –Talijanska policija ubila dva mladića s propagandnim materijalom – Nastavljaju se diverzije i napadi na talijansku vojsku i ustaše – Guverner Dalmacije: za svaki oboreni telefonski stup strijeljat će se tri taoca –
Split bez fjere svetoga Duje – Aktivnosti četnika u gradu – Promjene u vrhu fašističkog upravnog aparata – Napadi splitskog odreda na Talijane – Zamjena zatvorenika za zarobljene talijanske mornare – Nastavljaju se hapšenja omladinaca –
Poziv talijanskim vojnicima da okrenu oružje protiv fašista i nacista

1. svibnja

  • U povodu proslave 1. maja Split je osvanuo s mnogim parolama ispisanim po zidovima i letcima rasturenim po ulicama i kućama. U gradu su balonima s vodikom puštane uvis crvene zastave, koje su Talijani gađali iz pušaka i mitraljeza.
  • Borci Splitskog partizanskog odreda kod Klisa napali su talijansku stražu koja je osiguravala prugu. Gubici neprijatelja nisu poznati. Kronologija
  • Zatvorski komitet u talijanskom fašističkom zatvoru Sv. Roko u Splitu, u ime 500 političkih zatvorenika uputio je Pokrajinskom komitetu KPH za Dalmaciju prvomajski pozdrav u kome, pored ostalog, stoji: »povodom radničkog praznika 1. maja, mi, politički zatvorenici, radnici, seljaci, građani, intelektualci, žene i svi pošteni rodoljubi, koji smo prošli zvjerska mučenja i divlji bijes, teror i batine fašističkih razbojnika, upiremo oči u vas drugove, koji imate tu sreću da na slobodi uništavate i trijebite fašističke crne psine, i u našu slavnu pobjedu i nesalomljivu Komunističku partiju, koja je prva smjelo razvila barjak za slobodu naših naroda, kao i za slobodu radničke klase, i pozdravljamo vas svojim plamenim pozdravom…« Kronologija
  • 1. maja u Brodogradilištu postavljene su crvene zastavice na mnogim mjestima. Za tu svrhu nabavljeni su specijalni satovi-budilice na koje su ugrađeni uređaji za postavljanje zastavica i njihovo aktiviranje u određeno vrijeme. Uređaji su napravljeni izvan brodogradilišta kod druga Ante Duplančića–Grka. Satovi sa zastavicama ubačeni su u Brodogradilište u automobil colonela, direktora Brodogradilišta, ispod zadnjeg sjedišta (na kojemu je on sjedio) a šofer automobila bio je drug Vicko Kragić. Nakon što su zastavice postavljene, sve su se otvorile oko 11 sati te je tako akcija potpuno uspjela. Monografija Brodogradilišta Split, str. 134.
  • U Splitu je talijanska policija ubila dva mladića, kod kojih je nađen propagandni materijal NOP-a. Izvještaj guvernera Dalmacije, Kronologija

1./2. svibnja

  • Borci Splitskog partizanskog odreda napali su talijansku stražu iznad zaseoka Smodlaka, koja je osiguravala prugu kod Klisa, i ujedno eksplozivom porušili dva telefonsko-telegrafska stupa i presjekli telefonske linije. Napad je nastavljen noću 2. na 3. svibnja. Kronologija

3. svibnja

  • U Kaštel Sućurcu sukobila se grupa partizana Splitskog odreda s talijanskom patrolom i nakon kraće borbe se povukla bez gubitaka. Izvještaj Prefekture Split, Kronologija

4. svibnja

  • Kod Mravinaca je Mosorski partizanski bataljon napao talijanske vojnike koji su izvodili radove na željezničkom mostu koji su bili porušili partizani. Dio vojnika je pobjegao prema Majdanu, a drugi u Solin, dok ih je desetak poginulo. Gizdić, Kronologija

5. svibnja

  • Borci Splitskog partizanskog odreda napali su jednu jedinicu iz sastava divizije Bergamo kod Žrnovnice, ali su se pred nadmoćnijim neprijateljem morali povući prema Sitnom. Talijanski vojnici su u tom rajonu uhapsili 16 muškaraca i četiri žene zbog suradnje s partizanima. Izvještaj 18. talijanskog korpusa, Kronologija
  • Izvještaj Poglavniku u Zagreb, koji je uputila Velika župa Cetina, o »operaciji čišćenja Žrnovnice«:

»Dana 5. svibnja 1943. g. dvije satnije talijanskih vojnika i fašističke milicije, pod zapovjedništvom jednog fašističkog kapetana, izvršile su poduhvat u selu Žrnovnici i tom prilikom strijeljali u samom selu Palaversa Božu, pok. Mate, i Lolić Petra, pok. Marka, a uhitili i u Split samovozom istoga dana odveli: Mihanović Nikolu, pok. Ante, s još dvije njegove kćeri, Mihanović Jerka, pok. Jure, s njegovim sinom, Mihanović Šimuna Ivanova, Mihanović Marina, pok. Jure, Mihanović Jerka, pok. Ivana i Kovačević Šimuna, pok. Ivana.

Razlog uhićenja nije poznat, dočim je razlog strijeljanja taj što je navedena saveznička vojska kod strijeljanog Bože Palaverse našla jedno pismo koje je sin pisao iz partizana, a kod strijeljanog Lolić Petra razlog je taj što je isti bježao ispred talijanskih ophodnji…« Javorčić, 366.

  • Takozvana partizanska komanda upravila je takozvanoj Primorskoj četi list s uputama kako će izvršiti oštećivanja i prekid telegrafskih i telefonskih linija.

Ali ipak postoji razlog nacionalnog dostojanstva, koji nalaže da se dokrajče sabotaža i oštećivanje. U toku od skoro godinu dana oboreno je 2000 stupova, razbijeno je 35.000 izolatora i prekinuto je 580 km žice. Šteta je isuviše velika.

Došlo je vrijeme da se tome učini kraj!

Nadležni će organi uskoro početi s uspostavom telegrafskih i telefonskih linija, pa se zato upozorava pučanstvo:

1. Za svaki odrezani ili oboreni stup bit će na mjestu strijeljana tri taoca.

2. Za svaki čin sabotaže protiv stupova ili žica može broj strijeljanih lica biti povećan u razmjeru s veličinom štete.

3. Sela, krajevi i gradovi uzduž oštećenih linija bit će lišeni živežnih namirnica.

Gornje vrijedi, u odgovarajućem razmjeru, također i za štetu nanesenu izolatorima električnih vodova. Izvod iz letka guvernera Dalmacije, svibanj 1943., 6./167.

7. svibnja

  • »Sveti Duje ča te gruba fjera!«.

Na današnji splitski godišnji blagdan slijevalo se je u normalno doba u Splitu ogromno mnoštvo ljudi. Cirkusi, barake, Zagorci sa svojim rukotvorinama, zviždaljke, glazba, tombola, procesija i veselo čestitanje Splićana o Sudamji i o Svetom Duji odjekivalo je po cijelom gradu. A danas?

Nitko niti iz najbliže okolice nije došao u grad. Cijelog dana pada kiša i povećava tugaljivo raspoloženje građana. Nikakvih daščara ni zvižduka, sve je tiho i mirno, da se čuje kako vrapci cvrkuću, prelijetajući s jedne palme na drugu na splitskoj Rivi.

  • Spomen u crkvi pokojnom Žarku Pejkoviću nisu dozvolili. Skoro su mu oca uhapsili kada je tražio od policije leš svojega sina. Nije ga smio niti vidjeti mrtva. Bego, 104.
  • Kod sela Kučine je grupa partizana napala Talijane koji su krenuli na Mosor i nanijela im gubitke od dva mrtva i dva ranjena vojnika. Kronologija

10. svibnja

  • Jedna kolona od 200 ustaša upala je u selo Pribude na padinama Svilaje. Čim su seljaci primijetili da dolaze ustaše, pobjegli su u planinu. Saznavši za dolazak ustaša, iz sela Milešine oštrim maršem partizani počeše stezati obruč oko ustaša u Pribudama. Ustaše u panici počnu bježati, ostavljajući svu seosku opljačkanu imovinu. Pri bijegu je ubijeno devet ustaša. Kvesić, 543.
  • U Sinovčića stajama, na Mosoru, počeo je s radom srednji partijski kurs koga je pohađalo 17 partijskih rukovodilaca iz srednjodalmatinskog okružja. Kursom je rukovodio Leo Geršković. Gizdić, Kronologija

11. svibnja

  • Noću 11. svibnja nepoznate osobe – vjerojatno partizani – srušile su blizu Divulja 36 stupova telefonske linije Split - Trogir.

Naređene su mjere odmazde u suglasnosti s guvernerom Dalmacije. Izvještaj prefekta u Splitu od 14. svibnja, 6./182.

  • Centar četničke djelatnosti je još uvijek Split. Oni održavaju redovno tjedne sastanke, izgradili su svoje organizacije na rajonskom principu s otvorenim kancelarijama (jasno, s odobrenjem Talijana). Jedno od osnovnih pitanja kojim se četnici bave jest preuzimanje vlasti u Splitu. U tu svrhu izrađuju plan grada, određuju zadatke za pojedine rajonske organizacije, podučavaju članstvo u rukovanju oružjem, obavezuju ih da moraju svaki u svome rajonu poznavati sve komuniste (navodno i ustaše), da bi ih mogli sve poklati pri preuzimanju vlasti. Oni dalje vrbuju omladinu u četnike. Iz Splita i okolice računa se da ih je otišlo od početka do danas stotinjak…
  • Svi dosadašnji pokušaji stvaranja građanskih blokova propali su, tako da danas pojedini reakcionari i reakcionarne grupe rade odvojeno, svaka za sebe. Međutim, i dalje se zapaža da oni podržavaju međusobne veze i stalne dogovore da bi pronašli neku bazu na kojoj bi ujedinili sve izdajničke i protunarodne elemente.

U taboru okupatora poslije ubojstva Sava nastale su značajne izmjene u fašističkom upravnom aparatu. Smijenjeni su federal, kvestor, i još nekoliko glavešina, drugim riječima čitav viši upravni fašistički aparat. Poslije ovih izmjena očekivala se neka blaža klima, međutim ovom izmjenom teror se pojačao, te su kroz kratko vrijeme, što mi do sada znamo, strijeljana u Splitu šestorica omladinaca, i to dvojica jednostavno izvedena iz kuće i ubijena na ulici, dvojica u automobilu od kuće do zatvora, a dvojica u zatvoru. U ovim ubojstvima uz fašiste su sudjelovali i četnički omladinci, koji slobodno nose oružje po Splitu. Giunta, novi guverner Dalmacije, izjavio je jednom prigodom da neće vršiti nikakve formalnosti već jedino ako je netko sumnjiv – metak u čelo. Izvod iz izvještaja Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju od 17. svibnja, 6./39.

12. svibnja

  • Na periferiji Solina jedna četa 2. bataljona Splitskog partizanskog odreda napala je iz zasjede talijansku patrolu iz 4. bersaljerskog puka i ubila dvojicu te ranila dvojicu vojnika, bez vlastitih gubitaka. Kronologija
  • Zbog delikatne političke situacije na području Splita, prefekt Paolo Zerbino predložio je Guvernatoratu Dalmacije da se na otoku Čiovu formira logor u koji bi se smjestili novi taoci i na taj način obuzdali protivnički elementi, jer su zatvori u provinciji nedovoljni da ih sve prime. Izvještaj Prefekture Split, Kronologija
  • U Kaštelima su partizani prepilili i srušili četiri telefonsko-telegrafska stupa. Fašisti su iz splitskog zatvora izveli četvoricu (dva Kaštelana, jednog Trogiranina i jednog Segećanina) rodoljuba, vezali ih za ostatke prepiljenih stupova i strijeljali ih. Njihovi leševi su u tom položaju ostali dva dana. Kisić, Kronologija
  • Odlučni glas mladog Spalatina

… Posljednji je čas, razumni sinovi Spalata, da prigrlimo tezu koja se ukazuje: živjeti mirno, spokojno, razvijati se … uz zaštitu slavnog Rima. Il popolo di Spalato

13. svibnja

  • Partizani Splitskog odreda zarobili su dvojicu oficira, jednog podoficira i jednog vojnika iz Inženjerijskog odjeljenja divizije Bergamo, koji su radili na izgradnji konjskog puta Rupotine - Bobani. Izvještaj 18. talijanskog korpusa, Kronologija
  • Jedna četa Drugog bataljona Splitskog odreda sinoć je postavila Talijanima zasjedu u neposrednoj blizini njihovog garnizona u centru Solina (poviše Bilankuše). U zasjedu je upalo oko 60 talijanskih vojnika koji su vršili izviđanje. Skladnom vatrom ubijeno je sedam-osam vojnika, dok su se ostali razbježali. Zbog opasnosti brze intervencije talijanskih snaga iz garnizona, koji se dijelom nalazio nadohvat puške, naši su se bez gubitaka povukli prema Kozjaku. Gizdić, 1943., 286.
Predstavnici partizana i talijanske armije za vrijeme pregovora o razmjeni zarobljenika
Ovim je čamcem u Podgori izvršena razmjena naših zatvorenika za talijanske zarobljenike

Partizanski čamac. Predstavnici partizana i talijanske armije za vrijeme pregovora o razmjeni zarobljenika; Ovim je čamcem u Podgori izvršena razmjena naših zatvorenika za talijanske zarobljenike

14. svibnja

  • Partizani Splitskog odreda opet su napali jedinicu iz divizije Bergamo, koja je osiguravala izvođenje radova na putu Rupotine - Bobani, i ranili trojicu vojnika. Izvještaj 18. korpusa, Kronologija
  • I pored talijanskih bunkera po vrhovima Kozjaka, koji štite posade u Kaštelima, partizani napadaju Talijane na željezničkoj pruzi u Kaštelanskom polju. Grupa partizana Splitskog odreda sačekala je na pruzi talijansku vojnu patrolu koja se, vodeći sa sobom psa, kretala u streljačkom stroju. Kad je pas otkrio zasjedu, naši su zapucali, a Talijani su se razbježali, ostavivši jednog mrtvog vojnika. Gizdić, 1943., 287.
  • Iz splitskog zatvora Talijani su prebacili kamionom u Makarsku radi zamjene za zarobljene talijanske mornare u Podgori: Pjera Šegvića, Vjeku Cvrlju, Milevu Bubalo, Paulu Zon i Maru Milanović. Talijanskim ratnim brodom oni su 16. svibnja odvedeni iz Makarske u Podgoru, gdje je izvršena razmjena. Za to vrijeme masa svijeta je priredila manifestacije.

Poslije kraćeg vremena zamijenjena je, također u Podgori, druga grupa naših zatvorenika za zarobljene talijanske vojnike. U drugoj grupi bili su zamijenjeni Karla Njegovan, Ivanka Ninčević, Drago Dumanić i još neki. Kronologija i Gizdić, 1943., 293., 294.

15. svibnja

  • U zadnje doba razni se bogatiji Židovi sele iz Splita prema Italiji, a njemačke obitelji u Reich. Za potonje priča se da je to po nalogu njemačke vlade. Priča se također da i Splićani, izraziti Talijani, prodaju svoja imanja, jer su se odlučili iseliti.
  • Nastavlja se s hapšenjem srednjoškolaca od 15 godina naviše, a čuje se da su među uhapšenima i oni koji su tek navršili 14 godina života. Samo se ne hapse oni koji su označeni kao četnici ili pripadaju GIL-u.
  • U toku jutra i pred podne čula se topovska paljba sa strane Klisa. Navodno se pucalo na partizane na Kozjaku. Kisić
  • Iz Splita i okolice, od 27. travnja do 15. svibnja, prema evidenciji karabinjera, otišlo je u partizane još 26 osoba. Izvještaj karabinjera Split, Kronologija
  • NOO u Splitu izdao je letak na talijanskom jeziku namijenjen talijanskim vojnicima i oficirima. Letak je rasturan gotovo po svim talijanskim posadama u Splitu. Do njega je došao veliki broj vojnika, koji su ga čitali na skupovima. I ovaj je letak, kao i onaj od prije dva mjeseca, naišao kod vojnika na odobravanje, a kod vojnih i civilnih vlasti na srdžbu. U letku je talijanskim vojnicima objašnjena situacija na frontovima, posebno u Africi, gdje su trupe Osovine doživjele potpunu katastrofu, a Mussolini izgubio kolonije. Na kraju letka talijanskim je vojnicima upućen sljedeći poziv: »Vi, talijanski vojnici, pomagali ste i još uvijek pomažete fašističke bande u njihovim divljaštvima. Mi ćemo biti prisiljeni, talijanski vojnici i oficiri, da se prema vama ophodimo kao prema ostalim fašističkim bandama ukoliko u ovom momentu ne prestanete da budete oružje krvavog fašizma. U protivnom slučaju bit ćete uništeni do posljednjega. Udarite protiv pravih krivaca vaše nesreće i vašeg propadanja, protiv Hitlera i Mussolinija«. Da bi parodirali efekt ovog letka, fašisti su ga objavili u Il Popolo di Spalato i propratili lažnim, smiješnim komentarom.

Letak su sastavili Ante Marasović-Mirko, Ivan Randić-Nikola i Zvonko Bešker, a na talijanski ga je preveo kompozitor Ivo Tijardović. Gizdić, 1943., 291.

16. svibnja

  • Jedan od lijepih primjera smjelosti i snalažljivosti dali su partizani u današnjoj akciji kod Majdana. Do Majdana se spustilo pet boraca s Mosora i tu su sačekala i likvidirala tri talijanska vojnika. Grupa od devet Talijana pohrlila je svojima u pomoć, ali su naši borci i njih sačekali, i pošto su pobili svu devetoricu, vješto su umakli prije nego što su Talijani s velikim snagama stigli na poprište. Gizdić, 1943., 291.

17. svibnja

  • Oko 150 talijanskih vojnika i 60 ustaša pošlo je 17. svibnja 1943. g. iz Omiša u pravcu Krila Jesenica sa zadatkom da poprave porušene tt linije. Kada su stigli na područje Dugog Rata, borci iz 1. čete 1. mosorskog bataljona krenuli su u napad. U borbi su ubijena četiri i ranjena dva talijanska vojnika. U 1. četi nije bilo gubitaka. Poslije izvršenog napada 1. četa se povukla. Velić, i dr., 150.
Treće formiranje Leteće mosorske čete u Sitnu Gornjem

Leteća četa. Treće formiranje Leteće mosorske čete u Sitnu Gornjem

18. svibnja

  • Cestu Muć - Kljaci na više mjesta su porušile jedinice Splitskog partizanskog odreda. Kvesić, Kronologija

19. svibnja

  • Noćas su nad Splitom ponovno letjeli saveznički avioni. Ovog puta avioni su bacali letke upućene građanima. Panika koja je izbila u gradu kada je dan znak za uzbunu zahvatila je i stanovništvo i talijansku vojsku. Talijanska protuavionska obrana slabo je i kasno reagirala, bez ikakva uspjeha. Nadlijetanje njihovih garnizona u Dalmaciji, koje je učestalo poslije poraza Talijana u Africi, još je više pokolebalo moral talijanskih vojnika. Gizdić, 1943., 293.
  • U izvještaju VŽC-a se iznosi:

»U noći od 19. na 20. svibnja 1943. g. partizani su na cesti Omiš - Zadvarje, od sela Čelina do mjesta zvanog Vrulje, tj. na dužini od oko 14 km, prepilili 300 brzoglasnih stupova; žicu rastrgali, a izolatore polupali. Stupove su većinom složili na gomile i zapalili… Velić, i dr., 151.

  • Splitski partizanski odred imao je 410 boraca sa 350 pušaka i 6 automata. Kronologija
  • Ustašku posadu u selu Neoriću napale su jedinice Splitskog partizanskog odreda. Poginulo je više ustaša, dok su partizani imali dva mrtva. Kvesić, 522., Kronologija

21. svibnja

  • Prva četa Mosorskog bataljona, koja se nalazila na terenu donjih Poljica, postavila je 21. svibnja 1943. g. zasjedu na cesti Split - Omiš u predjelu Jesenica i napala talijansku kolonu vojnika. Ubijena su dvojica, a više talijanskih vojnika je ranjeno. Velić, i dr., 151.
  • U izvještaju koji je OK srednje Dalmacije uputio danas PK-u o stanju u okružju, govori se o djelatnosti građanskih politikanata u Splitu. U izvještaju se kaže da su mačekovci preko dr. Mladinea, uz pomoć biskupa Bonefačića, pokušali oživjeti Građanski blok, koji se još prije bio raspao, pod novim imenom Katolički blok. Kako su ovom bloku pristupili samo mačekovci i klerikalci, to je on umro prije no što se i rodio. Četnici su odbili pridružiti mu se.

U Solinu, Kaštelima, Trogiru i Omišu zapaženi su sve češći sastanci mačekovaca s jugofašistima. Gizdić, 1943., 295.

  • Četnici su naročito postali aktivni u Splitu, gdje održavaju brojne sastanke, kojima naročito prisustvuje četnička omladina. Tako je održan jedan sastanak na kojem se raspravljalo pitanje preuzimanja vlasti nakon evakuacije Talijana.

Zapaža se težnja četnika da se uvuku u naše redove kako bi iznutra mogli putem špijuniranja razbijati naše organizacije. Naročito su se okomili na omladinske organizacije i ove smatraju sebi najopasnijim protivnicima u Splitu. Tako se uspio uvući u organizaciju SKOJ-a četnički omladinac (…), koji je provalio 13 omladinaca, od kojih su šestorica strijeljana. Ovo špijuniranje i denunciranje postali su masovna pojava, a izgleda da im Talijani plaćaju za ovaj prljavi rad. Opazilo se da se također žele uvući u organizaciju AFŽ-a.

Četnička omladina se sve čvršće veže sa fašističkom omladinom u Splitu kako bi je vezala uz sebe i imala nakon evakuacije Talijana. Inače, u samom rukovodstvu četnika stvari se još nisu sredile. Izvještaj Okružnog komiteta KPH za srednju Dalmaciju od 21. svibnja 1943. 6./48.

  • Povodom druge godišnjice rimskog pakta, Poglavnik i Duce razmijenili su telegrame. Poglavnik je uputio ovaj telegram:

»Duce, o godišnjici rimskog pakta – koji je ne samo temelj nerazdvojivog savezništva između fašističke Italije i Nezavisne Države Hrvatske – nego i najzdraviji temelj novoga državnog života hrvatskog naroda te političkog i kulturnog razvitka u ovom dijelu Evrope – moja misao i misao hrvatskog naroda upućena je vama, Duce, veliki zaštitniče ustaške revolucije i hrvatske državne nezavisnosti…

Vaš Ante Pavelić«

Kisić

22. svibnja

  • Prema izvještaju oružničke postaje Omiš od 22. svibnja, talijanske vlasti u Dugom Ratu odnose iz tvornice La Dalmatienne i ukrcavaju na jedan brod u namjeri da odvedu u Italiju: 400 elektroda, oko četiri vagona transformatorskog ulja, 1980 kg bakra i 45 vagona ferosilicija. Odnošenjem ovog tvoriva tvornica će biti onesposobljena za rad kroz više godina. Velić i dr., 151.

23. svibnja

  • U Sitnom Gornjem Inicijativni odbor AFŽ-a za Dalmaciju organizirao je kurs koji je pohađalo 25 žena rukovodilaca iz srednjodalmatinskog okružja. Glavne predavačice na kursu bile su Marija Novak, Milka Lasić i Blaženka Mimica. Gizdić, Kronologija
Žene iz srednje Dalmacije na kursu pred školom u Sitnu Gornjem

Na kursu. Žene iz srednje Dalmacije na kursu pred školom u Sitnu Gornjem

24. svibnja

  • U Kaštel Lukšiću, pred zgradom u kojoj su bili smješteni talijanski vojnici 4. armijskog puka 18. armijskog korpusa, članovi Partije rasturili su letke koje je 15. svibnja izdao Narodnooslobodilački odbor Splita. Izvještaj Prefekture Split, Kronologija

25. svibnja

  • Na cesti Sinj - Klis, kod Kočinog brda, dijelovi prvog bataljona SPO-a u noći su porušili 70 telefonskih stupova i zatim ostali u zasjedi. Sutradan, 26. svibnja, naišla je talijanska patrola od 35 vojnika. Jedna manja grupica te patrole naišla je ravno na zasjedu i bila likvidirana, a ostali su se naglo povukli. Kvesić, 603.
  • Grupa LMČ, u zajednici s terenskim radnicima iz Dugopolja, presjekla je 25. svibnja 70 poštanskih tt stupova. Žicu su ponijeli, a izolatore razbili. Velić, i dr., 153 .
  • Narodnooslobodilački odbor Splita obratio se sljedećim letkom građanima Splita.

RODOLJUBIVI SPLIĆANI!

Prvih dana ovog mjeseca fašističke izbezumljene zvijeri, osjećajući blizinu svoje propasti, na mučki su način uništile pet mladih života naših rodoljuba. Bez suda i suđenja, podlo, onako kako to odgovara načelima njihove barbarske rimske kulture, ubijeni su mladi životi: Štambuk, Pejković, Dolci, Smiljanić i Čerina. Tako su se u djelo sprovele riječi fašističke lopuže, federala Mellija: »Kakva istraga, kakve formalnosti! Njih treba jednostavno da proguta mrak!«. Ali kao što je poznati razbojnik vicefederal Savo bez istrage platio za svoje zločine, tako će se desiti i njegovom federalu. Prolivena krv petorice mladih rodoljuba do neba vapi za osvetom! Oni će biti od svog naroda osvećeni!

Sjetimo se dvadeset četvorice sinjskih heroja, grupe rodoljuba: Mrduljaši; grupe Rade Končar, Jozo Ružić i još dvadeset dvojice; mučki ubijenih Orlića, Boljata, Budina; grupe Klarić, Burić; profesora Gamulina, Hajdukovića, Radanovića; tragedije majke Borozan; od četnika izmrcvarenog i ubijenog Bruna Ivanovića; grozno mučenog i ubijenog varoškog težaka Jerka Ivančića i drugih splitskih rodoljuba…

Sjetimo se našeg heroja Ivana Lučića Lavčevića iz Starigrada na Hvaru, žrtve razbojnika Sava; ubijenih kipara Lozice i drugova na Korčuli; Malenka-Radišića s Visa; učitelja Vidana sa Šolte; Jure Tonšića, Grubišića i Lulića iz Sutivana na Braču i mnogih drugih neznanih narodnih boraca, žrtava okupatorskog divljačkog terora…

Nebrojeni su krvavi zločini i nedjela fašističkih okupatora! Tko bi u jednom mahu mogao sve to pobrojati? Poklonimo se palim žrtvama za slobodu svoga porobljenog naroda, obećajmo im da ćemo nastaviti našu pravednu borbu do pobjede, da ćemo ih osvetiti.

Kao uvijek, tako su i prilikom posljednjih mučkih ubojstava u Splitu imali u njima svoj udio naši domaći izrodi, sramne izdajice vlastitog naroda. Mladi rodoljubi Pejković i Štambuk denuncirani su fašističkoj policiji od ljotićevsko-četničkih špijuna koji podmuklim optuživanjem naše borbene rodoljubive omladine žele razbiti čvrst front narodnog otpora. Sva posljednja hapšenja u srednjim školama djelo su tih ljotićevskih izroda…

Odgovornost za sve zločine okupatora, ustaša i četnika snose u velikoj mjeri i svi oni bijedni politikanti, koji otvoreno ili prikriveno, zaštićeni bajonetama okupatora, pod njihovim skutom, kuju zavjere protiv hrvatskog i srpskog naroda… Mudruju otprilike ovako: »Mi ćemo uz pomoć okupatora uništiti Narodnooslobodilački pokret, a ako slučajno pobijede Saveznici, mi ćemo uz njihovu pomoć opet zasjesti narodu na grbaču!« I tako ta pokvarenjačka banda, vodeći računa samo o svojim prljavim sebičnim interesima, izdaje, burgija i kuje podle planove. Međutim, oni se varaju. Varaju se u mnogo čemu. Varaju se jer misle da je i ovaj rat, kao što je bio prošli, imperijalistički rat, koji će završiti novim Versajem. No, ovaj rat nije imperijalistički, osvajački, nepravedan rat. Ovo je oslobodilački, pravedan rat. Ovo je rat naprednih, demokratskih, antifašističkih snaga cijelog svijeta protiv njemačko-talijanskog fašizma, najjačeg izražaja i stuba svjetske reakcije. Zato će slom fašizma značiti istovremeno i slom svih reakcionarnih snaga u svijetu. Propast fašističkih osvajača u našoj zemlji neminovno će značiti i propast njihovih suradnika, izdajica našeg naroda…

Narodnooslobodilački rat u našoj zemlji ne vode generali i ministri, nego sam narod. Zato se varaju svi oni koji misle da u demokratskom taboru naših Saveznika postoji takva vojska koja bi došla u našu zemlju ugušiti plodove borbe naše narodnooslobodilačke vojske i naturiti našem narodu opet one koji su bacili ovu zemlju u katastrofu i zadali našem narodu toliko žrtava i nesreće. Naša narodnooslobodilačka vojska je iskreni i jedini saveznik angloameričke i sovjetske vojske, jer se ona bori protiv istih neprijatelja protiv kojih se i oni bore.

Četničke bande su neprijatelji naših Saveznika jer se bore na strani fašističkih okupatora. Pod udarcima naše narodnooslobodilačke vojske raspadaju se četničke bande Stanišića, Jevđevića i Đujića već sada, a slomom njihovih fašističkih gospodara bit će konačno i potpuno uništene.

Rodoljubivi Splićani!

Nalazimo se uoči sudbonosnih događaja… Čvrsto zbijmo svoje jedinstvene redove u borbi protiv neprijatelja! Ujedinimo se bez obzira na nacionalnu, klasnu i političku pripadnost! Pomognimo našu hrabru narodnooslobodilačku vojsku! Nije daleko dan kada će naš naoružani narod zajedno sa savezničkim trupama istjerati i kazniti fašističke zvijeri i tražiti račun od svih onih koji danas otvoreno ili prikriveno šuruju i surađuju s okupatorom.

SLAVA RODOLJUBIMA, PALIM ŽRTVAMA ZA SLOBODU NARODA!

ŽIVILA NAŠA NEPOBJEDIVA NARODNOOSLOBODILAČKA VOJSKA!

ŽIVILI NAŠI MOĆNI SAVEZNICI SOVJETSKI SAVEZ, VELIKA BRITANIJA I AMERIKA!

SMRT OKUPATORIMA I NJIHOVIM POMAGAČIMA USTAŠAMA, ČETNICIMA I OSTALIMA!

NARODNOOSLOBODILAČKI ODBOR S P L I T

Izvod iz proglasa NOO-a Splita od 25. svibnja 1943. u povodu zločina okupatora, 6./56.

26. svibnja

  • Partizani Mosorskog bataljona Cetinskog odreda oborili su 37 stupova telefonske linije između Klisa i Dicma. Na istoj cesti naišao je na postavljenu minu talijanski civilni automobil, koji je oštećen. Izvještaj 18. korpusa, Kronologija
  • U rajonu sela Dolac, borci Splitskog partizanskog odreda porušili su 24 stupa vojne telefonske linije. Izvještaj Prefekture Split, Kronologija

26./27. svibnja

  • Borci Mosorskog partizanskog bataljona Cetinskog odreda porušili su 70 metara željezničke pruge Split - Sinj. Kronologija

28. svibnja

  • Jedinice Splitskog partizanskog odreda zarobile su sedam carinika NDH na željezničkoj stanici Perkovići. Izvještaj 18. korpusa, Kronologija

31. svibnja

  • Borci Mosorskog partizanskog bataljona Cetinskog odreda porušili su kod Dugopolja 200 metara željezničke pruge Split - Sinj. Izvještaj Prefekture Split, Kronologija

ČETNIČKI »NACIONALNI KOMITET ZA DALMACIJU«

U Split je došao delegat četničke Vrhovne komande potpukovnik Mladen Žujović, zvani Aćimović, koga je Draža Mihailović postavio za komandanta Bosne, Like i Dalmacije. Dolaskom Žujovića, četnička aktivnost u Splitu dobila je jači zamah. On je formirao četnički »Nacionalni komitet za Dalmaciju«, koga su sačinjavali N. Bartulović, dr. Z. Šimunić, M. Stojanac, V. Matošić i D. Ivanišević kao uži dio, a u širi su ušli N. Makev, A. Čavlina, J. Margetić, R. Čulić, Z. Murat, dr. V. Lavš i I. Čičin Šajin. Za sekretara Komiteta postavljen je dr. N. Grisogono. Ovaj Komitet je bio vezan za do tada postojeći Birčaninov četnički odbor u Splitu: dr. Račića, S. Urukala i S. Alfirevića. Četnički arhiv, Kronologija

DALMATINSKI BORCI NA SUTJESCI I NERETVI

U vezi s velikim bitkama Narodnooslobodilačkog rata na Neretvi i Sutjesci početkom 1943., iz Dalmacije je u centralne dijelove Jugoslavije bilo upućeno pet dalmatinskih udarnih brigada, a s borcima iz Dalmacije popunjene su i mnoge druge brigade NOVJ, tako da je u Dalmaciji koncem veljače ostalo svega oko 500 partizana, a već krajem svibnja njihov broj je narastao na oko 2000, koji su djelovali u Splitskom, Cetinskom, Biokovskom i Sjevernodalmatinskom NOP odredu, uz brojne manje partizanske grupe.

Kreso i Trgo, Zbornik br. 3, 644. i 10.

CRTICE NA PARTIZANSKOJ VEZI

Prerušene u obične mljekarice, one svakog dana u svojim njedrima i limenim kantama ispred nosa okupatorskih stražara prenose od Splita do partizanskog punkta u Rupotinama povjerljive izvještaje, poruke, lijekove, oružje, municiju, hranu, odjeću itd., a ujedno prihvaćaju i sprovode razne terenske radnike i drugove koji odlaze u partizane.

Koliko su tisuća kilograma hrane i raznog materijala prenijele iz Splita, tko bi znao.

»Na vezu smo«, pričaju one, »išle u Bihaćku ulicu, u Radunicu, Vrzov Dolac i drugdje. Premda smo često znale da se u primljenom paketu nalaze pištolji, municija itd, nikada se nismo kolebale da ga ponesemo, ma što se dogodilo«. Mnogo puta su se hrabre omladinke, nakon što su fašisti nešto o njima naslutili i počeli ih temeljito pretraživati, našle gotovo u bezizlaznoj situaciji. Jednog dana na solinskom mostu iznenadili su Stanu Vrgoč, koja se tko zna po koji put vraćala iz veze u Vranjicu, noseći povjerljive materijale. Mlada »mljekarica« odjednom se našla opkoljena fašističkim stražarima, tako da više nije mogla ni pobjeći, ni uništiti materijal. Ali ni u takvoj situaciji hrabra kurirka nije se htjela predati. U jednom trenutku istrgla se iz ruku fašista i skočila u nabujali Jadro. U nastaloj gužvi Talijani nisu ni primijetili kada se ona oslobodila nepoželjnog tereta koji je odnijela mutna voda.

U sličnoj situaciji našla se Mira Podrug i mnoge druge solinske omladinke. Mira je sprovodila jednog druga koji se trebao prebaciti u Rupotine. Na jednom zavoju, gdje je najmanje očekivala, njemački stražari zapriječili su joj put i zatražili propusnicu koju ona, razumije se, nije imala. Nije bilo vremena za razmišljanje, jer je iza nje na odstojanju od pedesetak metara koračao spomenuti drug koji ništa nije slutio. Još nekoliko sekundi i on bi se odjednom iza okuke našao licem u lice s njemačkim stražarima. Mlada skojevka nije izgubila prisutnost duha. Jurnula je na bližeg stražara i svom snagom ga odgurnula. Ne očekujući napad od mlade djevojke, Nijemac je tresnuo na zemlju kao vreća.

Dok su se iznenađeni fašisti snašli i otvorili vatru, dvoje bjegunaca bilo je već daleko od opasnosti.

Franičević, S., Poruka borca, ožujak 1973.

GUSTA MREŽA ORGANIZACIJA NOO-a

NOO Split, formiran 6. travnja 1942. g., kroz godinu i po svog postojanja odigrao je značajnu ulogu. Ima gustu mrežu svojih organizacija koje prodiru u sve slojeve, ustanove i dijelove grada. Organiziran je po sistemu tzv. akcionih odbora po staležima (činovnici, radnici, težaci, obrtnici, intelektualci, liječnici, profesori, inženjeri, suci, trgovci itd.), unutar kojih postoji veliki broj pododbora i grupa. Naročito besprijekorno funkcionira mreža organizacija NO fonda, koja sakuplja i redovito već godinu i po dana vagone hrane prebacuje partizanskim odredima kroz najstrožu kontrolu i stražu.

U ovom ćemo izvještaju samo dotaknuti djelovanje fonda kroz mjesec svibanj.

Blagajnički izvještaj za svibanj 1943. g.:

Prihodi: 494.901 lira. Rashodi: 705.870,25 lira.

U mjesecu svibnju 1943. nabavljena je sljedeća hrana: 2091 kg suhog krumpira, 6897 kg graha, 862 kg pašte, 1106 kg riže, 660 kg brašna, 557 kg kiselog kupusa, 200 kg kukuruza, 185 kg suhih smokava, 100 kg svježeg krumpira, ukupno 12.658 kg hrane u vrijednosti od 433.415 lira.

Za žrtve reakcije internirane u Splitu kroz svibanj mjesec 1943. g., NO fond izdao je 228.316 lira, 840 ručkova, 4070 kg hrane, 36 kg mesa, 48 komada odjeće. Broj obitelji koje se pomaže: 402; broj žrtava reakcije koja se pomaže 548; broj članova obitelji koji se pomaže: 1203; prosječna mjesečna pomoć po obitelji 491,66 lira, a po članu 164,54 lira.

Prije nekoliko dana prebačeno je iz Splita 45 kvintala pšenice.

Izvještaj Pokrajinskog komiteta NO Dalmacije od 25. srpnja 1943., 7./37.

ČETIRI TISUĆE AKTIVISTA

Organiziranim radom u masovnim organizacijama NOP-a (akcioni odbori, odbori NOF-a, USAOH-a, AFŽ-a) bilo je u prvoj polovici 1943. g. obuhvaćeno preko 4000 aktivista raznih struka i profesija.

Trgo, Zbornik, 1981.

Tito (na slici s dr. Ivanom Ribarom u vrijeme bitke na Sutjesci) jedini je vrhovni komandant ranjen u toku II. svjetskog rata

Ranjeni vrhovni komandant. Tito (na slici s dr. Ivanom Ribarom u vrijeme bitke na Sutjesci) jedini je vrhovni komandant ranjen u toku II. svjetskog rata

Borci 2. dalmatinske brigade iscrpljeni borbom, glađu i marširanjem u 5. neprijateljskoj ofenzivi (operacija Schwartz) koja se vodila od 15. svibnja do 15. lipnja 1943.)

Operacija Schwartz. Borci 2. dalmatinske brigade iscrpljeni borbom, glađu i marširanjem u 5. neprijateljskoj ofenzivi (operacija Schwartz) koja se vodila od 15. svibnja do 15. lipnja 1943.)

Iz Ratne Kronologije–SVIBANJ 1943.: U TUNISU KAPITULIRALO 225.000 PRIPADNIKA NJEMAČKE I TALIJANSKE VOJNE SILE ČIME SU ZAVRŠENE BORBE U SJEVERNOJ AFRICI – OTPOČELA NJEMAČKA OFENZIVA »SCHWARTZ« (TZV. PETA NEPRIJATELJSKA OFENZIVA ILI BITKA NA SUTJESCI)

LIPANJ

Sedamnaest pročetničkih oficira bivše jugoslavenske vojske uhapšeno zbog pronevjere – Partizanski napadi na komunikacije – Cjelokupno vodstvo bivšeg HSS-a za Kotar Sinj nalazi se u partizanima – Drago Marković iz Kučina, komesar čete u drugoj dalmatinskoj brigadi, poginuo na Sutjesci – Uhapšeni maturanti zbog pjevanja partizanskih i rodoljubnih pjesama – Židovi preko Splita u konclogore –
Partizanski napad na vojni avion – Ustaški izvještaj: raspoloženje naroda prema državi i njenom vrhovništvu iz dana u dan sve se više pogoršava – Narodni zbor u Mravincima, pored talijanskih posada – Napad na Talijane i ustaše u Prikom –
U Omišu i na otocima nitko se nije odazvao ustaškoj mobilizaciji

1. lipnja

  • Jutros rano, odmah poslije 1 sata, pa do 6 sati pohapšeno je 17 oficira bivše Jugoslavenske vojske i tri civila, koji su bili organizatori četnika, a neki od njih su i aktivno sudjelovali u četničkim akcijama. Hapšenje su obavila dva oficira karabinjera uz asistenciju momčadi karabinjera. Priča se da je to slijedilo po nalogu primljenom iz Rima zbog toga što su pronevjerili nekoliko milijuna lira koje im je talijanska vojska povjerila za organizaciju i uzdržavanje četničke akcije. Kisić
  • Cestu Muć - Kljaci, kod Sokolca, porušile su jedinice 1. bataljona Splitskog partizanskog odreda. Kvesić, Kronologija

2. lipnja

  • Jutros su Alfirević, prota Urukalo i dr. Račić, kao politički nasljednici vojvode Birčanina, bili kod prefekta intervenirati u pogledu jučer pohapšenih oficira i civila. Nisu uspjeli, jer je jutros Ilirija s uhapšenicima otputovala u Italiju. Kisić
  • U nedjeljnom izvještaju VŽC-a se navodi:

»U noći između 2. i 3. lipnja partizani su porušili cestu u dužini od deset metara između sela Ravnice i Čeline.«

Prva četa 1. mosorskog bataljona, zajedno s terenskim radnicima i simpatizerima iz Svinišća i Podašpilja, porušila je 3. lipnja osam stupova dalekovoda koji iz HE Kraljevac vodi za Omiš. Skinuta je u dužini od šest kilometara žica, koja je predana na čuvanje NOO-u Omiš. Velić, i dr., 154.

3. lipnja

  • Jučer su splitske Crne košulje proslavile dvogodišnjicu svoga postojanja. Kisić
  • Treći bataljon SPO-a napao je vlak na pruzi Split - Drniš između Prgometa i Suhog Doca. Zbog porušene pruge vlak koji je naišao iskliznuo je iz šina. U ovoj akciji poginuli su jedan ustaša, jedan željezničar i jedan fašist, Talijan. Bilo je dosta mrtvih i ranjenih, broj im se nije mogao točno utvrditi, a izgorio je blindirani vagon i jedan poštanski… Kvesić, 603., Kronologija
  • Prema obavještenjima ovog Poslanstva, najjača organizacija koja se opire okupatorskim vlastima u Splitu je partizanska, a to će reći – s obzirom na mnoštvo radničkog elementa u Splitu – da joj je osnova čisto komunistička. Izvještaj Poslanstva Kraljevine Jugoslavije u Madridu od 3. lipnja 1943.,6./33.
  • Na pruzi Split - Sinj, kod Grla, Mosorska partizanska četa postavila je prepreke od kamenja, od čega su oštećene dvije lokomotive koje su naletjele na prepreku, a vlakovi napadnuti mitraljeskom vatrom. Kronologija
  • Željezničku prugu između Prgometa i Suhog Doca porušio je 1. bataljon Splitskog partizanskog odreda. Vlak je iskliznuo iz šina. Kronologija

5. lipnja

  • Između Prgometa i Primorskog Doca naišao je na četiri mine talijanski vlak, koji je ujedno napadnut od boraca Splitskog partizanskog odreda. Poginuo je jedan, a ranjena su četiri vojnika. Poslije toga, na istom mjestu, naišao je iz Splita na prepreku transportni talijanski vlak, koji je iskliznuo iz šina. Izvještaj 18. korpusa, Kronologija
  • Ujutro u 8.45 partizani Mosorske skupine kod zaselka Kosa sačekali su putnički vlak iz Splita. Prethodno su na prugu podmetnuli minu koja je prilikom prolaza vlaka eksplodirala i jedan dio kompozicije prevrnula, a istovremeno su partizani izvršili prepad na vlak i putnike. Ovom prilikom stradalo je oko 30 talijanskih vojnika (što ranjenih, što ubijenih). Od građana poginuli su M. Vučković i njegov sin, te A. Matijević, a teže je ranjen B. Abramović. Izvod iz izvještaja Zapovjedništva oružanog krila u Omišu od 17. lipnja 1943., 6./304.
  • U Splitu su maturanti Srednje trgovačke škole organizirali matursku zajedničku večeru. Nakon večere, kasno po ponoći i rano u zoru, fašisti su uhapsili njih četrdesetak, jer su bili prijavljeni da su tom prigodom pjevali partizanske i rodoljubne pjesme. Kisić, Kronologija
  • Danas su karabinjeri svečano proslavili godišnjicu ustanovljenja uz prisustvo prefekta, zapovjednika armije, biskupa Bonefačića, predstavnika vojnih i civilnih vlasti i fašističkih organizacija. Kisić

5./6. lipnja

  • Kod zaseoka Kosa (Klis), partizani Mosorske čete napali su talijanski vojni vlak, i tom prilikom su poginula četvorica, a ranjena sedmorica vojnika. Izvještaj Prefekture Split, Kronologija

6. lipnja

  • U ranim jutarnjim satima partizani su napali jedan vod fašističke milicije, koji se nalazio u izviđanju duž željezničke pruge Šibenik - Split.

Ubijeno je deset vojnika, dok je jedan ranjen. Nije poznato jesu li napadači imali gubitaka. Izvještaj Prefekture u Zadru od 8. lipnja 1943., 6./226.

  • U dragi Vranjica kod Trogira, jedinice trećeg bataljona Splitskog partizanskog odreda otvorile su vatru na talijanski vojni hidroavion, koji se zbog kvara na motoru spustio u tu dragu, teško ga oštetile i ranile šest članova posade. Kronologija

7. lipnja

  • Prefekt Splita dr. Paolo Zerbino primio je u svom uredu veću skupinu poljodjelaca iz seoskih općina splitske pokrajine. On je prisutnima govorio o komunističkoj propagandi u Dalmaciji i želio ih uvjeriti kako im je Italija sve bliža i da će im ubuduće sve više izlaziti u susret: »Možete vidjeti kako brašno, sjemenje, gnojiva, oruđe itd. dolaze iz majke domovine, koja vam zauzvrat ništa ne traži, pa čak ni obroke proizvoda koji su ustanovljeni za poljodjelce na Poluotoku…«. Kisić, Kronologija
  • Danas je iz svoje kuće pobjegao advokat dr. Ivo Smolić, bivši načelnik općine Sinj, s još 23 druga, i pridružio se partizanima Vice Buljana.

Naknadno se je pridružio dr. Smoliću seljak Nikola Sikirica iz Jabuke, predsjednik kotarske organizacije bivšeg HSS-a, kao i Marko Čikotić, bivši općinski podnačelnik općine Trilj i predsjednik mjesne organizacije Novih Sela, te Filip Ratković, seljak iz sela Poda i bivši načelnik općine Trilj. S obzirom na to da se narodni zastupnik Pavle Krce još prije godinu dana odmetnuo partizanima, to se sada cjelokupno vodstvo bivšeg HSS-a za kotar Sinj nalaze u šumi kao odmetnici.

Pristup dr. Smolića izazvao je osjetljivo pojačanje partizanskih redova, tako da je on uspio do sada privući partizanima 80-100 ljudi. Izvještaj Velike župe u Omišu od 6. srpnja 1943., 7./290.(ustaški izvor, op. Red.)

8. lipnja

  • Iz Kaštela i Solina, od 16. svibnja do 8. lipnja, prema evidenciji karabinjera, otišlo je u partizane još 14 osoba. Izvještaj karabinjera Split, Kronologija

9. lipnja

  • U nedjeljnom izvještaju VŽC-a se navodi sljedeće:

»Dana 9. lipnja 1943. u zaseoku Klis-Kosa (kotar Omiš), talijanska vojska je opljačkala i zapalila 18 kuća. Povod je taj što su partizani dana 8. lipnja 1943. kod spomenutog zaselka napali vlak, a iz Kose se nalazi u odmetništvu preko 40 mladića. Ujedno je talijansko vojno zapovjedništvo u Klisu izdalo proglas da će cijeli Klis biti uništen ako uslijedi još neki napad partizana na državne objekte ili vojsku.« Velić, i dr., 156.

10. lipnja

  • Zaustavio se na kratko vrijeme u splitskoj luci parobrod na kojem su se nalazili internirci Prevlake (kod Punta d’Ostro na ulazu u Boku), a većinom su iz makarskog primorja te otoka Korčule. Među njima je i bivši načelnik Korčule dr. Arneri. Parobrod je proslijedio za Italiju, a nikome nije bilo dozvoljeno doći u dodir s internircima. Kisić
  • U Splitu je talijanska Kraljevska mornarica proslavila obljetnicu svog osnutka. Na Rivi Re Imperatore, ranije Wilsonova obala (Obala bratstva i jedinstva, danas Domagojeva obala), podigli su oltar na kome je očitana misa, a iza toga održana je vojnička smotra. Pored predstavnika najviših vojnih i civilnih vlasti, svečanosti je prisustvovao i splitski biskup Bonefačić. Kisić, Kronologija

11. lipnja

  • Kod crkve sv. Bartula, blizu Kaštel Štafilića, partizani Trećeg bataljona Splitskog partizanskog odreda napali su talijanski kamion i tom prilikom ranili jednog vojnika, a kamion oštetili. Ova akcija izazvala je paniku među talijanskim vojnicima koji su počeli napuštati Divulje i bježati prema Splitu. Jake snage divizije Bergamo odmah su intervenirale i dvama avionima mitraljirale tu zonu. Izvještaj 18. korpusa, Kronologija

15. lipnja

  • Talijanska torpiljarka doplovila je iz Trogira i artiljerijskom vatrom tukla Marinu i selo Vranjica, u kojima su se nalazili borci Splitskog partizanskog odreda. Izvještaj 18. korpusa, Kronologija
  • Zbog sve većeg priliva boraca u partizane na Mosoru i u cetinskom kraju, danas smo održali sastanak s drugovima na partizanskom punktu u Žrnovnici. Cilj ovog sastanka bio je da se razmotre mogućnosti i način dopremanja pomoći novim borcima. Punkt se nalazi u kući Joze Stipice, a na njemu su i Petar Perčić-Perun, Lovro Amižić i još neki drugovi. Dok smo održavali sastanak, Talijani su nas pokušali napasti iz svog garnizona u Donjoj Žrnovnici, ali su se ubrzo povukli u garnizon nakon što je nekoliko naših boraca otvorilo na njih vatru. Gizdić, 1943., 343.

Sredina lipnja

  • U borbama na Gornjim Barama, za vrijeme Pete neprijateljske ofenzive, poginuo je Drago Marković, komesar čete u Drugoj dalmatinskoj brigadi, iz sela Kučina kod Splita, član KPJ od 1937. g., koji je u NOB-u bio od 1941. Poslije rata proglašen je narodnim herojem. Zbornik narodnih heroja Jugoslavije, Kronologija

16. lipnja

  • U splitsku luku je došao i prenoćio parobrod sa Židovima iseljenima s otoka Brača, Hvara i Korčule. Govori se da je bilo oko 900 muškaraca, žena i djece. Dio njih se iskrcao na Pagu, a ostali na Rabu. Kis

17. lipnja

  • Na putu između Splita i Kaštel Starog partizani su poveli sa sobom četvoricu radnika koji su izvodili radove na Kozjaku. Talijani su u tom rajonu zbog toga uhapsili 21 osobu. Izvještaj 18. korpusa, Kronologija
  • U izvještaju Zapovjedništva oružničkog krila u Omišu, od 17. lipnja 1943. daju se ocjene stanja na području VŽC-a i raspoloženje naroda. To se može vidjeti iz nekih izvoda izvještaja:

»Raspoloženje pučanstva na području ovog krila prema Državi i njenom vrhovništvu, od prošlog podnijetog ovakvog izvještaja do danas ni u čemu se nije poboljšalo, već se naprotiv iz dana u dan sve više pogoršava… Razlog ovome je taj što su komunističke-partizanske skupine sa svojim mjesnim odborima donijele odluku da se smjesta poduzmu ofenzivni poduhvati protiv naših saobraćajnih veza, rušenjem željezničkih pruga, mostova, cesta itd., tako da ove bande ovu svoju odluku u zadnje vrijeme i u djelo provode. Nema zaštite od strane Države koja je sa svojim malobrojnim organima potpuno nemoćna prema njihovoj velikoj nadmoćnosti, nema zaštite od strane savezničke talijanske vojske, koja je zato pozvana, i ta vojska radi isključivo u korist svojih probitaka…« Velić, i dr., 157.

  • S grupom partizana s Mosora danas poslijepodne spustili smo se do Kučina i uvečer održali zbor u Mravincima. Iako se pored samog sela nalazi talijanska posada, naši su aktivisti još prije tražili da se održi masovni javni zbor. Odaziv stanovništva bio je takav kao da se Mravinci nalaze duboko na oslobođenom teritoriju, a ne svega 5-6 km od Splita i kilometar-dva od Majdana i Solina, gdje se nalaze jake talijanske snage. U tihoj noći Talijani su mogli lako čuti i saznati što se događa u selu, ali nisu ništa poduzimali, znajući da će tako najjeftinije proći. Pošto je postavljeno vojno osiguranje, održan je zbor na kome smo govorili Šerif Šehović-Erceg, mještanka Anka Bučan-Mosorka i ja. Glavna primjedba koju su nam Mravinčani uputili bila je da smo ih mogli mnogo ranije posjetiti, jer oni nisu daleko od Mosora, gdje partizani vojuju već 15 mjeseci. Gizdić, 1943., 341.

21. lipnja

  • Između željezničke stanice Labin i stražarske kućice 142, na postavljenu minu od strane partizana naišao je talijanski vojni vlak. Iz šina su iskočili lokomotiva, blindirana kola i dva vagona koji su oštećeni. Izvještaj 18. korpusa, Kronologija
  • U Labinskim dragama postavljena je potezna mina, napravljena od avionske bombe, težine 200 kg. Patrola je otkrila minu. Zasjeda je pustila da ih se skupi 20 s dvojicom oficira iz obližnjih bunkera, aktivirala minu, te su se samo dvojica od 22 spasili, ostali su bili razneseni, i srušeno je 12 m škarpe. Izvještaj Štaba grupe NOP odreda Dalmacije od 10. srpnja 1943., 7./13.

25. lipnja

  • Obaviješteni da partizani osiguravaju seljake dok žanju žito, u rajonu sjeverno od Sv. Ruzarice, na padinama Kozjaka, Talijani su uputili iz Solina dvije čete bersaljera, ojačane vodom minobacača i vodom mitraljeza u izviđanje prema Kaštel Kambelovcu i Gomilici. Pošto su prethodno blokirali sve prilaze za Kozjak, izvršili su napad. Prema talijanskim podacima poginula su četiri partizana, a uhvatili su osam muškaraca i tri žene koji su žnjeli i sutradan ih kod Kaštel Kambelovca strijeljali. Po okolnim poljima pohvatali su još 35 ljudi. Strijeljani su: Jozo Britvić i njegova žena Dobra, Domina Lučin, Marica Bedalov, svi iz Kaštel Kambelovca, Ivanko Damjanov iz Kaštel Gomilice, Cvitko Mamić iz Prapatnice, Božo Mamut iz Blizne, Josip Musinin, Svetin Karabotić i Josip Karabotić, svi iz Marine te Božo Munjiza iz Ljubitovice. Kronologija
  • U selu Mravince, u kući Marije Marović, borci Splitskog partizanskog odreda zarobili su petoricu talijanskih vojnika i karabinjera. Izvještaj Prefekture Split, Kronologija
  • Na putu Trogir - Split, kod mjesta Poluti, partizani su eksplozivom oštetili spoj na vodovodu. Radi odmazde talijanski fašisti su na tom mjestu strijeljali dvojicu rodoljuba. Kronologija

26. lipnja

  • Nekoliko je Splićana pušteno iz internacije u Italiji te su se vratili kući. Među njima je i Jure Vrcan.
  • Priča se da je vojnički vlak Split - Šibenik naišao na paklenu mašinu kod Labina i da je srušen s mnogo žrtava, a željeznički most na Čikoli kod Drniša bačen u zrak. Također se priča da su svi mostovi na cesti Split - Omiš - Zadvarje porušeni, da je promet onesposobljen, te se hrana i ostalo za talijanske vojnike, koji se nalaze u Zadvarju, šalje preko ceste Makarska - Zadvarje. Kisić
  • Između Primorskog Doca i Perkovića, kod sela Balovi, Ukić i Skokić, partizani su porušili 13 stupova telegrafsko-telefonske linije i na istom mjestu eksplozivom oštetili željezničku prugu. Izvještaj 18. korpusa, Kronologija
  • Prilikom napada Prve proleterske brigade na Vlasenicu, teško je ranjen Mate Bilobrk iz sela Brštanova, član KPJ od 1941., sudionik NOB-a od 1941. Da ne bi pao živ neprijatelju u ruke, ubio se. Poslije rata proglašen je narodnim herojem. Zbornik narodnih heroja Jugoslavije, Kronologija
Ranjenici i bolesnici ispred Planinarskog doma na Mosoru u lipnju 1943.

Izvan stroja. Ranjenici i bolesnici ispred Planinarskog doma na Mosoru u lipnju 1943.

27. lipnja

  • Zbog sabotaže na telegrafsko-telefonskoj liniji, jedinice divizije Bergamo za odmazdu su spalile naselja Balovi, Ukić i Skokić i sve kuće uz željezničku prugu. U raciji nisu uhvatili ni jednog sposobnog muškarca za vojsku jer ih više u tom rajonu nije bilo.
  • Za odmazdu, zbog pronađene mine koja pri prolazu vlaka nije eksplodirala, na pruzi Kaštel Stari - Labin, talijanski fašisti su spalili naselja Ivkovići i Maljkovići.
  • Iz Solina je upućena u selo Mravince grupa karabinjera s četom bersaljera radi oslobađanja svojih vojnika i karabinjera koje su 25. lipnja zarobili partizani. Pošto ih nisu pronašli, uhapsili su Mariju Marović, a njenu kuću zapalili. Ujedno su u selima Mravince i Kučine uhapsili 17 ljudi. Izvještaj 18. korpusa, Kronologija

28. lipnja

  • Da bi se oduprli sve jačim akcijama partizana, ustaše pokušavaju ponovno vršiti mobilizaciju. U izvještaju VŽC-a od 28. lipnja 1943. g. se konstatira da ih se u Sinjskom kotaru od pozvanih 1754 odazvalo samo 183, a u Omišu i na otocima nitko. Stanić, 179.

29. lipnja

  • U Vučevici održana je skupština kotarskog NOO Solina, kojoj je prisustvovalo 40 delegata s oslobođenog i neoslobođenog područja. Na sjednici je istaknuto da je njihov kotar gotovo sav uz NOP, unatoč jakih talijanskih garnizona u Solinu i Kaštelima.

Iz kotara je u NOV otišlo 1250 boraca. Samo u četiri posljednja mjeseca NOO-i sakupili su 5.000 kg hrane, 1.500 komada robe, 200.000 kuna i 160.000 lira. Za Zajam narodnog oslobođenja upisano je 553.000 kuna i preko 220.000 lira. Teror okupatora svakim danom je sve veći. Do sada je zapaljeno 1550 kuća, preko 500 ljudi je internirano u logore, a isto toliko nalazi ih se po zatvorima. Fašisti su ubili u selima 156 ljudi. Oko 3.000 žena radi za NOP i NOV, prenoseći, pored ostalog, preko Kozjaka i Mosora svu pomoć koju Split šalje partizanima. Gizdić, 1943., 363/364.

30. lipnja

  • Na pruzi kod Kaštel Starog borci Splitskog partizanskog odreda oborili su 21 telegrafsko-telefonski stup i postavili minu na koju je naišla drezina, ali mina nije eksplodirala. Talijani su u okolici uhapsili 22 osobe radi istrage. Izvještaj Prefekture Split, Kronologija

NEPRIJATELJ NIGDJE NIJE SIGURAN

Osam vlakova je minirano i uništeno, četiri puta se jače rušila pruga. Najprije noću, a zatim ni danju ne kreću vlakovi između Splita (Šibenika) - Drniša i Knina; ako jedan dan idu, ostala tri ne voze. Okupator baca sve jače snage da osigura ovu važnu saobraćajnu liniju, ali neće omesti plan partizana dok potpuno ne napusti i taj posljednji ostatak pruge Zagreb - Split, kojim se još služi.

Pruga Split - Sinj stalno se ruši i kvari. U napadu na jedan vlak naneseno je neprijatelju 60 mrtvih i ranjenih.

Talijani u svojim garnizonima u Zadru, Šibeniku, Trogiru, Splitu, Kninu, Sinju, Makarskoj su potpuno odsječeni, jer su telefonske i telegrafske linije duž putova i pruga uništene (oko 1500 stupova, više od deset vagona bakarne žice je odneseno, a ostalo isječeno, i nisu za upotrebu).

Električnu energiju Gubavice - Split okupator ne koristi, nego se služi centralom tvornice cementa iz Kaštela, i ima samo za najnužnije potrebe. Tvornice La Dalmatienne su obustavile rad, jer su partizani prekinuli električne vodove i srušili stupove.

Ni na moru okupator nije siguran.

Na svaku akciju naših snaga okupator odgovara strijeljanjem taoca, tako da je u posljednje vrijeme likvidiranjem nekih špijuna u Kaštelima te zbog vršenja akcija, pilanja telegrafskih stupova, strijeljano oko 20 taoca. U svom bijesu on je svirep tako da na mjestu izvršenih akcija strijelja i za 24 sata ostavlja leševe strijeljanih rodoljuba.

Moral talijanske vojske je vrlo loš i u akcije idu silom. Bilo je u posljednje vrijeme slučajeva da su oficiri pucali u leđa svojih vojnika, koji su se nećkali u borbi ići naprijed. Domobrani svakog dana bježe ili svojim kućama ili prelaze našoj vojsci, tako da je od Dvanaeste satnije treće bojne Prve domobranske pukovnije u Sinju od 260 ljudi ostalo danas svega 100 vojnika. Svi bjegunci bježe s oružjem.

Izvod iz Slobodne Dalmacije br. 12, od 9. srpnja 1943. i 7./16., izvještaj Grupe NOP odreda Dalmacije od 11. srpnja 1943.,7./11.

RAĐANJE I RATNI PUT SLOBODNE DALMACIJE

Naslovnica prvog broja Slobodne Dalmacije

Naslovnica, br. 1. Naslovnica prvog broja Slobodne Dalmacije

Drago Gizdić u svojoj knjizi Dalmacija 1943., na stranicama 339. i 340. piše:

Nedjelja, 13. lipnja

U Mosoru na kamenjaru, pred sjedištem PK, danas smo diskutirali (Amulić, Žanko, Geršković, Šehović, P. Šegvić, V. Cvrlje i ja) o pokretanju novog lista za Dalmaciju. Konstatiralo se, naime, da Naš izvještaj u današnjem obliku više ne odgovara potrebama NOP-a, iako je u godinu dana svog izlaženja u Splitu odgovarao postavljenom zadatku.

Stoga smo se složili da pokrenemo novi list. S obzirom na to da smo sada u neposrednoj blizini Splita, lakše ćemo i brže dolaziti do papira i boje, a isto tako brzo do vijesti iz najvećeg dijela Dalmacije. Dugo smo zatim raspravljali o imenu novog lista, a na kraju smo usvojili prijedlog P. Šegvića da se list zove Slobodna Dalmacija. U tom imenu se sretno spaja pojam sloboda, kao glavni cilj naše borbe, s nazivom naše pokrajine.

I nakon kratkih priprema, prvi broj Slobodne Dalmacije ugledao je svjetlo dana 17. lipnja 1943. godine. Štampan je u pojatama u Mihanovića stajama. Redakcija je raspolagala jednim ciklostilom, malim pisaćim strojem marke Adler, imala je nešto matrica i boja, jedan stari radioaparat na baterije i za osvjetljenje karbitnu lampu. Većina je materijala dopremana iz Splita preko ilegalnih kanala, za što je bio zadužen Ivo Gatin. Nikad se Slobodna Dalmacija nije tiskala u onolikom broju koliko se tražilo.

U prvoj redakciji i tehnici Slobodne Dalmacije radili su: dr. Miloš Žanko, koji je bio odgovoran za list, Šerif Šehović, Leo Geršković, Petar Šegvić, Vjeko Cvrlje, rukovodilac tehnike Branko Radelić, Ružica Primorac, Cvita Job, Ante Vesanović, Ante Petrić-Volja, Slavica Kukoč, Joko Knežević, Erna Geršković, Živko Gatin, Vojka Ružić, Nikola Ilić, Vlasta Šafranek, Aldo Dolći, Ana Žilić, Smiljan Jurin, Ksenija Škarica i Zvonko Radovniković.

Na toj prvoj lokaciji, u pojati na Mosoru, štampano je 16 brojeva.

Pojata na Mosoru u kojoj je tiskan prvi broj Slobodne Dalmacije

Ovdje je rođena Slobodna Dalmacija. Pojata na Mosoru u kojoj je tiskan prvi broj Slobodne Dalmacije

Redakcija Slobodne Dalmacije na Mosoru, lipanj 1943

Desk pod vedrim nebom. Redakcija Slobodne Dalmacije na Mosoru, lipanj 1943

Nakon toga, do kapitulacije Italije, list izlazi u istom obliku u školskoj zgradi u oslobođenom selu Brštanovu, u neposrednoj blizini Splita.

Dvadeset osmi broj lista nakon kapitulacije Italije i prvog oslobođenja Splita izlazi u Splitu, u dotadašnjoj tiskari lista Il popolo di Spalato na velikom formatu. Prvi put jedan partizanski list štampa se na rotaciji, i to u oko 16.000 primjeraka po izdanju (u to vrijeme u Splitu su tiskana četiri broja), koje Splićani razgrabe odmah na vratima štamparije.

Poslije napuštanja Splita list ponovno izlazi na ciklostilu i u ranijem obliku, i to najprije u Ogorju, zatim u Livnu, a od 1. prosinca 1943. godine na Hvaru, gdje se štampa od 35. broja na maloj štamparskoj mašini. Do kraja spomenute godine izišlo je 39 brojeva.

Četrdeseti broj izlazi na Visu[13] 6. siječnja 1944. godine. Prva dva broja izlaze na ciklostilu, a zatim opet na maloj mašini koja je s Hvara prebačena na Vis.

Za vrijeme boravka na Visu, najveće uspjehe doživljava ratna foto-sekcija Slobodne Dalmacije kojom je rukovodio Živko Gatin.

Na Visu Slobodna Dalmacija izlazi do svog 72. broja.

Broj 73 izlazi ponovno u Splitu nakon konačnog oslobođenja grada u listopadu 1944. godine.

Slobodna Dalmacija, 4. srpnja 1988., Poruka borca, srpanj 1978. i Miroslav Velić i dr., MPO, str. 158.

Ratni put Slobodne Dalmacije: od Mosora preko Visa, Hvara, Livna, Ogorja i Brštanova do Splita

Od Mosora do Splita. Ratni put Slobodne Dalmacije: od Mosora preko Visa, Hvara, Livna, Ogorja i Brštanova do Splita

NARODNOOSLOBODILAČKI FOND

U lipnju 1941. formirana je Narodna pomoć (NP) sa zadatkom da prikuplja pomoć od antifašista da pomogne novčano i materijalno porodicama antifašista, bilo da se one nalaze u zatvoru, da rade kao ilegalci ili da se bore drugim načinima protiv fašizma.

Prvi sastav Mjesnog odbora NP[14] je:

Radić Ivo, rukovodilac,
Šegvić Pjero-Penkala,
Krstulović Marin-Kočo,
Morović Dobrila,
Čulić-Kukoč Desa,
Bubalo Mileva, Šijan
Crnogorka Mara
Trumbić-Raić Neda.

Ovaj sastav Odbora NP, a kasnije Fonda, mijenjao se, nadopunjavao, kako su neki njegovi članovi odlazili u partizane, a druge je okupator strpao u zatvore. Ta imena nemamo, osim da je Rade Dumanić bio na čelu Odbora od 1942. g. do pada Italije, kada odlazi u partizane – op. p.)

U kratko vrijeme u ilegalan i konspirativan rad okupio se veliki broj građana, iako je taj rad značio veliku mogućnost da se žrtvuje sve, pa i život. Postepeno se organizacijom NP-a ušlo u sve privredne i društvene strukture grada. Preko terenskih organizacija i preko struka i radnog mjesta razvijala se aktivnost NP-a, te su osnovani akcioni odbori (AO-i). Preko AO-a u travnju 1942. formiran je Gradski NOO kao organ paralelne ilegalne vlasti u gradu. NP dobiva sve više na značaju i polovicom 1942. se transformira u Narodnooslobodilački fond (NOF) koji djeluje kao organ GNOO-a. Aktivnost NOF-a se razgranala, tako da je polovicom 1942. dnevno na vezi bilo oko 1200 aktivista, bez omladine, i oko 2200 obuhvaćenih građana. Nije bilo terena, škole, društva, radnih organizacija u kojima NOF nije imao svoje aktive i u kojima nije djelovao.

Narodna pomoć je prelaskom u Fond, od organa za pomoć žrtvama terora, porodicama boraca, postala Fond borbe. Ona prima širi sadržaj, ne pomaže samo žrtve, borce i njihove porodice, nego pomaže cjelokupnu borbu, pomaže materijalno i vojne jedinice oko Splita. U radu Fonda pristupa se prikupljanju, kupovanju i otpremanju svega što je služilo ilegalnoj borbi, partizanskim jedinicama, punktovima i komandama. U okviru Fonda formiraju se posebni aktivi i grupe i to:

- odbor za dodjelu pomoći porodicama

a) grupa za organizaciju liječničke pomoći

b) grupa za pomoć zatvorenicima

c) grupa za dodjelu pošte

- aktiv skladištarki

- grupa za nabavu i otpremu robe.

U radu Fonda sudjelovalo je više hiljada aktivista i obuhvaćenih građana, ali do provale nije dolazilo ni za vrijeme talijanske ni njemačke okupacije zbog toga što se rad obavljao disciplinirano i konspirativno. Drugovi koji su radili na osjetljivim poslovima Fonda, kad bi se ocijenilo da ne mogu djelovati bez opasnosti od hapšenja, upućivani su u partizane. To nije imalo negativni utjecaj na rad Fonda, organizacija se brzo obnavljala i njezin rad se stalno razvijao.

U srpnju 1941., početku rada NP-a, prikupljeno je oko 17.000 lira, a broj obuhvaćenih građana kretao se oko 1000, dok je mjesečni prosjek za zadnjih pet mjeseci u 1942. iznosio 341.000 lira. Ukupan prihod od osam mjeseci u 1942. g. (od travnja do prosinca 1942.) bio je 2,730.000 lira.

Najveći porast u prihodima bio je od prosinca 1942. godine do kapitulacije Italije, jer je i borba na našim unutrašnjim frontovima i u neposrednoj blizini grada postizala velike rezultate.

U 1943. godini prihodi su se po mjesecima kretali ovako:

siječanj 320.000

veljača 461.000

ožujak 592.000

travanj 655.000

svibanj 494.000

lipanj 488.000

srpanj 773.000 lira

U srpnju 1943. je, uz 770.000 lira, sakupljeno još i robe u vrijednosti od oko 310.000 lira. Dakle, ukupno je u tom mjesecu realizirano oko 1,100.000 lira.

Iako se visina pomoći porodicama radi porasta cijena postepeno dizala, rasle su i potrebe borbe, pa je u 1943. g. znatno veći dio prikupljenih sredstava nego do tada upućen za potrebe borbe i izdržavanje obližnjih partizanskih jedinica, koje su svakim danom rasle.

Prikupljanjem pomoći došla je do izražaja na dobrovoljnoj bazi i progresivnost doprinosa prema ekonomskoj moći antifašista koji su je davali.

Usporedo s porastom prihoda, širila se i organizacija po broju obuhvaćenih: od 2200 u svibnju 1942. na 3500 u svibnju 1943., plus oko 1000 omladinaca. U kolovozu 1943. broj obuhvaćenih narastao je na 5000. Broj aktivista je porastao od 1273 u svibnju 1942. na 2183 u svibnju 1943. g. (bez omladinske organizacije Fonda).

Ako se na broj aktivista doda broj obuhvaćenih i broj porodica kojima je dostavljana pomoć, aktivisti i obuhvaćeni preko omladinske organizacije, može se računati da je u organizaciji pokreta pred kapitulaciju Italije bilo u raznim formama aktivno uključeno desetak hiljada ljudi.

Pomoći porodicama koje je organizacija isplatila u siječnju 1943. godine iznosile su 174.000 lira, a porasle su na 208.000 lira u kolovozu 1943. godine. Najveći dio sredstava išao je na redovite mjesečne pomoći koje su za prvih šest mjeseci 1943. godine iznosile 1,125.000 lira.

Polovicom prosinca 1942., na prijedlog Mjesnog odbora Fonda, Narodnooslobodilački odbor grada donosi odluku da se u gradu raspiše zajam narodnog oslobođenja. Zajam je pokrenut jer su se stalno povećavale potrebe i od organizacije se tražila daleko veća materijalna sredstva nego je bilo moguće redovitim prikupljanjem pomoći osigurati. Time se namakao dio sredstava potrebnih za partizanske punktove i jedinice koje su se formirale i djelovale na području Dalmacije i Bosne.

Prvi zajam pokrenut je u prosincu 1942., praktično je pripreman do veljače, a proveden je u veljači i ožujku 1943. Drugi dio zajma je proveden u travnju 1943. Upisivan je na obveznicama koje je izradio AVNOJ. Oblasnom NOO-u Dalmacije iz ovih sredstava upućeno je ukupno 2,355.000 kuna i 2,406.450 lira.

Iako su prihodi Fonda stalno rasli, potrebe borbe su rasle brže, pa je organizacija u srpnju 1943. preko akcionara jedne splitske privatne banke zatražila zajam od 200.000 lira. Zajam je dobiven bez kamata, kratkoročno. Vratili bi ga za nekoliko mjeseci od naših prihoda, ali je došlo do kapitulacije Italije, pa se ta obveza nije rješavala.

Zajam je još više učvrstio organizaciju NOP-a, proširio i povezao rodoljube u gradu s njom, a postigao se i veliki materijalni efekt. Treba nadodati činjenicu da je zajam uspješno realiziran prije većih pobjeda Saveznika na vanjskim ratnim frontovima.

Organizacija je, usporedo s ostalim djelovanjem, dolazila do porodica čiji su članovi bili zatvoreni, u internaciji, ili su kao borci bili u partizanskim jedinicama. Na bazi podataka o prilikama u tim porodicama donosila se odluka o veličini i formi u kojoj je pomoć potrebna. Sastavljani su spiskovi s oznakama pojedinih porodica, veličinom mjesečne pomoći u novcu, hrani, odjeći. Broj porodica koje se pomagalo povećavao se iz mjeseca u mjesec, kako je rastao broj boraca, zatvorenika, interniraca, ilegalaca.

Uz redovite mjesečne pomoći dijeljene su i povremene pomoći u slučaju posebnih teškoća u porodicama (bolest, smrt i sl.). Obilaženje porodica teklo je redovito. U tim kontaktima, uz materijalnu pomoć, održavan je politički kontakt porodica s pokretom i borbom. Ukupno je u 1943. g. pomoć porodicama žrtava iznosila 1,507.000 lira.

Od liječnika antifašista formiran je poseban aktiv koji je pružao liječničku pomoć. Liječnici su preko aktivista apotekara i vlastitih veza nabavljali potreban sanitetski materijal.

Pošta između porodica i partizana išla je istim kanalima kao i roba. Da se ne otkriju adrese onih koji su se dopisivali, nekoliko dana ranije poslale bi se adrese, a nakon toga pisma s brojevima koji su odgovarali adresama. Pošta sa zatvorenicima išla je istim kanalima kao i hrana. Posebni sadržaj: lijekovi, sanitetski materijal, radio-materijal i druge slične pošiljke otpremane su po posebnim kuririma i posebnim kanalima.

Skladišna služba je u 1941. g. bila organizirana po rajonima. Za svaki rajon radila je po jedna skladištarka, a za grad glavna. Prva skladišta NP-a bila su u stanovima, konobama, potkrovljima i gospodarskim objektima vezanim za stanovanje. Kako se rad razvijao, organizacija je počela koristiti skladišta špeditera, trgovaca, tvornička skladišta. Odbor Fonda i Gradski NOO od Oblasnog NOO-a i partizanskih punktova dobivali bi podatke o potrebama prema kojima se roba prikupljala, nabavljala i otpremala, isto tako i novac.

U 1941. g. hrana, roba i drugi potreban materijal nabavljali su se prikupljanjem. Kasnije se počelo kupovati ono što je nedostajalo, tako je, npr., u šest mjeseci 1943. g. utrošeno više sredstava za nabavu hrane nego kroz čitav raniji period od dvije godine. U to doba je samo hrane nabavljeno nešto više od tri vagona. Troškovi za te nabave iznosili su u siječnju 1943. 57.000 lira, a u svibnju 468.000 lira.

U 1942. organizacija je raspolagala malim mogućnostima za prebacivanje robe, sve se svodilo na mljekarice i seljake koji su dolazili u grad kolima. Roba je odlazila s nekoliko punktova prema Solinu, Žrnovnici, Podstrani i Kaštelima. Kasnije su veze za prebacivanje proširene, preko jednog broda, na Krilo Jesenice, i preko jednog kamiona na Kučine i Mravince. U drugoj polovici 1942. i početkom 1943. proširen je broj sredstava i veza preko špeditera i trgovaca, tako da se došlo u situaciju da se sva roba prebacuje kamionima ili brodovima. Roba koja se nije smjela prebacivati kamionima prikrivala bi se pijeskom, drvenom građom, gnojem i dr. Bilo je tjedana kada su prebacivane vagonske količine, a redovito je nedjeljno odlazio jedan kamion robe. Mogućnosti za prebacivanje robe u 1943. g. čak su bile mnogo veće od potreba.

U promjenama koje su nastale kod prvog oslobođenja Splita, nakon pada Italije, dio aktivista Fonda izvukao se iz ilegalnosti i javno istupao. Zato je pred novom okupacijom od Nijemaca i ustaša morao napustiti područje grada, a dio je pred strahom i mimo dogovora otišao u partizane. To je aktivistima koji su ostali pod novom okupacijom stvorilo mnoge organizacijske i kadrovske probleme.

Rade Dumanić, Narodna pomoć i NO Fond u NOP-u Splita, izvod, Zbornik br. 5, 945 - 961

Marasović je bio jedan od najistaknutijih rukovodilaca NOP-a u Splitu

Ante Marasović – Mirko. Marasović je bio jedan od najistaknutijih rukovodilaca NOP-a u Splitu

ANTE MARASOVIĆ– MIRKO

Ante Marasović-Mirko rodio se 17. lipnja 1912. u Drnišu. Član KP Jugoslavije postao je u Bijeljini, a po dolasku u Beograd odmah se uključio u organizirani partijski rad. U Beogradu ostaje do napada fašističkih sila na Jugoslaviju. U tim odsudnim danima već u svibnju 1941. dolazi na partijski rad u Split. U Splitu odmah preuzima organizaciju i rad partijske tehnike i na tom poslu postaje gotovo nezamjenjiv. Pored ostaloga, bio je odgovoran za organiziranje izrade krivotvorenih legitimacija i drugih dokumenata, propusnica i sl. Zahvaljujući tome što je na legitimacijama vješto imitirao potpis splitskog prefekta Zerbina, mnogi drugovi su bili spašeni. Marasović je u Splitu radio i na organizaciji obavještajne službe. Za kratko vrijeme je uspio dobro i svestrano razviti obavještajni rad..

Krajem 1942. Marasović je postao član Plenuma, a nešto kasnije i Biroa Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju. Kada je PK KPH za Dalmaciju u svibnju 1942. preselio iz Splita na Dinaru, Marasović je, od tada pa do kapitulacije Italije, postao duša NOP-a u Splitu. Često je odlazio po određenim zadacima i na oslobođeni teritorij. Kada se spremao da na poziv PK KPH za Dalmaciju ode s Brača u Livno, poginuo je u nesreći hidroaviona u Bolu 17. listopada 1943. godine.

Tako je na tragičan način prekinut život istaknutog revolucionara.* Marasović je bio jedan od najznačajnijih rukovodilaca Partije i revolucije u Splitu i Dalmaciji.

Tatjana Kovač, Mijo Vojnović, U spomen revolucije, Split, 1975., 44.

* Bista Ante Marasovića Mirka postavljena je na Šetačištu Bačvice (ranije Šetalište 1. maja) u Splitu

MATE BILOBRK - ŽILA

Nije htio živ u ruke neprijatelju

Mate Bilobrk. Nije htio živ u ruke neprijatelju

Mate Bilobrk - Žila rođen je 8. travnja 1919. godine u Brštanovu kod Splita. U Splitu izučava bojadisarski zanat i zapošljava se u splitskom Brodogradilištu, gdje je 1940. primljen u članstvo KP-a. Nakon kapitulacije Jugoslavije Talijani ga hapse, ali poslije kraćeg vremena uspio im je pobjeći. Vraća se u rodno mjesto gdje organizira grupu aktivista i ilegalno održava sastanke po okolnim selima. Prebacuje na Dinaru nekoliko skupina omladinaca u partizanske jedinice. Početkom rujna i sam stupa u Dinarsku četu. Nakon kraćeg vremena postavljen je za komesara u Svilajsko-mosećkoj četi. U lipnju 1942. postaje član komiteta KP za Solin, a u rujnu, prilikom formiranja Mosećkog bataljona, postaje njegov komesar.

Ističe se hrabrošću i uspješnim rukovođenjem u akcijama protiv Talijana i ustaša. Kada je formirana 3. dalmatinska brigada, 12. studenoga 1942., postavljen je za komesara njenog 3. bataljona. U siječnju 1943. izabran je za člana Zemaljskog odbora SKOJ-a za Hrvatsku.

U ožujku i travnju 1943. ističe se velikom hrabrošću pri nošenju i spašavanju ranjenika na planini Čvrsnici, a kasnije i kod prijenosa ranjenika preko Neretve. U lipnju 1943., u vrijeme pete ofenzive, pokazuje veliku hrabrost pri proboju neprijateljskog obruča na Zelengori. Postavljen je za komesara čete u 1. proleterskoj brigadi te istog mjeseca, lipnja 1943., juriša na neprijateljsko uporište u Vlasenici na čelu svoje čete i biva teško ranjen ali je ostao na položaju i nastavio se boriti. Kada su ga neprijateljski vojnici pokušali živog uhvatiti, posljednjim metkom koji je imao u revolveru dokončava život da ne bi živ pao u ruke neprijatelja.

Za narodnog heroja proglašen je 27. studenoga 1953. godine.

Narodni heroji Jugoslavije, ulomak

SPLIĆANI U BICI NA SUTJESCI

Bitka na Sutjesci vođena je u periodu svibanj - lipanj 1943. na području Crne Gore, Sandžaka i jugoistočne Bosne. U toj bici, u sastavu Operativne grupe divizija Vrhovnog štaba NOV-a i POJ-a, sudjelovalo je šesnaest proleterskih i udarnih brigada iz raznih krajeva Jugoslavije (tri iz Dalmacije). U tim brigadama bilo je boraca i iz svih ostalih krajeva zemlje. Ukupno brojno stanje čitave grupacije, zajedno s ranjenicima i bolesnicima Centralne bolnice, iznosilo je oko 19.700 boraca i starješina.

U bici na Sutjesci, u tim jednomjesečnim teškim borbama u okruženju protiv 127.000 njemačkih, talijanskih, bugarskih i kvislinških vojnika, Operativna grupa NOV-a je izgubila više od jedne trećine svog ukupnog brojnog stanja. Na osnovi istraživanja prikupljeni su i sređeni pojedinačni podaci za 7360 poginulih boraca i starješina, što čini 37% ukupnog brojnog stanja čitave grupacije.

S područja Dalmacije u bici na Sutjesci je poginulo 2908 boraca, a to je 68% od broja poginulih s čitavog teritorija Hrvatske, odnosno oko 40% od ukupnog broja poginulih iz svih jedinica Operativne grupe i Centralne bolnice.

S područja Splita u toj bici je poginulo 545 boraca i starješina (501 muškarac i 44 žene), tj. 19% svih poginulih iz Dalmacije, odnosno 7,4% od ukupnog broja poginulih u bici na Sutjesci.

Najveći broj poginulih boraca s područja Splita nalazio se u sastavu dalmatinskih brigada – 411 ili 75% (115 u 1. dalmatinskoj, 69 u 2. dalmatinskoj i 227 u 3. dalmatinskoj brigadi), dok ih je u sastavu ostalih jedinica poginulo 134 ili 25%.

Prosječna starost poginulih iznosila je 24 godine. Njih 241 ili 40% bili su mlađi od 21 godine, a svega 11 ili 2% poginuli bili su stariji od 40 godina. Među poginulima je i sedmero djece mlađe od deset godina.

Iako su ovo samo neki pokazatelji o učešću boraca s područja općine Split u bici na Sutjesci, oni rječito govore kakav je bio doprinos Splićana, zajedno s ostalim borcima iz Dalmacije i drugih krajeva Jugoslavije, u jednoj od najtežih i najpresudnijih bitaka vođenih u toku Narodnooslobodilačkog rata.

Broj poginulih boraca po mjestima rođenja u splitskoj općini je:

Split 63 Muć 20

Žrnovnica 58 Postinje D i G 20

Kaštela 55 Sitno D i G 22

Solin 54 Šolta 17

Klis 42 Mravince 15

Podstrana 24 Dugopolje 12

Brštanovo 22 iz ostalih naselja

Ogorje 22 općina (25) 99

Ukupno: 545

Viktor Kučan, Splićani u bici na Sutjesci, Zbornik br. 5., 767/796

Dalmatinske jedinice nakon proboja na Sutjesci

Nakon bitke. Dalmatinske jedinice nakon proboja na Sutjesci

PRST

Sjedi na panju pokraj puta žena.

Prastara, siva, šutke četu gleda
mršavim je prstom broji.

U jedne njime upire, a druge
Preskoči.

Gluha nastane tišina,
ne čuješ topot kopita, ni lupu

Peta, ni grudi kako teško dišu.

Sjaho je s konja, stao je pred njome,
I pogleda je u oči, i reko:

»Uzalud brojiš – nećeš prebrojiti!

Uzalud biraš – nećeš izabrati!

Dio smo one povorke što nema
Kraja. Što ide od iskona mračnim
Šumama zimskim, stazama od trnja:

Gdje jedan pada, odmah drugi ustaje.

…Biraš. Al mi smo svi jednako građeni

Ista je jezgra u ljuskama raznim;

Sja ista luč na mnogim vrhovima.

Na njive naše pada sjeme jednako
Pa jednako je klasje neizbrojivo.

Mi smo ti nova Tebanska legija,
što uvijek živi i koja se nikad
Ne mijenja: mi smo vječni,
nepromjenjivi!«

To kazah.

Njezin ukoči se prst.

I rasplinu se lik joj mračni; nestade
U magli što je skrivala puteljak,
I opet ču se topot konja, korak
Umornih nogu stazom budućnosti.

Vladimir Nazor

Jedan od naših najznačajnijih književnika prve polovine XX stoljeća, Vladmir Nazor (1876.-1949.) stvarao je impozantan književni opus gotovo pola stoljeća. U mitskom čamcu preko Kupe, 1942. godine, zajedno s pjesnikom I.G. Kovačićem, otišao je u partizane. Pjesme partizanke objavio je na oslobođenom partizanskom teritoriju 1943. godine. »Nazor je jedan od rijetkih europskih pisaca koji je u Drugom svjetskom ratu otpor fašizmu pružio ne samo duhovnom već i fizičkom gestom« (S.P. Novak). Bio je jedan u dugoj koloni boraca NOB-a koja se kretala iz ofenzive u ofenzivu do slobode.

Na tom putu Nazor je pisao stihove, negdje u bespuću, na kamenu, daleko od rodne Dalmacije. Tako je u lipnju 1943. gododine, negdje u Hercegovini, nastala i njegova pjesma »Prst«. Slobodna Dalmacija, 13. veljače 1981

KARABINJERI NA SATU PJEVANJA

Već 1941. započinje ilegalni rad maestra Ive Tijardovića. Na različite je načine pokušao pomoći u otporu prema Talijanima pazeći da ga ne otkriju. Sastajao se s istomišljenicima i pod izlikom da održava muzičke probe pripremao razne materijale. Na satove mu je dolazio Ante Katunarić s kojim je raspoređivao letke kamuflirane najčešće među notne listove.

Jednoga dana, za vrijeme sata pjevanja, netko je pozvonio na vrata njegova stana. Otvorila je supruga Nila. Na vratima su bili dva talijanska oficira i dva karabinjera. Pomalo uplašena uputila se u sobu i rekla Ivi:

- Došli su karabinjeri. Žele razgovarati s tobom.

Nastao je muk, Tijardović i Katunarić su se pogledali. Jedan od oficira je upitao:

- Je li tu neka koncertna dvorana?

Radi li se o provokaciji? Možda ih je netko izdao, pomislio je Tijardović. No, talijanski oficir je nastavio:

- Čuli smo pjevati tenora. To je sigurno iz neke dvorane.

Odmah je shvatio. Jugo, koje je puhalo toga dana, nosilo je Katunarićev glas na ulicu. Brzo je odgovorio:

- To je odavde. Ovdje je tenor! - pokazujući na uznemirenog Katunarića.

Talijan ga je pogledao u nevjerici. - Dobro, onda da ga čujemo.

Cijeli se razgovor, naravno, vodio na talijanskom.

Tijardović je potražio note od »Tosce« ispod kojih su se nalazili leci s apelom na talijanskom jeziku. Oni su pozivali Talijane na predaju jer nemaju više nikakvih šansi. U taj čas vjetar je odnio i note i letke po sobi. Nastala je trka jer su ih Talijani mogli lako primjetiti. I Tijardović i Katunarić bacili su se na pod ljubazno odbijajući da im gosti u skupljanju »nota« pomognu.

- Ne treba, hvala, sami ćemo!

Katunarić je upitao Tijardovića na hrvatskom:

- Oću li pivat?

- Sad ti nema druge, moj Katunariću - odvratio mu je šjor Ivo.

S velikom tremom Katunarić je otpočeo ariju Cavaradossija. Talijani su pažljivo slušali. Na kraju arije, koju je Katunarić otpjevao bravurozno, kako je sam poslije rekao »kao nikada do tada«, Talijanima su zasuzile oči, zahvalili su se tenoru i maestru i - otišli!

Prema J. Körbleru, Ivo Tijardović, Bjelovar, 1979, str.103

NITI SE RASPLEĆU

Slobodna Dalmacija donosi članak potpisan od Ivana Kuzmića, člana Izvršnog odbora HSS-a. U članku se potanje navodi podmukla borba mačekovaca protiv partizana, kao i suradnja sa četnicima… »Plan je bio održati narod kao rezervnu snagu njihove klike, jačati domobranstvo i stvarati seljačke zaštite, tobože da čuvaju svoja sela. A sve skupa zbog jednoga cilja: zauzimanja vlasti … Ovaj i ovakav rad dopro je i do nas. Vodili su ga bivši zastupnici Petar Mladineo i Marko Suton, a pomagali su im pojedinci kojima možda i nije bila poznata namjera. Sazivali su se razni sastanci. Na jednome od tih sastanaka bio sam i ja. Radilo se o osnivanju tzv. »Građanskog bloka«. Na tome sastanku, koji je vodio Petar Mladineo, ovaj je rekao da po uputama vodstva HSS-a i dr. Mačeka lično treba budno i pripremno očekivati razvoj događaja, da opasnost našemu narodu prijeti od Srba, onih u četnicima jednako kao i onih u partizanima. Na primjedbu da u partizanima nisu samo Srbi, brzo se ogradio rekavši kako su naši ljudi zavedeni i da na to moramo računati. Treba raditi tako da svu pomoć u novcu skuplja »Blok«, pa da dodjeljuje partizanima. Na taj način će napraviti partizane ovisnima i tako izjednačiti snagu. »Blok« će davati novac, a partizani će voditi borbu, i u momentu kad Talijani napuste Split, uzeti vlast prije nego što stignu partizani…«.

Slobodna Dalmacija, 25. ožujka 1945.

DIFERENCIJACIJA UNUTAR VODSTVA HSS-a U SPLITU

Početkom 1943. osjeća se intenzivniji rad pojedinaca iz HSS-a … Od proljeća se može govoriti o organiziranoj propagandi HSS-a. To je došlo posebno do izražaja u rasturanju letka pod naslovom »Hrvatska i Hrvati«, potpisan imenom Veritas, koji se pojavio u Splitu u travnju 1943. U letku se govori o budućem položaju Hrvatske nakon završetka rata … Letak posebno ponavlja staru parolu da je Maček jedini legitimni predstavnik hrvatskog naroda … Posebno se sugerira pasivno čekanje svršetka rata, jer – kako se zaključuje u letku – »šta će nam poslije država i sloboda ako u njoj ne bude Hrvata i njihovih domova«. U tom smislu osuđuju se zločini ustaša i četnika. Posebno se naglašava gledište da hrvatski narod »ne ide s partizanima«, jer on »neće da bude ničije oružje u službi tuđih interesa«.

Istodobno je kod pojedinaca u grupaciji HSS-ovaca u Splitu sve više rasla spoznaja o potrebi uspostave suradnje s NOP-om. Bila je to jedna od »posljedica pristupanju u NOB hiljade poštenih HSS-ovaca koji su se predano stavili u službu svog naroda i u redovima borbe pridonose oslobođenju svoje domovine«. U Splitu je nastupio proces vidljive diferencijacije u toj grupaciji, sve je više snažila orijentacija za pristupanje NOP-u, osobito nakon kapitulacije Italije. To je dovelo do toga da se od ljeta 1943. ne može govoriti o dotadašnjoj relativnoj zdušnosti i kompaktnosti vodeće grupacije HSS-a…

Iz splitske grupacije HSS-a među prvima na oslobođeni teritorij odlaze Ivan Kuzmić u srpnju 1943., Jakov Grgurić poslije kapitulacije Italije, Marijan Radić koji iz talijanskog zatvora razmjenom početkom rujna 1943. dolazi na oslobođeni teritorij … Daljnji razvoj situacije, u prvom redu kapitulacija Italije, utjecao je na to da su se pojedinci opredijelili za NOP, a neki sasvim pasivizirali. Šime Poduje je pristupio NOP-u, Paško Kaliterna svršio je u bolnici i umro u veljači 1944., Petar Mladineo napustio je Split u kolovozu 1943.

Poslije toga se više ne može govoriti o nekom »vodstvu« HSS-a u Splitu, tj. o dogovaranju najpoznatijih osoba oko poduzimanja neke akcije…

Fikreta Jelić-Butić, O nekim obilježjima politike HSS-a u Splitu 1941. - 1944., Zbornik br. 5, Split u NOB-u, 1037. - 1039.

»AKO TE NE UBIJE SUD, UBIT ĆU TE JA!«

Među procesima specijalnog suda održanima u Splitu, naročito je bolno odjeknuo u splitskoj javnosti proces protiv 50-orice đaka Srednje tehničke škole.

U tom je procesu kulminirao bijes fašističkih okupatora protiv splitske omladine koja je prkosno odolijevala svim pokušajima potalijančivanja i porobljivanja.

Krajem travnja i početkom svibnja 1943. godine okupatorski politički aparat upriličio je bjesomučnu hajku na srednjoškolsku omladinu. Prvi su na udaru bili učenici Srednje tehničke škole i Trgovačke akademije. Fašistička policija provodi masovna hapšenja i inkvizitorska ispitivanja đaka, stavljajući ih na neviđene muke. Učenike Alda Dolcija i Veljka Čerinu strijeljaju bez suđenja. Ubijeni su noću na splitskom groblju. Žarka Pejkovića i Nikolu Štambuka, obojica jedinci u svojih roditelja, policajci odvode po noći iz kuća i pod izgovorom da su pokušali bježati mučki ih ubijaju iste noći, nakon što im je njihov naredbodavac prethodno dao instrukciju da ih »inteligentno ubiju na ulici«.

Kod preslušavanja na policiji policajci i agenti nad uhapšenim omladincima vrše strahovita mučenja (D. Meštenek, S. Miše, S. Kamber, N. Božinović, V. Tomić, N. Zelić, J. Meštenek, Alfirević i drugi). Poslije nekoliko mjeseci takve »istrage«, omladince izvode pred Specijalni sud da »presudom zakonitosti« pokriju svirepa mučenja.

Dana 29. lipnja 1943. podignuta je optužnica protiv 50 učenika Srednje tehničke škole u Splitu. Optuženi su »radi protufašističkog konspirativnog rada«.

Od 15. do 17. srpnja 1943. protiv njih je održana teatralno pripremljena javna rasprava. Zastupnik javne optužbe Villaci bio je naročito bijesan i pun mržnje ne samo prema optužbama, već i prema cijelom stanovništvu Splita, napadajući i vrijeđajući na veoma drzak i prost način i tražeći osudu optuženih riječima: »Svi su oni jednaki, sve ih treba strpati u septičku jamu« (Tuti in una fogna!).

Specijalni sud donio je presudu protiv učenika: osuđena su dvojica na smrt (Božinović i Ivanko), jedan na 30 godina robije (tužilac Villaci je rekao da mu je žao što zbog nenavršenih 18 godina života i on ne može biti osuđen na smrt, a Maresciallo Franceschetti je Kamberu procijedio kroz zube da će ga ubiti on ako ga ne ubije sud), nadalje su petorica đaka osuđena na po 15 godina robije, petorica na po 10 godina, 18 na po pet, jedan na tri, dok ih je 17 oslobođeno zbog pomanjkanja bilo kakvog dokaza. (Smrtna presuda prvoj dvojici nije bila izvršena, jer je malo zatim pao fašistički režim u Italiji, pa su pomilovani). Osuđenici na robiju odvedeni su okovani u kaznionice u Italiji, odakle su mnoge Nijemci odveli na prisilni rad u Njemačku, pa se dosta učenika više živo nije vratilo kući.

Marko Andrijić, Fašistički zatvori u Splitu, Split, lipanj 1990., neobjavljeno, 31., 32.

STANJE PARTIJSKE ORGANIZACIJE U GRADU

Mjesni Komitet u Splitu sada se sastoji od četiri člana. Brojno stanje partijske organizacije je 13 partijskih jedinica sa 65 članova, od toga 56 muških i devet žena. Zbog velikog terora okupatora i razgranate okupatorske špijunaže i denuncijanstva, partijska organizacija bila je više puta provaljivana. Mjesni komitet mijenjao se nekoliko puta. Svi stariji članovi Partije koji su bili kompromitirani morali su napustiti Split, a mnogi su od njih uhapšeni i strijeljani ili se nalaze po zatvorima i u internaciji. Današnje partijsko članstvo u Splitu vrlo je mlado. Rijetki su partijci koji imaju više od šest mjeseci partijskog staža.

Izvještaj Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju od 20. srpnja 1943., 7./29.

Iz Ratne Kronologije–LIPANJ 1943: LONDONSKI TISAK OBJAVIO PRVE INFORMACIJE O VRHOVNOM KOMANDANTU NOV I POJ JOSIPU BROZU TITU – SAVEZNICI ODLUČUJU DA AMERIČKE ZRAČNE SNAGE BOMBARDIRAJU NJEMAČKU DANJU A BRITANSKE NOĆU – AMERIKANCI NA PACIFIKU PRELAZE U OFENZIVU

SRPANJ

Komunikacije - stalna meta partizanskih napada – Splićani sade poljoprivredne kulture na livadama i drugim slobodnim prostorima u gradu – Partizani oborili talijanski bombarder – Masovno hapšenje trgovaca – Kaznena ekspedicija u Žrnovnici: ubijeno 13 osoba, zapaljeno 27 kuća – U Splitu organizirano 30 skladišta za prikupljanje hrane i materijala za partizane – Talijani nastavljaju s represalijama – Suđenje đacima Tehničke škole – Na Mosoru izašao prvi broj Omladinske iskre – Izvještaj partizanskog obavještajnog centra o političkoj situaciji u Splitu – Intenzivna izdavačka djelatnost Agitpropa Pokrajinskog komiteta – Pad Mussolinija – Letak NOO-a o daljnjoj borbi protiv fašizma: Talijanski okupatori još uvijek se nalaze u našim gradovima – Talijanska vojska u Dugopolju zapalila 220 staja i veliku količinu raži u snopovima, u Kotlenicama zapaljene sve preostale kuće i škola – NOO poziva talijanske oficire i vojnike da obustave borbu protiv partizana i zajedno s njima krenu na Nijemce – Službeno odstranjene slike Mussolinija iz ureda – Skidaju se fašističke oznake – Tisuće demonstranata na Rivi, pred škverom i sjedištem Specijalnog suda tražilo da se iz zatvora puste politički zatvorenici uz poklike: »Živio Tito!«, »Živjela NOV!«, »Dolje fašizam!« - Štrajk 400 zatvorenika u splitskom zatvoru - Talijani uhapsili 40 jugoslavenskih oficira i podoficira i odveli ih u internaciju

1. srpnja

  • Između Kaštel Starog i Kaštel Kambelovca partizani su porušili više telegrafsko-telefonskih stupova. Kronologija
  • Vrijeme je ugodno kao na proljeće s obzirom da je zbog čestih kiša popustila ljetna vrućina, dok je sretna prirodna igra vlage i sunca oplodila zemlju i ugodila raslinju. Procvale su voćke i od teških plodova svinule se grane, nabubrilo je grožđe i već ćemo doskora slatke plodove brati.

Bego je napisao: »Težačice donose mnogo povrća na Pazar, a bijela i druga žita obilno su nagradila marljivost težaka čijoj je radinosti velika tražnja hrane neobičnog podstreka dala. U Splitu je rodilo do 200 kila pšenice po hektaru, kao u Vojvodini, kada najbolje rodi. Sve su livade i svi slobodni prostori obrađeni bili.« Bego

2. srpnja

  • U 23.15 sati navečer dan je znak uzbune. Pogašena je javna rasvjeta, a građani su dobro zamračili stanove, tako da ophodnje nisu imale puno posla kao prošli put. Panike nije bilo. Kisić
  • U rukovodećim tijelima NOP-a u ljeto 1943. godine bili su:
  • Pokrajinski komitet KPH: Vicko Krstulović, Ivan Amulić, Andrija Božanić, Neda Marović, Ante Marasović, Ivica Kukoč, Drago Gizdić, Ante Jurjević i Miloš Žanko.
  • Okružni komitet KPH Srednje Dalmacije (Splita): Ante Jurjević, Ivo Randić, Nikola Aračić, Ante Hrabar, Kajo Vučićić, Juga Kesić i Ante Eterović.
  • Mjesni komitet KPH Splita: Marko Čolak, Veljko Đorđević-Mate i Nikola Kuzmanić.
  • Pokrajinski komitet SKOJ-a: Neda Marović, Žiki Bulat, Ante Raos, Dule Štrbac i Ivo Marinković.
  • Okružni komitet SKOJ-a Split: Ante Eterović, Žarko Alujević, Milka Buljević, Mijo Aničić-Vojko, Tasja Kuzmanić, Josip Stanić i Mirko Sansović.
  • Pokrajinski odbor AFŽ-a: Marija Novak, Milka Lasić, Katja Šperac, Blaženka Mimica-Luca, Juga Kesić, Mileva Bubalo, Luca Soldo i Ružica Markotić.
  • Okružni odbor AFŽ-a za Srednju Dalmaciju (Split): Anka Petrić, Mileva Benzon, Marija Marušić, Marija Vukšić, Marija Lujak, Juga Čulić, Jakica Barbarić, Neda Ozretić i Mara Granić.

Gizdić, 1943., 372-378

3. srpnja

  • U 3 sata ujutro dan je znak da je pogibelj prestala. Avioni su, a kažu da ih je bilo oko 40, prešli preko Brača, Splita i Sinja put Bosne. Prvi val letio je prilično nisko, a jedno pola sata kasnije drugi val visoko. Kisić

4. srpnja

  • Oko 2 sata ujutro čuo se prilično jaki šum motora, avioni su došli sa sinjske strane. Prelijetali su Split pravcem prema Kaštelima. Čulo se nekoliko topovskih hitaca u daljini. Oko 3 sata ujutro dan je znak prestanka uzbune. Kisić

5. srpnja

  • Prilikom bombardiranja i mitraljiranja zone sela Gata, partizani su pogodili talijanski bombarder koji je oštećen bio prinuđen da spustiti se oko 14 sati na Ratu u Poljudu na zemlju A. Kuzmanića. Posada je u padu bacila bombu u more. Prilikom spuštanja avion se zapalio i izgorio, tako da je potpuno uništen. Izgorjelo je i oko 300 loza. Teško su ranjena četiri člana posade (od kojih dva oficira i jedan podoficir). Kisić pak navodi da su se dva člana posade spustila padobranom, da su trojica iskočila par metara nad zemljom, te da su trojica ranjena. Kisić, Kronologija
  • Pored željezničke pruge Kaštel Stari - Labin, partizani su postavili nagaznu minu na koju je naišla grupa talijanskih oficira i vojnika. Poginuo je jedan oficir (liječnik), a ranjen je jedan vojnik. Jedinice divizije Bergamo vršile su represalije nad okolnim stanovništvom i uhapsile osam ljudi.
  • U rajonu Sv. Rozarice, ispod Kozjaka, jedinice 26. bersaglierskog bataljuna uhapsile devet ljudi. Kronologija

6. srpnja

  • Za odmazdu zbog sabotaže na pruzi, jedinice divizije Bergamo spalile su nekoliko kuća u naseljima Deanović i Perišić.

Između Solina i Kaštel Starog partizani su oborili šest telefonsko-telegrafskih stupova. Kronologija

  • Prošle je noći po splitskim ulicama opet treštala policijska motorizacija: to su hapsili preko stotinu trgovaca, koji su navodno davali novce partizanima, ali se u gradu smatra da prave pomagače nisu otkrili. Bego

7. srpnja

  • Prilikom čišćenja terena između Kaštel Štafilića i Divulja Talijani su uhapsili 28 stanovnika radi saslušanja, a u sukobu s njima poginula su tri partizana: Duje Klizmanić iz Kaštel Štafilića, Fabijan Božić i Petar Jakovac iz Kaštel Starog.
  • Prilikom čišćenja terena, između Prgometa i Kuzmanića, 26. i 31 bersaglierski bataljun uhapsili su 33 osobe, a u sukobu s petoricom partizana koji su im pružili otpor iz jedne pećine ranjen je jedan talijanski vojnik, dok su partizani ručnim bombama u pećini pobijeni. Kronologija
Partizani pokapaju poginulog druga

Nakon bitke. Partizani pokapaju poginulog druga

8. srpnja

  • U selu Žrnovnici bataljun bersagliera i četa Crnih košulja iz divizije Bergamo strijeljali su 13 osoba od 45 do 70 godina starosti i zapalili 27 kuća.
  • Talijanska avijacija bombardirala je i mitraljirala sela Radošić i Dugobabe, općina Lećevica. U Radošiću su teško ranjene tri osobe, a u Dugobabama je poginula jedna osoba, a četiri su teško ranjene. Kronologija
  • Za ranog jutra čula se jaka pucnjava sa strane Stobreča. Poslana je kaznena ekspedicija na selo Žrnovnicu, koje je navodno postalo »kanal za opskrbu partizana na Mosoru«. Osim topovske i mitraljeske paljbe, bacane su bombe iz jednog aviona. Priča se da se u blizini sela nalazilo »mnoštvo« partizana, ida se razvio okršaj, te da je bilo ranjenih i s jedne i s druge strane, a da je poginulo oko 15 seljana. Iz sela je potrjerana stoka i odnesena hrana, a onda popaljeno nekoliko kuća. I u Podstrani je zapaljeno nekoliko kuća, što se vidjelo iz Splita.
Mališani iz Dalmatinske zagore u zbjegu za vrijeme talijanske ofenzive ljeti 1943.

Djeca rata. Mališani iz Dalmatinske zagore u zbjegu za vrijeme talijanske ofenzive ljeti 1943.

9. srpnja

  • Zadnjih desetak dana svake noći bude nekoliko pohapšenih, i to mladosti. Pohapšeno je i nekoliko trgovaca radi sakrivanja racionirane robe, živeža ili povišene cijene. Izgleda da su ovdašnje vlasti odlučile strogo postupati protiv ovakvih, kao što se postupa u Italiji. Do sada bi na nekoliko dana zatvorili dućan prekršitelju, a nekih drugih kaznenih posljedica ne bi imao. Do sada Il popolo di Spalato o pohapšenim trgovcima nije donio nikakve vijesti. Priča se da je bio uhapšen i jedan trgovac, splitski Talijan (Marcovina), koji je nakon par sati pušten. Kisić

10. srpnja

  • Talijanska avijacija bombardirala je i mitraljirala sela Dugobabe, Broćanac, Vučevicu i Brštanovo, zbog navodnog prisustva partizana u tim selima.
  • Između Kaštel Starog i Labina borci Splitskog partizanskog odreda porušili su na više mjesta željezničku prugu i oborili devet telegrafsko-telefonskih stupova. Kronologija
  • Prema izvještaju o organizaciji i radu Narodnooslobodilačkog fonda u vremenu od 20. lipnja do 10. srpnja u gradu Splitu, Narodnooslobodilački fond raspolagao je s preko 30 skladišta u kojima se prikupljala hrana i ostali materijali za potrebe NOB-a. Gizdić, 1943.,390
Zbjeg, rad iz 1943.

Bartul Petrić: Zbjeg, rad iz 1943.

10/11. srpnja

  • Grupa partizana s Mosora, uz pomoć aktivista iz Mravinaca i Kučina, porušila je eksplozivom dio pruge i veliki most na pruzi iznad Majdana. Kronologija; Gizdić, 1943., 395

11. srpnja

  • Točno u ponoć započela je uzbuna sa sirenama. Ima već nekoliko večeri da nema javne rasvjete, te se reflektorom sa Sustjepana nad gradom za stanovito doba i na prekide širi svjetlo. Premda Il popolo di Spalato već tri dana opominje građane da se strogo drže propisa zamračenja, jer će se inače brisati sa spiska potrošača električne struje svi oni za koje se drugi put utvrdi da su počinili prekršaj. Ipak su patrole na mnogo mjesta, bilo povicima, bilo kamenjem upozoravale dotične stanare da se svjetlo vidi. U 3 sata dan je znak prestanka uzbune. Kisić
  • U selu Botići talijanski fašisti za odmazdu zbog rušenja pruge Kaštel Stari-Labin zapalili su nekoliko kuća i strijeljali sedam talaca.
  • U cilju represalija, zbog rušenja pruge i mosta iznad Majdana, prošle noći talijanska avijacija bombardirala je Mravince. Porušeno je više kuća, a poginule su tri žene i ranjeno šest ljudi.
  • Selo Žrnovnicu bombardirala je i mitraljirala talijanska avijacija, jer su navodno u blizini primijećeni pokreti ustanika.
  • Održana je konferencija delegata svih NO odbora kotara Muć na kojoj je izabran novi Kotarski NO odbor i odbornici upoznati sa njihovim dužnostima. U kotaru su postojala tri općinska NO odbora (Muć, Lećevica i Ogorje) i 19 seoskih NO odbora, sa 119 odbornika. Kronologija
  • Bego je napisao: »Danas na podne proletjela su preko Splita, kao tri lješinara, tri talijanska bombardera, napravivši u znak parade neke rochade u zraku i okomili se na ta sela (Mravince, Kučine i Žrnovnicu, op. prir.), koja bi morale iste talijanske vlasti braniti. Bombama su rušili i palili kuće, a mitraljezima strijeljali goloruki narod koji je upravo izlazio iz crkve. Predvečer su ‘radi humanosti’, skupljali u teretnim automobilima mrtvace i ranjene, te ih dovezli u Split. Staje ti pamet kada pomisliš da nemaju dovoljno aviona da bi se oduprli engleskoj invaziji Sicilije, ali ipak nalaze vremena da preko Splita paradiraju i bombardiraju ‘svoja vlastita’ sela, da bi izrazili svu mržnju i prezir koje osjećaju prema našem narodu, samo zato jer mi nemamo oružje da se branimo. Bego

12. srpnja

  • Borci Splitskog partizanskog odreda oštetili su vodovod između Kaštel Starog i Trogira. Kronologija
Prvi broj Omladinske iskre, koji je počeo izlaziti u Sitnu Gornjem na Mosoru
Prvi broj Omladinske iskre, koji je počeo izlaziti u Sitnu Gornjem na Mosoru

Mosorska iskra. Prvi broj Omladinske iskre, koji je počeo izlaziti u Sitnu Gornjem na Mosoru

13. srpnja

  • U gradu su održane demonstracije u kojima je, prema Gizdiću, učestvovalo oko osam tisuća građana. Najjače demonstracije izbile su na obali kad su Talijani odvodili brodom rodoljube u Italiju – u internaciju. Demonstracije su bile dobro organizirane a bilo je najviše žena. Demonstranti su izvikivali mnoge parole… Gizdić, 1943., 401

14. srpnja

  • Prugu Split-Perković, u dužini od 100 metara, porušili su borci šibenskog partizanskog bataljona. Kronologija
  • Na Mosoru je izašao prvi broj glasila USAOH-a za Dalmaciju Omladinska iskra. Prvi broj tiskan je na ciklostilu u formi brošure, a imao je 44 strane. Izdala ga je tehnika Oblasnog komiteta SKOJ-a, a uredili su ga Žiki Bulat, Cvita Job i Jure Kaštelan. List je povremeno izlazio na Hvaru, Visu i u Splitu. Gizdić, 1943., 406

16. srpnja

  • Tribunale Speciale per la Dalmazia (Specijalni sud za Dalmaciju) zasjedao je od 14. ovog mjeseca u zgradi bivše Burze rada. Prva rasprava protiv učenika Srednje tehničke škole završena je. Pričalo se da ima oko 60 učenika na optuženičkoj klupi. Dvojica su osuđena na smrt, ali su kasnije pomilovani, a ostali su dobili od tri do trideset godina robije. Sva ta mladost imala je od 16 do 20 godina života.
  • Iz Splita i Kaštela, od 7. do 16. srpnja, po evidenciji karabinjera otišlo je u partizane još osam mladića (iz Splita dvojica iz Kaštel Sućurca, četvorica te dvojica iz Kaštel Gomilice.
  • U Kaštel Štafiliću karabinjeri uhapsili Tomislavu Jerić, vjerenicu ubijenog (7. srpnja) partizana Duje Kuzmanića i zbog »neprijateljske djelatnost« predali je Specijalnom sudu za Dalmaciju. Kronologija

17. srpnja

  • Kisić prenosi iz lista Il popolo di Spalato da je Federalni direktorij fašističke stranke zajedno sa tajnikom stranke posjetio prefekta, te mu predao rezoluciju u kojoj su istaknuli želju i volju za nastavkom borbe protiv neprijatelja fašizma, u spomen »slavnim mučenicima« kao što je Giovanni Savo. Prefekt im je zahvalio i pohvalio ih. Nakon toga je Direktorij prisustvovao u crkvi sv. Duha mrtvačkoj misi za poginule, a onda je pošao na groblje, te položio bukete cvijeća na grobove poginulih Save i Hoffmanna. Prefekt i federalni tajnik posjetili su ranjene vojnike koji napuštaju Split. Ženske fašistkinje su vojnicima podijelile slatkiše, novine i ilustracije. Veliki parobrod Crvenog križa otputovao je u Italiju, a prema priči, na njega se ukrcalo par stotina ranjenika. Kisić

18. srpnja

  • Il popolo di Spalato donosi i da je završeno prikupljanje vune za vojnike, što se obavljalo u Gruppo Rionale Fascista ‘R. Vuccassovich. Prikupilo se 535 kg.
  • U 20 sati megafoni su prenosili talijanski radiožurnal, a onda govor Karla Scorza, tajnika fašističke stranke. Govor su slušali fašisti skupljeni na Piazza Littorio, a po svršetku povorka se pjevajući uputila do Villaggio del Soldato, gdje su bili sakupljeni vojnici. Nakon toga general Spiga održao je kratki govor, a onda se povorka fašista uz pjevanje Giovinezze i poklicima Duceu vratila do Piazza Littorio, gdje se razišla nakon što je federalni tajnik održao kratki govor.
  • Pomilovana su dva učenika osuđena na smrt, te su dobili 30 godina robije. Kisić

19. srpnja

  • Ima već nekoliko dana da je Questura počela nalagati onima koji imaju radioaparate, i to našim ljudima, da ga odnesu kod popravljača radija (Kisić navodi prezime Korlaet, op. prir.) da im ga blokira. Naime, tada je ostala mogućnost slušati samo stanicu Rim, niti jednu drugu. Onima koji se nisu odazvali zaprijetilo se kaznom i zapljenom radioaparata.
  • U 13 sati megafoni su javili da su kasno prijepodne američki avioni bombardirali Rim i nanijeli štete. Prema ratnom izvještaju koji je prenio Il popolo di Spalato od 21. srpnja, američke formacije, koje su sa nekoliko stotina aviona napale Rim, nanijele su mu goleme štete. Kisić
Srpanj 1943: Mosorski bataljon u Cetinskoj krajini kod Ugljana odlazi na borbeni položaj

U partizanskom stroju. Srpanj 1943: Mosorski bataljon u Cetinskoj krajini kod Ugljana odlazi na borbeni položaj

20. srpnja

  • U izvještaju CK KPH Pokrajinski komitet dao je pregled rada svog Agitpropa: »Umjesto Dnevnih vijesti počela je izlaziti Slobodna Dalmacija. Za nešto više od mjesec dana izašlo je 15 brojeva ovog lista s tiražom od 1000 primjeraka po broju. Dalmatinka u borbi izlazila je u 800 primjeraka, a Omladinska iskra u 1000. U istom tiražu izlazile su i Džepne novine. Razne brošure, kao što su Teorija Partije, Razvitak društva, izvodi iz Segalova udžbenika, Dvije godine domovinskog rata itd. štampane su u nakladi od 1000 komada, a razni letci i Proglas bivših funkcionara HSS-a sinjskog kotara u 300 primjeraka. Gizdić, 1943., 411

21. srpnja

  • Između Kaštel Starog i Labina borci Splitskog partizanskog odreda porušili su 14 telefonsko-telegrafskih stupova. Kronologija
Spomen-ploča poginulim borcima 1. mosorskog bataljona, poginulih u borbama između 17 i 22. srpnja kod Lovreća

Spomen na poginule. Spomen-ploča poginulim borcima 1. mosorskog bataljona, poginulih u borbama između 17 i 22. srpnja kod Lovreća

22. srpnja

  • Oko 9,45 u jednom portunu u Via Ogni Santi[15] udarena je čekićem po glavi neka Šimićeva, žena bivšeg jugoslavenskog policijskog agenta koji se prije godinu dana vratio svojoj kući u Srbiju. Prenesena je u bolnicu, a rana joj je bila teška, ali ne i smrtonosna. Priča se da je bila agent-provokatorica i doušnica talijanske vlasti, te da je zbog nje nastradalo bar dvije stotine ljudi. Počinitelj nije pronađen. Kisić
Selo Kotlenice u plamenu. Prvi put su ga zapalili četnici u listopadu 1942., a ono što je ostalo dovršili su Talijani 1943.

Palikuće četnici i Talijani. Selo Kotlenice u plamenu. Prvi put su ga zapalili četnici u listopadu 1942., a ono što je ostalo dovršili su Talijani 1943.

22./23. srpnja

  • Između Labina i Kaštel Starog borci Splitskog partizanskog odreda su eksplozivom porušili prugu na više mjesta. Kronologija

23. srpnja

  • Bego u svom dnevniku opisuje atmosferu u splitskom zatvoru: »Kad se ujutro probudiše čuo se najednom iz neke kutije slične radiozvučniku, sa plafona sobe, strogi glas ‘komesara’: ‘Attenzione, attenzione, parla commissario!’ Svi poskočiše na noge, kako se tko našao, netko gol, a netko odjeven, i podigoše ruke na rimski pozdrav.«

Donosimo i dio Beginog opisa odnosa talijanskog zatvorskog ‘komesara’ prema ‘žicaru’:

» I ti smatraš da je pošteno to što radiš? Izrabljivati gostoljublje i sentimentalnost ljudi i time onemogućavati istinskim stradalnicima da dobiju zasluženu pripomoć? Kako se ne sramiš živjeti od tuđe milosti? Tako zdrav i mlad čovjek mogao bi stotinu kila na leđima ponijeti, a on u ovo teško doba još prosi. Fuj! Odmah da si stavio glavu u kiblu! Još! Još! A sada neka se svuče onaj obalni radnik. Žicar se stao umivati misleći da je njegovo ispitivanje završeno, ali netom se obalni radnik svukao bijaše mu naređeno da klekne i da ljubi noge i debelo meso radnika. »Još! Još!« I tako do iznemoglosti, a kada je i s time svršeno svi su utamničeni, po nalogu ‘komesara’, morali pljunuti toga ogavnog društvenog parazita.« Bego

23./24. srpnja

  • Duž pruge Split - Perković, borci šibenskog partizanskog bataljona oborili su 34 telefonsko-telegrafska stupa. Kronologija

24. srpnja

  • Onom dijelu građanstva koje nije dobilo meso 21. srpnja, daje se po 10 dkg zaleđene govedine. Limuna nije bilo »ni za lijek«. Pričalo se da je u Blatu na Korčuli bila jaka epidemija difterije, i da je sva količina limuna po nalogu Prefekture poslana tamo. Ipak, u švercu se mogao dobiti uz cijenu od 5-12 po komadu, prema veličini. Dakle, po cijeni od najmanje 50 po kilogramu.
  • Opisujući stanje u splitskoj bolnici, Bego je istaknuo: »Ima ih nekoliko bolesnih od gladi«, te dodaje: »A ima i bolesnih od sitosti i nezdrave hrane.« Bego

25. srpnja

  • U Italiji je oboren Mussolini, što je značilo pad fašizma. Nova vlada maršala Pietra Badoglia koju je imenovao talijanski kralj Vittorio Emanuelle III., objavila je da se rat nastavlja, pa prema tome i borba partizana s talijanskim okupatorima. Kronologija
  • Po završetku prve etape operacije Biokovo-Mosor, vođene od 10. do 24. srpnja na Biokovu protiv 500 boraca Biokovskog partizanskog odreda, u kojoj je bilo angažirano preko 15.000 talijanskih vojnika, kojima je rukovodio komandant 2. armije general Mario Robotti, sa još dva generala - komandanta korpusa, tri generala - komandanta divizija i admiral Bobiesse, otpočela je druga etapa pod nazivom Mosor. Jedinice divizije Murge produžile su s linije Zagvozd - Makarska, a jedinice divizije Bergamo sa sjevera iz područja Dugopolje -Dicmo i iz Solina i Klisa u cilju stezanja obruča oko Mosora i uništenja partizana na tom području. Kako su se partizani pred najezdom talijanskih vojnika blagovremeno povukli, borbena aktivnost neprijatelja svela se pretežno na pljačku, paljenje sela i represalije nad mirnim pučanstvom Mosora.

26. srpnja

  • U 2 sata ujutro čula se topovska paljba sa strane Stobreča. Nije bilo borbe sa »rebelima«, već se pričalo da je ispaljeno nekoliko hitaca u slavu promjene vlade. Kisić
  • Narodnooslobodilački odbor Splita izdao je letak kojim rodoljubima Splita objašnjava novonastalu situaciju poslije pada Mussolinija i ukazuje da predstoji daljnja borba protiv fašizma, jer se još uvijek talijanski okupatori nalaze u našim gradovima:

»Rodoljubi Splićani!

Proživljavamo sudbonosne dane završetka rata. Pod snažnim udarcima naših saveznika: Rusije, Engleske i Amerike počela je da puca osovina na svom najslabijem mjestu. Srušen je Mussolini i proglašena vojna diktatura u Italiji.

Osovina proživljava svoje zadnje časove, nas već obasjava zraka novog sunca, približava se čas izbacivanja okupatora i oslobođenja naše porobljene domovine.

Pad Mussolinija još ne znači svršetak rata, okupator još vlada u našem gradu, fašističke zvijeri još nisu onemogućene, još nas očekuju teški dani. Vojna diktatura u Italiji nije saveznik naše borbe za oslobođenje. Okupatori će pokušati da okupe izdajice našeg naroda i da iz njih stvore zaštitnicu svog povlačenja iz ovih krajeva.

Ne dozvolimo da nam fašistička neman u svom samrtnom hropcu nanese nova krvoprolića udružena sa njemačkim nacistima, ustašama, antikomunističkim bandama i četnicima koji pod raznim vođama surađuju s okupatorom.

Rodoljubi! Bez obzira na vjeru, narodnost i stranačku pripadnost, zbijmo se svi zajedno u borbu protiv mrskog okupatora i njihovih slugu. Istjerajmo svi složno neprijatelja sa tla naše domovine.

ŽIVILA NARODNOOSLOBODILAČKA BORBA!

ŽIVILA NARODNOOSLOBODILAČKA VOJSKA!

ŽIVILI NAŠI SAVEZNICI: RUSIJA, ENGLESKA I AMERIKA!

SMRT FAŠIZMU SLOBODA NARODU!

Narodnooslobodilački Odbor Splita

Split, 26. VII. 1943.«

Kronologija, Kisić

  • U Splitu izašao izvanredni broj dnevnika Il popolo di Spalato, kojim je okupator pokušao stišati paniku i demoralizaciju u svojim redovima, nastalu padom Mussolinija. Informacije i tumačenja ilegalnog NOO Splita o tim događajima izazvalo je uzbuđenje i oduševljenje ali i očekivanje daljnjeg razvoja događaja. Okupacioni aparat je bio zbunjen a njegovi pripadnici uplašeni. O tome je Kisić zapisao: »Tijekom jutra u tili čas gradom se raširila vijest o promjeni vlade u Italiji. Sve je išlo na ulice, u nekom veselom i svečanom raspoloženju - naravno osim fašista. Pričalo se da je izgledalo kao svečanost sv. Duje. Iz dućana je nestalo slika Mussolinija. Vidjelo ih se potrganih po ulicama. Nestalo je i natpisa: »Qui si saluta romanamente«. Oko 8 sati izašlo je izvanredno izdanje Il popolo di Spalato, koje je u tren oka razgrabljeno. Bilo je skupina ljudi na sve strane. Čitali su se proglasi kralja i Badoglia, te su se davali komentari i prognoze. Il popolo di Spalato na dvije stranice, prvoj na talijanskoj a drugoj na hrvatskom, donio je velikim slovima: »N. V. KRALJ I CAR PREUZEO ZAPOVJEDNIŠTVO NAD ORUŽANIM SNAGAMA - PREDSJEDNIK VLADE MARŠAL PIETRO BADOGLIO«, te »PROGLAS KRALJA I CARA NARODU« i »PROGLAS PIETRA BADOGLIA«. Također su u svim uredima odstranjene Mussolinijeve slike i natpisi o rimskom pozdravu. Kronologija, Kisić, Il popolo di Spalato
  • Iz SpIita su, od 17. do 26. srpnja, po evidenciji karabinjera, otišla u partizane još tri mladića.
  • Iz Kaštel Štaflića je, od 17. do 26. srpnja, po evidenciji karabinjera, otišlo u partizane još osam osoba, od toga dvije žene. Kronologija
  • Ujutro su kamionima i željeznicom poslane Crne košulje izvan Splita. Pričalo se da su poslani u goru »proti rebelima«, da zamijene redovitu vojsku, za koju se priča da se vraća u Split. Mase svijeta čekale su 13 i 20 sati, da čuju Radiožurnal što se redovito davao u 13 sati, a nekoliko dana i u 20 sati preko megafona na Piazzi Littorio,[16] Piazzi Vittorio Emmanuele[17] i Rivi Hitler.[18]

Javna rasvjeta, koje nije bilo desetak dana, opet je navečer zasjala.

Priličan broj ljudi je sa zapučka skinuo fašističku značku.

Vojnika se nije vidjelo u šetnji. Pričalo se da su svi »akazernirani«.

Govori se da je jedan major preuzeo Questuru, da je policijskim agentima oduzeta služba, te da je prefekt dobio naredbu da se svakog jutra javi kod armijskog zapovjednika generala Spige (u zgradi bivšeg hotela Matković na Bačvicama) da primi upute i naredbe. Kisić

  • Komentirajući pad Mussolinijeve fašističke vlade, Bego je napisao: Smrt fašizma nastupila je naglo i bez ikakvog otpora. Prvi udarac sjekire pogodio je u trulo deblo i hrast se odmah prevalio. Sada očekujemo slobodu naroda.«

Bego je napisao i da: »… mnogi Talijani nastoje rasprodati svoju imovinu, koju nuđaju pošto-poto samo da čim prije pobjegnu iz Splita, pošto su istaknutiji fašisti već odmaglili. Međutim su partizani dali građanstvu potajni nalog da od Talijana ništa ne kupuju, jer je njihova imovina proglašena narodnim vlasništvom radi naknade ogromnih šteta koje su nam nanijeli. Neka se fašisti ljute, svejedno Splićani veselo čestitaju jedan drugome. Svugdje traže po neku ženu da je izljube.« Bego

27. srpnja

  • U rajonu sela Dugopolja, na Mosoru, talijanska vojska zapalila je 220 staja i veliku količinu raži u snopovima i zrnu. Nanesena je milijunska šteta pučanstvu ovog kraja.
  • U selu Kotlenicama, koje je imalo 112 domova i 750 stanovnika, talijanska vojska zapalila je sve kuće koje su ostale poslije paljenja sela od strane fašista i četnika u listopadu 1942. godine. Ostalo je svega 20 kuća. Uništena je i školska zgrada s namještajem.
  • Željezničku prugu između Kaštel Starog i Labina porušili su na više mjesta borci Splitskog partizanskog odreda.
  • Narodnooslobodilački odbor Splita izdao je letak, umnožen na ciklostilu, na talijanskom jeziku, u kojem se talijanski vojnici, podoficiri i oficiri pozivaju da obustave borbu protiv partizana i pridruže im se u borbi protiv njemačkih okupatora. Kronologija
  • Il popolo di Spalato nije donio posebno izdanje za vojsku. Na prvoj i četvrtoj stranici je talijanski tekst, na drugoj hrvatski, a na trećoj pod naslovom »Per voi soldati« tekst na također talijanskom. Tu su se tiskale pjesmice, novelice, kozerije, zabavni dio za vojsku, skoro isključivo napisan od samih vojnika, koji su potpisani svojim imenom i prezimenom te vojničkom službom: tenente, caporal maggiore, fante, geniere, ardito itd.

List je pisao i o situaciji u Rimu nakon pada fašizma: »Rim, 26.- Čim se saznalo za promjenu vlade, u prijestolnici i u više drugih talijanskih gradova došlo je do patriotskih manifestacija za Italiju, Kralja i Badoglia.«

  • U općinskim uredima stavljene su slike Mussolinija na prijašnja mjesta. Bilo ih je i u nekim dućanima, jer su prema priči dotični vlasnici bili pozvani od karabinjerskih ophodnji da vrate slike Mussolinija na mjesta gdje su i prije bile, jer nije bilo naredbe da se odstrane iz javnih lokala. Kisić
  • U obavještenju Zapovjedništva talijanske 2. armije podčinjenim zapovjedništvima o zapovijedi predsjednika vlade maršala Pietra Badoglia da vojne vlasti preuzmu skrb o javnom poretku na svim anektiranim područjima u nadležnosti 2. armije stajalo je:

»Naređenja koja je dostavio predsjednik vlade radi preuzimanja vlasti u cilju osiguranja javnog reda od strane talijanskih vlasti treba u potpunosti primijeniti na svim anektiranim područjima u nadležnosti 2. armije. Spomenutu vlast preuzimaju: komanda V. armijskog korpusa na anektiranim područjima riječkog područja, komanda XI. armijskog korpusa na području Provincije Ljubljana, komanda XVIII. armijskog korpusa na području provincija Zadar i Split, s izuzetkom otoka obuhvaćenih područjem u nadležnosti VI. armijskog korpusa, koji će na njima preuzeti odgovarajuću vlast.

Preuzimanje vlasti treba objaviti stanovništvu pomoću plakatiranih proglasa na dva jezika, sastavljenih na osnovi direktiva predsjednika vlade od 26. ovog mjeseca; ove direktive treba gledati kao načelne, vodeći računa o specifičnim uvjetima i lokalnoj situaciji.

Mada je provođenje mnogih naređenja već u tijeku, ona se ipak moraju obuhvatiti proglasom i ponoviti, tako da zajedno s novim zapovijedima čine jednu organsku cjelinu, suglasnu direktivama Vlade koja regulira cijelu materiju.

O preuzimanju vlasti i proglasu, zapovjedništva V. i XI. armijskog korpusa izvijestit će prethodno prefekta Kvarnera i visokog komesara provincije Ljubljana. Zapovjedništva VI. i XVIII. armijskog korpusa na isti način će izvijestiti guvernera Dalmacije, a zatim prefekte Zadra i Splita, i u odnosu na njih preuzet će efektivnu vlast.

Očekujem potvrdu o efektivnom potpunom preuzimanju vlasti.

General Robotti (Mario, op. prir.)«

Obavještenje Zapovjedništva talijanske 2. armije, 7/205

Plamene brazde

Sunce žeže
uvalama.

Crne šume
venu,
venu.

Bajunete
i kacige cestom
sjaju.

A tko nije bježat mogo
zalio je krvlju
pute.

Na grumenu
tople zemlje,
ljute zemlje,
srce vrišti,
oko suzi,
mržnjom gori.

Nikog nema
po selima,
usahli su
oko sela
vinogradi.

Jure Franičević Pločar, 1943.

28. srpnja

  • Kotarski narodnooslobodilački odbor Brač - Šolta izdao je letak na talijanskom jeziku, namijenjen talijanskim vojnicima, podoficirima i oficirima, u kojem ih upoznaje sa situacijom nastalom poslije pada Mussolinija i poziva ih da obustave borbu protiv partizana.
  • U Splitu, na raznim mjestima, članovi Partije i SKOJ-a rasturili su letak namijenjen talijanskim oružanim snagama, kojeg je 26. srpnja izdao Narodnooslobodilački odbor Splita.
  • Željezničku prugu između Primorskog Doca i Perkovića porušili su partizani na više mjesta Kronologija
  • Po gradu su prilijepljeni proglas Badoglia talijanskom narodu samo na talijanskom jeziku, te proglas Zapovjedništva XVIII. armijskog korpusa o preuzimanju vlasti za održavanje javnog reda na talijanskom i hrvatskom jeziku.
  • Pričalo se da je tijekom dana iz zatvora pušteno oko 80 političkih zatvorenika. Kisić

29. srpnja

  • Ujutro se skupila velika masa svijeta na obali ispred tamnica, jer se pročulo da će biti pušteni svi policijski uhapšenici. Kad se narod nije razilazio na poziv karabinjerskih patrola, došla je jedna osrednja satnija vojske te se svijet počeo razilaziti. Nikome se nije dozvolilo da stoji na obali. Pušteno je desetak, a za ostale su rekli da će biti pušteni poslije coprifuoca, da se izbjegnu eventualne demonstracije.
  • Ujutro su službeno odstranjene slike Mussolinija iz svih ureda. Dok su jučer građani Talijani fašističke nosili fašističke znakove na zapučku, danas su svi fašisti bez te značke. Kvesturini, skvadristi, Crne košulje na okovratniku danas imaju umjesto liktorskog znaka petokraku zvijezdu, kao i ostala vojska, a mjesto crnih košulja smeđu, kao i vojnici.

Zatvorene su prostorije svih fašističkih društava. Popodne je na Obali skinuta velika tabla »Gruppo R. Vucassovich« iz prostorija bivše Hrvatske čitaonice. Kisić

30. srpnja

  • Prugu između Splita i Perkovića porušili su borci Šibenskog partizanskog bataljona te uništili 18 pragova. Izvještaj Prefekture Split, Kronologija
  • Glede razdiobe vode, grad je podijeljen u dvije zone: jedna za zapadnoj strani željezničke pruge, druga na istočnoj strani. Prvoj je određeno da ima vodu od 7 do 22 sata, a druga od 22 sata do 7 sati.
  • Pričalo se da je tijekom noći pohapšeno nekoliko viđenijih fašista. Kisić
  • U izvještaju zapovjedništva 2. armije Generalštabu kopnene vojske da su vojne vlasti preuzele skrb o javnom redu u Guvernatoratu Dalmacije stajalo je:

»U vezi brzojava ovog Zapovjedništva pod br. 10311/Civ. posI. od 28. ovog mjeseca. Guvernatorat Dalmacije vrši svoje upravne funkcije u provincijama Zadar, Split i Kotor. Podudarno sa svojom područnom nadležnošću, zapovjedništvo 18. armijskog korpusa preuzelo je vlast u svrhu čuvanja javnog poretka nad čitavom provincijom Zadar i Split, sa izuzetkom otoka Korčula, Lastovo i Mljet gdje je vlast preuzeo 6. armijski korpus. U provinciji Kotor vlast će preuzeti 14. armijski korpus koji ne pripada ovoj armiji. Prema daljnjoj analizi situacije Guvernatorata proizlazi da ne bi trebalo odmah pristupiti njegovom ukidanju, jer bi to moglo biti štetno s obzirom na složenu organizaciju koju treba postepeno rasterećivati. S druge strane, očigledna je potreba da u jednoj jedinoj ličnosti budu koncentrirane sve funkcije guvernatora. Takva koncentracija civilne i vojne vlasti osigurala bi u ovom trenutku ono jedinstvo akcije koje je ovdje neophodnije nego na ma kom drugom mjestu. Stoga smatram za prikladno i predlažem da se za guvernera Dalmacije imenuje zapovjednik 18. armijskog korpusa, kome bi bilo odgovorno Zapovjedništvo 6. armijskog korpusa za otoke Korčulu, Lastovo i Mljet, a Zapovjedništvo 14. armijskog korpusa· za provinciju Kotor. Pošto se odstrane prefekti, na položaju bi ostali, kao što predlažemo brzojavom 10311/ Civ. posl. od 28. tekućeg mjeseca zamjenici prefekta s funkcijama koje su u istom brzojavu naznačene. Eventualno bi isti postupak trebalo provesti i u Prefekturi Kotor.

Očekujem da me upoznate s odlukama koje će razriješiti situaciju.

General Robotti

Zapovjedništvo 2. armije«

Izvještaj zapovjedništva 2. armije, 7/213

31. srpnja

Sudski zatvor sv. Roko na splitskoj Obali kroz koji je, od travnja 1941. do rujna 1943. godine prošlo preko 15.000 političkih zatvorenika

Sv. Roko. Sudski zatvor sv. Roko na splitskoj Obali kroz koji je, od travnja 1941. do rujna 1943. godine prošlo preko 15.000 političkih zatvorenika

  • Pod rukovodstvom Mjesnog komiteta KPH u Splitu, rano ujutro su održane masovne demonstracije, u kojima je sudjelovalo preko 1000 osoba, pretežno žena. Demonstranti su, okupljeni na obali i pred sudskim zatvorom uz poklike »Živio Tito«, »Živjela NOV«, »Dolje fašizam«, zahtijevali od talijanskih okupacionih vlasti da političke zatvorenike puste na slobodu. Međutim, talijanska fašistička policija i oficiri suda su pucali na demonstrante, ranili tri žene i pet muškaraca (od kojih je Ante Matković umro) i mnoge pohapsili. Istoga dana, oko 13 sati, i radnici brodogradilišta su napustili posao i protestirali pred Upravom Brodogradilišta. Kada je komandir karabinjerske stanice u Brodogradilištu na njih otvorio vatru iz pištolja radnici su se razišli bez težih posljedica. Kronologija
  • O istom događaju pisao je i Kisić: »Ujutro se velika masa svijeta okupila pred sudbenom tamnicom. Trčalo se s gradskih ulica i Pazara, gdje su prodavačice ostavljale svoju robu na tržnim klupama i trčale put tamnica. Svjetina je demonstrativno tražila da se zatvorenici puste vani. Na ovu svjetinu iz stana fašiste Bilinića bačena je jedan stolica, koja se zaustavila na električnim žicama. To je još više razdražilo ljude, i stalo se pjevati Hej Slaveni i Va fuori lo straniero. Ipak je karabinjerima uspjelo raspusti publiku bez sukoba. Potom je zatvoren pristup na obalu kraj tamnica, a kasnije su dovedeni mali tenkovi s mitraljezom. Mnogo se talijanskih dućana pozatvaralo, bojeći se demoliranja.

U 10 sati demonstracije su se ponovile pred zgradom bivše Burze rada na Spinutu, gdje je tijekom jutra trebao slijediti nastavak rasprava, ali ne više od Tribunala Speciale već od Vojnog ratnog suda. Demonstranti su bučno tražili da se zatvorenici puste vani, i htjeli su prodrijeti u zgradu. Kad se nikako nisu htjeli raspršiti na poziv vojske, nastala je paljba, te je ostalo osam do deset ranjenih, većinom žena i to u noge. Pričali su jedni da je jedan mladić, neki Smoje ili Dvornik, teško ranjen, a drugi su pričali da je na mjestu ostao mrtav. Svjetina se nakon toga raspršila.« Kisić

  • I Gizdić se osvrnuo na isti događaj: »Demonstranti su u povorci prošli gradom i zaustavili se kod zatvora Sv. Roko, gdje se okupilo mnoštvo naroda tražeći da se zatvorenici puste. Demonstranti su otpjevali Hej Slaveni i uzvikivali antifašističke parole. Klicalo se Titu i Partiji. Demonstracije je napala talijanska vojska s tenkovima. Karabinjeri i fašisti su puščanom vatrom ranili više demonstranata, a mnoge su pohapsili.« Kronologija; Kisić, Gizdić, 1943., 433-434
  • U splitskom sudskom zatvoru Sv. Roko stupilo je u štrajk oko 400 zatvorenika. Štrajk je organizirao zatvorski partijski komitet, koji su sačinjavali Ivo Raić i Zora Rosandić iz Splita i Slavko Prohaska iz Mostara. Zatvorski komitet, čiji je sekretar bio Raić, održavao je vezu sa Mjesnim komitetom KPH Splita preko zatvorskog liječnika dr. Petra Vitezice, koji je bio organiziran preko Akcionog odbora liječnika NOP u Splitu. Zatvorenici su odbili primanje hrane i izlazak u šetnju u zatvorskom krugu, te su cijelo vrijeme ostali u svojim ćelijama, pjevajući revolucionarne pjesme. Kronologija, Gizdić, 1943., 502-504
  • Bego je napisao: »Veselje radi propasti fašizma kvari nam činjenica što Italija ustraje u ratu, tako da se kod nas ništa nije izmijenilo osim kapelnika i naslovne table, dok je simfonija ostala sita. Ali nakon moralnog razoružanja postalo je napokon jasno i samim Talijanima ono što je odavno svaki naš vrabac pjevao - da će Italija izgubiti rat. Skidaju se kipovi i slike Mussolinija. Ali tko bi ih sve poskidao kad su kuće zidane bijelim kamenom izmrčene hiljadama Mussolinijevih glava? Klesari će imati mnogo posla.« Bego
  • U izvještaju karabinjerske čete u Splitu Guvernatoratu Dalmacije o demonstracijama pred Specijalnim sudom za Dalmaciju, koje je organizirao Mjesni komitet KPH Splita, i u Brodogradilištu u Splitu stajalo je:

Na temelju vijesti emitiranih preko radija i tiska u vezi s oslobađanjem političkih zatvorenika, u prvim jutarnjim satima 31. tekućeg mjeseca, nekoliko stotina ljudi sakupilo se oko mjesnog sudskog zatvora u očekivanju neposrednog oslobođenja uhapšenika koji su ovdje pritvoreni.

Efikasnom intervencijom karabinjera gomila se oko 10 sati bez posljedica razišla.

U isto vrijeme veliki broj osoba, većinom žena (oko 150-200) u znak protesta približilo se zgradi Specijalnog suda za Dalmaciju, koji se nalazio na okupu upravo nakon donesene presude zbog subverzivne aktivnosti. Karabinjeri, agenti javne sigurnosti i oficiri spomenutog Suda, uvidjevši da ne pomažu nikakvi pozivi da se raziđu, nakon što su prvi plotun ispalili u zrak i nakon napada na jednog agenta javne sigurnosti koji je zadobio lakše povrede, otvorili su vatru na demonstrante koji su se razbježali u raznim pravcima.

Ranjeno je deset osoba, sedam muškaraca i tri žene, od kojih nekoliko teško. Istodobno je uhapšena žena koja je napala agenta javne sigurnosti, kao i nekoliko sumnjivih osoba.

Pored toga, oko 13 sati veliki broj radnika mjesnog Jadranskog brodogradilišta sakupio se pred zgradom direkcije i tražio ukidanje sindikalnih ograničenja koja su bila na snazi. Udaljili su se bez posljedica nakon što je komandir karabinjerske stanice arsenala ispalio jedan metak iz pištolja u zrak.

U gradu je ponovo uspostavljen red. Pojačane su mjere opreza i preventive.

Komandir čete, kapetan Francesco Elia

Izvještaj karabinjerske čete u Splitu, 7./221

  • Kod Divulja su jedinice Splitskog partizanskog odreda zaustavile autobus koji je saobraćao na liniji Split - Trogir i zarobile talijanskog agenta javne sigurnosti, a autobus zapalile.
  • U luci Rogač, na otoku Šolti, partizani su ranili civilnog komesara općine Antonija Galassa dok se ukrcavao u brod za odlazak u Split.
  • U Šolti su partizani, preko Mate Radmana, dostavili karabinjerskoj stanici svežanj od 13 letaka, umnoženih na ciklostilu, na talijanskom jeziku, koji je izdao Narodnooslobodilački odbor Brač - Šolta 28. srpnja.
  • U Doman-stajama, na Mosoru, talijanske su jedinice uništile nekoliko stotina kvintala raži koje nisu mogle pokupiti, a u Mihanović-stanu su uništili partizansku mehaničku radionicu.
  • Na području V. Gradina (kota 490) - Trnavac (kota 989) - Jurenića staje, na Mosoru, jedinice divizije Bergamo porušile su sva partizanska skloništa i zapalile na stotine kvintala žita u snopovima koje nisu mogli ponijeti sa sobom.
  • Po naređenju Štaba grupe partizanskih odreda Dalmacije, iz Splitskog partizanskog odreda izdvojen je Prvi udarni bataljon, koji je ušao u sastav novoformirane grupe udarnih bataljona Dalmacije. Kronologija
  • Tijekom noći vojne su patrole strože postupale protiv onih koje su poslije 20.10 zatekli vani. Pričalo se da ih je preko dvije stotine uhapšeno i odvedeno na policiju. Hapšeni su i težaci koji su zakasnili vraćajući se iz polja, pa su skupa s magaretom ili karom išli pred policijski ured. Nitko nije prenoćio, samo su uzete generalije, a kasnije je rečeno da će biti suđeni na globu od 500 lira tj. jedan dan zatvora za svakih 50 lira. Kisić

PARTIJSKA ORGANIZACIJA U MUĆU

U kotaru Muć je djelovao Kotarski i Općinski komitet SKOJ-a sa devet aktiva u kojima je bilo obuhvaćeno 36 skojevaca, zatim općinsko rukovodstvo USAOH-a s 11 seoskih organizacija u kojima je bilo obuhvaćeno 337 omladinaca i omladinki, većinom od 14 do 16 godina starosti. Kronologija

PARTIJSKA ORGANIZACIJA U SOLINU

Na području Kotarskog komiteta KPH Solin partijska organizacija je brojila 57 članova i 74 kandidata Partije. Istodobno je bilo 227 članova SKOJ-a, 993 člana USAOH-a, 219 organiziranih pionira i 1170 članica AFŽ-a. Kronologija

TENKOVI I MITRALJEZI PROTIV RADNIKA

Radnicima brodogradilišta fašistička uprava je početkom ove godine ustegnula osam nadnica, svakome u ime neke tzv. kaucije, naravno sve bez pristanka, radnika. Pritisnuti sve većom skupoćom i malim zaradama, radnici su, naravno, postavili upravi zahtjev da im se tih osam nadnica vrati. Uprava je obećala i obećanje nije izvršila. Na taj postupak radnici su odgovorili jedinstveno i odlučno. U petak 13. o. mj. u 10 sati prije podne obustavljen je u čitavom brodogradilištu rad u znak protesta što uprava neće da dade radnicima njihov teško zarađeni i nužno potrebni novac. Nastala je grobna tišina po radionicama. Svi su bili složni u tome, svi su pokazali čvrstinu i jedinstvenost, savršeno držanje i odlučnost. Svi osim desetak izdajica. Radila su samo 2–3 Talijana fašista (Fiorentini, Dorić) i 4–5 ustaša odnosno pristalica izdajničkog vodstva HSS (Punda, Bazina. Maretić, Zekan, Čulin). Svo ostalo svjesno radništvo stajalo je taj dan od 10-10.15 na svojim mjestima bez pokreta. Okupator, koji tvrdi da je zbacio fašizam i dao narodu slobodu, odgovorio je na taj radnički protest tako da je pred radione doveo tankove s bacačima plamena i pedesetak karabinjera s mitraljezima. Tako hoće da prisile radnike da ne traže svoj novac. Fašistička uprava brodogradilišta i »nefašista« Spigo slažu se u svemu, pa i u tome da je jeftinije dovesti i upotrebiti tenkove i mitraljeze, nego radnicima vratiti ono što im se bez njihovog pristanka uzelo. Ali radnici brodogradilišta su odlučni, jednodušni i složni u borbi da ostvare svoja prava i ne boje se ni tenkova ni mitraljeza.

Glas Splita br. 2

PARTIZANSKI OBAVJEŠTAJNI CENTAR
O POLITIČKOJ SITUACIJI U SPLITU

Mjesečni izvještaj na temelju rada od 15. lipnja do 15. srpnja 1943

U mjesečnom izvještaju partizanskog Pomoćnog obavještajnog centra (P.O.C.) za Split o političkoj situaciji u Splitu stajalo je:

Vojni sektor:

Na ovom sektoru čitava aktivnost usmjerena je u tri pravca, koji su međusobno usko povezani: 1. Obrana od invazije, 2. Obrana od partizana, 3. Povlačenje.

1. Za obranu od invazije ne poduzimaju se nikakve značajnije mjere.

Fortifikacije na obali nisu niti malo pojačane. Broj ratnih brodova ostao je isti. Tek su nešto pojačane kontraavionske baterije. Brojčano stanje oružanih snaga je smanjeno. Neke jedinice su kompletno otišle, a neke svedene na polovicu. Ima 10-12 hiljada ljudi pod oružjem (tu je uračunato čitavo administrativno osoblje, komande Tappa, cenzura i obavještajni ured, sve radne čete: mehaničari, pekari, itd.), ali su efektivne vojske ima samo 3500 ljudi i još k tome kompanija bersaljera.

Poduzete su neke mjere više političkog karaktera, kao premještanje i konfiniranje Židova sa Brača i Hvara.

2. Da bi se barem nekako branili od invazije, potrebno je zauzeti točke koje dominiraju obalom (Mosor, Kozjak, Biokovo). U tu svrhu poduzeta je akcija prema Biokovu i pokušana je akcija na Mosor. Za akcije ne raspolažu dovoljnim snagama. Od NDH ne mogu dobiti

nikakvu jaču pomoć, jer i ona oskudijeva u ljudstvu, a oružje im trebaju dati Talijani. Ukoliko bi se spomenute točke i mogle očistiti ne mogu se zadržati. Radi toga poduzimaju se akcije uništavanja okolnih sela i bombardiranja s kopna i zraka.

Grad se jače utvrđuje za obranu. Dovršena je druga obrambena linija. Na periferiji grada grade se novi bunkeri. Teren oko Corpo D’Armata (Zapovjedništvo 18. armijskog korpusa, op. prir.) je opasan a isto tako uz nju nova zgrada vojne telefonske centrale. Ozbiljno se računa sa ustankom iznutra u momentu napada na grad, iako se protiv toga ne poduzimaju nikakve mjere.

3. Računa se na to da bi Split, pored Šibenika i Zadra, bio evakuacijska točka. Već je jedan dio vojske prebačen u Italiju. Glavni obavještajni ured seli u Opatiju. Veći dio vojnog materijala poslan je u Italiju, a jedan dio u Šibenik i Zadar. Željeznički bataljun napustio je Split. Vojne vlasti su izvršile popis talijanskih familija i naredile im da budu pripremne za evakuaciju, koja bi po svoj prilici bila izvršena morskim putom.

Nakon invazije na Siciliju i pomoći savezničkih aviona partizanima, vojne vlasti sve više obuzima panika, bespomoćnost i bezizlaznost. Ne znaju kojoj bi od gore navedenih točaka dali prednost. Sve mjere koje se poduzimaju više-manje su polovične, zato »jer se mora«. Odluke se donose brzo, a isto tako se naglo od njih odustaje. Sukobi između vojnih i civilnih vlasti, Questure i karabinjera i PNF-a (Partito Nazionale Fascista - Nacionalna fašistička stranka, op. prir.) se sve više zaoštravaju. Jedni drugima zadiru u nadležnost »tako da se uopće ne zna tko vlada« po riječima jednog kolonela karabinjera.

Vojne vlasti civilnima prebacuju oštre mjere koje izazivaju reakciju naroda, a civilne vojnima nepouzdanost i podrovanost morala (sukob Spigo - Zerbino, želja civilnih vlasti da se solinski Posto del bloco pomakne bliže prema Splitu nije izvršena).

Sumnja u pobjedu podgriza najviše vojne vrhove. Veliki broj oficira se otvoreno izjašnjava protiv fašizma, ali nisu spremni da išta poduzmu za njegovu propast, već očekuju spas od invazije. Vojnici se sve više okuražuju na bunt, ali svaka akcija propadne uslijed neorganiziranosti i uplašenosti. U kompaniji Autoreparta prigodom paketa, vojnicima nije podijeljen čitav sadržaj paketa. Oni su zahtijevali da im se podijeli sve ili da neće primati ništa, jer smatraju da se bolje stvari namjeravaju podijeliti samo oficirima. Ipak ih se pojedinačno prisililo da prime pakete. Na to je jedan vojnik poslao generalu anonimnu tužbu protiv komandanta. Za to se saznalo i vojnik je bio uhapšen. Na zahtjev ostalih vojnika pušten je. Moral se nastoji održati čestim govorima, prijetnjama i silom. Prije deset dana strijeljan je jedan capitano maggiore, a tri-četri oficira poslana su pred vojni sud.

Fašističko-talijanski sektor:

Autoritet PNF-a sve više opada, o njemu sve manje vode računa vojne i civilne vlasti, Questura i karabinjeri. Denuncijacijama fašista se ne daje mnogo važnosti. Dolazi do hapšenja fašista radi šverca, potkupljivanja i slično (Denko Markovina i drugi).

Fašističke svečanosti i povorke se već dugo ne priređuju. Nakon invazije na Siciliju »da bi se diglo moral« poslano je na ulicu dvadesetak djece GIL-a. Sami fašisti se sve više izjašnjavaju protiv fašizma. Colombe, koji vodi »organizazione capilare« (organizacija PNF-a za denuncijacije) tuži se da mu se ne nose nikakve ili samo beznačajne denuncijacije. Fašisti se pak tuže da ih se prisiljava na denunciranje.

Neki trgovci fašisti su prodali dućane, a neki su prenijeli vlasništvo na nefašističku rodbinu.

Zerbino gradi sklonište protiv napada iz zraka za 50 osoba. Karabinjeri zadnjih dana stalno vrše preglede oko njegove kuće. Njega i ženu mu obuzima silni strah tako da pate od nesanice. Spremaju djecu poslati u Italiju. Ona nastoji da i oni otiđu, ali »Giunta ne da«. Ona se posvadila s jednom fašistkinjom, zato što je ova pričala za nju da je »contra i Croati«.

Sektor izdajničke Mačekove frakcije HSS-a

Usmena propaganda kreće se točno u duhu uputa vodstva iz Zagreba. Prema vani treba stvoriti utisak potpune neaktivnosti. Većina članova vodstva izjavljuje da se ne bavi politikom. Dr. Pederin kaže da priznaje partizane kao jedinu snagu i da je glupo bilo što raditi protiv njih. Antipartizanska propaganda je indirektna, kreće se uglavnom oko riječi Šime Poduje: »Nema smisla voditi borbu s okupatorom, ona samo nanosi štete narodu, a ionako će našom sudbinom odlučivati Saveznici.« Nemaju snage da otvoreno napadaju NO pokret, tako da ga npr. Hrvatski Jadran uopće ne spominje.

Najviše se boje raskrinkavanja i pristupanja bivših svojih pristaša Narodnooslobodilačkoj vojsci. Nakon odlaska grupe dr. Smolića, širili su vijesti da je njihov proglas falsificiran, a poslanica Božidara Magovca, u kojoj se ne spominje Mačeka, dala im je povoda širiti laži o tome da je Slobodna Jugoslavija počela hvaliti Mačeka, što su četnici odmah prihvatili.

Diferenciranje na mačekovce i radićevce sve više raste u korist radićevaca. Mišljenja smo da bi se u tom pogledu moralo i moglo čim više poraditi. Ličnost stvarnog vođe Mladinea postaje sve više nepopularna, radi njegove klerikalne prošlosti (pristupio HSS-u tek 1935.) i poslovnih veza s Talijanima. Mislimo da je boravak Jančikovića imao svrhu spriječiti daljnje raspadanje stranke (slično ulozi Aćimovića među četnicima). On je dao podršku stavu radićevaca, ali nije spriječio izdajničko djelovanje vodstva. Parola »suradnja s partizanima« ubačena je s namjerom da se ušutka radićevce i da se NO pokretu oduzme oružje za raskrinkavanje.

Međutim, opaža se sve življa organizacijska aktivnost. Već ima 29 organiziranih omladinaca. (Prilažemo popis). Kod provjeravanja novih članova pazi se na to da budu antipartizanski raspoložen. N.O. vojsku se smatra glavnim neprijateljem (vidi izvj. br. 77).

Sa četnicima se povremeno održava kontakt. (Sastanak Aćimović - Mladineo, dr. Pederin se interesirao za povratak Ive Čičin Šaina iz Zadra.) Mladineo stalno održava vezu s Nikom Ljubićem. Tom vezom se, po svoj prilici, spriječila zamjena starog radićevca Marijana Radića.

Suradnja s ustašama se u Splitu ne zapaža se jer ustaša ima minimalno, zato je ona očevidna u Omišu.

Najjači suradnik je biskup i kler. Vezu s biskupom održava njegov lični prijatelj Mladineo, a Mladen Giunio je jednom bio duže kod njega u audijenciji. Po. crkvama se održavaju sastanci, u crkvama se polaže zakletva pred razvijenom zastavom na oltaru, u crkvama se održavaju zadušnice itd. Plod te suradnje je pokušaj stvaranja katoličkog bloka, letci Veritas, Vera Verita i Hrvatski narode. Po crkvama i samostanima održavaju se sastanci žena pod vodstvom popa Pilepića (urednik Katoličke riječi). Te žene se sve češće bave denunciranjem rodoljuba.

Zapažaju se pripreme oko organiziranja protunarodno-oslobodilačkih oružanih formacija. Stoji se na stanovištu da treba spriječiti jačanje NO vojske i s oružjem u ruci dočekati Saveznike, jer da će oni voditi računa samo o oružanim pokretima. U tu svrhu nastoji se od Talijana dobiti oružje pod parolom »borba protiv komunizma«. Pri tumačenju ciljeva organizacije novim članovima govori se o pripremanju boraca. Ugo Miletić, jedan od aktivnijih organizatora, govori o oružju koje je kod bivših članova zaštite i »kao i drugih izvora«. Vojko Krstulović ispituje mogućnost oružanih akcija na Braču. Po riječima tumača pri diviziji Bergamo Mladineo, Š. Poduje i neki Sikirić (valjda bivši banski savjetnik, koji je bio uvijek ustaški raspoložen) tražili su od divizije oružje, izgleda najprije za Brač. Pošto je bilo govora o Paški Kaliterni ne znamo je li to bilo zadnjih dana ili dok je Kaliterna bio zdrav. Istu vijest dobili smo još iz jednog izvora. (Nadamo se da ćemo za 10-15 dana moći nešto konkretnije saznati.)

Četnički sektor:

Nijemci su zahtijevali raspuštanje četničkih oružanih formacija zbog njihovog vlastitoga raspadanja, prilaženja NO vojsci, nepovezanosti s narodom, veza s engleskim krugovima, mogućnosti skretanja oružja u momentu invazije i zbog toga što su u njima gledali sredstva za eventualnu »časnu kapitulaciju« Italije pred Engleskom. Po nalogu Gestapoa došlo je direktno naređenje iz Rima za hapšenje četnika u Splitu. Gdjegod se nalaze Nijemci, raspuštene su četničke vojne formacije.

Međutim, Talijani na čisto svom teritoriju, pod pojačanim nadzorom, podržavaju Đujićeve četnike, čuvajući ih za odstupnicu. Puštanje interniranih četnika bio je uvjet daljnje Đujićeve suradnje s Talijanima. Bit će zadržani samo oni za koje je dokazana veza s Engleskom. Nakon interniranja četnika zabranjen je i obustavljen politički rad. Sastanci desetina se više ne održavaju. Još se nije prešlo, a i nema izgleda da će se prijeći novim organizacijskim oblicima. Otvoreno četnički propagandni materijal se više ne izdaje (Krik iz jama i Zatočenik). Povremeno izlazi Ujedinjenje (Beroš, Laus, Šimunić) i drugi propagandni materijal s prikrivenim četničkim sadržajem i bez potpisa. Organizacija je rastjerana, članovi dezorijentirani i demoralizirani. Sve češće dolazi do sukoba i cijepanja.

Međutim, i dalje je jednako aktivna masonska grupa oko Nike Bartulovića i Ive Čičin Šaina, s otvorenim talijanskim suradnicima Urukalom, Alfirevićem, i dr. Račićem. Oni imaju čvrste veze s talijanskim vojnim i civilnim vlastima. Moguće je da su ljudi oko Ive Čičin Šaina u službi Intelligence service, jer raspolažu ogromnim parama i preko radija primaju neke šifrirane vijesti. Sigurno su u vezi s Dražom Mihailovićem. Kod Ive Čičin Šaina i sada stanuje Aćimović.

Ne zapaža se nikakva aktivnost SDS-a. Njihov član ing. Feler je vrlo aktivan u grupi oko Nike Bartulovića i Ive Čičin Šaina. On održava češće vezu s biskupom.

Uz drugarski pozdrav:

S. F. - S. N.!

Povjerenik:

Moca (Ljubo Prvan, op. prir.) v. r.

Izvještaj Pomoćnog obavještajnog centra u Splitu od 17. srpnja, 7./25

RADIĆEV DOM
NA OSLOBOĐENOM TERITORIJU

Božidar Magovac, urednik Radićevog lista Seljački dom, prešao je prije nekoliko mjeseci narodnooslobodilačkom pokretu, te sa oslobođenog teritorija nastavio izdavati svoj list Radićeve hrvatske seljačke politike. U srpnju 1943. izašao je prvi broj Doma čiji uvodnik u izvadcima donosimo:

Prva Domova riječ poslije dvije godine

Kad sam 10. travnja 1941. uredio i spremio posljednji broj Doma, kroz prozore tiskare dopirala je buka prvih njemačkih tenkova. Bilo mi je jasno da hrvatski seljački narod toga broja neće ugledati. Ali bio sam i onog časa tvrdo uvjeren da ni čelik njemačkog oružja ni sila pruskih čizama ne će slomiti što je Domu bio glavni naslov i sadržaj, a to je: Vjera u Boga i seljačka sloga. I evo, s ovim pozdravom Dom opet izlazi. Ali sada kao Slobodni Dom i iz slobode … Kad je prvog dana okupacije dr. Vladko Maček pozivao hrvatski narod na suradnju s novom »vlasti«, odaziv je izostao, narod se s pravom nije odazvao. Toga trenutka je svjestan hrvatski seljak osjetio da se u prelomu između tiranije i slobode mora odsad pouzdati jedino u vlastitu snagu … Uzalud su zločinački vodiči tzv. građanske i seljačke »zaštite« zaštitili i pripremili doček iz Italije dopremljenom Anti Paveliću i njegovim pomagačima. Uzalud su kukavni u velikoj većini zastupnici seljačke stranke sjeli na optuženičke klupe u Pavelićevu mrtvačkom »saboru«. Uzalud napokon i najveća prevara u našoj povijesti pod imenom »nezavisne države«.

Zarobljeni narod je odmah razumio strahovit žig, što ga njegovi tlačitelji sami utisnuše i sebi i toj »nezavisnoj državi«, naime bombu i prvo slovo U-bojica… Istjeran iz popaljenih domova, čuvajući sam goli život, narod se iz svih krajeva slagao na obranu proti tiraniji. U toj obrani našao se goloruk zajedno narod hrvatski i srpski, seljak i radnik. Uz bezprimjerne žrtve u krvi i patnji otimali su neprijatelju i oružje i stopu po stopu svoje zemlje. Hrvatska seljačka stranka nikad nije pristajala uz Tolstojev nauk: »Ne protivi se zlu«. Naprotiv, njena je prošlost samo jedna neprekidna borba protiv zlu: sad proti tuđoj sili, sad proti domaćoj krivici, a danas proti obojemu. Neumrli naš učitelj i vođa Stjepan Radić znao je reći: »Mi smo svi Preradovićevi učenici: Crva koji zemlji puzi, može svaki trn ubosti«. Mi nismo nikad puzali, nego smo se digli i druge ćemo dizati da ostvarimo ideale hrvatskog seljačkog pokreta. Samo ovdje, gdje hrvatsku zemlju ne gazi tuđinska noga, samo ovdje može biti slobodni dom.

Božidar Magovac

Glas Splita, br. 3

DEMONSTRACIJE PRED TAMNICOM

I tako, dolazimo do jednog burnog dana, do dana demonstracija organiziranih i neposredno rukovođenih od Mjesnog komiteta Partije - 31. srpnja 1943. godine. Evo kako ga je opisao kroničar (Kisić): »Jutros okupila se velika masa svijeta pred sudbenom tamnicom. Učestala je bila trka sa gradskih ulica i pazara, gdje su prodavačice ostavljale svoju robu na tržnim klupama i trkom išle put tamnice. Svjetina je demonstrativno tražila da se zatvorenici puste vani.

Na ovu svjetinu iz stana fašiste Bilinića bačena je jedna stolica, koja se zaustavila na električnim žicama. To je još jače podražilo i stalo se pjevati Hej Slaveni i Va fuori lo straniero. Ipak je karabinjerima uspjelo da se raspusti publika, a da nije bilo sukoba. Zatvoren je potom pristup na obalu kraj tamnica, a poslije su dovedeni mali tenkovi s mitraljezima. Mnogo se dućana talijanskih pozatvaralo, bojeći se demoliranja.

U 10 sati demonstracije su se ponovile pred zgradom ex Bersa rada na Spinutu, gdje da je jutros imao slijediti nastavak rasprava, ali ne više od Tribunale Spadale, već od Vojnog Ratnog Suda. Demonstranti su bučno tražili da se zatvorenici puste vanka i, kažu, da su htjeli prodrijeti u zgradu. Kad se nikako nijesu htjeli raspršiti na poziv vojske, nastala je paljba, te je ostalo 8-10 ranjenih, većinom žena i to u noge, jedan mladić navodno je teško ranjen, a drugi na mjestu ostao mrtav.«

l tragični epilog, 12. kolovoza 1943: Jutros je bio sprovod 21-godišnjeg Ante Matkovića, koji je preminuo uslijed rane zadobivene puščanim tanetom prigodom demonstracija 31./7. Masa je svijeta prisustvovala sprovodu osobito mladosti, a povorka je počela na Corsu Italia do Via Mussolini, svu obalu završavala se u Via Mussolini. (Preko Rive do Marmontove, op. pr.). Vlasti su poduzele mjere da spriječe eventualne demonstracije. Po obali se viđalo karabinjere i vojnike s mitraljezima, pa i oklopne automobile. Sprovod je svršio bez ikakvog incidenta.«

Tako je završio jedan život gotovo na samom njegovom početku, ostale su prostrijeljena legitimacija i fotografija da nas sjećaju na to.

Jelena Markovina, kustos Muzeja revolucije
Nedjeljna Dalmacija 16. VIII 1981., odlomci

»BORBA PROTI OKUPATORA«
IZ KUTA JEDNOG PROTIVNIKA NOP-a

Kisić donosi prijepis pod naslovom »Borba proti okupatora«. Te su tekstove anonimno širili politički protivnici NOP-a, odnosno partizana. Na njima je često pisalo da se prepišu i šire dalje. U njima se nastojalo prikriti, ponekad i korištenjem humora, političku motivaciju pisanja. Ovaj je tekst vjerojatno pisao neki jugonacionalist, iako se u tekstu afirmativno govori i o Mačeku:

»Pročita sam nekidan šta je napisa Marin Kulinko, pa da van pravo rečen i mene je uvatila volja nešto iznit. Pasti graju, jema prav Kulinko da su danas svi za partizane. Muško, žensko, svi ka papagali odgovaraju:Jesmo za partizane jer se oni boridu proti okupatora. To ime okupator svima je drago jer tako mislidu oni a i drugi, da se to ne radi o oni isti Talijanac, koje su oni kroz toliko godin čekali da i dođu spasit od Jugoslavije. Koliko ste puti mogli čut, a i sam san čuja na svoje uši da govoridu, da volu postat talijanska i mađarska kolonija vengo bit u Jugoslaviju. To san čuja i od samoga dr. Pederina, a od istoga toga gospodina čuja san kako se u početku, dok je bija veza između ustaša i Talijanaca, uvelike fali sa današnjim okupatorima, kako su to fina i judska čeljad i kako se š njima može pametno radit i sarađivat. Da van pravo kažem, ne znam kako sad misli ti gospodin ali po ostalima, njemu sličnim, nije mi teško pogodit.

Svi su se zagrijali za tu blaženu, kako oni govoridu »borbu proti okupatora« pa perfin i naši trgovci i ostali šverceri. Najžešći su za tu borbu oni ča nikad ništa nisu radili, a pitaj Boga kako, uvik dobro živili. Meni se pari da se naši trgovci najiskrenije i najžešće boridu »proti okupatora«. Boridu se tako kako će se ko više od nji utirat u »niku stva« okupatoru i ča više moguće ušičarit, kako će im okupator dat lakše razne dozvole, lascia-pasare i sve ostalo ča služi za brzo i masno zaradit. Da bi uspili u toj teškoj borbi upotribljavaju razna uja da kola boje puzu, a ako i to ne gre, šaju i lipe žene da im pomognu. Jema sam prigode vidit tu gospodu kad se najdu u koju kancelariju okupatora kako žestoko pozdravljaju »ala romana« da su in svi desni rukavi od jakete popucali. Da ne bi okasnili, odma su u početku više od nji upisali sinove i ćeri u razna društva »okupatora«, a kad im to zamirite, odgovaraju vam da su im se dica sama upisala, bez njiova znanja, a jema i ča su i svoje firme i sve ostalo priminili samo na jeziku »okupatora« iako to »okupator« nikad ni ne traži. Jedan dil ti trgovac javni i tajni (šverceri), kad je propala naša Jugoslavija, nisu jemali ni tebe Boga, i bili su puni dugov, sad poslin dvi godine njiove teške borbe proti »okupatora« ne znaju di će s pustin pinezima od velika straja, da ni lira ne propadne, kupuju na svu prišu i po svaki cinu zlato i ostale vridnosti. Boje je za svaki slučaj da je u zlatu, kvragu i karta, ča će ti karta.

Kad razgovaraš s kojim od oti novopečeni partizani, zaglušuju ti uši kako su oni za niku »socijalnu pravdu« i kako su spravni dilit, samo se meni pari da in se nikako ne da počet. Jedan mi od te gospode nikidan govori: ‘Je li pošteno moj Makarine, da moj sin jema 5-6 pari postolov, a da drugi nemaju ni jedan?’ Ja sam ga sluša i kad je u najbolje mislija da me je uvirija kako je on sada za tu »socijalnu pravdu« bubnem mu ja: ‘Pa ča čekaš, ča ne počneš dilit to ča misliš da ti je suvišno, ča triba da čekaš partizane pa da postaneš socijalan’. I kako van ti misli, tako van i ostali mislidu, jer da nije bilo tako, ol bi bilo ovako sirotinje i prikrivene mižerije u našem lipom Splitu. Neka pogledaju ta gospoda onu pustu sirotinju ča svaki dan, na našu sramotu, čeka isprin vojnički kažermi »okupatora« da in bidni soldati dadu čagod izist, dok se mi deremo, da nas oni iz šume čuju, kako smo mi za »socijalnu pravdu« i kako se mi borimo »proti okupatora«. Sve bi mi dali kad nije potriba, a kad dojde stani pani, onda nima nikoga. Spominjete li se one vile (kuće) ča su se u prvom oduševljenju obećali i jemali gradit za pok. dr. Trumbića’? Spominjete li se spomenika za našeg don Franu Bulića? Di su vile, di su spomenici? Našoj velikoj ervatskoj žertvi, kočijašu Gali, obećali su konje i karoce, a kad mu je svršija funeral, udovica je na sve strane tražila one ča su obećavali, kako bi bidna platila konje i karuce. Tako je i sa ovom njihovom današnjom »socijalnom pravdom«, svi čekaju jedan drugog ko će prvi počet dilit, a kako niko ne počinje tako sve ostaje po starom, pa za to ja jedva čekam da im silom uzmu, jer po njiman moš po onoj ‘speta musso che l’erba cresce’.

Mi drugi, ča nismo trgovci i ča nismo svršili skule, kako se mi ostali borimo »proti okupatora«?. Jedva čekamo, judi moji, da okupator dili šenicu, kumplire i ostale stvari, pa ona svi u jagmu trčimo kad ludi, ko će prvi upisat se i ko će bolje prominit ime na talijanski, pa ti je tako danas pun Split – Doimo, Marino, Giuseppe itd. Ja mislim, draga braćo, da ako se radi o pravoj borbi, da ne bi niko smija ništa uzet iz ruku okupatora. Je, ali di smo ti mi za taku borbu. Kad izvadiš ono malo naše mlađarije ča je iz ludosti otišlo u šumu, sve drugo je za ćakulat i pivat, zovi samo zovi, svi smo ti mi šuć muć pa proli.

A di su ti naše ženske, kako se one boridu »proti okupatora«? I one bi tile sve i svakoga uvirit kako mrzidu okupatora i kako se boridu proti okupatora, a da to svakome i dilom pokažu, skitaju se i divertidu se na svu prišu baš s tin okupatorom. A ča mi znamo, judi moji, može bit da se boridu bidne, po višem nalogu i iz idejala »žrtvuju« kako bi okupator (najviše oficire i soldate) u posteje ča više konšumali i i odnili mu svu snagu (a i pineze) i tako ga osušena onesposobili za borbu proti partizana? Nike, ča jemaju malo više sriće, udadu se s kojim okupatorom i ako jemaju po kojega člana familije u partizane. Ča to smeta, glavno se udat i neka se krv miša. Kako vidite, svi mi na ovaj način tražimo koristi od okupatora, ali zato svi jednako uviravamo i sebe i drugoga kako se mi iskreno borimo proti okupatora. Koliko i jema ča vas uviravaju da su za partizane, a onamo vidiš kako in se srce uzdrja od radosti kad čuju da će Tudeški doć u Split da nas usriću ka ča su usrićili i ostale narode, a pogotovo Ruse. Vaja reć pravo, ni njima stalo toliko do Tudeški, koliko se nadaju da će iza Tudeški doć krvava braća ustaše i oslobodit nas okupatora. Volija bi da se to dogodi, pa da tako svak otkrije karte i da se vidi ko bi onda bija za partizane?

Judi moji, ali ne vidite da uvik falijemo okad smo se iznevjerili našoj Jugoslaviji. Falili smo s Banovinom Ervackom, falili s Pavelićevom »nezavisnom«, a kako mi se sve čini, falit ćemo i ovega puta s našom ervatskom Komiternom. Nismo iskreno izdurali ni tri miseca u Ervasku Banovinu, a da je nismo odma počeli rušit i vikat kontra Mačeku i dizat u nebesa Pavelića (još je onda pok. dotur Trumbić za Mačeka govorija: ‘Quel mona de vodja’) misto da svi pomognemo Mačeku kako će ča bolje uredit tu našu domovinu, a mi svi ka papagaji viči: ‘Živija Pavelić’ (ŽAP). Pa ajde, došla je i ta blažena »županija« bez Jugovine i Srba, pa ča smo pokazali osim klanja i kradje? Ništa. Misto da cilom svitu, a i Srbima, pokažemo i dokažemo kako smo zrili za nezavisnu, mi smo dokazali da smo zrili za ludnicu i višala. Kad smo zaklali sve ča nam je smetalo i ukrali sve ča smo mogli (pardon opljačkali) i kad smo vidili da se ono malo Srba ča je još ostalo ne da više tako lako klat, počeli smo se medju sobom klat ka prava braća. Pa mi još recite da nije to prst Božji!! To još ni ništa, a ča će nas još tokat, pitaj Boga. Svi jedan drugome pritimo, pa ako sve to tako bude, kako se niki nadaju, ko će ostat živ za pokopat mrtve. Ne čini li vam se da smo od Boga osuđeni da uvik nikoga novega čekamo, ka žudije ča uvik čekadu Mesiju, a nikad ga ne moredu dočekat. Sve mi se čini, kako stvari gredu, da će baš onda, kad se svi mi dobro zagrijemo za tu Komiternu, i nje nestat, ka ča je i sve nestalo čega smo se mi ufatili. Nisam dobro ovo ni promislija, a već san čuja da je maršal Staljin ukinija Komiternu.

Da se mi Hrvati za zelen bor uvatimo i on bi se jadan osušija.

Makarin!«

Kisić

DRAGO MARKOVIĆ: JUNAK SA SUTJESKE

Drago Marković rođen je 5. studenoga 1901. u Kučinama. U tvornici cementa u Solinu, gdje je bio zaposlen, primljen je u članstvo KP. Hapšen je i tučen, a na policijskom saslušanju, ne odavajući drugove, rekao je: »Nije važno tko sam, dosta je da znate da sam komunist!«. U travnju 1941. sudjeluje u pripremama za ustanak, radi na prikupljanju oružja, učestvuje u raznim akcijama protiv talijanskih okupatora ističući se naročito u diverzijama na željezničkoj pruzi Split – Klis kod Mravinaca.

U Prvom splitskom odredu postavljen je za komandanta voda. Kada je odred u Košutama opkoljen i razbijen, s nekoliko boraca uspio se probiti iz obruča.

U ožujku 1942. borac je Mosorskog partizanskog odreda. Krajem lipnja 1942. na Kozjaku vodi partizane na juriš protiv Talijana i četnika, kada je zarobljeno 17 neprijateljskih vojnika. Iako ranjen, nije želio napustiti položaj. Prilikom formiranja 2. dalmatinske brigade postavljen je za zamjenika komesara čete.

U vrijeme bitke na Neretvi, bitke za ranjenike, 6/7 ožujka 1943., prvi prolazi preko porušenog mosta kada su na lijevoj strani rijeke razbijeni četnici. Time je stvoren mostobran i omogućeno prebacivanje ranjenika preko u južnu Hercegovinu.

Za vrijeme bitke na Sutjesci, na Gornjim Barama, sa svojom četom brani najteži dio položaja. Tri dana i tri noći odbijali su jedan za drugim napade nadmoćnih njemačkih snaga i neprijatelj nije prošao u dolinu Sutjeske. Trećeg dana borbe teško je ranjen. Iako na izmaku snaga, jedva su ga odvojili od čete i uputili u previjalište.

Poginuo je 17. srpnja 1943., kada su Nijemci i ustaše napali partizansku bolnicu u Šekovićima gdje se oporavljao. Dragina su dva brata poginula u NOB-u kao prvoborci, a otac Dragutin i treći brat strijeljani su od talijanskih okupatora.

Za narodnog heroja proglašen je 27. studenoga 1953. godine.

Zbornik narodnih heroja, 475.

U pomorskom desantu na Siciliju sudjedjelovalo je 2500 savezničkih brodova

Saveznička invazija. U pomorskom desantu na Siciliju sudjedjelovalo je 2500 savezničkih brodova

Iz Ratne Kronologije–SRPANJ 1943: ANDRIJA HEBRANG POSTAVLJEN ZA KOMANDANTA NOV I PO-a HRVATSKE (15. SRPNJA) - UHAPŠEN MUSSOLINI I FORMIRANA NEOFAŠISTIČKA VLADA PIETRA BADOGLIA (25. SRPNJA) – NAKON POBJEDE U VELIČANSTVENOJ TENKOVSKOJ BICI KOD KURSKA, CRVENA ARMIJA PRELAZI U OFENZIVU – SAVEZNICI SE ISKRCAVAJU NA SICILIJU – U ČETIRI ZRAČNA NAPADA NA HAMBURG BAČENO 8334 TONA BOMBI

KOLOVOZ

Ustaše traže zaštitu Talijana – Dio zatvorenika na slobodi – Četničko-talijanski kontakti u Splitu – Spigo pregovara s predstavnicima četničko-mačekovskog bloka: kako zadati što jači udarac NOP-u – Fašisti bježe u Italiju – U Split stigla razbijena talijanska posada s Brača –Oko 400 fašističkih funkcionara, talijanskih činovnika i agenata uz gnušanje i negodovanje građana bježi iz Splita u Trst – Odvedeno i 13 osuđenih rodoljuba u okovima – Solinski župnik poziva da se ne kupuje oteto narodu Sinjske krajine – Umirovljeni prefekt Zerbino s tovarom opljačkanog blaga bježi u Italiju – Kisić: kipar Ivan Meštrović dobio putovnicu i otputovao u Švicarsku – NOO rodoljubima: Stupajte smjelo u borbu, čas naše pobjede je blizu – Kaznena ekspedicija iz Splita na Brač – Veliki sprovod žrtvi demonstracija od 31. srpnja – Štrajk u Brodogradilištu: dva fašista i jedan ustaša kao osamljeni štrajkbreheri – Krijesovi i narodni zborovi povodom dvogodišnjice ustanka – Zbog diverzija višednevni prekid željezničkog prometa – Talijanske vlasti premazuju vapnom natpise Duce – Kanonade u okolici Splita – Predsjednik HSS-a Splita Ivan Kuzmić: Svi pošteni Hrvati trebaju stupiti u redove NOP-a – Izašao prvi broj Glasa Splita, glasila NOO-a – Atentat na dr. Jakšu Račića – Splitski odred popunjava Prvu dalmatinsku brigadu nakon bitke na Sutjesci – Talijani se povlače s otoka u Split – Dalmatinski partizanski rukovodioci i Ivo Lola Ribar u Brštanovu – Vatre u znak sjećanja na strijeljane borce Prvog splitskog odreda – Talijanski zapovjednik traži suradnju uglednih Splićana: odazvali se četnici i dva klerikalca – Pokrajinski komitet KPH kritizira splitsku partijsku organizaciju zbog sektašenja

1. kolovoza

  • Komandant 2. talijanske armije, general Mario Robotti, ukorio je zapovjednika 18. armijskog korpusa, generala Umberta Spiga, u Splitu zbog pretjeranog uništavanja žita oduzetog pučanstvu na Mosoru, jer je ono bilo potrebno za talijansku vojsku i podjelu pokorenom pučanstvu. Kronologija
  • Pričalo se da su predstavnici splitskih ustaša bili kod prefekta Zerbina, moleći zaštitu, jer da su im i životi i imanja u pogibelji. Svi su protiv njih: partizani, četnici, jugoslavenski nacionalisti, pa i mačekovci. Prefekt im je odgovorio da on sada nema nikakve ovlasti za čuvanje javnog reda i mira, već da se obrate armijskom generalu Spigu. Kisić
  • Drugog dana štrajka zatvorske vlasti su stupile u pregovore s predstavnicima zatvorenika u splitskom sudskom zatvoru Sv. Roko, jer nisu mogle obećanjima i prijetnjama skršiti štrajk. Oni su toga dana od straha pustili na slobodu 76 političkih zatvorenika, među kojima i dva člana zatvorskog partijskog komiteta Ivu Raića i Zoru Rosandić. Kronologija

1./2. kolovoza

  • Na ŠoIti su članovi Partije rasturili letak, umnožen na ciklostilu na talijanskom jeziku, koji je izdao Vrhovni štab NOV-e i POJ-a, s pozivom talijanskim divizijama u Jugoslaviji da obustave daljnju borbu protiv NOV i pridruže se partizanima u borbi protiv njemačkih nacista. Kronologija

2. kolovoza

  • Iz splitskog zatvora Talijani su pustili na slobodu 51 političkog uhapšenika.
  • U Splitu je general Umberto Spigo, komandant 18. armijskog korpusa, primio četničkog komandanta Bosne, Like i Dalmacije Mladena Žujovića-Aćimovića. Na sastanku se diskutiralo o sljedećim pitanjima: 1. Reguliranje eventualne primopredaje vlasti u vojnom i upravnom pogledu; 2. naoružavanje nenaoružanih četničkih formacija i formiranje novih jedinica; 3. reguliranje međusobnih odnosa u slučaju iznenadnog iskrcavanja Saveznika ili desanta iz zraka; 4. zaposjedanje već sada izvjesnih točaka od strane četnika i borba s komunistima do toga kritičnog momenta. Kronologija
  • U prijedlogu njemačkog poslanika u Zagrebu Ministarstvu vanjskih poslova Njemačke za djelatnost na vojno-političkom planu u suradnji s ustašama na području pod talijanskom okupacijom, odnosno aneksijom poslije kapitulacije Italije, stajalo je:

U razgovoru s generalom Gleise von Horstenau (opunomoćeni njemački general u NDH, op. prir.) o općoj situaciji, donijeto je sljedeće zajedničko gledište:

Razvoj situacije u Italiji diktira da se razmisli o svakoj mogućnosti u slučaju negativnog ishoda i da se poduzme na vrijeme sve što je potrebno:

1) U političkom pogledu: čim se bar donekle pokaže sigurnim da će Italija izaći iz rata, hrvatska vlada treba opet istaknuti svoje neograničeno pravo na Dalmaciju i tamošnju upravu. To zahtijeva provođenje odgovarajućih priprema i izdavanje proglasa hrvatskom narodu. Svrha ovog proglasa bi bila prije svega da Hrvatska objavi oslobođenje obalskog područja i da se istodobno predusretne slična mogućnost od strane neprijatelja i bandi. Mi sa naše strane trebamo odgovarajućim proglasom objaviti da smo suglasni s proklamacijom hrvatske vlade. U pogledu slovenskog područja Ljubljana, koje je pripalo Italiji, potrebno je da se ne daju nikakve definitivne izjave o njegovom statusu i državnoj strukturi, već da se jednim proglasom, upućenim narodu u tom prostoru, priznaju sva nacionalna prava i uređenje prostora prema volji naroda, S tim u vezi general Gleise misli da bi takav proglas bio problematičan ukoliko u njemu ne bi bila obuhvaćena i Donja Štajerska. U pogledu Crne Gore potrebno je da se izda odgovarajuća izjava bez konačnog priznavanja ove države, u kojoj bi se istaklo pravo na uređenje i na razvijanje državnog života prema volji naroda.

Muslimanima u Sandžaku treba u jednoj izjavi garantirati njihov nacionalni i kulturni opstanak. U pogledu nacionalnosti ne bi se trebalo pobliže izjašnjavati, pošto Hrvati sasvim razumljivo pretpostavljaju hrvatsku nacionalnost, ali njeno isticanje s obzirom na situaciju u vojno-upravnom području Srbije ne bi bilo korisno.

U crnogorskom području je potrebno da se odmah otvori njemački konzulat. Preporučujem da ovaj konzulat u pogledu vanjskih poslova bude vezan neposredno za Ministarstvo vanjskih poslova, a po unutrašnjim pitanjima za ovdašnje poslanstvo.

2) U vojnom pogledu: njemačko-hrvatska vojna i policijska suradnja je posljednjim mjerama, o kojima je podnijet izvještaj, sređena.

Hrvatska bi sada trebala stvoriti neregularne formacije koje bi djelovale u obalnom području. Trebalo bi osigurati da postrojbe Wermachta koje se tu nalaze opskrbe ove formacije oružjem, streljivom i opremom. Dogovoreno je da mi u odnosu na Hrvatsku službeno ne potičemo i ne priznamo provođenje tih mjera. Hrvati bi odmah izbili na obalu kada nastupi niže navedeni slučaj. Pomicanje naših postrojbi i njima priključenih priznatih hrvatskih jedinica u blizini obale treba poduzimati već sada u svim slučajevima u kojima je to moguće na osnovu dosadašnje suradnje sa Talijanima. Prije svega na području između ušća Neretve i granice kod Splita. U tom području je naše vojno angažiranje priznato zbog osiguranja nalazišta boksita. Naš stav prema partizanskim bandama određivati od slučaja do slučaja, ovisno o spremnosti ovih bandi da se priključe hrvatskoj državi. Prema četnicima je potreban veliki oprez radi pristajanja uz Dražu Mihailovića, a prema tome i uz neprijateljske sile, što ne isključuje taktičke obzire u posebnim slučajevima.

Generalu Gleisu sam objasnio da zapovjednik njemačkih trupa u Hrvatskoj treba dobiti punomoć da ovu suradnju s Hrvatima i operacije u cilju osiguranja obalnog područja pretpostavi svim drugim vojnim operacijama. Zatim, da se postojeća ograničenja kod tog zapovjedništva u odnosu na hrvatsku državu odmah ukinu, pa i u pojedinim slučajevima kada bi ona mogla biti opravdana.

3) Što se tiče mene, potrebno je da dobijem na vrijeme instrukcije o mjerama koje trebam poduzeti u pogledu Talijana koji se ovdje nalaze.

Kasche (Siegfried, op. prir.)

Prijedlog njemačkog poslanika u Zagrebu, 7./281

3. kolovoza

  • U Splitu je general Umberto Spigo, komandant 18. armijskog korpusa, sazvao sastanak »predstavnika građanstva«, radi tobožnje suradnje s narodom i eventualne predaje vlasti. Ti »predstavnici« bili su ustvari predstavnici reakcionarnog četničko-mačekovskog bloka, čiji je cilj bio zadati što veće udarce NOP-u, koji bi ih jedini mogao spriječiti u sprovođenju njihovih planova. Na listi od 60 do 70 uzvanika koju je sastavio dr. Jakša Račić, nije izostao ni biskup Kvirin Klement Bonefačić sa svojim sekretarom dr. Urbanom Krizomalijem. Da bi se zamaskirao stvarni cilj sastanka, pozvano je i nekoliko uglednih građana koji su se za vrijeme okupacije držali po strani, ali se oni nisu odazvali pozivu. Od ostalih, uplašeni nepovoljnim razvojem događaja, odazvalo se svega njih dvadesetak. Kronologija
  • Bego je, o sastanku koji je sazvao general Spigo, u svom dnevniku 26. kolovoza napisao: »Komandirajući general Dalmacije Umberto Spigo otvorio je sezonu borbe za vlast u Splitu pozvavši 60 splitskih građana na sastanak i tražeći njihovu moralnu potporu i suradnju u svrhu održanja mira i reda u provinciji. Na sastanak su došla samo 22 pozvana, koje je generalov tajnik sortirao ovako: 19 četnika (Srbi i Jugoslaveni) i 3 Hrvata klerikalca. Ostali Hrvati nisu htjeli prisustvovati tome sastanku.« Bego
  • U Splitu, na raznim mjestima, članovi Partije i SKOJ-a rasturili su letak, umnožen na ciklostilu na talijanskom jeziku, koga je, 30. srpnja izdao Oblasni NO odbor Dalmacije s pozivom talijanskim vojnicima, podoficirima i oficirima da obustave borbu protiv partizana, da odu svojim kućama i da se pridruže svojoj braći koji se u Italiji već bore protiv njemačkih nacista.
  • Iz Splitskog zatvora talijanski fašisti pustili su na slobodu 24 politička uhapšenika.
  • Prugu Split - Perković porušili su eksplozivom na dva mjesta borci Šibenskog partizanskog bataljona. Kronologija
  • 2. i 3. kolovoza u Italiju je otputovalo dvadesetak Splićana-fašista, koji su se svojim ponašanjem zamjerili građanstvu. Otputovalo je i nekoliko obitelji činovnika iz Italije. Kisić

4. kolovoza

  • U izvještaju njemačkog poslanika u Zagrebu Ministarstvu vanjskih poslova Njemačke o zahtjevu vlade NDH da ustaške postrojbe sudjeluju u zauzimanju dalmatinske obale stajalo je:

Lorković (Mladen, op. prir.) me potražio da bi mi još jedanput obrazložio brige zbog Dalmacije. On se plaši da će se prilikom nastupanja njemačkih trupa na obalu isključiti sudjelovanje postrojbi NDH i da bi se time kod stanovništva obalnog područja stvorili politički dojmovi koji bi za hrvatski interes i za zajedničko vođenje rata morali biti štetni. Objasnio sam mu da kod date situacije s Italijom ulazak postrojbi NDH u talijansku Dalmaciju ne bi smio doći u obzir. Prilikom nastupanja na obalu hrvatske Dalmacije izgleda i meni da je potrebno da u tome, prije svega sudjeluju postrojbe NDH. Lorković je pokazao da je zadovoljan s ovim shvaćanjem, ali je najenergičnije podvukao svoju zabrinutost za slučaj da naše vojno nastupanje potpuno zanemari· hrvatska politička gledišta. Molim da se kod Vrhovnog zapovjedništva Wermachta potakne ovo pitanje. Ja sam već molio generala Gleisa (von Horstenau, op. prir.) da se kod zapovjednika oružanih snaga na Jugoistoku i zapovjednika njemačkih trupa u Hrvatskoj podnesu odgovarajuće predstavke. Prema saopćenjima koja mi je dostavio general Gleise, zapovjednik za sada smatra da postrojbe NDH u danom slučaju ne sudjeluju u nastupanju na obalu. Tako nešto morao sam odbiti kao politički nesnošljivo. Poslije razgovora s Lorkovićem bio sam s ovim kod Poglavnika.

I kod njega se vodio razgovor po pitanju dalmatinske obale. On je pokazao puno razumijevanje za svaki obzir prema talijanskoj spremnosti za rat. Saopćio mi je da je danas primio u ovom slučaju mjerodavne Dalmatince i da ih je opomenuo na razumno ponašanje. Osim toga, saopćio mi je da ga je hrvatski opunomoćenik kod talijanske 2. armije, Sinčić (David, op. prir.), izvijestio danas o sljedećem:

Iz povjerljivog talijanskog izvora on zna da su pregovori između Njemačke i Rusije neizvjesni i da oni pokazuju razmimoilaženje u mišljenjima samo još u pogledu pitanja Finske, pošto bi u slučaju uspjeha pregovora Njemačka mogla angažirati 4 milijuna vojnika protiv Engleske i Amerike. Italija je htjela sačekati da ovu šansu iskoristi za sebe. U slučaju neuspjeha njemačko-ruskih pregovora, Italija bi odmah prešla na stranu neprijatelja. Ako bi je Njemačka u tome spriječila ona bi odmah sklopila vojni savez s neprijateljskim silama. Prema Hrvatskoj Italija bi se u svakom slučaju odnosila shodno hrvatskom držanju prema Italiji.

Kraj Sinčićevog saopćenja.

Poglavnik je, dopunjujući, ukazao na to da je nedavno primio vijesti da Talijani u jačoj mjeri potpomažu i naoružavaju četnike.

Poglavnik je zatim govorio o planovima formiranja vlade. On mi izgleda prilično odlučan da za predsjednika vlade naimenuje Artukovića (Andrija, op. prir.) i da mu povjeri da sastavi i podnese listu ministara. Ali Budak se izjasnio protiv Artukovića. Po nalogu Poglavnika, Tortić vodi razgovor s Andresom i dr. Pernarom, koji je svojevremeno bio ranjen u Skupštini prilikom atentata na Radića. O svim okolnostima moglo bi se izlagati možda još nekoliko dana. Poglavnik hoće da u vojsci postavi jednog zapovjednika. Prije svega on misli na pukovnika Rubičića. Organizaciju vojnog rukovodstva on želi napraviti shodno prijedlozima našeg generala Jupea.

S. (Siegfried, op. prir.) Kasche

Izvještaj njemačkog poslanika u Zagrebu, 7./282

5. kolovoza

  • Iz splitskog zatvora talijanski fašisti pustili su na slobodu osam političkih uhapšenika. Kronologija

6. kolovoza

  • Između Sv. Kaje i Kaštel Kambelovca borci Splitskog partizanskog odreda oštetili su željezničku prugu i zapalili stražarsku kućicu br. 144.
  • U zaseoku Rupotine kod Solina talijanski fašisti su na svirep način ubili dvojicu seljaka, jer im, nakon višednevnih saslušavanja u splitskom zatvoru, nisu htjeli kazati gdje se nalaze partizani. Kronologija
  • Oko 18 sati došao je parobrod redovite pruge Split - Jelsa s oko stotinu talijanskih vojnika, desetak ranjenika i par mrtvih. Ovo je posada s Bola (Brač). Prepadom su partizani osvojili ovu »varošicu«. Druga verzija kaže da se to nije dogodilo u Bolu već u Murvici.
  • Pričalo se da je u splitskoj općini Karlo Vaigl iz Milana obnašao službu šefa penzionog odsjeka. Kad je unatrag malo vremena otputovao za Italiju ustanovilo se da je ponio sa sobom svu kožu sa sjedala iz općinske vijećnice, koja su bila smještena u potkrovlju općinske zgrade.

7. kolovoza

  • Iz Splita je otputovao parobrod redovite pruge Split - Trst s oko 400 talijanskih činovnika, namještenika i njihovih obitelji. Među njima su bili i svi fašistički funkcionari i po zlu poznati policijski agenti. Odvedeno je iz zatvora 13 osuđenih rodoljuba koji su se nalazili u okovima. Zajedno s njima je otputovao i detektiv Franceschetti, jedan od okrutnijih mučitelja i batinaša u policijskim zatvorima. Pri polasku na parobrod izvrijeđala ga je Anica Roje, bivša vlasnica krčme u ulici Antonio Hoffmann. Psovala ga je, klela, jer joj je on sina, zatvorenog pod sumnjom da je komunist, izmrcvario batinama, prisilio da jede svoj izmet i pije svoju mokraću. Naravno, u tili čas se oko nje okupilo mnoštvo svijeta, iskazujući svoje gnušanje i negodovanje. Dotrčala je i karabinjerska posada, uhapsila Anicu i rastjerala ostale. Kronologija, Kisić
  • U Solinu su prošlih dana pripadnici Milizia Volontaria prodavali skoro u bescjenje hranu i stoku opljačkanu po selima Sinjske krajine. Župnik je s oltara pozvao narod da to ne kupuje jer je oteto-prokleto. Rekao je da će kletve one nevoljne siročadi pasti i na kupce, da će se voditi evidencija onih koji kupuju što bi mogli kasnije to skupo platiti. Ovo nije imalo nikakva odjeka. Nisu kupovali samo Solinjani, već i Klišani i Vranjičani.
  • Za otići u posjet ili šetnju po Spinutu, kao i južno od Firula, treba specijalna dozvola Vojne komande. U ova dva splitska predgrađa smješteni su vojnički logori.
  • Dalmatinsko namjesništvo je ukinuto. Il popolo di Spalato: »Mjerom koja je u toku, ukida se Namjesništvo za Dalmaciju (Il Governatorato della Dalmazia). Od sada će prefekti provincija Zara, Spalato i Cattaro (Zadar, Split i Kotor, op. prir.) vršiti svoje funkcije podređeni Ministarstvu unutrašnjih poslova, na osnovu postojećih zakona i uredaba, koordinirajući prema današnjim prilikama svoj rad sa direktivama vojne vlasti u vezi odredaba pravilnika o ratnoj službi. Zavisno o spomenutim prilikama, Provincija Zara i Spalato dodijeljene su XVIII. armijskom korpusu, a provincija Cattaro VI. armijskom korpusu. Mjerom koja je u toku, bivaju umirovljeni prefekt Zare i Spalata, Gaspare Berbera i Valerio Paolo Zerbino.
Veliki hrvatski kipar na svečanosti na Peristilu, prilikom otkrivanja njegovog spomenika Grguru Ninskom

Ivan Meštrović. Veliki hrvatski kipar na svečanosti na Peristilu, prilikom otkrivanja njegovog spomenika Grguru Ninskom

9. kolovoza

  • Po novoj odluci zamračenje je od 21.30 do 5.30 sljedećeg dana.
  • Priča se da je posada, dovedena parobrodom redovite pruge Split – Jelsa, odmah sutradan odvedena u Šibenik pred Vojni ratni sud, koji ih je 27 osudio na strijeljanje, a 21 na zatvor do 10 godina. Strijeljan je i komandant. Navodno je obrazloženje bilo da su se predali bez ikakve borbe.
  • Vojna vlast je naredila ribarima da svoje lađe oboje u bijelo, a crnom bojom napišeunaziv i broj. Dok se to ne izvrši, zabranjen je noćni izlazak iz luke. Kisić

10. kolovoza

  • Govori se, da je protekla dva dana iz Splita prevezeno tri tisuće vojnika i jedan dio konjaništva, kao kaznena ekspedicija.
  • Pričalo se da su partizani proglasili opću mobilizaciju na Braču, i to svih muškaraca od 16 godina naviše.
  • Tih je dana pušten novinar iz Zagreba Dragutin Miličić, koji je bez provedene rasprave odležao u tamnici preko osam mjeseci.
  • Kipar Ivan Meštrović dobio je pasoš i otputovao, kažu, za Švicarsku. Kisić

11. kolovoza

  • Narodnooslobodilački odbor Splita obratio se letkom splitskih rodoljubima u kome se govori o novom teroru fašista u gradu i poziva ih da smjelo stupaju u borbu, jer je čas naše pobjede blizu, i ujedno ukazuje na izdajnički rad četnika i njihovu suradnju s fašistima. Kronologija
  • Ujutro je otputovao parobrod za Jelsu. Bio je bez putnika, a pun vojske koja je išla u kaznenu ekspediciju na Brač.
  • Ujutro se održao sastanak jugoslavenskih oficira koji je sazvao kapetan Aćimović. Pozvao ih je da stupe u četničke redove u Kninu, ali su prisutni to odbili. Kisić

12. kolovoza

  • U Splitu je organiziran pogreb omladincu Anti Matkoviću koji je podlegao ranama zadobivenim prilikom demonstracija održanim 31. srpnja. Iako su Talijani zabranili okupljanje naroda, pogreb je bio veličanstven uz masovno prisustvo građana. Kronologija
  • Ujutro je bio sprovod 21-godišnjeg Ante Matkovića, koji je podlegao rani zadobivenoj puščanim metkom prigodom demonstracija koje su održane 31. srpnja. Kisić je tada mislio da se on preziva Smoje ili Dvornik. On je par dana prije demonstracija bio pušten iz tamnice, gdje je odležao 15 mjeseci, a priča se da mu je otac interniran u Italiju. Masa svijeta prisustvovala je sprovodu, osobito mladost, tako da je mrtvački lijes bio na početku Corsa Italia, a povorka je preko cijele obale završavala u Via Mussolini. Vlasti su poduzele mjere da spriječe eventualne demonstracije. Po obali se viđalo vojnike i karabinjere s mitraljezima, pa i u oklopnim automobilima. Sprovod je završio bez ikakvog incidenta.
  • Legitimacija Ante Matkovića, kroz koju je prošao metak
    Splitska mladost na sprovodu skojevcu 12. kolovoza 1943.

    Sprovod usprkos okupatoru. Legitimacija Ante Matkovića, kroz koju je prošao metak; Splitska mladost na sprovodu skojevcu 12. kolovoza 1943.

  • Il popolo di Spalato donio je naredbu da se do kraja mjeseca moraju skinuti sve antene upotrebljavane u »radioelektrične« svrhe bilo koje vrste na terasama, krovovima, atrijima, dvorištima ili na bilo koji način na otvorenom. Ovo se odnosilo na antene u uporabi javnih administrativnih službi. Prekršiteljima se prijetilo globom od 50 do 200 lira, osim težih kazni, koje su predviđene za slušanje stranih emisija. Također, posjednici »radioloških i elektormedikalnih aparata«, koji su upotrebljavali struju visokog napona, dužni su bili do kraja kolovoza prijaviti direkciji pošta tip aparata itd., inače su također potpadali pod navedene kazne. Kisić

13. kolovoza

  • Radnici Brodogradilišta u Splitu proglasili su štrajk, jer im Direkcija nije povratila iznos za osam nadnica, koji im je bio obustavljen početkom godine. Radnici su došli na rad u 10 sati i ostali skrštenih ruku. Samo su osmorica radila (dva fašista i šest ustaša). Talijani su doveli karabinjere i tenkove. Ubrzo je postignut kompromis te nije došlo do incidenta.
  • Na Kozjaku i Mosoru partizani su palili vatre u čast dvogodišnjice »ustanovljenja partizanske vojske«. Kronologija, Kisić
  • Prva uzbuna bila je u 2.30, a završila je u 3.10. Druga je započela u 3.45, a završila u 4.20. Između prve i druge uzbune avioni su nisko preletjeli nad gradom, te se jako čuo šum motora. U 15.45 bila je treća uzbuna, koja je završila u 17.20. Karabinjeri i vojne patrole koje su bile po ulicama postupali su strogo. Mnogo je građana pozvano na odgovornost, a oni koji su bili »renitentni« su uhapšeni, svezani lancima i odvedeni na policiju. Kisić

14. kolovoza

  • Na području kotara Muć, u povodu dvogodišnjice ustanka naroda Dalmacije, narodnooslobodilački odbori su uz pomoć omladine i žena organizirali veličanstvenu proslavu. Narod je u povorkama sa zastavama odlazio na zborna mjesta. Uoči toga dana, u Lećevici su seljaci iz susjednih sela odlazili na zbor sa bakljama. Na dan ustanka pioniri su održali miting u mućkoj općini. Kronologija
  • Narodnooslobodilački odbor Splita izdao je prvi broj lista Svi u borbu. Štampan je na ciklostilu. Urednik je bio Ivan Randić. Već u broju 2 list je nosio naziv Glas Splita, a izašao je na četiri stranice izvučene na ciklostilu. Gizdić, Kronologija
  • Prvi brojevi Glasa Splita (»Svi u borbu«)
    Prvi brojevi Glasa Splita (»Svi u borbu«)
    Prvi brojevi Glasa Splita (»Svi u borbu«)

    Glas Splita. Prvi brojevi Glasa Splita (»Svi u borbu«)

  • Kod Kočinog brda (kota 487), partizani Splitskog odreda porušili su 670 metara željezničke pruge, zbog čega je saobraćaj na pruzi Split - Sinj bio obustavljen više dana.
  • Željezničku prugu Primorski Dolac - Perković partizani su na više mjesta porušili eksplozivom i oborili 26 telegrafsko-telefonskih stupova. Kronologija
  • Popodne je bio sprovod veletrgovca Bonačića. Sprovodu je prisustvovao veliki broj četnika, koji su poslali i vijenac. Pričaju, da je umro od kapi, jer ga je strašno uzrujavalo prolaženje aviona preko Splita, što ga je podsjetilo na englesko pomaganje partizana, a ne četnika.

Sprovod je došao do početka Corsa Italia te se zaustavio, jer je od tog mjesta do samostana Klarisa četnička mladež trebala ponijeti mrtvački lijes. Kod samostana, prije nego što lijes polože u mrtvačka kola, jedan od četnika trebao je držati nadgrobni govor. Organi Questure su to zabranili, pa je lijes na mrtvačkim kolima otišao prema groblju, a povorka se razišla po naredbi organa Questure.

  • Po noći se čula jaka kanonada, izgleda sa strane Stobreča. Kisić

15. kolovoza

  • Željezničku prugu Klis - Sinj u dužini od jednog kilometra porušili su partizani. Izvještaj 18. korpusa, Kronologija
  • Goovori se da je po naredbi vlasti na sprovodu dozvoljeno prisustvovati samo popu s nosiocem križa, mrtvačkim kolima te članovima porodice, i to najviše četiri člana.
  • Uhapšeno je sedam poštanskih činovnika radi sabotaže.
  • Počelo je brisanje natpisa »Duce«, koji su na nekim mjestima bili veći od metra, npr. na bastionu civilne bolnice. Brisanje se obavlja premazivanjem vapnom.
  • Po noći se čula jaka kanonada. Kisić
  • Grupa od 13 bivših jugoslavenskih oficira prešla je u partizane iz Splita preko Krila Jesenica i Dubrave. Među njima su bila dva majora, a većina su bili kapetani I. i II. klase. To je prva grupa bivših oficira koja je iz Splita prešla u partizane, dok su dotad prelazili pojedinačno. U Splitu se tada nalazilo oko 120 aktivnih oficira i podoficira bivše jugoslavenske vojske. Gizdić, 1943., 467/468
  • U obavještenju Zapovjedništva Šestog armijskog korpusa Zapovjedništvu Druge armije o razgovoru između zapovjednika Korpusa i zapovjednika SS divizije Prinz Eugen stajalo je:

U Dubrovniku je, 12. tekućeg mjeseca, vođen razgovor između generala Piazzonija, zapovjednika VI. armijskog korpusa i generala Von Oberkampa, komandanta brdske SS divizije »Prinz Eugen«.

Razgovor je vođen u atmosferi uzajamnog vojničkog drugarstva i, nakon srdačne razmjene pozdrava, postignut je potpun sporazum o sljedećim pitanjima:

1. odlučeno opovrgavanje besmislenih glasina koje šire hrvatski i njemački oficiri, prema kojima bi trebalo da uslijedi njemačka okupacija Dubrovnika i Splita;

2. suradnja talijansko-njemačkih snaga u borbi protiv zajedničkog neprijatelja radi zadržavanja u vlasti sadašnjih okupiranih područja;

3. upućivanje jednog našeg oficira za vezu u štab SS divizije »Prinz Eugen« u Mostar;

4. sporazum o međusobnom obavještavanju o svim podacima u vezi s neprijateljem, kako bi se moglo samostalno ili zajednički poduzimati borbene akcije protiv njega.

Po želji ekscelencije Piazzonija, SS divizija Prinz Eugen sudjelovat će u jednoj zajedničkoj akciji protiv partizana na području Trebinje - Stolac pod talijanskim zapovjedništvom.

Po naređenju:

Načelnik štaba, pukovnik C. Ciglina

Obavještenje Zapovjedništva Šestog armijskog korpusa, 7./256

16. kolovoza

  • Predsjednik HSS-a za grad Split Ivan Kuzmić se obratio proglasom svim prijateljima i rodoljubima iz Hrvatske seljačke stranke. U proglasu se govori o izdajničkom radu nekih funkcionara HSS-a i poziva sve poštene Hrvate da stupe u redove narodnooslobodilačkog pokreta, kao što je to i on sam učinio. Kronologija, Kisić
  • U 0.35 sati je bila prva, a u 3.20 druga uzbuna. Avioni su letjeli nisko, tako da se čuo šum motora. Iz Splita se vidjelo kako gori šuma iznad Kaštel Štafilića. Kisić

Sredina kolovoza

U Splitu izišao prvi broj lista Glas Splita, glasila Narodnooslobodilačkog odbora Splita. Umnožavan je na ciklostilu. Kronologija

17. kolovoza

  • Partizani su na više mjesta eksplozivom porušili željezničku prugu između Kaštel Starog i Labina. Kronologija

18. kolovoza

  • U 7 sati ujutro održana je zadušnica za pokojnog Antu Matkovića, čiji je sprovod bio 12. kolovoza. Crkva je bila dupkom puna ženske i muške radničke omladine. Bilo ih je koji su tvrdili da pokojnik uopće nije bio zatvoren, nego da se upisao u Dopolavoro nadajući se da će tako iz internacije izvući svog očuha Krstulovića. Kisić
  • U portunu svoje stojne kuće u 13 sati napadnut je od dva mladića dr. Jakša Račić bodežima. Ranjen je u bedro i rebro. Kisić

KONJIK NA PROPLANKU

Imao sam majku staru.

U jami joj kosti
trunu.

Imao sam nježnu dragu
bijela grla
za grljenje.

Stegnula ga omča ljuta.

Imao sam bolnu sestru
čarape mi za put
plela.

Niz rijeku je bez očiju
otplivala.

Imao sam dom pod borjem.

Busen trave na ognjištu
raste hladnom.

Jošte imam vrana konja
bojnu pušku
snagu mušku
i osvete
i slobode
žedne ruke…

Jure Franičević Pločar, 1943

19. kolovoza

  • Neprijateljsku posadu u selu Dupci je napala Leteća mosorska partizanska četa. Predalo se bez borbe 30 domobrana s komandirom. Kronologija
  • Tijekom noći pohapšeno je četrdeset jugoslavenskih oficira i podoficira, te su ujutro odvedeni u Italiju u internaciju.
  • Pričalo se da su ujutro prema Visu otplovile dvije torpiljarke i jedna maona s dalekometnim topovima.
  • Il popolo di Spalato nije izašao. Kisić

20. kolovoza

  • Vojnopomorska komanda Dalmacije u Splitu je izdala podčinjenim jedinicama upute za onesposobljavanje splitske luke u slučaju povlačenja talijanskih trupa. U uputama stoji: Prilaz brodovima spriječiti na taj način što bi se brodovi i šlepovi natovareni cementom potopili minama, lučke dizalice uništiti stavljanjem eksploziva u podnožju nosećih šina, onesposobiti eksplozivom glavne mašinerije u Brodogradilištu, a polijevanjem naftom izazvati požar u prostorijama, transformatorsku podstanicu uništiti pomoću eksploziva uz prethodno ispuštanje transformatorskog ulja radi prouzrokovanja požara, veliki ploveći dok odvući na veću dubinu i potopiti.
  • Splitski partizanski odred izdvojio je iz svog sastava Drugi bataljon za popunu Prve dalmatinske brigade, koja se tada malobrojna vratila u Dalmaciju, poslije Pete neprijateljske ofenzive. U odredu je tada ostalo svega 200 boraca. Kronologija
  • Ujutro je izašao Il popolo di Spalato.
  • Pričalo se da je danas u Solinu napadnut od dva mladića i ubijen hitcima iz revolvera neki Vuleta, radnik Električnih poduzeća u Splitu, član Mačekove zaštite, koji je, izgleda,bio također jedan od organizatora zaštite. Kisić

21. kolovoza

  • S talijanskim četama došlo je s Brača desetak obitelji tamošnjih talijanskih optanata, a s otoka Visa talijanski državni službenici.
  • Po Splitu se pronosio glas da će ga napustiti talijanska vojska, a doći njemačke i hrvatske čete. Zbog mogućnosti naredbe o odlasku talijanski oficiri su otkazali privatne sobe te počeli spavati u kasarnama i logorima.

Osim toga, pričalo se, da su talijanski oficiri otkazali privatne sobe, te da će spavati u kasarnama i logorima, zbog mogućnosti da dođe naredba o odlasku. Kisić

22. kolovoza

  • Il popolo di Spalato je javio da je prefekt Splita postao dr. Giuseppe Grimaldi, dotadašnji viceprefekt. Dr. Paolo Zerbino je, sa tovarom opljačkanog blaga, ubrzo napustio Split, jer je navodno umirovljen. Kronologija, Kisić
  • Željezničku prugu između Primorskog Doca i Labina eksplozivom su porušili partizani. Kronologija
  • Il popolo di Spalato je objavio imena petorice prijavljenih zbog kršenja propisa o zamračenju.
  • Dobivši dozvolu za putovanje u NDH zbog kupnje mesa za građanstvo Splita, osam je splitskih mesara kupilo oko 6.000 kg žive stoke. Tu su stoku prodali po Kaštelima i Solinu, naravno uz višu cijenu nego što prodaju ovdje pod nadzorom Aprovizacije. Vlastima su izjavili da su im partizani odnijeli meso. Nakon provedenih izvida, vlast se uvjerila o prodaji te ih je dala pozatvarati, kako bi se protiv njih proveo kazneni postupak. Izgleda da ovo nije bio prvi put da mesari tako postupaju pa su karabinjeri i to istraživali.
  • Oko 15 sati preko Solinske ceste prošla je dulja povorka kamiona prema obali (kuće Katalinića), gdje je privremeno smještena tranzitna postaja za NDH. Na čelu povorke bio je tenk, za njim kamion barsagliera u ratnoj opremi, a petnaestak kamiona hrvatskih domobrana sa zastavom. Pjevali su Ko na našu zemlju stupi i seljačko »ojkanje«. Povorku je zatvarao kamion s barsaglierima u ratnoj opremi. Pričalo se da domobrani idu na Brač, da nadomjeste otputovale talijanske čete. Kisić

23. kolovoza

  • Ujutro domobrani nisu otputovali za Brač već jedrenjačom u Dugi Rat kod Omiša.
  • U 16 sati preminuo je dr. Jakša Račić. Ustanovljeno je da je preminuo od kljenuti srca. Pokojnik je imao ogrebotine na vratu, jer ga je jedan od atentatora zgrabio za vrat i davio, a drugi mu je zadao ubod nožem. To nije bilo pogibeljno jer ubod nije bio dubok. Pri padu je pokojnik zadobio veću ozljedu glave. Kisić

24. kolovoza

  • Poslije šest mjeseci provedenih u borbama sa jedinicama Devete divizije tokom Četvrte i Pete neprijateljske ofenzive u Hercegovini, Crnoj Gori i Bosni članovi bivšeg Štaba IV operativne zone Vicko Krstulović, Ivan Kukoč, Josip Škorpik i drugi poznati dalmatinski rukovodioci stigli su u Brštanovo. S njima je došao i Ivo Lola Ribar, član Vrhovnog štaba NOV-a i POJ-a i Centralnog komiteta KPJ da pomogne razvitak NOB-a u Dalmaciji. Glas Splita (1. rujna 1943.), Gizdić 1943., 481/482
  • Ivo Lola Ribar (u sredini) i Vicko Krstulović (desno) s dijelom Štaba 1. proleterske divizije i IV. operativne zone kod Prologa početkom listopada 1943. Prvi slijeva je Koča Popović

    Ivo Lolo Ribar u Dalmaciji. Ivo Lola Ribar (u sredini) i Vicko Krstulović (desno) s dijelom Štaba 1. proleterske divizije i IV. operativne zone kod Prologa početkom listopada 1943. Prvi slijeva je Koča Popović

  • Ujutro u 7 sati parobrodom je u Italiju odvedeno pedeset i dvoje mladih ljudi osuđenih od Specijalnog suda za Dalmaciju, većinom učenika Srednje tehničke škole. Masa svijeta ih je ispratila, pozdravljajući ih, a oni su s parobroda odvraćali poklicima »Zdravo!«. Bilo je aplauza na obje strane. Kisić

25. kolovoza

  • U 6.30 obavljen je sprovod dr. Račića, iz njegovog Sanatorija Ulicom kraljice Marije na njegov grob na vrh Marjana. Pričalo se da vlast nije dozvolila da se obavi javni sprovod, iako su četnici to zamolili.
  • Tijekom večeri vidjele su se velike vatre na Braču i Šolti. Svijet koji je bio u šetnji promatrao je uzbuđeno ove vatre, uvjeren da je to posljedica kaznenih ekspedicija. Kasnije se, malo prije coprifuoca, doznalo da je to u spomen dvogodišnjice strijeljanja Splićana (boraca 1. splitskog partizanskog odreda, op. prir.) u Sinju.
  • Ovih dana gradski je vodovod dostavio potrošačima vode račun za mjesec srpanj. »Sopratassa« je bila 120%. Naime, m3 vode zapadao je 0,90 lira a »sopratassa« 1,08, pa je račun za kubni metar iznosio 1,98 lira. Ova povišica je svakog mjeseca bila sve veća za određeni postotak. Potrošačima se nije unaprijed obznanjivala, nego su nakon primitka računa u određenom roku trebali platiti, inače bi se zatvarala voda. Kisić

25/26. kolovoza

  • Željezničku prugu Split - Sinj, kod Kočinjeg brda, u dužini od 800 metara porušili su borci Splitskog partizanskog odreda. Kronologija
Tehnika NOO-a Dalmacije u Brštanovu gdje se tiskala Slobodna Dalmacija i drugi listovi NOP-a

Tehnika. Tehnika NOO-a Dalmacije u Brštanovu gdje se tiskala Slobodna Dalmacija i drugi listovi NOP-a

26. kolovoza

  • U Brštanovu, zaseoku Žižić, održan je sastanak Biroa Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju, kome su prisustvovali Ivo Lolo Ribar, Svetislav Stefanović-Ćećo, članovi Centralnog komiteta KPJ i Karlo Mrazović, član Centralnog komiteta KPH. Na dnevnom redu nalazilo se: 1. Opći izvještaj o stanju u Dalmaciji i 2. pismo Centralnog komiteta KPH. Pismo je sadržavalo kritiku rada i stanja u Dalmaciji. Kronologija, Gizdić, 1943., 484
  • Željezničku prugu Split - Sinj, između Grla i Kurtovića, porušili su partizani. Izvještaj 18. korpusa, Kronologija
  • Nađena je u svom stanu u mansardi kuće br. 6 u ulici S. M. Beata Crocifissa di Rosa, Irma, udova Mladineo, sestra profesora Cetinea. Bile su joj 52 godine. Ubojica nije pronađen. Pričalo se da je pokojnica nekoliko dana ranije prodala neko zemljište za 400.000 lira, a novac držala kod kuće, te da se pri pretrazi stana nakon ubojstva našlo skriveno 300.000 lira, i to na nekoliko mjesta u stanu. Pričalo se da bi ovo moglo biti »grabežno umorstvo«, osobni obračun glede novca, ili pak djelo pobunjnika jer je pokojnica navodno bila talijanska doušnica. Kisić

27. kolovoza

  • Poslije 22 sata čula se jaka kanonada od strane Klisa, a kasnije od strane Kaštela. Kisić

28. kolovoza

  • Pokrajinski komitet KPH za Dalmaciju uputio je pismo drugu Anti Marasoviću u kojem ga upozorava na grube propuste partijske organizacije u Splitu. Osnovna karakteristika ove organizacije je sektaštvo i začahurenost. »Krajnje je vrijeme« - kaže se u pismu - »da se tome stane na put, to prije što se više od pola godine neprestano upozorava na to. Apsolutno je nezadovoljavajuće da u Splitu, gdje je u NOP-u obuhvaćeno preko 5000 ljudi, imamo samo 40 članova Partije. Druga karakteristika partijske organizacije u Splitu je što se ona intelektualizirala, a to se ogleda u činjenici da u organizaciji ima 15 intelektualaca, a svega 13 radnika, i to u radničkom Splitu, gdje je u NOP obuhvaćeno 2000 radnika. Kronologija, Gizdić, 1943., 488

29. kolovoza

  • Selo Sitno Gornje bombardirao je i mitraljirao talijanski avion. Ubijeno je pet ljudi, a šest je teže i lakše ranjeno. Kronologija
  • Stanovnicima Poljuda i Spinuta te jednog dijela Firula naređeno je od vojnih vlasti da isprazne stanove u roku od pet dana. Pričalo se da se radi o oko 70 obitelji.
  • Malo prije coprifuoca napadnut je pred svojom kućom u Via Roma Marin Šegvić Piko, jedan od istaknutijih ustaša u Splitu. Uboden je nožem u leđa, ali ozljeda nije teška, jer je odmah nakon prve pomoći koja mu je pružena u gradskoj bolnici pušten kući. Atentator je nepoznat.
  • Dovršeno je brisanje slika glave Mussolinija u profilu i s kacigom, te velikih i preko dva metra dugih natpisia »Duce«, kao i raznih fašističkih znakova i parola s kućnih i gradskih zidova. Gradski »metlači« počeli su čistiti sa kuća i kraj dućana onu poplavu zidnih novina, slika itd.j jer je odlučeno da je »afiširanje« dozvoljeno samo na mjestima koja su za to određena.
  • Viđalo se njemačkih zrakoplovaca katkad po Splitu, a pričalo da su Nijemci u Zadru i na aerodromu u Zemuniku, što je davalo podstreka onima koji su tvrdili da će kroz kratko vrijeme oni doći i u Split skupa s ustašama. Kisić

30. kolovoza

  • Partizani su porušili željezničku prugu između Primorskog Doca i Perkovića. Kronologija
  • Pušteno je iz zatvora osam »uhapšenika zbog politike«. Navodno su svi zatvorenici koji nisu saslušani, a tamo su bili nekoliko mjeseci, započeli štrajk glađu, zahtijevajući da se pokrene postupak protiv njih ili da ih se pusti. Kisić

SOLIN: 122 NOO-a

Na području Kotara Solin djelovala su 122 narodnooslobodilačka odbora. Kronologija

»MI IMAMO SAMO JEDNO MJESTO: NARODNOOSLOBODLAČKI FRONT HRVATSKE«

- rekao je Ivan Kuzmić na konferenciji općinskog NOO-e općine Lećevica 8. kolovoza 1943. g.

U zadnje vrijeme — dok se Maček i njegovi agenti u čitavoj Hrvatskoj, pa i u našoj Dalmaciji preko Mladinea, S. Poduje, Belamarića, V. Krstulovića, J. Jurišića, Bjelovučića i drugih bjesomučno trzaju i traže načina kako bi razbili jedinstveni narodni front i zadržali barem nekoga od svoje ustaške milicije, zaštite i domobrane, dotle s druge strane svakim danom sve više pristupaju u narodnooslobodilačku borbu razni niži i viši funkcionari HSS-a.

Nakon Sikirice, Smolića, Cikote i ostalih, pristupio je narodnooslobodilačkom pokretu Ivan Kuzmić, naš sugrađanin.

Ivan Kuzmić, težak, poznati prosvjetni radnik i predsjednik Seljačke sloge Split,

pošao je putem kojim trebaju ići svi pošteni Hrvati, pošao je na oslobođeni teritorij odakle poziva sve pristaše hrvatskog seljačkog pokreta da stupe u borbene redove narodnooslobodilačke fronte.

Na konferenciji u Lećevici Kuzmić je održao značajan govor. Iznijet ćemo samo jedan dio njegovih iskrenih i poštenih riječi, koje su bile pune priznanja i uvjerenja u pobjedu narodnooslobodilačke borbe hrvatskog naroda, kao i teške osude i gnušanja nad izdajom dr. Mačeka.:

»Svi mi — kazao je Kuzmić — koji smo u početku stajali po strani uvidjeli smo da hrvatsko seljaštvo masovno pristupa narodnooslobodilačkoj borbi i da se seljačka torba otvara da uzdrži svoju vojsku. Sve je to bio znak da je velika većina našeg seljaštva spoznala tu borbu kao pravednu i jedini put prema slobodi hrvatskog naroda. I tada smo svi mi, koji smo ostali vjerni nauci braće Radića, pošli tim istim putem. I dok je Maček izdao i nauku i stranku braće Radića, naših učitelja, mi se nismo odrekli ni svoje stranke ni nauke nego smo se pridružili narodnooslobodilačkoj borbi da ostvarimo svoj program: da ostvarimo slobodu hrvatskog naroda i da uredimo svoj seljački dom i život slobodno od tuđina, po seljački, a ne kako to hoće gospoda Maček, Poduje i ostali«. »Maček je već od prije utirao put ustaškoj vlasti. 1939., kad je stvorena Banovina Hrvatska, Maček je u njoj postavio 12 banovinskih predstojnika, Pavelić ih je sve prihvatio, ni jednog nije smijenio. Ne treba jačeg dokaza da je Maček stvarajući Banovinu Hrvatsku u začetku udario temelje ustaške vlasti. To svoje izdajničko protuhrvatsko držanje Maček je potvrdio i dolaskom Pavelića na vlast, kada je pozvao sve organizacije i narod da surađuju sa ustaškom vlašću. Ovu izjavu on nije nikad opozvao. Naprotiv, i on i njegovi agenti, kod nas Šime Poduje i Vojko Krstulović koji surađuju sa ustaškim županom, to svojim držanjem potvrđuju.«

Prelazeći na razlog svog pristupanja NO frontu, Kuzmić je kazao:

»I prije mene mnogi pošteni iz HSS-a prišli su narodnooslobodilačkoj borbi. Ali naročiti utisak ostavio je na mene dolazak Magovca, urednika Radićevog Seljačkog doma, koji je sabrao sva djela braće Radića i bio jedan od glavnih širitelja nauke braće Radića. I taj Magovac došao je u partizane. Kad sam čuo, promislio sam: »Ne smije biti ni jednog seljaka, koji neće pomagati narodnooslobodilačku borbu i stupati u narodno-oslobodilačku vojsku Hrvatske. Čim sam čuo za njegov dolazak žurio sam se da ne zakasnim, da ne budem posljednji, da me kasnije ne bude sram. Ja vam kažem braćo i prijatelji, poručujem svima: stidit će se svi oni koji budu ostali po strani i ne budu ništa doprinijeli u ovoj svetoj i jedinoj pravednoj borbi hrvatskog naroda. Stidit će se kad dođe dan slobode da za nju nisu ništa doprinijeli.«

»Ja sam ponosan što se nalazim u ovoj slavnoj borbi. Ova borba će nam jedina donijeti slobodu, jer je ona stvorila moćno oružje: Mi Hrvati prvi put imamo svoju pravu hrvatsku vojsku, NO vojsku Hrvatske na čelu sa Glavnim štabom Hrvatske i jedinim pravim predstavništvom hrvatskog naroda: Zemaljskim Antifašističkim vijećem narodnog oslobođenja Hrvatske. Svi koji rade protiv ovoga propalice su i izrodi hrvatskog naroda.«

Zatim je Kuzmić osudio rabotu Vojka Krstulovića i Šime Poduje koji sa oružjem koje im daje ustaški župan u Omišu Luetić i koje traže od Talijana namjeravaju preko svojih agenata naoružati par neukih sela i seljaka za borbu ne protiv Talijana, ustaša i četnika, nego protiv partizana, jedinih boraca za slobodu hrvatskog naroda. Kuzmić je pozvao seljake da odbiju oružje ponuđeno od ovih izroda što su ga dobili od Talijana i ustaša, da njime za vlastite interese okupatora izazovu bratoubilački rat među samim Hrvatima. Oružje daju, kazao je Kuzmić, oni isti koji su ga dali i čelnicima krvnicima, palikućama i pljačkašima Gata, Čisle, Zvečanja, Ostrovice, Kotlenica, Dugopolja i drugih sela. Ni jedan pošteni Hrvat ne može primiti oružje koje je poškropljeno krvlju njegove vlastite braće. Iznoseći svoje utiske povodom dolaska na oslobođeni teritorij, Kuzmić je rekao: »Kad sam dolazio mislio sam da dolazim u pojedine raštrkane grupe po šumi. To što sam vidio nadmašilo je moje očekivanje, iznenadilo me je. Red i disciplina u vojsci i pozadini veze, kuriri, komande mjesta, NOO-i, štabovi, ljudi koji rukovode, drugarstvo međusobno poštovanje. To je zbilja vojska. Završavajući svoj govor, Kuzmić je kazao:

»Mi imamo samo jedno mjesto, a to je Narodnooslobodilačka vojska Hrvatske. Mi možemo primiti samo jednu pušku, a to je partizanska. Partizanska puška nije se digla da pljačka i osvaja, već da brani naš seljački dom i zato se okupite oko partizanske vojske, stupajte u njezine slavne redove i pomažite je svim silama. Poručite ovo svim selima i seljacima!«

NEUSPJEH MAČEKOVIH AGENATA

Događaji posljednjih dana pokazali su da je jalova nada izdajničkog vodstva HSS-a da će pridobiti potrebnu potporu širokih narodnih masa za svoju protunarodnu politiku. Izdajnici su se ljuto prevarili kad bi mislili da će uz pomoć okupatora dobiti takovu narodnu potporu. Naš narod neće nikad odobriti takovu politiku kojoj je cilj da suradnjom sa okupatorom i zaštićujući mu odstupnicu izdajnici dobiju iz ruku okupatora vlast nad našim narodom, a kasnije da tu vlast tobože učvrste pokušajem prevare saveznika.

Mačekovi agenti do sada nisu mogli uz pomoć ustaša naoružati u splitskoj okolici i uopće u cijeloj Dalmaciji više od 37 ljudi. Oni vrlo dobro znaju da i neće moći nikoga naoružati, nikakvu veću jedinicu, kad je na primjer u splitskoj okolici samo omiški kotar u posljednjoj godini dana dao 1200 boraca za narodno-oslobodilačku vojsku, 10,000.000 kuna, 5 vagona hrane, 3 vagona pića, da je solinski kotar isto tako dao preko 1.200 boraca i tako redom svi ostali naši krajevi. Sve te tisuće i tisuće naših boraca, njihovi očevi, braća i rođaci bili su Mačekovi pristaše i birači dok Maček nije postao izdajica i saveznik neprijatelja. A danas se ovi nekadašnji Mačekovi birači bore i svim sredstvima pomažu borbu, ne samo protiv neprijatelja tuđinca nego i protiv neprijatelja Mačeka, Draže, Pavelića.

Glas Splita, br.4

Iz Ratne Kronologije–KOLOVOZ 1943: ZAVRŠENE RATNE OPERACIJE NA SICILIJI – NIJEMCI EVAKUIRAJU HARKOV

RUJAN

Coprifuoco od 20.30 do 5 sati - Partizani napali talijansku stražu u Kučinama - Posljednja akcija talijanske vojske na splitskom području – General Spigo pobjegao u Zadar – Nijemci se spremaju zauzeti Split – Savjetodavno tijelo stranaka pri NOO-u

1. rujna

  • Vojnički uredi i menze preselili su iz privatnih stanova i smjestili se kod Salezijanaca, Maksimira i tvrđave Gripe. Također su i oficiri otkazali privatne sobe, te stanuju u kasarnama i logorima. Izgleda da se planira da se smjeste u Poljudu i Spinutu kad stanove napuste današnji stanari, kojima je rok za napuštanje stanova produljen na mjesec dana.
  • Kao odgovorni urednik lista Il popolo di Spalato počeo se potpisivati Ruggero Tommaseo.
  • Službu je preuzeo novi prefekt dr. Giuseppe Grimaldi, rodom sa Sicilije. Kisić

2. rujna

  • Tijekom jutra je nad Splitom kružio njemački »tromotor«. Kisić

3. rujna

  • Partizani su porušili željezničku prugu Split - Sinj kod sela Kučine. Kronologija, Kisić
  • Afiširanim oglasima općina je zabranila upotrebu plina dok se ne obave popravci u plinari. Osim na opasnost od eksplozije, građani su upozoreni da će svima onima koji prekrše ovu zabranu biti oduzeto davanje plina. Razlog ovoj odluci je istrošenost stare peći, koja je stara preko trideset godina, pa se pristupilo gradnji nove, što bi trebalo trajati nekoliko dana.
  • Il popolo di Spalato se nije mogao služiti »linotypeima« pa su se slova slagala. Kako tiskara nije raspolagala s dovoljnom količinom potpunih seriji hrvatskih slova, ta su se nadomještala drugima: npr. c umjesto k, i umjesto j. Slova Č, ć i š uopće nije bilo.
  • Zastava je skinuta na obali uz redovitu ceremoniju u 19 sati. Kisić

4. rujna

  • Partizani su napali talijansku stražu koja je osiguravala popravak pruge blizu sela Kučine. Za odmazdu su talijanski fašisti zapalili u tom selu tri kuće.
  • Zapovjedništvo njemačkog zrakoplovstva u Zagrebu stavilo je zapovjedniku 15. brdskog korpusa na raspolaganje u Mostaru deset transportnih zrakoplova radi prebacivanja postrojbi u Sinj i njihovog brzog djelovanja za zauzimanje Splita u trenutku očekivane kapitulacije Italije. Kronologija
  • Uzbuna je počela u 23.40. Kisić

5. rujna

  • Uzbuna je prestala u 2.50. Kisić
  • Ovih dana pušteno je iz tamnice 65 osoba, a priča se da je ostalo 49onih čije su se optužbe još provjeravale. Kisić

6. rujna

  • Postrojbe divizije Bergamo čistile su područje naselja Balovi, Skokić i Ukić, te tom prilikom pohvatale i odvele u zatvore 45 ljudi. Ovo je bila posljednja akcija divizije Bergamo kao i talijanske vojske u cjelini na splitskom području.
  • Iz Splita je pobjegao u Zadar general Umberto Spigo, zapovjednik 18. armijskog korpusa, s operativnim dijelom Štaba korpusa, smatrajući da mu je daljnji boravak sigurniji u Zadru, na predratnom teritoriju Italije. Kronologija
  • Pri Narodnooslobodilačkom odboru Splita formirano je savjetodavno tijelo stranaka. Ono je formirano na inicijativu Ante Marasovića i Ive Randića iz rukovodstva NOP-a, a uz pomoć prvaka bivšeg SDS-a dr. Ljube Leontića i Ante Kuzmanića, jednog od prvaka bivšeg HSS-a. U to tijelo, pored spomenutih drugova, ušli su još prvak HSS-a dr. J. Brkić, pristalice jugoslavenskog nacionalizma dr. Mirko Buić, dr. Josip Jablanović i Niko Makev. Ovo savjetodavno tijelo stranaka formirano je da bi se preduhitrila zamisao nekih bivših građanskih političara, suradnika okupatora, o formiranju političkog foruma u Splitu koji bi se suprotstavio NOP-u. Nakon kapitulacije Italije Savjetodavni odbor je rasformiran kao nepotreban, a dio njegovih članova povukao se s partizanima prije ulaska Nijemaca u Split. Kronologija, Gizdić, 1943.
  • Komanda njemačke 2. oklopne armije naredila je komandantu 15. brdskog korpusa da koncentrira 7. SS diviziju Princ Eugen u Mostaru radi brže intervencije i zauzimanja Splita u trenutku očekivane kapitulacije Italije. Kronologija
  • Bego je opisao svoj sastanak s predstavnikom NOO-a radi održavanja veze s NOO-om i informiranja o političkoj i vojnoj situaciji »u svijetu, u narodu i u našem gradu«. Pozvan je u grupi od pet ljudi zajedno sa bivšim banom dr. Ivom Tartagliom, Stjepanom Zrnčićem, Jakovom Čulićem i Vinkom Kozićem. Sastanak se održao u 16.55 u sobi direktora banke u kojoj je Bego radio. Bego je bio začuđen kako su i njega umiješali među te »financijske i političke magnate«. Izaslanik mu je naznačio sve iznose koje je platio za Narodnooslobodilačku borbu. Nepoznati izaslanik NOO-a bio je, prema Begi, mlad i simpatičan intelektualac, visok i mršav, idealist i fanatik. Informirao ih je da se u Splitu istog dana sastalo 1800, što je pozvane začudilo, takvih petorki.

Bego ovako opisuje svoj stav prema antifašističkom pokretu kojeg su vodili komunisti: »Kad smo došli u dilemu, da li ćemo prihvatiti ideologiju neprijatelja, koji nam stečenu imovinu osigurava ili ćemo prionuti uz ideje svojega naroda, kao i svih slavenskih naroda, koji nam prijete uništenjem naše imovine, mi se nismo ni časka mislili, već smo prionuli uz svoj narod.« Bego

Njemačke postrojbe nadiru od Knina prema obali. Na dan kapitulacije Italije njihove motorizirane kolone pošle su prema Drnišu
Njemačke postrojbe nadiru od Knina prema obali. Na dan kapitulacije Italije njihove motorizirane kolone pošle su prema Drnišu

Nijemci. Njemačke postrojbe nadiru od Knina prema obali. Na dan kapitulacije Italije njihove motorizirane kolone pošle su prema Drnišu

OD SPLITA NAŠA POVIJEST KRENULA NOVIM PUTEM

»Dok ovo pišem vraća mi se sve viđeno u pamćenje i stajem zaprepašten i zadivljen pred djecom, djevojkama, majkama, očevima, braćom i sestrama Splita, koji su mogli snositi, onako otrpiti sve muke, sve bolove i tuče, pa i najniže uvrede, stiskajući zube i zamišljajući strašnu osvetu koja će umiriti duhove svih naših mučenika palih bez jauka od zločinačke fašističke ruke i njihovih plaćenih slugu. Oni, svim ovim mukama neuplašeni, nastavljaju nezadrživu borbu protiv drskih zavojevača, koji su se baš u to vrijeme bili odlučili da i vidnim znakovima: prekrštavanjem ulica, kamenim natpisima na njihovim uglovima, uvjere da je Split prestao biti naš, da se on potpuno i zauvijek vraća »alla madre Patria«: domovini ubica, zločinaca, mučitelja i krvnika naše mladosti i cijelog našeg naroda. Split? Baš on i njegova divna okolica, puna naše prošlosti i naše krvi? On, i najljepši krajevi naše Dalmacije, kolijevke svake naše napredne misli i nepokolebljivog požrtvovanja za sve što se smatralo vrijednim i velikim u našem narodnom životu.

Međutim, ni ovo nasilje nije učinilo malodušnim splitsku mladež. Ono ju je čak još više raspalilo, u njoj podiglo još viši zanos i utvrdilo u njoj još više spremnosti na nova trpljenja, na nove muke: za političko ponašanje i rođenu grudu. Za lijepih, sunčanih splitskih dana, šetajući se prema Mejama ili Špinutu, sretao sam divne dječake i djevojčice srednjih škola, pa sa divljenjem gledao na njihovim čelima tajanstveni znak zavjereništva i nepokolebljive spremnosti da se izgubi, bez žaljenja, svoj još nerascvjetali život, ali da se nikako ne pokori osvajaču. I ja sam uvjeren da je ma što o nama mislio onaj drski nasilnik koji nas je dvije godine mučio, iz svega što je u Splitu vidio, stvorio u sebi visok dojam o našoj mladeži, ako je, u svojim boljim trenutcima, mogao zamisliti čovjeka spremnog na svaku žrtvu kad je jednom pretpostavio sebi neki veći zadatak u životu.«

Splićani nikako nisu prihvatili okupaciju. »Šapatom su nam dolazile vijesti o partizanima na Biokovu, Svilaji, Dinari, Mosoru i prenosile se dalje ulicama, kućama, kafanama, gdje smo mi, bez svjetla i ogrijeva, na sve načine nastojali da budemo upućeni u sve ono što se okolo nas događalo. Tada nam je bilo svima na usnama jedno naše tajanstveno ime, za koje nijesmo znali da li je samo neki simbol velike, krvave borbe, ili zaista ime nekog stvarnog vođe naših naroda, koji je odjednom odnekud iskrsnuo, kao što se to uvijek događa u velikim trenutcima za pojedine narode, pa i za čitav svijet. Ovo tajanstveno, čudno ime vuklo je neprekidno k sebi sve što je bilo mlado, sve sposobno i spremno za borbu, kao i za najveće podvige, a sasvim neustrašivi.«

Divljali su četnici po Dalmaciji i ustaše po srpskim selima, i tako se »ovaj cio užas pleo oko Splita, u koji su stizale sve crnje vijesti iz unutrašnjosti, osvijetljene jedino onom legendarnom spremnošću šačice ljudi da se borbom iskupi sve. Međutim je mladež u Splitu i dalje nastavljala svoj razorni rad na novom redu zavojevača i bez predaha ga izazivala, te na svojim leđima, rebrima, bubrezima i još nerazvijenim plućima ispisivala stranice naše najnovije povijesti udarcima pendreka policijskog i krvave fašističke šake. Koliko sam puta, sa jezom u srcu, ali i sa najvećim ponosom, prolazio mimo tamnica na Solinskoj cesti, polako koračao ulicama ispred zatvorenih tamničkih prozora, da čujem nešto bolno iz tog mrtvog doma. Ali, na moje najveće zaprepaštenje, mjesto jauka dugomjesečnih tamošnjih zatvorenika, ja bih uvijek odatle začuo veselu, nepobjedivu pjesmu muškaraca i žena, koji su, na desetke zbijeni jedni uza druge, u nekoliko metara uskom prostoru, gotovo bez zraka, pjevali naše zanosne dalmatinske i partizanske pjesme i tako nama javljali da su još u životu, još neslomljeni, drski i neustrašivi, jer ih nikakve muke, nikakve prijetnje ne mogu odvesti s puta koji su izabrali, ni ublažiti mržnju i prezir protiv onog silnika koji ih drži u ovoj zagušljivoj tjeskobi i muči gladom, nespavanjem i batinama.«

Dani su tako tekli u Splitu, »dani umorni i gladni, ali herojske majke, sestre, braća i sinovi nisu žalili ništa samo da mogu donijeti nešto hrane svojima u tamnicama, koji su mjesecima, čak i godinama trunuli u njima. Bilo je bolno i strašno, ali i dirljivo gledati kako o podne žure redovi žena i djece, neki iz samog Splita, neki izašli iz autobusa koji su ih donijeli izdaleka, noseći svojima iskamčeni zalogaj sebi i zemlji… U nama nije nikada bilo prave sumnje u krajnji ishod velike svjetske borbe, ipak smo se bojali, da će još mnogo vremena proteći dok pred sobom ugledamo Pobjedu, a da će naša neumitna pratiteljica Smrt biti nesita dok nas sve ne proguta.

Tom strašnom mišlju, izgleda, bila je obuzeta sva mladost Splita, jednog i drugog pola, jer su je svakodnevno, gotovo svakotrenutno, osjećali za vratom.

Niko od nas neće ostati živ, govorila je sva mladost, ali ne iz straha, već iz tvrde odluke da se sva, ako ustreba, žrtvuje za svoju Zemlju i Narod. Odlučniji omladinci ostavljali su Split i dizali se padinama i stijenjem Kozjaka i Mosora, napuštali svoje kuće i porodice pa odlazili u junačku borbu s puškom u ruci, iako je prije toga nisu nikada u njoj držali. Odozgo, za velikih savezničkih pobjeda, za raznih svečanosti i godišnjica, javljaju krijesovima svima nama koji smo ostali u Splitu, da oni za nas bdiju i da puni vjere vide odozgo jasnije dan velike odmazde«

A kad je došla kapitulacija Italije »taj septembarski dan bio je pretvoren u najljepši dan proljeća. Činilo se u tom trenutku da se otvaraju neka vrata iza kojih se pruža neka divna krajina puna svjetlosti. A dani koji su poslije njega došli bili su još sunčaniji. U njima je Split napisao jednu od najljepših stranica u našoj povijesti, koja ga je približila svijetloj prošlosti neslomljivih Ilira između zidina Salone i njegovoj legendarnoj borbi protiv Tatara … Na svakom uglu vidjela su se djeca, žene, djevojke, pa i starci, sa talijanskim oružjem … Na Klis! - vikalo je sve. I cijeli Split je opustio. Pred večer nije bilo mladosti u njemu. Putovi za Klis i Dubravu sličili su na dvije ogromne zmije, koje su gmizale ka svom odredištu. Zato Split nije nikada izgledao ljepši. Onaj stari grad demonstracija i manifestacija pretvorio se u grad junačke borbe … Sutradan je došlo bombardovanje grada, a zatim krvavi dani Klisa, Dicma i Muća… Oko Klisa su se borili najviše Splićani: sva mladost, sva radost, sav ponos Splita. Koliko ih je tu palo? Znat ćemo poslije. Ali će se jedno sigurno zabilježiti u analima naše zemlje, i to da je od Splita naša povijest krenula novim putem. Od Splita je započelo otkupljenje hrvatstva, jer je poslije njegovog ustanka Dalmacija jednodušno i jednoglasno odgovorila, odazvavši se prvoborcima za našu slobodu. Tako je, potaknut primjerom Splita, cijeli naš narod, bar onaj pravi, nezavedeni, nekupljeni dio, skočio na noge i popunio redove onih koji su toliko mjeseci ginuli boreći se gotovo samo golim rukama protiv do zuba naoružanog neprijatelja…

Zato sam ovu knjižicu pjesama o partizanima posvetio Splitu.«

Sibe Miličić, Deset partizanskih pjesama, izvodi iz predgovora- Zlata Knezović, Zbornik br. 5, 1091-1095.

PARTIZANI

Kakve su to utrobe koje
su vas začele?

Kakve su to dojke koje su vas dojile?

Kakve su to majke koje
su vas pregorile?

Kao da su se oslobodile sile Prirode,

Izabrale smjele žene što će da rode.

Kao da je neki nenadani grom

Plamenom ušao u krv narodu mom.

Jer od vas niko ne poznaje bojazni:

Ni dječak od malenih godina,

Ni djevojka još prije rascvata,

Ni majka od oca, ni sestra od brata.

Sibe Miličić

Sibe Miličić (Brusje na Hvaru, 1886. – Bari, 1944.), modernistički pjesnik i diplomat u Kraljevini Jugoslaviji. Studirao je romanistiku i slavistiku u Beču, Firenzi, Rimu i Parizu. Pisao je pjesme, pripovjetke i romane. Doživio je Split u vrijeme okupacije. Njegova zbirka pod naslovom Deset partizanskih pjesama objavljena je u Bariju (Italija) 1944. godine.