1944.

ČETVRTA RATNA GODINA

nakon bombardiranja

Zgrada režije duhana na Obali nakon bombardiranja

SIJEČANJ

Porušene crkve sv. Roka i sv. Petra i kuća Katalinić, teško nastradala Biskupska palača – Vlast u gradu u njemačkim rukama – Split izlijepljen plakatima s Titovom slikom i poklicima AVNOJ-u, Nacionalnom komitetu i Federativnoj Jugoslaviji – Pustošenje Marjana, posječeno na stotine borova – Partizanske akcije u okolici Splita – Titovo upozorenje građanima u službi okupatora – Velika racija u Velom varošu

1. siječnja

  • Kao da i nije Nova godina!

Osim veselog raspoloženja u onih par oficirskih i činovničkih menza, te u raznim obiteljima dobrostojećih rentijera i ratnih švercera, gdje se, uz slušanje radija i uz čašicu očekivala Nova godina, svuda drugdje svijet je bio u krevetu. Treba uzeti u obzir da je barem 80% radničkih i težačkih obitelji, a priličan broj i onih srednjeg staleža, Nova godina zatekla u crnini i tuzi. Još kad se nadoda ona teška, da tako kažem, epidemična panika pred angloamerikanskim avionima, na sami znak sirene ima ih koje zahvaća smrtni znoj! Ima ih koji se uopće ne svlače, već obučeni lijegaju, a i onih koji spavaju u skloništima; ima ih kojima je teže poći iz grada do Firula ili Poljuda nego li u srednjem vijeku iz Splita do Sinja ispod Klisa u turskim rukama. K tomu treba nadodati i groznu skupoću, pa ono razočarenje nižeg puka, govorkalo se na sva usta, a podržavali su oni kojima se moglo vjerovati, da će Prehrambeni odsjek na Novu godinu dijeliti šunku, maslac, ulje i bijelo brašno, pa i šećer, a od svega toga pučanstvo je dobilo – ništa, ama baš ništa!

I onda ona tmurna i zabrinuta lica prestrašena izgleda s tjeskobnim upitom: »A što nas još čeka, mili Bože!?« Kisić

2. siječnja

  • Split je dolaskom Nijemaca i njihovih ustaških pomagača zatečen gotovo prazan i pust. Razvoj NO fonda u njemu ne prestaje, već i dalje teče uspješno, usprkos svoj surovosti novog okupatora. Dok su Nijemci podizali vješala u gradu, NOP se – uključujući i NO fond – sređuje i popunjava svoje organizacije. Na mjesta jednih aktivista (koji odoše u NOV) dođoše drugi. Kao član NOO-a, od tada pa sve do oslobođenja grada, NO fondom rukovodi Paško Ninčević, a u njemu rade Irena Sinobad, Jozo Kovačević, Srećko Fabjanac i Rajka Ivančić. Odbor NO fonda u to vrijeme najviše se sastajao u Markovininoj kući u Kavanjinovoj ulici broj 9. Tu se čuvao i najveći dio arhiva i novca.

Da su se organizacije NOP-a u Splitu po dolasku Nijemaca brzo snašle i popunile, pokazuje i izvještaj Mjesnog komiteta KP-a za prosinac 1943., u kojemu se kaže da u gradu djeluje NOO i u njegovu sklopu 66 akcionih odbora i 92 pododbora različitih profesija i struka sa 1057 aktivista. Gizdić, Mogućnosti, 1963. 404.

(u drugom planu crkva sv. Petra; snimka je učinjena prije izgradnje kuće Ivanišević, odnosno zgrade gdje je bilo uredništvo i tiskara Slobodne Dalmacije)

Splitski Pazar prije rata (u drugom planu crkva sv. Petra; snimka je učinjena prije izgradnje kuće Ivanišević, odnosno zgrade gdje je bilo uredništvo i tiskara Slobodne Dalmacije)

Srušena crkva sv. Petra i oštećena sjeverna strana Biskupske palače
nakon prvog vala bombardiranja

Porušen i pust Pazar Srušena crkva sv. Petra i oštećena sjeverna strana Biskupske palače; nakon prvog vala bombardiranja

Velika oštećenja na južnoj strani Biskupove palače

Velika bombardiranja grada. Velika oštećenja na južnoj strani Biskupove palače

3. siječnja

  • Split su oko 11 sati bombardirali saveznički avioni. Porušene su crkve sv. Roka i sv. Petra, zgrada uredništva lista Novo doba i duhanska stanica, a teže je oštećeno 17 kuća. Poginula su dva, a ranjeno je 17 građana i devet njemačkih vojnika. U luci je potopljen jedrenjak Kastriotio i uništena su tri kamiona. Izvještaj 7. oružničke pukovnije, Kronologija
  • Pri zadnjem nadolasku aviona bombardirani su Lučac i luka. Veliki je broj bomba pao oko Biskupske palače, te u Zvonimirovoj (Ivo L. Ribara danas Zagrebačka) i Rokovoj ulici. Na Obali je pogođeno nekoliko zgrada, kuća Katalinić, zgrada Putnika, carinska skladišta, te zgrada Monopola, koja se i zapalila. Teško je nastradala Biskupska palača, te zgrade Ivanišević i Domić na ulazu u Ulicu dr. Milana Luetića (bivša Tartaljina, Prvoboraca, danas kralja Zvonimira). U zgradi Ivanišević oštećeni su strojevi tiskare Marko Marulić, gdje se tiska ustaško Novo doba, kao i unutrašnjost zgrade. Jedna veća bomba pala je na crkvu sv. Petra i potpuno ju je srušila tako da je ostao samo zvonik, a i on je prilično oštećen. U Rokovoj ulici potpuno je uništena crkvica sv. Roka i oštećeno nekoliko kuća, teško su oštećena skladišta tvrtke Čičin-Šain i Zrnčić. Kisić
  • Tek zadnje bombe prasnuše u našoj neposrednoj blizini i skrhaše do temelja susjednu crkvu svetog Roka s takvom orljavom, da smo mislili da nam se naša kuća ruši nad glavom, od pustih greda i kamenja koje je popadalo po krovu i ulici, i od rasprsnutih stakala u samom skloništu. Na ulici bijaše od dima i prašine zagušljivo i tamno kao u paklu. Pljujući žutu prašinu tražimo zraka i usred dana jedva raspoznajemo ljude u neposrednoj blizini. I svi trče, bježe, ne znaju ni sami kamo. Svatko traži svoje najmilije. Trčeći preskaču preko greda, kamenja i dijelova pokućstva razbacanih po našoj ulici. Već odvode prve ranjenike iz gužve. Bego
Pogođena zgrada u Varošu

Razaranje. Pogođena zgrada u Varošu

Još jedna snimka porušene crkve sv. Petra na Lučcu

Razaranje. Još jedna snimka porušene crkve sv. Petra na Lučcu

Porušeni Lučac
Do temelja srušena crkva sv. Roka na Lučcu

Razaranje. Porušeni Lučac; Do temelja srušena crkva sv. Roka na Lučcu

4. siječnja

  • Parobrod Anna Martine (935 brt) sa živežnim namirnicama za jedinice oružanih snaga uplovio je u Split. Prilikom vožnje za Split napadom neprijateljskih aviona vatrenim naoružanjem ranjena su tri člana posade. Parobrod Anna Martine imao je naređenje da korištenjem postojeće situacije (zbog vremenskih prilika ograničene mogućnosti polijetanja za avione u Italiji) put od Trsta do Splita obavi bez prekidanja.

Isto tako i u budućnosti izvršenje vožnje u toku vidnog vremena smije se naređivati samo u sasvim posebnim i iznimnim slučajevima. Neprijateljska avijacija obavlja letove skoro po svakom vremenu. Dnevnik njemačke komande Admiral Adria, 10./354.

  • U grad je stigla i njemačka mornarica, tako da se danas ovdje nalaze njemačke regularne i obalne trupe te mornarica. Broj njemačkih vojnika mijenja se iz dana u dan jer neprestano nadolaze nove snage, a isto tako i odlaze. Dolaskom obalnih trupa na južnoj obali Marjana kao i uz obalu od Bačvica istočno, postavljeno je nekoliko baterija, a u predjelu nove bolnice započelo je kopanje rupa za mine…
  • Snabdijevanje se od prvog dana okupacije pa do danas obavlja uglavnom kopnenim putem. U samom početku jedan mali dio hrane prenosio se avionima. Saobraćaj zračnim putem funkcionirao je redovito jednom do dva puta dnevno sve do zračnog napada na Split 31. listopada 1943. Od tog dana saobraćaj zračnim putem uopće ne funkcionira. U posljednje vrijeme primjećuje se da se jedan dio snabdijevanja vrši i morskim putem. Brodovi putuju samo noću dok se preko dana zadržavaju u luci.

Velika većina njemačkih vojnika i oficira ne vjeruje više u pobjedu fašizma, jedina im je želja da rat što prije završi i da se vrate svojim kućama. Tuže se da im je skoro čitava Njemačka srušena. Željni su vijesti s frontova i to u tolikoj mjeri da je bilo nekoliko slučajeva gdje su od prolaznika tražili da ih informiraju o vijestima. Bilo je nekoliko slučajeva pljačke po privatnim stanovima i nekim trgovinama. Često se događa da vojnici nude na prodaju građanima hranu, odjevne predmete itd. koje su ukrali svojoj vojsci, odakle se najbolje vidi na kojem je stupnju danas moral, svijest i disciplina ove vojske. Izvještaj Mjesnog obavještajnog centra u Splitu, 10./13.

5. siječnja

  • Vlast je neosporno čitava u njemačkim rukama. I sami ustaše izjavljuju u povjerenju da u Splitu stvarnu vlast ima Gestapo. U pogledu proganjanja i teroriziranja građanstva nije do sada poduzeto ništa, tj. njemačke, kao i ustaške vlasti, provode ovdje »blagu« politiku i taktiziraju s narodom … Prisiljeni su blago postupati, vjerujući da će se izvjesni broj partizana vratiti, a kod građanstva žele barem ublažiti mržnju prema sebi.

Nakon neuspjelih pokušaja ubacivanja denuncijanata u redove NOP-a, uslijedilo je hapšenje oko 25 građana koji su uhapšeni pod sumnjom da su komunistički vođe. Osim sedmorice, poslije par dana svi su oslobođeni. Izvještaj Mjesnog obavještajnog centra u Splitu, 10./13.

  • Došli su njemački fašisti i njihove sluge ustaše u Split pa postavili na velika zvona u svojoj propagandi kako je u Splitu glad jer su partizani ispraznili sve magazine, a da je u njima bilo hrane za nekoliko mjeseci. Kasnije nastavljaju da bi u Splitu moglo biti hrane ali da partizani sprječavaju dovoz iste, koja je određena za ove krajeve, međutim da su ipak uz velike žrtve radi »osjećaja« koji imaju za naš narod uspjeli nešto donijeti, što je u stvari opljačkano od naših seljaka, i to su njemačko-fašistički kobasičari odnijeli za sebe.

Vodeći punu brigu i imajući »human osjećaj« za naš narod, pozivaju ga da se, dok se prilike srede, međusobno pomažu i da im pomognemo otkriti crnoburzijance za koje su napravljena vješala. Dok s druge strane, opljačkavši naš narod, povezuju se s crnoburzijskim ološem i u slobodnoj prodaji po švercerskim cijenama prodaju sve što čovjek želi, a što naš napaćeni narod mora gledati iza izloga i od iznemoglosti padati u nesvijest. A za ono što izgladnjeli narod od dolaska ustaša ne može nikako ugledati – iole primjerne »deke«, sita ustaška gospoda »pomažu« ga na taj način da ograničavaju ionako mizerne dnevnice radnika i namještenika, tako da njima i njihovim familijama i kad su zaposleni ne ostaje drugo nego da skapavaju od gladi.

Dakle, hrane ima, partizani više ne ometaju dovoz, ali ne za narod za koji se oni navodno brinu, nego za one koji skupa s njima pljačkaju, a da bi nas potpuno »oslobodili« ne daju nam niti onoliko hrane koliko smo dobivali od talijanskih fašista. Glas Splita, broj 7

6. siječnja

  • Ustaških, kao i domobranskih vojnika, skoro uopće nema u Splitu (ukupno ih je stotinjak). Tuže se na lošu odjeću i hranu. O NOV-u govore s velikim strahom, a većina u partizanima ne vidi neprijatelja.

U gradu se nalazi i oko 120 mornara, deset podoficira i sedam oficira. Posjeduju svega nekoliko brodova. Mornari su uglavnom otvoreni i iskreni simpatizeri NOP-a. Izvještaj Mjesnog obavještajnog centra u Splitu, 10./13.

  • Ustaška nadzorna služba šalje UNS-u u Zagrebu popis od 124 osobe »komunista i ostalih naših protivnika« uz sljedeći popratni tekst:

»Za vrijeme talijanske okupacije prošlo je kroz splitske zatvore mnoštvo ljudi. Bilo je i nevinih, ali i krivih. Od jedne osobe, inače ustaše, koja je bila u zatvoru sv. Roka u Splitu oko godinu dana, saznali smo i dobili popis istaknutih osoba koje su se skupa s njom nalazile stalno ili povremeno u zatvoru. Podaci su posve točni, budući da među zatvorenicima nije bilo nikakve tajne.

U zatvoru su svi bili skupa, a svaka soba je po komunistima bila organizirana u jedan kolektiv. Pripadnici kolektiva održavali su predavanja, svaki iz svoje struke. Vezu s vanjskim svijetom održavali su preko straže i čuvara zatvora, jer su svi bili podkupljeni sa strane partije, pošta je stizala dnevno, a osobito redovito su primane komunističke novine Proleter i Borba.« (Slijedi spisak 124 Splićana koji, uz ime i prezime, donosi i kratke karakteristike svake te osobe, op. p.). Ustaška nadzorna služba, HR DAST 195., ovitak broj 102

7. siječnja

  • U početku njemačke okupacije primjećuje se namjera ustaša da osnuju ustaške političke organizacije, ali uvidjevši neuspjeh te namjere, odustaju od toga. Tek kasnije osnivaju ustaške stožere ženske i muške mladeži. Broj organiziranih je ispod 100, uglavnom sama djeca. Ni jedna priredba političke naravi nije do danas priređena.

Odnos između ustaša i Nijemaca, i to među vojnim i civilnim vlastima, je neiskren. Jedni o drugima otvoreno se izražavaju nepovoljno, a naročito Nijemci koji s ignoriranjem govore o ustašama, smatraju ih neiskrenim saveznicima – gorim od Talijana, nesposobnim vojnicima, pljačkašima, te se žale da oni moraju prolijevati svoju krv radi ustaša. A ustaše se tuže da Nijemci zasijecaju u nadležnost civilne vlasti i da su oni u tome nemoćni.

Većinu ustaških funkcionara podgriza uvjerenje u izgubljeni rat. Veliki dio ustaša koji zauzimaju čak i one najodgovornije položaje (Nardelli, Luetić[1] itd) otvoreno govore protiv njemačke i Poglavnikove politike, ali nisu spremni ništa pridonijeti slomu. Tim pričanjima žele opravdati sebe jer se boje sutrašnjice. Željno očekuju savezničku invaziju u uvjerenju da će spasiti svoju glavu. Komunista se plaše, a ako po koji od njih simpatizira sa NOP-om, to je prema njihovom tumačenju iz razloga što se u NOV-u nalazi velik broj Hrvata, a protiv njih oni nemaju ništa. Izvještaj Mjesnog obavještajnog centra u Splitu, 10./13.

8. siječnja

  • U Kaštelanskom zaljevu saveznička avijacija napala je i potopila njemački parobrod Pomona, natovaren s 1800 tona razne robe. Dnevnik njemačke komande Admiral Adria, Kronologija
  • U rajonu Brštanovo – Lećevica, Mosorski partizanski odred u prekidima je vodio borbe od 5. do 8. siječnja 1944. s njemačkom kolonom od 700 vojnika, koja se iz sela Gizdavca probijala k Drnišu. Nijemci su imali oko 15 poginulih vojnika, dok je Odred imao tri ranjena i četiri zarobljena borca.
  • Na prostoru Korušce – Lećevica, Svilajsko-mosećki partizanski odred vodio je uspješne borbe protiv tzv. Lećevačke ustaške satnije. Neprijatelj je imao pet poginulih i 13 ranjenih vojnika, a Odred jednog poginulog i tri ranjena borca. Izvještaj Grupe srednjodalmatinskih odreda, Kronologija
  • U dvosatnoj borbi s partizanima kod kote 208, blizu Kaštel Starog, poginula su dva njemačka vojnika i dvojica ustaša, a jedan je zarobljen. Izvještaj 7. oružničke pukovnije, Kronologija
  • Iz izvješća koje su dostavile pojedine satnije vidi se da ima veliki broj domobrana – ustaša u bijegu, odnosno nevraćenih s dopusta tokom mjeseca prosinca, što je svakako za osudu, jer se u tome ogleda slab nadzor, a i osobni utjecaj zapovjednika pojedinih jedinica nad povjerenim im ljudstvom.

Da se ubuduće ne bi događali ovakvi slučajevi:

ZAPOVIJEDAM

najsavjesnije vršenje povjerenih zadataka zapovjednicima podređenih jedinica, osobni utjecaj na povjereno im ljudstvo, te na svaki način spriječiti bijeg domobrana ustaša iz postrojbi (svakodnevni nadzor ljudstva i zaposlenja istih). Rad, rad i opet rad!

Zapovjednik podpukovnik Potočnik v.r.

Zapovijed Zapovjedništva 15. pješadijske pukovnije, 10./451.

9. siječnja

  • Zbog političke prepirke jedan je ustaša jutros na gradskoj ulici malo dalje od bufeta Aeroplan ubio iz revolvera Slovenca-četnika, avijatičara. Kisić
  • Uvečer je gotovo cijeli Split bio izlijepljen plakatima s Titovom slikom i poklicima AVNOJ-u, Nacionalnom komitetu i Federativnoj Jugoslaviji. To je bila prva akcija ove vrste koju je organizirao Narodnooslobodilački odbor Splita, otkako su u grad koncem rujna 1943. ušli novi okupatori – Nijemci. Kronologija
  • Obavijest za učenike srednjih škola u Splitu: Pošto nije moguće držati redovitu obuku, danom 10. siječnja započet će se održavati informativni tečajevi za svaku školu dva puta sedmično. Nitko nije dužan pohađati tečajeve, ali će svi upisani učenici bez razlike morati polagati razredne ispite za prelazak u viši razred. Novo doba

11. siječnja

  • Hinko Lipnjak imenovan je upraviteljem Župske redarstvene oblasti u Splitu. On je bio ranije činovnik državnog redarstva u Splitu. Dosadašnji upravitelj Celebrini imenovan je za nadstojnika Odsjeka za javni red i sigurnost pri glavarstvu Građanske uprave za Dalmaciju.
  • Treba prekinuti pustošenje Marjana. Zapaženo je da velik broj nesavjesnih ljudi bez ikakva obzira od jutra do mraka siječe i odvlači stabla s Marjana. Razumljiva bi bila donekle sječa suhih grana i usahlih stabala, ali ono što se radi danas na Marjanu, prešlo je svaku mjeru. Već su do sada posječene stotine i stotine najljepših borova. Novo doba
  • Split su bombardirali saveznički avioni. Oštećeno je više kuća, a u luci jedan jedrenjak. Kronologija
  • Da bi se zaštitili od savezničkih niskoletećih aviona, Nijemci su splitski garnizon pojačali PA topovima: četiri jednocijevna, šest četverocijevnih, šest topova od 37 mm i 40 topova kalibra 20 mm. Dnevnik njemačke komande Admiral Adria , Kronologija

12. siječnja

  • Iz Splitskog kanala dvije savezničke torpiljarke tukle su iz topova grad. U luci su potopljena dva broda, a oštećeno je i nekoliko kuća. Izvještaj 7. oružničke pukovnije i Redarstvene oblasti, Kronologija
  • Prema izjavi njemačkog oficira, ubijeni četnik bio je u njihovoj službi i žale ga jer im je mnogo pridonio u borbi protiv partizana. Kaže da će ustaše skupo ovo platiti. (vidi 9.1.)

Mjesni obavještajni centar Split, HR DAST broj 262, kutija 111.

  • Večeras oko 21 sat sirena je najavila dolazak aviona, a zatim su se čule strahovite eksplozije. Neprestano bombardiranje, pucnjava topova i zviždanje topovskih kugla povrh naših glava trajalo je čitavih pola sata. Tek smo sutradan utvrdili da su nas noćas bombardirala topovima dva saveznička razarača iz Bračkog kanala, na koje su Nijemci iz Splita neprestano topovima pucali. Bego

15. siječnja

  • Potvrđuje se vijest o zauzimanju Šolte i Brača od njemačko-hrvatskih četa. Kisić
  • Kod Dugopolja Treći bataljon MPO iz zasjede ubio je dva ustaška vojnika, a kod mjesta Ljuti kamen, istog dana, ubio je jednog a ranio dva ustaška vojnika. Kronologija

17. siječnja

Splitske ulice osvanule su ispisane parolama »Živio drug Tito«, »Živio Nacionalni komitet« itd., a u većinu splitskih kuća omladinci su ubacili letke antifašističkog sadržaja. Izvještaj Kotarske oblasti, Kronologija

  • Prehrambeni odsjek Gradskog poglavarstva daje po osobi jedan kg pšeničnog brašna, 25 dkg bijelog brašna, pola kg šećera, pola kg soli i dvije kutije žigica.

Zadnji kilogram brašna dan je za tjedan do 29. prosinca 1943. Po tome je preskočeno 19 dana, pekarne su dale zadnji redoviti obrok kruha dana 17. listopada 1943., a od aprovizacije šećer dana 7. rujna 1943. Kisić

19. siječnja

  • U rajonu Kaštel Sućurca partizanska jedinica izvršila je iznenadan napad na kolonu iz njemačke 264. divizije i nanijela joj gubitke od 13 poginulih vojnika. Dnevnik njemačke komande Admiral Adria, Kronologija.
  • Na Visu je jučer održana konferencija vojnih liječnika. Referate su podnijeli dr. Izidor Perera, dr. Rogers, dr. Milan Zon, dr. Ante Premeru, dr. Jakica Altaras i drugarica Jela Žunić. Oni su iznijeli dosadašnja iskustva saniteta u našim vojnim jedinicama i utvrdili metode budućeg rada.

Samo sedam dana nakon ove konferencije, dr. Perera je poginuo ispod Vrdova, na Debelom brdu, pogođen njemačkim artiljerijskim zrnom. S njime je poginula i bolničarka Gorka Katalinić. Nakon pogibije dr. Perere, vršilac dužnosti šefa saniteta Osmoga korpusa postao je dr. Vanja Tomaseo. Gizdić, 1944./1945., 42.

20. siječnja

  • U dva navrata saveznički avioni bombardirali su Split. Tom prilikom naročito je stradalo brodogradilište. Izvještaj Kotarske oblasti Split, Kronologija

21. siječnja

  • Stigao je u Split novi zapovjednik njemačke Feldkomandature, pukovnik von Mossdorf. Novo doba

24. siječnja

  • Na cesti Split – Sinj, Treći bataljon Mosorskog partizanskog odreda iz zasjede je napao i bombama uništio neprijateljski automobil u kome su poginula tri njemačka oficira i jedan vojnik. Mosorski partizanski odred, Kronologija

26. siječnja

  • Sinoć u 21.30 pa sve do 10.30 vojska, redarstvo i oružništvo blokirali su cijeli predio Velikog Varoša te Marjan. Obavljene su racija i kućne premetačine, od kojih je samo par kuća bilo isključeno. Ovo su poduzeli jer je navodno iz vojničkih magazina pokradeno mnogo talijanske robe, a istodobno se tražilo i oružje. Zaplijenjeno je nekoliko lovačkih pušaka, a nitko nije bio uhapšen. Kisić
  • Blokiran je Varoš i izvršena detaljna premetačina kuća u cilju otkrivanja organizacije NOP-a. Kako nisu pronašli nikakav ilegalni materijal, zahvaljujući budnosti tih organizacija okupatori su izvršili masovnu pljačku i povukli se s nekoliko kamiona opljačkane robe, cipela, pokrivača i hrane. Kronologija
  • Kod Dugopolja je Treći bataljon Mosorskog partizanskog odreda iz zasjede napao njemačku patrolu iz sastava 264. divizije. Poginulo je pet i zarobljeno šest njemačkih vojnika, dok bataljon nije imao gubitaka. Kronologija

28. siječnja

  • Zagrebačke novine od 28. ovoga mjeseca donose zakonsku odredbu o obustavi kaznenog progona protiv odmetnika i vojnih bjegunaca koji se svojevoljno vraćaju, koja sadrži 10§.

§ 1. Protiv osoba koje se nalaze u odmetništvu, a koje su do dana kada ova zakonska odredba zadobije pravnu moć počinile koji kažnjivi čin protiv probitaka Nezavisne Države Hrvatske, neće se kazneno voditi ako obustave svoje daljnje odmetničko djelovanje i prijave se kojoj vojničkoj, upravnoj i sudbenoj oblasti u svrhu povratka mirnom životu ili u svrhu uvrštenja u oružane snage Nezavisne Države Hrvatske.

§ 2. Sve državne oblasti i svi državni djelatnici dužni su osobama iz 1. članka, kod kojih su se stekli uvjeti navedeni u tom propisu, pružiti potpunu imovinsku i osobnu zaštitu. Ista ta zaštita mora se pružiti i članovima obitelji tih osoba…

Kisić

29. siječnja

  • Smjena upravnika policije bez sumnje je u vezi s osposobljenjem policijskog aparata. Prilikom preuzimanja dužnosti Lipnjak je održao govor u kojem je pozvao činovništvo na rad, osuđuje ih radi malaksalosti i izgubljene vjere u pobjedu, a prijeti im smrću za svaki, i najmanji propust. Izvještaj Mjesnog obavještajnog centra u Splitu od 29. siječnja, 10./80.

KOMUNISTI, KANDIDATI, SIMPATIZERI

Brojno stanje organizacije KP na splitskom području početkom 1944. g. je sljedeće:

članoviMŽkandidatiMŽsimpatizeri
Solin815031542826618
Muć3834438299245
Split684622473215139
Ukupno1871305713989501002

Izvještaj Okružnog komiteta KPH za srednju Dalmaciju, 10./12.

POSLJEDICE OSKUDICE: ISCRPLJENI SPLITSKI BORCI

Teška oskudica u hrani, kada se mjesecima nije jelo ni zalogaja kruha, samo po komadić neslanog mesa i rijetke ječmene kaše ili nemasnog kiselog kupusa, uzrokovala je mnoga oboljenja u 4. splitskoj brigadi: avitaminoze, dizenterije, iscrpljenost, plućnu bolest. Ipak, i ovako iscrpljena brigada slijedi odstupajuće neprijateljske snage. Bataljoni sa svojim prethodnicama i izviđačkim dijelovima do 28. siječnja pristigli su do Čelebića i Rujana. Šalov, 102.

NJEMAČKI IZVJEŠTAJ: INSTANCIJE NDH NISU U STANJU OSIGURATI HRANU STANOVNIŠTVU

»Hrvatske vladine instance nisu u stanju osigurati hranu stanovništvu. Životne namirnice mogu se nabaviti samo, skoro isključivo, putem špekulacije, pri čemu se plaćaju fantastične sume. Većina stanovništva ipak nije u stanju to platiti i tako je primorana na trampu, ako želi izbjeći glad. Tako se npr. jedno odijelo mijenja za 10 kg brašna, jedan klavir za 40 kg pšenice. Vlasti pokušavaju konfiskacijom stati na put špekulacijama, čime prave posao i sami službenici, koji zbog jake inflacije od države dobivaju male plaće. Stoga nije čudno što stanovništvo nema povjerenja u hrvatsku državu«. Izvještaj štaba 264. njemačke pješadijske divizije, 10./309.

NOO POMAŽE

Socijalni odjel Gradskog NO odbora u Splitu u siječnju je prikupio 3,998.356 kuna i podijelio ih između 1250 siromašnih obitelji partizanskih boraca i žrtava fašističkog terora, koje su brojale 3270 članova. Članovima 130 obitelji je podijeljeno i 470 kg raznih namirnica. Kronologija

TITO: NAREDBA O OBRANI VISA

Vrhovni komandant NOV-a i POJ-a maršal Josip Broz Tito poslao je (20. siječnja) depešu Štabu Mornarice NOVJ u kojoj naređuje da se brani otok Vis. Time su prekinuta razmišljanja u Štabu 8. korpusa i Glavnom štabu Hrvatske u odnosu prema Visu – da li ga braniti ili napustiti. Tito je naredio da se za obranu Visa angažiraju 26. divizija sa 1., 11. i 12. dalmatinskom brigadom i Mornarica NOVJ, kao i savezničke snage.

Odluka maršala Tita da se brani otok Vis imala je povijesno značenje, ne samo za obranu Visa, već i krupno vojno i političko značenje za izgradnju nove Jugoslavije u cjelini.

Anić, 1984., 60.

TAKTIKA DJELOVANJA NOP-a POD NJEMAČKOM OKUPACIJOM

Sve organizacije NOP-a (Partijska organizacija, SKOJ, NOO, akcioni odbori, AFŽ, USAOH, NO fond) neko vrijeme su osmatrale dok nisu sagledale mogućnost djelovanja pod njemačkom okupacijom. Zatim su se mnogi pripadnici NOP-a zaposlili u poduzeća i ustanove da bi dobili potvrde od Nijemaca i ustaša za slobodnije kretanje gradom. Kasniji pokušaji Nijemaca da otkriju organizacije NOP-a ostali su bez rezultata.

U tom razdoblju dio aktivista NOP-a dobivao je legalne isprave preko pristaša NOP-a, koji su bili namješteni u ustaškim institucijama. Zatim, NOP je izdavao potvrde o stalnoj nesposobnosti za domobrane. Dinko Bilač, član MK KPH, također je dobivao od pristaša NOP-a iz spomenutih institucija čiste obrasce, pa ih je sam ispunjavao prema potrebi. Mnogo ljudi je na taj način spašeno od hapšenja i mobilizacije.

Miro Mihovilović preuzeo je rukovođenje Zaštitom (formirana je zbog čišćenja grada od ruševina prouzrokovanih savezničkim bombardiranjem) po odobrenju NOP-a, pa se svojim položajem i sredstvima Zaštite koristio za NOP.

Cvrlje, Slobodna Dalmacija, 1976.

KOLAPS INDUSTRIJE I OBRTNIŠTVA,
GLAD, NEMAR I NESPOSOBNOST VLASTI

Čitava industrijska djelatnost u samom gradu i okolici potpuno je obustavljena. Jedino djelomično radi tvornica cementa Majdan, koja bi trebala proraditi punim kapacitetom. Cement koji se nalazi u tvornicama Nijemci su blokirali za vojne svrhe. Većina obrtničkih radnja uopće ne radi i to zbog pomanjkanja radne snage i materijala.

Nestašicu hrane stanovništvo podnosi prilično mirno, okrivljujući za to Nijemce i ustaše. Ovo se naročito ispoljilo prigodom dozvole slobodne prodaje živežnih namirnica, nakon čega se na tržištu pojavila svakovrsna hrana, i to u dosta velikim količinama.

S njemačkim vlastima i vojnicima stanovništvo ne dolazi uopće u kontakt i to zbog neprijateljskog stava naroda prema njima, kao i radi rezerviranosti ovih prema narodu.

I pored blagog postupka i propagande kojom ustaše žele ublažiti mržnju naroda i pridobiti ga, narod vidi svoje prave predstavnike u NOP-u, opažajući nemar i nesposobnost ustaškog aparata da organizira vlast.

Povratak četnika u grad s njemačkim propusnicama još je više uvjerio građanstvo u njemačko-četničku suradnju.

Izvještaj Mjesnog obavještajnog centra u Splitu od 29. siječnja, 10./80.

DALMATINSKI ZBJEG

Narod kreće u zbjeg s Visa

S Visa u Italiju i dalje, u Egipat. Narod kreće u zbjeg s Visa

Zbog njemačkih bombardiranja Splita i okolnih mjesta u rujnu 1943., žrtava i razaranja, kao i povlačenja partizanskih jedinica iz grada, neboračko stanovništvo počelo je bježati pred terorom njemačke vojske koja je zaposjedala obalu. Splitski egzodus na otoke Brač, Šoltu i Hvar stvorio je rijeku od 1945 izbjeglica (na Braču 699, Šolti 352 i Hvaru 444), pa je u studenom 1943. Oblasni NOO stavio u zadatak Zvonku Beškeru , tajniku GNOO Splita i Hanji Radić, članu GNOO, da organiziraju splitski zbjeg. U Vrbovskoj je izabran Centralni odbor zbjega (Ivo Markić, predsjednik, Kruno Mariani, tajnik, Mate Babić, Milenko Borić, Ante Olujić, Josip Kirigin, Milka Bogunović i Anka Nola članovi). Rukovodioci zbjega kasnije su se mijenjali prema situaciji koja je vladala u zbjegu.

Razvojem ratnih operacija i povlačenjem naših jedinica s Korčule, Brača, Šolte i Hvara na Vis, broj izbjeglica popeo se na više od 20 tisuća. Svi oni prebačeni su na slobodni Vis zajedno s oko 300 Židova koje su Talijani bili internirali na Korčuli. Da se raspolagalo s većim brojem brodova za evakuaciju stanovništva, na Vis bi bilo prebačeno mnogo više ljudi u zbjegu.

Koncem prosinca 1943. dalmatinski zbjeg upućen je preko Barija u južnu Italiju. Odluka o prebacivanju zbjega proistekla je iz realne pretpostavke da će Nijemci izvršiti invaziju Visa. Uspješna obrana otoka nije se mogla organizirati s tolikim brojem izbjeglica. Osim toga, zbjeg je u toj situaciji mogao pretrpjeti velike gubitke u životima. S tom odlukom složili su se i Saveznici. Uz zbjeg sada je trebalo evakuirati i oko 4.000 stanovnika Visa.

Prve izbjeglice, njih 3.960, krenule su iz Komiže u Italiju 20. prosinca s dva saveznička ratna broda. Početkom 1944. u južnu Italiju prebačeno je više od 39.000 ljudi, skoro svi s područja Dalmacije (98 posto).

Tri tisuće kilometara daleko od zavičaja

El Shatt. Tri tisuće kilometara daleko od zavičaja

Spomenik žene-majke na elshattskom groblju, rad akademskog kipara Ante Kostovića

Majka Dalmatinka. Spomenik žene-majke na elshattskom groblju, rad akademskog kipara Ante Kostovića

U zbjegu je bilo 81,7 % Hrvata, 7,4 % Srba i 10,9 % ostalih. Sa prostora srednje Dalmacije broj izbjeglica iznosio je:

Brač i Šolta 4.324 Drniš 185

Vis 3.784 Muć 108

Hvar 2.989 Omiš 81

Trogir 2.069 Sinj 36

Split 1.392 Solin 186

Savezničkim brodovima iz talijanskih luka izbjeglice su upućivane u Egipat a manji dio, oko 6–7.000, ostao je u Italiji dok se mali dio vratio u domovinu.

U Egipat je stiglo 29.199 izbjeglica. Prvi transport je stigao u El Shatt 2. veljače 1944. g. U ukupnom zbjegu bilo je oko 40 posto djece do 16 godina a od ostalih uglavnom žene (dvije trećine). U negostoljubivoj elšatskoj pješčanoj pustinji na Sinaju, u blizini Sueza, ubrzo je nastalo je više šatorskih naselja u kojima se rađalo i umiralo, radilo i učilo, plakalo i pjevalo. Bio je to organizirani grad sa svim službama, bolnicama, školama, vrtićima, kazalištem, novinama i sportskim aktivnostima. Čak je i naš Hajduk gostovao u El Shattu. Svaki kamp je imao i svoju katolički crkvu, gdje su crkvene obrede vodili svećenici iz Hvarske nadbiskupije koji su s narodom otišli u zbjeg. U El Shattu klopljena su 322 braka, rođeno je 475 djece ali je i umrlo 715 (kod obnove tamošnjeg spomen groblja 2005. godine, konzultirajući sve raspoložive izvore, utvrđeno je da je u svim logorima u Sinajskoj pustinji umrlo ukupno 860 izbjeglica). Nad grobljem koje je projektirao inž. Helen Baldasar dominira spomenik žene-majke, Majke Dalmatinke, pogleda usmjerenog prema Dalmaciji. Taj je spomenik, visok tri metra, na postolju od šest metara. 1945. godine izradio akademski kipar Ante Kostović, također izbjeglica.

Prva grupa izbjeglica vratila se u Split u siječnju 1945., a posljednja je iz El Shatta, prema domovini krenula 24. ožujka 1946. godine.

Drago Gizdić, Dalmatinski zbjeg u Italiji i Egiptu, Mogućnosti broj 8, 1961. Mate Barbić, Jugoslavenski zbjeg u južnoj Italiji i Egiptu 1943-1946., Zbornik broj 3 IHRPD, 1975.,

Neven Bogdanić, El Shatt naš nezaboravni, Split 1996., Vjesnik, 19/20. ožujka 2005.g., Napokon otpuhnut pijesak s El Shatta

Naslovnica lažne Slobodne Dalmacije

Ustaški letak kao Slobodna. Naslovnica lažne Slobodne Dalmacije

LAŽNA SLOBODNA DALMACIJA

U traganju za starim dokumentima i spisima naišao je Branko Cvetković na ženu koja je na tržnici u Gospiću prodavala povrće i umetala ga u stare novine. Zavirujući među te papire, Cvetkoviću je dopao u ruke i list koji je nosio originalni naslov Slobodne Dalmacije, s datumom od 29. siječnja 1944. godine. Iznad glave lista odštampan je tada uobičajeni pozdrav »Smrt fašizmu - sloboda narodu«, a u zaglavlju stoji da je to »dnevnik Jedinstvenog narodno-oslobodilačkog fronta Dalmacije«.

Međutim, tekst koji slijedi takav je da ga Slobodna Dalmacija nikad nije, i ne bi, objavila. Ispod naslova »Poglavnik zajamčuje slobodni povratak kućama svim partizanima i vojnim neposlušnicima« ustaška je promidžba objavila kako je »Pojavnik Nezavisne Države Hrvatske podpisao dne 26. siječnja 1944. zakon o pomilovanju svih odmetnika koji se povrate svom očinskom ognjištu«. Na tome papiru, koji ima oblik i veličinu letka, pokušava se uvjeriti »odmetnike hrvatske krvi« i ostale »zavedene državljanine bez razlike na vjeru« da im se neće ništa dogoditi ako se vrate kućama. Govori se i o tome koje »blagodati« dobiva svaki dobrovoljni povratnik. Traži se od takvih osoba da se prijave »bilo kod hrvatskih ili njemačkih vojnih vlasti«, te da se ubuduće okane »svakog posla protiv probitaka hrvatskog naroda i hrvatske države«…

Taj pokušaj ustaške propagande da se posluži Slobodnom Dalmacijom za ostvarivanje svojih providnih ciljeva pokazuje što je već tada značila Slobodna Dalmacija. Bila je priznata i prihvaćena kao pravo i istinsko glasilo, bila je snažno oružje narodne revolucije i partizanske borbe, pa su i neprijatelji pokušali da to iskoriste i da pod okriljem Slobodne Dalmacije upućuju svoje lažljive poruke.

Slobodna Dalmacija

dr. Izidor Perera-Matić

IZMEĐU ŽIVOTA I SMRTI

Izidor Perera-Matić, rođen 2. srpnja 1912. g. u Veloj Luci, završio je u Splitu klasičnu gimnaziju, nakon čega je redovno završio medicinski fakultet. Nakon završenog vojnog roka, 1937. g., dobiva mjesto općinskog liječnika u Obrovcu, zatim ga premještaju u Livno, a odatle u Prozor, pa Duvno … Zadnja služba mu je bila u Posušju kod Mostara. Uspostavljena ustaška vlast 1941. g. kao Židova ga zatvara zajedno s ocem. Životni poziv ga je spasio, ali on odmah noć nakon izlaska iz zatvora, u lipnju 1941. g., seli s roditeljima u Split.

U travnju 1942. g. odlazi u partizane na Dinaru, gdje se po njegovom dolasku formira prva partizanska ambulanta kao prva organizirana jedinica vojnog saniteta u Dalmaciji. Ambulanta je radila za potrebe partizana i naroda, a imala je kapacitet od petnaest improviziranih ležaja.

Teške su tada bile prilike na Vještić gori. S nepokretnim ranjenicima u stajama, bez stručne i upućene pomoći, bez sanitetskog materijala … okruženi neprijateljima. Ali dr. Izidor radi danonoćno, snalazeći se u spašavanju života svojih drugova. Kasnije se to stanje nešto popravilo, stiglo je nešto sanitetskog materijala iz okupiranih gradova, naročito iz Splita. Počeo je postepeno osposobljavati i sanitetski kadar … Doktor Perera postavljen je za referenta saniteta IV. operativne zone i rukovodi bolnicom u Glamoču. Lipnja 1942. g. evakuirana je ambulanta s ranjenicima u Sajkoviće, a u kolovozu rasformirana i prebačena u Livanjsku bolnicu, koju je osobno organizirao dr. Izidor.

U toku Četvrte neprijateljske ofenzive (veljača-ožujak 1943. g.) nalazi se na dužnosti referenta saniteta Pete crnogorske proleterske brigade. U bitki za ranjenike razbolio se od tifusa, ali tri dana poslije temperature nastavlja raditi s istom upornošću, iako je bio iscrpljen…

U Petoj ofenzivi (svibanj–lipanj 1943. g.), u bitki na Sutjesci, ranjen je u nogu kod Miljevine. Kad su se partizani povukli, uspio se popeti na jedno drvo i tu ostao do mraka. Naredni dan se vukao sam, ležao je na goloj zemlji i hranio se korom sa stabla. Naišao je na neku manju pećinu u koju se smjestio. U pećini je curila voda kap po kap i time je gasio žeđ. Rana mu se počela gnojiti. Nije se usudio približiti selu, jer je izdaleka gledao kako se likvidira zaostale partizane. Izdržao je tako dvadesetak dana, a onda je naišla neka krajiška jedinica koja ga je izvukla iz bezizlazne situacije.

Vraća se u Dalmaciju, gdje ponovno postaje referent saniteta IV. operativne zone. U listopadu 1943. g. formira se VIII. dalmatinski korpus i on je postavljen za referenta korpusnog saniteta. Pokreće i Medicinski glasnik, prvi sanitetski list u korpusu. Svjestan posljedica pjegavog tifusa, povezuje higijensku službu u vojsci s onom u pozadini.

Dana 18. siječnja 1944. g. podnosi referat na savjetovanju vojnih liječnika na Visu, a sedam dana kasnije pogiba u zaseoku Nadgradina ispod Vrdova. To je bilo 24. siječnja, kad je išao iz Vagnja u inspekciju 20. divizije koja se nalazila u Biteliću. Dok se penjao uz brdo, granata ga je pogodila u glavu i otkinula mu obje noge. S njime je poginula i bolničarka Gorka Katalinić …

Rade Bulajić, izvod, Poruka borca, siječanj 1974. g.

USTAŠKA NADZORNA SLUŽBA:
USTAŠE U SPLITU IMAJU SVEGA 50-AK PRIPADNIKA

Glavno ravnateljstvo za javni red i sigurnost u svom dnevnom izvješću broj 5, u dokumentu broj 581, daje ocjene o prilikama u Splitu, koje u izvodima niže citiramo:

Partizani: Za talijanske okupacije Splita, partizani su bili jedini koji su djelatno radili protiv Talijana. Oni su bili jedini borci i stoga su od svih bili gledani sa simpatijama. Prigodom kapitulacije Italije, koliko god su ih se bojali, toliko i iz simpatija, mnogi su im se pridružili, te s njima odbjegli iz Splita.

Prilikom bijega iz Splita partizani su, međutim, veći broj vodećih ljudi i prvaka ostavili u Splitu, gdje se i sada nalaze, a danas još iz šume šalju natrag u Split izgrađenije partizane.

HSS: Članovi Hrvatske seljačke stranke bili su za vrijeme Talijana neaktivni. Uzrok je tome što su mnogi stradali, a osobito vodeći. Stariji članovi su i danas posve neorganizirani iz razloga što nema vodećih. Šime Poduje je u partizanima, Paško Kaliterna je poludio, te je navodno i poginuo u ludnici u Šibeniku, a drugih nema više. Omladina je pak aktivna, oko 40 omladinaca vodi Vojko Krstulović i neki Popović. Vojko Krstulović činovnik je Velike župe Cetina.

Četnici: Čim su započeli prvi sukobi s Nijemcima, četnici su se pridružili Nijemcima te nastavili borbu s njemačkom vojskom protiv partizana.

Nijemci: O Nijemcima je partizanska promidžba širila samo najgore, te su stoga kod naroda bili omraženi i svi su ih gledali kao neprijatelje.

Ustaše: Ustaše su u Splitu gledali oličenjem svega onoga najlošijega i najnečasnijega. Ustaški pokret imade u Splitu svega nekoliko naimenovanih dužnosnika i oko 50 pripadnika i simpatizera. Ustaška mladež pak imade svega oko 50 muških i ženskih pripadnika.

Upravne vlasti: O županu Luetiću uvijek je mišljenje jednako, svi žele da što prije ode. Ing. Juraj Stipišić, voditelj prehrane, sigurno je najomraženija osoba. U istom svojstvu bio je i u Omišu, a poznat je kao švercer, koji je čak u Split švercao hranu namijenjenu našem pučanstvu.

Prehrana: Prehrana je u Splitu nemoguća, a hrana se od seljanki mogla dobiti isključivo u zamjenu za robu i namještaj. Seljanke su čak tražile glasovire u zamjenu za namirnice.

Od kada je od 16. prosinca 1943. dozvoljena slobodna trgovina, ima svega, ali uz strahovite cijene.

Ustaška nadzorna služba, HR DAST broj 195, svitak broj 103.

Major Randolph Churchill u Slunju s partizanima. Sin legendarnog britanskog ratnog premijera Winstona Churchilla bio je vođa vojne misije svoje zemlje kod maršala Tita. Za desanta na Drvar Nijemci su ga zarobili ali im je uspio pobjeći

Sin Winstona Churchila s partizanima u Glavnom štabu Hrvatske. Major Randolph Churchill u Slunju s partizanima. Sin legendarnog britanskog ratnog premijera Winstona Churchilla bio je vođa vojne misije svoje zemlje kod maršala Tita. Za desanta na Drvar Nijemci su ga zarobili ali im je uspio pobjeći

Iz Ratne Kronologije–SIJEČANJ 1944.: ISKRCAVANJEM KOD ANZIJA, IZNAD NJEMAČKE OBRAMBENE LINIJE, OTPOČELA SAVEZNIČKA OFENZIVA U ITALIJI – BRITATSKI PREMIJER W. CHURCHILL POSLAO U VŠ NOVJ SVOG SINA RANDOLPHA CHURCHILLA, MAJORA BRITANSKE VOJSKE, KOJI SE (19. SIJEČNJA) SPUSTIO PADOBRANOM KOD BOSANSKOG PETROVCA

VELJAČA

Sedamdeset prvo bombardiranje Splita – Ustaški ministar Bulat odlikuje njemačkog standartenführera za »obranu Klisa« – Akcije Mosorskog odreda – Nijemci nasilno izgnali 30.000 Hrvata iz Dalmacije u Bosnu i Slavoniju – Talijanski vojnici prose po Splitu – Učestala djela sabotaže na telefonskim vodovima – Savezničke eskadrile prelaze preko grada – Vatre na Kozjaku, Mosoru, Braču i Šolti – Saveznički lovci u akcijama na splitskom nebu

Porušeno brodogradilište

Kaos na Stinicama. Porušeno brodogradilište

1. veljače

  • Novo doba donosi oglas Gradskog poglavarstva, kojim se pozivaju svi rezervisti rođeni 1900. - 1920., kao i oni rođeni 1920. - 1925. u splitskoj i trogirskoj općini te u zagorskim općinama, a nalaze se na području općine, da se prijave pred Odnosno povjerenstvo. Svi pozvani pričuvnici i novaci moraju sa sobom ponijeti sanduk s potrebnim osobnim priborom i hranu za najmanje dva dana. Tko se ovome ne odazove, smatrat će se vojnim bjeguncem i bit će izveden pred domobranski ratni sud. Novo doba
  • Jedan od letaka koje su saveznički avioni bacali iznad Splita

    Roosevelt: zašto se borimo. Jedan od letaka koje su saveznički avioni bacali iznad Splita

  • Bombardirana je okolica Splita te Brodogradilište i predjel Stinice. Pri zadnjoj uzbuni avioni su bacili letke na njemačkom jeziku, kojim se pozivaju njemački vojnici da bace oružje i da se predaju, jer se približava 12 sati, kad više neće biti nikakvog milosrđa. Na letku je nacrtana ura, na kojoj je 11.45. Kisić

4. veljače

  • U rajonu Lećevica-Trolokve, Osma dalmatinska brigada 20. divizije je poslije petosatne borbe odbila napad dijelova 264. njemačke divizije i odbacila ih prema Radošiću i Malački. Brigada je imala dva mrtva, sedam ranjenih i osam nestalih boraca, dok je neprijatelj imao deset mrtvih i 20 ranjenih vojnika. Kronologija

6. veljače

  • Poziv Židovima – Pozivaju se Židovi, koji borave na području grada Splita, da se moraju redovito svakog mjeseca dva puta prijavljivati Redarstvenoj oblasti za grad Split. Tko se ne odazove ovom pozivu, bit će uhićen i poslan na prisilan boravak u logor. Novo doba

7. veljače

  • Političke vlasti dijele pristašama ustaškog pokreta, mimo Prehrambenog odsjeka, razne živežne namirnice uz specijalne zelene bonove, a cijene su kao one određene od Prehrambenog odsjeka. Pojedinac dobiva po deset kg kukuruza, četiri do pet kg pšeničnog brašna, zatim šećera, ulja, marmelade itd. Kisić

8. veljače

  • Jedan veliki njemački parobrod od oko 5000 tona pojavio se u Sjevernoj splitskoj luci, donijevši opskrbu za svu njemačku vojsku u Dalmaciji i Bosni, ali su ga odmah jutros posjetili saveznički avioni i žestoko napali bombama i mitraljezima, a poslije podneva ponoviše napad, pucajući žestoko iz mitraljeza i sipljući pokoju bombu. Parobrod se odmah zapalio, izgorio i kasnije potonuo, na radost ribara, koji su od 3400 tona potopljene hrane ipak izronili po koju konzervu . Izvršeno je, dakle, sedamdeseto bombardiranje u Splitu. Bego
  • U predjelu Podi, kod Dugopolja, u zasjedi je zaustavljen automobil i pri tome su zarobljeni ustaški logornik i komandant 27. ustaške bojne u Sinju, načelnik sinjske općine i tajnik triljske općine. Sutradan su ustaše uputili prijeteće pismo u kojem se traži oslobođenje zarobljenika, jer će inače u Dugopolju izvršiti odmazdu, na što im je komandant bataljona MPO, Križan Marko, odgovorio: »Čekamo vas, udrite, dobit ćete kao i uvijek svoje.« Velić i dr., 257.

9. veljače

  • Na parobrod u Kaštelanskom zaljevu 8. veljače izvršilo je napad bombama i topovsko-mitraljeskom vatrom deset neprijateljskih lovaca-bombardera. Direktnim pogocima nekoliko bombi, na brodu su na više mjesta izbili požari. Gašenje požara na brodu nije bilo moguće izvršiti sredstvima Komande luke Split. Ljudskih žrtava nije bilo. Od ukupnog tereta na brodu, bilo je iskrcano tek oko 700 tona robe., Izvještaj njemačke komande Admiral Adria 10./391.
  • Ministar za oslobođene krajeve dr. E. Bulat predao je odlikovanja »Reda krune kralja Zvonimira s hrastovim grančicama« i »Željezni trolist I. reda s pravom na naslov viteza«, SS standartenführeru Heinrichu Pettersenu, branitelju Klisa, rujna 1943. g., za čišćenje područja Mosora. Novo doba
  • U selu Sutina na cesti Sinj - Muć Svilajsko-mosećki partizanski odred napao je i razbio domobransku posadu i zarobio osam domobrana. Kronologija

10. veljače

  • Afiširan je oglas općine po kojemu je strogo zabranjen »u interesu života samog pučanstva« pristup na Marjan kroz vrata desno od Židovskog groblja prema prvom vrhu Marjana, kroz Marjansku cestu prema Meteorološkoj stanici te kroz vrata na svršetku Magdalenskog puta koji vodi oko Marjana. Novo doba

11. veljače

  • Mosorski odred prekjučer je likvidirao ustaško-žandarski garnizon u Docu. Poslije borbe od četiri sata neprijatelj je bio razbijen, uz gubitke od 15-20 mrtvih i ranjenih. Naši su zarobili 20 ustaša i žandara, a veći ih je broj pobjegao. Mosoraši su zaplijenili svu vojnu opremu i hranu garnizona. Nijemci, koji su pošli iz Blata u pomoć ustaškom garnizonu, naišli su na minu, od koje su četvorica poginula, a naši su iz zasjede ubili još devet Nijemaca. Naši su iz ove borbe izišli bez gubitaka, ali je poslije borbe, pri isprobavanju zaplijenjenog mitraljeza, poginuo u svom rodnom Dugopolju Bozo Dožder Laura, komesar 3. bataljuna, jedan od najborbenijih mosorskih partizana. Gizdić, 1944-1945., 114.

12. veljače

  • Brojno stanje policijske straže NDH u Splitu bilo je: četiri oficira, 13 podoficira i 214 stražara, a u Župskoj redarstvenoj oblasti dva oficira i 61 policajac. Izvještaj županijske redarstvene oblasti, Kronologija

13. veljače

  • »Mnogobrojni za vojnu službu sposobni muškarci na otočju i obali predstavljaju za obranu ozbiljnu opasnost u slučaju neprijateljskog iskrcavanja na jadransku obalu. Osim toga, prisustvo cjelokupnog civilnog stanovništva prilikom neprijateljskog napada može dovesti do teškog ometanja obrambenih mjera.

Za otklanjanje ovih opasnosti se naređuje:

I) Evakuacija otočja

Svo muško, za vojnu službu sposobno stanovništvo otočja pred jadranskom obalom bez odlaganja pohvatati i prebaciti na kopno.

Na kopnu, u suradnji s njemačkim teritorijalnim vlastima i nadležnim zemaljskim vlastima, oni će se iskoristiti na sljedeći način:

1. Uključivanje u hrvatsku vojsku ili u hrvatsku radnu službu prema za to od hrvatske države donesenim zakonima koje je za ovu svrhu izdala hrvatska država i prema odredbama.

2. One koji još nisu obuhvaćeni, shodno točki 1. prikupiti u zatvorene građevinske i radničke čete, za rad na izgradnji obrane obale i putova, koje će biti pod jakom stražom. Korištenje ovih ljudi za rad na izgradnji obale i putova ima prednost pred služenjem u hrvatskoj vojsci.

II) Evakuacija obale

Za slučaj neprijateljskog iskrcavanja, vremenski pripremiti evakuaciju civilnog stanovništva iz oblasti koje se nalaze neposredno na obali…«

Naređenje njemačke Druge oklopne armije, 10./371.

14. veljače

  • Sredinom mjeseca Svilajsko-mosećki partizanski odred izvršio je nekoliko borbenih akcija u kojima je razbio domobransku posadu u Sutini i pri tome zarobio osam domobrana, postavio minu na putu Gizdavac-Korušci i pri tome uništio dva njemačka kamiona te iz zasjede kod Brštanova ubio tri neprijateljska vojnika i više njih ranio. Kronologija

15. veljače

  • Partijske organizacije dosta solidno djeluju unutar NOP-a, što se odražava u pravilnom i redovitom radu akcionih odbora i pododbora, AFŽ-a i USAOH-a, kao i njihovog daljnjeg omasovljavanja:
  • građevinski radnici 433
  • državni činovnici 465
  • težaci 296
  • obrtnici 213
  • trgovci 197
  • intelektualci i posjednici 271
  • privatni činovnici 181
  • pomorci 126
  • električno poduzeće 50

Ukupno, u organizaciji akcionih odbora i pododbora, u NOP-u je obuhvaćeno 2212 članova, a od ovog broja reedovito ih na sastanke dolazi oko 1500.

U AFŽ-u ima 706 članova, SKOJ-u138 članova i USAOH-u 563 člana

Izvještaj Okružnog komiteta KPH za srednju Dalmaciju, 10./148.

16. veljače

  • U Splitu, u pravoslavnoj crkvi, održan je tajni sastanak četničke organizacije koja je brojala oko 150 ljudi. Izvještaj Zapovjedništva redarstvene oblasti u Splitu, Kronologija
  • Uhvaćena su tri ustaška vojnika, koji su u okolici Splita, preobučeni u talijanske odore, vršili razne pljačke, dok je u prošlim izvještajima pisalo da su to počinili partizani. Izvještaj Velike župe Cetina, 10./477.

18. veljače

  • Selo Donji Dolac zauzeo je Mosorski partizanski odred. Zarobljeno je 20 ustaša i domobrana i četiri žandara, a poginulo je i ranjeno oko 15 neprijateljskih vojnika. Odred je imao četiri ranjena borca. Mosorski partizanski odred, 258. str., Kronologija
  • Noćas je veći odred partizana napao posadu ustaša u Donjem Docu. Partizani su došli iz pravca Kotlenica, te su svladali posadu. Ustaše su bili svladani te su se raspršili, a neki od njih se povukli u Trnbuse.
Izvješće o »Šoltanima uhapšenim od njemačke vojske«

Stradanje Šoltana. Izvješće o »Šoltanima uhapšenim od njemačke vojske«

Partizani su zarobili sve oružnike i neke ustaše, tako da ih je ukupno zarobljeno 12.

Koliko je žrtava prilikom ovog napada bilo na jednoj i drugoj strani, nije se moglo ustanoviti, ali po nekim podacima od partizana su poginula sigurno dvojica. Ustaše imaju također veći broj ranjenih. Izvještaj Kotarske oblasti u Splitu, 10./469.

19. veljače

  • Oglas – Njemačka Feldkomandatura javlja ovom Gradskom poglavarstvu da su u zadnje vrijeme učestala djela sabotaže na vodovima brzoglasa. Njemačka oružana sila bit će prisiljena poduzeti najoštrije protumjere. Ovo Gradsko poglavarstvo obznanjuje da je rezanje uređaja u namjeri sabotaže pod prijetnjom smrtne kazne zabranjeno. Novo doba

22. veljače

  • Saveznički avioni bombardirali su Split, pretežno luku.
  • Očekujući desant savezničkih snaga i jedinica NOVJ, njemačke vlasti su iselile s otoka Šolte i smjestile u kasarne na Gripama u Splitu oko 200 ljudi, u dobi od 16 do 60 godina, plašeći se da im oni ne bi pomogli pri desantu. Izvještaj Kotarske oblasti Split, Kronologija
  • U Splitu su članovi Partije i SKOJ-a rasturili veći broj letaka s naslovom »Upozorenje građanima koji se nalaze u službi okupatora«, s potpisom Vrhovnog komandanta NOVJ maršala Tita. Izvještaj Župske redarstvene oblasti, Kronologija

24. veljače

  • »Gospode Bože, vele ti ih je«, uzviknula je naša Matija trčeći u sklonište. »Zbrojila sam ih stotinu, sve onih crnih bombardera, a ima ih ni broja se ne zna. Tko bi ih sve prebrojio. Od straha su mi se kosti rastavile«.

Strašna huka četveromotornih amerikanskih bombardera potvrđivala je njezine riječi i grozom zahvaćala ljude skrivene po skloništima. Vratiše se tek poslije četiri sata s istom strašnom hukom motora, a nekoliko minuta kasnije proletio je nisko jedan veliki četveromotorac, valjda oštećeni liberator, praćen od jedanaest lovaca. Splitskim Nijemcima nije vrag dao mira, te stadoše pucati na ovoga jednoga. Valjda se zato vratilo devet lovaca, koji stadoše jurišati na njemačke baterije, nabadajući se strmoglavce i sipljući bombe i strojopuščanu vatru po splitskoj i vranjičkoj luci.

To je bilo prekjučer, a jučer je opet veliko jato bombardera prelijetalo i lovci su se nekoliko puta vraćali i pucali po Splitu, te ubili šestero vojnika a sedmero ranili u autobusu prema Omišu. Danas su opet uranili, te nas često uznemirivali i napadali iz mitraljeza, a bogme su i Nijemci u njih pucali.

To je 73. bombardiranje Splita, ne računajući što je jučer jedan oštećen liberator radi rasterećenja spustio ogromnu bombu u more u Splitskom kanalu, koja je s eksplozijom podigla uvis silne mlazove mora.

Srušena zgrada kraj hotela Ambasador

Nakon bombardera. Srušena zgrada kraj hotela Ambasador

  • Velike vatre plamsale su i ove godine dana 23. ovog mjeseca na okolnim brdima Mosora, Kozjaka, Brača i Šolte u slavu 26. godišnjice osnutka Crvene armije, da opomene njemačke okupatore da se oni nalaze u klopci opkoljeni užarenim obručem. Bego
  • U splitskoj luci saveznička avijacija potopila je njemački parobrod Promontore koji je toga dana, s tovarom od oko 900 tona živežnih namirnica i drugog materijala, doputovao iz Trsta. Izvještaj Župske redarstvene oblasti, Kronologija
  • Splitski okrug je do sada dao u NOV više od 19.000 boraca i to: Split oko 8000, Trogir 2107, Solin 2900, Omiš 2000, Sinj 2250 i Muć 650. U domobranske jedinice otišlo je iz okruga 848, u ustaše 373 i u četnike oko 150 ljudi. Gizdić, 1944-1945., 130.

25. veljače

  • U selu Korušci kod Brštanova održana je kotarska konferencija Narodnooslobodilačkog odbora Solin, na kojoj je, između ostalog, konstatirano da je iz ovog kotara od 1941. do ljeta 1943. otišlo u partizane oko 2900 boraca. U domobrane je otišlo, uglavnom iz zagorskih sela, oko 400 ljudi i oko 100 u ustaše, a u četnike oko 30, uglavnom Kaštelana.

U kotaru je neprijatelj popalio pet sela i ubio oko 400 ljudi. Kako glavni »kanal« iz Splita ide preko Solina, 90 posto žena solinskog bazena sudjeluje u prebacivanju materijala i ostalog preko njega. Samo u prošloj godini dano je na »kanalu« oko 40.000 dnevnica. Često u karavanama učestvuje i po 50-60 konja. Gizdić, 1944/1945., 132.-135.

  • Prilikom bombardiranja Trogira na grad su bačene bombe od 150 kg. poginulo je 27 osoba i porušeno 36 kuća. Gizdić, 1944-1945., 136.
Pred skloništem

Vjekoslav Parač: Pred skloništem

27. veljače

  • Avioni su kružili gradom, bacili više lakših bomba i gađali mitraljezima. Bombe su uglavnom pale na područje Brodogradilišta, Sv. Kaja i Kopilice. Jedna je bomba izravno pogodila zidani dovodni kanal gradskog vodovoda i teže ga oštetila u dužini od deset metara. U gradsku bolnicu dovedeno je dvoje ranjenih. Kisić

28. veljače

  • Deset angloameričkih zrakoplova napalo je predgrađe Splita i bacilo deset bombi, od čega je srušena jedna kuća, a jedna teže oštećena, te je oštećen i vodovod. Također su bacili 12 bombi na Brodogradilište, ali veće štete nije bilo. Izvještaj Velike župe Cetina u Splitu, 10./477.
  • Opskrba grada vodom – Stradala je glavna dovodna cijev gradskog vodovoda i od jutros je grad bez vode. Pričuvne količine vode koje su ostale u rezervoarima bit će puštene sutra od 6.30 do 8 sati ujutro, da se građanstvo može barem donekle opskrbiti vodom za najpotrebnije svrhe. Šteta koja je prouzročena na uređajima gradskog vodovoda moći će se popraviti u sljedećih pet do šest dana. Novo doba
  • Parobrod Promontore, koji je s punim tovarom od oko 900 tona živežnih namirnica, krmiva za konje i sijena isplovio iz Trsta, po izvršenom maršu bez smetnji uplovio je 24. veljače u Split, gdje je uzeo vez na maskiranom mjestu. Oko 11.30 topovsko-mitraljeskom vatrom deset neprijateljskih lovačkih aviona zapaljen je tovar na palubi broda, a kratko vrijeme poslije toga brod je punim pogocima dvije avionske bombe potpuno uništen. Kod posade broda nije bilo nikakvih gubitaka. Dnevnik njemačke komande Admiral Adria, 10./391.
El Shatt: Dalmatinski zbjeg u pustinji

Grad na pijesku. El Shatt: Dalmatinski zbjeg u pustinji

POMOĆ ŽRTVAMA I SIROMAŠNIM PARTIZANSKIM OBITELJIMA

Socijalni odjel Gradskog NO odbora u Splitu je prikupio 4,354.258 kuna i podijelio ih između 1360 siromašnih obitelji partizanskih boraca i žrtava fašističkog terora, koje su brojale 3530 članova. Među članovima 50 obitelji je podijeljeno i 267 kg raznih namirnica. Kronologija

PRAVOSLAVCI IDU S NIJEMCIMA PREMA BEOGRADU

Kroz veljaču iselio se iz Splita veliki broj pravoslavaca. Putuju s njemačkim vojničkim kolonama prema Beogradu. Ovi iz Splita većinom su pridošlice nakon sloma Jugoslavije. Kisić

106 ZRAČNIH UZBUNA

Prehrambeni odsjek dao je ukupno ovaj mjesec po osobi: dva kg krušnog brašna, jedan kg bijelog brašna, pola kg šećera, pola kg soli i dvije kutije žigica.

Ovog mjeseca su bile ukupno 103 dnevne zračne uzbune i tri noćne. Najviše je uzbuna (25) bilo 15. veljače, ljudi su bili u skloništu od 9 do 14.30, a zatim 23. veljače (11). Bila su ukupno četiri napada iz zraka uz malu materijalnu štetu i nekoliko lakše ranjenih stanovnika.

Šest dana nije bilo uzbune. Kisić

OBUSTAVA SABOTAŽA U ŠKVERU

Po direktivi MK KP prestaje se sa sabotažama u Brodogradilištu, jer se strojevi i materijali moraju sačuvati za potrebe obnove Brodogradilišta nakon oslobođenja grada.

Pristupa se demontiranju svih boljih strojeva, prikupljanju vrednijeg materijala i njihovom izvlačenju iz Brodogradilišta na sigurna mjesta radi zaštite od sve većih savezničkih bombardiranja brodogradilišta. Monografija Brodogradilišta, str. 139.

POLITIČKI SLOM
USTAŠA I ČETNIKA

Proglas maršala Tita, upućen kao posljednji poziv neprijateljskim vojnicima, ubačen je u sve njihove garnizone i posade. Ustaški prvaci u Splitu (Markotić, Stipčević, Jonić i Cecić) međusobno se svađaju oko podjele položaja, unatoč tome što su izgubili utjecaj i u onim selima gdje su ga prije imali. To potvrđuje i potpuni slom ustaške mobilizacije. Četnici, koji su prije imali nešto pristaša u Splitu i Donjim Kaštelima, ni tu više ne znače ništa. Mačekovci u Splitu pokušavaju formirati nekakav svoj odbor. Da bi prevarili ljude, pričaju da im je odbor potreban zbog sporazuma s partizanima.

Gizdić, 1944./1945., 119.

DEPORTIRANJE DALMATINACA

Teška je tragedija zadesila Dalmaciju, srednju i južnu, u proljeće 1944. g., kada je njemačko zapovjedništvo nasilno pohvatalo i deportiralo oko 30.000 Hrvata i razbacalo ih po Bosni i Slavoniji. Otok Šolta bio je potpuno ispražnjen, zatim veliki dio Brača, Hvara, Korčule, Pelješca, te Dubrovačkog, Makarskog i Trogirskog primorja. Cijela su sela ostala bez hrvatskih žitelja. Nasilna deportacija izvela se po zapovijedi broj 0975/1944. od 13. veljače 1944. generala Lothara Rendulica, zapovjednika 2. oklopne armije. Izvedena je uz prešutnu suglasnost vlasti NDH (vidi informaciju pod 13. i 22. veljače), a pod opaskom »radi zaštite obale od anglo-američkog desanta«, što nije bilo točno, jer je veća opasnost bila od savezničkog desanta u Istri, a tamo nije bilo takvog etničkog čišćenja. Njemački zapovjednik Dubrovnika, pukovnik dr. Krammer, kada su ga pitali zašto se istjeruje hrvatski narod iz Dubrovačkog primorja, odgovorio je: »Pitajte Zagreb!«. Kada se uzme u obzir da je krajem 1943. g., pred njemačkom najezdom, s tog istog prostora pobjeglo preko Visa za sjevernu Afriku i Italiju 30.000 ljudi, onda je ukupno 60.000 Hrvata srednje i južne Dalmacije potjerano sa svojih stoljetnih ognjišta, a nemali broj njih nije se nikad vratio.

Da su Nijemci sa svom surovošću, svojstvenom samo fašističkim zločincima, tjerali ljude iz njihovih domova i mjesta stanovanja, nisu mogli a da ne registriraju i njihovi ustaške sluge. Veliki župan Župe Dubrava (dubrovačke) A. Buć piše, naime, 27. ožujka 1944. g. ministru unutrašnjih poslova NDH među ostalim i ovo:

»Način evakuiranja Pelješca i okoline Stona zaista je ličio na ganjanje marve. Ljudi su morali po kiši, tjerani vojnicima, pješke ići do Metkovića, a među njima su bila i djeca mlađa od 16 godina, starci i bespomoćni. Ljudi su morali sve ostaviti i otići«.

O prisilnoj evakuaciji stanovništva piše 27. ožujka 1944. g. i ustaški ministar za oslobođene krajeve dr. Edo Bulat njemačkom poslaniku Siegfriedu von Kascheu u Zagrebu. U tom pismu, između ostalog, stoji: »Nijemci ovdje provode evakuaciju pučanstva s Brača, Hvara, Mljeta, Korčule i Pelješca, te iz pojedinih sela Makarskog primorja … Način provođenja evakuacije i transporta ima potpuno represivni značaj. Ljude prisilno dalje odvode, iako mnogi imaju mogućnost ostati kod rodbine i prijatelja u Splitu ili drugom neevakuiranom mjestu…

… Što me je pak najviše iznenadilo i zaprepastilo u toj stvari je to što se na tako bezobziran način postupilo s ljudima, ne dozvoljavajući im da ponesu sa sobom najsitnije stvari, kao hranu i pokrivače, a još više od svega, što su neka sela nakon tzv. evakuacije bila potpuno opljačkana i tom prilikom odnesena sva hrana, ulje i vino … Ono što se događa kod nas nije uobičajeno niti u postupcima prema neprijatelju, a kamoli prema saveznicima toliko izmučenim i toliko vjernim, koliko u vrijeme kad smo bili predani nasilju Italije, toliko i u današnje doba, kad 100.000 hrvatskih vojnika rame uz rame s velikim njemačkim saveznikom uspješno tuku očajni otpor boljševika u cijeloj zemlji!«

Opravdavajući evakuaciju stanovništva, naročito s otoka, zamjenik načelnika njemačkog generalštaba Jodl piše 18. svibnja 1944. g.: »Obrana naročito važnih obalnih uporišta i otoka učinila je potrebnim iseljavanje svog muškog stanovništva s otoka, a nedavno i iz Zadra i Splita. Tamo ljudi sposobni za vojsku znače opasnost za naše slabe posadne trupe, potpuno ne uzimajući u obzir što u nedovoljno osiguranim predjelima bande (misli na partizane, op. p.) regrutiraju za svoje ciljeve stanovnike sposobne za vojnu službu…«. To je zapravo bio odgovor na žalbe organa NDH i time su potpuno obezvrijedili te ustanove ustaškog režima, a i njihovu propagandu o vitalnom značenju jadranske obale za NDH.

Nikola Anić, Antifašistička Hrvatska, Zagreb 2005., 202., Drago Gizdić, Dalmacija 1944. - 1945., 206., pismo ministra NDH, dr. Ede Bulata, od 27. ožujka 1944. njemačkom poslaniku u NDH, Sigfriedu Kascheu, Fikreta Jelić-Butić, Ustaše i NDH 1941. - 1945., 285.

Maksim Sedej: Protjerivanje naroda

NOVAC I TOPLA ODJEĆA ZA NOB

Unatoč općoj oskudici, prikupljanje pomoći za partizane imalo je veliki odaziv. Davalo se koliko je tko mogao, bilo u novcu ili toploj odjeći… Znalo se da u gradu postoji dobro organizirana ilegalna djelatnost, ali ne i pojedinosti. Konspiracija je bila velika. Ako je netko nešto vidio ili čuo, zadržao bi za sebe…

Baras, Hrvatska obzorja, 338

ŽENE SPLITA U OKUPATORSKIM ZATVORIMA

Mnogo je splitskih žena prošlo kroz okupatorske zatvore. Točnih podataka nema, ali se računa da ih je za vrijeme talijanske okupacije sigurno bilo preko 500, a za vrijeme njemačko-ustaške okupacije preko 100, računajući i splitske Židovke.

Najveći broj njih je nakon nekog vremena pušten kućama. Nekoliko desetina žena je odvedeno u internaciju i logore, nekoliko je žena zamijenjeno i otišlo u partizane, jedan je dio izveden na suđenje, a dio je ostao u splitskim zatvorima gdje su dočekali pad Italije, odnosno oslobođenje Splita. Razlozi za hapšenje vrlo su različiti, ali se moglo uvijek nešto izmisliti.

Kod suđenja za vrijeme Talijana malo je žena pušteno na slobodu, neke se šalju u internaciju ili konfinaciju. Uglavnom se sudi na vremenske kazne od jedne do trideset godina zatvora. Među ženama iz Splita nema ni jedne smrtne presude niti doživotne kazne. Sličnih suđenja za vrijeme ustaša nema. Poznato je da su tada mučenja bila strašna i da su dvije Splićanke iz zatvora obješene, Sonja Bućan i Palmina Piplović.

Žene koje su zamijenjene su: Karla Njegovan, Mileva Bubalo, Ivanka Ninčević, Paula Zon i Jagoda Kovačić.

Talijani su hapsili i maloljetne Splićanke, koje se bez suđenja odvode u Italiju u neku vrstu domova (npr. Seka Santini, Seka Reić, Marija Mirković …).

Splićanke zatvorenice odlično su položile teški ispit pri hapšenju i boravljenju u zatvorima. Posebno se to odnosi na one drugarice koje su bile pretučene i mučene. Bio je samo jedan slučaj da je žena u Splitu provaljivala druge. Ona je odmah bojkotirana i nikada se nije vratila u domovinu.

Niže je dan spisak Splićanki i žena iz mjesta oko Splita koje su Talijani nakon suđenja uputili u brojne talijanske zatvore.

Zatvor u Veneciji:Zatvor u Fossombroneu:Zatvor u Perugi:
1. Jakaša Vukadinović OsmenkaSplit19. Abrus ZdravkaSplit37. Ajduković Kuzmanić MarijaSplit
2. Jung Barić KlaraSplit20. Burić DujkaSplit38. Bandalović Mardešić KaticaSplit
3. Petrić Pavlica ZorkaSplit21. Cecić Randić MarijaSplit39. Blim Bešker AnkaSplit
4. Tadić Buljević MarijaDugi Rat22. Čulić Kukoč DesaSplit40. Borozan ZorkaSplit
5. Žižić Cikatić MilkaSolin23. Glavurdić Tomić DesaSplit41. Bošnjak MarijaSplit
6. Žuanić BortulaKomiža24. Kaliterna TonkaSplit42. Cvitan Zore NevenkaSplit
7. Župa TonkaSplit25. Krstulović VinkaSplit43. Dean Vukov VesnaSplit
26. Lewenmstein EditaSplit44. Delić Pekić DrinaSplit
Zatvor u Firenci:27. Lukas TonkaSplit45. Frana IvankaTrogir
8. Blašković Škrabar SonjaSplit28. Morović DobrilaSplit46. Franić Čulić ZoraSplit
9. Grubišić Čerina MilicaSolin29. Ninčević KataSolin47. Grubelić DanicaSplit
10. Karmilić Fučko AnkaSplit30. Piplović DavorkaSplit48. Jaman TonkaKlis
11. Kraus Reić ElzaSplit31. Pongrac AnaSplit49. Kovačić Kačić MaricaSplit
12. Krstulović NinaBrač32. Radonjić MaraSplit50. Lalošević Markovina PetricaSplit
13. Kuzmanić Veić AnkaSplit33. Roglić Lučić MandinaSplit51. Marić LjubicaSplit
14. Mitić ZorkaSplit34. Ristić Antić AlmaSplit52. Ninić Blažević DanicaSplit
15. Petelin IvankaSplit35. Sinovčić Pentić ŠteficaŠolta53. Perišić AnđaDugopolje
16. Petković Marčić DarinkaSplit54. Vatavuk Krstulović AnkaSplit
17. Sesartić Cecić TonkaGrohoteZatvor u Traniu:55. Vladović RosaSplit
18. Đovanina »Kokola«Split36. Župa DesaSplit56. Župančić Hrstić DarinkaSplit
57. Žižić Radić DujkaSolin

Jugoslavenke u kaznionicama fašističke Italije (1941. - 1944.), dokumentarna građa, LOGOS, Split, 1985.;
Desa Kukoč, Žene Splita u kaznionicama Italije za vrijeme 2. svjetskog rata, Zbornik Split u NOB-u, Split, 1981., 927./941.

Cata Dujšin Ribar: Žene u zatvorima

Po njegovoj zapovjedi iz Dalmacije je nasilno iseljeno 30 tisuća Hrvata

General Lothar Rendulic. Po njegovoj zapovjedi iz Dalmacije je nasilno iseljeno 30 tisuća Hrvata

Iz Ratne Kronologije–VELJAČA 1944.: NJEMAČKI GENERAL LOTHAR RENDULIC ZAPOVJEDIO NASILNU DEPORTACIJU 30 TISUĆA HRVATA IZ SREDNJE I JUŽNE DALMACIJE KOJI SU RAZBACANI PO BOSNI I SLAVONIJI. OTOK ŠOLTA BIO JE POTPUN O ISPRAŽNJEN, ZATIM VELIKI DIO BRAČA, HVARA, KORČULE, PELJEŠCA, MLJETA I DUBROVAČKOG PRIMORJA – U VRHOVNI ŠTAB NOV-a STIGLA PRVA SOVJETSKA MISIJA – OTPOČINJU MASOVNI NAPADI NA NJEMAČKE TVORNICE AVIONA – W. CHURCHILL U PARLAMENTU ODAJE PRIZNANJE NOVJ KAO »SNAŽNOM I VAŽNOM FAKTORU« BORBE ANTIFAŠISTIČKE KOALICIJE OPTUŽUJUĆI ČETNIKE DRAŽE MIHAILOVIĆA ZBOG SURADNJE S NIJEMCIMA – VRHOVNI ŠTAB IZDAJE ZAPOVJED O OBRANI VISA NA KOJEM SE NALAZILA 26. DALMATINSKA DVIZIJA I MORNARICA NOVJ. TO SU TRAŽILI DALMATINSKI VOJNI I POLITIČKI RUKOVODIOCI. VIS JE BIO JEDINI OTOK KOJEGA NJEMAČKA VOJSKA NIJE USPJELA ZAUZETI

OŽUJAK

U Splitu minirani mostovi, po uzvišicama postavljeni topovi – Ustaške i njemačke racije, hapšenja i premetačine – Posječena četvrtina marjanske šume – Kanal za vezu Splita s oslobođenim teritorijem – Zakletva tri bataljona splitske partizanske brigade – Bombardiran Sustjepan, porušen svjetionik – Borbe Mosorskog odreda s Nijemcima, okršaji u okolici Splita i na Braču – 81. bombardiranje grada – Tisuću njemačkih vojnika napada Mosor – U dućanima nema kukuruza, pšenice, graha, ulja… – Prehrambeni odsjek daje deset dkg slanih srdela po osobi – Pomor pod Kamešnicom, najveći njemački ratni zločin u Dalmaciji – Splitska 4. brigada proživljava najteže dane svoga postojanja

Prizori iz bombardirane Gradske luke

Luka u žici. Prizori iz bombardirane Gradske luke

1. ožujka

  • U Korušcima sam se danas susreo sa svoja dva stara znanca i druga – Lovrom Kurirom i Ivom Senjanovićem, obojicom iz Splita. Oni su kao poznati sindikalni rukovodioci i partijski ljudi bili zbog demonstracija 1. rujna 1940. uhapšeni i internirani u Lepoglavu, gdje ih je zatekao slom Jugoslavije i dolazak NDH. Promijenivši više logora smrti, Kurir i Senjanović dospjeli su u Jasenovac i Staru Gradišku. U nedostatku radne snage, Nijemci su ih uputili na rad u logor u Austriju, odakle su nedavno došli na dopust. Došavši u Split, odmah su se povezali s partijskim rukovodstvom i otišli u partizane. Gizdić, 1944/1945., 145.

2. ožujka

  • Poduzimaju se obrambene mjere u Splitu i okolici. Miniraju se mostovi i prilazi i postavljaju se topovske baterije po Bačvicama i brežuljcima oko Splita. Ima i onih koji pričaju da je već predviđena evakuacija stanovitih predjela Splita. Kisić
  • Drugi bataljon i četa Prvog bataljona MPO odbili su pokušaj ustaških snaga da se iz pravca Gata i D. Dubrava probiju prema D. Sitnom. Neprijatelj je imao četiri poginula i sedam ranjenih ustaša. Kronologija

3. ožujka

  • »Iz povjerljivih izvještaja u posljednje vrijeme proizlazi da je stanovništvo dalmatinskih gradova bliže obali protkano članovima bandi, odnosno pomagačima bandi, i da ima zadatak aktivno pomagati operacije savezničkih jedinica i bandi u vidu manjih pobuna, odnosno sabotaža…
  • Osim toga, ponovo bi trebalo ispitati mogućnost evakuacije muškog, za vojnu službu sposobnog stanovništva iz najvažnijih primorskih mjesta. Kao hitnost nameće se evakuacija Splita, koja po svaku cijenu treba otpočeti u najskorije vrijeme«. Naređenje Komande 2. oklopne armije od 3. ožujka za provođenje iznenadnih racija, 10./393.
  • Sinoć su ustaške patrole obavile racije po Splitu na seljačku mladost podložnu vojnoj obavezi, koja se ovdje nalazi na radu ili u potrazi za radom, te izgleda da se tiče onih koji se nisu pojavili na regrutaciji. Svi su pohapšeni i sprovedeni na Gripe i u ustašku kasarnu kod Kazališta.
  • Bombardiran je mali parobrod Jadran tvrtke Ferić, koji je bio usidren uz Đigu. Na istoj Đigi uništena je protuavionska baterija, i svi su članovi njemačke posade poginuli … Bačeno je otprilike 30 bomba, koje su najvećim dijelom pale u more, a nekoliko je bomba palo i na Bačvice. Nekolicina kuća je lakše oštećena. Žrtava među građanstvom nije bilo. Kisić
  • Odmah nakon sloma fašističke Italije, Hitler je velikodušno Paveliću »priznao pravo« na ove krajeve, koji su do tada čamili pod talijanskim fašističkim ropstvom. Pavelić je na sva usta rastrubio tu odluku svoga gospodara i poručio narodu da se trgne i ujedini pod »slobodnom« NDH. Pavelić iz serije svojih odredaba vadi jednu, po kojoj je naš narod »oslobođen« mobilizacije, jer ga je talijanski fašizam izmučio, pa mu se na ovaj način daje mogućnost oporavljanja.

Ta se odredba sprovađa u djelo na sljedeći način:

1. mobilizacija »pričuvnih časnika«

2. mobilizacija onih koji nisu rođeni ili boravili na teritoriju anektiranom od Italije

3. mobilizacija kvalificiranih radnika na rad (tobože) u Sarajevo

4. mobilizacija zidara, minera, klesara i svih muškaraca za gradnju njemačkih utvrđenja

5. jurnjava i lov na muškarce po splitskim ulicama.

Vrijednost Pavelićeve odredbe o mobilizaciji najbolje se vidi iz gornjih točaka i slučaja s otoka Šolte, gdje su Nijemci i ustaše preko noći pokupili sve muškarce, doveli ih u Split i smjestili u tvrđavu Gripe. Glas Splita, broj 8

4. ožujka

  • Publiciran je oglas što su ga skupno izdali za hrvatske oružane snage zapovjednik mjesta, a za njemačke oružane snage Feldkomandant, kojim se pozivaju građani da predaju oružje i eksploziv bilo koje vrste, i to dana 6. i 7. ovog mjeseca.

Ukinute su sve lovne dozvole, kao i one za držanje i nošenje oružja. U oglasu piše sljedeće: »Osobe koje u označenom vremenu ne predaju oružje, odnosno ne prijave razorna sredstva (eksploziv), podložne su suđenju ratnog suda i bit će kažnjene smrću ili u manje teškim slučajevima teškim kaznama lišavanja slobode … Tko zadrži oružje, narodni je štetočina i podliježe bez milosti najtežoj kazni. Ovo je zadnji poziv stanovništvu, da bi se zajedno s hrvatskim i njemačkim snagama reda postiglo smirenje Splita i okolice«. Novo doba

5. ožujka

  • Na putu za Omiš nabasao je na minu njemački vojnički autokar; odletio je u zrak i tom prilikom poginulo je 15 vojnika. Zbog toga su u Omišu uzeli nekoliko taoca te ih smjestili u bunkere. Kisić
  • Jedinice njemačke 264. divizije otpočele su sa hapšenjem simpatizera NOP-a u selima Sratok, Prgomet, G. i D. Seget i Marina. Do 7. ožujka uhapšeno je 300 ljudi i sprovedeno u sabirni logor u Splitu. Izvještaj Kotarske oblasti Split, Kronologija

6. ožujka

  • U Marmontovoj ulici zaustavljena su od ustaša četiri potpuno oboružana četnika, koji su došli izvana. Ustaše su ih razoružali i uhapsili. Kisić

7. ožujka

  • Upraviteljstva svih muških i ženskih pučkih škola obavještavaju roditelje, koji imaju djecu za pučku školu, da od 9. ovoga mjeseca započinje neobavezna poduka u školi Manuš.
  • Pušteni su na slobodu zbog intervencije njemačkog Feldkomandanta ona četiri uhapšena četnika, i vraćeno im je oduzeto oružje.
  • Opet Marjan. Marjanska šuma je ničija i kao takva svačija … Ovih dana se vidio i odvoz velikih stabala teretnim samovozom, kao i troja kola s konjskom zapregom kako odvlače ogromnu količinu posječenih stabala. Do sada je jedna četvrtina marjanske šume uništena, a nova nije posađena. Kisić
  • Kod sela Bisko borci MPO-a postavili su minu na koju je naišao neprijateljski kamion. Od eksplozije vozilo je, sa sedam članova posade, uništeno. Kronologija

8. ožujka

  • U Splitu, u povodu Međunarodnog dana žena, rasturen je veći broj letaka s naslovom »Živio 8. mart – Dan žena!«. Izvještaj Kotarske oblasti, Kronologija
  • Nijemci su upali u Gornji Humac na Braču, gdje su uhvatili i strijeljali 26 osoba. Među strijeljanima nalazio se i mjesni župnik Kuzma Šimunović. Sa samog strijeljanja pobjegla su trojica rodoljuba, od kojih su se dvojica uspjela spasiti, a treći je u bijegu ubijen. Istog dana Nijemci su upali i u Pražnice i tu zapalili sedam kuća u kojima je izgorjelo sedmoro staraca koji nisu mogli pobjeći. Gizdić, 1944-1945., 165.
Improvizirana skloništa u Splitskom polju

Što dalje od zračnih napada. Improvizirana skloništa u Splitskom polju

10. ožujka

  • Zadnjih dana redarstvo hrvatskih vlasti obavlja po raznim kućama svestrane premetačine. Izgleda da je to zbog denuncija i da se traži pisaći stroj, kao i ciklostil, kojim se piše i umnožava Glas Splita, koji povremeno izlazi već dvije godine. Neki pak vele da se pokušava ući u trag dopisnicama lista Slobodna Dalmacija iz Splita, koji se tiska negdje u šumi. Bilo je i nekoliko poapšenih. Kisić
  • Na partizanskom punktu u Solin-Blacima danas smo s nekim drugovima iz KK i KNOO-a Solina raspravljali o »kanalu« Split - Solin - Korušce. S obzirom na to da su iz Splita otišle naše glavne snage u partizane i da su izvučena iz grada velika materijalna sredstva, saobraćaj tim kanalom nije sada velik kao prije. Ali ovaj kanal ima i danas prvorazredno značenje, jer preko njega Split neprestano održava vezu s oslobođenim teritorijem i s našim političkim organizacijama, kako na ovdašnjem (splitskom) području, tako i na Visu. Gizdić, 1944/1945., 164.
  • Deset njemačkih vojnika koji su poginuli na Braču prebačeni su 10. ožujka naoružanim brodom K-16 iz sastava ratne mornarice NDH u Split. Prilikom plovidbe, kada se K-16 našao na oko dvije morske milje od Brača, njemački vojnici koji su pratili poginule bacili su u more jednog dječaka koji se nalazio na brodu. Nakon toga su ga gađali iz pušaka. Posada broda koja je pokušala spasiti dječaka spriječena je silom, pa se dječak utopio. Pribilović, 183.

11. ožujka

  • U Splitu je neprijatelj pohvatao Odbor zidara na sastanku, izgleda po jednoj denunciji. Palo je pet drugova, među njima tri partijca i sekretar Rajonskog komiteta koji je bio kandidat za ulazak u MK. Sama provala nije se proširila, a pohvatane drugove koriste na radovima. 10./214., izvještaj Okružnog komiteta KPH Split
  • Oružnička postaja u Žrnovnici dostavila je sljedeći izvještaj:

»Dana 11. ožujka tekuće godine u 9 sati prije podne u mjestu Srinjine, istočno od Žrnovnice, a udaljeno oko 5 km, baš kod kapelice sv. Nikole pokraj puta, od strane partizana bila je napadnuta ustaška ophodnja od deset ustaša iz Žrnovnice. U borbi je jedan ustaša ostao mrtav, jedan ranjen, trojica su se vratili zdravi u svoju jedinicu u Žrnovnicu, a za petoricu se ne zna gdje su završili«. Izvještaj Kotarske oblasti u Splitu,10./480.

  • Nijemci u posljednje vrijeme vrše u Splitu racije i pretražuju kuće i čitave četvrti, pri čemu hvataju ljude i odvode ih na prisilni rad. 3000 doseljenika (mahom protjeranih iz pojedinih mjesta u Split) bilo je pozvano da se prijave »vlastima«, a odazvalo ih se jedva 13! Gizdić, 1944-1945.,168.

13. ožujka

  • Kod mjesta Sitno Gornje partizani su napali i razbili ustašku skupinu. Za odmazdu ustaše su uhapsili osam mještana i odveli ih u Split. Izvještaj 7. oružničke pukovnije, Kronologija

14. ožujka

  • Na ledini kraj sela M. Obljaj 14. ožujka postrojena su tri bataljona 4. splitske brigade radi polaganja zakletve. Poslije zakletve slijedili su svečanost, veselje i naše neizbježno kozaračko kolo. Za taj svečani dan intendanti su, pored uobičajenog rijetkog kiselog kupusa bez masti i soli, priredili za svakog borca i nekoliko zalogaja ječmenog kruha. Mali komadić, svega nekoliko dekagrama, ali se više nije imalo otkuda. Šalov, 110.
  • U rajonu Dugopolje, na cesti Split – Sinj, borci Prvog bataljona Mosorskog partizanskog odreda postavili su minu na koju je naišao neprijateljski kamion. Od eksplozije mine kamion je uništen, a ranjeno je deset domobrana. Kronologija

15. ožujka

  • Kod Dubrave ustaške jedinice iz pravca Srinjina i Gata napale su dijelove MPO. Neprijatelj je odbijen uz gubitke od dva poginula i jednog ranjenog vojnika. Gizdić, 1944-1945., Kronologija

17. ožujka

  • Na brdu Sv. Juraj, kod Podstrane, Nijemci su strijeljali Antu, Miljenka i Ivana Kaštelančića, Antu Slavodića, Jerka Listaća i Stanka Jovanovića, svi iz Podstrane. Izvještaj 7. oružničke pukovnije, Kronologija
  • Okružni NOO Splita danas je u Prgometu razmatrao situaciju na trogirskom terenu, gdje je okupator u toku posljednje ofenzive izvršio masovna hapšenja i protjerivanja ljudi iz ovoga kraja. Nijemci su protjerali iz Marine oko 400 osoba, iz Vinišća oko 1500, iz Sevida 429, iz Dvornica 230 itd., ili ukupno više od 3000 osoba. Oko 400 ljudi Nijemci su otjerali u Trogir, gdje oko 200 muškaraca iskorištavaju za radove, te im daju nešto bolju hranu, a ostali gladuju. Iz Sevida je protjerano cjelokupno stanovništvo, a u Vinišću od oko 1800 stanovnika ostalo ih je samo 65. Gizdić, 1944/1945., 179.

19. ožujka

  • Avioni su bombardirali Meje, Sustjepan, porušen je svjetionik na ulazu u luku. Navodno nema ljudskih žrtava. Kisić
  • U rajonu Dubrava – Gornje Sitno, dijelovi Mosorskog partizanskog odreda vodili su višesatnu borbu protiv 200 njemačkih vojnika. Tom prilikom su njemački vojnici u Gornju Sitnom zapalili i preostale kuće, koje su dotad bile pošteđene. Ubili su 17 mještana. Gizdić, 1944/1945., 198., 199.
  • Poslije dužih i temeljitih priprema, uvečer 18. ožujka iz Komiže je isplovio poseban sastav u pratnji šest motornih topovnjača. Na tri desantno-jurišna i tri desantno-artiljerijska čamca ukrcano je 43 oficira i 450 vojnika i potreban broj topova. Nakon iskrcavanja jedinica i materijala u uvali Tatinja na južnoj obali Šolte, do zore je pripremljen napad na njemačko uporište u Grohotama. U 6 sati 19. ožujka otvorena je jaka vatra na kuće u kojima su bili Nijemci, koji su potom pozvani na predaju. Nijemci na to nisu reagirali, ali kada je Grohote napalo 36 bombardera za obrušavanje, oni su se predali. Saveznici su imali dvojicu mrtvih i 15 ranjenih, a ubili su četiri i zarobili 103 njemačka vojnika. Tako je ovom savezničkom operacijom u stvari oslobođena Šolta. Međutim, Saveznici se nisu htjeli zadržati na otoku, nego su se uvečer 19. ožujka sa zarobljenicima povukli u Komižu. Pribilović, 183.
  • Selo Ramljane, poslije kraće borbe s ustašama, zauzeo je Svilajsko-mosećki odred. Neprijatelj je imao tri poginula i šest ranjenih, a Odred dva poginula i tri ranjena borca. Kronologija

21. ožujka

  • Na putu kod Pod Glavice, blizu Muća, minerski vod Svilajsko-mosećkog partizanskog odreda postavio je mine na koje su naišla tri neprijateljska kamiona koja su uništena. Poginula su trojica, a ranjena dvojica vojnika. Kronologija

22. ožujka

  • Biskup Bonefačić bio je kod ovdašnjeg Feldkomandanta posredovati da se odstrane topovi i protuavionske baterije, koji su se zadnjih dana postavili na raznim mjestima. Tako je jedna baterija smještena u zgradu suda, te se suci i ostali činovnici ustručavaju doći u ured. Postoje dvije verzije događaja: po prvoj je biskupu Feldkomandant kazao da je to morao poduzeti za zaštitu svojih vojnika; a druga je verzija da je Feldkomandant biskupa zapitao da mu kaže gdje su ti topovi koji mu smetaju, ali takvim tonom da je biskup smatrao najboljim da se što prije ukloni. Kisić
  • Kod Klis - Grla saveznički avioni napali su četiri ustaška kamiona i dva uništili. Ranjeni su jedan domobran i jedan ustaša. Izvještaj Oružničke postaje Klis, Kronologija

23. ožujka

  • Jedna njemačka patrola od 28 vojnika drskim ispadom došla je preko Mosora u Dolac, pošavši iz Gata. Naša patrola ih je na vrijeme primijetila te u sukobu koji je uslijedio nanijela neprijatelju štetu od četiri mrtva i tri zarobljena. Među ubijenima nalaze se dva podoficira. S naše strane nije bilo gubitaka. Kao represaliju na to neprijatelj je pokušao ofenzivu manjih razmjera iz dva smjera s oko 500 vojnika.

Nakon borbe koja je trajala cijeli dan, neprijatelj je bio prisiljen na povlačenje, pri čemu je zapalio nekoliko kuća u Gornjem Polju. Osim toga, neprijatelj je vršio pljačkanje i poveo nekoliko civila sa sobom.

Još nam nisu poznati neprijateljski gubici u ovim borbama dok smo mi imali jednog mrtvog i jednog ranjenog druga.

Upućujemo Vam tri zarobljenika koji su zarobljeni 21. ožujka. Njihova imena su: Pölz Karlo, Franc Milišić i Salko Ćasović. Izvještaj štaba Mosorskog partizanskog odreda, 10./258.

24. ožujka

  • Sasvim nisko leteći pored splitskog lukobrana i pred nosom triju njemačkih baterija, jučer ujutro je pet aviona napalo gradsku luku, te su malim bombicama potopili jednu naoružanu njemačku lađu. Danas opet doletješe četiri amerikanske leteće tvrđave, koje saspu predjel Bačvice teškim bombama. Srećom, nisu izravno pogodili kuće već puste vrtove, te osim jedne ranjene žene nije bilo građanskih žrtava. Ovo je 81. bombardiranje Splita, ne brojeći mnogobrojne artiljerijske napade pojačanih njemačkih baterija na prolazeće skupine savezničkih aviona. Bego

25. ožujka

  • Oko 1000 njemačkih vojnika iz šest pravaca napadalo je prema planini Mosor, gdje su se nalazile snage MPO-a. Odred je imao dva poginula i dva ranjena borca. Kronologija
Ante Vesanović i zbor prigodom snimanja pjesme Marjane, Marjane na Visu

Marjane, Marjane. Ante Vesanović i zbor prigodom snimanja pjesme Marjane, Marjane na Visu

26. ožujka

  • U ožujku 1944. na Visu je snimljena prva partizanska gramofonska ploča. Ratni dopisnik BBC-a Denis Johnston, među ostalim dokumentarnim materijalom o borbi jugoslavenskih partizana, snimao je i partizanske pjesme, pa i pjesmu Marjane, Marjane koju je pjevao zbor kazališne grupe Oblasnog NOO-a za Dalmaciju kojim je rukovodio drug Ante Vesanović. Ta je snimka emitirana 26. ožujka 1944. na londonskom radiju, pa ju je mogao čuti cijeli svijet. Preko te reportaže, protkane partizanskim pjesmama, svijet je saznao pravu istinu o Titovim partizanima. Pod pritiskom bivše izbjegličke vlade, daljnje emitiranje je obustavljeno i ona je zabunkerirana u londonskom arhivu BBC-a, sve dok je nije pronašao novinar Radio Sarajeva Majo Topolovac. (iz neobjavljenog pisma Ante Vesanovića iz Splita) Ante Nazor, Mogućnosti, 1981., 966.
  • Dana 26. ožujka 1944. pripadnici njemačke SS divizije Prinz Eugen izvršili su najsvirepiji zločin u povijesti ovoga kraja. Toga dana spaljuju do temelja 209 kuća, pljačkaju sve do čega su došli, odvode stoku i na najokrutniji način ubijaju, kolju i spaljuju 276 nedužnih stanovnika, uglavnom žena, djece i staraca. Bio je to užasan masakr, životinjsko kasapljenje ljudskih tijela. Plakao je tada ponosni Mosor, cviljela je i jecala dolačka kotlina, priroda nije vjerovala što to čovjek čovjeku radi. Neprijatelj se nije obazirao na plač novorođenčeta, na vapaje uplakane bake, na iznemogli pogled staraca, rušio je sve, palio je sve i ubijao svakog.
Crni dani

Marin Studin: Crni dani

U Docu su gorjeli u živoj vatri mladi i stari, majka sa sinom, baka s unukom, a neprijatelj je spaljivao ljude i stoku zajedno. Zaklano je i zapaljeno i 103 djece predškolske i školske dobi i devet žena pred porodom. Ljudska krv se razlijevala na sve strane, a tamo gdje je najviše prolivena u vatrenom plamenu te dotad nezapamćene noći, osvjetljavala je Dolac, vrhove Mosora i nebo iznad njega. Umjesto hladne proljetne kiše tada je potocima tekla topla ljudska krv; izgoren, pucao je bijeli mosorski kamen. Očevi, majke i djeca su gorjeli modrim plamenom, iznakaženi nožem ležali su na svom pragu.

Izginuo je cvijet dolačke mladosti i jedna cijela generacija. Zločin izvršen nad stanovništvom ovog mjesta izraz je ponašanja njemačkih fašističkih okupatora prema našim narodima uopće.

Pokazali su pravo lice i kao proganjane i preplašene zvijeri nasrnuli na nemoćnu starčad, nevinu mladost i tako iskalili svoj bijes nad narodom Zamosorja za neuspjehe na bojnom polju. Ovim činom manifestiran je najniži stupanj ljudske degradacije njegovih izvršilaca kod kojih je iščezlo sve ljudsko, a ostalo ono zvjersko, životinjsko u njima. Perić, 103.

28. ožujka

  • I danas, kao prošlih dana, kruha se može naći samo u nekoliko dućana. Kod njemačkih vojnika može se kupiti njihov kruh »komis« uz cijenu od 300 do 350 kuna po kg. U dućanima nikakva kukuruza, pšenice, graha, ulja – naprosto su sve one životne namirnice, kojima je maksimalna cijena određena odredbom Velike župe, potpuno iščezle! Zna se sigurno da uza sav onaj napad Novog doba na tvrtku Bonačić, te veletrgovce nije spopala ni najmanja neugodnost od vlasti! Ali ulje se više ne može naći ni kod seljaka, već jedino po cijeni od 3000 kuna po litri. Jedan mi je trgovac kazao da je šećeru cijena ostala, jer šećera imaju na prodaju samo – ustaše! Kisić
  • Prije tri dana došlo je kamionom oko 30 Nijemaca u Gata i odatle su se uputili u Putišić. Na putu ih je sačekala i napala četa Mosorskog odreda i u tom napadu ubila petoricu i zarobila trojicu Nijemaca. Ostali su uspjeli pobjeći. Gizdić, 1944/45., 198., 199.

29. ožujka

  • Nijemci su pretvorili na svom jučerašnjem pohodu sva sela ispod Kamešnice u pustoš i zgarišta i izvršili svoje dotad najveće zločine u Dalmaciji. Priča se da su sve one koji nisu uspjeli pobjeći pohvatali i zatvorili u kuće, pobili bombama i šmajserima, a zatim polili benzinom i zapalili. Na taj način su umorili više od 1000 ljudi. Kako su mu naše jedinice uspjele umaći, neprijatelj je iskalio svoj bijes na golorukom narodu. Nijemci nisu ni pokušali penjati se na Kamešnicu.

Prema izjavi komandanta 7. SS-divizije Prinz Eugen, Augusta Schmidthubera, na saslušanju u Beogradu 1946. godine pred Državnom komisijom za utvrđivanje ratnih zločina, sudjelovale su u ofenzivi i vršenju ovog zločina ispod Kamešnice i oko Mosora 26-28. ožujka 1944. jedinice 14. puka 7. SS-divizije, 1. bataljun 369. legionarske i 1. bataljun 118. lovačke divizije. Gizdić, 1944/1945., 211.

  • Otočna evakuacija je okončana. S otočnog područja korpusa ukupno je evakuirano 3929 ljudi sposobnih za borbu. Od toga je 837 zadržano i angažirano kao radna snaga. Izvještaj Komande 5. SS-brdskog korpusa od 30. ožujka, 10./435.

30. ožujka

  • O zločinima u Rudi, prema zaplijenjenim ustaškim dokumentima, Stjepan Tadić i Jure Matijašević, obojica iz Rude, rekli su na ustaškom saslušanju u Sinju ovo:

»U selo Rudu došle su njemačke trupe 28. ožujka oko 11 sati. Čim su Nijemci došli, odmah su opkolili selo, zatim sakupili ljudstvo i svih na mjestu postrijeljali…

Ljude u dobi od 16 do 60 godina koje nisu u grupama postrijeljali, pohvatali su i odveli sa sobom.

Strijeljanih i spaljenih ljudi, žena i djece ima najmanje 400. U selu Rudi ubijeno ih je 250-300, a skoro cijelo selo je spaljeno.

Nijemci ne samo da su poubijali ljude, spalili kuće, nego su izvršili strašnu pljačku, pa su s mrtvih skidali prstenje i sve zlato što su na njima našli, kao i satove, novac i sve ostalo. Od stoke i blaga ostalo je jedino ono što se zateklo u polju«.

Ovaj put su neprijateljske bande primijenile jednu novost, zajedno s ljudima trpali su u kuće i stoku i sve zajedno palile. Neki očevici ovih zločina, koji su uspjeli pobjeći, naprosto su izbezumljeni. Gotovo da ne vjeruju u ono što su vidjeli svojim očima.

U Gljevu su nas naši ljudi podrobnije informirali o strahovitim zločinima koje su švapski psi, uz pomoć četničkih i ustaških bandi, prekjučer izvršili u selima ispod Kamešnice. Pričaju nam da su u Otoku zaklali i pobili 220 žena, staraca i djece, u Rudi 271, u Podima 107, u Voštanima oko 400, u Krivodolu 96 itd. Naša su usta zanijemila pred tim brojkama. Ako je i od Nijemaca, previše je. Koliko zasad procjenjuju očevici, broj ubijenih kreće se oko 1000. Mada su u Dalmaciji za sve tri godine rata talijansko-njemački okupatori i njihovi pomagači ustaše i četnici izvršili bezbroj zločina i masakra nevinog stanovništva, ovaj pokolj ispod Kamešnice najmasovniji je i najsvirepiji. Gizdić, 1944/1945., 210.-213.

Klanje

Petar Jakelić: Klanje

  • Snijeg i led onemogućio je znatnije pokrete. Splitska 4. brigada je proživljavala najteže dane svoga postojanja. Spala je na ispod 450 boraca. U desetinama je bilo četiri do pet boraca. Popuna iz Dalmacije u toku zimskih mjeseci bila je nemoguća. Zbog toga je Brigada u toku cijelog mjeseca ožujka vršila samo dublja izviđanja i rušenja komunikacija na cesti Bosansko Grahovo - Knin. Na području između Cigelja i Zasioka svi potporni zidovi, propusti i mostovi bili su temeljito razrušeni, a na cestama postavljene nagazne mine. Šalov, 109.

31. ožujka

  • Okružni NOO Splita izdao je letak u kome poziva građane Splita da se ne odazivaju i da bojkotiraju mobilizaciju koju provode Nijemci i ustaše za razne poslove. Splićani su poziv Narodnooslobodilačkog odbora prihvatili. O tome Okružni komitet KPH Split, u svom izvještaju, pored ostalog, kaže: »… Od 200 bivših željezničkih radnika koje su pozvali, odazvalo im se svega šestero. Mobilizacija zidara i rezervnih oficira također nije uspjela«.

U izvještaju OK Splita Oblasnom komitetu od 31. ožujka 1944. stoji: »Danas se u našem okruženju zapažaju jaka nastojanja Nijemaca i ustaša da mobiliziraju muškarce od 18 do 60 godina, odvlačeći ih u svoje vojne jedinice ili na prisilne radove oko utvrđivanja obale … Na ulicama Splita legitimiraju sve odreda i one koji nisu rodom iz Splita odvode na policiju. Da bi osujetio neprijatelja i njegovu prisilnu mobilizaciju, OK je pismom upozorio sve partijske organizacije, a Okružni NOO izdao je u tom pravcu letak, koji su neki kotari umnožili (Split u 1000 primjeraka)«. Gizdić, 1944/1945., 215., 216.

  • Ustaška nadzorna služba iz Splita šalje UNS-u u Zagrebu izvještaj agenta broj 581.

»Ravnateljstvo državne promidžbe poslalo je svim školama u Splitu promidžbeni materijal i razdijelilo ga među učenicima.

Učenice V. razreda Ženske realne gimnazije, kad su primile promidžbeni materijal, uzele su sliku Poglavnika, pribile na tablu, a zatim je ispljuvale te razderale. Njihova imena ostale učenice nisu htjele kazati u znak solidarnosti.

Te učenice trebalo bi najstrože kazniti, jer ako ih se ne kazni za taj slučaj, one će sigurno drugi put učiniti nešto više, a neprijateljska promidžba će taj slučaj iskoristiti kao hrvatsku slabost«. Ustaška nadzorna služba, HR DAST broj 195, ovitak broj 121.

OMLADINA PROTIV ANTISEMITIZMA

U kazališnoj zgradi njemačka Feldkomandantura u Splitu u svrhu fašističke propagande željela je prikazati njemački antisemitski film Židov Züss za učenike osnovnih i srednjih škola. Međutim, za vrijeme projekcije filma đaci su u znak protesta negodovali, zviždali, dovikivali i napuštali gledalište. U takvoj atmosferi projekcija filma je prekinuta.

Ivo Marjanović: Spomen-knjiga HNK Split 1893 – 1993, 1993.

SOCIJALNA AKTIVNOST GNO-a

Socijalni odjel Gradskog NO odbora u Splitu je prikupio 4,499.223 kune i podijelio ih između 1482 siromašne obitelji partizanskih boraca i žrtava fašističkog terora, koje su brojale 3785 članova. Među 132 obitelji je podijeljeno 370 kg raznih namirnica.

Gradski NO odbor Split – Zdravstveni odjel, organizirao je preko rajonskih ambulanti u gradu besplatnu liječničku pomoć 176-orici članova partizanskih obitelji i žrtava fašističkog terora. Kronologija

PET BOMBARDIRANJA

Tijekom mjeseca ožujka saveznička avijacija je pet puta bombardirala Split, a okolicu deset puta. Lakše i teže je oštećeno 146 kuća i lakše ranjeno sedam osoba. Izvještaj Nadzorništva za zaštitu Kotara Split, Kronologija

POVRATAK INTERNIRANIH SPLIĆANA IZ ITALIJE

Postepeno su se vratili skoro svi Splićani koji su bili odvedeni u Italiju, osim onih koji su tamo pomrli, a desetak ih je ostalo u Italiji, među kojima don Vinko Brajević i dr. Janko Baričević. Zadnjih dana vratio se i ing. Dane Matošić, koji je s prvom grupom 13. studenoga 1941. odveden u Lipare. Tamo je bio predsjednik Kuhinjskog odbora, naime Odbora prehrane, odakle je sa svim ostalim članovima odveden u Rim pod optužbom da su spremali neku pobunu u ljevičarskom duhu te zbog toga biva osuđen. Kisić

2550 RODOLJUBA U AKTIVNOSTIMA GNO-a

U ožujku 1944. Gradski NOO je brojio sedam članova koji su bili zaduženi za rad u pojedinim odsjecima. Akcioni odbori obuhvaćali su devet strukovnih odbora s ukupno 27 pododbora. U njihovom radu sudjelovalo je oko 2550 rodoljuba. Kisić-Kolarević, Zbornik br. 5, 971.

RIJETKO KOJI GRAĐANIN SPLITA
NIJE BIO UZ NOP

Dana 12. ožujka 1944. godine održan je sastanak u Rupotinama kojem su prisustvovala tri člana okružnih rukovodstava srednje Dalmacije (Drago Gizdić, Hugo Gazin, te Hanja Radić) i dva člana gradskih rukovodstava Splita (Dinko Bilač i Frane Šegvić). Taj sastanak je održan sa svrhom da se analizira stanje organizacija NOP-a u okupiranom Splitu i dogovori za reorganizaciju mreže ilegalnih organizacija.

Do sastanka u Rupotinama ilegalne organizacije NOP-a bile su postavljene na staleškim principima (radnici, težaci, trgovci, trgovački pomoćnici, obrtnici itd.), te smo imali devet strukovnih akcionih odbora s 27 pododbora. Tada smo se dogovorili, s precizno utvrđenim rokovima, da izvršimo reorganizaciju sa staleškog na teritorijalni princip, i to svih ilegalnih organizacija NOP-a. Nakon reorganizacije imali smo, osim gradskih rukovodstava, pet rajona u svim organizacijama NOP-a, a rajonski narodnooslobodilački odbori rukovodili su sa 16 pododbora organiziranih na staleškom principu.

Na sastanku je konstatirano: da je Gradski NOO povezan s devet strukovnih akcionih odbora i 27 pododbora, u čijem radu je bilo obuhvaćeno više od 2550 rodoljuba; da pored Mjesnog komiteta Partije postoje tri rajonska komiteta (Varoš, Grad i Lučac) i 14 partijskih jedinica sa 64 člana Partije; da skojevska organizacija broji 148 članova, a u USAOH-u je obuhvaćeno preko 930 omladinaca; da organizacija AFŽ, u svojim brojnim grupama, obuhvaća 3793 žene. Ukupno je u NOP-u obuhvaćeno preko 7000 Splićana.

U izvještaju koji su na sastanku podnijeli tajnik NOO Splita Dinko Bilač-lvan i Frane Šegvić, član tog odbora, istaknuto je da postoji odbor NO fonda od pet članova, da pri odboru NO fonda imaju tri pododbora, a njih da sačinjavaju blagajnici staleških odbora, i da 70% građana, odnosno nosilaca domaćinstava, daje pomoć NO fondu. Kad se s druge strane uzmu u obzir porodice, 1264 porodice, koje su primale mjesečnu pomoć od NO fonda, onda se vidi da su u Splitu rijetki bili građani u to vrijeme koji nisu pripadali NOP-u. Na sastanku je rečeno da je NO fond u Splitu u siječnju 1944. sakupio 3,115.950 kuna, a u veljači 4.308-044 kune, te gotovo isto toliko u različitoj robi, hrani i materijalu.

U gradu ima oko 30 liječnika i svi oni daju zdravstvenu pomoć građanima preko zdravstvenog odjela pri NOO-u. Sva polja partizanskih porodica na vrijeme su obrađena , oko 600 vriti (jedan vrit je 852 četvorna metra). Za tu obradu dano je više od 1000 dnevnica i 500 konjskih zaprega.

Dosad je izašlo 12 brojeva Glasa Splita po 1200 primjeraka.

Za sve vrijeme rata pojedini rukovodioci Splita izlazili su iz grada na oslobođeni teritorij i opet se vraćali u grad. Rjeđe je praksa bila da drugovi iz okružnih rukovodstava odlaze na neko vrijeme u Split. MK Splita za vrijeme njemačke okupacije najčešće se sastajao u stanu D. Bilač u Ulici kraj sv. Duje br. 4. Odatle se u slučaju potrebe lako moglo pobjeći preko krovova kuća.

Dogovoreno je da se bira novi predsjednik NOO grada, što je i realizirano izborom dr. Petra Vitezice za predsjednika NOO-a.

Dinko Bilač, Odluke mjesnog komiteta KPH… Zbornik br.5, 447.-448, Gizdić, Mogućnosti 1963.404 i Gizdić, 1944-1945., 167-170

KRVAVA NOĆ POD MOSOROM

Dok imam ruke
zar mogu dati
da živu braću u oganj vode
što može
što može na putu stati
čovjeku žednu slobode[2]

Dana 25. ožujka 1944. g., njemačke trupe SS divizije Prinz Eugen, sa znakom mrtvačke glave, predvođene ustašama, upale su preko Mosora od Dubrave i Sitnog u Donji Dolac. Istodobno, stigle su i jedinice Vražje divizije iz Blata. Blokirali su selo, postavivši na raskrsnicama i okolnim uzvisinama svoje straže. Na dan dolaska i sutradan postupali su ljubazno s narodom koji se našao u selu, većinom starci i djeca, jer se dobar dio seljana razbježao i sakrio po brdima čim je oćutio njihov dolazak. Oni su stali dijeliti cigarete starijima, a maloj djeci marmeladu i kruh, razglašujući po selu da oni ne misle na nikakvo zlo, sve u svrhu primamljivanja što većeg broja odbjeglog naroda i da tako ostvare svoju paklenu zamisao.

Za tobožnji ljudski postupak Nijemaca doznali su izbjeglice, i zavedeni time, a s druge strane nagnani od oštre studeni i gladi, dobar dio njih vratio se sutradan 26. ožujka predvečer svojim ognjištima.

Nijemci su tada povukli svoje straže i rasporedili se po komšilucima Dešiševići, Braovići, Šimunići, Markići, Mandići, i u Gornjim i Donjim Gorjanima prema smišljenom planu. Nakon toga obilazile su patrole po kućama i pozvale svijet da se okupi u kojoj većoj kući ili pojati, a u nekim komšilucima na otvorenom mjestu. Negdje su govorili da će se Nijemci radi studeni razmjestiti po kućama; negdje da traže partizane, a govorili su svugdje da će biti priopćena neka naredba komandanta i da će oni prije svog odlaska potvrditi svakome legitimaciju i obiteljski list, da ih tako zaštite od kakva progona. Kad su narod, što varkom, što silom, strpali skupa, pokupili su sve što su kod koga našli vrjednijega, a napose zlato, rezajući prste i uši pri skidanju zlatnog nakita. Bilo je oko 8 sati u noći kad je dan plavi signal iz puške. Na to su zapucali šarci, strojnice i čule se eksplozije ručnih bomba. U toj paklenoj pucnjavi razabirali su se glasovi, jauk i plač djece, žena i staraca.

Razjareni banditi baciše slamu i drva među svoje žrtve, žive i mrtve zapališe. Opljačkali su čitavo selo pa ga konačno i zapalili. Što od noža, vatre, ubojitog oružja, nastradalo je životom 276 osoba, a popaljeno je 209 kuća i pojata.

Spasilo se samo 12 ranjenika. O samu događaju pronađeno je tajno doglasno izvješće od 4. travnja 1944. g., broj 380, ustaškog Župskog zapovjedništva oružništva, koje glasi:

Staja dr. Šimunića u kojoj su 26. ožujka SS trupe i 369. puk Vražje divizije poklali i zapalili 79 osoba

Masovni zločin SS-ovaca. Staja dr. Šimunića u kojoj su 26. ožujka SS trupe i 369. puk Vražje divizije poklali i zapalili 79 osoba

»26. ožujka od sela Putišića u selo Dolac Donji došao je odred pripadnika Vražje divizije, s taocima Pavić-Stričević Tomom i Žuljević-Mikas Pavlom, oba iz sela Srijana, a u isto vrijeme naišao je i drugi SS odred sa planine Mosor. Pripadnici Vražje divizije produžili su prema selu Kotlenici, u 19 sati najednoć vojska SS postrojbe otvorila je žestoku vatru iz pušaka, strojnica i bombama, pa su zatim pristupili paljenju sela Doca Donjega, od zaselka Mandići do zaselka Gornji Gorani. U ovim zaselcima zapaljeno je ukupno 133 stambenih kuća sa svim nusprostorijama, poubijano je i zapaljeno ukupno 298 osoba obojeg spola, među kojima i nemoćnih staraca i djece, dapače tek novorođene…«

Bilo je neopisivo tužno i strašno. U selu pokolj. Tu zaklano dijete, ondje starac, tamo leži nepomično u krvi noseća žena … Od mnogih porodica samo pougljenjeni kosturi. Snijeg nije bio bijel već crven…

Selo je gorjelo. Ljudi su umirali gluho i bezimeno kao janjci. Sestrična Marije Simunić u izbezumljenom strahu jurnula je na prozor. Djevojčicu je uhvatio metak. Dopola je gorjelo u sobi slabašno tijelo, drugi dio visio je nad prozorom. I Mariju Šilović pokosio je zlikovački rafal, a imala se poroditi za nekoliko dana. Božica Tijardović je u izjavi napisala o tome zločinu, između ostaloga:

»Skupili su naš komšiluk u kuću Luke Matovca. Narod je nepomično stajao pred Švabama. Ne plašite se! Vi ste jedan divan kršćanski narod, govorio je jedan esesovac. A onda, kad su rakete ispaljene, tukli su nas iz strojnica i mitraljeza…«

Ljudi su gorjeli kao grumen uglja. Kao luč. Selo je postalo stradalište i stratište.

»Svukud zgarište kad uđoh u selo«, kaže Ambroz Radić. »Još izdaleka vidim ženu Margitu da leži pred kućom. Pored nje mali Ante. S druge strane nepomično leži kćer Joza. Imala je tad petnaest godina. Dok prolazim pored stare kuće koja je gorjela, zovne me devetogodišnja Marija: »Ćaća, svi su pobijeni, samo ja nisam«. »Ne boj se, sine!«, kriknuh kroz suze. To ču žena pa pita: »Jesi li ti to, Ambroze?« »Jesam«, velim. »Dođi brzo, ubili su me razbojnici!« Priđem, a ona sva u krvi. »Daj mi se napiti vina.« »Nema vina, Margita.« »Onda daj rakije.« Ja opet: »Nema ni rakije«. »Znači, izgorjela je i druga naša kuća«, jekne ona. »Onda mi daj vode«. Pođem da joj dohvatim vode sićom. Kad unutra gori troje djece … Djeca gore kao sviće – ruke i nožice. Zaboravih na ženu. Uzeh sić i počeh bacati vodu po kostima djece, po patrljicama, da ne sagore. Više od šezdeset sića sam izbacio vode dok utulih vatru. A za sve to vrijeme dopiralo je do mene: »Ambroze, Ambroze, daj mi vode«, vapila je ona. Kad joj donijeh vodu, ona je prinese do usta, ali je nije popila.«

»Izgorjela je i stoka«, veli Jure Markić, »a što nije sagorjelo, otjerali su sa sobom. Od zlikovačkog noža nitko nije bio pošteđen. Novorođenče, sin Ante Matovca od šest sati, zaklan je. Po školskom dnevniku može se vidjeti, pedesetak je učenika tada ubijeno. Dvadeset četiri domaćinstva su zauvijek ugašena. Dvadeset godina iz ovih pet komšiluka nije se ni jedna djevojka udala niti je tko otišao u vojsku. Više godina nije se čula ni riječ djeteta da zovne: »Bako!«.

Izvod iz izvještaja Kotarske komisije za ratne zločine Kotara Split, HR-DAST, Rade Bulajić, Poruka borca, Split, ožujak 1974.

Frano Šimunović: Očaj

Borac a bez ispaljenog metka

Božo Mihaljević. Borac a bez ispaljenog metka

JUNAK, A BEZ ISPALJENOG METKA

Punkt za prebacivanje ilegalaca i kurira iz Splita preko Stinica bio je najsigurniji tokom NOB-a i održao se radeći neprekidno. Na stotine ilegalaca, ranjenika, rukovodilaca, kurira i drugih, koji su žurili izaći iz okupiranog Splita da se što prije i što sigurnije uhvate pravog puta prema Mosoru ili Kozjaku, kao i oni koji su hitali suprotnim smjerom, prošli su kroz ovaj punkt. Jedan od najzaslužnijih za to bio je »seljak s mora« – kako se konspirativno zvao Božo Mihaljević tokom rata.

Božo Mihaljević rođen je 1913. g. u livanjskom selu Žabljaku. Nakon 1. svjetskog rata ostaje siroče i kao mladić potraži sreću u dalekom Splitu gdje je počeo služiti kod Vicka Tudora. Kasnije je uspio kupiti dvije krave, a gazda mu je unajmio pašnjak i još nekoliko svojih krava da se brine o njima, čuva ih i muze. Stinice su tada bile daleko od grada gdje je na miru, radom, zarađivao svoj kruh svagdašnji.

Onda je došao rat, Talijani, i sazrijevalo je saznanje da se ništa samo od sebe, ni po sebi, nije dogodilo niti će se dogoditi. Ilegalno rukovodstvo NOP-a grada odredilo je nekoliko mjesta preko kojih se, uz osiguranje, moglo izaći iz grada ili ući u njega. Jedan od njih bio je tu, na Stinicama, barkom se trebalo prebaciti do Vranjica, a odatle preko Zaljeva sv. Kaje ili desno, preko Mravinaca pa dalje.

Božo je vrlo brzo primijetio kako se, uglavnom pod zaštitom mraka ili pred svitanje, spuštaju grupice ljudi prema moru, skrivaju se i zatim preko veze odlaze. Jedne noći priđe tim ljudima, koje je već iz viđenja prepoznavao, i reče: »Ne plašite se mene, ne skrivajte se, mislim da znam tko ste i želim vam pomoći…«. Nakon nekoliko dana stigla mu je obavijest – Provjeren si, primamo te! Od tada je bio »seljak s mora«, poznat samo nekolicini splitskih ilegalaca i onom drugom koji je i dalje, svake noći, veslao s vranjičke strane dovde. On je bio »Lav« i ništa više o njemu Božo nije smio znati.

Tako je počelo … Prolazili su ovdje po dvojica ili trojica, ali i po petnaestak ljudi dnevno. On ih je sačekivao i vodio dalje do stijene koju su zvali podmornica, tu ih skrivao do dolaska veze iz Vranjica. Zatim se vraćao i brisao tragove, dizao pogaženu travu … Često mu je dolazio sa zadacima Oto Ševeljević, a još češće Nevenka Vuković. Nakon nekog vremena uključio se u rad partijske organizacije. Neki ljudi, koji su znali za punkt u Stinicama, dospjeli su u ruke talijanskih dželata, i njihovo priznanje stajalo bi glave i Bože Mihaljevića. To se nije dogodilo i on je nastavljao svoj rad sve do pada Italije.

Dolaze Nijemci … Po odluci rukovodstva NOP-a Božo ne odlazi u partizane, ostaje na punktu i u mnogo težim uvjetima nastavlja svoj opasan rad … Nijemci su neusporedivo češće i brižljivije kontrolirali ovaj teren, ali punkt ne samo da nije ugašen, već je radio i dalje nesmanjenim tempom. Talijani mu nikada nisu pretresali kuću, nisu stigli ili se nisu sjetili, a Nijemci skoro svaki dan. Upadnu, postave mitraljez pred vratima, a onda počnu preturati svaku stvar i ispitivati. Deru se na ženu, sumnjaju … i tako do oslobođenja Splita. Božo nije ispalio ni jedan metak, ali je, vječito s glavom u torbi, pridonio koliko i drugi ratnici našeg NOB-a.

Prema Radovanu Kovačeviću, Poruka borca, 26. listopada 1979.

NJEMAČKI IZVJEŠTAJ: PRIBLIŽAVANJE STANOVNIŠTVA PARTIZANSKIM I KOMUNISTIČKIM KRUGOVIMA

U gradovima, a naročito u Splitu, primjećuje se približavanje stanovništva partizanskim i komunističkim krugovima. Veliki udio u ovome ima nemoć vladinih organa u rješavanju privrednih teškoća.

Evakuacija muškaraca s otoka sposobnih za vojsku u dogledno vrijeme će dovesti preostalo otočno stanovništvo u velike privredne teškoće.

Dobrom odnosu stanovništva prema našim trupama umnogome je naškodilo samovoljno otimanje stoke i životnih namirnica od strane dijelova 1. brdske divizije.

Ponovo se potvrđuje nepouzdanost hrvatskih vojnih organizacija i stalno opadanje borbenog morala domobranskog oficirskog kadra. Ustaške jedinice nisu baš toliko propale. One svoju nemoć nadoknađuju vanjskom aktivnošću, koja se doduše često ispoljava u vidu otimačina.

Izvod iz izvještaja štaba 264. njemačke pješadijske divizije od 11. ožujka, 10./401.

GENERALI WERMACHTA U SPLITU

Polazeći od situacije koja je nastala u srednjoj Dalmaciji neposredno nakon zauzimanja srednjodalmatinskih otoka, Nijemci su smatrali da će, ako ne uništiti, a ono onemogućiti da na tom prostoru djeluju jedinice NOV-a. Zato su s velikom energijom počeli organizirati protudesantnu obranu obale i zaposjednutih otoka. U vezi s tim, u Split su 26. ožujka 1944. došli general obalne artiljerije kopnene vojske Göttke, komandant artiljerije 2. oklopne armije general-potpukovnik Böttcher i komandant puka obalne artiljerije kopnene vojske pukovnik Hellmers. U Split je 28. ožujka došao i komandant 2. oklopne armije general Lothar Rendulic. On je s prisutnim komandantima vodio razgovor o organizaciji obrane obale i razmještaju obalne artiljerije. Posebno je naredio da se zaposjednuti otoci moraju braniti do posljednjeg metka, a povlačenje s njih može se izvršiti samo po naređenju 2. oklopne armije.

Pribilović, 153.

SPLITSKI AFŽ

Reorganizacija AFŽ-a i opća situacija doveli su do brzog oporavka organizacije, koja se početkom 1944. naglo omasovljuje. Izvještaj iz tog vremena upozorava da je u Splitu ogroman broj žena antifašistkinja. Novom reorganizacijom do grupa ukazano je na potrebu kontakta sa svakom kućom, sa svakom ženom. Iz sačuvanih dokumenata jasno se vidi da je »… 15 dana partizanske slobode ostavilo duboki korijen kod svih slojeva, naročito kod žena«, te se naglašava: »Nitko nikada neće moći taj korijen iščupati«. Splitska organizacija AFŽ-a brzo se snašla te se, poučena ranijim greškama, brzo i oporavila. Naročito je zapažena akcija bacanja letaka povodom 8. ožujka 1944. U vezi s tom proslavom provedeno je tronedjeljno takmičenje među rajonima s ciljem da se što više žena organizira (483 novoorganiziranih žena), da spoznaju što je AVNOJ, Nacionalni komitet i Federativna Jugoslavija (1644 žene upoznate su s tim temama), da ih što više nauči čitati i pisati (24 žene su opismenjene).

Sentić, Zbornik br. 5, 415.

Iz Ratne Kronologije–OŽUJAK 1944.: BRITANCI POVLAČE VOJNE MISIJE IZ ČETNIČKIH ŠTABOVA I PREKIDAJU ODNOSE S DRAŽOM MIHAILOVIĆEM (1. OŽUJKA) – VIJEĆNICI AVNOJ-a IZ HRVATSKE FORMIRALI INICIJATIVNI ODBOR ZA STVARANJE ZAVNOH-a - NA KRBAVSKO POLJE PADOBRANIMA SPUŠTENA SAVEZNIČKA MISIJA POD VODSTVOM KAP. WILLIAMA JONESA, SMJEŠTENA U GLAVNI ŠTAB NOV-a I PO-a HRVATSKE (22.-23. OŽUJKA)

TRAVANJ

Letak Okružnog NOO-a o stravičnom pokolju naroda pod Kamešnicom –
Gnjev Splićana prema okupatoru i njegovoj NDH zbog jezivih zločina –
Leteće tvrđave bombardirale Split i Solin, 25 poginulih, pogođen vodovod – Antifašističke parole u gradu povodom druge obljetnice formiranja NOO-a Splita – Atentat na ustaškog agenta Koštu – Još 125 Splićana otišlo u partizane –
200 uhapšenih – Split 10. travnja za godišnjicu NDH pruža sliku izumrlog grada –
Te deum biskupa Bonefačića: »Trebamo se ponositi svojom državom uspostavljenom radom nesebičnog Poglavnika« – Igrači Hajduka otišli u partizane

1. travnja

  • Kod Muća su borci Svilajsko-mosećkog odreda postavili mine na koje su naišla i potom eksplodirala dva neprijateljska kamiona s 10 vojnika. Kronologija

2. travnja

  • Poziv – pozivaju se svi vlasnici teretnih samovoza preko 2000 kg nosivosti, registriranih i neregistriranih, da dođu na dogovor 4. travnja … Tko se ne odazove pozivu, bit će mu oduzeti samovozi sa svim dijelovima, te će im se istog dana oduzeti i karte za sve živežne namirnice i ostale predmete za njih i cijelu obitelj na neodređeno vrijeme. Novo doba

3. travnja

  • Sinoć je ustaška policija izvršila hapšenja, i to omladinaca. Ukupno je uhapšeno 59 osoba, a danas tokom jutra nastavljena su još neka hapšenja.

Koliko smo mogli doznati, ova su hapšenja izvršena u vezi s proslavom koju ustaše spremaju 10. travnja prigodom godišnjice osnutka NDH. Uhapšeni su uglavnom četnici, odnosno jugonacionalisti i sokolaši, a izgleda da će odmah poslije proslave biti svi pušteni. Izvod iz izvještaja Rajonskog obavještajnog centra u Splitu od 8. travnja 1944., 11./38.

4. travnja

  • Prije nekoliko dana jedna četa mornara i domobrana legionara trebala je otići na Brač po nalogu Nijemaca, međutim, u posljednjem trenutku, kad su se trebali ukrcati u brodove, stigao je nalog s njemačke strane da ne putuju. Njemački oficiri ovaj događaj komentiraju na način da Nijemci nemaju povjerenja više ni u jednog Hrvata, jer su navodno svi partizani i da ovi vojnici, koji su trebali biti odvedeni na Brač kao pomoć Nijemcima, sigurno ne pružaju garanciju da će štititi njemačke interese, a ne partizanske.
  • Svrha dolaska dr. E. Bulata u Split je uređenje odnosa između njemačkih i ustaških vlasti u pogledu četnika. Pouzdano se zna da su četnici uhapšeni u Splitu na nalog Bulata, a bez znanja Nijemaca, te da je Feldkomandatura tražila od hrvatskih vlasti da se uhapšeni četnici odmah puste na slobodu. Izvod iz izvještaja Rajonskog obavještajnog centra u Splitu od 8. travnja 1944., 11./38.

5. travnja

  • Komandant njemačke 2. oklopne armije, general Lothar Rendulic, uputio je brzojav komandantu puka 264. divizije u Splitu, potpukovniku Mülleru, da naredi ustaškim vlastima i ministru NDH Edi Bulatu da odmah iz splitskog zatvora puste četničke rukovodioce koje su oni koncem ožujka uhapsili. Naređenje je istog dana izvršeno. Njih su ustaške vlasti uhapsile kao krivce za nedavno izvršen pokolj u selima Otoku i Rudi, iako je to bilo djelo samih Nijemaca. Četnički arhiv, Kronologija
  • U Rudi je izdan letak s potpisom Okružnog NOO-a Splita. Svrha je letka da narod srednje Dalmacije što konkretnije upoznamo sa strašnim zločinima koje su Nijemci, uz pomoć ustaša i četnika, prošlih dana izvršili nad narodom u selima ispod Kamešnice i u Docu pod Mosorom. U letku se, među ostalim, kaže:

»Mosor i Kamešnica bili su obasjani vatrom popaljenih sela. Vjetar je raznosio vatru, donosio miris izgorjelih kuća i miris spaljenih ljudskih tjelesa! U svom bjesomučnom zvjerstvu nisu poštedjeli ni trudne majke, ni djecu koja su tek rođena! Ivi Radman iz Rude, koja je trebala uskoro roditi, ložili su vatru na trbuhu. Ivu Kamber živu su sjekli na komade skupa s nejakim djetetom njenog djevera«.

U letku je navedeno više ovakvih i sličnih primjera, a zatim se citira pasus iz poruke koju je drug Tito uputio onima koji se bore u neprijateljskim redovima: »Svi oni, ukoliko odmah ne prijeđu u redove Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije, i svojom borbom ne operu sa sebe sramotu izdaje, bit će stavljeni pred narodni sud i snosit će najteže posljedice za svoju izdaju«. Gizdić, 1944/1945., 225

6. travnja

  • U povodu dvogodišnjice svoga formiranja, Narodnooslobodilački odbor Splita se obratio građanima letkom u kojem se govori o značaju stvaranja NOO-a, pobjedama NOVJ i političkoj situaciji u svijetu.

Na zidovima mnogih kuća pripadnici NOP-a ispisali su antifašističke parole.

  • Oko 8 sati je student Rajčić, zajedno s još jednim skojevcem, izvršio atentat na ustaškog agenta Jerolima Koštu i ubio ga. Njega su ustaške vlasti kao povjerljiva agenta ubacile u Split nakon povlačenja jedinica NOV-a iz grada, krajem rujna 1943. godine. Kronologija
  • Jerolim Košta se još u vrijeme monarhofašističke Jugoslavije kao agent isticao u borbi protiv naprednih ljudi i komunista u Splitu. Budući da je poznavao dosta aktivista u gradu, ustaše su ga odmah po dolasku Nijemaca prebacili iz Zagreba u Split. Glas Splita, broj 10
  • Megafonom na Trgu Ante Pavelića (Narodni trg), koji redovito u 6.45 javlja novosti i onda odsvira nekoliko gramofonskih ploča, večeras je javljena promjena naziva Ulice XI. puka, kao i to da su SS trupe u Cetinskoj krajini poklale oko 500 žitelja. Kisić
  • Član OK KPH Splita H. Gazin, koji je odnedavno opet u Splitu, obavijestio me pismom da je od 6. prošlog do 6. ovog mjeseca iz Splita otišlo u NOV 125 novih boraca. Pomoć iz NO-fonda prima 1299 porodica, u ukupnom iznosu od 3,517.000 kuna, a novcem dobivenim od Oblasnog NOO-a u iznosu od 2,721.000 kuna kupljena je hrana koja će se podijeliti onima kojima je najnužnija.
  • U pismu koje nam upućuje MK KPH Splita govori se i o tome kako je 6. travnja uvečer jedna spikerica (skojevka) namagarčila ustaše. Preko zvučnika koji su ustaše instalirali na Narodnom trgu ona je, čitajući izvještaj o njemačkim zločinima u Sinjskoj krajini, pročitala ono što je bilo cenzurirano, a prešutjela ono što je trebalo pročitati. Uz to je samoinicijativno govorila u prilog NOB-u. Emisija je izazvala bijes neprijatelja, pa je nastao lov za spikericom, ali ona je pobjegla, i bit će, kako se kaže u pismu, upućena partizanima. Gizdić, 1944/1945., 236.-237.
Bombardirana tvornica cementa

Sv. Kajo. Bombardirana tvornica cementa

7. travnja

  • Bombardiranjem je tvornica cementa u Sv. Kaji teško oštećena (vjerojatno ispala iz pogona). Ukupno je bilo 16 poginulih i 14 ranjenih. Kisić, Izvještaj Kotarske oblasti u Splitu, Kronologija
  • Kod sela Križice, na cesti Klis – Dicmo, od mine koju je postavilo minersko odjeljenje MPO uništen je neprijateljski kamion sa šestoricom vojnika. Kronologija

8. travnja

  • Jutros u 11 sati bio je sprovod ubijenom agentu Košti. Sprovodu su prisustvovali Bulat, Luetić, Nardelli, i još nekoliko viših činovnika-ustaša, odred ustaša, redara, činovništvo policije. Osim rodbine, od građanstva nije nitko prisustvovao, a činovnika (bez policijskih) bilo je oko 60.

Od atentata na Koštu upravitelj policije Lipnjak ne spava više u svom stanu na Sunčanici, već kod policijske činovnice M.C. Izvod iz izvještaja Mjesnog obavještajnog centra u Splitu od 9. travnja 1944., 11./39.

  • Priča se da je pohapšeno oko 200 mladeži, starijih, pa i žena ova zadnja dva dana. Ima ih i koji su jedva navršili 16 godina života, kao i onih koji imaju oko 70 godina.
  • Još traje napetost između hrvatskih vlasti i njemačke Feldkomandature, koja je protestirala da se izmijeni naziv Ulice SS divizije Prinz Eugen, i jedva pristala da se promijeni u Ulicu Wermachta. Kisić
  • Na cesti Dicmo – Dugopolje, udarna grupa Drugog bataljona MPO postavila je minu na koju je naišao njemački kamion. Od eksplozije mine poginuo je jedan a ranjena su dva njemačka vojnika. Kronologija
Njemački okupator i ustaški dužnosnici na Peristilu prije svečane mise
Njemački okupator i ustaški dužnosnici na Peristilu prije svečane mise

Proslava godišnjice NDH. Njemački okupator i ustaški dužnosnici na Peristilu prije svečane mise

9. travnja

  • Afiširan je prigodni proglas za treću godišnjicu NDH od općine, potpisan od gradonačelnika dr. Vukušića, u kome se poziva građanstvo da svečano to proslavi i okiti svoje domove zastavama. Kisić

10. travnja

  • O proslavi godišnjice proglašenja NDH u Splitu, Ravnateljstvo za javni red i sigurnost u Zagrebu u izvještaju, pored ostalog, piše: » … U 9.30 održan je u katedrali svečani Te Deum. Prisustvovali su ministar dr. Edo Bulat, te predstavnici državnih vlasti, hrvatske i njemačke vojske. Primijećeno je da je prisustvovalo vrlo malo službenika svih državnih ureda … Na ulicama se mogao vidjeti samo mali broj građana, a Poglavnikov trg (Narodni trg), gdje se uvijek sastaju veće grupe ljudi, bio je tog dana skoro pust, premda je vrijeme bilo lijepo i ugodno. Hrvatskoj vojsci nije nitko manifestirao niti aklamirao … Općenito uzevši, Split je na dan proslave godišnjice NDH pružao sliku izumrlog grada«. Arhiv NDH, Kronologija
  • Na položaju Dugopolje – selo Smajić, druga četa drugog bataljona MPO-a sukobila se s neprijateljskom patrolom. Poginula su dva, a ranjena su tri neprijateljska vojnika. Kronologija

11. travnja

  • Došla je iz Doca Donjeg u Kotlenice njemačka vojska i izvršila raciju u cijelom selu, te je za to vrijeme zapalila 15 kuća, ubila Smaju Antu iz Kotlenica (stariji čovjek), oduzela stanovništvu 20 komada sitne stoke i povela sa sobom. Prije dolaska vojske narod je, čuvši za događaje u Docu Donjem, većinom izbjegao iz sela. Kotarska oblast Split, tajni broj 424/44, HR DAST broj 29, kutija 4.
  • Priča se da su već gotovi pozivi za vojničku službu, samo treba ispuniti dotična imena. Njemačka vojnička vlast se protivi pozivima u vojsku, jer smatra da je svaki drugi mještanin pristaša partizana ili anglofil, te da je pogibeljno u ovim momentima takvima dati oružje u ruke. Kisić
  • S drugovima iz Štaba Mosorskog odreda danas smo se dogovorili da se odred ponovno vrati na Mosor, odakle se bio povukao ispred nedavne neprijateljske ofenzive. Čim se vrati na Mosor, odred mora odmah početi čišćenje pojedinih sela od neprijateljskih posada. Time će se, uz ostalo, našim organizacijama znatno olakšati rad s narodom. Gizdić, 1944-1945., 238
Bombardirana kuća u Tartaglinoj

Niko Armanda: Bombardirana kuća u Tartaglinoj

12. travnja

  • Avioni bombarderi »leteće tvrđave«, kao i srednji bombarderi, kažu da ih je bilo ukupno 57, bacili su stotinjak bomba na predjelu Sv. Kaje, Kaštela i Slatina. Tvornica cementa u Sv. Kaju skoro je srušena, pogođeno je neko skladište municije što je privremeno bilo tu smješteno. Dva su aviona tipa liberator bacila petnaestak bomba na predjele Vranjic, Kopilica, Solinska cesta (Žrtava fašizma, danas Domovinskog rata) i Kukuljićeva ulica (Tršćanska). Osim porušenih i oštećenih nekoliko zgrada ima šestoro mrtvih, 12 teško, a četiri lakše ranjena. Kisić
  • Prilikom bombardiranja električna centrala u Kaštel Sućurcu prestala je davati električnu energiju … Na par mjesta je prekinut vod visokog napona. I na vodovodnim postrojenjima u Kopilici nanesene su štete i to:
  • izravni pogodak na zgradu pumpne stanice za alauniranje,
  • izravan pogodak bombe na zidani kanal za dovod vode u donju zonu,
  • na Solinskoj cesti pogođena je glavna tlačna cijev od 500 mm.

Izvještaj Velike župe Cetina u Splitu od 17. travnja, 11./369.

  • Radi zaštite od savezničke avijacije Nijemci su u Splitu i okolici organizirali jaku protuavionsku obranu. Kod crkve sv. Mande postavili su četiri topa, u Kopilici tri, Šibera četiri, na Novom groblju četiri i na zgradi bivše srpske banke četiri protuavionska mitraljeza. U Solinu su imali dvije baterije od po 10 topova, na Čiovu pet topova, a na Malački (Kozjak) šest protuavionskih topova. Gizdić., 1944-1945., Kronologija
  • Raspravljajući o stanju u Splitu i Dalmaciji, danas smo u Rudi, sjedištu sinjskih kotarskih rukovodstava, u razgovoru sa Spasenijom Babović, Dušanom Brkićem i Jakovom Blaževićem dogovorili da se na oslobođenom teritoriju (Visu) što prije ponovno formira splitski nogometni klub Hajduk, kao momčad NOV-a u sklopu Osmog korpusa. Poznato je da je taj pionir našeg nogometa, vrlo ugledan i omiljen u širokim masama, i u Dalmaciji i izvan nje, prestao sa svojom sportskom djelatnošću još za vrijeme talijanske okupacije. Sva nastojanja talijanskih fašista da se Hajduk pod imenom Spalato vrati na igralište propala su, jer se članstvo Hajduka već tada masovno nalazilo na strani NOP-a. Zbog toga je Hajduk bio raspušten, a njegova imovina konfiscirana. I ustaše su po dolasku u Split nastojale oživjeti rad Hajduka, ali ni oni nisu uspjeli. Veliki dio igrača i funkcionara Hajduka već odavna se nalazi u redovima NOV-a i na različitim dužnostima na oslobođenom teritoriju. Među njima su braća Jozo i Frane Matošić, Anđelko Marušić, Živko Drašković, Luka Kaliterna, Bonaventura Parić, Marko Vušković, Duško Bizjak, Veljko Subašić, Vinko Jelaska, Dušan Bjelovanović i drugi, a Miro Dešković poginuo je u redovima partizana u jesen prošle godine. Gotovo svo članstvo, kao i igrači i funkcionari Hajduka koji se još nalaze u Splitu, potpomažu NOB. Zbog svega toga smatramo da će igrači i funkcionari prihvatiti naš poziv da iziđu iz Splita i da ćemo uskoro uspjeti iznova formirati Hajduk, koji će nositi svoju svijetlu rodoljubnu i sportsku tradiciju u redovima NOV-a i pridonijeti svojom igrom populariziranju naše borbe.

Da bi se što prije proveo postavljeni zadatak, uputio sam u ime Oblasnog NOO-a pismo dugogodišnjem Hajdukovu funkcionaru – tajniku dr. Šimi Poduji, koji se nalazi u intendanturi Osmoga korpusa. Njegov bi zadatak bio da zajedno sa Splitskom komandom područja i NOO-m Splita pozove sve bivše igrače i funkcionare Hajduka, koji se nalaze u Splitu, da se prikupe u Komandi područja, a potom ćemo ih uputiti na Vis. Igrače Hajduka, koji su u našim vojnim jedinicama, a dolaze u obzir za sastav momčadi, oslobodit ćemo vojne dužnosti i poslati na Vis. Od Šime Poduje zatraženo je da sastavi njihov popis. Gizdić, 1944./1945., 241., 242.

  • U sjedištu njemačke vrhovne komande u Bergdorfu održan je sastanak najistaknutijih predstavnika njemačke vojske pod rukovodstvom Hitlera. Posljednji put se razmatra pitanje osvajanja Visa. Nakon polemičkih tonova između komandanta njemačke mornarice, velikog admirala Dönitza, koji je bio za to da se Vis osvoji, i reichmaršala komandanta zrakoplovstva Göringa, koji je bio protiv, u čemu ga je podržao general Jodl, načelnik generalštaba njemačke vojske, dogovoreno je da se još ispitaju mogućnosti osvajanja Visa. Poslije toga Nijemci su odustali od planiranog osvajanja Visa. Anić, 1984., 66.

14. travnja

  • »Noću između 11. i 12. travnja evakuirano je 600 ljudi s otoka Šolte, većinom žena i djece. Prilikom evakuacije Nijemci su postupali vrlo brutalno, tukli su nevine ljude, zlostavljali i pljačkali, pa čak i silovali mlade žene, hotimično uništavali imovinu, prolijevali vino itd.«. Brzojav ustaškog ministra Ede Bulata iz Splita 14. travnja predsjedniku Vlade NDH, 11./364.
  • »Ekscelencijo!

Shodno saopćenju Komande 2. oklopne armije, vojna situacija u pojedinim dijelovima hrvatskog obalskog područja hitno zahtijeva sljedeće mjere:

1. U gradovima Zadru i Splitu moraju se prema muškom stanovništvu primijeniti sva ona načela koja su utvrđena za evakuaciju dalmatinskog otočja.

2. Pokazalo se da je iz vojničkih razloga potrebna potpuna evakuacija svega stanovništva otoka Šolte i Drvenika. Prema muškom stanovništvu na ovim otocima postupit će se shodno točki 1., dok će ostalo stanovništvo biti predano hrvatskim vlastima na kopnu radi daljnjeg transportiranja.

Umoljava se Vaša Ekselencija da ove mjere primi na znanje i da hrvatskim vlastima izda potrebna naređenja, kako bi se omogućio što brži i nesmetani tok evakuacije otoka Šolte i Drvenika«. Tajno pismo njemačkog opunomoćenog generala u Hrvatskoj od 14. travnja hrvatskom ministru, predsjedniku dr. N. Mandiću, 11./259.

15. travnja

  • Za proteklih mjesec dana Komanda splitskog vojnog područja je na svom terenu mobilizirala 190 boraca, od toga 15 radnika, 172 seljaka i tri namještenika. Kronologija
  • Do danas je ustanovljeno da je pri bombardiranju 12. ovog mjeseca ukupno poginulo 25 osoba, a dvadesetak je što teže, što lakše ranjeno. Ruševine se još iskopavaju. Kisić
  • Danas sam od dr. Šime Poduje dobio odgovor na pismo koje sam mu nedavno uputio radi oživljavanja rada splitskog nogometnog kluba Hajduk na oslobođenom teritoriju. Poduje mi piše da je s drugom Dušanom Guzinom odmah pristupio tom zadatku, te je jučer iz Splitske komande područja, preko Komande mjesta Kaštela, uputio pozive svim igračima i trenerima Hajduka koji se nalaze u Splitu (Janku Rodinu, Leu Lemešiću, Ljubi Benčiću, Branku Bakotiću, Ivi Radovnikoviću, Slavku Luštici, Mili Batiniću, Petru Brkljači, Ivi Alujeviću, Bartulu Čuliću, Frani Duplančiću, braći Zdenku i Žarku Zelićima i Karlu Čapeti). Pozivi će se uručiti preko NOO-a Splita, uz najstrožu konspiraciju, kako bi se zadatak što uspješnije izvršio. On je uvjeren da će sve ići u redu, da će cijeli plan, koji ga je oduševio, sigurno uspjeti. »Ne sumnjam«, kaže on, »da će ijedan igrač odbiti ovaj časni poziv, to više što se radi o populariziranju naše NOB u inozemstvu«.

Radi formiranja dobre momčadi, Poduje preporučuje da se iz jedinica NOV-a povuku ovi bivši igrači: Jozo i Frane Matošić iz XXVI. divizije, Miljenko Krstulović i Ljubo Kokeza iz XX. divizije, Žanetić (Bata), Anđelko Marušić i Frane Pilić iz jedinica Štaba Grupe srednjodalmatinskih odreda, Ozren Nedoklan iz partizanske straže u Ogorju i Živko Drašković, rukovodilac ROC-a na splitskom području. Poduje je uvjeren da će do 25. ovoga mjeseca uspjeti prikupiti igrače, a zatim će sastaviti, kako on kaže, »krasan tim, koji se neće sramiti igrati ni usred Moskve, a ni usred Londona«.

I Komanda splitskog područja dostavila mi je danas kopiju pisma koje je uputila NOO-u iz Splita. U tom pismu piše, uz ostalo: »Treba sačuvati najstrožu konspirativnost i nikako se ne smije dogoditi da se bilo što o ovome u javnosti sazna. S obzirom na veliku popularnost pojedinih igrača, veću pažnju treba obratiti prilikom prebacivanja … Vrijeme koje je određeno za izvršenje ove odluke kratko je, pa je potrebno da svi igrači budu prebačeni najkasnije do 25. travnja ove godine«. Gizdić, 1944/1945., 250., 251.

  • Na putu Gizdavac – Klis Prva četa Drugog bataljona MPO iz zasjede je ubila dva neprijateljska vojnika. Kronologija

16. travnja

  • Dok Švabe pljačkaju i uništavaju sve ono što je narod Šolte tijekom dugih godina i velikim trudom prikupio, dotle se protjerani Šoltani potucaju po Splitu i kojekuda, nastojeći održati goli život. Sreća je što je veći dio Šoltana otišao u zbjeg, koji smo mi prihvatili prije nego što su Nijemci stigli na Šoltu. Gizdić, 1944/1945., 253.
  • Grupa od devetero naših boraca u Sitnom napala je njemačku patrolu od 26 vojnika SS-divizije. U kratkom i žestokom napadu ubijena su 24 Nijemca, dok su dvojica ranjenih uspjela pobjeći. Svo oružje pobijenih esesovaca je zaplijenjeno. Narod se raduje ovoj akciji, jer osjeća da su njome Švabe donekle kažnjeni za zločine koje su u Sitnom počinili potkraj prošlog mjeseca. Gizdić, 1944/1945., 256.
  • Poslije petosatne borbe, partizanska straža Komande mjesta Kaštela i četa Komande splitskog područja napale su i protjerale ustašku jedinicu sa položaja Kapitanović i Ljubić, izbacivši 12 ustaša iz stroja. Kronologija

18. travnja

  • Ove godine izašao je u Splitu partizanski letak, pod naslovom »Narode splitskog okružja«, koji je idućih dana dijeljen na čitavom području srednje Dalmacije…
  • Mnogi navodi u letku odgovaraju istini, a napose tvrdnja da su dobili tajni izvještaj o izvršenom klanju. Oni su dobili izvještaj dopukovnika Potočnika, zapovjednika IV. pješačke pukovnije u Sinju, koji je on poslao Glavarstvu Građanske uprave, gdje je najvjerojatnije izvještaj prepisan i odatle predan partizanima.

Navodi u letku da su akcijama prisustvovali i pripadnici Vražje divizije su točni, no ne odgovaraju istini utoliko što svi nisu bili na onom mjestu gdje se klalo…

Istina je pak da promidžbeni izvjestitelj iz Sinja otvoreno prijeti partizanima pokoljem, što se u letku spominje.

Izvodi iz letka:

NARODE SPLITSKOG OKRUŽJA!

… Ovih dana pao nam je u ruke tajni dokument o izvršenom klanju iz kojeg se vidi da je klanje pripremljeno od Nijemaca, ustaša i četnika. U tom dokumentu, potpisanom od potpukovnika Potočnika, domobranskog zapovjednika, a upućenom Ministarstvu oružanih snaga, Zagreb, Zapovjedništvu III. zbornog područja i zapovjedniku ustaške vojnice, između ostalog, kaže se doslovce ovo:

»Dana 27. ožujka 1944. godine i narednih dana vršena je po njemačkim trupama akcija čišćenja iz pravca Sinj u pravcu Otok - Ruda - Udovičići - Krivodol - Voštane i Grab…

Zapovijed za pothvat izdao je zapovjednik 118. njemačke divizije. Na području Sinj - Otok imali su da vrše akciju podhvatna grupa sastavljena od jedne bojne SS postrojbe Prinz Eugen i jedne bojne Vražje divizije.

U tom dokumentu navodi se iskaz učiteljice Antice Popović iz Hana, koju je jedan časnik, koji je kod nje bio na noćenju, pitao za pojedine kuće i sela koja su na specijalnoj karti, koja se nalazila pred njim na stolu, bila okružena olovkom i naznačena križićem. Ustanovilo se kasnije da su ta ista sela poklana i popaljena…«.

… Kako se vidi, ovo izvršeno klanje je pripremljeno, i to dobro pripremljeno u samom Sinju, odakle su te bande krenule…

… Pred svoju bjesomučnu smrt, njemački okupator uz pomoć ustaša, četnika i domobrana ulaže sve da nanese što više žrtava našemu narodu. Tako oni otvoreno prijete, preko megafona na dan »Nezavisne Države Hrvatske« u Sinju, da je njihov ustaški nož, s kojeg se još nije krv osušila, spreman klati i dalje, nastavit će klati u Ruduši, gdje su poklani i postrijeljani naši prvoborci i najbolji sinovi naše Dalmacije…

… Svi oni kojima nisu ruke okrvavljene, ako se odmah ne trgnu i ne prijeđu u redove Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, svaki daljnji postupak i rad u korist okupatora i domaćih izdajica smatra se izdajom svoga naroda. Nitko sutra neće vjerovati onima koji budu govorili da su protiv okupatora i izdajnika, a do posljednjega su časa stajali u njihovoj službi…

17. travnja 1944. Okružni NOO – Split

Ustaška nadzorna služba, HR-DAST broj 195, ovitak 140., kutija 38.

  • Na cesti Klis-Sinj udarna grupa Druge čete Drugog bataljona Mosorskog partizanskog odreda iz zasjede ubila je četiri, ranila jednog i zarobila jednog ustašu. Kronologija

19. travnja

  • Učenika pučkih škola ima 860 muških, 930 ženskih učenika; muška realna gimnazija 514, Ženska realna gimnazija 581; Klasična gimnazija 371; Državna trgovačka akademija 180; Srednja tehnička 130, ukupno 3566 … Novo doba

20. travnja

  • Na Ljutom Kamenu (Mosor), udarna grupa Druge čete MPO iz zasjede ubila je šest, a ranila tri neprijateljska vojnika. Kronologija

22. travnja

  • Kod mjesta Zvečanja (Mosor) udarna grupa Druge čete Drugog bataljona MPO iz zasjede ubila je jednog, a ranila tri ustaše. Kronologija

23. travnja

  • Split su oko 11 sati napustili i otišli u partizane sljedeći igrači Hajduka: Ljubo Benčić, Leo Lemešić, Miljenko Krstulović, Branko Bakotić, Petar Brkljača, Miljenko Batinić, Ivo Alujević, Ivo Radovniković, Bartul Čulić i Slavko Luštica. Županijska redarstvena oblast, Kronologija
  • U Splitu su rastureni letci koje je izdao Okružni NOO Split, pod naslovom »Narodna Dalmacija«. U letcima se narod poziva na oružje … »Izgleda«, kaže se u izvještaju 7. oružničke pukovnije, »da je ova promidžba imala uspjeha, jer je iz grada odbjeglo oko 500 mladića…«. 7. oružnička pukovnija, Kronologija
  • Govori se da je određeno, također od njemačke vojne vlasti, evakuiranje Stobreča, kao i svih onih stanova od tog sela do Novog grobišta. Ima ih koji tvrde da će i sam grad Split biti evakuiran. Kisić
  • Početkom travnja popunjena je 4. splitska brigada s 80 boraca iz srednjodalmatinske grupe odreda, a polovicom travnja prispjeli su iz Dalmacije novi kontingenti dobrovoljaca, iz okolice Sinja i Trogira, mahom stariji ljudi između 40 i 50 godina, a iz Splita mlađi, mahom skojevci i omladinci. Do polovice svibnja bataljoni su dostigli brojno stanje od oko 120 ljudi. Šalov, 119.

25. travnja

  • Evakuiran je zaselak Sućidar i predjel Kopilice. U ovom su zaselku bili nastanjeni Zagorci. Kisić
  • Njemačke jedinice iselile su 93 obitelji s 456 članova iz Stobreča. Stanovništvo se uglavnom sklonilo u susjedna sela Kamen, Žrnovnicu, Podstranu, Kučine i Mravince. Poslije iseljavanja stanovništva njemački vojnici su pljačkali kuće Stobrečana, a u neke kuće su se uselile njihove jedinice. Velić i dr., str. 290.

26. travnja

  • Jučer je doveden u Split posljednji transport stanovnika otoka Šolte, tako da je ovaj otok od jučer potpuno evakuiran. Svi emigranti uglavnom su se smjestili u Splitu po privatnim stanovima. Briga ustaških vlasti oko ovog stanovništva je neznatna. Emigranti pričaju o grozotama pri provođenju ove evakuacije.

Ovih dana provedena je također i evakuacija sela Stobreč. Jedan mali dio ovih emigranata smjestio se u Splitu, a ostali po obližnjim selima. Izvod iz izvještaja Mjesnog obavještajnog centra Splitu od 26. travnja, 11./115.

  • Da im ne bi »smetali civili«, Nijemci su prije dva dana dali nalog da se isele čitavi otoci Šolta i otok Veliki Drvenik, na kojima se nalaze njihove posade i baterije.

Napustivši svoje domove na tim otocima, u Split je već došlo više od 1300 osoba, mahom žena s djecom i staraca. Oni lutaju gradom u potrazi za skloništem. Naše organizacije i narod u Splitu i okolici, iako i sami žive u teškim prilikama, prihvaćaju i pomažu žrtve njemačkog barbarstva. Jedinstvo i gostoljubivost našeg naroda i ovaj put dolaze do punog izražaja.

U toku travnja otišlo je iz solinskog kotara u NOV 50 novih boraca. Ukupan broj boraca koje je dao ovaj kotar prelazi 3000. Mačekovci i u solinskom kotaru nastoje u narod unijeti nevjericu prema našim zapadnim Saveznicima. Svoju prijašnju parolu »Dok se veliki tuku, mali treba da čekaju« sada su zamijenili parolom »Nema smisla da se lije hrvatska krv«. Gizdić, 1944./1945., 280.

28. travnja

  • Da bi drugove D. Brkića i J. Blaževića upoznali sa stanjem u Splitu, iz grada su danas došla u Korušce dva člana NOO-a Splita, koji su ujedno članovi MK.

U Korušce su tada iz Splita došli tajnik NOO-a Splita Dinko Bilač i Frane Šegvić. Bilač je posjedovao legalne isprave. On nije bio kompromitiran, pa se zato lakše kretao gradom, a po potrebi odlazio i na oslobođeni teritorij Solin - Lećevicu.

MK KPH Splita su sačinjavali Dinko Bilač - Ivan, sekretar, i članovi Ante Radovčić Plavi, Ivo Šantić i Milena Ferić-Zrna.

N. Kuzmanić je došao na lećevački teren i tu se uključio u OK Splita. Budući da je bolovao od tuberkuloze, kasnije je radi liječenja otišao na Vis.

Izvršene su sve pripreme za dolazak Hajduka na oslobođeni teritorij. Svi pozvani igrači i funkcionari rado su se odazvali. Vjeruje se da će njihov odlazak, koji treba uslijediti noćas, izazvati novi val oduševljenja kod građana, a neprijateljima će nanijeti još jedan težak udarac.

Prije odlaska sastali su se igrači Hajduka radi dogovora u stanu Janka Rodina, koji je tada stanovao u Ulici kraljice Marije (Maksima Gorkog, sada Matoševa).

Prema prošlomjesečnom tabelarnom izvještaju što su ga drugovi donijeli sa sobom, NO fond u blagajni sada ima 10,268.585 kuna, 6073 lire i 220 dinara. Značajno je da su prihodi u gradu iz mjeseca u mjesec sve veći, iako pristaše NOP-a iz Splita neprestano odlaze u NOV i na oslobođeni teritorij. Još uvijek su najveći prihodi od trgovaca (1,511.400), pa od posjednika (1,273.050), obrtnika itd. Gizdić, 1944/1945., 289., 290.

29. travnja

  • U Splitu, u povodu Međunarodnog praznika rada, po kućama su raspačavani letci, a zidovi mnogih kuća ispisani parolama »Živio 1. maj«, »Živio Tito«. Redarstvena oblast, Kronologija
  • Preko Kozjaka stigli su danas u Uble, gdje se nalazi Komanda splitskog područja, igrači Hajduka. S njima je došao i nekadašnji poznati nogometaš i posljednji predsjednik društva Janko Rodin. Među njima je i trener Ljubo Benčić, koji je pomogao pri organiziranju odlaska iz Splita i Leo Lemešić, bivši blagajnik u vrijeme raspuštanja društva, sportaš koji uživa opće simpatije Splita i ljubitelja nogometa širom zemlje. Od igrača su došli Miljenko Krstulović, Petar Brkljača, Frane Duplančić, Ivo Radovniković, Miljenko Batinić, Ivo Alujević, Slavko Luštica, Branko Bakotić, braća Ante i Željko Zelić i Bartul Čulić. Gizdić, 1944/1945., 290.
  • U noći između 27. i 28. travnja, ustaška policija hapsila je obitelji članova ŠK Hajduk, koji su nedavno otišli u NOV.

Kad je Lipnjak doznao da su članovi ovog kluba otišli u NOV, namjeravao je pohapsiti sve ostale istaknutije športaše (veslače i plivače) kako bi onemogućio da i ovi eventualno učine isto što i hajdukovci. Pouzdano doznajemo da Girometa skuplja podatke o preostalim športašima. Mišljenja smo da neće doći do hapšenja ovih športaša, a ovim hapšenjem (obitelji hajdukovaca) vjerojatno se želi zaplašiti i onemogućiti ostale športaše da učine isti korak.

Izvod iz izvještaja Mjesnog obavještajnog centra u Splitu od 29. travnja, 11./204.

  • Povodom bijega članova ŠK Hajduk, Župska redarstvena oblast uhvatila je sljedeće članove njihovih obitelji kao taoce:
    1. obitelj Krstulović, četiri člana,
    2. obitelj Brkljača, tri člana,
    3. obitelj Lemešić, tri člana,
    4. obitelj Batinić, pet članova,
    5. obitelj Bakotić, tri člana,
    6. obitelj Benčić, tri člana.

Ukupno je uhvaćena 21 osoba. Župska redarstvena oblast sada očekuje naređenje iz Zagreba. Ustaška nadzorna služba, HR-DAST broj 195., ovitak 131., kutija 38.

30. travnja

  • U povodu Međunarodnog praznika rada, 1. maja, na brdima oko Splita, Kaštel Starog, Kaštel Sućurca i Solina gorjelo je stotinjak vatri, a na otocima Braču i Čiovu gorjelo je dvadesetak vatri. Kotarska oblast, Kronologija
  • Jutros su osvanule po gradu ispisane razne komunističke parole, što je redarstvo dalo odmah brisati, a na nekoliko mjesta trebalo je i istrugati. Po gradu su se nalazile crvene petokrake zvijezde s natpisom »Živjela Komunistička partija Hrvatske«, kao i letci u kojima se napadaju okupatori, ustaše, četnici i »izdajnička banda oko Mačeka«. Preko megafona javljena je redarstvena odredba da je danas i sutra na području grada Splita zabranjeno kretanje od 21 sat do 6 sati. Kisić

NIJEMCI PROGNALI ŠOLTANE

Očekujući desant savezničkih snaga i jedinica NOVJ, njemačke jedinice s otoka Šolte iselile su u Split 405 muškaraca, 362 žene i 226 djece, kako im oni ne bi navodno pomagali pri desantu.

ISELJENI ŠOLTA, DRVENIK I STOBREČ

Evakuacija Šolte, Drvenika i Stobreča upućuje na to da bi prvi pojas zaštite Nijemaca bio na otocima, a sam obalni pojas bi imao tendenciju skraćene crte tj. sam Split kao pristanište ne bi bio toliko utvrđen kao kraća linija Stobreč - Vranjic (Solin). Po svoj prilici će uslijediti i evakuacija Vranjica. Izvod iz izvještaja MOC-a u Splitu od 26. travnja,11./115.

POMOĆ SPLIĆANA PARTIZANSKIM OBITELJIMA

Socijalni odjel Gradskog NO odbora u Splitu je prikupio 4,978.782 kune i podijelio ih među 1571 siromašniju obitelj partizanskih boraca i žrtava fašističkog terora, koje su brojale 4084 članova. Među 358 obitelji podijeljeno je 1365 kg raznih namirnica.

Gradski NO odbor Split - Zdravstveni odjel, organizirao je preko rajonskih ambulanti u gradu pružanje besplatne liječničke pomoći 85-orici članova partizanskih obitelji i žrtava fašističkog terora. Kronologija

SVAKODNEVNE UZBUNE

Ovog mjeseca bilo je ukupno 79 dnevnih i četiri noćne uzbune (noć se računa od 20 sati do 6 ujutro). Najviše ih je bilo dana 12. travnja, naime devet dnevnih i dvije noćne. Šest dana nije bilo uzbune.

Napad je slijedio dana 12. lipnja, kada je poginulo šest građana, a s okolicom ima ukupno 25 mrtvih. Srušeno je i oštećeno nekoliko zgrada. Kisić

ULICA NJEMAČKOG WERMACHTA

Ovih dana izvršen je strašan pokolj našega naroda u okolici Sinja i Poljica. Užasno masovno klanje i paljenje sela izvršili su neki opasni krvoloci, opasno je i pitati koji, ali već po tome kako zločinci prebacuju krivicu jedni na druge, može se naslutiti o kakvim se užasnim zločinima radi. Ustaše bacaju krivicu na četnike, a ovi na čerkeze i hrvatsku Vražju diviziju, jer ni jedni ni drugi ne smiju javno govoriti da su zločin izvršile njemačke SS trupe divizije Prinz Eugen*. Prema podacima ustaša zna se da je tom prilikom zaklan, ubijen ili u vatri izgoren 4891 žitelj Cetinske krajine. Mnoga sela su zapaljena i potpuno uništena. Samome splitskom liječniku doktoru Šimuniću poklano je 40 članova obitelji i rođaka. Žive ljude i djecu bacali su u vatru, strijeljali i noževima klali samo zato što je jedna njemačka četa izgubila bitku sa partizanima, kad se od šezdeset njihovih ljudi samo šest živih vratilo s Mosora.

Sa stravom koja u okolici vlada zbog tih strašnih zločina, gomila se gnjev protiv okupatora i njihove Nezavisne Države Hrvatske, koja upravo slavi trogodišnjicu opstanka. Cijelog dana vladala je u gradu jeziva tišina, jer su se građani pozatvarali u kuće u znak nijemog protesta. To je valjda potaklo ministra za oslobođene krajeve i zlokobnog viteza dr. Edu Bulata da strese sa sebe odgovornost, te je preko noći uhapšeno stotinjak četničkih pristaša, a njihova tri vođe bijahu prognani iz Splita. Ali dok su ih ustaški stražari vodili preko grada, zaustavio ih je neki njemački oficir i odveo njemačkoj komandi, gdje su četnički vođe bili oslobođeni i sa svim počastima odvedeni u njemačkim automobilima u nepoznatom pravcu. Tada je ustaški ministar za inat Nijemcima objavio u novinama da se u Splitu ukida naziv Ulice SS divizije Prinz Eugen, pa će se od sada ta ulica nazivati Ulica cetinskih mučenika, što je znak očitog sukoba između ustaša i Nijemaca, ali se »nezavisnost« ustaških vlasti brzo ispoljila u tome što je ista ulica poslije dva dana prozvana Ulica njemačkog Wermachta. I taj naziv ostao je tek nekoliko dana, dok nije opet uspostavljen naziv Ulica SS divizije Prinz Eugen, a to je znak da Nijemci preuzimaju potpunu odgovornost za izvršene krvoločne zločine.

Tako je naša ulica doživjela najkarakterističnije metamorfoze, vrlo značajne za vremena u kojima živimo. Prije rata Ulica XI. puka postala je nakon propasti Jugoslavije Ulica Matije Soldina, a to je valjda neki ustaša, da bi ubrzo promijenila naziv u Vila della II. Armata (Partizanska a danas Ulica kneza Višeslava). Nakon toga doživjela je još sve gore opisane promjene. I u toj ulici ja stanujem.

Vladimir Bego, dnevnik 1941. - 1945., 180.

* Nikad do kraja nije utvrđen konačan broj stradalih u stravičnom pokolju pod Kamešnicom i na Mosoru koncem ožujka 1944. g. Ovdje se daju samo neke brojke iz dokumenata tog vremena i to:

1. U izvještaju Ravnateljstva promidžbe za Dalmaciju od 3. travnja 1944. govori se o »… zvjerstvima koja su počinili SS odredi samo nad selima južnog diela sinjskog polja, (nakon nabrajanja stradalih po pojedinim selima, op. p.), iznose 2007 osoba«

2. U izvještaju Štaba 8. korpusa od 5. travnja 1944. g. o akciji Nijemaca na prostoru oko Mosora i Kamešnice iznosi se: »…prema podacima kojima do sada raspolažemo, broj žrtava iznosi 1804 osobe, ali nedostaju podaci za sela Vedrine, Jabuku i za još nekoliko sela…«

3. U brzojavu njemačkog opunomoćenog generala u Hrvatskoj, komandi Wermachta od 26. travnja 1944. kaže se: »…prema najnovijim podacima procjenjuje se da je ubijeno oko 3000 Hrvata oba spola…«

4. U dopisu državnog tajnika Nardellija Ministarstvu vanjskih poslova NDH od 5. rujna 1944. g. ističe se: »… u pokolju koji su izvršile postrojbe SS divizije Prinz Eugen u cetinjskoj i poljičkoj krajini … broj žrtava ovog masakra penje se po primljenim podacima do 3000, uglavnom žena, djece i staraca. Polovica tog broja je poimenice nabrojena i dostavljena s ostalim podacima…« Svi citirani dokumenti nalaze se u Državnom arhivu u Splitu.

»JEDINI NAŠ POLITIČKI SPAS«

Govor splitskog nadbiskupa na trogodišnjicu NDH u katedrali sv. Duje donijele su ustaške novine »Spremnost«

Nadbiskup Bonefačić: »NDH - jedini naš politički spas«. Govor splitskog nadbiskupa na trogodišnjicu NDH u katedrali sv. Duje donijele su ustaške novine »Spremnost«

Pod gornjim naslovom ustaške novine Spremnost, u broju od 30. travnja 1944. g., donose integralni govor splitskog biskupa, preuzvišenoga dr. Kvirina Klementa Bonefačića, koji je održao u katedrali sv. Duje u okviru proslave treće godišnjice NDH. Ovdje donosimo izvod iz tog govora.

»Danas hrvatski narod slavi svoj veliki narodni blagdan, spomendan ponovnog uzpostavljanja svoje slobodne Narodne Države Hrvatske. Kolievka hrvatske državnosti pred 1000 i više godina bila je upravo u ovim našim stranama, u Splitu i u njegovoj najbližoj okolici.

Ne samo za sve nas ovdje, nego i za svakog Hrvata, gdje god se nalazio, bilo je bolno i žalosno kada u uzpostavljenoj Hrvatskoj nije silom prilika bilo ni Splita, ni Trogira, ni kraljevskih Biaća, ni Šibenika – te mi ovamo nismo ni mogli sjetiti se tog spomendana da bi dali oduška svojim osjećajima, jer nas je pritisla hinbena saveznička, tobož prijateljska ruka. Što više, znamo da je radi toga bilo pomućeno tog dana veselje i onima koji su ga mogli proslaviti.

… Sada smo se tek poslije tri kobne godine i mi u ovim stranama, hvala budi Bogu, mogli sakupiti, da – koliko i kako je moguće u težkim časovima i kušnjama, koje proživljujemo – proslavimo spomendan uzpostavljanja Hrvatske … Sakupili smo se da zaželimo i molimo, da izrazimo: ni u Splitu, ni oko kneževskih i kraljevskih dvorova u Biaćima, ni oko Zvonimirove krunitbene bazilike, ni nigdje drugdje ne bude Hrvata, koji ne će osjećati i u sebi reći pa i otvoreno priznati: Mi se trebamo ponositi svojom domovinom, svojom državom, uzpostavljenoj radom nesebičnog Poglavnika; u njoj je jedino naš politički spas, naš pravi hrvatski narodni život, uzkrnuće naše, tj. obstanak, razvitak i svaki napredak među narodima i u zajednici s drugim narodima … (citat podcrtala redakcija Spremnosti, op. prir.).

… I mene, premda nevriedna, u ovaj historički svečani spomendan zapada danas velika i sveta dužnost … da pred vama se obratim Svevišnjem s molitvom:

Hvala Ti, Svemogući i Predobri Bože, što si kroz viekove čuvao i sačuvao do danas naš hrvatski narod, i u težkim kušnjama i stradanjima pomogao da je ostao vjeran i odan vjeri otaca svojih, koju oni prigrliše u ovom hramu. Hvala Ti na svakom dobru što si ga u prošlosti podielio našem hrvatskom narodu, a posebno sada na uzpostavljanju vlastite narodne države. Čuvaj je i sačuvaj do vieke; i u tu svrhu prosvietli i kriepi njezina Poglavnika i njegove pomoćnike, da bi prema mudrosti i pravdi Tvojoj upravljali i vodili narod k vremenitoj i vječnoj sreći … Amen«.

Spremnost, 30. travnja 1944.

EVAKUACIJA

Česti prepadi Saveznika i partizana na naše otoke mnogo uznemiruju Nijemce, koje partizani nenadano opkole i dotuku. Na još veće švapsko čudo, partizani se nakon toga povuku sa svim švapskim oružjem, municijom i zarobljenom njemačkom posadom. Tome je svakako krivo pučanstvo, jer bez suradnje mještana ne bi partizani mogli pobijediti Nijemce. Treba, dakle, pučanstvo brisati i zato je izdana naredba da se odmah izvrši evakuacija otoka Šolte, Drvenika, kao i primorskih mjesta Segeta i Stobreča. Ali se tom prilikom ustanovilo da zdravih i za vojsku sposobnih muškaraca uopće nema, pošto su svi pobjegli u partizane. Evakuirani su stoga sami nemoćni starci, žene i djeca, koje su skupa sa stokom na gomile trpali u malene jedrenjake i prevozili ih u Split i Kaštela, gdje su mnogi brodovi stigli s mrtvacima i uginulim životinjama od teške gužve prouzročene nečovječnim postupkom Nijemaca. Jadne žene i djeca morali su bespomoćno gledati kako im umiru roditelji i stoka. Ipak se Šoltanke grčevito hvataju svake životne mogućnosti te dočekuju na obali brodove, koje Nijemci dovoze natovarene njihovim dragim životinjama, vičući i zahtijevajući da im se njihova stoka preda. Ne priječe ih ni oštre njemačke komande: »Marsch, marsch!«, ni strogi njemački ratni zakoni, jer eto njihovih dragih magaraca koje već tri dana nisu nahranili, te žudno hrle svojim gospodaricama da ih one zagrle i suzama poliju. Nijemci ih prostački guraju i otimlju im magarce iz zagrljaja da ih nekamo odvedu, valjda u klaonicu, kako bi povećali svoj dnevni obrok mesa.

Dolaskom evakuiranih povećao se u Splitu broj prosjaka, tako da sada ima više onih koji prose nego li onih koji mogu davati. Marljivi i vrijedni gospodari otrgnuti su od svoga blaga i prirodnog života i bačeni na prosjački štap. Što za njih to znači, može shvatiti samo onaj koji s ljubavlju prati razvitak svojih životinja, s njima razgovara i spava, te gleda kako mu biljke rastu, kako upijaju sunčeve zrake i vlagu, a on se za njih Bogu moli da im padne obilata kiša. Sve im je to sada oteto, sve je ostalo na njihovoj Šolti, koju željno gledaju iz Splita i jadikuju da ovdje moraju gladovati dok im tamo propada toliko blago Božje. Još su doznali da Nijemci sada pucaju iz strojnih pušaka na njihove mile ovce i janjce, koji su se razbježali po otoku. Propalo je njihovo maslinarstvo, vinarstvo, stočarstvo, ribarstvo i pčelarstvo, ničeg od svega toga više nema, a to je njihov život, njihova duša i srce i sva njihova pamet. »Ubijte i mene kad ste mi sve odnijeli!«, mnogi od njih bespomoćno zaklinju. Još nam prijete da će i čitavi Split evakuirati.

Vladimir Bego, dnevnik 1941. - 1944., 181., 182.

PJESMA BEZ NASLOVA

U nepaginiranom Glasu omladine, prvom broju, od 1. veljače 1945., štampan je veći broj pjesama potpisanih inicijalima koje govore o borbi splitske omladine. Tako npr. potpisana P.T. piše pjesmu bez naslova:

Nemam oca, majke, sestre,

ostala sam ja i brat

sve je drugo uništio

taj krvavi, grozni rat.

Kamešnica gora mati,

suho lišće krevet moj

iz nje krećem svakog dana

u krvavi ljuti boj.

Neću žalit svog života

u borbi za bolji dan,

jer će narod poslije borbe

biti sretan, slobodan.

Knezović, Zbornik, br. 5, 1098.

MISERA PLEBS

Kroz cijeli ovaj mjesec nismo dobili no jedan kg pure, pola kg raženog brašna, pola kg šećera, 40 dkg krumpira, 20 dkg suhih šljiva, pola kg soli, 1 dl ulja po osobi, i – tebe Boga hvalimo! – po dvije kutije žigica. Sjećamo se sada s uzdahom onih vremena kad smo redovito svaki dan imali 165 grama kruha! Uostalom, red je i ovo spomenuti: splitsko je pučanstvo glede prehrane razdijeljeno u tri kategorije, prva su oni kojima su na raspolaganje zalihe Prehrambenog odsjeka, kojima ne fali ni bijelog kruha, ni šećera za slatko, ni ulja za začin ni drugih danas živežnih specijaliteta. U drugoj kategoriji su činovnici prometa, pošte i članovi Činovničke nabavljačke zadruge, koji svakog mjeseca dobivaju »ekstra deke«. Onda oni, koji niti boluju od tuberkuloze niti imaju čir na želucu, a ipak dobiju bon za nešto »ekstra«. U treću kategoriju spada misera plebs, koji očekuje, kao Židovi u pustinji, manu ne s neba nego od Prehrambenog odsjeka. A na žalost, među ovu misera plebs spadam i ja; misera plebs; kojem ne ostaje drugo nego uzdati se u se, tj. prodavati sve moguće i nemoguće, samo da proturiš, i da ti nije po cijeli dan revolucija u želucu.

Kisić

SPLITSKI OKRUG (215.000 STANOVNIKA, OD TOGA 13.500 SRBA):
19.123 PARTIZANA, 1456 DOMOBRANA, 1542 USTAŠE, 868 ČETNIKA

Splitski okrug, s oko 215.000 stanovnika, od čega je oko 13.500 Srba, dao je u NOV, prema posljednjim podacima, 19.123 borca. U domobrane je otišlo 1456 ljudi, u ustaše i njihovu miliciju otišla su 1542 čovjeka, a u četnike 868 ljudi.

Pregled stanja po kotarima:

kotarstanovnikaod toga Srbau NOV-uu ustaškim jedinicamau domobranskim jedinicamau četnicima
Trogir27.000-215020408
Solin30.000150029809810050
Omiš30.000-26501503606
Muć20.000500733534136-
Sinj45.000100023005006508
Vrlika17.0008500260200300750
Split43.00030008150503045

Naš je pokret najčistiji u trogirskom, a zatim u solinskom kotaru. Split je bio i ostao glavni oslonac naše borbe. Osim novopripojenoga kotara Vrlika, koji mnogo zaostaje za ostalim kotarima, stanje u splitskom okrugu prilično je dobro.

Gizdić, 1944/1945., 265.

RAFAL U MRTVOJ TIŠINI

Ispred cijevi mitraljeza

Vinko Alujević Ispred cijevi mitraljeza

»Kako se zoveš?«, iz bunila me prenu ljudeskara. On me pita za ime, a ja ga gotovo i ne znam. Pouzdano znam samo da sam partizan, da sam sada u logoru Sajmište kod Beograda…

Opet sam Alujević Vinko iz rodnog mi grada pod Marjanom. Skojevac sam iz Varoša. … Kakvi su to bili dani – puni opasnosti, ali i puni našeg mladenačkog i borbenog žara. Talijanski fašisti su provodili teror. Ja sam morao napustiti Split i otići u jedinicu. Šesta je ofenziva. Mi smo u Gatima. Točno je 6. studenoga 1943. godine. Moja je jedinica dobila zadatak štititi odstupnicu našima koji se trebaju povući u pravcu Mosora. Eksplozija. Padam u nesvijest. Pronašli su me i vezali … Drug desno od mene mi šapne: »Vinko, pa ti si osijedio…«.

Naš »komandant« upita tko je od nas partizan. Ima nas osmero. Narediše nam da se sagnemo naprijed opruženim nogama i da se ispruženim rukama podupremo o zemlju. Napravili smo »most«. Udarac za udarcem po kostima … Još ranije sam ostao bez sedam rebara, sa slomljenim zubima, slomljenom desnom rukom, izbijenim bubrezima, a ove najnovije povrede su me dovele do kraja izdržljivosti. Nevjerojatno koliko čovjek može izdržati…

Negdje tamo iza Zemuna naišao je njemački vlak na minu. Nijemci odluče odabrati iz našeg logora taoce, njih 500, za strijeljanje. Postrojili su nas u redove po pet. Bilo nas je, kažu, oko 16.000.

Tamo negdje, meni s lijeve strane, otpočne brojenje: pet … deset … petnaest … sto … sto trideset … dvjesto petnaest … Jedna se ruka spusti između mene i mog lijevog susjeda, dvjesto pedeset…

Ne znam što je ova ruka htjela time, ali su ruku popratile riječi: »Nalijevo – naprijed marš – stoj – nadesno – naprijed marš – stoj – nalijevo krug…«. Ja se nisam pokrenuo. Nisam ni trepnuo. … Tamo, ispred cijevi mitraljeza, postrojeno je 250 naših drugova – onih odbrojenih. Nisu daleko od nas.

Bezizražajno promatramo naše drugove preko puta nas. I oni bezizražajno promatraju nas … Oprostite drugovi, što smo mi ovdje, a vi tamo. Oni kao da nam nijemim pogledom uzvraćaju: Ama, o čemu vi to drugovi … Vi ili mi – sve je to isto … Zaista, tako je.

Rafal…

Kako li ga je jezivo čuti u ovoj mrtvoj tišini! Kako li se on dugo čuje! U beskonačnost. Tišina … Ova tišina je još jezovitija. Možda i ona sama odaje na ovaj način pijetet našoj 250-orici.

»U paviljon – maršššš…«

Jerolim Bulić, Poruka borca, svibanj 1969.

POSLJEDNJE PISMO

Mlada i krhka u partizane je otišla s nepunih 16 godina

Nives Ozretić. Mlada i krhka u partizane je otišla s nepunih 16 godina

U mom gradu ima mnogo djevojačkog smijeha, prosutog na suncu, u čavrljanju, pod palmama, lepršavih kretnji. Ulice moga grada bliješte od smijeha i svijetlo je u njima, a kapci ne mogu sakriti poglede što lebde modrinom najdraže uvale i dalekim vidicima. Poznam sramežljivost, treperenje prstiju i rumen lica. Znam za vrisku djece i momačko očijukanje.

Ali poznavao sam djevojke što su osmijehe dijelile zelenim uniformama da prođu blokadu, ruke što stišću drške pištolja da za krv odgovore krvlju; nježne grudi, koje su tek nadigle tanku bijelu bluzicu, ali u tim grudima je srce, srce borca…

Nekad su živjele ovdje među nama, išle s nama u školu, svojim prstima doticale tipke klavira (koji je sada zauvijek zatvoren) , radovale se i prosipale smijeh pod palmama.

Neke su otišle i vratile se s lovorom na glavi, neke su poginule, i za grob im se ne zna. A ovdje su živjele, smijale se i radovale, trčale su ovim našim ulicama , nosile letke i pisma, previjale ranjenike, borile se i poginule negdje ili nestale… za ofenzive.

Mlada i krhka Nives Ozretić, koja je u partizane otišla s 15 i po godina u tankim svilenim čarapama, vesela s budućnošću u grudima; evo što je napisala svojim roditeljima prije odlaska. To pismo je sve što je ostalo od jedne djevojačke ljubavi, jedne radosti, jednog ushita i mladosti.

Dragi roditelji!

Otišla sam možda da se nikad više i ne vratim. Čovjek nikad ne zna što će mu pružiti budućnost i donijeti život.

Možda je i bilo nemilosrdno, ali se zovem Partizan. Čovjek pun zdravlja i snage kao ja, još k tome pun poleta, ne može sve ovo promatrati mirne duše. Otišla sam, jer je moj duh borben, i jer braća u borbi trebaju svakoga. Htjela bih, da nisam na odmet, već naprotiv od velike koristi, ali ne znam da li ću u tome uspjeti.

Ne osuđujte me što sam otišla ne obazirući se na posljedice koje bi Vas mogle zadesiti po mom odlasku. Val herojstva i samoprijegora, koji je zahvatio svu omladinu, zahvatio je i mene. Oprostite za bol i strahovanje koje Vam zadajem, a sva ova borba je zato da ne bi buduće majke morale doživjeti isto što i današnje.

Budite jaki, imam predosjećaj da će sve biti dobro. Ugledajte se u roditelje čiji sinovi i kćerke ginu i prolijevaju krv za budući naraštaj, a ipak su jaki i puni samopouzdanja.

Znam unaprijed za sve ovo, ali neko mora biti odvažan i hladnokrvan, češće i bezosjećajan.

Vaša Nives

Mirko Prelas, Vidik, broj 6, 1955.

BUNKERI I MINE NA BAČVICAMA, OVČICAMA I FIRULAMA

Na proljeće 1944. počele su pristizati kolone golemih dalekometnih topova. Više se nismo mogli igrati na morskoj obali. Svi su prilazi bili minirani. Po padinama pješčane uvale Bačvice, u šumicama na Ovčicama i Firulama postavljene su velike, protutenkovske mine. Na to su upozoravale i daščice s natpisima MINE i otisnutom mrtvačkom glavom. Nijemci su strahovali od invazije s morske strane pa su gradili i armiranobetonske bunkere na Katalinića brigu i u rtu između Firula i Zente. Rad strojeva i bušilica odzvanjao je danima. Posao su obavljali iscrpljeni zarobljenici, uglavnom Talijani, ali i drugi. Civilima je pristup bio zabranjen, pa bismo promatrali iz daljine. Upozorenja se nije držao stari čudak, ribič Marko. Jednog sunčanog podneva raznijela ga je mina u šumici Firule.

Baras, 342.

1944

Živko Gatin: Četa na Hvaru, 1944

Britanski specijalci na otoku Visu

Komandosi. Britanski specijalci na otoku Visu

Iz Ratne Kronologije–TRAVANJ 1944. SAVEZNIČKA OFENZIVA U ITALIJI - DESANTNI PREPAD 26. DALMATINSKE DIVIZIJE NA KORČULU I MLJET (19. – 26. TRAVNJA). RAZBIJEN NJEMAČKI 750 PUK 118. LOVAČKE DIVIZIJER I PUK BRANDENBURG. ZAROBLJENA SU 523 NJEMAČKA VOJNIKA, A POGINULA 1.197. UZ MANJU SURADNJU S BRITANSKIM SNAGAMA 26. DIVIZIJA IZVODILA JE DESANTNE PREPADE NA ŠOLTU, BRAČ I HVAR

SVIBANJ

Prvomajske vatre oko Splita, zvijezde i zastave u Splitu – Više partizanskih akcija nadomak grada – Coprifuoco uoči Svetog Duje, blagdan bez procesije – Skupština Hajduka na slobodnom Visu – U gradu 700 bolesnika s otvorenom tuberkulozom – Desant Prve dalmatinske na Šoltu – Masovno hapšenje gimnazijalaca – Letak NOO-a: Rodoljubi, ne odazivajte se ustaškoj mobilizaciji! – Okružni komitet KPH: mjere za spašavanje tvornica, energetskih i javnih objekata u gradu – Švabe donijeli pjegavi tifus – Hapšenje Židova – Split dobio ulicu SS divizije Prinz Eugen – Hapšenja na ulicama – Komunističke ćelije u domobranskoj posadi – Eskadrila od 700 savezničkih bombardera prešla preko grada – Najčešće jelo Splićana: pura bez ičega – Ustaše u Sinju strijeljale osam domobranskih oficira i sedam vojnika zbog suradnje s partizanima – Splićani u grupama od 30 do 50 ljudi stalno pristižu u partizane – Prognanici sa Šolte i Drvenika ne žele posjede u Slavoniji

Borci 4. splitske brigade idu na prvomajsku proslavu

Tičevo. Borci 4. splitske brigade idu na prvomajsku proslavu

1. svibnja

  • Sinoć oko Splita, na brdima iznad Kaštel Starog, Kaštel Sućurca, Solina i drugih mjesta, pojavio se veći broj vatri na raznim mjestima, koje su gorjele oko sat vremena, a bilo je i vatri koje su se vidjele cijele noći. Pored ovih vatri, još ih se vidjelo oko 20 na otocima Braču, Šolti i Čiovu…
  • Uz vatre čulo se, prema Kaštelima, pucanje iz malih topova, bombi, strojopušaka i pušaka, a tko je pucao, do sada se nije ustanovilo … Ovo je sve unaprijed pripremljeno i organizirano, pošto su se vatre na svim mjestima istovremeno pojavile. Izvještaj Kotarske oblasti u Splitu od 1. svibnja, 11./380.
  • Danas je Blagdan rada. Zaustavljen je svaki rad. Dućani zatvoreni, osim par trafika, restauracija i prodaje kruha. Nije bilo ni seljaka iz okolice na Pazaru.

Sasvim je malo svijeta vani, a i vrijeme je loše, puše jaka bura i prilično je hladno.

Dan je prošao bez ijednog incidenta. Kisić

  • U povodu proslave 1. maja Gradski narodnooslobodilački odbor Splita obratio se letkom građanstvu. Iznosi dotadašnje krupne uspjehe jedinica NOVJ i Saveznika, a ujedno poziva stanovništvo da pojača borbu protiv njemačkog okupatora i njegovih slugu ustaša i četnika. Kronologija
  • U Splitu i Solinu na svečan način je proslavljen 1. maj. Po ulicama grada bačeno je 40.000 crvenih petokraka zvijezda od papira, koje je štampao Gradski NOO, a na zgradama tvornice u Vranjicu izvješene su crvene zastave. I na prozoru jedne kuće u Splitu, koja je bila jako oštećena od bombardiranja, istaknuta je hrvatska zastava s petokrakom zvijezdom. Izvještaj Redarstvene oblasti, Kronologija

2. svibnja

  • Obavještavam Vas da smo danas, nakon deset dana probijanja, sretno stigli na Vis. Stiglo je u Vis 14 igrača koje ste Vi prebacili iz Splita s drugom Martićem, koji je pobjegao s Malačke, te drug politički komesar Komande splitskog područja Dušan Stipanović-Guzina i ja. Probijanje je bilo dosta teško jer je neprijatelj nastojao po svaku cijenu osujetiti naš prijelaz na Vis, ali je konačno sve sretno završilo. Molim Vas da obavijestite sve obitelji drugova-igrača o sretnom dolasku na Vis. Izvještaj Šime Poduje od 2. svibnja, 11./147.
  • Iako s Visa ima više »kanala« za prebacivanje na kopno i obratno, ipak je onaj koji ide preko Vinišća i Sevida najživlji, jer se njime prebacuje najviše ljudi i materijala. Od konca 1943. do kolovoza 1944., tj. u vrijeme kada na našoj obali nismo imali značajnije luke, s Visa je prebačeno na kopno 9,249.361 kg hrane, 971.439 komada odjeće i pari obuće i oko 800 bala druge robe. U isto vrijeme prebačeno je s kopna na Vis nekoliko desetaka tisuća izbjeglica, boraca, ranjenika, kursista itd. Gizdić, 1944./1945., 297.
Partizanska »brodska veza« prebacuje maestra Ivu Tijardovića na Vis

Maestro. Partizanska »brodska veza« prebacuje maestra Ivu Tijardovića na Vis

3. svibnja

  • Na cesti Split - Omiš, kod Grljevca, Udarna grupa Mosorskog partizanskog odreda postavila je minu na koju je naišao neprijateljski kamion. Od eksplozije kamion je uništen, a cjelokupna posada od 24 vojnika je poginula. Kronologija
  • U blizini Kaštel Štafilića iz zasjede su napadnuta tri njemačka kamiona i tom prilikom ranjena su tri vojnika. Izvještaj 7. oružničke pukovnije, Kronologija

4. svibnja

  • Poslije podne u općinskom kazalištu održana je predstava njemačkog filma Majčina ljubav … Kazalište je bilo puno srednjoškolske omladine … Odmah poslije početka predstave podigla se u čitavom gledalištu velika galama … nastalo je divljanje tijekom kojeg je uništena unutrašnjost gledališta, lože i parter… Novo doba

5. svibnja

  • Na cesti Dicmo-Klis Udarna grupa Drugog bataljuna Mosorskog odreda uništila je kamion i ubila dvojicu ustaša. Kronologija

6. svibnja

  • Partizani su oštetili električnu centralu u Majdanu, zbog čega je Split ostao bez svjetla i vode. Ljetopis samostana sv. Frane, Kronologija
  • Redarstvo je publiciralo izvadak iz zakona po kojemu članovi obitelji onih koji oružje koriste protiv države, i koji su odbjegli od kuće, mogu biti otpraćeni na prisilni boravak u sabirne logore. Članovima obitelji se smatraju svi oni s kojima je dotični u zajednici živio.
  • Popodne je afiširan oglas redarstva da je, počev od danas, zabranjeno kretanje od 20.30 do 6 sati ujutro. To je skoro svakog iznenadilo, da baš uoči Svetog Duje izlazi slična zabrana. Neki komentiraju da je to zbog sinoćnjeg partizanskog napada na Majdan, kao i to da su se partizani pojavili i u Kaštelima i sa strane Stobreča. Kisić

7. svibnja

  • Danas je na Visu obnovljen HŠK Hajduk, nakon što su mnogi igrači Hajduka već bili u partizanima, a Hajduk odbio pozive talijanskog okupatora da igra u talijanskoj nogometnoj ligi pod imenom Spalato te pozive ustaške vlasti da obnovi svoju aktivnost za vrijeme njemačke okupacije. Iz okupiranog Splita, ilegalnim putem, na poziv Gradskog NOO, došlo je na Vis još 13 igrača Hajduka (vidi više u dodatku na kraju svibnja).
  • Sveti Duje. Skoro nikakve razlike nema od ostalih dana, a k tome puše jako jugo. Tradicionalna procesija nije održana. U 10 sati u stolnoj crkvi odslužen je svečani pontifikat kojemu su prisustvovali predstavnici građanskih i vojničkih vlasti, ustaškog pokreta te njemačke vojske. Izašao je posebni broj humorističnog lista Standarac, kojeg je redovito do prije nekoliko godina izdavao Ljubo Prijatelj. Ovaj su broj izdali članovi Hrvatskog novinarskog društva u Splitu, a čisti dobitak namijenjen je bolesnom Prijatelju. Kisić.

9. svibnja

  • Pričaju da do sada ima u gradu preko 30 slučajeva pjegavog tifusa. Ništa izvanredno, kad se promatra ona gužva gnusnih i odrpanih po gradu, osobito kod Srebrnih vrata, i ono seljačke sirotinje što prosi na sve strane. Kisić
  • Na cesti Žrnovnica – Split Udarna grupa Mosorskog partizanskog odreda postavila je minu na koju je naišao njemački kamion i od eksplozije je uništen. Poginulo je četiri, a ranjeno pet neprijateljskih vojnika. Kronologija
  • RAD DISPANZERA ZA PLUĆNE BOLESTI – Sredinom 1943. g. dispanzer je imao u evidenciji 348 bolesnika s otvorenom tuberkulozom u gradu. Od toga ih se 45 nalazilo u lječilištu i bolnici, a 17 na oporavku izvan Splita. Kod kuće, sa zasebnim krevetom i sobom, bilo je 90 bolesnika. Ostali nisu imali te mogućnosti, tako da ih se 108 nalazilo skupa s odraslima u istoj sobi, a 51 i u istom krevetu. S maloljetnom djecom bilo ih je 37 u istoj sobi.

Stanje se koncem 1943. g. još i pogoršalo … Bolnica raspolaže s 20 kreveta za tuberkulozne bolesnike. Tijekom 1943. g. umrlo je 148 tuberkuloznih bolesnika, od čega 23 u bolnici.

Sada je broj bolesnika pod nadzorom dispanzera 350 … ali u gradu ima oko 700 bolesnika s otvorenom tuberkulozom. Novo doba

10. svibnja

  • S otoka Visa Prva dalmatinska udarna brigada 26. divizije izvršila je desant na otok Šoltu. U jednodnevnoj borbi ona je uništila njemačku posadu (dvije ojačane čete 892. puka 264 divizije) u Grohotama, a u uvali Rogač razbila neprijateljsko pojačanje (oko 200 vojnika) koje je pristiglo iz Splita, pa se tijekom noći povukla na otok Vis. Neprijatelj je imao oko 250 mrtvih i ranjenih i 52 zarobljena vojnika. Brigada je imala 40 mrtvih i 129 ranjenih boraca. Kronologija
  • Veleuzbuna. Malo zatim čuo se prilično jaki šum avionskih motora, pa na zapadnoj strani u daljini topovska tutnjava, koja je uz male prekide trajala preko dana, uz eksploziju bombi, sve do kasne večeri. Odmah ujutro zaustavljen je svaki promet. Postavljeni su žandarmerija i redarstvo po ulicama grada i predgrađa, nije dozvoljen izlaz iz kuća, niti da se iz jedne ulice prijeđe u drugu. Zaustavljeni su i seljaci iz okolice koji su donašali drva, zelje na Pazar, kao i mljekarice. Oko 9 sati propuštale su se domaćice da pođu po kruh, ali samo na periferiji, jer se u grad nitko nije puštao. Otvorili su se samo po koji dućan živežnih namirnica i mesnice. Svi uredi su zatvoreni, kao i radione te tiskare. Novo doba nije izašlo. Tokom jutra dva su puta, i to u priličnom broju, prešli avioni i na njih su pucale protuavionske baterije. Kasno navečer pričalo se da su partizani iskrcani na Šoltu, da su se lađe vratile nakon što su tamošnju njemačku posadu ukrcale i povele, a potom su njemački avioni napali Šoltu, i da ima mnoštvo poginulih partizana. Kisić

11. svibnja

  • Priča se da je pohapšeno preko stotinu đaka, muških i ženskih, zbog nedjela počinjenog u Kazalištu. Dana 4. ovoga mjeseca su đaci ustašama prokazivali svoje drugove i drugarice na koje su sumnjali ili tvrdili da su počinitelji, i svi ovi prokazani bili su pohapšeni. U zatvorima se pojedince tuklo da kažu tko ih je nagovorio i tko je organizirao onakvo ponašanje. Međutim, kažu da đaci odbijaju sa sebe krivnju i tvrde da su to počinili oni s ulice koji su se uvukli u kazalište, jer svakome je bio slobodan ulaz, nije se legitimiralo đake koji su došli na predstavu. Većina ih je puštena, a ostalo je u zatvoru četrdesetak đaka, što muških, što ženskih. Kisić

12. svibnja

  • Ustaške vlasti u Splitu objavile su po gradu Zapovijed broj 9 od dana 21. travnja, kojom pozivaju na regrutaciju, odnosno mobilizaciju sve muškarce od 16 do 55 godina. Tko se ne pojavi u roku od 13. ovoga mjeseca do 3. idućeg mjeseca, ide pred ratni sud, jer će biti smatran vojnim bjeguncem. Komisiju novačenja je odredilo Sinjsko popunidbeno zapovjedništvo.

Nekoliko sati kasnije, Gradski NO Split izdao je letak kao odgovor na neprijateljev poziv. U jednom trenutku čitav grad je čitao naše letke i veliki broj omladinaca se poslije toga prijavio jedinicama NOVJ.

Izvodi iz letka NOO-a Splita:

RODOLJUBI SPLITA!

Ne odazivajte se ustaškoj mobilizaciji! Odazvati se ustaškoj mobilizaciji znači vršiti izdaju nad svojim vlastitim narodom i postati sudionikom za sva zlodjela koja su vršili, koja vrše i koja će još vršiti fašistički zločinci. Domobrani nisu domobrani nego švabobranci!

Svi oni koji se odazovu ovoj ustaškoj mobilizaciji »bit će stavljeni pred narodni sud i snosit će najteže posljedice za svoju izdaju. Historija našeg naroda će ih postaviti na sramotni stup, a pokoljenja će ih spominjati s prezrenjem« (TITO).

GRAĐANI!

Kucnuo je čas kad je svaki trenutak čekanja i kolebanja samo produžavanje patnja i povećanje žrtava našeg naroda! Jedini put koji svaki pošten i za borbu sposoban građanin mora izabrati je – stupiti odmah u redove slavne Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije, pod rukovodstvom maršala Jugoslavije Josipa Broza Tita! Stupajte svi u redove naše vojske i ne čekajte da postanete sluge krvavog okupatora, ne čekajte da Vam neprijatelji naroda obuku izdajničku i krvavu domobransku uniformu!

Kisić, Kronologija

13. svibnja

  • Priča se da se danas pojavilo na regrutaciji i novačenju 46 osoba, od kojih je 15 proglašeno nesposobnim. Kisić
  • U rajonu Podi – Križice, na cesti Split – Sinj, četa Drugog bataljona Svilajsko-mosećkog partizanskog odreda ubila je dva, a ranila jednog neprijateljskog vojnika. Kronologija

14. svibnja

  • Priča se da je u Sinju od ustaške i njemačke vojne vlasti pohapšeno oko 400 domobrana, među kojima oko 140 oficira i podoficira. Navodno su pripremali neki puč ustašama i Nijemcima u Sinju u dogovoru s partizanima. Zavjera je otkrivena izdajom nekih domobrana koji su se uplašili posljedica. Zbog toga je prvobitno određena komisija novačenja za Split povučena i na brzu ruku određena ova koja je došla u Split. Svi zavjerenici bit će izvedeni pred njemački ratni sud, a kolovođe su već dovedeni u Split.

Danas su Nijemci uhapsili i članove novačke komisije koji su došli ovdje, a pričaju da je to u vezi s onim hapšenjima u Sinju.

Uhapšen je i stanoviti broj ustaša u vezi sa sinjskim slučajem. Kisić

15. svibnja

  • Na teritoriju Komande splitskog vojnog područja za proteklih mjesec dana mobilizirano je 165 novih boraca, i to: 74 radnika, 12 seljaka, 31 zanatlija, deset domaćica, osam bivših vojnih lica, deset intelektualaca i 20 đaka. Kronologija

16. svibnja

  • Na jednoj od svojih sjednica, prvom polovicom svibnja 1944., Okružni komitet KPH Split je na osnovi dobivenih informacija ocijenio da uskoro predstoji povlačenje fašističkih okupatora s obalnog područja Dalmacije i, s obzirom na praksu fašista da pri povlačenju ruše sve što je od vojnog i privrednog značaja, odlučio poduzeti mjere za spašavanje svih tvornica, HE Kraljevac i svih javnih objekata u Splitu i na području srednje Dalmacije.

U sastavu Okružnog komiteta KPH za srednju Dalmaciju bili su: Ante Roje, Juga Kesić, Kaja Vučičić-Bicikla, Vojko Aničić, Vlado Bubić-Vovo, Tasja Kuzmanić, Hugo Gazin i Ivo Senjanović. Roje, Zbornik br. 5, 443.

17. svibnja

  • Unatrag tri-četiri dana uhapšeno je tridesetak građana raznog stališa, među kojima i predsjednik Okružnog suda Rodić. Ova su hapšenja slijedila na zahtjev Gestapoa. Neki su pušteni, a ostali će biti odvedeni kamionom, po jednoj verziji u Mostar, a po drugoj u Drniš. Pravi se uzrok ne zna, već samo to da nisu pristaše današnjeg režima i kao takvi su pogibeljni u ovim trenucima, kad se očekuje tobože neka invazija. Kisić

19. svibnja

  • Na cesti Žrnovnica – Split Udarna grupa Mosorskog partizanskog odreda postavila je minu na koju je naišao njemački kamion i od eksplozije je uništen. Poginulo je četiri, a ranjeno pet neprijateljskih vojnika. Kronologija

20. svibnja

  • Poglavnik NDH Pavelić izdao je naredbu kojom se na području Dalmacije proglašava izvanredno stanje, a komandanti domobranskih i ustaških jedinica podčinjavaju njemačkim komandama. Tada je ukinuto Ministarstvo za oslobođene krajeve, na čijem se čelu od kapitulacije Italije, 30. rujna 1943. godine, nalazio dr. Bulat, sa sjedištem u Splitu. Arhiv NDH, Kronologija
  • U Splitu su njemačke vlasti izvršile ponovno hapšenje Židova i sprovele ih u logor u Drnišu.
  • Duž ceste Split – Sinj Prvi bataljon MPO prepilao je 90 telefonsko-telegrafskih stupova i pokupio 5 km telefonskog kabela. Kronologija
  • Afiširana je zapovijed broj 13 od 19. ovoga mjeseca Zapovjedništva područja Velebit - Dinara, kojom se zabranjuje svako kretanje vojnika i državnih službenika izvan službe, kao i pučanstva od 21 sat do zore na podložnom području od rijeke Cetine do rijeke Rječine (Sušak). Izdana je stroga naredba da se protiv svakoga prekršitelja, koji se bude kretao izvan grada ili sela, bez daljnjega upotrijebi vatreno oružje. Ako se pokaže potreba, izdat će se zapovijed da se vatreno oružje upotrijebi i protiv prekršitelja u gradu ili selu. Zapovijed je potpisao zapovjednik Ustaške pukovnije PTB Servatzy. Kisić
  • Njemački su vojnici u Kaštel Starom posjekli 300 mladih stabala. Izvještaj Velike župe Cetina u Splitu od 19. lipnja, 12./289.

22. svibnja

  • Afiširana je zapovijed broj 12 Zapovjedništva područja Velebit-Dinara. U cijelom području koje obuhvaća, od ušća rijeke Cetine i svih otoka sjeverozapadno od Brača, moraju svi vlasnici i sve osobe kod kojih su pohranjena motorna prijevozna sredstva, njihovi dijelovi ili alat potreban za ista, motori za barke, lađe za obrtne svrhe, kao i dijelovi istih, automobilske gume, te bačve od benzina, nafte i ulja, bez odlaganja, a najkasnije do 1. lipnja tekuće godine, pismeno prijaviti najbližem Ustaško-vojnom zapovjedništvu ili oružničkoj postaji.
  • Jutros je na Peristilu nađen ubijen jedan njemački vojnik. Priča se da je ustrijeljen od ustaške ophodnje, jer je bio prošao 21 sat. Kisić
  • »4. svibnja poslije podne priređena je predstava u kazalištu u Splitu, namijenjena splitskoj omladini, na kojoj je prikazan slikopis Majčina ljubav. Za vrijeme prikazivanja slikopisa splitska omladina pokazala je svoje pravo lice. Ovakav ispad nije se u Splitu do sada dogodio…

… Provedenim izvidima ustanovljeno je da je sam ispad i demoliranje kazališta bilo vrlo dobro organizirano…

Na posljetku se spominje da je velika većina kazališnog osoblja komunistički nastrojena, a također ima i dosta nastavnika koji su skloni komunizmu. O samoj pak omladini ne treba govoriti, kada se znade da čitav Split broji 20 pripadnika Ustaške mladeži, i to muških i ženskih zajedno.

… Redarstvo je navodno pozvano tek onda kada je sve bilo gotovo, tj. kad su ovi mladići pošli svojim kućama s pobjedonosne borbe … Čudno je da sama priredba nije bila redarstvu prijavljena…«. Ustaška nadzorna služba, Događaji u splitskom kazalištu, HR-DAST broj 195, ovitak 138., kutija 38.

23. svibnja

  • Jutros je njemačka vojnička patrola hapsila po gradu uniformirane ustaše. Kažu da je to u vezi s preksinoćnjim ubojstvom njemačkog vojnika. Ustaška ophodnja nije imala pravo pucati, jer prema zapovijedi broj 13 Zapovjedništva područja Velebit - Dinara, takve mjere se poduzimaju izvan grada, a ne u gradu. Kisić

24. svibnja

  • Oko 10 sati grad su blokirali redarstvo i njemačka vojska. Svi muškarci, koji su se nalazili na Trgu Ante Pavelića (Pjaca, Narodni trg), bili su zaustavljeni i u skupinama odvedeni u bivšu vojničku bolnicu vis-a-vis državne bolnice. Hapšenja su slijedila i po gradskim ulicama i na Pazaru. Oni koji su imali legitimacije malo po malo su otpušteni, a onima koji nisu imali uzimane su generalije i oko 20 sati su odvedeni na Gripe. Bilo ih je četrdesetak, a kao besposlene poslat će ih u Slavoniju na rad.

Jedno od mjesta gdje se dijeli dnevna hrana izbjeglicama je kasarna Gripe. Danas u podne nije otočnim izbjeglicama dan obrok, već im je rečeno da se vrate predvečer. Oni koji su došli po hranu bili su zaustavljeni i pozatvarani, te se priča da će i oni u Slavoniju. Kisić

  • Njemačkom okupatoru trebala je radna snaga za gradnju bunkera i utvrda u splitskoj okolici. Na mnogim mjestima nicali su masivni betonski bunkeri. Posebno je bila utvrđena Visoka, na kojoj su bili postavljeni topovi većeg kalibra. Odnegdje, valjda također s Visoke, povremeno su gruvali topovi naročito velikog kalibra. Od njihovih eksplozija tresla su nam se stakla na prozorima. S balkona smo noću gledali kako svjetleće granate lete prema Braču. Bunkeri s topovima bili su postavljeni i u uvalama Baluni, Firule, Zenta, u splitskoj luci i ispod Katalinića briga.

Problem jeftine radne snage Nijemci su rješavali racijama. U osobito pogodnim trenucima vojska i žandarmerija blokirale bi Pjacu ili neku drugu prometnu ulicu te obavile legitimiranje zatečenih. Žene, đake i zaposlene muškarce puštali su odmah, a ostale bi zadržavali. Tako regrutirani radnici bili su najjeftinija radna snaga za izvođenje fortifikacijskih radova oko Splita. Rad bi trajao nekoliko tjedana, a onda bi se na isti način obavila zamjena radnika. Mosettig, 1995., 99.

  • T a j n o

24. svibnja 1944.

Zapovijedi broj 9., 12. i 13.

Uredništvu Novog doba S p l i t

Od Ravnateljtva za promidžbu sam primio prijepis letka Glas Splita, na koji smatram da ne trebamo reagirati, no potrebno je da se odštampa jedan – možda uvodni članak – o svrsi Zapovijedi broj 9., 12. i 13., u koju svrhu prilažem nekoliko redaka koje izvolite iskoristiti, nadopuniti ili upotrijebiti samo izvadak. Korisno bi svakako bilo da se u uvodu osvrnete na uporno širenje tendencioznih vijesti o svrsi regrutacije i novačenja da im na taj način neizravno odgovorite na zadnji glupi letak. Suvišno je raspravljati o ustaštvu, djela će pokazati i dokazati što je.

Zapovijedio sam da moji časnici napišu po koji člančić, pa Vas molim odštampajte što nalazite zgodnim, naravno nakon ispravka, pogotovo ako koji Slavonac piše u dalmatinskom dijalektu.

ZA POGLAVNIKA I
ZA DOM SPREMNI!

zapovjednik Ustaške pukovnije PTB-a

Vjekoslav Servatzy

HR-DAST broj 29., kutija 4.

25. svibnja

  • Na oslobođenom teritoriju počela je s radom Kazališna družina Okružnog NO odbora Split. Kronologija
  • U Splitu su Nijemci izvršili masovnu raciju i tom prilikom uhapsili 36 rodoljuba. Pri hapšenju je bilo i otpora. Od bačenih bombi uništeni su jedan njemački kamion i jedan automobil. Izvještaj 264. njemačke dvizije, Kronologija
  • Priča se da je jučer preko Splita prošlo ništa manje nego 750 angloameričkih aviona. Kisić
  • S prehranom u gradu bilo je sve lošije i lošije. »Deki« su bili neredoviti i obično su se sastojali tek od malo brašna, masti i - žigica! Puru, odnosno pulentu najlakše se nabavljalo, i to stoga što su proizvođači bili u blizini, odmah iza brda. Pura nam je svima bila servirana na bezbroj načina, s više ili manje mašte. S gulašem od mesa sumnjive kvalitete, s čvarcima, s mlijekom ili s - ničim. Taj posljednji način pripremanja bio je zapravo najčešći. Mosettig, 1995., 106.
  • Danas je prirodnom smrću preminuo hrvatski akademski slikar Dunav Rendić, koga su prije smrti sklonili u Uboškom domu i oteli mu ono malo sunca i slobode zbog koje je živio. Njegova nježna drugarica, poznata Pupica, umrla je u istoj sobi dva dana prije njega. »Umrijet ću ali se neću prodati«, kazao mi je lani Dunav, kad su ga htjeli Talijani upisati u GIL i sada je on izvršio svoj zavjet, skupa sa svojom Pupicom, jer nije htio niti da ga ustaše spašavaju od gladi. Potpuno neovisan živio je na ulici i s ulicom, kao ptica u zraku, zadivljujući ljude ljepotom svoje duše i svoga siromaštva, elegancijom prnjave odjeće i širokog umjetničkog klobuka. Pravi boem i prosjak, odrekao se odavna svih ljudskih taština i obveza radi slobodnog života za kojim je čeznula njegova umjetnička duša. Velika je šteta što se sva ljepota te čiste umjetničke savjesti nije mogla ispoljiti u njegovim mnogobrojnim umjetničkim slikama, koje su ljudi zbog njegove skromnosti premalo cijenili, a on se u svojoj bijedi morao držati poslovice »Qualis pagatio talis cantatio«. Bego
  • Velikoj grupi domobranskih oficira, podoficira i vojnika, koji su nedavno uhapšeni u Sinju, sudio je jučer u Sinju ustaški vojni sud. Šest oficira i podoficira i sedam vojnika osuđeno je na smrt strijeljanjem i osuda je izvršena u 17 sati na Ruduši. Među strijeljanim oficirima nalazi se i Žarko Radica iz Splita. Dvadesetak optuženih vojnika i oficira osuđeno je na robiju od deset do 20 godina. Za vrijeme strijeljanja narod Sinja glasno je negodovao protiv ustaša.

Suđenjem tolikoj grupi domobranskih oficira i vojnika Nijemci nastoje preko ustaša strahom natjerati domobrane i njihove starješine na strogu poslušnost i ugušiti kod njih svaku pomisao o prelasku na stranu partizana.

Osuđeni domobrani bili su optuženi za suradnju s NOP-om.

Žarko Radica (brat Tonke Radice) zarobljen je kao partizan. Zatim se »uključio« u domobrane kao poručnik. On je bio veza naše obavještajne službe i uz Vatru Borkovića glavno lice među domobranima koji su radili za NOP.

Od domobranskih oficira i podoficira tada su s Radicom strijeljani Ivan Boko, Vatre Borković, Vilim Roskušćak, Francisković, major Nemec i još neki. Bili su otkriveni preko nekih mlađih ljudi. Uhapšene domobrane preslušavali su ustaše koji su radi toga iz Zagreba došli u Sinj. S domobranima je tada bilo uhapšeno i mnogo civila. Oni su uglavnom osuđeni na dugogodišnji zatvor. Gizdić, 1944/1945., 353.

  • U blizini Kaštel Štafilića partizani su iz zasjede napali tri njemačka kamiona i tom prilikom ranili tri vojnika. Izvještaj 7. oružničke pukovnije, Kronologija
Dr. Miro Mladinov za operacijskim stolom, proljeće 1944.

Bolnica 8. korpusa na Dinari. Dr. Miro Mladinov za operacijskim stolom, proljeće 1944.

26. svibnja

  • Pravilnim političkim djelovanjem uspjeli smo do sada mobilizirati oko 1500 novih boraca (Sinj 750, Muć 250, Solin 100, Omiš 100, Split oko 300). Mobilizaciju i dalje provodimo u općinama Lećevici, Prgometu, triljskom, te djelomično u omiškom kotaru, a iz Splita stalno pristižu u grupama od 30-40-50 ljudi. Mobilizaciju vršimo pozivima, ali prije toga pokrenemo sve organizacije sastancima, zborovima i sastancima Jedinstvene fronte. Iznenadio nas je odaziv u sinjskom kotaru, mućkoj općini, gdje mnogi nisu htjeli primiti poziv već su dobrovoljno stupali u NOV. U Splitu su, nakon oglasa koga su ustaše izvjesili s pozivom za mobilizaciju, naše organizacije razvile jaku kampanju za jačanje naše mobilizacije. Neprijatelj nije uspio mobilizirati narod, jer su se na regrutaciju javljali samo nesposobni koji su se nadali biti oslobođeni, te je počeo bjesnjeti vidjevši da svi zdravi i sposobni nestaju i odlaze u partizane. Izvještaj Okružnog komiteta KPH Split od 27. svibnja, 11./214.
  • Kod Stobreča, na cesti Split – Omiš, Udarna grupa Prvog bataljona Mosorskog partizanskog odreda postavila je minu na koju je naišao njemački kamion koji je uništen, a posada od osam vojnika je poginula.
  • Na cesti između Kaštela i Trogira Udarna grupa Četvrtog bataljona Devete brigade 20. divizije uništila je njemački kamion. Poginulo je četiri, a ranjeno deset neprijateljskih vojnika. Kronologija
  • Između 25. i 26. svibnja 1944. jedan njemački samovoz na cesti Split – Omiš naišao je na minu. Samovoz je jače oštećen. Nijemci su za odmazdu sutradan uhitili i ubili osam seljaka iz sela Podstrane. Izvještaj zapovjednika 7. oružničke pukovnije u Splitu od 14. lipnja, 12./283.
  • Iz Splita, po naređenju četničkog vojvode Momčila Đujića, upućen je u Četničku vrhovnu komandu M. Zaklanović, poznati povjerenik njemačke obavještajne službe. Na osnovi podataka koje je on davao, u Splitu su Nijemci vršili masovna hapšenja. Pošto je Draži Mihailoviću podnio izvještaj o stanju u četničkim redovima, vratio se u Split i obavijestio Đujića o razgovorima s predstavnicima četničke vrhovne komande. Četnički arhiv, Kronologija

28. svibnja

  • Priča se da je na zahtjev Nijemaca zadnjih dana pohapšeno pedesetak građana, koji su odvedeni na Gripe, a odatle da će u Slavoniju na rad, a neki vele – u Njemačku. Pedesetak evakuiranih otočana bilo je pozvano da se javi Nijemcima u hotel Park na Bačvicama. Kad su došli, bili su zadržani i rečeno im je da će ih se odvesti u Slavoniju, jer da dalje ovdje ne mogu ostati zbog manjka hrane. Prekjučer su svi ukrcani u kamione. Prvu grupu kamiona, gdje su bili uhapšenici s Gripa, dočekali su partizani na cesti između Šestanovca i Imotskog, a drugu grupu, gdje su većinom bili oni iz hotela Park, dočekali su partizani kod Imotskog i oslobodili ih. Priča se da su poginula tri vojnika iz pratnje, a ostale su zarobili partizani.
  • Za cijelo splitsko područje proglašena je mobilizacija svih sposobnih za borbu od maršala Tita, i poziva ih se da bez odlaganja napuste svoje domove i pojave se na određenim mjestima. I bez ovog poziva u zadnje vrijeme mnogo je splitske mladosti pobjeglo i zbog strogosti vojničke novačke komisije. Priča se da kad je bio proglašen sposobnim jedan grbavac, on se nasmijao: »Ol me ne vidite kaki sam?«. A kad je na upit predsjednika komisije izjavio da je postolar, da mu je ovaj dobacio: »Trebamo i mi u vojsci postolara«. Neki pak Pejković, Sinjanin kojeg je pregazio talijanski auto, slomio mu par rebara i povrijedio lubanju, također je proglašen sposobnim. Kad je on začuđen prigovorio liječniku komisije, također Sinjaninu, ovaj mu je odvratio da on danas ne pozna nikoga. A na primjedbu da je to rendgenski utvrđeno, i da će mu pokazati snimke, on mu je dobacio: »Ne poznam nikakve snimke!« Kisić

29. svibnja

  • Kako su kune tijekom vremena postale bezvrijedan papir, silom prilika razvila se široka robna razmjena.

Seljanke, odnosno »kume«, dolazile su sa svom robom na vrata stanova. Nudile su kukuruz, pšenicu, topljeni žuti maslac, mlijeko, suho meso, orahe. Mi građani bili smo, međutim, prisiljeni posegnuti za svojim robnim zalihama. Endehazijska kuna bila je za tu vrstu trgovanja posve izvan opticaja.

»Imate šta za minjat?«, pitale bi odmah s vrata.

Na poziv bi s torbom ušle u stan i počele pažljivo promatrati stvari u kući. Zbog onoga što su imale u torbi – a u njima nije bilo ni zlato ni drago kamenje – stjecale su pravo na razgledavanje pokućstva, zavjesa, ukrasnih predmeta i svega ostaloga.

»Imal’te lancuna, vel’ki, za dupli krevet, al’ da su dobri?«

»A šta bi ti dala za krasni novi, izrađeni lancun od moje dote? Ajde, daj bar dvadeset kila brašna.«

»Ne mere više od petn’est«, promrsila bi kuma na kraju. I bilo bi po njezinu.

»A imal’te vi jednu naku kutiju šta svira?«, upitala je jednom neka kuma s najnaivnijim izrazom lica.

Otac joj je nastojao pojasniti da ta sprava ne radi bez struje, ali kuma je, ne pokazavši nikakve znakove iznenađenja, naprosto odvratila:

»Ne smeta. Neka njega. Neka on samo stoji u kući!«

Mosettig, 116., 117.

Novi borci čekaju na raspored

Korušci. Novi borci čekaju na raspored

30. svibnja

  • Već uhodanim kanalima Splićani su gotovo svakodnevno prebacivani u NOV. Osjetivši odlazak ljudi iz grada, Nijemci i ustaše u svibnju 1944. donijeli su odluku o mobilizaciji svih muškaraca od 16 do 55 godina starosti. Međutim, u tome nisu uspjeli, zahvaljujući brzoj intervenciji Gradskog NOO-a koji je – kao odgovor na neprijateljsku mobilizaciju – putem letaka uputio svoj poziv za mobilizaciju. Pozivu Gradskog odbora odazvalo se oko 500 osoba koje su upućene u jedinice NOV-a. Trgo, Zbornik br. 5, 48
  • U blizini Kaštel Novog ustaše su ubili Matu Sunarića i Antu Klišanića, zato što nisu htjeli ići u ustaške jedinice. Izvještaj Velike župe Cetina, Kronologija

31. svibnja

  • Ustaški poziv narodu koji se nalazi u Splitu, protjeran sa Šolte, Drvenika i iz mnogih drugih mjesta, da se odseli u Slavoniju i Srijem gdje ga očekuju veliki posjedi, doživio je potpun neuspjeh. Nitko se nije našao tko bi pao na lijepak ustaškog poziva. Ustaška »bogatstva« u Slavoniji i Srijemu ne privlače nikoga, jer naši ljudi znaju da ta imanja potječu od partizanskih obitelji ili onih koje su neprijatelji pobili ili raselili. Gizdić, 1944/1945., 364.

PRIKRIVENI TEROR

Odvođenja, maltretiranja, pa i strijeljanja, mi u većem gradu nismo gledali neposredno, jer se to vješto prikrivalo. U malome mjestu, naprotiv, to se redovito odvijalo naočigled sviju. Mosettig, 83.

POMOĆ SIROMAŠNIM PARTIZANSKIM OBITELJIMA

Gradski NO odbor Split - Zdravstveni odjel, organizirao je preko rajonskih ambulanti u gradu pružanje besplatne liječničke pomoći 88-orici članova partizanskih obitelji i žrtava fašističkog terora.

UPIS ZAJMA NARODNOG OSLOBOĐENJA

Gradski NO odbor Split - Gospodarski odjel, građanima Splita je prodao obveznice Zajma narodnog oslobođenja u iznosu od 14,500.000 kuna. Socijalni odjel Gradskog NO odbora Splita je prikupio 5,011.489 kuna i podijelio ih između 1620 siromašnih obitelji partizanskih boraca i žrtava fašističkog terora, koje su brojale 4212 članova. Među 278 obitelji podijeljeno je 840 kg raznih namirnica. Kronologija

UZBUNE

U svibnju su bile ukupno 43 uzbune, od kojih dvije noćne, za vrijeme zabrane kretanja, te jedna veleuzbuna koja je trajala od 3.15 dana 10. svibnja do 7.30 dana 11. svibnja – 28 sati i 15 minuta. Najviše je uzbuna bilo dana 29. svibnja – pet, a šest dana je prošlo bez uzbune. Kisić

PRVE HAJDUKOVE UTAKMICE NA VISU: SEDAM GOLOVA U MREŽI QUEENS REGIMENTA

Samo nekoliko dana kasnije, 13. svibnja, nakon ponovnog formiranja, Hajduk je, kao predstavnik NOV-a, odigrao svoju prvu utakmicu na Visu. Protivnik mu je bio engleski vojni tim Queens Regiment. »Bijeli« su ga pobijedili sa 7:1. Zatim Hajduk nastupa protiv Škota dva puta, prvi susret završava s 2:2, a drugi s 2:1 za Hajduka. Na Visu su u svibnju naši nogometaši odigrali još jednu utakmicu protiv momčadi engleske zračne obrane, kojoj su zabili osam golova. Početkom lipnja Hajduk ostavlja Vis i odlazi u južnu Italiju. Gizdić, 1944/1945., 311 .

GLAD U GRADU

Prehrambene prilike su slabe i skoro nesnošljive. Osobito su teško pogođene obitelji i pučanstvo s evakuiranih otoka i primorja. Glad se osjeća svuda. Izvještaj Zapovjedništva 7. oružničke pukovnije u Splitu od 30. svibnja, 11./410.

DANI PONOSA I SLAVE: NOVO RAĐANJE HRVATSKOG ŠPORTSKOG KLUBA HAJDUK

Igrači HŠK Hajduka nakon zakletve 14. svibnja na Visu - zdesna na lijevo u prvom redu čuče: Frane Duplančić, Dražen Martić, Ive Radovniković, Ozren Nedoklan, Mladen Berković, Živko Drašković i Zlatko Ferić. U drugom redu: Ljubo Benčić, Miljenko Krstulović, Frane Matošić, Vlado Kaliterna, Dušan Bizjak, Branko Bakotić, Marko Vušković, Hrvoje Čulić, Bonaventura Parić, Ante Antonini, Vinko Jelaska, Žarko Zelić i Veljko Subašić. Treći red: Ivo Peršić, Slavko Luštica, Zdenko Zelić, Jozo Matošić i Petar Brkljača. Četvrti red: Dušan Bjelanović, Ljubomir Kokeza, Ivo Alujević, Miljenko Batinić i nepoznati partizan

Ratni Hajduk. Igrači HŠK Hajduka nakon zakletve 14. svibnja na Visu - zdesna na lijevo u prvom redu čuče: Frane Duplančić, Dražen Martić, Ive Radovniković, Ozren Nedoklan, Mladen Berković, Živko Drašković i Zlatko Ferić. U drugom redu: Ljubo Benčić, Miljenko Krstulović, Frane Matošić, Vlado Kaliterna, Dušan Bizjak, Branko Bakotić, Marko Vušković, Hrvoje Čulić, Bonaventura Parić, Ante Antonini, Vinko Jelaska, Žarko Zelić i Veljko Subašić. Treći red: Ivo Peršić, Slavko Luštica, Zdenko Zelić, Jozo Matošić i Petar Brkljača. Četvrti red: Dušan Bjelanović, Ljubomir Kokeza, Ivo Alujević, Miljenko Batinić i nepoznati partizan

Tri godine nakon zabrane njegove djelatnosti, igrači i funkcionari sportskog nogometnog kluba Hajduk iz Splita, koji su se odazvali pozivu Oblasnog NOO-a i došli na oslobođeni teritorij, sastali su se danas na Visu na svojoj skupštini.

Skupština je jednoglasno izabrala upravu Hajduka u ovom sastavu: predsjednik Janko Rodin, potpredsjednici Vicko Krstulović i Luka Kaliterna, i članovi dr. Šime Poduje, Ante Jurjević, dr. Miloš Žanko, Dušan Guzina-StIpanović, Vice Buljan, Mario Righi, Dušan Brkić, Vinko Dujmić i Drago Gizdić.

Za trenere momčadi izabrani su Ljubo Benčić i Leo Lemešić, a za kapetana Jozo Matošić.

»POZDRAV SPLITU, NAŠEM RODNOM GRADU, S OSLOBOĐENOG TERITORIJA!

Sjećanje Hrvoja Ćulića ususret 100. obljetnici Hajduka

Simbol otpora. Sjećanje Hrvoja Ćulića ususret 100. obljetnici Hajduka

Tvoj Hajduk, prvi predstavnik sportske Dalmacije, koji ti je pronio slavu kroz 33 države i četiri kontinenta, nalazi se danas nakon trogodišnjih fašističko-ustaških progona na slobodi – na oslobođenom teritoriju i na Dan sv. Duje, tvog patrona, obnavlja se u okrilju Narodnooslobodilačke borbe da nastavi kročiti putem nove slave i veličine, slobodan u slobodnom sportu.

Tvoj ljubimac nije više mogao trpjeti švapsko-ustaški zulum, jer nije htio služiti ugnjetačima borbenog, mučeničkog hrvatskog Splita i cijelog hrvatskog naroda, kao i svih naroda Jugoslavije, te je izabrao put slobode, časti, ponosa i slave, osuđujući i prezirući izbjegličku izdajničku vladu, na čelu s kraljem, i Mačekovu kliku.

Ni progoni obitelji igrača, kojih su se latili švapsko-ustaški bezumnici, neće nas slomiti. Mi kročimo vedra i ponosna čela u slobodi i slobodni, da i putem sporta pridonesemo svoj obol za svetu narodnooslobodilačku borbu.

Naš mili Splite, junački grade, mi ćemo ti se skoro vratiti, ali onda pogani tuđin i njegovi sluge neće više gaziti naše sveto tlo.

Rodni grade naš! Kako smo do sada savjesno i odlučno ispunjavali svoj sportski poziv, učinit ćemo tim više sada kada kao borci NOVJ zastupamo našu svetu narodnooslobodilačku borbu, koja žrtvama svojih najboljih sinova i kćeri stvara slobodnu Hrvatsku u novoj, sretnijoj, demokratskoj, federativnoj Jugoslaviji.

Ne boj se, Splite naš, nećemo te osramotiti, već ćemo se ponovno vratiti, ponosni da smo i mi sa svoje strane pridonijeli sve što je bilo u našoj moći za tvoju slobodu, slobodu hrvatskog naroda i svih naroda Jugoslavije.

Grade naš! Pozdravljamo te s ove naše historijske skupštine, ponosni što smo tvoji sinovi, jer su tvoje žrtve u ovoj svetoj borbi za oslobođenje već postale legendarne. Tvoje žrtve i tvoja hrabrost, kao i žrtve i hrabrost tvojih sinova i kćeri, bit će nam putokaz u našem daljnjem radu.

Zavjetujmo ti se da ćemo sve poduzeti što je u našoj moći da naš doprinos narodnooslobodilačkoj borbi bude što veći i što značajniji, a pod vodstvom Nacionalnog komiteta, na čelu s najvećim sinom naših naroda i svih naroda Jugoslavije – Maršalom Josipom Brozom Titom.

Našem rodnom gradu, porobljenom ali nikad pokorenom Splitu, naš borbeni pozdrav

SMRT FAŠIZMU – SLOBODA NARODU!

7. maja 1944. UPRAVA HŠK HAJDUK – SPLIT«

Drago Gizdić, 1944/1945., 309.-311.

ŽENSKE RADNE ČETE OBRAĐUJU POLJA

Nedavno su mačekovci izdali letak na ime »starih partizana Splita i okolice«. Letak je demagoški sastavljen da se spriječi naša mobilizacija. Pokušali su je spriječiti i parolom »Ko će obrađivati polje«, ali odgovor im je – deset radnih ženskih četa u sinjskom kotaru, koje su najozbiljnije pristupile ovom poslu.

Preko Glasa Splita, koji izlazi u 700-800 primjeraka, mase su se još jače vezale uz NOP. One su usvojile ovaj list kao njihov.

Izvještaj Okružnog komiteta KPH Split od 9. lipnja, 12./31.

USTAŠKA TAJNA POLICIJA:
SPLIĆANI U DOMOBRANSKIM JEDINICAMA ŠIRE KOMUNIZAM

»Prije kraćeg vremena izdan je proglas u Splitu za mobilizaciju na temelju naloga Ministarstva oružanih snaga. Prema proglasu trebaju se javiti sva godišta od 1889. godine do 1928.

Sam proglas izazvao je veliko zaprepaštenje, a razumljivo i različite komentare.

… Tako je npr. zapovjednik Narodne zaštite naredio svim članovima Zaštite da se ni jedan ne smije javiti na novačenje, jer oni neće služiti vojsku…

Komunisti povodom ovoga poziva organiziraju jaču kampanju za šumu, a prema raspoloženju istih može se očekivati da će veći broj mladića krenuti ovih dana u šumu.

Oni pak plašljiviji od gornjih govore da je Poglavnik pogazio svoju riječ, jer je rekao da anektirani krajevi neće ići u vojsku, te se zbog toga i ovi bune.

U vezi s ovim događajima, a i s obzirom na saznanje da 90% unovačenih mladića čeka prvu priliku da ode u šumu, trebalo bi iste odmah otpremiti u Njemačku, jer u protivnom slučaju izdana odredba neće imati nikakve svrhe, a partizani će ojačati. Svako pak odvođenje Splićana u druge jedinice značilo bi uvađanje anarhije i širenje komunizma u dotičnoj jedinici«.

UNS, Mobilizacija u Splitu od 25. svibnja, HR-DAST, broj 195

PARTIZANI PRODRLI U SVE DRŽAVNE SLUŽBE

»… Nakon povlačenja iz Splita partizani su tamo ostavili izvjestan broj svojih najboljih i najsposobnijih ljudi, kojima je bio cilj voditi dalje partizansku akciju u potpunoj suradnji i suglasnosti sa šumom … Kada su vidjeli da su naše vlasti neaktivne, a što je najgore i prilično nesposobne, započeli su ponovnu organizaciju narodnooslobodilačkih odbora i to u potpunijoj mjeri i s boljim uspjehom nego ranije. Partizanski prvaci drže na uzdi, može se reći, 95% stanovništva u Splitu, bez obzira na zanimanje.

Tako se dogodilo da su partizani u Splitu danas svemoćni…

Glavna briga partizanima bila je neupadljivo prodrijeti u sve državne ustanove u Splitu, počevši od najniže, pa do najviše … Tako se dogodilo da su partizani bili potpuno obaviješteni o djelatnosti redarstva.

Naravno da partizani imaju u pojedinim uredima svoje organizirane ćelije, koje dirigiraju potpunom djelatnošću ustanova, preko kojih su u mogućnosti provoditi svoje ciljeve…

U Gradskom poglavarstvu u Splitu trebalo bi uglavnom tražiti ljude koji ne surađuju sa partizanima, a ne one koji surađuju.

Pored izvještaja koje ovi dostavljaju partizanima, oni kupuju i živežne namirnice, koje im šalju u šumu.

Župski priradni nadzornik ing. Juraj Stipišić, koji je po kapitulaciji Italije došao iz Omiša u Split, u političkom pogledu je i dalje ostao dobar, no oko njega se ubrzo sakupilo društvo švercera i političkih pokvarenjaka, tako da danas čitav taj odsjek Glavarstva Građanske uprave odiše švercerskim i protudržavnim duhom.

Ustaška nadzorna služba, Partizanski doušnici u državnim ustanovama u Splitu, HR-DAST broj 195, ovitak 137., kutija 38.

SOLINSKE PARTIZANSKE KARAVANE

Veliki broj žena koje, iz objektivnih razloga ili po zadatku na terenu, nisu mogle ići u partizane od početka okupacije, prihvatile su se sa svojim drugovima jednako teškog i odgovornog ilegalnog rada u Solinu. Trebalo je organizirati prikupljanje hrane, oružja, sanitetskog materijala i odjeće i uspostaviti vezu s prvim partizanima na padinama Kozjaka kojima je to bilo neophodno potrebno.

Sredinom 1942. g. organizirano kreće i karavana žena iz Rupotina, zaseoka podno Kozjaka, koje će vrlo brzo biti spaljeno … Počelo je u kući Roze Katić, jednog od spremišta hrane i ostalog materijala, kao i prenoćišta za drugove … Glavno spremište materijala, nakon paljenja Rupotina, preseljeno je u komšiluk Ninčevići, kod Tome i Mirka Grubišića, a pred kraj rata kod Milanovića. Počelo je skromno, ali je vrlo brzo rad žena postao masovan, i neizmjerno je velik udio svake od njih koja je makar i jednom sudjelovala u radu karavane. Nije se samo prikupljao razni materijal već se prenosila i pošta iz Splita, primali su se partizani-ilegalci koji su prolazili kroz Solin, odvodili su se drugovi u partizane.

Karavana je stoga bila vrlo važan most, spona između mještana Solina, Splita, Kaštela i partizana na padinama Kozjaka. Žene koje su to organizirale posjedovale su izuzetnu hrabrost, snalažljivost, odanost revoluciji … Karavana je djelovala do kraja rata i nikada nije bila otkrivena.

Prikupivši razni materijal, navečer bi krenula povorka, koja je ponekad brojila i preko 100 žena. Pratili su je neki drugovi za to zaduženi, a išlo se po strmim, teško prohodnim padinama Kozjaka, noseći teret na leđima, ponekad i preko 20 kilograma. Bura, snijeg ni mrak nisu zaustavljali povorku koja je tiho prolazila i pored talijanskih straža od tupinoloma do Velikih Skalica. Nikada žene neće zaboraviti taj dio puta, koji su morale bosonoge prolaziti, a neke od njih ponekad cipele uopće nisu niti imale. Na sredini puta dočekivali su ih drugovi iz leteće čete, pomagali im, pitali ih za novosti, pratili do cilja. Kada bi se stiglo na Blaca u kuću Ante Grgina, gdje se materijal isporučivao, činilo im se kao da je došlo oslobođenje. Zaboravile bi na trud i opasnosti kojima su svaki put bile izložene, i radosni trenuci s borcima bi ulijevali novu snagu.

Pri povratku su žene uvijek imale uza se srpove i konope kako bi mogle zavarati neprijatelja, ako ih uhvati, da su brale travu ili drva po planini. Vraćale su se raštrkano i ne istovremeno, pogotovo ne sve odmah svojim kućama.

Slavka Čilaš, izvod iz priloga u Poruci borca, ožujak 1978.

VELEUZBUNA

Topovi zatutnjiše usred noći i od tada kroz cijeli jučerašnji dan i dvije noći nisu prestajali. Mukla grmljavina čula se s više strana, a najviše s otoka Šolte. U polusnu se domišljalo što bi to moglo biti, kad oko 3 i po sata po noći počeše sirene tuliti, jedan put, dvaput i tako do pet puta po jednu minutu s razmacima. Veleuzbuna. Znak da je negdje u blizini otpočela invazija. Prolaze i avioni, zuje, ali ne bombardiraju. I susjedstvo se diže, svi su na prozorima ili pred kućama. Komentiraju, čak s nekom nadom i veseljem, jer se, eto, Nijemci pakuju. Izvlače žurno svu robu iz zgrade Realke i trpaju je na leđa zarobljenih talijanskih vojnika i časnika, koji sve to ukrcavaju na teretne automobile. Odnose sanduke, bačve s vinom, puške, mitraljeze, kufere, armonike i lopate. Velika je naša radost, jer eto Švabe neće nas evakuirati, već sami moraju bježati. A kada se bježi, bit će tome neki krupniji razlog. Ustaše ne daju nikomu iz kuće niti preko ulice proći, te prijete da će pucati. Zato smo cijeli jučerašnji dan i noć morali ostati u kući slušajući daleku tutnjavu topova i huku avionskih formacija koje su nam preko glava prelijetale. Nijemci su pojačali stražu na mostovima koje su minirali, te očekujemo da će noćas mostovi poletjeti u zrak. Mi živimo u blizini tih mostova, mogli bi nam oni i po sobi doletjeti.

Dok u krevetu razmišljam, jeza me hvata od strašne tišine koja u gradu vlada. Već se nekoliko sati ne čuje nikakvog glasa, ni prijevoznog sredstva, niti se javljaju crkvena zvona, pošto su sve crkve u našoj blizini porušene. Samo katkad sve rjeđe topovi tutnje sa Šolte, a u gradu tek nekoliko puščanih metaka odzviždi kroz mirnu noć. Poslije ponoći prolijeće s hukom jato teških bombardera. Strepimo, ali ostajemo u krevetu. Najednom potres. Mukla i duga trešnja zemlje, kuća i prozora traje skoro čitavi sat. I kreveti se naši tresu. Negdje i stakla prskaju. Ne mogu nikako shvatiti odakle tolika trešnja zemlje kad se ne čuju eksplozije bomba ni topova. Samo prolaze avioni i pojačavaju trepetanje zraka. Tek smo ujutro doznali da su to noćas njemački teški bombarderi napali Vis, a nekoliko stotina topova s našega Kronstadta uzvraćahu im žestokom paljbom. Od toga se noćas cijeli Split tresao i stakla su prskala.

Kad je jutros oko sedam sati odsviran svršetak veleuzbune, koja je trajala jedan dan i dvije noći, ukupno oko 30 sati, počeli su se vraćati njemački automobili i ponovno iskrcavati opljačkanu robu u zgradu Realke. Grad je ponovno oživio svojim običnim životnim ritmom. Prestala je topovska pucnjava i huka aviona, ali sve to nije moglo nikako nadoknaditi naše teško razočarenje. Izgledalo nam je da nas je već dodirnuo dah slobode, ali umjesto toga moramo opet slušati hvalisanje ustaških švercera i njemačkih vojnika.

Vladimir Bego, dnevnik, 1941. - 1944., 182., 183.

GLAS SPLITA BROJ 9.: PJEGAVAC I PROSJACI

Povodom strahovitog pokolja koji su izvršili okupatori uz pomoć ustaša, četnika i domobrana u sinjskom i omiškom kotaru, građanstvo Splita doniralo je iznos od 3,000.000 kuna. Narodnooslobodilački odbor Splita je taj iznos preko Okružnog narodnooslobodilačkog odbora dao kao pomoć stradalima u tom kraju.

Okupator je donio u naš grad jednu nesreću – pjegavac. Namjerno je doveo iz Drniša neke bolesnike da bi sačuvao svoj garnizon od bolesti i ubacio ih u neke privatne stanove u gradu tako da je do sada bilo nekoliko desetaka slučajeva oboljenja, a i par smrtnih slučajeva. Upozorava se građanstvo da samo spriječi širenje ove strašne bolesti koju su nam Švabe donijeli. Da bi se spriječilo širenje pjegavog tifusa, potrebno je održavati najveću moguću čistoću odjeće i tijela. Ako se pojavi uš na odjeći, ona se najbolje ubija parom kipuće vode u zatvorenoj posudi, tako da odjeća stoji u pari jedan sat.

Primjer Šolte, Drvenika i Stobreča opomena je onima koji čekaju. Kada je naša vojska napuštala otoke i obalu i kad ju je u njenom povlačenju slijedilo 16.000 naših ljudi iz tih krajeva, ustaško Novo doba pisalo je bjesomučne članke o »jadnoj sudbini tih ljudi, koji su silom odvedeni u tuđinu i napustili mirno kućno ognjište«. Sada, međutim, kada su im okupatori to »mirno kućno ognjište« pretvorili u pravi pakao i napravili ih pravim prosjacima, onda to isto Novo doba ima drskosti pisati kako je to učinjeno iz vojničkih razloga, »da bi se zaštitilo pučanstvo od ratnih tegoba!« Ustaške vlasti imaju toliko drskosti da taj narod, koji su doveli na prosjački štap zajedno sa svojim gospodarima, putem jednog prljavog oglasa predadu narodu Splita da mu iziđe u susret, izrugujući se na taj način njegovoj nevolji. Oni danas prose kruha i po čitave sate čekaju pred Pučkom kuhinjom da tamo dobiju ponižavajuću porciju neke gadne vodurine, a ionako već izgladnjelo pučanstvo Splita, pored najbolje volje, nije im stanju pomoći kad i samo već nekoliko mjeseci gladuje.

Glas Splita, broj 9.

NIJEMCI

Tri razne smrti lebde nam uvijek nad glavom: avioni, epidemije i Gestapo. Teški su uvjeti našeg života pod zlokobnim okriljem Gestapa. Stoga smo mi svakim danom sve mršaviji, a Nijemci su uvijek svi debeli. Ne uzbuđuju njih neki viši emocionalni procesi, intelektualna ni estetska čuvstvovanja, već se čvrsto drže, kao pijan plota, svojih solidnih, često i opakih životnih principa i što je najgore – ništa ne misle. Kadri su ubiti ili na mrtvo ime izlemati jadno dijete, koje je ukralo kilo soli da bi obradovalo svoju izgladnjelu majku, dok oni istodobno kradu i pljačkaju iz naših škola i privatnih kuća stolove, sjedalice, vješalice, parkete i sve do posljednjega čavla, što njima izgleda sasvim u skladu s moralnim principima i s njihovim poretkom…

Nigdje kao u Splitu nisu osjetili prezir pučanstva, što oni sami priznaju, ali ne zato što bi ih mi više mrzili od Francuza, Poljaka i drugih okupiranih naroda, već zbog toga što ih mi uopće ne primjećujemo, kao da ih nema. Tek prigodimice provali vulkanskom snagom narodna mržnja, kao ovih dana, kada su srednjoškolci porazbijali cijelo kazalište, vidjevši da su ih doveli na prikazivanje filma sa samim njemačkim tekstom. Zbog toga su sve škole zatvorene.

Ipak, Nijemci dosta točno prosuđuju prilike kod nas. Ustaše i četnike, svoje suradnike, smatraju nediscipliniranom bandom švercera i razbojnika, dok partizane mrze, ali im priznaju da su požrtvovni i idealni borci, čak najopasniji njihovi protivnici. Pričaju katkad sa suzdržanim divljenjem o njihovom herojstvu i samoprijegoru. Ustaše su, kao pravi oportunisti, igrali donedavno dosta dobro dvostruku ulogu, ulagivali se Nijemcima i očijukali sa partizanima, ali pojačanjem Gestapa i dolaskom zloglasnog ustaškog komandanta Vjekoslava Servatzyija, očajnika koji je već na smrt osuđen zbog svojih zlodjela, sve se izopačilo. Njegovih »zapovijedi« dugo ćemo se sjećati. Počelo je opet masovno strijeljanje, 13 ljudi u Sinju i osmero u Poljicima. U Splitu je naređena opća stavnja od 16 do 55 godina protivno međunarodnim zakonima, premda smo mi okupirano područje. Stoga su partizani ispravno naredili da se nitko ne prikazuje na stavnji, ali su neki ulizice preuranili i onemogućili bojkot. I mnogi su građani otišli na stavnju vidjevši da su liječnici pristojni ljudi, nikoga ne uzimlju u vojsku. Ali poslije se preokrenulo, sada sve uzimlju, i grbave, i ćorave, i ljude bez nogu. Baš ne znaš koji su liječnici veći saboteri, »Una disorganisazione bene organizata«. Hapšenja se sada sve češće vrše, po danu i po noći i muče ljude na policiji nekakvim električnim napravama i tuku batinama, po novom njemačkom sistemu. Zatim ih otpremaju u koncentracione logore, u Jasenovac i Bog zna gdje. Koga ukrcaju u autobus, taj se dobru ne nada.

Vladimir Bego, dnevnik 1941. - 1944., 184./185.

ZVONCE

Zvonce. Trnem i otvaram kućna vrata u brizi da nije Gestapo ili kakav ustaša, a kad tamo – dvije mlade i lijepe djevojke, jedna crnka, a druga blondinka, smiju se i jednostavno kažu: »Nosimo vam pismo od sina«. Kao da je to nešto sasvim obično. »Izvolite naprijed«. Zovem ženu. Čitamo i suze nam na oči dolaze, nije čudo, to je prvo pismo poslije skoro deset mjeseci teških naših briga i neizvjesnosti. One se smiju. I mi, sa suzama na očima. Ivo je pun štimunga. Piše:

Dragi i mili moji!

Dugo je već vremena prošlo da sam otišao od kuće, a nisam mogao sve do sada da nađem zgodnu vezu da vam se javim. Nadam se da će ovo moje pismo stići napokon do vas, razveseliti vas i popuniti onu prazninu koju vam je moj odlazak prouzrokovao. Nema smisla da vam pišem cijelu historiju od početka, jer bi to bilo i suviše dugo, niti ja imam toliko papira. Najdraže mi je to što mogu da vam javim da sam živ i zdrav, sretan i zadovoljan što se tiče prilika u kojima se nalazim. Ova drugarica što će vam direktno iz mojih ruku predati pismo može vam slobodno pričati u kakvim prilikama živimo. Pura, mlijeko, kruh, meso, toga ne fali, nisam ništa mršaviji nego što sam kod kuće bio. Bogata je Bosna. Ove zime je bila druga stvar, ali sada ne treba ni misliti na to. Peremo se i parimo našu englesku robu pa nam uši ne čine nikakav problem. Seljaci ovdje postupaju s nama prilično dobro, nude i časte nas ako se s njima postupa oštro, vojnički, to jest ako im imponiraš. Pričaju nam ljudi koji ozdo dolaze da je kod vas sve skupo, ali da ima svega. Ja se nadam da je otac sve dobro upravio te vam neće faliti makar kruha, a to je glavno. Meni ga, hvala Bogu, ne fali.

Nadam se da ste vi dobro. Avioni su vam sto puta napravili đumbus, ali čujem da na našoj kući nisu, nego samo stakla popucala. Moj lipi Split da je strašno porušen, ali sagradit ćemo ga ljepšega mi partizani. Brzo ćemo na more. Ne bojte se ničega. Brzo je svemu ovome kraj. Ne znate vi koja se sila ozgo na Švabe sprema. Neće oni zaboraviti Dalmaciju.

Ovdje se može za novac kupiti duhana, jaja. Ako si gladan pitaš da ti prodaju štogod, pa ti donesu svega, a neće ništa da prime. Zato mi pošaljite novaca koliko budete mogli. Kako mali Boris, kako Tonko i kako ste mi svi vi? Pošaljite mi slike, mamu, papu, Tonka, Borisa itd. i sliku pokojnog Žarka Pejkovića koja je ostala u mojoj uspomeni od pričesti. Pozdravite roditelje pokojnog Žarka i pitajte ih je li dosta pet Švaba od moje ruke za njega.

Pozdravite sve poznate. Vas ljubi i pozdravlja vaš uvijek zahvalni borac Ivo, IV. bataljon IV. brigade IX. divizije VIII. korpusa.

Vladimir Bego, dnevnik 1941. – 1944., 185./186.

SUDAMJA 1944. , RATNI JESTVENIK U ŠTANDARCU, SPLITSKOM LISTIĆU ZA VIJESTI I ŠALU

LIŠTA ĆIBARJA. KUĆNI JESTVENIK:

Prvi dan: legumini na pofrig; za šalšu kapula.

Utorak: pulenta ritka.

Srida: pulenta tvrda, posoljena s točom.

Četvrtak: lazanje s jutikom.

Petak: kafa o ‘šenice – prvorazredni surogat.

Subota: čaj lipov – izvozni prez cukra.

Nedija: župa o ‘brašna od mekinj i torta od pulente. Kafa od pravoga Franka. Izvorna voda solinska – u bocam.

LITANIJE SUDAMIJE

Sveti Duje! - Sačuvaj nas od bombi i nevere!

Sveti Stašu! – Sačuvaj nas od zli očiju i o ‘surogati!

Sveti Marine! – Čuvaj nas i brani od šverceri!

Sveti mučenici! – Štitite nas od šverceri i rioplani!

Blaženi nevini! – Čuvajte nas od zli jezikov i špijuni!

Sveti i Svetice! – Ne dajte da bude skupo meso i uje!

Sveti Lovre! – Providi nam drva i karbuna.

Sveti Martine! – Čuvaj nas od mišturanog vina i mlika!

Sveti Luka! – Oslobodi nas od okupacije dušmanske!

Sveta Lucijo! – Ne daj nam da vidimo sve ono što vidimo!

Sveti Ambrožijo! – Čuvaj nas od džepari i provalnika!

Sveti Grišpine! – Ne ostavi me bez postolov…

Sveta Barbaro! – Čuvaj nas od kaluni i od grube smrti od balota i praja!

Sveti Filipe! – Čuvaj nas od krivi balanci i mira, od svita škrtoga i sebičnoga!

Sveti Mikula putniče! Sačuvaj nas od grube smrti i od oluje i morskih pasa na moru i na kraju!

A svi sveti i svetice Božje, sačuvajte nam ing. Stipišića! (ing. Stipišić šef je ureda Župskog priradnog nadzorništva).

Kisić

Na trećem zasjedanju ZAVNOH je utemeljen kao najviši organ hrvatske državne vlasti

Topusko. Na trećem zasjedanju ZAVNOH je utemeljen kao najviši organ hrvatske državne vlasti

Nijemci nisu uspjeli zarobiti Tita
Nijemci nisu uspjeli zarobiti Tita
Nijemci nisu uspjeli zarobiti Tita

Desant na Drvar. Nijemci nisu uspjeli zarobiti Tita

Nakon ogorčenih borbi saveznici su otvorili put za Rim

Monte Casino. Nakon ogorčenih borbi saveznici su otvorili put za Rim

Iz Ratne Kronologije–SVIBANJ 1944.: TREĆE ZASJEDANJE ZAVNOH-a U TOPUSKOM 8. i 9. SVIBNJA – ZAVNOH KONSTITUIRAN KAO VRHOVNO ZAKONODAVNO I IZVRŠNO NARODNO PREDSTAVNIČKO TIJELO I NAJVIŠI ORGAN DRŽAVNE VLASTI U DEMOKRATSKOJ HRVATSKOJ, NOSITELJ SUVERENITETA NARODA I DRŽAVE HRVATSKE – DESANT NA DRVAR, OPERACIJA »KONJIĆEV SKOK« U KOJOJ JE TREBALO ZAROBITI TITA I OBEZGLAVITI NOP (25. SVIBNJA) – POLJSKE JEDINICE ZAUZIMAJU MONTE CASINO – CRVENA ARMIJA ULAZI U RUMUNJSKU – 26. DIVIZIJA SA SAVEZNIČKIM KOMANDOSIMA IZVELA POMORSKI DESANT NA OTOK BRAČ

LIPANJ

Na Olibu poginuo Vlado Bagat – Split pod bombama, stravične scene na Pazaru – 227 mrtvih, 258 teže i lakše ranjenih – Panika među Nijemcima na Gripama, 150 partizana i talijanskih vojnika pobjeglo iz kazamata – U strahu od bombardiranja građani iselili u okolicu, u Splitsko polje i na Marjan – Desant partizana i savezničkih jedinica na Brač – Dio njemačkih jedinica napustio Split – Glad se osjeća svuda, velike teškoće u opskrbi grada vodom – Ustaškoj vlasti ne uspijeva mobilizacija, za mjesec dana 821 novi borac otišao u partizane – Stalni napadi partizana na Nijemce i ustaše u blizini Splita – Tisuće savezničkih aviona prelijeću preko grada – Željeznički i pomorski promet ne postoje, cestovni u potpunosti ugrožen – Ubijen Vojko Krstulović Švora – U novom bombardiranju 30 mrtvih

1. lipnja

  • Na otoku Olibu upao je u njemačku zasjedu i poginuo Vlado Bagat, partijski rukovodilac u Štabu Drugog pomorskog obalskog sektora Mornarice NOVJ. Rođen je u Splitu 22. listopada 1915. godine, bio je radnik, član KPJ od 1939. Za narodnog heroja proglašen je 1948. godine. Kronologija
  • Govori se:

– da je njemački motorni čamac doveo stotinjak ljudi iz šibenske Rogoznice, koji su se s dvije lađe uputili prema Visu. Ljude su iskrcali kod Brodogradilišta, a onda odveli na Gripe;

– da su partizani ponudili da će za 13 osuđenih na smrt u Sinju dati u zamjenu 13 njemačkih oficira koji se nalaze u njihovom zarobljeništvu. Da to ne bude oživotvoreno, Zapovjedništvo područja Velebit - Dinara odmah je naredilo strijeljanje. Ovaj postupak izazvao je veliko uzbuđenje kod Nijemaca;

– da u staroj zgradi Klasične gimnazije ima preko stotinu mladih sa sela koje su uzeli u vojsku, a goli su i bosi, te iz zgrade ne mogu na ulicu. Nema za njih ni odjeće ni obuće. Kisić

  • Gradski odbor NOF-a Splita je u proteklom tromjesečju, pored ostalog, prikupio i poslao raznim partizanskim jedinicama i ustanovama sljedeće: 14 pisaćih strojeva, šest ciklostila, dva šapirografa, 124 paketa ciklostil papira, 180 matrica, oko 20.000 koverata, zatim olovaka, bilježnica, indiga, raznog postolarskog pribora, džempera, košulja, cipela itd. Od upisanih 17 milijuna kuna Narodnog zajma, poslao je Cetinskoj krajini oko tri milijuna kuna, dok je kao pomoć siromašnim familijama partizanskih boraca (njih oko 1430) u Splitu podijeljeno oko 12 milijuna kuna i preko 7000 kg razne hrane.
  • Za proteklih mjesec i pol dana iz grada Splita prijavilo se dobrovoljno Komandi područja 390 drugova i drugarica za odlazak u partizanske jedinice. Kronologija
Marmontova nakon bombardiranja

Bombe, ruševine, poginuli... Marmontova nakon bombardiranja

3. lipnja

  • U 10.12 slijedio je prvi napad. Malo prije toga bacili su bijelu raketu. Angloamerički dvomotorni avioni u dvije skupine po šest aviona bacili su bombe manjeg kalibra na predio oko Srebrnih vrata, crkve sv. Dominika i skoro čitave Hrvojeve ulice, gdje je sada Pazar, te se nalazilo mnoštvo seljaka iz okolnih mjesta i domaćeg svijeta. Na ovim mjestima ostalo je preko stotine mrtvih. Stradale su uglavnom žene, koje su prodavale sitnu robu i voće, zatim mali trgovci, seljaci, koji su dovezli svoje proizvode na tržište te domaćice, kao i veći broj siromašne djece, koja su se vrzla oko prodavača trešanja. Na nekim mjestima ljudska su tijela bila smjesa rastrganih i krvavih komadića mesa. Moglo se vidjeti potpuno neozlijeđenih lešina, koje je tlak zraka usmrtio. U jednoj krčmi bilo ih je dvadesetak. Okrvavljeni konji seljaka, na kojima je bila roba za prodaju, trzali su se, i mnoge ranjene trebalo je odmah ustrijeliti da u svome bjesnilu ne postanu pogibeljni. Redarstvo i Narodna zaštita odvezli su mrtve u bolnicu u 16 kamiona.
Pogođen je i Peristil

Bombe, ruševine, poginuli... Pogođen je i Peristil

Muzička škola pogođena bombom

Bombe, ruševine, poginuli... Muzička škola pogođena bombom

Drugi je napad uslijedio u 10.36, treći u 13.15, a četvrti u 13.20.

Ipak izgleda da su ovoga puta glavni ciljevi bili vojnički objekti:

  • stara Klasična gimnazija, koja je bila pretvorena u kasarnu ustaša,
  • nova Klasična gimnazija, okupirana od Nijemaca,
  • hotel Bellevue – Soldatenheim,
  • hotel Park – njemačka komanda
    i zatvori,
  • tvornica Buljan – njemačko skladište,
  • magazin Pasches-Aljinović – njemačko skladište,
  • magazin tvrtke Vidan – njemačko
    skladište,
  • pekarna Božić – vojnička pekara,
  • vila Budva – u njoj ili u neposrednoj joj blizini je ured Gestapa,
  • Ženska pučka škola Manuš – gdje se održavalo novačenje.

Bombe su pale na Bačvicama, pa u predjelima Velog Varoša, Manuša, Lučca i Dobroga, i u ovim predjelima stradalo je mnogo ljudi i malih kamenitih kućica.

Priča se da je bačeno preko 700 bomba, od kojih je mnogo palo u more, koje su i prouzrokovale veće požare.

Kako su napadani svi predjeli grada, nastala je velika panika, bježalo se, kako se ono kaže, glavom bez obzira, već pri prvom napadu, koji je nanio najviše žrtava. Sve se razbježalo iz ureda i kuća, pa i sama vojska, oružništvo i redarstvo bježali su izvan grada. Nastala je takva obezglavljenost, da su samo u prvim trenucima napada članovi Narodne zaštite funkcionirali, a zatim nije bilo ni vojnika ni redara ni žandara.

Ovo su brzo iskoristili pljačkaši u porušene dućane u Hrvojevoj ulici i gradu. Kažu da je ipak 16 pljačkaša uhapšeno od ono desetak odvažnijih organa vlasti. Dovoljno je navesti to da su svi zatvoreni partizanski zarobljenici, kao i zarobljeni talijanski vojnici na Gripama, koje čuva njemačka straža, pobjegli. Cijela posada straže je nestala. Svi pritvorenici u policijskim tamnicama su pušteni, samo im je redarstvo otvorilo vrata i potjeralo ih. Nigdje nije bilo redarstvenog organa ili bilo koje vojničke ophodnje, već se samo vidjelo članove Narodne zaštite s kacigom na glavi. Kisić

    Porušeni Peristil

    Niko Armanda: Porušeni Peristil

  • Iskoristivši paniku koja je u gradu nastala zbog bombardiranja, svi zatvorenici u vojnom garnizonu na Gripama (oko 150 zatvorenika) su pobjegli. Gizdić, 1944/1945., 440.
  • Prigodom četvrtog napada pogođena je i zgrada Župske redarstvene oblasti u Reljkovića ulici 10 (Narodnih žrtava, danas Berislavićeva), te su tom prigodom svi uhićenici koji su se nalazili u ovim redarstvenim uzama pušteni,[4] jer su stradale uze ovog redarstva koje su se nalazile na trećem katu.

Građanstvo Splita u strahu pred novim bombardiranjem iselilo je iz grada, i to u razna sela u okolici, a velika većina u obližnje Splitsko polje i na Marjan. Izvještaj Velike župe Cetina u Splitu početkom lipnja, 12./276.

  • Bombardiranjem grada porušena je 121, a oštećeno 427 stambenih kuća, oštećeno je devet državnih zgrada, tri crkve i domobranska bolnica. Građanstvo ima gubitaka; 227 mrtvih i 258 teže i lakše ranjenih osoba. Poginulo je osam njemačkih vojnika, četiri domobrana, dva redarstvena stražara i tri oružnika, dok je teže ranjen jedan oružnik.

Budući da je stanovništvo još za vrijeme prvog bombardiranja Splita izbjeglo u zaklone, žrtve nisu velike. Izvještaj Zapovjedništva 7. oružničke pukovnije, 12./298.

Srušena poslovnica Putnika na gatu
I životinje su stradale na Pazaru

Žrtve razaranja Srušena poslovnica Putnika na gatu; I životinje su stradale na Pazaru

Nad mrtvim djetetom

Žrtve razaranja Nad mrtvim djetetom

Oni su u drugom naletu aviona i sami stradali
Oni su u drugom naletu aviona i sami stradali

Civilna zaštita nosi stradale. Oni su u drugom naletu aviona i sami stradali

Popis poginulih u bombardiranju Splita 3. lipnja 1944.

Žrtve razaranja Popis poginulih u bombardiranju Splita 3. lipnja 1944.

Tko je poginuo

Žrtve razaranja. Tko je poginuo

4. lipnja

  • Štab 26. divizije, na osnovi naređenja Vrhovnog štaba, odlučio je zajedno s Mornaricom NOVJ i savezničkim snagama izvršiti desant na otok Brač, najvažniji punkt u sistemu njemačke obrane na obalama Jadrana u srednjoj Dalmaciji, i da se istovremeno savezničkim razaračima izvrši granatiranje neprijateljskih položaja na Šolti, Drveniku, u rajonu Trogira i zračno bombardiranje rajona Splita, Omiša i Makarske, kako bi se kod neprijatelja stvorio utisak o izvođenju pomorskog desanta širih razmjera na dalmatinsku obalu. Napad je počeo 1., a završio 4. lipnja.

Obostrani gubici su veliki. Neprijatelj je imao 350 mrtvih i 220 zarobljenih, izgubio je i jedan avion i dosta druge ratne opreme. Naši gubici: 67 mrtvih, 308 ranjenih i 14 nestalih. Nijemci su zarobili pukovnika Jacka Churchilla i brzo ga prebacili u Split. Saveznici su imali 60 mrtvih, 74 ranjena i oko 20 nestalih. Pretrpljeni gubici dosta vjerno govore o žestini borbi na Braču. Anić, 1984., 79., 84.

  • Skoro cijelu no između 3. i 4. lipnja čuli su se kamioni koji su prolazili Balkanskom cestom (danas Vukovarska), od 22 sata do zore. Nijemci su odvozili svoje stvari, topove, municiju, a i vojsku. Izgleda da se oni povlače i svu brigu prepuštaju ustašama i hrvatskim mornarima. Priča se da su hrvatske domobrane razoružali jer nemaju povjerenja u njih; da su Nijemci išli prema Šibeniku. Ipak je ostao jedan dio ovdje. Ovi su bili povučeni u svoje nastambe i brinuli se za ukop svojih mrtvih, kao i o svojim ranjenima, ali kad vidješe da u gradu nema nikakve redarstvene vlasti, danas popodne odrediše svoje patrole. Kisić
  • U ratnom dnevniku njemačkog pomorskog komandanta južne Dalmacije, kapetana bojnog broda Friedrichsa, koji je danas boravio u Splitu, piše:

»Na Split su izvršena četiri žestoka napada iz zraka«. Zatim on u dnevniku daje podatke o gubicima i šteti te kaže: »Pretrpljeni su ovi gubici: kod ratne mornarice pet mrtvih i šest ranjenih, a kod kopnene vojske i ratnog zrakoplovstva četiri mrtva i 11 ranjenih … Objekti za smještaj ljudstva i komandi jedinica i ustanova pretrpjeli su teška oštećenja; i zgrada za smještaj oficira teško je oštećena. Na objektu za smještaj motorizirane čete i u skladištu odjeće, direktnim pogotkom bombe uzrokovane su velike materijalne štete. U luci su potopljeni obalni motorni jedrenjaci Drava, Erminia B, Besnico i Stari grad, dok je oštećen motorni jedrenjak Miloš, a lakše remorker NE-12. Torpedni čamci i pionirski desantni čamci, koji su se nalazili u luci na maskirnim vezovima, ostali su neoštećeni…«. Anić, Slobodna Dalmacija, 1979.

5. lipnja

  • Konjske lešine, kažu da ih ima 17, još leže na Pazaru i počele su širiti smrad. Ljudi se skanjuju odvesti ih, niti ih ono malo policijota, koji su ostali vršiti službu, može na to prisiliti. Takva je panika da je dostatno da koje dijete poviče: »Avioni«, i odmah počne trka onih na ulici prema skloništu. Ovog puta nije poginuo nitko tko se nalazio u skloništu. Grad je blokiran, nikoga se ne pušta s periferije. A na periferiji se ne vidi nikakav vojnik niti redarstveni organ.

Prekjučer je pred dućanom Gladijaša na vrhu Zvonimirove ulice (I. L. Ribara danas, Zagrebačka) pucao redar na dvojicu ljudi, koji su bježali nakon što su opljačkali par mrtvih na Pazaru. Nije ih pogodio, no dotrčao je jedan njemački vojnik te ih pokosio strojnom malom puškom.

Na Mejama su u jednoj kući redari ubili pljačkaša koji je ušao kroz prozor u stan čiji su stanari bili pobjegli. Kisić

6. lipnja

  • Feldkomandatura je općini prijavila imena 175 njemačkih vojnika poginulih od zračnog napada kraj Visoke.
  • I danas se nastavljaju odstranjivati ruševine, ali ide veoma sporo jer nema radne snage. Večeras je po ulicama javljeno od Zapovjedništva Narodne zaštite da vlasnici zgrada u roku od jednog dana moraju očistiti pločnike pred svojim zgradama, jer su sve snage NZ-a upotrijebljene na otkopavanju zasutih žrtava i na čišćenju ulica, a materijal moraju skupiti na hrpe uz rub pločnika, da ne smeta prometu.
  • Afiširan je ovaj oglas: »Uslijed prevelikog broja prijavljenih obveznika, a da bi se udovoljilo zakonskoj odredbi, produžava se rok prijave za šest dana, to jest od 5. do 10. lipnja 1943. Upozorava se obveznike da se ovaj rok ni u jednom slučaju neće produžiti, a zakonske posljedice snašat će neposlušnici. Za Poglavnika i Dom spremni! Stavno povjereništvo, Split, broj 72, 3. lipnja 1943.« (Za to vrijeme po gradu se priča da se uopće nitko, osim ustaške mladeži ne prijavljuje na stavnju.) Kisić
  • Kod Tijesne Vrbe, na cesti Muć – Drniš, Minersko odjeljenje Prvog bataljona Svilajsko-mosečkog partizanskog odreda postavio je minu na koju je naišao neprijateljski kamion. Kamion je uništen, a poginulo je osam i ranjeno šest neprijateljskih vojnika. Kronologija

7. lipnja

  • Kod Tijesne Vrbe dijelovi Prvog bataljona Svilajsko-mosećkog partizanskog odreda napali su iz zasjede njemačku motoriziranu kolonu i ubili pet, a ranili 10 vojnika. Kronologija
  • Grad je potpuno opustio, šetnje i razgovori se vode pred kućom i po ulicama. Ni danas se ne vide redarske patrole, tek po koji hrvatski vojnik, i to u gradu, na prigradskim ulicama ni to. Kisić

8. lipnja

  • U rajonu Tijesne Vrbe, na cesti Muć – Drniš, dijelovi Prvog bataljuna Svilajsko-mosećkog partizanskog odreda postavili su tri mine, od kojih su uništena tri njemačka kamiona, a poginulo je 24 i ranjen je 21 vojnik. Kronologija

9. lipnja

  • Potrebna je najveća štednja vodom. Uprava gradskog vodovoda javlja: »Zadnji zračni napad na naš grad poremetio je u velikoj mjeri opskrbu grada vodom. Veći dio grada nije uopće imao vode već od dana uoči samog napada. Zbog oštećenja uličnih cijevi neki su vodovi morali biti isključeni, te je tako otežano, a negdje i onemogućeno snabdijevanje vodom pojedinih gradskih predjela, kao npr. Bačvica i Firula.« Novo doba

10. lipnja

  • Danas je njemačka vojnička policija preuzela patroliranje po gradu, te je bilo strke na ulicama poslije 21 sat. Zamračenje je u zadnje vrijeme popustilo, ali su se večeras čuli povici: »Svjetla«, od članova Narodne zaštite, a vojničke patrole su na mnogo mjesta i pucale na prozore koji nisu bili zamračeni. Kisić
  • Od nagaznih mina, koje je postavilo Minersko odjeljenje Svilajsko-mosećkog partizanskog odreda na cesti koja vodi kroz mućku dolinu, uništena su dva neprijateljska kamiona u kojima je bilo pet mrtvih i sedam ranjenih vojnika. Kronologija

11. lipnja

  • Na cesti Majdan-Klis Udarna grupa Drugog bataljuna Mosorskog partizanskog odreda porušila je više telefonsko-telegrafskih stupova i skupila dva km električnih kablova. Kronologija

12. lipnja

  • Prema izvještaju Okružnog NOO-a Splita, grad Split dao je od 1. ožujka do 1. travnja 821 borca u NOV.
  • NOO Splita dao je građanima kao svoju redovitu novčanu pomoć 3,107.200 kuna u ožujku i 3,873.444 kune u travnju.

Uz novčanu pomoć dana je ugroženim obiteljima i materijalna pomoć, osobito u hrani. U Splitu su 1263 porodice dobile 3388 kg pšeničnog, 1465 kg kukuruznog brašna i 1181 kg graha. Gizdić, 1944/1945., 442.

  • Na cesti Majdan – Klis Udarna grupa Drugog bataljona Mosorskog partizanskog odreda postavila je minu na koju su naišla kola s konjskom zapregom i tom prilikom od eksplozije su poginula četiri njemačka vojnika. Kronologija

13. lipnja

  • Upravitelj redarstva Lipnjak premješten je iz Splita, a privremeno je preuzeo upravu redarstva povjerenik Dežulović. Za Lipnjaka kažu da su ipak Nijemci uspjeli u svom traženju. Uostalom, ovaj je ostavio lošu uspomenu. Za njegove uprave redarstvo je prema uhapšenima postupalo okrutnije od talijanskog. Pričaju da je bilo slučajeva da su i užarenim glačalom na struju pekli uhapšenike po golim tabanima. Kisić
  • U selu Pribudama i Milešini četnici i ustaše zapalili su 28 kuća i ubili jednog seljaka. Dijelovi Svilajsko-mosećkog odreda, nakon višesatne borbe, prinudili su ustaške i četničke snage da se povuku u pravcu Zelova, nanijevši im osjetne gubitke, a tri četnika su zarobljena. Odred je imao pet poginulih i 12 ranjenih boraca. Kronologija

14. lipnja

  • Više od tisuću aviona prošlo je nebom. Pri prvoj uzbuni kružilo ih je nekoliko nad gradom. Bombe su bacane na tvornicu u Kaštel Sućurcu. Većinom su pale u more. Nanesen je kvar električnom postrojenju tvornice, koje je davalo struju Splitu, a oštećen je i vodovod za Kaštela. Od ljudskih žrtava poginuo je u polju jedan mladi seljak, a dvoje ranjenih dovedeno je u ovdašnju bolnicu. Kisić

15. lipnja

  • Na teritoriju Komande splitskog vojnog područja za proteklih mjesec dana mobilizirano je 848 novih boraca: 48 radnika, 630 seljaka, 57 zanatlija, 20 namještenika, 13 domaćica, šest bivših vojnih lica, osam intelektualaca i 16 đaka.
  • Oko 600 vojnika (Nijemaca, ustaša i četnika) napali su iz pravca Dugopolja položaje Mosorskog partizanskog odreda. Nakon dvosatne borbe neprijatelj se povukao prema Dicmu i Bisku uz gubitak od osam mrtvih i veći broj ranjenih. Jedinice Mosorskog odreda imale su jednog mrtvog i jednog ranjenog borca.
  • Zbog pretrpljenih gubitaka u borbama koje su toga dana vodili s Mosorskim partizanskim odredom, Nijemci i ustaše su za odmazdu u selu Kotlenicama zapalili deset kuća i opljačkali mnoge domove i stoku. Ujedno su strijeljali Ivana Despotovića, Ivana Pavića, Pavu Pavića i Martina Banića.
  • Borci Šibensko-trogirskog partizanskog odreda s jedinicama Komande splitskog područja nakon višesatne borbe odbili su neprijatelja koji se pokušavao iz Kaštela preko Malačke probiti prema Lećevici. Poginulo je šest, a ranjeno 16 neprijateljskih vojnika. Kronologija

17. lipnja

  • Gradski NOO Splita je u svojoj tehnici, od 1. svibnja do 17. lipnja, izdao pet brojeva lista Glas Splita.
  • Između Križica i Kočina Brda (Klis) partizani su oborili 25 telefonsko-telegrafskih stupova. Izvještaj 7. oružničke pukovnije, Kronologija
  • Prehrambene prilike su nesnošljive. Cijene živežnim namirnicama skaču sve više iz dana u dan te su nepristupačne nižem i srednjem staležu, jer šverceri nemilosrdno podižu cijene. Glad je neizbježna. Izvještaj Zapovjedništva 7. oružničke pukovnije od 18. srpnja, 12./305.

22. lipnja

  • Večeras oko 20 sati na Ustaškom putu[5] kod Barakovićeve ulice ubijen je revolverskim metkom Vojko Krstulović, istaknuti splitski omladinac, prije mačekovac, a sada suradnik ustaša. Priča se da je pokojnik u zadnje vrijeme primao prijeteća pisma. Rođen je 1918. godine, a bio je student Visoke ekonomske komercijalne škole u Zagrebu. Isticao se kao veliki radićevac i bio je osnivač Omladine Hrvatske seljačke stranke u Splitu.

Na ustanovi ustaškog pokreta viju se zastave na pol stijega. Kisić

  • Ubijen je Vojko Krstulović (Švora). Akciju su izvršili jedan partijac Tito Kirigin i jedan skojevac u Balkanskoj ulici. Ustaše-mačekovci odmah su izdali plakat u kojem se poziva narod da objesi crne zastave, da ne radi, a ustaše su službeno zabranili promet na tržištu. Isto tako su »prijatelji suborci« izdali osmrtnicu, a kasnije omladinska organizacija HRSS-a dalmatinske Hrvatske letak. Također je spjevana jedna pjesma. Izvještaj Okružnog komiteta KPH Split od 25. lipnja,12./88., Kronologija
  • Onima koji su bili teško pogođeni bombardiranjem pomogli smo ukupnim iznosom od dva milijuna kuna, koji se razdijelio među cca 100 rodoljubnih obitelji. Također smo poveli akciju za sakupljanje građevnog materijala za gradnju baraka u koje će se smjestiti oni koji su ostali bez krova nad glavom. Izvještaj Gradskog NOO-a Split od 22. lipnja,12./83.
  • Na cesti Sinj - Split, Udarna grupa Mosorskog partizanskog odreda postavila je minu na koju je naišao kamion i od čije eksplozije je poginulo četiri, a ranjeno pet neprijateljskih vojnika. Kronologija

23. lipnja

  • Kod željezničke stanice Dugopolje na postavljenu minu od strane partizana naišla su njemačka zaprežna kola koja su u trenu uništena. Za odmazdu, Nijemci su iz sinjskog zatvora doveli i objesili dva zarobljena partizana. Izvještaj 7. oružničke pukovnije, Kronologija

24. lipnja

  • Oko 21.30 redarstvena je vlast počela hapsiti ljude po stanovima zbog ubojstva Krstulovića. Pohapšeno je 18 ljudi tijekom noći, navodno ih je trebalo biti 40, ali ih nisu našli. Među uhapšenima je i nekoliko četnika. Kisić

25. lipnja

  • Poslije likvidacije Vojka Krstulovića uhapšeno je 25 omladinaca, od toga jedan partijac i tri skojevca. Saznajemo da su mačekovci odali još neke ljude, njih za sada neće hapsiti već će ih slijediti i u pravom momentu uhapsiti. Među ovima nalazi se sekretar Rajonskog komiteta. Mjere koje su mačekovci, ustaše i Nijemci poduzeli, najbolje govore da im je Vojko Krstulović mnogo značio, teži im je ovaj gubitak nego Koština smrt. Izvještaj Okružnog komiteta KPH Split od 29. lipnja,12./99.
  • U rajonu zaseoka Tešije (G. Muć), Drugi bataljon Svilajsko - mosećkog partizanskog odreda vodio je borbu s nadmoćnijim njemačkim, četničkim i ustaškim snagama. Neprijatelj je imao pet mrtvih i 15 ranjenih, a bataljon jednog poginulog i tri ranjena borca. Kronologija
Kuhinja Komande mjesta Muć

Na vojničkom kazanu. Kuhinja Komande mjesta Muć

27. lipnja

  • U splitskom zatvoru organizacija NOP-a se povezala sa zatvorenicima, nabavila im civilna odijela i tako omogućila 25-orici domobrana, koje su ustaše zatvorili zbog suradnje s partizanima, da pobjegnu na oslobođeni teritorij. Gizdić, 1944/1945., 508.
  • Danas je pet »baražnih balona« postavljeno u luci od Đige do Sustjepana, u visini od otprilike 300 metara. Kisić
  • Na cesti Split – Sinj Inženjerski vod Devete brigade postavio je minu na koju je naišao njemački kamion i tom prilikom je poginulo šest, a ranjena su četiri njemačka vojnika. Kronologija

28. lipnja

  • Na cesti Klis – Sinj, Inženjerski vod Desete dalmatinske brigade postavio je minu na koju je naišao ustaški kamion i tom prilikom poginulo je 15 oficira i vojnika. Kronologija
Momčad Hajduka u Monopoliju (Italija)

Hajdukovci partizani. Momčad Hajduka u Monopoliju (Italija)

30. lipnja

  • Jutros se vidio veliki dim iz pravca Stobreča. Priča se da je njemačka posada pri svom odlasku iz tog sela zapalila svoje stambene barake i preselila se u selo Kučine te da je razrušen most preko rijeke Cetine između Prikog i Omiša.
  • Pri četvrtoj uzbuni napad je izvršilo deset bombardera tipa liberator. Bombe su pale od Poljičke ceste pa sve do luke. Najviše je naneseno štete u ulicama Masarykovoj, Gospinici, Matije Gubca, Poljičkoj i Bijankinijevoj. Srušeno je nekoliko kuća, a u Masarykovoj (Senjanovića danas Gospinica) u zatrpanom skloništu poginulo je dvadeset ljudi, među kojima jedna majka (Tonka Dvornik, ž. Josipa od 33 godine) sa svoje troje djece od pet, sedam i deset godina. Do večeras je doneseno u mrtvačnicu Državne bolnice 30 žrtava, od kojih je osmero djece mlađe od osam godina; petero djece u dobi od osam do 19 godina; 12 ljudi u dobi od 20 do 50 godina, te petero ljudi starijih od 50 godina: 18 ženskih i 12 muških žrtava. Kisić

AKTIVNOSTI SOCIJALNOG ODJELA NOO-a

Socijalni odjel Gradskog NO odbora u Splitu je prikupio 5,104.578 kuna i podijelio ih između 1680 siromašnih obitelji partizanskih boraca i žrtava fašističkog terora, koje su brojale 4368 članova. Članovima 1420 obitelji podijeljeno je 5225 kg raznih namirnica.

Gradski NO odbor Split – Zdravstveni odjel, organizirao je preko rajonskih ambulanti u gradu pružanje besplatne liječničke pomoći 83-ojici članova partizanskih obitelji i žrtava fašističkog terora. Kronologija

U DVA ZRAČNA NAPADA 257 POGINULIH

Ovaj mjesec bilo je ukupno 29 uzbuna, od kojih tri za vrijeme zabrane kretanja vani, te jedna veleuzbuna od 16.45 4. lipnja do 7.35 6. lipnja. Najviše je bilo uzbuna dana 30. lipnja – šest do 13 sati, a osamnaest dana nije bilo niti jedne uzbune. U dva napada koja su slijedila, poginulo je ukupno 257 civila, a srušeno je i uništeno stotinjak kuća. Kisić

SPLIĆANI U MARJANSKIM PEĆINAMA

»A ded, kad budete imali vremena prošetajte se malo put crkvice sv. Jere na Marjan, pa da vidite koliko se svijeta tamo sklonilo silom prilika, jer je ostalo bez krova nad glavom, ili ih je tamo začarala ona opća panika pred ovim angloameričkim sijačima smrti. Sagradili su neke drvene kolibice – pametan čovjek sklepao par dasaka i bar ili bufet na utjehu tamošnjih sadašnjih stanovnika, naravno uz »malo« povišene cijene. Kažu mi da litra vina košta 560 kn, kruh 500 kn itd. A i voda se plaća, jer se dovodi iz grada i prema cijenama izgleda da je Marjan postao neka vrsta ljetovališta amerikanskih milijardera! Osim toga, sve su one pećine na Marjanu postale skloništa i stanovi. Ljudi su postali trogloditi ili »pećinci kulturnog sloja«. Tamo se već rodilo i nekoliko djece«. Kisić

RAD U NOO-u BEZ ZASTOJA

Premda su prilike u gradu veoma otežane uslijed pojačane neprijateljske propagande, bombardiranja grada i odlaska najistaknutijih kadrova u NOV, nije zabilježen veći zastoj u radu Gradskog NOO-a. Štoviše, povjerenje stanovništva u Gradski NOO sve više jača. Prosvjetni i Zdravstveni odjel uspjeli su organizirati nekoliko tečajeva. Zdravstveni odjel je formirao šest ekipa bolničarki za prvu pomoć, a naročito je aktivan Socijalni odjel koji je, prema podacima iz lipnja, sakupio i raspodijelio stradalima 2,000.000 kuna. Osim toga, Odjel je organizirao radne brigade za izgradnju baraka u koje su bile smještene obitelji boraca, ostale bez krova nad glavom u toku bombardiranja grada. Rade Dumanić, Zbornik br. 5, 972.

NAJTEŽE BOMBARDIRANJE SPLITA

Žalosni rezultat ovoga četverostrukog današnjeg bombardiranja bijaše oko tri stotine mrtvih građana i oko sto i pedeset teško ranjenih, a da ne govorimo o mnogobrojnim srušenim i oštećenim kućama…

Posvuda, od Firula do Poljuda, čak do marjanske šume, padale su teške bombe, te svugdje u gradu ima žrtava, mrtvih i ranjenih, kao i srušenih kuća. Pojaviše se i veliki požari koje se ne može gasiti, jer su ulice skoro sasvim zakrčene ruševinama. Čitavi grad obavijen je paklenim dimom i žutom prašinom koja nas guši, te pljujući žutilo vapimo za svježim zrakom.

Najteže su pogođeni predjeli u centru grada oko crkve svetog Duje, a znamenita Srebrna vrata postala su krvava vrata, sva zamazana i crvena od ljudske krvi. Po pločnicima leže razmrskane ljudske lubanje, otkinute ruke i noge ili proparana crijeva, a kada iz teretnih automobila iskrcavaju u mrtvačnicu te ljudske ostatke, ne znaju kako bi ih označili, te samo bilježe: »donji dio jedne žene« ili »jedno razmrskano dijete«. Gledajući na licima jadnih mrtvaca izraze užasa, pučanstvo je zahvatila teška strava i turobni osjećaj da neće izbjeći toj strašnoj smrti. Zbog toga se mnogi građani skrivaju po podrumima u najtješnje uglove kuća, dok drugi bježe po poljima daleko od grada.

Stradale su i jadne životinje. Na Pazaru leži 17 konja i tri magarca, kojima se zbog širenja nozdrva u žudnji za svježim zrakom vide požutjeli zubi, kao da se smiju. Raskrvavljenu polovicu jednog magarca zračna je struja prebacila preko zidina Dioklecijanove palače, čak iza crkve svetog Duje. Među ruševinama po Pazaru i na ulicama ima posvuda izgubljenih cipela, klobuka, kao i rasute trgovačke robe, a u jednom uglu Dioklecijanovih zidina sklonio je glavu te prestrašeno proviruje ranjeni magarac, dok mu iz stražnje noge teče crvena krv. Nevezan, on cijelog dana tvrdoglavo iščekuje, pravom engleskom upornošću, svoju gospodaricu, da mu baš ona pridigne samar koji leži prevrnut do njega na zemlji, ali ga ona neće nikada više osamariti jer su je bombe raznijele na sasvim malene komadiće…

Vladimir Bego, dnevnik 1941. - 1944. 188., 189.

Pazar je pružao stravičnu sliku uništenja i smrti
Pazar je pružao stravičnu sliku uništenja i smrti

Masakr na Pazaru. Pazar je pružao stravičnu sliku uništenja i smrti

640 UZBUNA, 21 BOMBARDIRANJE, 450-500 MRTVIH

Prema podacima kojima raspolaže Središnjica opreza, proizlazi da je od 1. siječnja do 30. lipnja ove godine zabilježeno 1890 preleta, 640 uzbuna i 21 bombardiranje. Ovdje su uračunata i ona bombardiranja koja su se dogodila u našoj izravnoj blizini te su se prostim okom mogla pratiti. Paljba iz strojnica, čime se neprijatelj često služio, nije uračunata u ovaj broj … Kroz ovo razdoblje zračnih napada u Splitu je poginulo od 450 do 500 osoba …

Novo doba

PRIPREME ZA EVAKUACIJU 2000 GRAĐANA

Radi ubrzavanja planiranog iseljenja iz Splita oko 2000 građana, komandant njemačkog 15. armijskog korpusa, general Leyser, dodijelio je 264. diviziji Treću četu 591. bataljuna feldžandarmerije, a Štabu 373. legionarske divizije naredio da ispita mogućnost uključivanja ovih ljudi u radne bataljune na cesti Lapac - Knin.

Njemački arhiv, Kronologija

PET DKG BRAŠNA, POLA DKG ŠEĆERA DNEVNO

U ovih šest mjeseci Prehrambeni odsjek dao je po osobi pet kg i 75 dkg krušnog brašna, dva kg i 75 dkg bijelog, jedan kg kukuruznog brašna, dva kg i 90 dkg šećera i jednako toliko soli, jedan kg i 20 dkg suhih šljiva, pola kg graha, 40 dkg krumpira, 30 dkg graška, deset dkg slanih srdela, te dva dl ulja i 11 kutija žigica. Sad računajte da u ovo pola godine ima 182 dana i tako je svakoga od nas zapalo dnevno po osobi oko pet dkg krušnog bijelog i kukuruznog brašna zajedno, a šećera oko pola deka.

Kisić

BIJEG IZ LOGORA GRIPE

Svibanj 1944. godine. Na Kornatima se održava učiteljski tečaj.

Dvadesetog dana rada osjećamo neku uznemirenost na otoku. Saznajemo da dolaze Nijemci. Evakuacija je brza, svi se za tren oka ukrcavaju na drvene brodove. Krećemo prema Visu.

Noć je. Najednom zasvijetli reflektor. Nijemci su pred nama. Strah, panika, ali za kratko. Sve što je vrijedno bacamo u more. Brodovi su uz nas i uskoro smo i mi prebačeni. Voze nas, ne znamo kuda. Pred zoru stižemo u Split. Iskrcali su nas u Sjevernoj luci, a odatle idemo pješice na Gripe. Žene u jednu zgradu, a muškarci u drugu. Maltretiranja počinju. Bačeni smo u veliku prostoriju, praznu, betonsku, hladnu. Nekoliko »panjoka« za sve nas, a za ručak proso kuhano na vodi, bez začina. Dnevno pola sata šetnje u krugu zgrada.

Uspijeva mi uspostaviti vezu s organizacijom u Splitu – preko drugarice Marije Vesanović-Dvornik. Bacila sam joj cedulju sa svim podacima i našom željom da pobjegnemo iz logora. Drugarica je bila skojevka i ona je sve prenijela svojim rukovodiocima i organizaciji AFŽ-a. Plan je razrađen, određen je dan bijega. Dobacili su nam i konop kojim ćemo se spustiti. Drugarice nas čekaju, a drugarica Vesanović je tu cijelog dana.

Dogovorili smo se da se prve spuste žene s djecom, žene s naših otoka i iz Zagore, a zatim omladinke. U osvit zore počelo je bježanje. Mnogo je žena pobjeglo, a onda su Nijemci otkrili bijeg. Nas nekoliko omladinki su saslušavali, maltretirali, ali uzalud – nismo ništa znali o bijegu. Uz pomoć talijanskog liječnika, zarobljenika, uspjele smo pobjeći, nas nekolicina. Bježala sam posljednja, nije mi tko imao držati konop. Pogledala sam niz zidine - prolazi domobranski oficir, a iza u dvorištu Nijemci koje zapričava Talijan. Odluka je brza, skačem. Domobran je okrenuo glavu. Nisam znala za noge, ali tu je drugarica Vesanović koja me odvodi na sigurno mjesto. Nijemci organiziraju raciju, ali uzalud. Organizacija je bila tako savršena da nikoga nisu otkrili. Nakon tri dana krećemo preko dobro organizirane veze za Solin. Navečer s karavanom žena iz Solina, koje su nosile hranu partizanima, uspinjem se preko Kozjaka i dolazim ponovo u partizane.

Susrećemo i ostale drugarice koje su prije mene stigle i našoj sreći nema kraja. Pobjeglo je oko 70 drugarica.

Ovo sjećanje zapisala sam zbog toga da bih se u ime svoje i ostalih drugarica partizanki iz šibenskog kraja zahvalila drugaricama iz AFŽ-a Splita, koje su nam omogućile da pobjegnemo i da ne stradamo u njemačkom logoru. Posebno drugarici Anki Tudor koja je u ovoj organizaciji imala značajnu ulogu.

Milka Kostanić, Poruka borca, 4. srpnja 1982.

ILEGALNA ŠTAMPARIJA

Kuća i gospodarske zgrade Bartula Paića, danas Ulica Matice hrvatske (uz tunel)
U tajnoj tiskari

Geštetner. Kuća i gospodarske zgrade Bartula Paića, danas Ulica Matice hrvatske (uz tunel); U tajnoj tiskari

Ilegalna partijska tehnika radila je u Splitu od samog početka okupacije zemlje. U stvari, moglo bi se reći da je ona bila nastavak ilegalne tehnike iz predratnog vremena. Tehnika je u početku radila u samom gradu i to na različitim mjestima, koja su često mijenjana zbog opasnosti od provala i iz konspirativnih razloga. Glavni organizator čitavog rada u tehnici bio je Ante Marasović-Mirko. On je proveo organizaciju u kojoj je svatko radio samo dio posla i u kojoj se drugovi nisu međusobno ni poznavali, pa je tako bila osigurana najstroža konspiracija. Tehnički posao pisanja matrica i njihovog izvlačenja na ciklostilu obavljali su članovi Partije Oton Ševeljević i, do odlaska na novu dužnost u travnju 1942., Marko Čolak.

U tehnici se umnožavao i tiskao sav partijski ilegalni materijal, kao okružnice, proglasi i leci CK KPJ i KPH, PK KPH, MK KPH Split, NOO-a Split i sva ostala marksistička literatura. Od listova potrebno je istaknuti Naš izvještaj, najvažnije glasilo NOP-a u Dalmaciji, koji je pokrenuo PK KPH za Dalmaciju već krajem lipnja 1941. godine. U redakciji tehnike radili su Ivan Lučić-Lavčević, Ante Marasović-Mirko, Leo Geršković, Zlata Šegvić, Ivo Randić-Nikola, Nikola Babarović, Šerif Šehović i dr. Sastav redakcije nije bio uvijek isti, što je ovisilo o zadacima koji su se postavljali pred drugove, a i o drugim situacijama.

Kako su uslijed sve većeg pritiska i terora okupatora uvjeti za rad tehnike u gradu postajali sve teži, u travnju 1942. donesena je odluka da se iseli iz grada i preseli na sigurnije mjesto. Odmah po izlasku iz grada tehnika je radila u poljskoj kućici na zemljištu Bartula Ožića Paića u Splitskom polju, u Smrdečcu, a od druge polovice 1942. u kući Bartula Ožića-Paića (u današnjoj Ulici Matice Hrvatske, istočno od tunela, op. p.). Tu je, u samoj kući, sagrađen bunker u kojemu je tiskano sve što se od tada do konačnog oslobođenja u Splitu izdalo.

Poslije prestanka izlaženja Našeg izvještaja u Splitu, u srpnju 1942. godine (list dalje izlazi na oslobođenom teritoriju, do lipnja 1943.), u bunkeru se tiskaju sljedeći listovi: Sloboda, organ NOO-a Luka Botić (1942. - 1943.), Glas Splita, glasilo NOO-a Splita (1943. - 1944.), Bilten, Radio-vijesti Prop-odjela Gradskog NOO-a Splita (1944.), zatim proglasi, okružnice, letci i sl.

Zahvaljujući dobroj i besprijekornoj organizaciji, tehnika nije nikad bila provaljena.

Tatjana Kovač i Mijo Vojnović, U spomen revoluciji, Split, 1976. str. 116., 117.

Oto Ševeljević i Bogo Paić pred poljskom kućicom Bartula Paića u Smrdečcu u kojoj je neko vrijeme radila ilegalna tehnika PK KPH Dalmacije i tiskao <i>Naš izvještaj</i>

Ilegalne tiskare. Oto Ševeljević i Bogo Paić pred poljskom kućicom Bartula Paića u Smrdečcu u kojoj je neko vrijeme radila ilegalna tehnika PK KPH Dalmacije i tiskao Naš izvještaj

VLADO BAGAT

Vlado Bagat

Andrija Krstulović: Vlado Bagat

Rođen je 22. listopada 1915. g. u Splitu. U članstvo KPH primljen je 1939. Neposredno pred rat policija ga hapsi i zajedno s grupom Splićana sprovodi na robiju u Lepoglavu, gdje je zlostavljan i mučen. Zbog malaksalosti i iznurenosti pušten je iz zatvora jer se očekivalo da će uskoro umrijeti. Nakon oporavka prikuplja s drugovima oružje i učestvuje u vršenju priprema za oružani ustanak. U kolovozu 1941. uključuje se u udarne grupe i sudjeluje u nizu bombaških akcija u gradu.

U jesen 1941. napušta Split i odlazi u partizane, na Kamešnicu i Dinaru. U lipnju 1942. postaje politički komesar odreda. Krajem 1942. g. upućen je u Komandu splitskog područja, u Dalmatinsku zagoru. U veljači 1943. g., kada je 9. divizija napustila Dalmaciju i kada je u Dalmaciji ostalo svega 700 boraca, vrši značajnu ulogu u organiziranju novih partizanskih odreda: Splitskog, Cetinskog i Biokovskog.

Poslije kapitulacije Italije sudjelovao je u osnivanju Mornarice NOVJ i biva postavljen za komesara 4. pomorskog obalskog sektora. Pod pritiskom Nijemaca prebacuje borce 1. i 13. dalmatinske brigade na Vis, a do kraja godine na desetine tisuća osoba u dalmatinskom zbjegu i ranjenike prebacuje na Vis i kasnije u Italiju.

Krajem travnja 1944. upućen je na otok Krk da pomogne u organiziranju i učvršćivanju tamošnjeg 2. obalskog sektora. Vraćajući se s Krka 31. svibnja, a ne znajući da su se Nijemci te noći iskrcali na otok Olib, upada u zasjedu, te je posada čamca od tri mornara prvim rafalima Nijemaca pobijena. Videći neizbježnu smrt, hrabro i prkosno se borio do posljednjeg metka. Pogođen od njemačkog rafala, pao je na palubu i dalje pružajući otpor sve dok nije izdahnuo.

Za narodnog heroja proglašen je 10. rujna 1948. g., kao prvi iz sastava Mornarice NOVJ.

T. Kovač, M. Vojnović, U spomen revoluciji, Split, 1976., str. 25., Poruka borca, 1. svibnja 1984. g.

Iskrcavanje savezničkih snaga u Normandiji: plaža Omaha
Iskrcavanje savezničkih snaga u Normandiji: plaža Omaha

D-Day. Iskrcavanje savezničkih snaga u Normandiji: plaža Omaha

Maršal Tito i članovi Nacionalnog komiteta s dr. Šubašićem nakon potpisivanja sporazuma Tito-Šubašić, Vis 16. lipnja. Prvi zdesna je dr. Josip Smodlaka

Pred Titovom špiljom. Maršal Tito i članovi Nacionalnog komiteta s dr. Šubašićem nakon potpisivanja sporazuma Tito-Šubašić, Vis 16. lipnja. Prvi zdesna je dr. Josip Smodlaka

Iz Ratne Kronologije–LIPANJ 1944.: SAVEZNICI OSLOBAĐAJU RIM (4. LIPNJA) – OPERACIJA OVERLORD ILI D-DAN (6. LIPNJA), ISKRCAVANJE SAVEZNIKA U NORMANDIJI; OTVOREN DRUGI, ZAPADNI FRONT – NA BRITANSKOM RAZARAČU BLACKMOR MARŠAL TITO SA SURADNICIMA STIŽE NA VIS (7. LIPNJA) – POTPISAN VIŠKI SPORAZUM IZMEĐU MARŠALA TITA I dr. IVANA ŠUBAŠIĆA, PREDSJEDNIKA KRALJEVSKE IZBJEGLIČKE VLADE, KOJI SVJEDOČI O SNAŽNOJ AFIRMACIJI PARTIZANSKE BORBE U SVIJETU, POSEBNO NA ZAPADU – PRVI KONGRES KULTURNIH RADNIKA HRVATSKE U TOPUSKOM UZ SUDJELOVANJE 200 KNJIŽEVNIKA, NOVINARA, LIKOVNIH UMJETNIKA, GLAZBENIKA, PROFESIONALNIH GLUMACA – PRISTAŠA NOB-a

SRPANJ

Objavljena imena poginulih u bombardiranju – Zabranjeni pokopi na Sustipanskom groblju – Omladina za NOP – Splićani se rađaju u marjanskim pećinama – Svakodnevne sabotaže, partizanske zasjede i okršaji s ustašama i Nijemcima – Grad uglavnom bez vode i struje – U savezničkom bombardiranju obrambenih položaja u Splitu veliki broj poginulih i ranjenih domobrana i Nijemaca – Letci i parole po gradu najavljuju oslobođenje – Poglavnikov rođendan bez zastava – Kako su sinjski osuđenici pobjegli iz splitskog zatvora – Masovne racije i represalije nad civilima – Svaka splitska obitelj dala je prilog narodnoj borbi – Uspjeh upisa Zajma narodnog oslobođenja – U gradu Nijemci razoružavaju ustaše

1. srpnja

  • Afiširan je proglas kojim zapovjednik Obalskog odsjeka Lika javlja da je u cijelom primorskom području od Sušaka, uključivši Split i Sinj, proglašeno iznimno stanje. Odulji proglas završava se sa zapovijedi – jer osim što je general Tomašević imenovan zapovjednikom tog odsjeka, postavljen je i za glavara Građanske uprave s posebnim pomoćnicima, pa su sve vojne, građanske, državne i samoupravne vlasti njemu podređene, kao i svi dijelovi oružanih snaga i žandarmerije. Svako djelo, pa bilo putem štampe, letaka ili širenjem uznemirujućih vijesti protiv Poglavnika, države i naroda bit će kažnjeno po propisima ratnih sudova. Novo doba

2. srpnja

  • U splitskoj luci saveznički avioni teško su oštetili njemački desantni jurišni čamac 202. Dnevnik njemačke komande Admiral Adria , Kronologija

5. srpnja

  • U selu Koteljima u Trogirskoj zagori, u borbi protiv Nijemaca poginuo je Nenad Ravlić, politički komesar Šibensko-trogirskog PO, rođen u Splitu 1924.g. Kovač-Vojnović, Kronologija
  • Općina javlja da je na zahtjev Feldkomandature zabranjen građanstvu pristup na Sustjepansko groblje, kao i daljnje pokopavanje na tom groblju, »a sve to je iz vojničkih razloga«. Tamo su ovih dana postavljeni obrambeni topovi, kao i na Spinutu. Novo doba
  • U međusobnom takmičenju u posljednja dva mjeseca omladina splitskog okruga postigla je dobre rezultate. Ovdje iznosimo njezinu bilancu:

Grad Split: Omladinci su dali su 12.000 radnih dana, a u NOV uputili 450 boraca omladinaca. Organizacija USAOH primila je u svoje redove 1100 novih članova. Sakupljeno je 960 kg hrane, 116 kg papira, 430.000 kuna itd.

Kotar Solin: Omladina ovoga kotara dala je 58.500 radnih dana, u NOV uputila 86 mladih boraca, ojačala svoju organizaciju s 510 omladinaca, sakupila 2614 kg hrane i 179.800 kuna i opismenila 73 omladinca.

Kotar Muć: U NOV su uputili 246 mladih boraca, dali 23.400 radnih dana, u svoju organizaciju privukli 878 novih članova, sakupili 1696 kg hrane i 29.450 kuna, opismenili 189 mladića i djevojaka. Gizdić,1944/1945., 474.

5./6. srpnja

  • U blizini Kaštel Sućurca na minu koju su postavili partizani naišao je njemački kamion, koji je uništen, a posada ranjena. Kao odmazdu Nijemci su licu mjesta objesili Grgu Čavku i Ružicu Novak, a strijeljali Petra Kora i Josipa Ajdanića iz Kaštel Sućurca. Izvještaj 7. oružničke pukovnije, Kronologija

7. srpnja

  • Jutros je njemačka vojna policija blokirala Solinsku cestu i Ustaški put (Balkanska, danas Vukovarska) te svakog onog koji nije imao legitimaciju zaustavila. Oko 10.30 privedeno je na Gripe iz ovih ulica četrdesetak seljaka i seljanki. Kisić

8. srpnja

  • Jutros su ljudi na gradskim i prigradskim ulicama nalazili komadiće papira na kojima je crvenom bojom tiskano: »Da živi slobodna federativna Jugoslavija, Narodnooslobodilačka vojska i maršal Tito«. Priča se da su papiri bačeni iz jednog njemačkog osobnog automobila u kojemu su bila dva njemačka vojnika. Auto je u brzoj vožnji to raspačao i otišao prema Solinu. Za njim je kasnije njemačka vojna vlast naredila potjeru. Kisić
  • U Splitu i Kaštel Lukšiću rasturen je veći broj letaka s naslovima: »Živio 8. korpus«, »Živjela 26. divizija«, »Sve za pobjedu«, »Živio ZAVNOH« itd. Izvještaj 7. oružničke pukovnije, Kronologija
  • Nijemci su porušili pristaništa u Stobreču i u Kaštel Gomilici.

Izgleda da Nijemci malo pomalo napuštaju Split. Vidi ih se manje, a često kamioni odnose stvari, pa i male odrede vojnika. Tako je i sinoć desetak kamiona otputovalo Solinskom cestom. Kisić

  • Imenovan je upraviteljem Župske redarstvene oblasti u Splitu zapovjednik oružničke pukovnije u Splitu, pukovnik Stjepan Jakovljević. Novo doba
  • Sastav Komiteta KPH je:

Okružni komitet Splita (srednja Dalmacija): sekretar Ante Roje, članovi Vlade Bubić, Hugo Gazin, Kajo Vučičić, Juga Kesić, Petar Čolak, Mijo Aničić, Ivo Senjanović, Nikica Kuzmanić i Tasja Kuzmanić.

Mjesni (Gradski) komitet Splita: sekretar Dinko Bilač, članovi Ivo Šantić, Milena Ferić, Nikola Papić, Ante Radovčić i Miljenko Alujević. Gizdić, 1944/1945., 487.

9. srpnja

  • Između Solina i Vranjica, Udarna grupa Komande splitskog područja postavila je minu od koje je uništen njemački luksuzni automobil, a njemački oficir i šofer su poginuli. Zbog ove akcije Nijemci su u Kaštelima izvršili masovna hapšenja, a dvojicu su mještana objesili.

Kod Svetog Kaje u Solinu njemački vojnici objesili su jednog muškarca i jednu ženu iz Kaštela jer su, navodno, pomagali partizane. Kronologija

10. srpnja

  • U izvještaju koji je uputio prije dva dana, mjesni komitet KP objašnjava da su iz štamparije na Narodnom trgu naši izvukli štamparski stroj Boston, težak 35 kilograma. Stroj je već upućen na oslobođeni teritorij. Nadalje MK izvještava da su naši ilegalci raspačali u gradu 40.000 manjih letaka i različitih parola. U ovoj akciji nitko nije uhapšen. U raspačavanju letaka, koje su građani sa simpatijama primili, sudjelovali su masovno i pioniri. Gizdić, 1944/45., 491.
  • »Komandi 2. oklopne armije

S otoka Brača do sada je evakuirano 2020 muškaraca sposobnih za vojsku, iz Sumartina 380, iz Selca 740, iz Novog Sela 200 i iz Bola 700. Radilo se o muškarcima sposobnima za vojsku godišta od 1894. do 1927.

Traženo odobrenje od 118. lovačke divizije za evakuaciju mjesta Bola, Selca, Novog Sela i Sumartina, prema sadašnjoj situaciji, više ne izgleda dovoljno. Otuda Komanda V. SS-brdskog korpusa traži odobrenje za potpunu evakuaciju otoka Brača … Prema procjeni, ukupan broj stanovnika iznosi 3600. Mogućnosti evakuacije su od Sumartina za Ploče – dnevno 300 osoba. Od Ploča željezničkim transportom do Mostara, do izbjegličkog logora, kapaciteta 600 osoba…

Planirano je da se od muškaraca sposobnih za rad oformi jedna radna četa od 200 ljudi za akciju u Sarajevu. Već postoji principijelna suglasnost generala Begića u vezi ovakve mjere«.

komandirajući general
A. Phleps, v.r. SS - general

Izvještaj komandanta 5. SS – brdskog armijskog korpusa od 10. srpnja,12./260.

11. srpnja

  • U blizini Splita saveznički avioni bombardirali su 2. građevinski domobranski bataljun, predviđen za izvođenje radova na utvrđivanju obale u rajonu Splita i na otocima. Poginulo je oko 70 domobrana, a još veći broj je ranjen, dok je njemačka jedinica, koja je bila s njima, imala sedam mrtvih i šest ranjenih vojnika. Dnevnik njemačke komande Admiral Adria, Kronologija
  • Partizanska straža Komande mjesta Muć i partizanska straža Okružnog komiteta KPH Split vodili su petosatnu borbu s 40 neprijateljskih vojnika koji su došli u Muć. Neprijatelj je imao jednog mrtvog i dva ranjena, a partizanske straže jednog mrtvog i jednog ranjenog borca. Kronologija

12. srpnja

  • Priča se da je jedan njemački kamion jutros nabasao na jednu od mina koju su Nijemci postavili u splitskom polju, i da je osam njemačkih vojnika poginulo. Kisić

13. srpnja

  • Zagrebačke Narodne novine donijele su vijest da je odlikovan redom za zasluge II. stupnja ing. Mirko Karlovac, nadstojnik Tehničkog odjela Velike župe Cetina »za izvanredne zasluge stečene za grad Split od dolaska njemačke vojske do imenovanja gradskog načelnika po hrvatskim vlastima«. On je bio imenovan za načelnika Splita od njemačkog komandanta mjesta odmah sutradan po dolasku njemačke vojske … Kisić

NOĆ U OKUPIRANOM GRADU

Vene žuta svjetiljka
nijemim pločnikom

Vene,
uvenuće.

Gasi se zvijezda
jedna
nad crnim zvonikom.

Vjetar sa zida
kida
osmrtnicu.

U daljini koraci patrole
zvone.

Zveknuo je lanac,
nekoga nad jamu
gone.

Noć nad gradom
crna stoji,
mrtve broji.

Sa zida
skida
vjetar osmrtnicu.

Svjetiljka vene,
za uglom promiču sjene,
svijetle zjene.

Jure Franičević-Pločar, Slobodna Dalmacija

14. srpnja

  • Vlasti NDH u Splitu naredile su građanstvu da svečano proslavi rođendan poglavnika Ante Pavelića. I pored naređenja, na kućama nisu bile izvješene zastave. Poslije podneva, u momentu kada je biskup Bonefačić u katedrali održavao službu, dan je znak za uzbunu, pa su se sva prisilno dovedena djeca iz katedrale razbježala, a ostali samo svećenici. Ljetopis samostana sv. Frane, Kronologija
  • Danas je Poglavnikov rođendan. Jutros su redari išli od kuće do kuće i pozivali negdje na lijep način, a negdje i oštro, vlasnike kuća i stanare da izvjese hrvatske zastave. Ljudi su se uglavnom izgovarali da nemaju zastava. Osim dućana, koji su urešeni zastavama svake veličine, pa i papirnatima, na privatnim stanovima, po gradu i po ulicama predgrađa vide se sasvim rijetko. Tako, npr., u Vrhmanuškoj ulici svega tri zastave izvjesile su se na prozorima stanova. Kisić
  • POGLAVNIK JE ODREDIO:

1. Ubuduće se za svakog u zarobljeništvu ubijenog domobrana i ustašu – kao odmazda sa strane naših vlasti – ima objesiti po deset, za svakog domobranskog ili ustaškog dočasnika po 20, a za svakog domobranskog ili ustaškog časnika po 50 partizana ili članova partizanskih obitelji.

2. Na ovu mjeru odmazde neka se upozore odmetnici putem letaka.

Obavještenje Zapovjedništva 7. oružničke pukovnije od 4. kolovoza, 13./262

15. srpnja

  • Glavari u Kaštelima i u Solinu na naš poziv napustili su rad za okupatora. Izvještaj Okružnog komiteta KPH Split od 14. srpnja 12./150.
  • Svilajsko-mosećki partizanski odred napao je posadu od 150 ustaša 5. satnije 7. ustaškog zdruga u selu Ramljane. Poslije dvosatne borbe neprijatelj je razbijen i protjeran uz gubitke od 20 mrtvih i ranjenih, dok je Odred imao tri ranjena borca. Zarobljeno je dosta oružja i druge vojničke opreme. Kronologija

16. srpnja

  • Oružnička postaja Klis izvještava da je 16. srpnja grupa ustaša (30-40), skupa s Nijemcima izvršila pretres u prostoru sela Bročanac i da je naišla na skupinu od sedam skrivenih mještana. Svi su pobijeni (među njima dva starca od 73 i 70 godina i jedno dijete od 14 godina) i svi su bili pravoslavci iz Bročanca. Kod ubijenih nije nađeno nikakvo oružje.

Ovom prilikom je seljacima Bročanca i Vučevice zaplijenjeno preko 40 grla sitne stoke. Velika župa Cetina, HR-DAST, broj 29, kutija 9.

17. srpnja

  • Sinoć su u Podstrani ubijena dva njemačka vojnika, a treći je teško ranjen. U ime represalija, jutros je obješeno nekoliko seljaka na cesti Stobreč - Krilo Jesenice. Kisić
  • Od nagazne mine, koju je na cesti Klis - Sinj postavio Inženjerski vod Desete dalmatinske brigade, poginulo je pet domobrana. Kronologija
  • Kod sela Žrnovnice dijelovi Mosorskog partizanskog odreda napali su i uništili bunker što ga je branila domobranska posada. Poginula su tri domobrana, dok su se ostali spasili bijegom. Izvještaj Župskog zapovjedništva, Kronologija
  • Od jednog višeg njemačkog zapovjedništva primljen je dopis u kome se, između ostalog, nalaže:

»… Führer je zabranio izraz »partizani«. Za odsjek Jugoistok valja upotrijebiti izraz »komunisti« ili »komunističke bande«. Za »četnike suborce« valja upotrijebiti izraz »hrvatske borbene skupine«.

Dostavlja se gornje na znanje, s tim da se pri dopisivanju s Nijemcima upotrebljavaju gornji nazivi.

General poručnik Dragojlov, v.r.«

Obavještenje Ministarstva oružanih snaga NDH od 18. srpnja,12./306.

19. srpnja

  • Danas je pobjeglo u šumu 18 osuđenika iz nedavnog procesa u Sinju (koji su bili osuđeni na vremenske kazne zatvora op.p.). Iste je bojnik Bednjanec smjestio u posebnu kuću i dao im slobodu da izlaze u grad i da se kupaju, zbog toga nije nikakvo čudo da su pobjegli kada su saznali da će biti otpremljeni u logor. S njima su pobjegli i stražarnici, ustaški čarkari Bujat Stipe i neki Karaman. Izvještaj Glavnog ravnateljstva za javni red i sigurnost od 25. srpnja, 12./318., i izvještaj Župskog oružničkog zapovjedništva Split od 3. kolovoza, 13./259.

20. srpnja

  • Ima više od mjesec dana da se električna energija dobiva u sasvim maloj količini, te se može reći da su svi privatni stanovi bez nje. Dobiju je, i to samo dva, tri sata oni koji su platili za neki posebni vod, kako pričaju, od 10.000 do 16.000 kuna. Električna struja ne fali njemačkoj i hrvatskoj vojničkoj vlasti, imaju je po cijeli dan i noć, kao i stanovi gdje stanuju njihovi viši oficiri. Struja s Majdana dolazi u sasvim maloj količini, jer tvornica radi, u Sućurcu se još nije popravilo postrojenje, a o struji iz Kraljevca nema govora. Kisić
  • U koju god kuću u našem gradu zašli, vrlo ćemo malo naći obitelji koje nisu dale ponekog za narodnu borbu. Ili je borac ili je odbornik, ili je na bilo kakvom radu u oslobođenoj pozadini, ili je u zbjegu. Narod danas s prezirom gleda na one rijetke obitelji koje baš nikoga i ništa nisu dale za svetu stvar narodnog oslobođenja. A koliko je naših građana u redovima neprijatelja? To nije vrijedno ni spomena. Toliko su rijetki da će Narodni sud u Splitu imati vrlo malo posla. Glas Splita, broj 15
  • Ustaška vojska i policija sinoć su blokirale Split. Pohvatale su oko 60 mladića, koje su sutradan otpremile u Sinj, jer se nisu htjeli odazvati pozivu za vojsku.

21. srpnja

  • U gradu su se pojavile zarazne bolesti. Od 1. do 17. ovoga mjeseca Zdravstvenom odsjeku općine prijavljeno je 19 slučajeva tifusa, 11 paratifusa i deset dizenterije. Kisić
  • Još nije ni završilo upisivanje Zajma narodnog oslobođenja, koje je raspisalo Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske – i Split se već nalazi na dostojnom mjestu u Hrvatskoj. Do sada je upisano ništa manje nego 26,000.000 kuna. Narod Splita, i sam izgladnio i opljačkan od ustaša i Nijemaca, narod čiji je veliki broj hranioca ili dao već živote u borbi za slobodu ili dnevno bije neprijatelja na svim slavnim bojištima naše zemlje, a čije obitelji većinom žive od pomoći onih koji žrtvuju dio svoje zarade imetka – nalazi snage da pomogne svojoj hrabroj Narodnooslobodilačkoj vojsci i svojoj braći i sestrama u spaljenim selima i gradovima naše domovine. Glas Splita, broj 15

22. srpnja

  • Noću između 21. i 22., za sada nepoznati ljudi masnim bojama ispisali su sljedeće partizanske parole na zidovima kuća grada Splita: »Tko želi slobodu, taj mora pomoći svoju oslobodilačku vojsku«, »Živio drug Tito«, »Živila NO vojska«, »Doli fašizam«. Izvještaj Župskog oružničkog zapovjedništva u Splitu od 3. kolovoza,13./259.
  • Jutros je njemačka vojna policija blokirala sve gradske izlaze, ispraznila kavane, gostione i bufete, te su svi muškarci, bez razlike dobi i stališa, upućivani na Trg Pavelića (Narodni trg). Tu su svrstani u četveroredove i odvedeni u staru vojničku bolnicu. U četveroredu stupali su i kotarski predsjednik dr. Rajević i savjetnik pri Glavarstvu Šime Urlić. Nakon legitimiranja neki su pušteni, a veći dio odveden je na Gripe, tako da je poslije podnevne racije bilo na Gripama oko 40 građana.
  • Zabrana pokapanja na Sustjepanskom groblju ne odnosi se na već izgrađene grobnice. Zidanje novih grobnica ili pokapanje u zemlji nije dozvoljeno. Sprovod s pratnjom može doći do vrata groblja, a unutra samo najuža rodbina pokojnika, svećenik i nosioci mrtvaca. Mora se javiti Feldkomandaturi dan i sat pokopa, kao i položaj grobnice.
  • Obavijest: Događa se u zadnje vrijeme da se na ležeće samovoze njemačke oružane sile ili ispod njih postavlja eksploziv, pa se oštećuju, a počinitelji se ne mogu ustanoviti. Prema dopisu njemačke Feldkomandature, pratioci samovoza dobili su nalog da se puca na svakog onog tko se neovlašteno zadržava u neposrednoj blizini tih ili se njima želi približiti. Osim toga, bit će za slučaj potrebe pozvani na odgovornost i stanovnici obližnjih zgrada…

Gradsko poglavarstvo Kisić, Novo doba

23. srpnja

  • Gradski NO odbor Splita obratio se Splićanima letkom u kojem ukazuje na približavanje dana potpunog oslobođenja naše domovine i poziva ih da odmah i bez oklijevanja stupe u redove NOVJ. Ujedno poziva i one koji se nalaze u neprijateljskim redovima, a nisu okrvavili ruke krvlju nevinog naroda, kako bi sa sebe oprali ljagu izdaje. Kronologija
  • Po gradu Splitu i bližoj okolici razbacani su komunistički letci sljedećeg sadržaja: »Svi na ustanak rodoljubi; Stupajte smjelo u redove boraca NOV-a i partizanskih odreda; Oružanom borbom skratite patnje naroda; Dan slobode je blizu; Domovina poziva sve u borbu; Razbojstva okupatora i njegovih slugu vapiju za osvetom; Osvetimo poklane, popaljene i opljačkane; Smrt njemačkim okupatorima i njihovim slugama; Smrt fašizmu - sloboda narodu«. Letak je pisan u Splitu s nadnevkom 23. srpnja, a potpisao ga je Narodnooslobodilački odbor Splita. Izvještaj Zapovjedništva 7. oružničke pukovnije od 15. kolovoza,13./277.

24. srpnja

  • Priča se da su od onih građana koje zadržaše na Gripama (vidi 22. srpnja) mlađi upućeni na Klis, a stariji u Kaštela »na rad«. Navodno ima i državnih namještenika, te 30 članova Narodne zaštite, koje Nijemci uza sve intervencije glavara Narodne zaštite nisu htjeli pustiti.

I danas je bila neka vrsta racije na muškarce po periferiji, 60-ak ih je zaustavljeno i odvedeno na Gripe. Kisić

  • Jučer, na zahtjev ustaškog bojnika Bednjanca, Nijemci su po ulicama Splita hvatali i razoružavali ustaše. Među uhićenima nalazio se i bojnik Pejković, i svi ustaški časnici koji su bili u Splitu. Uzrok ovome je što su neki pripadnici Bednjančeve bojne, radi očajnog stanja koje u njoj vlada, počeli iz bojne bježati, skitati se i činiti razna nasilja.

Noću između 20. i 21. zapucalo se u središtu grada na domobransku ophodnju. Iste noći teško je ranjen jedan mornar, koji je bio na straži ispred Zapovjedništva. Izvještaj Glavnog ravnateljstva za red i sigurnost od 25. srpnja,12./318.

25. srpnja

  • Jutros je po kućama periferije obavljena racija na one koji su podložni vojničkoj dužnosti, i tko je bio na novačenju bio je odveden. Ovu su raciju obavljali oružnici i domobrani. Istodobno bi blokirali i dotičnu ulicu gdje se provodila racija.
  • Priča se da je Feldkomandatura zatražila od mjesnih hrvatskih vlasti da joj za radove čišćenja prometnih putova i odstranjenje ruševina stavi na raspolaganje 500 osoba. Kad je prošlo nekoliko dana bez odaziva, Građanska vlast se pravdala da je pozvala dobrovoljce, ali da se nitko nije odazvao, a onda je Feldkomandant odgovorio da će oni sami to provesti kad u Splitu toliko mladosti i ljudi u naponu svoje snage planduje, i odredila racije koje su se ova zadnja tri dana sprovele. Kisić

26. srpnja

  • O postupku Nijemaca (vidi 19. i 24.7., op. p.) prema ustašama čuli smo sljedeće: Osuđenici u Sinjskom procesu, osuđeni na 10-20 godina robije – njih 23 – bili su dovedeni u Split i privremeno zatvoreni u jednoj kući na Spinutu, a čuvali su ih ustaše. Ovi su puštali izlaziti vani one koji su pribavili civilna odijela. I tako su oni uredili da su jedne noći skupa sa svojih pet stražara pobjegli preko Poljuda, iskrcali se u Kaštela i pobjegli u šumu. Dvojica su ostala jer im žene nisu bile sporazumne, i tako nisu mogli pribaviti potrebno odijelo za bijeg. Kad se ujutro sljedećeg dana to prijavilo zapovjedniku mjesta, pukovniku Benkoviću, ovaj je pomahnitao i prijavio stvar Feldkomandaturi, da i njemački vojnici uz hrvatske idu u potragu za odbjeglima koji se navodno skloniše na Kozjak, i prikazao Feldkomandantu ustaše kao nepovjerljivi element. I onda je nastalo po gradu ono hapšenje i razoružavanje ustaša. Kisić
  • Kod Dugopolja je Treća četa Drugog bataljona MPO-a iz zasjede ubila trojicu ustaša, a nekoliko ranila. Kronologija.

27. srpnja

  • Nijemci su izvršili raciju na Mejama i Marjanu u Splitu. Pokupili su oko 150 ljudi i kamionima ih odvezli na rad u Kaštela. Kisić
  • Na cesti između Kaštel Lukšića i Kaštel Kambelovca, Udarna grupa Komande mjesta Kaštela iz zasjede je napala i uništila njemački kamion u kojem su poginula tri vojnika, a jedan je ranjen. Za odmazdu Nijemci su objesili Vinka Pisturića. Kronologija

28. srpnja

  • U sistemu njemačke obrane splitskog rajona dolazi i minsko zaprečavanje mora između Marjana i Čiova, postavljeno u noći između 27. i 28. srpnja, čime je bio potpuno zatvoren morski prostor između rta Marjana i rta Čiova. Ovo minsko polje imalo je svrhu osigurati kaštelansku obalu od eventualnog pomorskog desanta savezničkih i naših snaga. Anić, Slobodna Dalmacija, 1979.
  • Na četvrtom kilometru od Splita prema Omišu naišao je na minu njemački kamion, koji je teže oštećen. Sutradan su Nijemci na mjestu događaja objesili dva mladića. Izvještaj Župskog zapovjedništva, Kronologija

29. srpnja

  • U Bihaćkoj ulici jedan omladinac teže je ranio iz pištolja ustaškog poručnika Milivoja Mocnaya. Izvještaj Župskog oružničkog zapovjedništva, Kronologija
  • Akcija je bila planirana protiv Zaccarie, a ne protiv Mocnaya. Poručnik je, međutim, sličio na Zaccariu, a uz to je izišao iz njegove kuće. Zaccaria je dan prije otputovao u Zagreb. Gizdić, 1944/1945., 513.
  • Danas je napokon uspostavljena redovna opskrba iz električnog voda tvornice u Kaštel Sućurcu, i tako su poslije mjesec i po dana neki predjeli grada imali cijeli dan električnu struju.
  • Popodne je afiširan oglas Župske redarstvene vlasti današnjeg nadnevka, kojim se pozivaju svi koji imaju bicikle, motocikle i brodske motore, da ih uključivo do 12 sati dana 31. ovoga mjeseca predaju, kao i sve pripadajuće dijelove: gume, pumpe, svjetiljke itd. Tko se ovome ne odazove, »bit će uhićen i najstrože kažnjen«. Kisić
  • Na svim komunikacijama postavljene su Nijemcima mine, koje smo preko Visa dobivali od Saveznika. O tome govori i izvještaj MK Splita u kome se kaže: »Nastavljamo s akcijama sabotaže, postavili smo osam nagaznih mina, kojom prilikom je uništeno šest automobila«. Gizdić, 1944/1945., 513.

30. srpnja

  • Jutros su Nijemci objesili kraj Novog grobišta dvojicu - brijača, Splićanina Šegvića i drugog Bračanina iz Supetra. Dovedeni su iz tamnice i tamo obješeni. Na prsima obješenih pisalo je tušem na drvenim tablicama »Obješeni za trganje brzoglasnih žica«. Neki pričaju da su, osim dvojice obješenih, strijeljana u Novom grobištu tri Kaštelana, a drugi kažu sedmorica, svi iz istog razloga – postavljanje eksploziva na kamione. Kisić
  • Kotarska oblast Split izvještava da su njemačke vojne vlasti u Klisu 30. srpnja uhitili Meštrović Martina, pok. Ante iz Klisa, starog 32 godine, i istu večer ga objesili na groblju Lovrinac, navodno radi toga što je nagovarao svoju vjerenicu da obustavi rad kod njemačkih vojnih vlasti u Klisu. Velika župa Cetina, HR-DAST broj 29, kutija 9.
  • Rano popodne afiširan je oglas Župske redarstvene vlasti, današnjeg datuma, po kojemu je »s obzirom na posljednje događaje koji se odigravaju u Splitu« zabranjeno boravljenje vani od 20 sati do 5 idućega jutra. Redarstvu je strogo naređeno da svakog prekršitelja uapsi, pa »makar ga zatekao u ulici pri vratima kuće«. Novo doba
  • Objavljen je sljedeći oglas Zapovjedništva obalnog odsjeka Lika, datiran 25. ovoga mjeseca bez broja:

»Temeljem iznimnog stanja savezno zakonskoj odredbi od 18. siječnja 1944. i odredbe Poglavnikove od 20. svibnja 1944., nalaže se:

Sva djela nasilja i sabotaže, kao i svaka pomoć pri ovim djelima kažnjava se smrću.

Nasiljem se smatra svako ubojstvo s predumišljajem, kao i svaka tjelesna ozljeda koja prouzroči smrt, i to ako je učinjeno iz političkih ili neobjašnjenih razloga.

Djelima sabotaže smatraju se naročito svaka oštećenja vojnih postrojenja, kao i skidanje ili mrčenje proglasa Zapovjedništva obalnog odsjeka Lika ili inače nadležnih vojnih zapovjedništava.

1. Svako potpomaganje komunističkih skupina kažnjava se smrću.

2. Svako podstrehavanje da se obustavi rad kod hrvatskih ili njemačkih vojnih ustanova ili da se prekine za rat važan radni odnos bez odobrenja nadležne ustanove – kažnjava se smrću.

3. Tko nepovlasno nosi odoru njemačkih ili hrvatskih oru~anih snaga, redarstva ili oružništva – kažnjava se smrću.

4. Djela naznačena pod točkama 1-3 spadaju pod nadležnost prijekih sudova.

5. Svatko tko bude zatečen na području evakuiranom od strane nadležnih vojnih zapovjedništava, bit će smjesta strijeljan na licu mjesta bez prethodnoga sudskog postupka.

Evakuiranome pučanstvu, koje se vrati na evakuirano područje, daje se posljednji rok do 1. kolovoza 1944. god. do 12 sati da napusti područje …

Novo doba

NAMIRNICE ZA SIROMAŠNE PARTIZANSKE OBITELJI

Socijalni odjel Gradskog NO odbora u Splitu je prikupio 10,451.387 kuna i podijelio ih između 1710 siromašnijih obitelji partizanskih porodica i žrtava fašističkog terora, koje su brojile 4440 članova. Članovima 234 obitelji podijeljen je 1271 kg raznih namirnica. Kronologija

NJEMAČKI VOJNICI SLAVILI ATENTAT NA HITLERA

Osjeća se opadanje morala kod njemačkih vojnika. Prije par dana jedan njemački oficir pokušao je na ulici izvršiti samoubojstvo rezanjem žila na ruci. Poslije vijesti o atentatu na Hitlera kod njemačke vojske bilo je zavladalo oduševljenje, ima slučajeva gdje su se vojnici i oficiri međusobno ljubili, bacali kape s glave itd. Osim ovoga, interesiraju se kako su se građani držali prema Talijanima u kapitulaciji Italije. Zbog takve situacije kod Nijemaca, Mjesni NOO Split je, na svoju inicijativu, izdao letke za njemačku vojsku na njemačkom jeziku, koji su se bacali u njihove logore. Izvještaj Okružnog komiteta KPH Split od 28. srpnja,12./195.

PODSTRANA DAJE POVRĆE

Omladina iz Podstrane prikupila je i poslala obiteljima partizanskih boraca u Splitu 144 kg povrća i 130 kg voća. Glas Splita, broj 18

BESPLATNA LIJEČNIČKA POMOĆ

Gradski NO odbor Split - Zdravstveni odjel, organizirao je preko rajonskih ambulanti u gradu pružanje besplatne liječničke pomoći 167-orici članova partizanskih obitelji i žrtava fašističkog terora. Kronologija

ŠKRTE NAMIRNICE

Ovaj je mjesec Prehrambeni odsjek dao po osobi 40 dkg šećera, 40 dkg soli, deset dkg suhih šljiva i jednu kutiju voštanih žigica. Kisić

MOBILIZIRANO 650 BORACA

Mobilizaciju i dalje sprovodimo i taj zadatak stalno stoji pred nama i našom organizacijom, u čemu imamo uspjeha. Ovaj mjesec je mobilizirano oko 650 boraca. 12./150., izvještaj Okružnog komiteta KPH Split od 14. srpnja

VELIKA ŽUPA CETINA: KOMUNISTE I PARTIZANE SIMPATIZIRA TRI ČETVRTINE STANOVNIŠTVA

Komunističko-partizanska djelatnost na čitavom području Velike župe Cetina u zadnje vrijeme je pojačana u svim pravcima, što im je lako postići ako se uzme za činjenicu da oni imaju u ovim krajevima više od 75 posto simpatizera.

Izvještaj župskog oružničkog zapovjedništva od 3. kolovoza, HR DAST broj 29, kutija 15.

TIFUS, PARATIFUS, DIZENTERIJA

Kroz mjesec srpanj ove godine zapaženo je, prema službenim podacima, da su slučajevi raznih trbušnih oboljenja u porastu. Kroz to vrijeme zabilježeno je 40 slučajeva trbušnog tifusa od kojih je dvoje umrlo. Paratifusa je zabilježeno 30 slučajeva, od kojih je umrla jedna osoba. Dizenterija je pak zabilježena u 24 slučaja, od kojih su četiri umrla. Novo doba

LJUDI SE NE USUDE IZAĆI NA ULICU,
NAROD GUBI VJERU U SVOJU DRŽAVU

Njemačke vojne vlasti počele su sve bezobzirnije narod zatvarati, otpremati u logore i na radove, bez da se navede postoje li kakvi razlozi takvom nasilnom postupku. Posljedica je da su se ljudi tako uplašili da se ne usuđuju više izaći ni na ulicu, već se skrivaju po kućama, a neki, žalibože, opet odbjegavaju u šumu. Daljnja, ali još teža posljedica je opet ta da narod gubi vjeru u svoju vlast i svoju državu…

Slučajevi vraćanja partizana redovnom životu dosta su rijetki…

Prehrambene prilike su nesnošljive. Dovoz živežnih namirnica jako je ugrožen. Slaba je žetva, djelomično ju je uništila tuča, te je glad neizbježna.

Izvještaj Zapovjedništva 7. oružničke pukovnije od 31. srpnja,12./328.

USTAŠKA REGRUTACIJA

Nakon što se prvi čin ustaške mobilizacijske komedije doista komično završio u zgradi manuške škole, s nekoliko hiljada nesposobnih »predočenika« i sa nekoliko stotina onih koji su još vjerovali da je to samo »očevidnost« a ne mobilizacija za švabobrance, ustaše su sada, nakon kratke pauze iskorištene pojačanom promidžbom o propasti partizana, pristupili drugom činu. Stigli su pozivi za vojsku. Ali čudnih li poziva! Oni zapravo nikoga ne »pozivaju«, nego naprosto naoružani švabobranci, nakon što taj poziv uruče čovjeku, lišavaju ga slobode, ni kriva ni dužna pretvore i njega u švabobranca!

Dakle, ipak mobilizacija a ne regrutacija! Naši rodoljubi bili su svjesni toga još istog časa kada je po gradu bila izlijepljena Servatzyjeva zapovijed broj 9, a osobito nakon proglasa narodu Splita od Gradskog NO odbora. Oni su dobro shvatili da svako oklijevanje u donošenju odluka znači predati se na milost i nemilost njemačko-ustaškim razbojnicima i dozvoliti da preko noći postaneš od mirnog građanina krvnik vlastitog naroda i sudionik zvjerstva, za koja će biti nemilosrdno kažnjeni izvršitelji.

Glas Splita, broj 14.

ODLAZAK U PARTIZANE – JEDINA MOGUĆA ODLUKA

Znali smo da će i šesnaestogodišnjaci na predregrutaciju. To je pak značilo da ćemo Grga, Mime, Davor, Rade i ja uskoro biti pozvani. Premda je predregrutacija značila samo registriranje, a ne i mobilizaciju, ipak ni ja, a ni ostali nismo imali namjeru odazvati se. Ako bi rat potrajao, trebalo se pripremiti za odlazak u partizane.

»Otići u partizane« za nas je značilo: priključiti se odredima koji se bore protiv okupatora u najširem smislu. Do kapitulacije Italije, za nas u Splitu okupatori su bili ponajprije Talijani, a potom četnici u nekoj manjoj mjeri. Kasnije su to bili, dakako, Nijemci s ustašama.

U svakom slučaju, mi smo svi zajedno smatrali da je priključenje partizanskim odredima sasvim logična odluka i zapravo jedino moguća. Napokon, u Vrhmanuškoj ulici i uopće u tom našem dijelu Manuša znali smo za jednog jedinog mladića koji je pripadao ustaškim formacijama.

Ivan Mosettig, 108., 109.

PETNAEST TISUĆA AKTIVISTA NOP-a

U ljeto 1944. broj aktivista NOP-a u Splitu doseže oko 15.000, od čega najviše žena i omladine, što znači da je svaki drugi stanovnik bio na neki način uključen u NOP. Inače je karakteristično da su žene Splita, zbog odlaska velikog broja muškaraca u NOV, imale sve značajniju ulogu u izvršavanju svih zadataka NOP-a u gradu. U 1944. godini, od ukupnog broja članova KP u gradu, 28-30% bile su žene.

Trgo, Zbornik br. 5, 489.

»VLAST SE NE VRŠI«

Kotarska ustaška oblast u Splitu 2. kolovoza javlja Velikoj župi Cetina o teškim prilikama i ugroženosti bilo kakve vlasti na području kotara.

U početku izvještaja zamjenik ustaškog kotarskog predstojnika Ljubić javlja velikom županu »da je na području ovog kotara ugroženo od partizana cijelo područje općine Lećevica i Muć«, pa zatim kaže: »Cijelo selo Dugopolje ugroženo je stalno, jer se tamo zadržavaju u većim skupinama partizani i vlast se ne može vršiti ni danju ni noću … U selima Klis i Konjsko vlast se ne vrši … Noću se može vršiti vlast samo u Solinu, gdje su njemačke postrojbe…«. Ustaški predstojnik Ljubić zaključuje izvještaj: »Kako se iz prednjega vidi, cijelo područje ovog kotara ugroženo je od partizana, osim par sela gdje se nalaze vojne postrojbe, pa je vršenje vlasti na kotaru veoma teško…«.

Anić, Slobodna Dalmacija, 1979.

NENAD RAVLIĆ

Nenad Ravlić

Kosta Angeli Radovani: Nenad Ravlić

Nenad se kao đak sedmog razreda Muške realne gimnazije 1941. odmah uključuje u ilegalnu borbu protiv okupatora. Tada je postao i član SKOJ-a. Sudjeluje u raznim akcijama i diverzijama po gradu. Kada su fašisti hapsili neke njegove drugove koji su rukovodili omladinskim akcijama u školi, on ih zamjenjuje, a uskoro postaje i rukovodilac srednjoškolskog omladinskog aktiva. Početkom 1943. Gimnazija je jednog dana osvanula puna letaka antifašističkog sadržaja s pozivom omladini da stupi u borbu protiv okupatora. Za tu akciju bio je optužen Nenad Ravlić, ali kako fašisti nisu imali čvrstih dokaza, samo su ga istjerali iz škole. Nakon toga počeli su ga slijediti agenti talijanske policije, pa se morao povući u strogu ilegalnost. Kada su progoni postani učestali, napustio je Split i otišao u svibnju 1943. godine u partizane.

Na oslobođenom i poluoslobođenom području trogirske Zagore vršio je najprije dužnost terenskog političkog radnika, a zatim je postavljen za političkog komesara Šibensko-trogirskog partizanskog odreda. U jesen 1943. Nenad je bio ranjen, zbog čega je prebačen u Italiju na liječenje. Tražio je da ga se vrati u jedinicu, da nastavi borbu, što mu je i udovoljeno.

Kako je Šibensko-trogirski odred bio stalna opasnost za neprijatelja, to su ga Nijemci u više navrata pokušavali uništiti, ali im to nije polazilo za rukom. Noću, 4. srpnja 1944., Nijemci su opkolili selo Kotelje u kojem se nalazio Štab Odreda s tridesetak boraca. Sljedećeg dana u zoru komesar Ravlić naredio je borcima da se povlače, dok im je on sam štitio odstupnicu. U borbi je bio teško ranjen. Kada je potrošio sve metke, razbio je svoj puškomitraljez, istrgao s odijela oznake političkog komesara i sakrio ih, kako neprijatelj ne bi saznao koga je ubio. Da ne padne živ u ruke nacista, posljednji metak iz svog pištolja ispalio je sebi u potiljak.

Mladi komesar Nenad Ravlić herojski je pao, bilo mu je tek 20 godina.*

T. Kovač i M. Vojnović, U spomen revoluciji, Split, 1976., str. 50.

* Javni spomen na rodoljuba Nenada Ravlića čuvao se u Splitu do 1990. u imenu jedne osmogodišnje škole

NB-3 JADRAN

Tito prvi put na brodu partizanske mornarice

Maršal na NB-3. Tito prvi put na brodu partizanske mornarice

Maketa NB-3 čuva se u Hrvatskom pomorskom muzeju u Splitu

NB-3 Jadran. Maketa NB-3 čuva se u Hrvatskom pomorskom muzeju u Splitu

Drug Tito je posjetio NB-3 Jadran (partizanski naoružani brod, op. prir.) 17. srpnja 1944. godine. Ovo je prvi službeni doticaj druga Tita s onim brodovima koji su u NOB-u na moru predstavljali udarnu snagu.

O tom trenutku kao svjedočanstvo govori nekoliko sačuvanih fotografija. Admiral Tihomir Vilović bio je ratni komandant NB-3 Jadran i sačuvao je dnevničke bilješke u kojima navodi da je drug Tito posjetio njegov brod lipanjskih dana 1944.

Titov posjet brodu NB-3, priznanje ovom vidu oružanih snaga mlade armije koji – kako je sam rekao jednom, »nije ni stvaran ni formiran već se rađao u mukama krvavog rata, iz krvi naših boraca u danima velike tragedije naših naroda«.

NB-3 Jadran izgrađen je u korčulanskom brodogradilištu pred početak Drugog svjetskog rata. Bio je namijenjen posebnoj vrsti ribarenja – tunolovu, a takvo mu je bilo i ime – Tunolovac. U sastav prvih naših mornaričkih jedinica ušao je krajem rujna 1943. u selu Ždrelcu na Pašmanu.

Od tada je izvršio veliki broj zadataka s promjenjivim brojem članova posade, a i s različitim naoružanjem. Po svjedočenju njegovog komandanta T. Vilovića, brod je eskortirao jedan konvoj prilikom akcije Dvadeset šeste divizije na Braču. Par milja pred viškom lukom naletjela su tri njemačka aviona tipa messerschmitt. Prvi se okomio baš na ovaj brod. Ali kako je pošao u poniranje za napad, više se nije uzdigao. Pogođen rafalima topova s Jadrana, zapalio se i, ostavljajući iza sebe gusti crni dim, stropoštao u more. Ostala dva aviona su, zbunjena snažnom protuavionskom zaštitom – pobjegla.

NB-3 je bio uspješan brod, i do tada i kasnije. Prema podacima koje je Vilović sačuvao i obradio, samo u periodu veljača - studeni 1944., ovaj brod je od 270 dana na zadacima proveo 178, na remontu i popravcima 76 dana, a na odmoru samo 16 dana. Kad je bio ispravan za plovidbu i borbu, na zadacima je provodio čak 92 posto vremena. To je ilustracija ogromnog, iscrpljujućeg naprezanja … Zatim, održao je u tom vremenu čak 99 veza, prevezao 4278 naših i savezničkih vojnika, izbjeglica i ranjenika i oko 600 zarobljenika. Rat je rat, pa u tom smislu treba prihvatiti i brojku od 234 grla sitne stoke koje je ovaj brod također prevezao da bi nahranio neke gladne jedinice. Materijal i oprema vojnog karaktera neusporedivo su bili češći i teži – čak 280.000 kilograma.

Brod je bio napadnut devet puta iz zraka i šest puta minobacačkom i artiljerijskom vatrom, ali nije imao gubitaka. Ratna sreća!

Od šake jada u 1942. godini, kada se počelo s dva čamca i desetak boraca, kraj rata Mornarica NOVJ dočekala je s gotovo 400 transportnih i naoružanih brodova i čamaca, kao i sa sastavom od 14.000 ljudi!

Radovan Kovačević, Poruka borca, 1. rujna 1984.

SMRT KOJA JE POZIVALA NA BORBU

Smrt na vješalima

Grgo Čavka. Smrt na vješalima

Sekretar Općinskog komiteta SKOJ-a Donjih Kaštela, Grgo-Čavka Benić, proveo je svoje posljednje dane u zatvoru Riviera, svjestan da su mu dani odbrojani. U istom zatvoru bila je i Ruža Novak, skojevka čijeg su oca Ivana ubili talijanski fašisti krajem 1942. g. u vlastitom vinogradu na zemlji Kljukači. Mrtvog su ga prenijeli na prugu, namještali kao da je ruši i tako ga fotografirali.

Grgo i Ruža doživljavali su u zatvoru strašne tjelesne i duševne muke za svih petnaestak mučeničkih dana. Znali su sve punktove za sastajališta po kaštelanskom polju i Kozjaku, održavali su sastanke pored »bandera-zemunica«, znali za staze terenaca, za skloništa ilegalaca i partizana, za lozinke, znali su za cijeli ilegalni život, rad i svijet. Ali njihova šutnja bila je čvrsta kao čelik.

Ustaše su ih petog srpnja 1944. prebacili u Kaštel Sućurac. Tih su dana partizanski diverzanti minirali cestu na Brižinama i tako digli u zrak okupatorski automobil. Devetog srpnja Nijemci provode raciju u Kaštel Sućurcu, i kada su rodoljube Petra Keru i Josipa Ojdanića pustili iz zatvora, dok su se oni udaljavali, Nijemci su ih strijeljali s leđa.

U noći, između osmog i devetog srpnja, ustaše i Nijemci vode Grgu i Ružu prema Brižinama (kod današnje željezare). Na putu u smrt, opet između pušaka, bajuneta, automata i sluga fašističkog okupatora, Grgo je zapjevao pjesmu naših logoraša:

Sred pušaka bajuneta

straže oko nas…

Ustaše i Nijemci su se razdvojili u dvije grupe. Svaka je išla svom telegrafskom stupu. Jedni su vodili Grgu, drugi Ružu. Jedan je ustaša zavukao ruku i strgnuo dio rublja s Ruže da bi izvukao lastik i njime joj zavezao ruke na leđa. Kundaci su udarali po mladim tijelima, krvnici su bili sve razjareniji.

Dok su ustaše pripremali omču za Ružu, ona je skinula ručni sat i pružila ga jednom od njih, rekavši:

– Evo, ovaj sat predajte mojoj sestri Mariji, za uspomenu.

– Evo i tebi odlikovanje, zaslužila si, drugarice – s puno sarkazma reče jedan od njih i prebaci preko prsiju Ruži uzicu na kojoj je visjela tabla s velikim slovima:

»OVAKO ZAVRŠAVA LJUBAV ZA KOMUNIZAM«.

Njihova odjeća na visećim njihajućim tijelima i kose lepršale su tri dana i tri noći na povjetarcu s brda i mora. Tako je glasilo ustaško naređenje.

Poslije teško dobivene dozvole u Kaštel Novom, krenulo se karima u Kaštel Sućurac, skinuta su tijela obješenih i krenuo je Fabijan Jurčev s još jednim seljaninom kaštelanskom cestom prema Kaštel Novom. Pratio ih je ustaša na bicikli.

Prolazeći tako, Kaštelani, omladina, žene, prekrivali su buketima svježeg cvijeća pokošenu mladost i može se reći da im je sprovod bio kroz sva Kaštela, od Brižina do groblja u Kaštel Novom. U Kaštel Lukšiću je, pored polaganja cvijeća, omladina i zapjevala partizansku pjesmu. To je bio sprovod koji je pozivao na borbu…

Ante Peran, Poruka borca, 10. rujna 1987. g.

NA MARJANU SELO OD 500 DIMOVA

Nastalo je Marjansko selo, novo predgrađe Splita s južne strane Marjana u pojasu prema Mejama. Nema oznaka pravog sela, ali ono već ima nekoliko stotina stanovnika, oko 500 »dimova« - građenih ili negrađenih dimnjaka. Novi stanovnici napravili su svoje kućice, šatore, stanove u pećinama i pod grebenima, u rovovima pod stranama i pod stablima. Neki su stavili svoj broj i ime na pećini ili na stablu. Imaju čak i četiri crkve: sv. Jere, Betlem, sv. Mikule i Gospe od Sedam Žalosti, dakle više nego mnoga druga prava sela …

Novo doba

SKORO ĆE OSLOBOĐENJE…

Kako su se dani oslobođenja sve više približavali, tako su se i narodnooslobodilački odbori sve brže i temeljitije pripremali za obavljanje zadataka pred kojima će se naći po oslobođenju zemlje. U tom je pogledu opsežne pripreme vršio NOO Splita, o čemu na zanimljiv način govori izvještaj njegova Zdravstvenog odjela. U tom izvještaju, koji je pod rednim brojem 8 upućen 31. srpnja 1944. Okružnom NOO-u Splita, kaže se:

» … S obzirom na bolesti, koje bi mogle doći u obzir svršetkom rata uslijed većeg kretanja vojske, odnosno vraćanja vojnih lica svojim kućama, provedena je akcija da se mjesne higijenske ustanove opskrbe potrebnom količinom za to predviđenih cjepiva i lijekova. Iz istog razloga provedena je akcija i za izradbu zdravstveno-propagandnih letaka i plakata o profilaksi, s osobitim osvrtom na pjegavi tifus, trbušni tifus, paratifus i dizenteriju.

Pošto je, zbog višegodišnjeg neprovođenja ikakvih mjera za suzbijanje malarije, ista na području Higijenskog zavoda u Splitu (u gradu Splitu nema malarije) zahvatila veće opsege, to se ukazuje hitna potreba da se po oslobođenju najhitnije pristupi radu na suzbijanju ove bolesti, te je ovaj odjel već sada poradio na tome da se odmah pristupi izradi odnosnog programa rada. Bit će u prvom redu izrađen popis malaričnih zona s pobližom oznakom.

Odjel je, nadalje, videći da veliki broj sela na području mjesnog Higijenskog zavoda oskudijeva u zdravoj pitkoj vodi, posljedica čega su razne zarazne bolesti, izradio program s potrebnim planovima za opskrbu sela zdravom pitkom vodom, bilo gradnjom malih vodovoda, bilo gradnjom higijenskih čatrnja i bunara.

Kako se pretpostavlja da će okupator prilikom napuštanja naših krajeva pljačkati, kao što je i drugdje radio, sve ono što predstavlja neku veću vrijednost, pri čemu bi predmetom pljačke mogli postati u prvom redu predmeti sanitetskih ustanova, jer ovi velikim dijelom predstavljaju skupi materijal, to je i ovaj odjel, preko za to pogodnih i pouzdanih lica kod mjesnih zdravstvenih ustanova, poduzeo sve što je potrebno da se onemogući pljačka, bilo sa strane okupatora, bilo sa strane kojih drugih neodgovornih lica…«.

Drago Gizdić, Dalmacija 1944/1945., 517., 518.

Iz Ratne Kronologije–SRPANJ 1944.: NJEMAČKI GENERALI ORGANIZIRALI ATENTAT NA HITLERA (20. SRPNJA) – CRVENA ARMIJA ULAZI U BUGARSKU, JUGOSLAVIJU, MAĐARSKU I POLJSKU

KOLOVOZ

Nastavljaju se racije – Vlast provjerava činovnike: »Jeste li bili na misi za Poglavnikov rođendan?« – Nezapamćen pomor: najviše umiru izgnani Šoltani – Komandant Jugoistoka felmaršal Weiss u Splitu – Treća obljetnica ustanka: Dalmacija je dala primjer kako se brani rodna gruda – 150 svitnjaka nad Solinom i Kaštelima –
U mjesec dana mobilizirano 778 boraca NOV-a – Nijemci srušili most na Bačvicama – Devedeseto bombardiranje grada – Na Pjaci se pojavili crnokošuljaši i bradati četnici u njemačkim odorama – Četvero obješenih u Bihaćkoj – Pod Klisom spašeno 11 savezničkih zrakoplovaca

1. kolovoza

  • O teškom stanju na otoku Šolti poslije iseljavanja stanovništva, vojni intendant njemačkom opunomoćenom generalu u NDH pisao je: »… Prema izjavi gospodina državnog savjetnika, na otoku Šolti nalazi se samo njemačka vojska. Čitavo civilno stanovništvo je još prije tri mjeseca evakuirano i uglavnom je svu imovinu ostavilo na otoku. Njemački vojnici koji se nalaze na otoku prenose noću imovinu na kopno i tamo je prodaju civilima u Splitu i okolici. Naročito su prodavali namještaj, rublje, pribor za jelo, ulje, vino, rakiju, med, šivaće mašine i uglavnom sve predmete koji predstavljaju vrijednost … Slične su prilike i u evakuiranim selima na otocima Braču, Korčuli i Hvaru«. Njemački arhiv, Kronologija

2. kolovoza

  • U Kaštelanskom polju patrola Šibensko-trogirskog partizanskog odreda ubila je dvojicu i ranila jednog ustašu. Kronologija

3. kolovoza

  • Opisujući stanje u Splitu, Mjesni komitet grada piše u svom dopisu Okružnom komitetu Splita od 3. kolovoza, uz ostalo:
Uhićenike ne liječiti

Naputak »Ustaše«. Uhićenike ne liječiti

»… Jačem interesiranju za NOB mnogo je pridonio prvo Glas Splita, koji se stalno traži i koji, zbog toga što izlazi u malom broju primjeraka, umnožavaju sami rodoljubi, i drugo, stalno pisanje parola po gradu, tako da izgleda kao da su partizani u Splitu. Naročito mnogo jača autoritet Gradskog NOO-a kao organa vlasti.« Gizdić, 1944/45., 524., 525.

5. kolovoza

  • Povjerenik pri Glavnom ustaškom stanu, Vladimir Jonić, koji ujedno funkcionira kao zamjenik glavara Građanske uprave, pozvao je sve činovnike da se pismeno izjasne jesu li prisustvovali crkvenoj misi dana 14. prošlog mjeseca prigodom rođendana Poglavnika. U potvrdnom slučaju treba navesti dva svjedoka, a u niječnom navesti opravdanje. Kisić
  • Ustaški stožer Cetina obavještava Župsku redarstvenu oblast u Splitu da »na liječenje u bolnicu treba upućivati samo one uhićenike čije bi zadržavanje u zatvoru izazvalo zarazu. Sve ostalo svesti na najmanju mjeru« i na kraju se dodaje da »krivce za bijeg uhićenika iz bolnice treba kažnjavati najoštrijim kaznama. U tim slučajevima ne isključiti i mogućnost uključenja ovih u taoce«. (v.d. stožernik, ing. Nikola Šimatić). Velika župa Cetina, HR-DAST broj 29, kutija 9.

6. kolovoza

  • Njemačka vojna policija nastavlja s racijama na mladost i muškarce srednje dobi. Zaustavlja ih, legitimira, i odmah većim dijelom odvodi na Gripe, pa na prisilan rad … I grad je čisto opustio od muškaraca mladenačke i srednje dobi. Ne vidi se no činovništvo i po koji stariji čovjek. Drugi se drže svojevoljnog kućnog zatvora, uvijek u strepnji da ne počne racija po kućama. Po ovom izgleda da i Split spada u »pripojena i zaposjednuta područja«, na koja se primjenjuje odredba »o totalnom ratnom naporu«.

Osim ovih racija njemačkih vojnih vlasti, koje se dnevno obavljaju i po periferiji i po splitskom polju, sada opet hrvatske vojne vlasti pozivaju rođene od 1914. do 1926., koje je ovdašnje novačko povjerenstvo našlo privremeno nesposobnim, i koji nisu bili u vojsci, da rečenog dana dođu u sinjski vojni okrug, gdje će biti podvrgnuti sistematskom pregledu.

I pod ovakvim prilikama svakog dana po nekoliko Splićana odlazi u – šumu. Kisić

  • VELIKA SMRTNOST U SPLITU – Posljednjih tjedana, a i mjeseci, u Splitu je zabilježen nezapamćeni mortalitet. Kada je prije rata Split imao oko 45.000 stanovnika, umiralo je 60-70 ljudi mjesečno, a sada, kad Split ima za četvrtinu manje stanovnika, nikada do sada, osim u danima kada je Splitom vladala kuga prošlih vjekova, nije se dogodilo da dnevno umire više od četiri osobe. Posljednjih dana zabilježeno je da dnevno umire i do deset stanovnika Splita.

Ovo najbolje ilustrira ratne neprilike i poteškoće koje proživljava Split. Novo doba

9. kolovoza

  • Između Klisa i Grla partizani su postavili više mina koje su Nijemci blagovremeno pronašli i demontirali. Za odmazdu su na tom mjestu objesili Matu Vulića iz Vinišća, općina Trogir.

Prilikom racije u okolici Klisa, ustaše su ubili Marina Smodlaku, đaka VI. razreda gimnazije. Izvještaj 7. oružničke pukovnije, Kronologija

  • Jutros su otputovali novaci da stupe na vojničku dužnost. Njihovom odlasku prisustvovali su, uz roditelje, rodbinu i znance, povjerenik u Glavnom ustaškom stanu V. Jonić, zapovjednik mjesta pukovnik Benković, načelnik Splita dr. Vukušić i još nekoliko viših funkcionara, koji su ih otpratili do Strožanca…

Priča se da je od pozvanih oko 600 (većinom onih koji su bili proglašeni nesposobnima na rok od tri do šest mjeseci, pa i trajno nesposobnima radi kratkovidnosti, šepavosti i slično, a koji će se morati još definitivno pregledati) ukupno ih došlo samo 84. Kisić

10. kolovoza

  • Danas je afiširan oglas Župske redarstvene oblasti kojim se naređuje kućevlasnicima da kod ulaza u hodnik na vidnom mjestu i u visini da se može čitati, pričvrste »kućni arak« s točnim popisom svih stanara. I ovi uneseni u popis moraju biti osobe koje su prijavljene redarstvu za boravak u dotičnoj kući. Redarstvena vlast često će činiti preglede po kućama i zgradama i to naročito noću, da se uvjeri o boravku ukućana. Prekršitelji će biti kažnjeni – mogu biti upućeni u radne i sabirne logore. Kisić

12. kolovoza

  • Gradski načelnik ponovno skreće pažnju građanstvu na zabranu pristupanja ograđenom području Marjana, i da se ne diraju ni vrata ni žice, »jer u protivnom slučaju prekršiteljima prijeti pogibelj da budu na mjestu od stražara ustrijeljeni«. Novo doba
  • Kod Gornjeg Sela, na otoku Šolti, skupina je Nijemaca od 33 vojnika, koji su pljačkali polja, upala u zasjedu Četvrtog bataljuna Dvanaeste brigade. Poginulo je 25, ranjena su četiri njemačka vojnika i oficira, a četvorica su pobjegla. Gizdić, 1944/1945., 558.

13. kolovoza

  • Noću između 12. i 13. kolovoza po zidovima mnogih kuća i ulica pripadnici NOP-a masnom bojom ispisali su razne parole: »Živjela Komunistička partija«, »Živio Tito«, »Živjela NOV« itd.

Tvornicu Sv. Kajo, kod Splita, bombardirali su saveznički avioni. Oštećeno je više kuća i teretnih vagona. Izvještaj 7. oružničke pukovnije, Kronologija

  • Oko 20 sati zaplamtjele su jake vatre na Kozjaku, Rupotinama, na Mosoru i u Podstrani Punta Perun, povodom treće godišnjice strijeljanih partizana-komunista u Sinju. Kisić

14. kolovoza

  • Trogodišnjicu ustanka naroda Dalmacije građani Splita su proslavili paljenjem vatri na obližnjim brdima, pisanjem parola po zidovima kuća u čast palim borcima i u slavu 8. dalmatinskog korpusa. Slobodna Dalmacija u 60. broju je pisala: »Splitski okrug je svečano proslavio treću godišnjicu ustanka u Dalmaciji. Rodoljubivo građanstvo Splita zapalilo je vatre na samome Marjanu. Nad Kaštelima i Solinom gorjelo je preko 150 svitnjaka…«. Kronologija
  • Trinaestog kolovoza proslavljen je Dan ustanka u Dalmaciji. Za tu priliku cijela 9. divizija bila je radi proslave prikupljena u Tičevu. Tog dana je i 4. splitska brigada prvi put u svojoj povijesti bila cijela na okupu, postrojena.

U stroju 4. splitske brigade, i pored nekoliko popuna u toku proljeća i ljeta 1944., još uvijek nije bilo ni približno onoliko boraca koliko ih je Brigada imala u vrijeme svoga formiranja. Bilo ih je postrojeno oko 500, gotovo polovica brojnog stanja od onoga 15. listopada 1943. godine, kada je u operativnom dnevniku 9. divizije zabilježeno da brigada ima 974 borca. Previše njih je položilo svoje živote za svoje i naše ideale. Ostali su ovdje u bosanskim planinama, daleko od svoje Dalmacije. Šalov, 177

16. kolovoza

  • Očekujući brzo povlačenje, na Bačvicama u Splitu Nijemci su srušili most nad željezničkom prugom. Izvještaj 7. oružničke pukovnije, Kronologija
  • Uzbuna se oglasila u 9.48 i trajala je do 10.05. Čulo se par detonacija. Angloamerikanski avioni bacili su nekoliko bomba na Schellove rezervoare benzina na Solinu, a veći dio bomba pao je u more između Vranjica i Solina. Priča se da je ostalo nekoliko mrtvih i ranjenih njemačkih vojnika, koji su tamo držali stražu. Rezervoari su bez benzina već skoro tri godine. Kisić
  • Imenovan je novi upravitelj Župske redarstvene oblasti Franjo Radoš, koji je već preuzeo svoju dužnost. Novo doba

17. kolovoza

  • U Splitu, u zatvoru Župske redarstvene oblasti, nalazile su se 73 osobe, 53 muškarca i 20 žena. Kronologija
  • Došlo je nekoliko Splićana talijanskih optiraca, koji služe u četama talijanskih Crnih košulja, i tako odjeveni, s crnim fesom, šetali su po gradu. Građanstvo smatra provokacijom samo njihovu pojavu monturiranih Crnih košulja, koji su ostavili za sobom najgori glas kao krvoloci našeg naroda.

Vidjelo se i četnike s bradama u njemačkim odorama. Kisić

21. kolovoza

  • Ovih dana ide vojnička komisija, u kojoj sudjeluju i dva vojnička liječnika, po kućama onih vojnih obveznika koji se nisu prikazali stavnoj komisiji, izjasnivši se bolesnima, u krevetu. Pričaju da su svi pregledani proglašeni sposobnima. Kisić
  • Na mjestu zvanom Ričevica kod Kaštel Novog, Udarna grupa pri Komandi splitskog područja napala je neprijateljsku patrolu (tri domobrana i jedan njemački vojnik) i jednog je domobrana ubila. Izvještaj Kotarske oblasti Split, Kronologija

22. kolovoza

  • Između sela Čeline i Omiša partizani su napali automobil Župske redarstvene oblasti iz Splitu. Poginuo je ustaški zastavnik Boris Sirnik iz 3. bojne VI ustaškog zdruga u Splitu, dok je šofer teško ranjen. Izvještaj Kotarske oblasti iz Splita, Kronologija

23. kolovoza

  • U Harambašićevoj ulici ubijen je ustaški policijski agent Ivan Gusić. Za odmazdu, noću između 23. i 24. kolovoza obješeni su, u Bihaćkoj ulici, na stupove: Ivan Šarolić, Ladislav Stazić, Ante Pupić i Bućan Sonja. Narod je bio ogorčen. Prolazeći pored obješenih, žene su stiskale šake i glasno prijetile krvnicima, a muškarci skidali šešire, odajući počast žrtvama fašističkog terora. Izvještaj 7. oružničke pukovnije, Kronologija
  • Članovi NOO-a Solina i Splita su:

Kotarski NOO Solina: predsjednik Martin Grubišić, tajnik Dušan Tadin, članovi Palma Grubišić, Ilija Prosenica, Pava Vištica, Marin Bubić, Marin Novak i Petar Žižić.

Gradski NOO Splita: predsjednik dr. Petar Vitezica, tajnik Paško Ninčević, članovi Frane Šegvić, Ante Radovčić, Diego Kragić, Ivo Šantić, ing. Vinko Dvornik, Humbert (Umberto) Fabris i Ana Roje.

  • Na plakatima koje su izvjesili u povodu akcije na Gusića pisalo je, među ostalim: »Povodom učestalih oružanih napada na pripadnike civilnih i vojnih vlasti, u slučaju da se u gradu Splitu ili okolici ponovi jedan slučaj atentata na civilne ili vojne osobe, bit će za svaki takav čin strijeljano 20 dokazanih komunista ili osoba koje se bave bilo kakvim partizanskim radom«. Gizdić, 1944/1945., 576. - 582.
Sonja Bućan
Ante Pupić
Ivan Širolić
Ladislav Stazić

Obješeni u Bihaćkoj: Sonja Bućan; Ante Pupić; Ivan Širolić; Ladislav Stazić

24. kolovoza

  • U Bihaćkoj ulici pred zgradom Kotarske oblasti na brzojavnim stupovima osvanulo je četvero obješenih, tri muškarca i jedna žena. Istodobno, po gradu su oblijepljeni oglasi Župske redarstvene oblasti u kojima su navedena imena obješenih, i to za odmazdu, a da će ubuduće za svaki atentat na vojničku ili civilnu službenu osobu biti obješeno 20 priznatih partizana ili osoba koje spadaju u protudržavne elemente.

Tri obješena muškarca izvedena su iz bolnice, dočim je žena bila u policijskom zatvoru. Policijski agenti objesili su ih u 2 sata noću, ali izgleda da su žrtve već donesene ubijene, i tada obješene. Ovo je vješanje izvršeno naredbom Župske redarstvene oblasti, a pretpostavlja se da ona nije mogla samostalno o tom odlučiti, već je barem imala pristanak vršitelja dužnosti, glavara Građanske uprave i ustaškog povjerenika Jonića. Priča se da je zapovjednik žandarmerije Jakovljević na vrijeme pokušao protestirati da se tako samovoljne odluke ne donose, ali je njegov protest bio odbijen. Zatim se on obratio zapovjedniku Obalnog područja generalu Tomaševiću, koji se nalazi u Drnišu. Danas popodne stigao je general Tomašević i smjesta naredio da se obješeni uklone i pokopaju. To je obavilo općinsko pogrebno poduzeće.

Vlada ogorčenje protiv gradonačelnika dr. Vukušića, jer se smatra da je on bio dužan to vješanje spriječiti, a ako nije mogao, da je morao ipso facto povući konsekvencije. Isto tako se smatra da je i biskup bio dužan barem pokušati. A obojica su ostala pasivna. Kisić

25. kolovoza

  • Nijemci, istina polako ali stalno, evakuiraju svoje stvari i opljačkanu robu. Pljački su podvrgli sve židovske kuće i stanove, koji su najvećim dijelom prazni. Raspoloženje Splićana očituje se i u tome što svakog dana iz grada odlaze novi borci u NOV.

Od 15. srpnja do 15. kolovoza 1944., iz Splita su otišla na oslobođeni teritorij 354 borca, među kojima 132 Talijana, 26 bolničarki … Gizdić, 1944/1945., 582.

27. kolovoza

  • Na Kozjaku, iznad Solina, iz oštećenog savezničkog aviona padobranima se spustilo jedanaest avijatičara. Svi su spašeni i predani u Komandu mjesta Kaštela u Korušcima. Gizdić, 1944/1945., 587.
  • Na mjestu zvanom Bili Brig na putu Klis - Solin, partizani su ubili jednog, a ranili dvojicu njemačkih vojnika. Nijemci su toga dana u Solinu uhvatili 25 muškaraca, a u Rupotini 60, i odveli ih u Klis i Split. Izvještaj Župskog oružničkog zapovjedništva, Kronologija
  • Rano jutros je dovezeno na motornoj jedrenjači, kažu, stotinjak ljudi iz Supetra. Ovo je prva grupa evakuiranih, jer su Nijemci odredili potpuno evakuiranje Supetra, Nerežišća i Gornjeg Humca. Kisić
  • Kod Kaštel Štafilića (Rudine), skupina boraca pri Komandi mjesta Trogir iz zasjede je ubila dvojicu i ranila sedam njemačkih vojnika. Kronologija
  • U blizini stanice Dugopolje partizani su ubili jednog ustašu a na putu Split – Klis iz zasjede su zarobili tri domobrana. Izvještaj 7. uružničke pukovnije, Kronologija

28. kolovoza

  • Iz oružničke postaje Kaštel Stari prebjegla su u partizane tri domobrana (Petar Šergo, Mirko Gotić i Ivan Ćulum). Izvještaj 7. oružničke pukovnije, Kronologija

29. kolovoza

  • Na mjestu Bili Brig kod Solina njemački vojnici strijeljali su Matu Muslina, rodom iz Ogorja, sa stanom u Splitu, za odmazdu, jer su partizani na tom mjestu 27. kolovoza ubili njemačkog vojnika. Muslina su 28. kolovoza uhvatili njemački vojnici u Splitu dok je išao na zakazani liječnički pregled u državnu bolnicu. Izvještaj kotarske oblasti, Kronologija
  • Novo doba nije izašlo već osam dana. List je za danas bio gotov, ali ga je cenzura njemačke vojne vlasti zaplijenila zbog članka »Zvjerstva četnika u sjevernoj Dalmaciji«, kako se priča. Redovito Novo doba napada četnike, a to je zazorno Nijemcima, s obzirom da su četnici sada uz njih. Priča se da su četnici dali neku vrstu ultimatuma da će ostati potpuno pasivni u borbi protiv partizana i razići se svojim kućama ako ih Novo doba bude napadalo i crnilo. Kisić
  • Večeras je redarstvo blokiralo Trg Ante Pavelića (Narodni trg) i legitimiralo pučanstvo. Tko nije imao »iskaznicu« izdanu od hrvatskih vlasti, bio je odveden na redarstvo, i protiv njega će se postupati u smislu obavijesti redarstva od 3. kolovoza, naime, bit će upućen u sabirni logor.
  • Smijenjen je Vladimir Jonić, a na njegovo mjesto postavljen je dr. Nikšić, veliki župan župe Bribir, kao »pomoćnik za građanske poslove Obalnog odsjeka Lika zapovjednika generala Tomaševića«. Kisić
  • U Solinu i Klisu njemačke jedinice uhapsile su 39 osoba, kao odmazdu za ubijenog njemačkog vojnika od strane partizana, 27. kolovoza na mjestu Bili Brig. Izvještaj Župskog oružničkog zapovjedništva, Kronologija

30. kolovoza

  • Jutros je Obala Hitlera (Francuska obala, Titova obala, danas obala Narodnog preporoda) bila puna njemačkih kamiona s vojničkim stvarima i municijom, i mnoštvom njemačkih vojnika. Neki kažu da su noćas dovedeni lađama s otoka Brača, koji su Nijemci napustili, i stoga nisu u Split dovedeni daljnji evakuirani, kako se to očekivalo. Za nadošle čete rekvirirane su kuće Kaliterna, Hraste, hotel Bačvice na Bačvicama, Vila Mursia te Todorovića.
  • Jučer su Nijemci blokirali Solin i Vranjic. Tamo su tražili neke svoje dezertere koji su pobjegli k partizanima. U zadnje vrijeme je priličan broj ovakvih slučajeva.
  • Ni danas Novo doba nije izašlo. Pričaju vjerodostojni da je Feldkomandantura prije nekoliko dana zatražila da se list šalje njoj na cenzuru, jer da katkad donese po koji članak ili vijesti koje mogu poljuljati uvjerenje u pobjedu Osovine i time škoditi općoj stvari. Uredništvo se tome usprotivilo i obratilo se Zagrebu, jer Split ne spada u okupirano područje pod Nijemcima, već je sastavni dio Nezavisne Države Hrvatske. I Feldkomandatura se obratila u Zagreb tamošnjem predstavništvu njemačke oružane snage. Bilo je zaustavljeno izlaženje lista pod izlikom »tehničkih razloga« – tobože nije bilo električne struje. Odgovor iz Zagreba još nije stigao. Nakon jučerašnjeg pokušaja da list izađe, Feldkomandatura je zaprijetila strogim mjerama protiv uredništva ako se šta slično pokuša dok ne dođe rješenje iz Zagreba. Ravnatelj i glavni urednik Dujšin otišao je u Zagreb prije prilično vremena i izgleda da se uopće neće više vratiti, a kažu da je jučer otputovao i odgovorni urednik J. Katalinić. Kisić

31. kolovoza

  • Priča se da su prije dva, tri dana nestali iz Splita upravnik priradnog nadzorništva ing. Stipišić, bivši vršitelj dužnosti glavara Građanske uprave i povjerenik Glavnog ustaškog stana Vladimir Jonić. Radoš je još u Splitu. Ne izlazi iz redarstvene zgrade, tamo jede i spava, ako izađe, prate ga detektivi. Kisić
  • Oblasni NOO danas je uputio dopis Narodnooslobodilačkom odboru Splita kojim traži da se iz Splita odmah uputi u sjedište Oblasnog NOO-a na Visu grupa od sedam baletnih plesača i plesačica – bivših kazališnih umjetnika. Njihov dolazak je potreban da bi se pojačala kazališna družina Oblasnog odbora, odnosno da bi se moglo formirati Kazalište narodnog oslobođenja Dalmacije. Oblasni odbor želi da se to kazalište što prije osnuje da bi u skoro vrijeme moglo nastupiti, kako nas oslobođenje Dalmacije, za koje se vjeruje da nije daleko, ne bi ni na tom polju zateklo nespremne. Gizdić, 1944/1945., 590.
  • U Splitu i Solinu ima 105 slučajeva tifusnih oboljenja. Sanitetski odsjek Komande splitskog područja poduzeo je niz mjera za suzbijanje zaraznih bolesti na oslobođenom teritoriju. Izvršeno je, pored ostalog, cijepljenje djece protiv variole. Samo u kotaru Muć je cijepljeno 351 dijete.
  • Socijalni odjel Gradskog NO odbora u Splitu je prikupio 5,649.056 kuna i podijelio ih između 1755 siromašnih obitelji partizanskih boraca i žrtava fašističkog terora, koje su brojile 4732 člana. Članovima 1532 obitelji podijeljeno je 6364 kg raznih namirnica. Kronologija

GRADSKI ŠEF PREHRANE, LJUBITELJ NAPOLEONDORA, POBJEGAO IZ GRADA

Ovog je mjeseca Prehrambeni odsjek dao po osobi 40 dkg šećera, 40 dkg soli i dvije kutije žigica.

»I da vam završim s jednom splitskom ćakulom: Oko 2 sata popodne dana 26. ovoga mjeseca privatnim autom ode ing. Juraj Stipišić sa svojom suprugom iz Splita. On je, znate, bio priradni nadzornik ili po našu rečeno – šef prehrane. Otišao je u Mostar, nikome nije predao svoj ured niti blagajnu Prehrambenog odsjeka, nego nevidom iščezao, a kao razlog navodi se da se uplašio neraspoloženja u gradu, koje je proizvelo ono vješanje dana 24. ovoga mjeseca. Upotrijebio je, vele, ovu priliku da kidne s nakupljenim vrijednostima i zlatom, koje je pribavio krijumčarskom prodajom robe namijenjene prehrani splitskog pučanstva. Primjerice šećera, bijelog brašna, tjestenine, graha, masti i ulja. Pričaju da je mjesecima zakidao prehranu za 100 sanduka šećera, koje je prodavao po 2000 kn po kilogramu, a isto tako radio je i s drugim prehrambenim artiklima. Ako se to uzme kao osnova njegova sticanja imetka, onda je od samog šećera mogao skupiti oko 100 milijuna kuna. Kad se tome pridoda i sve ostalo, onda je pak za 200 milijuna kuna mogao pribaviti sebi dosta zlatnih napoleondora, koje je, kažu, izričito tražio, i drugog zlata.

Ali, uvjeren sam da nije on tu sam mogao sve postići, bit će ipak imao druga ili drugova u tim trgovačkim operacijama«. Kisić

SPLIT DAO VIŠE OD 10.000 BORACA

Split je do sada dao našem NOV-u više od 10.000 boraca i upisao više od 37,500.000 kuna Zajma narodnog oslobođenja. NOO je, osim zajma, dobivao i velike svote dobrovoljnih priloga. Gizdić, 1944/1945., 571.

NJEMAČKI VOJNICI NA PAZARU PRODAJU OPLJAČKANO

Na Pazaru se pojavila sasvim nova ponuda svakojake robe: od hrane, do odjeće i posteljine. Nudili su je njemački vojnici, i to po pristupačnim cijenama. Svakome je bilo jasno da se tu radi o opljačkanim stvarima. Građani im stoga nisu ni pristupali. Tek poneki tip, neodređene provenijencije, pokušavao bi se cjenkati. Vjerojatno nekakav švercer, tko zna odakle. Građani su takvima dobacivali uglavnom nerazumljive primjedbe. Sudeći po izrazima njihova lica, te primjedbe nisu bile ni lijepe ni dobronamjerne. Mosettig, 134., 135.

ADRESE NJEMAČKIH I USTAŠKIH KOMANDI I USTANOVA U GRADU

Glavne njemačke i ustaško-domobranske komande i druge ustanove bile su razmještene uglavnom na splitskoj Obali … U Banovini se nalazio odred legionara s radionicama za popravak automobila. Blizu Ambasadora nalazila se njemačka mornarica s radiostanicom. U blizini i u hotelu Bellevue bili su stanovi oficira. U redu kuća na samoj splitskoj obali bilo je Zapovjedništvo njemačke mornarice. Bolnica se nalazila na području stare bolnice u gradu. Malo istočnije od bolnice nalazilo se malo skladište, na krovu zgrade reflektor s 20 njemačkih vojnika. Ustaška komanda bila je u sklopu zgrada na Prokurativama (istočni dio), a Komanda mjesta kod Kazališta. Glavna njemačka komanda bila je u zgradama blizu današnje Zubne poliklinike, a malo dalje, istočnije, njemačka organizacija TODT sa 110 vojnika i žandarmerijska kasarna sa 600 vojnika. Ovo je raspored njemačko-ustaških komandi i ustanova koje je izradio Štab Mornarice NOB-a u lipnju 1944. Svakako da su ti podaci nepotpuni i da je kasnije došlo do izvjesnih promjena.

Župska redarstvena oblast je, zajedno s ostalim ustaškim ustanovama i njemačkim Gestapom, hapsila, zatvarala, progonila, mučila, ubijala. Brojčano je bila vrlo jaka. Samo Zapovjedništvo redarstvene straže u Splitu imalo je četiri oficira, 13 podoficira i 214 stražara, dakle ukupno 231 osobu. Redarstvena straža je bila smještena u kući Dešković i u zgradi Župske redarstvene oblasti u Reljkovićevoj ulici (Narodnih žrtava danas Berislavićeva). Osim stražara, Redarstvena oblast imala je tzv. redarstvene izvidnike, njih ukupno 61. Upravitelj redarstva bio je ustaša Radoš. Anić, Slobodna Dalmacija, 1979.

POSLJEDNJI POZIV SVIM ZAVEDENIM SLUGAMA OKUPATORA

»Iako je već nekoliko puta upućen poziv svim hrvatskim domobranima, slovenskim domobranima i zavedenim četnicima da napuste okupatora i prijeđu na stranu Narodnooslobodilačke vojske, ipak izgleda da taj poziv oni kojima je upućen nisu shvatili ozbiljno i nisu svjesni posljedica koje ih čekaju po svršetku rata.

U vezi s time javljam sljedeće:

1. Svi oni koji će se zateći poslije 15. rujna 1944. u gornjim formacijama domobranstva, četnika i drugih i bore se protiv NOV-a, bit će izvedeni pred ratni sud, suđeni kao izdajnici naroda i kažnjeni najstrožom kaznom.

2. Prelaženje na stranu Narodnooslobodilačke vojske ili predavanje oružja i spreme može se vršiti svugdje gdje ima naših jedinica Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije. Sve naše jedinice dobile su o tome točne instrukcije.

3. Nama je poznato da su se složili ustaše i neki reakcionarni pristaše Mačeka da se što više pojača domobranstvo, da se ne predaju Narodnooslobodilačkoj vojsci i da čekaju Saveznike, pomoću kojih će preuzeti vlast u Hrvatskoj i spriječiti Narodnooslobodilačku vojsku i partizanske odrede Jugoslavije i Narodnooslobodilački pokret da ostvare svoje ciljeve za koje se bore.

Svaki onaj koji vjeruje tim glupostima jako će se prevariti, jer:

1. Saveznici nemaju namjere miješati se u naša unutarnja pitanja.

2. Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije bore se na strani Saveznika protiv istog neprijatelja.

3. Saveznici neće pomagati izdajnika već narod koji se borio i bori protiv okupatora.

4. Ništa nas neće spriječiti da kaznimo one koji služe okupatoru.

5. Svi oni koji namjeravaju pomoći domobrane, četnike i sve one koji se bore s okupatorom, isto tako će biti izvedeni pred ratni sud.

Pozivam po posljednji put sve zavedene koji služe okupatoru da se trgnu i da u posljednjem momentu donekle isprave svoj zločin prema narodu«.

30. kolovoza 1944. Predsjednik Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije i vrhovni komandant NOV-a i POJ-a maršal Jugoslavije – TITO

Posljednji poziv predsjednika Nacionalnog komiteta Jugoslavije, maršala Tita, od 30. kolovoza,13./81.

KRV MUČENIKA PALA JE NA PLODNO TLO

NOO Splita u povodu Dana ustanka u Dalmaciji izdao je poseban letak u 3000 primjeraka. U njemu se, uz ostalo, kaže:

»Narode Splita!

Tri su teške i krvave godine prošle od najslavnijeg dana u povijesti našeg ponosnog grada i naše divne Dalmacije. Topla mlada krv naših prvoboraca-mučenika pala je na plodno tlo. Njihove gorde poklike sa stratišta u Sinju, pomiješane s plotunima fašističkih ubojica, čula je cijela Dalmacija. Čuo je cijeli narod…

Danas, nakon tri godine bespoštedne i strahovite borbe, naši su narodi postali primjer svim narodima porobljene Europe kako se brani rodna gruda.

Neka ovaj veliki dan, 14. kolovoza, bude dan borbenog oduševljenja u našem gradu. Neka bude dan još čvršćeg okupljanja čitavog naroda u Jedinstvenu narodnooslobodilačku frontu!

Okupite se čvrsto oko svoga pravog i iskrenog predstavnika, oko Gradskog narodnooslobodilačkog odbora, koji, kao pravi i jedini organ narodne vlasti u gradu, predstavlja ostvarenje onih plemenitih ciljeva za koje su 14. kolovoza 1941. dali svoje živote heroji Splita, među herojima Dalmacije«.

Gizdić, Dalmacija 1944/1945., 563., 564.

ODLUKA O SPAŠAVANJU ZNAČAJNIH OBJEKATA

Budući da se znalo da njemački fašisti prakticiraju u svom bijesu za vrijeme povlačenja rušiti sve što bi moglo poslužiti za normaliziranje života na oslobođenom području, Okružni komitet KPH donio je odluku o spašavanju industrijskih objekata (cementnih i drugih tvornica), mostova, važnijih zdanja, luke, brodogradilišta, hidroelektrana Kraljevac i Majdan i niza drugih objekata u srednjoj Dalmaciji. Zbog toga je zaključeno da se formiraju udarne grupe, koje će okupatorske snage spriječiti u realiziranju njihovih zločinačkih planova.

Cvrlje, Slobodna Dalmacija, 1976.

MASOVNI ODLAZAK U PARTIZANE

U mjesec dana, od 15. lipnja do 15. srpnja, na području Komande splitskog vojnog područja mobilizirano je još 788 novih boraca, od čega: 48 radnika, 630 seljaka, 57 zanatlija, 20 namještenika, 13 domaćica, šest bivših vojnih lica, osam intelektualaca i 16 đaka, a od 15. srpnja do 15. kolovoza prihvatila je novih 599 boraca, među kojima je bilo: 140 radnika, 223 seljaka, 52 zanatlije, 71 namještenik, 40 domaćica, deset bivših vojnih lica, 49 intelektualaca i 14 đaka.

Slavica, Zbornik br. 5, 655.-656.

GRAD JE NESIGURAN ZA JAVNE DUŽNOSNIKE I NIJEMCE

»Nakon dolaska predstavnika naše vlasti u Split, s njima ne dolazi hrana ni vojska koja bi mogla zaštititi sebe i druge. Zagreb šalje u Split vrlo loš redarstveni aparat, zapravo on šalje osoblje kojeg se nije mogao na drugi način riješiti, pa su bili sretni što su ih poslali u Split. Reklo bi se da je to bilo namjerno učinjeno, a nisu vidjeli dalje od nosa kada nisu bili načistu da je Split, sa svojom okolicom, najbolnija točka u NDH. Zagreb je, odnosno, mjerodavni su svečano naglasili da će u Split poslati što je traženo, a nije traženo ono što su poslali.

Za ustaški pokret ne može se reći da je privukao novo članstvo. To je ostalo po starome, te zapravo nisu učlanjeni ni već od prije poznati hrvatski nacionalisti.

Domobranska posadna satnija u uredovnici ima skoro sve komuniste, ona se većinom sastoji od zarobljenih partizana koji su dali izjavu da će služiti u domobranstvu. Međutim, ti su domobrani ostali nadalje djelatni ljevičari, a sada im je šira i nesmetana mogućnost rada.

U gradu vlada nesigurnost. Naša vlast nije u stanju suprotstaviti se ni suzbiti rad razornih elemenata, koji svakim danom uzimaju sve više maha. Tu se osobito ističu komunisti. Oni postavljaju paklene strojeve, tako da su Nijemci naredili svojim vojnicima da se puca na svakog tko se približi njihovim kamionima. Toliko se nesigurnosti osjeća, da se istaknuti javni politički radnici usred bijela dana ne usuđuju ići sami preko grada.

Nijemci su svojim racijama izazvali još više nereda i nesigurnosti. Oni kupe bez razlike sve muškarce sposobne za rad i odvode ih na rad. Naše vlasti u sprječavanju toga su skroz nemoćne.

Najgnusniju ulogu igra »Narodna zaštita« u Splitu. Ona sav talog prima u svoje redove i za svakog koji se želi osloboditi vojske to odmah isposluje. Svi mladići, četnici, su njeni članovi i ako neki od njih dospije u zatvor, odmah ga oslobode pod izlikom da je njima neophodno potreban. U NZ-u ih ima oko 500 oslobođenih od vojske, i kao domobrani dodijeljeni su na rad »Narodnoj zaštiti«. Svi imaju domobransku iskaznicu.

Ustaška vojnica, pod zapovijedanjem bojnika Bednjanca, uglavnom se preselila u Kaštela, gdje se nalazi po mjestima i položajima. Zbog toga je vrlo loša. Oskudijeva u časnicima i dočasnicima. Vojničari su u mizernoj spremi te prepušteni većinom sami sebi. Među njima ima i kriminalnih tipova. Prije desetak dana neki su pobjegli iz Kaštela pa je bojnik Bednjanec zamolio Nijemce da u Splitu uhite sve ustaše. Oni su to i učinili. Time je ionako grozni ugled naše vojske doživio udarac«.

Ustaška nadzorna služba, Točan prikaz prilika u Splitu od 12. kolovoza, HR-DAST broj 195, ovitak 192., kutija 38.

ŽETVU U SPLITSKOM POLJU ORGANIZIRAO GRADSKI NOO

Magazinski ustaški štakori, glavari i župani, stožernici, njihovi znanci i prijatelji – jednom riječju ustaško-lopovska banda gosti se i dnevno priređuje orgije i provodi dane u najvećem nemoralu i izobilju. A narod? Od listopada 1943. do danas, svaki »obični smrtnik« u Splitu dobio je po osobi ravno 59 grama teške hrane dnevno i četiri grama suhih šljiva da mu bude lakša probava!

Novo doba još i danas i dalje uništava partizane, ali je prisiljeno priznati jednu strašnu istinu: da u Splitu umire dnevno deset ljudi, što se ne da usporediti niti sa kugom u prošlom stoljeću, kada su od nje umirala četiri čovjeka na dan! Od čega narod umire? Možda od mržnje prema partizanima? Ili od žalosti što Poglavnik proživljava zadnje dane života? Ne, bit će da mu onih 59 grama hrane dnevno previše otežava želudac …?

Približava se već polovica mjeseca, a nitko još nije primio plaću. Naravno, za Nijemce je bilo milijardu kuna iz Narodne banke, i za ustašku gospodu ih ima uvijek dosta! Ali dosta je i narodu ovakvih poniženja! Dosta je pljačke, laži i prijevara, dosta je mobilizacije i »totalnih« mobilizacija! Narodna mržnja prešla je granicu strpljenja! Gladna djeca, gole i bose žene, izmučeni i »stalna mobilizacija« u svom najdrskijem obliku.

Ovogodišnja žetva u Splitskom polju izvršena je pod rukovodstvom Gospodarskog odjela Gradskog narodnooslobodilačkog odbora u Splitu. Prigodom ove žetve došla je do izražaja solidarnost čitavog naroda prema obiteljima onih rodoljuba koji ove godine nisu mogli žeti i vršiti svoje žito, jer se nalaze u Narodnooslobodilačkoj vojsci. Za obitelji ovih boraca radile su tri vršalice u režiji Gradskog narodnooslobodilačkog odbora, koje su izbacile ukupno 37.432 kg žita. Izrađeno je 454 radnih nadnica, a u prenašanju žita sudjelovalo je 86 konja.

Vrijedi spomenuti da su u žetvenoj kampanji sudjelovale i radne čete omladine i žena, koje su s velikom voljom i marom pomagale težacima. Svakako je od velike važnosti za naš grad činjenica da se i prilikom ovogodišnje žetve Gradski narodnooslobodilački odbor afirmirao kao pravi organ narodne vlasti, pored svih njemačko-ustaških bajuneta i njihovog gnjilog i raspadajućeg državnog aparata.

HSK Hajduk, koji je nedavno obnovljen na slobodnom teritoriju, odigrao je prošlog mjeseca u Italiji prvu međunarodnu utakmicu s reprezentacijom engleske VIII. armije. Nakon prekrasne igre pobijedio je Hajduk s 3:2.

Nastavljajući s produbljivanjem prijateljskih sportskih veza sa Saveznicima, HSK Hajduk je odigrao dvije međunarodne prijateljske utakmice. Prvog dana Hajduk je igrao sa reprezentacijom engleske mornarice i Manfredonije i zasluženo pobijedio sa 7:0. Drugog dana Hajduk je pobijedio reprezentaciju engleske vojske u Manfredoniji s 8:0.

Glas Splita, broj 17

U SPLITU USTAŠE UGOŠĆUJU SVE RAZBOJNIČKE BANDE, MUSSOLINIJEVE CRNE KOŠULJE I ČETNIČKE BRADONJE

Moralna bijeda, od koje smrtno boluje ustaška vlast, zahvatila je u najvećoj mjeri stup ustaške vladavine – policiju. Korupcija i pljačka su na dnevnom redu. Nedavna afera sa židovskim imanjima daje o tome najbolju sliku. Razni viši politički činovnici izdaju naređenja za konfiskaciju židovskih imanja da bi svu zaplijenjenu robu strpali u svoje stanove i prodavali ih kojekuda. Tu su zlato, štofovi, rublje, hrana itd. Pa kada se afera otkrila, ti su činovnici, reda radi, bili uhapšeni od svojih vlastitih kolega koji su zajedno s njima dijelili opljačkano.

Prisilili su građanstvo da im preda bicikle. I oni koji su bili naivni poslušali su ih. A bicikle su svršile u ruke policijskih pljačkaša, koji ih prodaju, birajući one najljepše, ili stavljajući ih na raspolaganje njemačkim lopovima po miloj volji.

I kao finale čitave te komedije pojavljuje se novi šef policije koji, naravno, pušta iz zatvora pljačkaše, a udara još jače po napaćenom narodu, hapsi i odvodi u konclogore i gradi posebnu ćeliju za zvjersko mučenje naših rodoljuba.

Ovih dana sjatile su se u Split sve moguće razbojničke bande. Došle su nam čak i Crne košulje. One iste Crne košulje koje su nas dvije i po godine ognjem i mačem upoznavale s blagodatima rimske civilizacije. Ustaška se »promidžba« u svoje vrijeme na sav glas hvalisala kako su oni, ustaše, »izjurili iz naše zemlje te crne bandite«, a sada ti isti Mussolinijevi »momci« uživaju najbrižljivije gostoprimstvo ustaša u najboljem hotelu u Splitu. Došli su nam i četnici bradonje u njemačkim uniformama, oni isti četnici o kojima sva ustaška štampa već mjesecima piše kao o saveznicima partizana, ne bi li tko povjerovao da se ustaše bore protiv njih! Saznajemo čak i to da ih po nalogu svojih gospodara Nijemaca ne smiju više nazivati četnicima nego »hrvatskim borbenim skupinama«.

Glas Splita, broj 18

ČETIRI ŽRTVE

Jedan od posljednjih pokušaja da oslabe NOP u gradu, vlasti NDH izvele su u kolovozu 1944. g. Drugog kolovoza uhapšene su aktivistkinje NOP-a Sonja Bućan i Dragica Bartulović, koja je bila član ilegalnog NOO-a. Denuncirala ih je logornica ustaške mladeži. Privedene su u zatvor i podvrgnute strahovitom mučenju. Prema svjedočenju nekih zatvorenica, viđale su ih krvave, raščupane, modre od udaraca. Tukli su ih do besvijesti. Dragica Bartulović bila je pet dana u nesvijesti. Njen život visio je o koncu. Slično je bilo i sa Sonjom Bućan.

Istovremeno su sadistički mučeni uhapšeni aktivisti NOP-a i dvojica zarobljenih partizana, koji su ranjeni izvučeni iz bolnice radi »ispitivanja« na ustaškoj policiji. To su bili Ladislav Stazić i Ante Pupić. S njima je mučen i aktivist NOP-a Ivan Šarolić.

Njihovo strašno mučenje nije moglo ostati bez odjeka u gradu. Jednog od najistaknutijih agenata koji ih je mučio, Ivana Gusića, ubili su splitski skojevci 22. kolovoza. Ustaše su bili bijesni, i da bi se osvetili dali su se na još intenzivnije mučenje zatvorenika. No, kako oni nisu ništa priznavali, njihov se bijes povećavao. Smatrali su da će od S. Bučan i D. Bartulović, kao žena, prije iznuditi odavanje imena članova ilegalne organizacije. Kada u tome nisu uspjeli, obje su izvedene pred na brzinu formirani ustaški sud u zatvoru, koji im je izrekao smrtnu kaznu vješanjem. Na isti način osuđeni su i Stazić, Šarolić i Pupić.

Nakon konzultacije s Nijemcima i njihova odobravanja, D. Bartulović su vratili u ćeliju, a ostalo četvero odvedeli su u Bihaćku ulicu i tamo ih noću između 23. i 24. kolovoza objesili na električne stupove. Prije izlaska iz zatvora uspavali su ih narkozom, kako bi samo vješanje proveli bez galame i u tišini. Ovo je bilo jedno od najgnusnijih, u nizu drugih, zločinačkih djela ustaške vlasti.

Čim se u gradu pronijela vijest o vješanju, na inicijativu NOP-a uslijedio je mimohod rodoljuba, žena i omladine Svačićevom ulicom. Oni su demonstrativno prolazili i klanjali se nevinim žrtvama. Ustaški agenti su cijeli dan vrebali i njuškali da čuju kako građani reagiraju, pa su tako taj dan uhapsili desetak rodoljuba, pretežno žena.

Pred narodom u gradu htjeli su prikazati da su žrtve same krive za svoju smrt, pa su im na prsima prikačili listu o njihovoj krivici. Isti tekst objavili su i na plakatima po gradu u kojima su objavili njihovu smrt:

– Sonja Bućan je obješena jer je aktivno radila u terorističkoj organizaciji AFŽ-a,

– Stazić Ladislav jer je bio u redovima partizanskih odmetnika i zarobljen je s oružjem,

– Ivan Šarolić jer je bio u redovima partizanskih odmetnika,

– Ante Pupić jer je bio partizanski kurir koji se prometnuo u grad.

T. Kovač i M. Vojnović, U spomen revoluciji i Poruka borca

SONJA

Noćas su ustaški krvoloci izvršili grozan zločin, objesili su tri partizana i našu dragu rodicu Sonju, mladu majku … Dijete se nije ni odbilo od majčine dojke kad je njezin muž morao pod ustaškim terorom pobjeći u partizane. Ona je s djetetom i svekrvom s velikim optimizmom svladavala sve teškoće života. Oduševljavala se partizanskom ideologijom u uvjerenju da je konačno otkrila Kristove nauke, i dok je s djetetom svake večeri molila se Bogu, bijaše sretna da se njezin muž i brat bore za jednakost svih ljudi na zemlji. U mjesnoj organizaciji AFŽ-a neumorno je radila i oduševljavala svoje drugarice za partizanski pokret. Solidno naobražena, intelektualka, naučila je više jezika, ali je ipak malo govorila a mnogo radila.

Kako je bila naivna, izgleda da je nasjela nekim ustaškim špijunima koji su joj se prikazivali kao partizani. Našla se neka zlobna duša, koja je Sonju prokazala ustaškim krvnicima. Mučili su je u zatvoru. Tko bi znao s kolikom mržnjom i podivljalom obijesti postupahu s njome ustaški krvnici, a naročito njihov mahniti šef Radoš, fratarski polupismeni gojenac, opterećen bosanskim predrasudama o inferiornosti žena, kad se namjerio na intelektualku, koja je po naobrazbi i po srcu bila daleko superiornija od njega, muškarca.

… Dovukli su ih noću, kao lešinari, u Bihaćku ulicu te ih povješali na električne stupove. Sonji su ukrali zlatni vjenčani prsten i još neke predmete, a kad su vratili posteljinu, njezin jastuk bijaše pun zgrušane krvi.

Tako je naša Sonja, u 23. godini života, mučenički ispustila svoju plemenitu dušu. Gledajući je obješenu na stupu sa spuštenim rukama i krvavih prstiju bez nokata, jer su ih krvnici izgulili, s poluotvorenim očima i ustima, i dobro nategnutom i nagnutom glavom, kao da u ekstazi svira violinu, čudio sam se divnom izražaju njenog lica. Kao da je svu dobrotu svoje plemenite duše i mladenačku ljepotu htjela u zadnjem času izraziti laganim pobjedničkim osmijehom.

Poklonio sam se pred tolikom ljepotom i otkrivene glave gledao obješenu moju malu Sonju sa zlatnim uvojcima.

»Bože, kako je lijepa ova mlada majka! – uzdisala je kraj mene neka postarija žena – i je li moguće da je svijet ovoliko ogrezao u zločin kad su nju objesili…«.

Vladimir Bego, dnevnik, 192.-194.

BEZIMENI JUNACI

U gradu podno Marjana na hiljade ljudi radilo je četiri godine da dočekaju konačno slobodu. Mnogo je bezimenih heroja, koji su u četverogodišnjem epu naše slobodarske borbe svojim djelima pomogli da se gradi naše ljepše sutra. Mnogo ih je i zaista je šteta što jedina uspomena na njih ostaje pričanje koje se postepeno smanjuje i gubi, mada kao cjelina neće nikad biti zaboravljeno.

Zar da izblijedi uspomena na starca koji je spasio mališana dok je pisao parole. Starca, koji je vidio kako je talijanski fašist zatekao na djelu dječaka koji piše parolu »Živio AVNOJ« i nije uspio ucrtati ono posljednje slovo J. Fašist je htio zgrabiti momčića. Starac zamahnu štapinom, zazvonila je lubanja, fašist se onesviješten protega po tlu, kraj važa s razlivenom crvenom bojom i ostavljenim pinelom. Dječak je pobjegao. Starac se mislio časak, uzeo zatim hladnokrvno pinel, umočio ga u razlivenu boju i dopisao ono J što je nedostajalo. I otišao, poštapajući se…

… ili ono o majci koja je znala da joj sin izjutra mora ići pisati parole. I izjutra, tek je svitalo, majka je ušla u sobu. Sin je slatko spavao. I bi joj žao da ga budi. Tiho je uzela pinel i boju i sama se iskrala iz kuće i ispisala nevještom drhtavom rukom po zidovima riječ i prijetnju naroda…

… ili o krčmaru koji je skrivao Nijemce, one koji su već vidjeli Hitlerov brodolom i u partizane htjeli pobjeći. O krčmaru koji je hladno, mirno, kad su ga gestapovci vodili, susjedu pokazao da ide na vješanje, a da mu ni bora na licu zadrhtala nije…

Ali, toliko je bilo tih bezimenih likova, toliko detalja, sjećanje na njih će izblijedjeti i mnogo drugo će nestati iz sjećanja, ali četverogodišnja borba, žrtve, stradanja Splićana ostat će u povijesti Splita zlatnim slovima zabilježeni i nikad zaboravljeni.

R. G., Slobodna Dalmacija, 26. listopada 1954.

IZ REDARSTVENIH »DNEVNIH ZAPAŽANJA«

U arhivu Vojnoistorijskog instituta u Beogradu nalaze se tri knjige dnevnih zapažanja dežurnog službenika Župske redarstvene oblasti u Splitu, vođene od 21. listopada 1943. do pred samo oslobođenje Splita u listopadu 1944. g. U knjigama su dnevno registrirani svi uhapšenici, zatvorenici, akcije pripadnika NOP-a, hapšenja, parole koje su pisane po gradu, vatre koje su paljene na okolnim brdima, zračne uzbune, vrijeme bombardiranja, rušenja koja su nastala od toga, pljačke, utaje, prostitucija i na kraju koliko se kojeg dana nalazi u zatvoru uhapšenika, koliko muških i koliko ženskih.

U prvoj knjizi pod datumom 1. studenoga 1943. godine stoji: »U 13.30 privedena je Šain Đovana, žena Lukina, i stavljena u redarstveni pritvor zbog toga što je ista rekla na ulici za vrijeme bombardiranja (a to je bilo dva dana prije) da bi Bog dao da cijeli Split dignu u zrak«. Tog dana u 14.45 od bombardiranja je potopljen jedan zrakoplov pred zgradom Županije, u kojem su ranjeni jedan pilot i vojnik.

U istoj knjizi 7. studenoga piše: »U 18 sati uhapšena je Trošelj Anka, kućna pomoćnica iz Rokove ulice 11, što je s tri talijanska vojnika razgovarala protiv ustaša i njihovog poretka«.

U redarstvenom zatvoru 21. svibnja 1944. nalazila se 151 osoba, od kojih u bolnici 69 muškaraca i 57 žena, a u uzama se nalazilo 16 muških i devet ženskih osoba. Dvadeset dana prije oslobođenja Splita, prema ustaškom redarstvenom dnevniku, 6. listopada 1944. u zatvoru je bilo 38 osoba, od toga 17 muškaraca i 21 žena.

Na prednjoj strani treće knjige dnevnih zapažanja dežurnog službenika Redarstvene oblasti u Splitu nalazi se naređenje upravitelja redarstva Radoša od 18. kolovoza 1944., kojim se uvode posebne mjere u osiguranju zgrade redarstva i ulaska ljudi u zgradu, što najbolje pokazuje u kakvoj su se situaciji nalazili ustaški policijski činovnici u Splitu. Naređenje glasi: »Od danas svaka stranka koja uniđe u zgradu redarstva ima se legitimirati i pretresti da slučajno sa sobom ne nosi kakav eksploziv, oružje ili slično. U tu svrhu pored redara pred zgradom ima se odrediti savjestan izvidnik (policajac, agent).

Za vrijeme neuredovnih sati ne smije nijedna stranka unići u zgradu osim službujućeg činovnika. Za gornje smatram odgovornim osobno službujuće činovnike, te u slučaju neizvršenja smatrat ću to činom sabotaže i prema prekršitelju najstrože postupiti…«

U toj posljednjoj ustaškopolicijskoj knjizi nalaze se i ova dva detalja:

»22. kolovoza 1944. godine u 20.40 bojnik Smail Šarić javio je da su se pred zgradom pojavili letci u kojima je na njemačkome pisalo: Nijemci idite kući, Hitler je mrtav!«

»24. kolovoza 1944. u 17 sati privedene su po redarstvenom izvidniku Milinović Stjepanu i stavljene u pritvor zbog održavanja govora pred građanima kod obješenih u Bihaćkoj ulici sljedeće osobe: Dragan Ivka, Antina, rođena 1910. u Bristivici, sa stanom u Hrvojevoj 8, i Uršić Anka, pok. Joze, rođena 1919. u Srinjicama, sa stanom u Papalićevoj 7«.

Anić Nikola, Oslobođenje Splita, feljton, Slobodna Dalmacija, 25. rujna 1979

PISMO MAJCI

Čuo sam, stara, da lutaš oko kuće
i tražiš mene i Nevenku.

Hajde stara, ne plači,
uspravi svoju omršalu glavu
gledaj niz cestu kroz borove
i čekaj dan.

Jer doći će dan,

U praskozorje ću doći,
kad plamti zemlja pod borovima
a oni plove ko zelene lađe.

Uz zid,
na stepenice,
i zakucat ću.

A sada prestani, stara, bez glasa jaukati
jer, čuješ li me, iskopnit ćeš,
i ne ćeš biti živa
te naše zore.

U noći zaklopi tugom upaljeno oko
i osluškuj u svitanje
korake moje.

Živko Jeličić,
Pismo majci, 1944.,

Bijeli kum, Split, 1945., str. 106/107

Maršal Tito pozdravlja se s velikim liderom antifašističke koalicije, britanskim premijerom Winstonom Churchillom, u Caserti kod Napulja (kolovoz 1944.)

Tito s Churchillom. Maršal Tito pozdravlja se s velikim liderom antifašističke koalicije, britanskim premijerom Winstonom Churchillom, u Caserti kod Napulja (kolovoz 1944.)

Iz Ratne Kronologije–KOLOVOZ 1944.: VLADA ŠUBAŠIĆA OBJAVILA DEKLARACIJU S POZIVOM NA BORBU PROTIV OKUPATORA POD VODSTVOM MARŠALA JOSIPA BROZA TITA (8. KOLOVOZA) – MARŠAL TITO OTPUTOVAO U POSJET VRHOVNOJ KOMANDI SAVEZNIČKIH SNAGA U SREDOZEMLJU, GDJE SE U CASERTI KOD NAPULJA SASTAO S PREDSJEDNIKOM BRITANSKE VLADE WINSTONOM CHURCHILLOM I DRUGIM SAVEZNIČKIM VRHOVNIM ZAPOVJEDNICIMA (12. KOLOVOZA) – STANOVNICI VARŠAVE DIŽU USTANAK KOJI NIJEMCI GUŠE U LISTOPADU – OSLOBOĐEN PARIZ

RUJAN

Ustaško redarstvo obavještava Zagreb: Iz Splita se u partizane odmetnulo 12 do 15 tisuća osoba, 80 posto grada je komunistički orijentirano – Nijemci hvataju odbjegle domobrane – Redarstvo traži pomoć od ustaša iz Jasenovca – Ustaška satnija s oružjem kod Omiša prešla na partizansku stranu – Minirani su svi važni javni objekti – Meje i Marjan su zabranjeno područje, opustošena marjanska šuma – Borbe Mosorskog partizanskog odreda – Topovska paljba nadomak Splita, s Visoke i Lovrinca Nijemci tuku Brač – Partizanski napadi na Nijemce i ustaše u okolici grada – Brač i Šolta u rukama partizana – Engleski ratni brodovi u Bračkom kanalu – Nijemci, četnici i ustaški dužnosnici napuštaju grad

1. rujna

  • Kazališna družina Okružnog NO odbora Split je od 25. svibnja dala 37 priredbi na oslobođenom teritoriju po svim kotarima splitskog područja. Priredbama je prisustvovalo preko 8800 gledalaca. Grupom upravlja uprava koja broji pet članova: Mirko Božić, Vjera Čagalj, Mile Arić, Edo Radosavljević i Jozo Alujević. Grupa sada broji 21 člana. Dobili smo izvrsnog učitelja muzike, što će nam umnogome koristiti. Kronologija i Nevenka Bezić-Božanić, Kultura u NOB-u Dalmacije, Mogućnosti 9./10., 1981.
  • Na stanovite predjele Marjana nikome nije dozvoljen pristup, kaže se da će se tamo postaviti topovska baterija. Nadalje, govori se da će biti odstranjeni s Marjana svi oni nastanjeni po barakama i špiljama prebjegli iz grada, kao i to da će se evakuirati predio Meje.
  • Noću između 29. i 30. prošlog mjeseca šofer policijskog auta s jednim činovnikom i pet stražara pribjegao je partizanima u policijskom autu. Uhapšeni su roditelji i braća šofera. Kisić
  • U međusobnom takmičenju do 15. rujna u svoje redove omladinska organizacija Splita (USAOH) primila je 720 novih članova. Iako i sama siromašna u to vrijeme, omladina je sakupila 77.800 kuna za pomoć siromašnim obiteljima partizanskih boraca i žrtava fašističkog terora, zatim je prikupila 225 kg raznih namirnica, 40 komada odjeće i dosta sanitetskog materijala za partizane. Ispisala je 660 raznih parola po zidovima kuća, a po ulicama rasturila 18.429 letaka itd. Kronologija

2. rujna

  • Prošlih dana Nijemci su doveli u grad oko 300 četnika odjevenih u njemačke uniforme i pokušali ih prikriti na Marjanu, što je narod odmah otkrio i na svakom koraku izražavao mržnju prema Nijemcima, četnicima, ustašama, a naročito prema kralju Petru. Izvještaj Mjesnog komiteta KPH Splita od 3. listopada,14./13.

3. rujna

  • U državnoj bolnici redarstvo je uhapsilo dr. Jerkovića, dr. Vilmu Kragić te dva bolničara i dvije bolničarke. Dr. Jerković je pušten popodne. Priča se da su oni kanili otići u šumu te ih je netko prijavio redarstvu. Kisić
  • Da bi pohvatali domobrane koji su pobjegli iz Splita, Nijemci su prije pet dana blokirali Vranjic i Solin. Usprkos velikoj blokadi i masovnom pretraživanju, Nijemci nisu uspjeli uhvatiti bjegunce. Njih je solinska organizacija prihvatila i preko Kozjaka uputila na oslobođeni teritorij.
  • U svom sedmom broju Dalmatinka u borbi piše o sve većim zločinima Nijemaca i kvislinga prema ženama, koji se s približavanjem njihove propasti stalno umnožavaju. List iznosi da su u prošlom mjesecu Nijemci u Kaštel-Kambelovcu objesili Ružicu Novak, u Dugopolju Nedu Pavić i Ivu Deliju, a kod Hana drugaricu Mlakar. Gizdić, 1944/1945., 593-594.
  • Na minu koju su postavili partizani na cesti između Klisa i Solina naišao je njemački kamion koji je teže oštećen. Partizani su ovu cestu porušili u dužini od 5 metara. Izvještaj 7. oružničke pukovnije, Kronologija

5. rujna

  • U Kaštel Gomilici je Ante Aralica, zapovjednik ustaške bojne, kao odmazdu zbog nestalog mu brata Mića uhapsio 50 građana i zaprijetio da će ih sve strijeljati ako mu se brat ne bude vratio. Izvještaj 7. oružničke pukovnije, Kronologija
  • Osam boraca Udarne grupe Komande splitskog vojnog područja napali su u uvali Stari Trogir njemački brod na vesla i potopili ga. Svih deset članova posade, koju su sačinjavali jedan oficir, dva podoficira i sedmorica mornara su poginuli. Kronologija

6. rujna

  • Na cesti između Kaštel Kambelovca i Kaštel Lukšića partizani su iz zasjede napali i teško ranili dva njemačka podoficira. Za odmazdu, Nijemci su posjekli loze u dva vinograda iz kojih je napad izvršen, a 10 mještana uhapsili. Izvještaj 7. oružničke pukovnije, Kronologija

7. rujna

  • Noću na području Donjih Kaštela njemačka vojska oduzela je vlasnicima sve ribarske brodove i čamce i prevezla u Poljud (Split), kako ih ne bi mogli koristiti partizani.

U Splitu i u Donjim Kaštelima pripadnici NOP-a rasturili su veliki broj letaka s naslovom: »Posljednji poziv svim zavedenim slugama okupatora«. Izvještaj 7. oružničke pukovnije, Kronologija

  • Po gradu je afiširana naredba Ministarstva oružanih snaga u kojoj se javlja da će se u ime odmazde za svakog ubijenog ustašu ili domobrana dati objesiti deset, za svakog dočasnika 20, a za svakog časnika 50 partizana ili članova njihove obitelji. Novo doba
  • Popodne je jedan engleski avion napao kraj Solina - Klisa kolonu njemačkih kamiona. Kažu da ima prilično žrtava. Također se čula jaka detonacija u Supetru, takva da su se neke kuće na Firulama zatresle.
  • Danas se proširio glas da je otputovao veliki župan Stanojević te da ima već tjedan dana da je i oružnički zapovjednik, pukovnik Jakovljević, nestao iz Splita, a prije dva-tri dana i dr. Nikšić, pomoćnik za građanske poslove kod Zapovjedništva obalnog odsjeka Lika. Kisić
  • U rajonu Postinje – Kljake, na cesti Muć – Drniš, Svilajsko-mosećki partizanski odred, uz pomoć naroda za proteklih dana napravio je 78 barikada, 11 prokopa ceste, porušio dva propusta i postavio pet mina. U rajonu Sutina napravio je 36 barikada, 18 prokopa ceste, porušio pet propusta i srušio dva mosta. Kronologija

U povodu godišnjice kapitulacije Italije partizani su na svim visovima Kozjaka, Mosora, Biokova i Klisa palili vatre. Izvještaj 7. oružničke pukovnije, Kronologija

  • Ljeti 1944. sastavi skojevskih rukovodstava bili su:

Oblasni komitet: Ante Raos - sekretar, članovi Dušan Štrbac, Ante Lozica, Pero Splivalo, Milka Buljević, Ivo Perić, Josip Stanić i Žarko Alujević.

Okružni komitet Splita: Tasja Kuzmanić - sekretar i članovi Mirko Sansović, Pere Ercegović, Vito Čerina, Luka Krče, Ivanka Grubišić i Antica Šarić. Gizdić, 1944-1945., 598.

8. rujna

  • Njemačka komanda iz Splita, radi zaštite od zračnih napada, premjestila je svoje ranjenike iz civilne i vojne bolnice u tunel kod tvornice Majdan - Solin.
  • Na cesti Split - Klis od nagazne mine koju su postavili partizani ranjeno je pet njemačkih vojnika. Izvještaj 7. oružničke pukovnije, Kronologija
  • Skojevska organizacija u Splitu odlučila je da njeni članovi toga dana organizirano i masovno počnu pisati antifašističke parole po zidovima kuća u gradu i da to nastave pisati svake večeri. Do kraja mjeseca čitav grad bio je ispisan, a nijedan omladinac nije bio uhvaćen od neprijatelja. Kronologija
  • U 2 sata noću veleuzbuna. Preko niti jednog mosta nije bio dozvoljen prolaz, a svi prilazi u grad bili su blokirani, te se nikoga nije puštalo ni u grad, ni iz grada. Veleuzbuna je prestala u 10 sati. Nijemci su dali znak za uzbunu koju su iskoristili pojedini ustaški funkcionari za bijeg iz grada. Među prvima je pobjegao ustaški stožernik Vlado Jonić. Kisić, Kronologija
  • Iz Splita izvještavaju da su četnici napustili grad. Oni su u Split bili došli potkraj prošlog mjeseca i smjestili se na Marjanu. Njihova prisutnost u Splitu uznemirila je ustaše. Da ih ustaše ne bi napali u svom dnevniku Novo doba, Nijemci su zabranili izlaženje lista za čitavo vrijeme dok su se četnici nalazili u gradu. Gizdić,1944/1945., 601.

9. rujna

  • Umnožili smo 2700 primjeraka Titovog proglasa i pokrenuli sve organizacije u rasturivanju istog. Do sada se javilo nešto domobrana i ustaša, ali malo, otprilike ih svaki dan stiže desetak. Među ovima ima i Nijemaca i Poljaka. Inače je poziv izazvao prilično komešanje u redovima ustaša, domobrana, četnika i žandara.

Nijemaca ima sve manje, evakuiraju se u pravcu Šibenika. Postavljaju mine u javnim zgradama, centralama i vodovodima i u trenutku evakuacije za koju su se spremili, misle dizati sve u zrak. Mi smo poduzeli sve da bismo to spriječili. Izvještaj Okružnog komiteta KPH Split od 9. rujna, 13./120.

  • Drugi i Treći bataljon Mosorskog partizanskog odreda u jednodnevnoj borbi na Mosoru ubili su 22 i zarobili 16 neprijateljskih vojnika, od toga 13 Nijemaca. Bataljoni su imali četiri poginula i šest ranjenih boraca. Kronologija
  • U rajonu Dugopolja jurišna satnija 27. ustaške bojne napala je grupu partizana. Poginula su tri, a dva borca su zarobljena. Izvještaj 27. ustaške bojne, Kronologija

10. rujna

  • U Splitu, po ulicama i zidovima kuća, pripadnici NOP-a ispisali su masnom bojom parole: »Živio Tito«, »Dolje okupator«, »Živila NOVJ«, »Ni jedno zrno pšenice okupatoru«. Kronologija
  • Okružni NOO izvještava da NOO Splita, odnosno njegov Zdravstveni odjel, predlaže proširenje kapaciteta kirurške bolnice u gradu da bi prilikom skorog oslobođenja grada mogla udovoljiti većim potrebama, naročito potrebama naših vojnih jedinica. Oni predlažu da se pored sadašnjih 250, smjesti u bolnicu još 115 kreveta. Gizdić, 1944/1945., 604.
  • Moral Nijemaca, koji je ionako slab, još je više popustio, što smo najbolje zapazili 9. rujna prilikom veleuzbune kada su se skoro potpuno u strahu evakuirali. Njihov moral je još više opao poslije oslobođenja otoka od NOV-a i zbog stalnog bombardiranja s otoka na kopno. Padu morala pridonosi i snižavanje obroka kruha od 70 deka na 35, tako da od tada ima pojedinačnih slučajeva upada u privatne kuće, pri čemu pljačkaju imovinu privatnika. Izvještaj MK KPH Split od 3. listopada,14./13.

11. rujna

  • Župska redarstvena oblast iz Splita izvijestila je Glavno ravnateljstvo NDH u Zagrebu, između ostalog, i sljedeće: »Iz samog grada Splita odmetnulo se u partizane oko 12-15.000 osoba i njihove obitelji održavaju vezu s istima preko mjesnog NOO-a. Računa se da je u gradu Splitu oko 80% osoba komunistički orijentirano, koji vidnim činima odaju protudržavno raspoloženje«. Arhiv NDH, Kronologija
  • Ministarstvu unutrašnjih poslova, Ravnateljstvu za javni red i sigurnost

Šalje se Naslovu zamolba da se daju ovoj Župskoj redarstvenoj oblasti dolje navedene stvari:

1. pet motornih dvokolica,

2. tri bačve benzina,

3. deset šmajserica s pripadajućim nabojima,

4. dvije lake strojnice,

5. jedan otvoreni samovoz.

Gore navedene stvari potrebne su iz sljedećih razloga: naoružanje Redarstvene oblasti u Splitu je veoma slabo, a zadatak iste je veoma velik. Nadalje, u slučaju uličnih borbi u Splitu, do kojih će vjerojatno doći, rukovanje samim puškama bilo bi nespretno te bi u tom slučaju jedino efikasno obrambeno sredstvo mogle biti šmajserice…

Ova redarstvena straža broji 180 ljudi … S obzirom na situaciju u Splitu te veličinu teritorija koji osigurava, potrebno bi bilo pojačanje od najmanje 50 ljudi. No kako ova Oblast zna da je pitanje ljudstva veoma teško, moli se Naslov da uputi barem 20 dobro naoružanih ustaša iz Jasenovca za službu u ovu Oblast.

O gornjem je raspravljao potpisani s Naslovljenima prilikom svog dolaska iz Zagreba, te je načelno pristanak dobiven. Izvješće upravitelja redarstva Radoša od 11. rujna 1944., HR DAST br. 262, kutija 125./1.

  • Jutros se po ulicama predgrađa, a i po gradu, nailazilo se na male komadiće tankog zelenkastog i modrog papira, na kojem je pečatom utisnuto: »Živilo Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske!« »Živili naši Saveznici, Sovjetski Savez, Engleska i Amerika!«.
  • Glede jučerašnje popodnevne topovske pucnjave negdje pod Mosorom, pričaju da su partizani napali tamošnju posadu Nijemaca, ustaša i domobrana, i da ima priličan broj mrtvih i ranjenih na obje strane. Posada je zarobljena, a barake zapaljene. Zarobljenim domobranima i ustašama, nakon što su razoružani, dan je izbor da se dobrovoljno priključe partizanima ili idu kući. Velika većina je odlučila ostati s partizanima. Što se pak dogodilo s Nijemcima, još se ne zna. Kad su obližnje njemačke posade obaviještene o partizanskom prepadu, uperile su topovsku paljbu na položaje gdje su držali da se nalaze partizani.

U Dugopolju se navodno 20 Nijemaca i nekoliko domobrana u borbi predalo partizanima. Također su se vodili okršaji kod sela Kučine.

  • Općinski Vojni odsjek današnjim datumom, odazivajući se naredbi vojnih vlasti, poziva sve pravoslavce i ljude drugih vjeroispovijedi, rođene od 1902. do 1926., kao i rezerviste rođene od 1902. do 1905., da se od 14. do 20. ovoga mjeseca pojave pred Odnosno-predočbenim povjerenstvom Domobranskog popunitbenog zapovjedništva u Splitu.

1. Svi pravoslavci pričuvnici i novaci, bez obzira na sposobnost i godine starosti (od 1902. do 1926.);

2. Svi novaci i pričuvnici ostalih vjeroispovijesti sposobni za pomoćnu službu (od 1902. do 1926.);

3. Svi pričuvnici godišta od 1902. do 1905., bez obzira na sposobnost. Kisić

  • U izvještaju Okružnog komiteta KPH za srednju Dalmaciju, upućenom Oblasnom komitetu KPH za Dalmaciju, između ostaloga se kaže:

»Nijemci se stalno izvlače, i to noću, izbjegavaju svaku borbu. Minirali su sve javne zgrade i objekte. Mi smo poduzeli sve da to spriječimo, formirajući u gradu ilegalne čete i straže, koje bi imale zadatak onemogućiti neprijatelja.

Postoji mogućnost ubacivanja oko 20 partizana u Split, koji bi u organizaciji toga pomogli«. Roje, Zbornik br. 5, 444.

  • Mačekovci su sada naročito pojačali rad među domobranima, nastoje spriječiti raspadanje i demoralizaciju, govoreći »da je Maček naredio da se ne baca oružje i da se ne predaju partizanima, već da na okupu u što većem broju trebaju dočekati Engleze, jer će im tako priznati nezavisnost Hrvatske«. Uz to vrše domobrani i mobilizaciju bez obzira na sposobnost, ali nema izgleda da će uspjeti, jer se poslije ovoga ljudi sve više prijavljuju u NOV.

Izvještaj Okružnog komiteta KPH Split od 11. rujna ,13./127.

12. rujna

  • Afiširan je jutros oglas Vojnog odsjeka Gradskog poglavarstva, kojim se pozivaju svi rođeni od godine 1902. do 1926., proglašeni privremeno ili trajno nesposobnima, da se pojave na ponovnom liječničkom pregledu u dane 14. do 17. ovoga mjeseca pred odnosnu vojničku komisiju. Novo doba
  • Danas se cijeli dan, uz male prekide, čuje topovska paljba s položaja kraj Novog groblja i Visoke prema Braču. Na Braču se vode borbe od Sutivana do Supetra. Kisić

13. rujna

  • U svim Kaštelima pripadnici NOP-a rasturili su letke sa naslovima: »Nećemo staru Jugoslaviju, hoćemo novu federativnu i demokratsku«, »Svi u NOV«, »Živio Tito« i druge. Izvještaj 7. oružničke pukovnije, Kronologija
  • Zapovjednik 3. zaštitne satnije II. bojne VI. ustaškog zdruga, ustaški zastavnik Partik, sa svojom satnijom i s jednim teškim bacačem s dvije teške strojnice i tri strojnice prešao je komunistima. Satnija se nalazila 3 km sjeverno od Omiša. Nepoznato je koliko je momčadi bilo (satnija je bila sastavljena od 40 domobrana). Gizdić, 1944-1945., 612, Iz izvještaja Župske redarstvene oblasti u Sarajevu od 26. rujna,13./320.
  • Danas se po gradu vidi priličan broj njemačkih vojnika i ustaša. Oni su jutros rano došli s otoka Brača, koji je napustila njemačka oružana sila. Nijemci su sa sobom donijeli mrtve i ranjene, kojih ima priličan broj. Priča se da su Nijemci poubijali sve svoje konje i mazge i pobacali u more. Brač je sada potpuno, osim Sumartina, u rukama partizana. Također je potpuno napušten i otok Hvar, osim Sućurja. Veći dio se iskrcao u Makarsku, i jutros su Makarsku bombardirali angloamerički avioni. Priča se da su potopljeni jedan ili dva prijevozna broda s vojnicima. Jučerašnja topovska paljba iz Splita na Brač bila je zaštitnica za ovo iskrcavanje i prijevoz preko kanala.

Pričaju da je mjesna vojna vlast zabranila veletrgovcima, kao npr. firmi Bonačić, da građanstvu prodaje ma i najmanju količinu živežnih namirnica, pod prijetnjom izvođenja pred vojni ratni sud. I Bonačić, kao i neki drugi, ne prodaju ništa. Kisić

  • Na cesti između tvornice cementa i Kaštel Sućurca, na minu koju su postavili partizani naišla su kola s ustašama. Poginula su dvojica ustaša, a jedan je ranjen. Izvještaj 7. oružničke pukovnije, Kronologija

14. rujna

  • Općinski vojni odsjek oglasom poziva građane rođene godine 1927. da mu se prijave najdalje do 15. ovoga mjeseca radi sastava popisa za novačenje.
  • Priča se da su jučer Nijemci, koji su došli s Brača, prodavali po gradu litru ulja po 2500 kn i da su nalazili sasvim malo kupaca, iako je s tržišta nestalo ulja. Ali zato su ulje pokupovali oni koji su ga kasnije prodavali po 5000 kn litru. Kisić

15. rujna

  • Na teritoriju Komande splitskog vojnog područja u proteklom tromjesečju su mobilizirana 2943 nova borca. Od toga je 718 radnika, 1476 seljaka, 154 namještenika, 263 zanatlije, 97 domaćica, 36 vojno-političkih osoba, 126 intelektualaca i 83 đaka.
  • U cilju sprječavanja zaraznih bolesti (tifusa i variole), u proteklom tromjesečju sanitetsko osoblje Komande splitskog područja je učinilo sljedeće: cijepljeno je 1500 boraca, 2040 odraslih građana i 351 dijete. Na tečajevima je osposobljeno 15 bolničarki, tri higijeničara, a 23 bolničarke za rad u civilnim zdravstvenim sekcijama. Kronologija
  • S obzirom na to da se nitko nije prikazao pred »Predočbeno povjerenstvo Domobranskog popunitbenog zapovjedništva«, redarstvo je jutros po gradu zaustavljalo i prisilno odvozilo ljude pred Povjerenstvo. I onda, odmah nakon prvih takvih slučajeva, počelo je bježanje iz grada uz privremeno skrivanje po portunima.

Priča se da je skoro cijeli postav glazbe Posadnog zapovjedništva odbjegao k partizanima i da je održao koncert u Dugopolju. Kisić

  • Ustaška se mobilizacija pretvara u ustašku katastrofu. »Domobranska« vojska nalazi se u potpunom raspadu, i nikakav mobilizacijski plakat nije više potreban da naše rodoljube podsjeti da stupe u Narodnooslobodilačku vojsku! Oni to čine i sami, svjesni da u posljednjim danima bitke za oslobođenje mora uzeti učešća i posljednji sin naše zemlje.

Split će dati dostojan odgovor ustaškoj mobilizaciji, prazni ured za regrutaciju i jednu novu brigadu narodnih boraca … Glas Splita, broj 19

  • Komanda splitskog vojnog područja s komandama mjesta: Muć, Kaštela, Trogir i Split imala je 704 borca i rukovodioca.

Komanda mjesta Split imala je 16 rukovodilaca i 79 boraca, od toga: 15 radnika, 45 seljaka, 28 zanatlija i sedam namještenika. Kronologija

16. rujna

  • I jutros je po gradu racija na one koji se nisu pojavili pred Predočbenim povjerenstvom. Kisić
  • S 10-15 uspjelih utakmica odigranih u Italiji s nogometnim ekipama savezničke vojske, a i svojim primjernim držanjem, igrači Hajduka osvojili su simpatije savezničke vojske, a još više talijanskog naroda. Da bi prekinuli svoje poraze i revanširali se Hajduku, Englezi su s različitih strana dovukli u Bari svoje najbolje nogometaše. Gizdić, 1944/1945., 616 .
  • Izmjena talijanskih osobnih iskaznica hrvatskim kod Župske redarstvene oblasti primiče se kraju. Do sada je izdano 18.700 osobnih iskaznica, dok će preostalih nekoliko stotina osobnih iskaznica biti izdano ovih dana. Kako djeca ispod 14 godina starosti ne moraju imati osobne iskaznice, to proizlazi da su svi Splićani zamijenili stare iskaznice pisane na talijanskom jeziku. Novo doba
Ranjenici NOV-a prate utakmice Hajduka u Bariju, Italija

Ranjenici na utakmici. Ranjenici NOV-a prate utakmice Hajduka u Bariju, Italija

17. rujna

  • Brač: Poslije šestodnevnih ogorčenih borbi likvidirano je i posljednje neprijateljsko uporište – Sumartin. U Sumartinu se nalazio II. bataljun 738. regimente 118. divizije ojačan s dvije baterije topova (13 topova) i dijelovima mornaričke pješadije. U toku same borbe dobili su jednu četu pojačanja s obale. Ni jedan neprijateljski vojnik nije se uspio izvući. Ima 450 zarobljenika i preko 350 mrtvih neprijateljskih vojnika – to je rezultat ove borbe. Nijemci su imali naređenje da se bore do posljednjeg čovjeka i uspjesi su postignuti upornom borbom.

Među zarobljenima ima 11 oficira i 25 podoficira. Naši gubici: 28 mrtvih i 180 ranjenih (12 teže, ostali lakše). Izvještaj Štaba 26. divizije od 28. rujna, 13./144.

18. rujna

  • Popodne oko 17 sati dovedeno je nekoliko zarobljenih partizana i jedna partizanka u gradski perivoj, odakle će biti kamionom poslani u unutrašnjost. Svijet se počeo kupiti, s njima razgovarati, usprkos tome što su ih njemački stražari odgurivali. Neki su građani zarobljenicima donijeli grožđe, njemačka straža je stala pucati u zrak i prijetiti da će pucati na građane. Došlo je pojačanje Nijemaca i ljudi su bili prisiljeni razići se.
  • Noćas su, priča se, provalili u skladište firme Bonačić neki vojnici i odnijeli razne živežne namirnice, između ostalog i pola vagona ulja. Provaljeno je u dućan prodaje cipela Drutter, revolverskim hicima se gađalo u ključanicu. Navodno je odneseno tridesetak postola, ali samo za jednu nogu, jer je za drugu nogu vlasnica držala postole u kući.
  • I danas vojničke patrole zaustavljaju one koji su podložni pregledu, koji je produljen do 20. ovoga mjeseca. Tko nema odnosnog posvjedočenja biva odveden pred Predočbeno povjerenstvo. Kažu da se svim državnim namještenicima tolerira što nemaju posvjedočenje. Kisić

19. rujna

  • Na putu Solin – Mravince partizani su uništili njemački kamion. Dva vojnika su poginula. Za odmazdu su Nijemci na tom mjestu objesili dvije osobe. Izvještaj 7. oružničke pukovnije, Kronologija
  • Prva četa Trećeg bataljona MPO-a odbila je neprijatelja koji se pokušao probiti u Kotlenice i nanijela mu gubitke od dva mrtva i šest ranjenih vojnika. Kronologija

20. rujna

  • 20. rujna izvršen je desant s Brača na Šoltu, a noću između 22. i 23. krenuli su partizani prema Grohotama, jako utvrđenim njemačkim položajima. Međutim, Nijemci su napustili Grohote i krenuli prema Rogaču, gdje su se ukrcali na brodove da krenu prema Splitu. Odmah su napadnuti od savezničkog brodovlja i potopljeni. Šolta je oslobođena, ali na otoku nije bilo ni jednog stanovnika, jer su Nijemci u svibnju 1944. protjerali svo stanovništvo Šolte. Anić, 2004.,119., 120.
  • Čišćenjem srednjodalmatinskih otoka i poluotoka Pelješca završena je prva faza borbe za oslobođenje Dalmacije. Neprijatelj je u tim borbama izgubio 1789 vojnika (ubijeno 450, ranjeno 280, zarobljeno 699 i utopljeno 360). Gizdić, 1944/1945., 620.
  • Posljedice povlačenja snaga s jednog dijela otoka (ne uzimajući u obzir prevlast na moru koju je preuzeo neprijatelj sve do kopnene obale i što je prekinuo pomorski promet), već sada se osjećaju.

Preostala uporišta i otporne točke padaju također neprijatelju u ruke, koji se nalazi u nastupanju, te je, osim otoka Korčule, zauzeo i čitave otoke Brač i Hvar, a snažno nadire također i na otoku Pelješcu. Za sada poduzima napade na položaje naših pješadijskih četa popunjenih Hrvatima. Dnevnik njemačke komande Admiral Adria,13./249.

21. rujna

  • Skoro se cijeli dan čulo gruvanje topova u daljini prema jugu. Kisić
  • U Split je nedavno stigao četnički vojvoda pop Đujić. U samom gradu boravi veliki broj četnika, koji su smješteni po njemačkim vojarnama, i to u gimnaziji i školi na Marjanu.

Ovih su dana napustili Split veliki župan, podžupan, povjerenik Glavnog ustaškog stana, priradni nadzornik ing. Stipišić s još nekim članovima svog ureda…

Nastalom političkom situacijom u Splitu saznaje se da upravitelj Župske redarstvene oblasti Radoš nije već šest dana napustio redarstvenu zgradu, jer su mu upravljači samovoza otkazali poslušnost iz bojazni pred možebitnim atentatom, dok se sam upravitelj Radoš boji pješice ići iz ureda kući.

Predstavnici upravnih vlasti, koji su ustaški nastrojeni, ne usuđuju se izlaziti na ulicu. Ista je sudbina zadesila i novinare Novog doba, a naročito poslije oštrog napada na četnike, kad je na zahtjev Nijemaca list obustavljen. Politička situacija u Splitu je veoma ozbiljna.

Iz izvještaja Prilike u Splitu od 30. rujna, Ustaška nadzorna služba, HR-DAST broj 195

22. rujna

  • Njemačke jedinice zapalile su zgrade osnovnih škola u selima Konjsko i Dugopolje. Izvještaj oružničke postaje Klis, Kronologija

23. rujna

  • Jučer kasno popodne, pa sve do ujutro, u duljim razmacima uperena je bila jaka topovska paljba na otok Šoltu s položaja Visoka.
  • Prije nekoliko dana, u Kučinama ili Mravincima, Nijemci su objesili Antu Naglera, umirovljenog činovnika bivšeg Vjeresijskog zavoda Kraljevine Dalmacije, te Želničku, upravitelja hotela Bellevue, radi kupnje cementa njemačkog vojničkog erara i prodaje uz kajišarske cijene. Navodno su im lica bila namazana katranom. Kisić
  • Na Debelom brdu kod Splita, partizanske jedinice razbile su i zarobile ustašku posadu s cjelokupnim naoružanjem. Izvještaj Župske redarstvene oblasti Sarajevo, Kronologija
  • Na mjesto Radoša, koji je premješten, imenovan je upraviteljem Župske redarstvene oblasti u Splitu pričuvni satnik Umberto Stipčević, koji je jučer preuzeo svoju dužnost. Novo doba
  • Oslobođenje Šolte! – Ali ondje nisu vođene borbe. Poučen porazom na Braču, neprijatelj je napustio otok Šoltu rano ujutro 23. rujna. Na Šolti tada nije bilo njenih žitelja. One koji nisu evakuirani na Vis i odatle u El Shatt, njemački okupator je silom deportirao kojekuda. Uništio je sva materijalna dobra što su ih vrijedne ruke šoltanskog čovjeka stoljećima stvarale. Ni crkveni oltari nisu ostali pošteđeni – crkve su bile pretvorene u vojničke konjušnice, a oltari su im služili za krvavu pijanku. Potresno je bilo tih dana doći na Šoltu – sve je ličilo na pustoš, na ruševine – ubitačna samoća. Samo se ponegdje mogao čuti cvrkut neke ptice koja je pjevom razbijala tužnu atmosferu – kao da je time htjela kazati da su tu nekada živjeli ljudi. Okupator je iza sebe ostavio samo bunkere, neeksplodirane mine i granate, bodljikavu žicu – zločin bez presedana. Anić, 1984., 93., 94.
  • Kada je 12. dalmatinska brigada primorala Nijemce da se povuku s otoka Šolte, britanski torpedni čamci napali su u uvali Rogač tri njemačka broda s 200 preživjelih vojnika i potopili ih. Manji broj njemačkih vojnika spasio se plivanjem nazad na Šoltu, gdje su ih zarobili borci 12. brigade. Visković, Zbornik br. 5, 706.

24. rujna

  • Senzacionalna vijest širi se po gradu: jučer je izdana tjeralica Župske redarstvene oblasti protiv bivšeg upravitelja te oblasti Radoša jer je on pod izlikom kućnih premetačina plijenio i odnosio radioaparate, male pisaće mašine, zlato i vrijednosti, i zadržavao ih za sebe. Priča se da je Radoš s dvojicom detektiva, koji su bili njegova desna ruka u tim kućnim premetačinama, otputovao u Zagreb automobilom, a za njim je išao kamion, koji je bio natrpan tim zaplijenjenim stvarima. Jedan njegov pomoćnik u takvom operiranju, politički detektiv, navodno je uhapšen. Novi je upravitelj Stipčević pustio na slobodu, odmah po dolasku u službu, nekolicinu koji su bili pozatvarani, a da ništa nisu skrivili. Među njima su bili i neki koji su bili zatvoreni dan nakon atentata na Vojka Krstulovića. Dozvolio je donošenje hrane zatvorenicima, kao i posjete rodbine, što je Radoš bio strogo zabranio. Kisić
  • Spriječimo daljnje uništavanje Marjana. Naš Marjan je prilično ogolio. Nesavjesni ljudi su posjekli na stotine i tisuće borovih stabala, pa čak i onih koji su resili najljepša mjesta i bili poznati kao razglednica grada … Na žalost, mnogi su pojedinci na račun našeg toliko godina uzgajanog Marjana učinili »poslove« sijekući, a zatim prodavajući drva kao da je Marjan – ničiji. Novo doba
  • »… 24. rujna Nijemci su porušili na sedam mjesta put Bačvice-Firule na periferiji Splita, a do kraja rujna su počeli, i postepeno kroz sedam dana potpuno porušili, parobrodarsko pristanište u Divuljama kod Trogira. Kronologija
  • Bitnice s otoka Brača neprestano tuku obalna mjesta i glavni i jedini put Split – Imotski. Ako se u najkraće vrijeme jačim zahvatom naših oružanih snaga ne očisti otok Brač, bit će ova, još jedina postojeća veza Dalmacije s unutrašnjošću prekinuta…«. Izvještaj Zapovjedništva 7. oružničke pukovnije od 15. listopada,14./337.

25. rujna

  • Dana 25. rujna ove godine Nijemci su u Splitu zatvorili ustaškog bojnika Bednjanca. Bednjanac je zatvoren kao talac zbog toga što su njegovi ljudi izmlatili dva četnika.

Osim toga, doznaje se da su Nijemci stavili do znanja Bednjancu da ako pogine koji četnik, oni će ustrijeliti petoricu ustaša. Izvještaj agenta 1002, Ustaška nadzorna služba, HR-DAST broj 195, ovitak 184., kutija 38.

  • Ustaše su »pokušali« pohvatati četnike u njemačkoj uniformi, ali su »zakazali«, jer su ovi već bili otputovali. Noću između 24. i 25. uspjeli su ustaše uhvatiti rukovodioca četnika kod Nijemaca i njegovog sina, koji su bili u njemačkim uniformama, nakon čega su ih ubili. Zbog ovog je došlo do zategnutog odnosa između ustaša i Nijemaca, što je naporima vrhova jednih i drugih izglađeno. Bilo je i nekih pojedinačnih upada ustaša u četničke stanove, gdje su strahovito pretukli obitelji četnika. Izvještaj Mjesnog komiteta KPH Split od 3. listopada, 14./13.

26. rujna

  • Od 20. do 26. rujna 1944. iz Mornarice NDH pobjegli su i pridružili se komunistima mornarički satnik Buljan s još četiri inženjera češke narodnosti i mornarički zastavnik Vujanović s devet mornara i 26 talijanskih zarobljenika … Izvještaj Zapovjedništva 7. oružničke pukovnije od 15. listopada i Kronologija,14./337.
  • Udarna grupa na cesti Kučiće – Omiš napala je kolonu ustaša, jednog ubila i dvojicu ranila. Postavljena je zasjeda u Dugopolju na koju je naišla kolona od 30 ustaša. Neprijatelj je imao trojicu mrtvih i više ranjenih. Izvještaj Štaba Grupe srednjodalmatinskih NOP odreda od 22. rujna,13./164.

27. rujna

  • Jutros se pojavilo par engleskih lađa između Brača i kopna. Popodne su se dvije približile Splitu i na njih je pucano iz topova s Visoke. Kisić
  • Oko 100 domobrana koji su nam prišli bili su raspoređeni po četama 4. splitske brigade. Oni su 27. rujna položili partizansku zakletvu. Time je brojno stanje brigade nešto ojačalo, ali je ono još uvijek bilo ispod polovice normalnog brojnog stanja. Šalov, 204.

28. rujna

  • Noću između 27. i 28. po gradu Splitu ispisano je po zidovima kuća: »Živio Oblasni komitet, Živio Okružni komitet, Smrt Hitleru (na hrvatskom i njemačkom jeziku), Živio Tito, Živio Staljin, Živila narodna vojska«.

Izvještaj Zapovjedništva 7. oružničke pukovnije od 15. listopada,14./337.

  • Na cesti između Solina i tvornice Majdan partizani su iz zasjede ubili njemačkog vojnika. Izvještaj 7. oružničke pukovnije, Kronologija
  • Postavljena je zasjeda na cesti Slime – Kučiće, te napadnuta neprijateljska kolona u kojoj je bilo ubijeno pet Nijemaca, a jedan ranjen. Na istoj cesti naišla su na nagaznu minu jedna kola s vojskom i ista su uništena. Neprijateljski gubici su nepoznati. Izvještaj Štaba Grupe srednjodalmatinskih NOP odreda od 22. rujna,13./164.

29. rujna

  • Kopnena vojska zastupa mišljenje da držanjem otoka Drvenika postoje mogućnosti za snabdijevanje Splita morskim putem. Operativno odjeljenje nije mišljenja da se i otok Šolta može također držati, jer se otok s Brača može u svako vrijeme zauzeti, dok za izdvajanje snaga za tu svrhu ne postoje mogućnosti. Dnevnik njemačke komande Admiral Adria,13./249.

30. rujna

  • Danas je tržište živežnim namirnicama skoro potpuno prazno, osim malo zelja i dunja nema ničega. Nestalo je i preprodavača voća i povrća, mesarnice i prodavaonice kruha su zatvorene, a u ono nešto otvorenih dućana mogu se dobiti samo oni predmeti koji ne potpadaju pod naredbu o usklađenju cijena. Kisić

FORMIRANA KOMANDA GRADA

Formirana je Komanda mjesta (grada) Split. Za komandanta je postavljen Ivo Vrdoljak, a za političkog komesara Marin Krstulović. Gizdić, 1944/1945., 118.

MJESEC BEZ ZRAČNIH NAPADA

Ovog su mjeseca bile 32 dnevne, a dvije noćne uzbune, te jedna veleuzbuna koja je trajala osam sati. Osamnaest dana nije bilo uzbune. Napada iz aviona nije bilo.

Prehrambeni odsjek dao je po osobi jedan kg raženog brašna, 30 dkg soli, 25 dkg oljuštenog ječma i dvije kutije žigica. Kisić

USTAŠKA MOBILIZACIJA: NITKO NIJE DOŠAO

Ustaška mobilizacija ovog mjeseca doživjela je najveći neuspjeh. Nitko od građana se nije javio pa su onda u svom bijesu započeli lov po ulicama na muškarce, od kojih se veći broj izvukao, a stotinjak ih je odvedeno u Mostar. Izvještaj Mjesnog komiteta KPH Split od 3. listopada,14./13.

SPRIJEČENO RUŠENJE GRADSKIH OBJEKATA:
DOMOBRANSKI I MORNARIČKI OFICIRI OBAVILI ZADATAK DOBIVEN OD NOP-a

Najveća i najznačajnija vrijednost ove organizirane grupe domobranskih oficira naklonjenih NOP-u bila je njihova spremnost da izvršavaju sve naše direktive, što je praktično značilo da su bili pod našom komandom. To je osobito imalo rezultata kad smo dali nalog da se domobranske i mornaričke jedinice postave kao straže na one značajne punktove koje su njemački okupatori pri povlačenju imali namjeru uništiti. Zaista su ovaj zadatak gotovo bez izuzetaka dobro obavili.

Split je već u rujnu bio isprepleten udarnim grupama i stražama. Nije bilo ni jednog javnog objekta koji nije čuvala organizirana udarna grupa. Neke su udarne grupe u toku rujna obavile velik dio posla, u Brodogradilištu Split i na željeznici.

Primjerice, u najvećem industrijskom poduzeću grada – Brodogradilištu, nekoliko mjeseci prije konačnog oslobođenja organizirano se izvršilo prebacivanje strojeva i repromaterijala. Za potpuno osiguranje uspjeha te akcije izvršene su prethodne predradnje. Zatraženo je smjenjivanje direktora osobom u koju smo mogli imati povjerenje (ing. Ercegović). Razlog za legalno izvlačenje velikih količina materijala nađen je u potrebi zaštite od sve većih bombardiranja Brodogradilišta od savezničkih aviona. U ovoj značajnoj akciji bili su angažirani rodoljubi, organizirani članovi NOP-a, na čelu sa članovima Partije iz samog Brodogradilišta. Direktno u prebacivanju sudjelovalo je oko 15 drugova. Strojevi i materijal transportirani su zaprežnim kolima radnika – splitskih težaka, i to iz Brodogradilišta u skladište zgrade Mojsović (prije rata tvornice bombona) u Sukoišanskoj ulici. Tada je prebačeno oko 30 velikih strojeva radilica i veliki broj manjih, te značajne količine reprodukcijskog materijala – čelika, boje, kositra itd. Ovom značajnom akcijom sačuvani su dragocjeni strojevi i reprodukcijski materijal, neophodni za normaliziranje rada u Brodogradilištu nakon oslobođenja.

Bilač, Zbornik br. 5, 449-450

AKCIJE PARTIJSKIH I SKOJEVSKIH ORGANIZACIJA NA VOJNIM OBJEKTIMA

U Splitu je tijekom mjeseca mobilizirano za NOVJ 1096 novih boraca.

Članovi partijske i skojevske organizacije u Splitu izvršili su sljedeće akcije: rasturili po vojnim objektima 700 letaka što su izdali Saveznici na njemačkom jeziku; izlijepili po gradu 200 letaka na njemačkom jeziku namijenjenih njemačkoj vojsci; rasturili po gradu 30.000 listića s raznim parolama NOP-a, a po kućama 2000 letaka koje je izdao Gradski NO odbor u povodu mobilizacije koju su provodili ustaše; pocijepali su 110 kućnih listova koje su kućevlasnici, po nalogu policije, istakli u kućama i na 26 mjesta pokidali njemačke telefonske linije u gradu.

Partijska organizacija u Splitu je brojala 103 člana i 53 kandidata, skojevska organizacija 247 članova, dok je u USAOH-u bilo 3892 člana.

Socijalni odjel Gradskog NO odbora u Splitu je prikupio 11,050.031 kunu i podijelio ih između 1815 siromašnih obitelji partizanskih boraca i žrtava fašističkog terora, koje su brojale 5005 članova. Članovima 1724 obitelji podijeljeno je 6775 kg raznih namirnica.

Gradski narodnooslobodilački odbor Splita - Prosvjetni odjel organizirao je po rajonima analfabetske tečajeve. Nastavnici osnovnih i srednjih škola, koji su većinom bili za Narodnooslobodilački pokret, održavali su privatne tečajeve učenicima koji nisu pohađali školu.

Kronologija

KOMITET NOP-a MEĐU DOMOBRANSKIM I MORNARIČKIM OFICIRIMA

Od srpnja, kada su stvoreni povoljni uvjeti za rad među domobranskim i mornaričkim oficirima u Splitu, Mjesni komitet KPH Split intenzivno je radio i uspio stvoriti Komitet NOP-a i među njima.

Tako je Mjesni komitet KPH Splita, pred oslobođenjem grada, imao praktički pod svojom komandom i dio formacija na koje su njemački fašisti računali.

Stvorena organizacija među domobranskim i mornaričkim oficirima u Splitu omogućila je kasnije Mjesnom komitetu KPH Split, i Hugu Gazinu i Ivi Purišiću, da na najvažnije objekte, koje su njemački fašisti pripremili za rušenje i paljenje, »legalno« ubace naše udarne grupe i straže. Osim toga, uz pomoć Mira Mihovilovića, kojeg je MK KPH uspio proturiti na mjesto komandanta PAZ-a, omogućeno je bilo da se veći broj drugova s »propisnim« legitimacijama ubaci u tu službu, što im je omogućilo slobodno kretanje danju i noću i pripremanje za akcije, a Hugu Gazinu i Ivi Purišiću, kasnije, da se kroz grad koriste i neprijateljskim automobilom.

Roje, Zbornik br. 5, 446.

PRIJEKI SUDOVI ZA ODBJEGLE USTAŠE I DOMOBRANE

Gotovo svakodnevno raspisivale su se tzv. »tjeralice« za odbjeglim domobranima, oružnicima i mornarima.

Zapovjedništvo 7. oružničke pukovnije u drugoj polovici rujna konstatira da je iz mornarice NDH u Splitu pobjegao u partizane jedan oficir, jedan podoficir, devet mornara, četiri inženjera i 26 bivših talijanskih zarobljenika. Ustaški satnik Lino Skalamara 4. rujna javlja da su 28. kolovoza iz oružničke postaje Kaštel Stari pobjegli oružnik Petar Sergo i domobrani Mirko Gotić i Ivan Ćulum. Zapovjednik postaje u Krilu, narednik Šime Dakija iz Pakoštana, 19. rujna otišao je u Split, ali se nije vratio, odnijevši sa sobom cjelokupno naoružanje. Desetog rujna prebjegao je partizanima domobran Marko Odža iz Klisa, koji je čuvao tvornicu cementa Sv. Kajo. U tjeralici 7. oružničke pukovnije od 23. rujna vidi se da je tih dana iz oružništva i domobrana prebjeglo partizanima 25 vojnika. U drugom izvještaju iste pukovnije od 15. listopada stoji da je tih dana u partizane prebjeglo deset vojnih lica.

Zbog takvog stanja stvari, Zapovjedništvo mornarice NDH u Zagrebu 19. rujna prenosi naređenje pretpostavljenih da se u Splitu, Sušaku, Dubrovniku i Metkoviću formiraju prijeki ratni sudovi »protiv osoba koje su zatečene na činu rastrojavanja vojnog sustava ili pri nagovaranju na prijelaz k pobunjenicima ili kod samog pokušaja prijelaza…«. U naređenju se dalje kaže da sud može sam ili pak vojni zapovjednik narediti da se kazna odmah provede u djelo, odnosno izvrši.

Anić, Slobodna Dalmacija, 1979.

GLAS SPLITA: SPLIT JE DAO MNOGO

Doista, naši su građani čitavo ovo vrijeme »mogli« svašta kupiti na tržištu. I ustaše su se svuda hvalisali kako su oni doveli u naš grad blagostanje. Ali oni nikada nisu pitali tko može tu robu kupovati. Oni su se godinu dana izrugivali sirotinji s bijednim obrokom brašna, soli i žigica, dok je svo »izobilje«, o kome su oni pričali, bilo samo sredstvo za bogaćenje švercerskih gadova i ratnih zločinaca…

Socijalni odjel Gradskog NOO Splita izdao je u mjesecu kolovozu iznos od 5,357.365 kuna obiteljima boraca Narodnooslobodilačke vojske.

Ovaj iznos podijeljen je među 4698 članova 1671 obitelji. Naoko, ova je pomoć malena, ali kada se uzme u obzir da se ona temelji isključivo na doprinosima naših građana, koji su ionako već iscrpljeni i izgladnjeli, onda je to jedna velika pomoć. Također je u istom mjesecu podijeljeno najbjednijim među ovim obiteljima boraca 718 kg hrane, 120 kg voća i 40 kg povrća.

Ovaj odjel istodobno rukovodi razdiobom pisama naših boraca svojim obiteljima. Tako su u kolovozu podijeljena 2292 pisma, a poslano je iz Splita na položaje borcima 2254 pisma.

Naš se grad nije još nikada oglušio ni o jedan zahtjev koji je preda nj postavila Narodnooslobodilačka vojska i njene potrebe. Nemoguće je uopće nabrojati ili procijeniti onaj ogroman materijal koji su iz samog grada izvukle rodoljubne narodne ruke da ga pošalju našoj vojsci koja ga je trebala, počevši od pisaćeg pribora i mehaničkog alata, pa sve do mašina i sanitetskog materijala: papir, ubrusi, karbit, električni materijal, pisaće mašine, muzički pribor, boje … U samom mjesecu kolovozu Split je svojoj narodnoj vojsci poslao raznog materijala u vrijednosti od 4,521.500 kuna. Treba napomenuti da ovo nije bio najbolji mjesec u tom pogledu, pa da se tek približno shvati kolike je milijunske vrijednosti u ovih 36 mjeseci Narodnooslobodilačke borbe u Dalmaciji dao narod Splita toj borbi!

Već više od dva mjeseca obnovljeni Hajduk NOVJ s uspjehom zastupa naš sport pred Saveznicima. Svojom odličnom igrom stekao je najbolji glas u savezničkim sportskim krugovima Italije. Danas engleski vojni timovi traže nastupe Hajduka, a i talijanske momčadi žele s njim igrati.

Kroz ova dva mjeseca Hajduk je razvio najživlju sportsku aktivnost. Između ostaloga, priredio je uspjeli sportski turnir u svome logoru u Gravini, u kojemu je sudjelovalo šest naših momčadi. Prva momčad Hajduka odigrala je od 13. svibnja do kraja srpnja 16 utakmica sa savezničkim timovima. Pobijedila je u 15 susreta, a jednu utakmicu odigrala je neodlučeno. Hajdukov B-tim odigrao je devet utakmica, od kojih je u šest pobijedio, u dvije izgubio, a jednu odigrao neodlučeno.

Glas Splita, broj 20

USTAŠKI ZATVOR U SPLITU

S obzirom na to da su zatvore talijanskih okupatora zapalili partizani, svoj policijski zatvor ustaše su smjestili u kuću Rožić u Reljkovićevoj ulici, (Narodnih žrtava danas Ulica bana Berislavića). Stanove u zgradi su adaptirali za zatvorske potrebe, od soba su učinjene ćelije koje su bile relativno malene. U njima se stalno nalazilo 20 - 30 zatvorenika. Manje prostorije i kupatila, spremice i nužnici, pretvoreni su u samice. Do zidova je postavljeno nekoliko dasaka koje su služile za ležanje. Pokrivača nije bilo, niti su se smjeli unositi u zatvor.

Od svih ustanova NDH u Splitu, jedino je redarstvo zaista djelovalo u svom punom opsegu, jer su stvarnu političku vlast imali Nijemci. Ustaško je redarstvo progonilo ljude, hapsilo rodoljube po njemačkim naređenjima, ali i na vlastitu inicijativu. Taj njihov rad nije nimalo zaostajao za radom Gestapoa.

Prvi šef ustaške policije bio je Silvije Celebrini, do kraja 1943. g. Od siječnja do svibnja 1944. g. šef je bio Hinko Lipnjak, od tada do srpnja Dežijlović, potom kratko vrijeme ustaša Drobac, a u kolovozu i rujnu 1944. Frano Radoš, kojega je naslijedio Umberto Stipčević kao zadnji, do oslobođenja Splita u listopadu 1944. Kao što se vidi, ustaški šefovi policije brzo su se mijenjali.

Kroz cijelo vrijeme šef političkog odjela policije u Splitu bio je Branko Šuško, šef agenata Ivan Sorić, a po zlu su najpoznatiji ustaški agenti Jerolim Košta, Ivan Gusić, Pavao Sušić, zatim Milinović, Križanović, Rogić, Granić i dr. Posebno je bio neugodan za sve Splićane poznati ustaški agent Jerolim Košta. On je do rata radio u splitskoj policiji pa je poznavao mnoge komuniste i njihove simpatizere. Srećom, oni su, kad se on vratio u grad, gotovo svi bili izvan Splita, među partizanima.

Oni rodoljubi koji su bili strpani u zatvor, podvrgnuti su psihičkim i fizičkim zlostavljanjima. Između ostalog bili su mučeni i električnom strujom … Zatvorenik se pod udarcima struje tresao, skakao sa stolice … zatim bi iskapčali struju da bi nakon izvjesnog vremena ponavljali postupak. Ništa lakše nije bilo ni tzv. vješanje na željezni stup. Žrtvu bi vezali između dva stola lancima ispod ruku i koljena, tako da je glava žrtve visila prema podu. Po tijelu bi je udarali pendrecima dok se ne bi onesvijestila…

Uz neljudsku torturu, zatvorenici su morali trpjeti hladnoću, glad, žeđ, ponižavanje i sl. Usprkos svemu, zatvorenici su pokušavali organizirati svoj kolektivni život. Iako izvana nisu smjeli dobivati nikakvu pomoć, hranu, odjeću, lijekove i ostale potrepštine, ipak su nastojali pomoći onima koji su bili u najtežem stanju, bolesnicima, teško mučenima, starijima i nemoćnima. Kolika je bila oskudica, neka posluži podatak, sjećanje zatvorenika, kad se jedno jaje dijelilo na osam dijelova. Ležalo se na golom podu, bez pokrivača. Za sve su bili isti uvjeti, pa i za starce, bolesne i ranjenike, jer je u zatvoru znao biti i poneki ranjeni partizan.

Najveći teror u gradu i zlostavljanja u zatvoru ustaška je policija ispoljila u vrijeme šefa policije Radoša, poznatog Pavelićevog suradnika, rodom iz Sarajeva. Prilikom dolaska u Split on je sa sobom doveo i svoje tjelohranitelje, tada poznate po zlu ustaše Lušića i Mejagića. Tih 50 dana »šefovanja« Radoša po zlu su zapamtili mnogi Splićani, a posebno oni koji su imali tu nesreću da baš tada dospiju u zatvor.

Relativno mali zatvor stalno je bio pretrpan, prosječno je u njemu bilo oko 30 zatvorenika. U prvoj polovici 1944. g. kroz njega je prošlo, bez Židova, oko 150 uhapšenika. U drugoj polovici, do oslobođenja, teror se pojačao, pa je i broj uhapšenika bio veći. Prema izvještaju Župske redarstvene oblasti od 17. kolovoza 1944. g., u zatvoru su se tada nalazile 73 osobe, od čega 20 žena.

U strahu od pravedne kazne za svoja nedjela, iz Splita je 24. rujna pobjegao šef policije F. Radoš sa svoja dva tjelohranitelja. Pogrešno obaviješteni da partizani ulaze u Split, ustaše bezglavo bježe. Pobjegao je i upravnik zatvora i svi agenti. Jedno je vrijeme prijetila opasnost da Nijemci preuzmu zatvor i zatvorenike otpreme u neki koncentracioni logor. To ipak nije učinjeno jer Nijemci su naprosto već imali određeni broj ljudi predviđenih za transport. Politički zatvorenici su iz zatvora od tada do oslobođenja postepeno puštani na slobodu i odlazili su kućama.

Mr. Marko Andrijić, Fašistički zatvori u Splitu, Split, lipanj 1990. g., neobjavljeno, arhiv Udruge ABA Splita

Ulaz u ustaški zatvor

Mučilište. Ulaz u ustaški zatvor

Maršal Tito govori dalmatinskim borcima na viškoj rivi 12. rujna 1944.
Maršal Tito govori dalmatinskim borcima na viškoj rivi 12. rujna 1944.

Tuđe nećemo – svoje ne damo. Maršal Tito govori dalmatinskim borcima na viškoj rivi 12. rujna 1944.

Iz Ratne Kronologije–RUJAN 1944.: MARŠAL TITO GOVORI BORCIMA 1. DALMATINSKE BRIGADE (12. RUJNA): NJEGOVA ČUVENA MAKSIMA »TUĐE NEĆEMO, ALI SVOJE NE DAMO« VODILA JE NJEGOVU VOJSKU SVE DO OSLOBOĐENJA ISTRE I DO SOČE – TITO U MOSKVI (21. - 28. RUJNA); DOGOVORENO DJELOVANJE SOVJETSKIH TRUPA NA PODRUČJU JUGOSLAVIJE – JEDINICE CRVENE ARMIJE PREŠLE DUNAV I UŠLE U SJEVEROISTOČNU SRBIJU (22. RUJNA) – ZAPOČINJE OFENZIVA DEFINITIVNOG OSLOBAĐANJA ZEMLJE, U DALMACIJI I VLASTITIM SNAGAMA: S VISA SU 12.RUJNA KRENULE 1. I 12. DALMATINSKA BRIGADA NA BRAČ KOJI JE OSLOBOĐEN 18. RUJNA I HVAR 21. RUJNA. ZATIM SU OSLOBOĐENI KORČULA I PELJEŠAC

LISTOPAD

U rujnu mobilizirano još 776 novih boraca – Posvemašnja nestašica hrane, skupoća, glad – Ustaše i Nijemci pljačkaju po okolici – U grad ubačena grupa od 20 partizana sa zadatkom da spriječi rušenje javnih objekata – U 1944. godini 400 poginulih od bombardiranja, svaki šesti umrli Splićanin umro od TBC-a – Nijemci digli u zrak željeznički most na Jadru – U tvrđavi Gripe i na Lovrincu obješeni zarobljeni partizani – Oslobođeni Dubrovnik i Makarska, partizanski desant s Brača na sektor Omiša - Narodnooslobodilačka vojska napreduje prema Splitu – Nijemci i ustaše, uz međusobne sukobe, bježe iz grada – Kaos u vlasti i na ulicama, sprema se otpor u gradu –
U grad ilegalno ušao partizanski komandant Vojnog područja, major Ivo Purišić, koji zapovijeda osiguranjem grada iz Zapovjedništva mornarice NDH – 25. listopada oko 22.30 završeno povlačenje Nijemaca i kopnene vojske i mornarice NDH iz Splita – Borbe na prilazima gradu – Oslobođeni svi zatvorenici

1. listopada

  • U Split je noću između 1. i 2. listopada ubačena grupa od 20 boraca Druge čete trećeg bataljuna MPO-a s ciljem da, skupa s ilegalcima u gradu, spriječe rušenje brojnih objekata koje su Nijemci u povlačenju iz grada planirali (i već postavili mine) dignuti u zrak. Do oslobođenja grada ova grupa boraca boravila je u kući obitelji Paić, kod Svete Mande na Gripama (danas Matice hrvatske, istočno od tunela). Velić i dr., 334., 335.

2. listopada

  • Gradski NOO Solina šalje 30 kvintala raženog brašna Gradskom NOO-u Splita za »podjelu sirotinji Splita« … Gradski narodnooslobodilački odbor Splita, 1942.-1945., HR-DAST broj 27, kutija 2., broj 2./13.
  • Početkom listopada u gradu vladaju izrazita nestašica i skupoća, a siromašni slojevi formalno gladuju. Da se donekle ublaži ovo teško stanje, Gradski NOO je obiteljima boraca razdijelio 6500 kg brašna i izvanrednu novčanu pomoć. Odbor za pomoć daje ne samo pomoć u hrani, već i novčanu, a osigurava i liječničku pomoć preko liječnika simpatizera NOP-a. U razdoblju od siječnja do listopada 1944. godine ukupno je podijeljeno 66,739.447 kuna pomoći na 40.762 člana obitelji (zbirno). Kisić-Kolarović, Zbornik br. 5, 973.
  • U NOO-u uoči oslobođenja Splita su bili: Humbert Fabris, predsjednik, Ante Radovčić, tajnik, Paško Ninčević, ing. Vinko Dvornik, Anica Roje, Diego Kragić, Srećko Fabjanac i Frane Šegvić. Cvrlje, Slobodna Dalmacija, 1976.

3. listopada

  • Pred konačno oslobođenje Splita, na dan 3. listopada 1944., brojčano stanje organizacije Komunističke partije i SKOJ-a bilo je sljedeće:
Članova KP103(67 drugarica ili 65 %)
Kandidata za člana KP53(41 drugarica ili 77,3 %)
Simpatizera KP129(107 drugarica ili 82,9 %)
Skojevaca247(185 drugarica ili 74,9 %)
U k u p n o:532(400 drugarica ili 75,2 %)

Organiziranost partijskih i skojevskih kadrova kroz masovne organizacije NOP-a i njihova aktivnost pod neposrednim rukovodstvom MK KPH i MK SKOJ-a, omogućili su potpunu mobilizaciju za NOP gotovo cjelokupnog pučanstva. Kroz organizacije NOP-a, počev od Gradskoga narodnooslobodilačkog odbora i pet rajonskih NOO-a, preko sektorskih odbora i pododbora, organizacijom USAOH-a, AFŽ-a, pionira i ostalih, bilo je obuhvaćeno oko 15.000 rodoljuba. Bilač, Zbornik br. 5, 452.

  • Za obranu rajona Splita Nijemci su angažirali cijeli 892. pješadijski puk 264. divizije (tri bataljuna, 12 četa). Komandno mjesto bilo je u Klisu. S Nijemcima oko Splita nalazili su se 3. i 26. ustaški bataljun 5. ustaške brigade, Oružničko zapovjedništvo, Župska redarstvena oblast, domobrani i mornari NDH, te 2. domobranski građevinski bataljun.

U Splitu i oko njega bilo je od 150 do 200 artiljerijskih cijevi zemaljske, obalne i protuzračne artiljerije. Split je bio jedan od najbolje branjenih gradova. Obalni rub je branilo 11 njemačkih baterija. Tu su se nalazili i dalekometni topovi kalibra 152 mm, a protuzračni topovi kalibra 88 mm smatrani su najboljima u Drugom svjetskom ratu. Anić, 2004., 145., 146.

  • Godine 1941. talijanske vlasti zatražile su da se svi muzejski predmeti iz Etnografskog muzeja pakiraju i smjeste u skladište »Jadranske straže«. Nastojanjem upravitelja muzeja, ing. Kamila Tončića, eksponati su smješteni u 400 ormara (vjerojatno kutija, op. p.) i umjesto u skladištu pohranjeni su u Galeriji slika i tako spašeni od propasti i raznošenja. Ovih dana, opet nastojanjem ing. Tončića, svi su muzejski predmeti vraćeni u zgradu Etnografskog muzeja. Novo doba

4. listopada

  • Ovo je treći dan da se čuje na mahove jaka topovska paljba s južne strane. Kažu da dalekometni topovi s Brača ciljaju da potpuno unište cestu Split - Makarska. Kisić

5. listopada

  • U selu Mravincima njemački vojnici uhvatili su Felicija Stipanovića iz Stobreča i sutradan ga objesili ispred crkve. Na prsima obješenog stavili su natpis: »Partizanski kurir Felicije Antin Stipanović iz Stobreča za polaganje mine 28. 9. 1944.« Izvještaj Kotarske oblasti, Kronologija
  • Mjesni komitet izvještava da je Split prošlog mjeseca uputio u NOV 548 dobrovoljaca, među kojima 106 Talijana, 28 domobrana i 38 Rusa, koji su pobjegli iz neprijateljskih vojnih jedinica. Split je uputio od 15. do 30. rujna, preko Splitske komande područja, Štabu mornarice 21 pomorskog stručnjaka, a na tečajeve za bolničarke 35 žena. Od prošle do listopada ove godine NO fond u Splitu primio je 81,219.000 kuna. U prošlom mjesecu grad Split je upisao oko 29 milijuna kuna zajma. Od listopada na zajam otpada 45,031.000. Osim 26,476.000 kuna, koje je Split u srpnju i kolovozu 1944. upisao u ime zajma, on je dao NO fondu još više od 12,000.000 kuna i 1400 kg hrane. U istom periodu NOO u Splitu podijelio je pomoći u vrijednosti od preko 11,000.000 kuna. Gizdić, 1944/1945., 644.
  • Iz Sinja su se noću između 5. i 6. listopada povukli dijelovi njemačke 264. pješadijske divizije u Klis. Oko Sinja ostala je ustaška borbena grupa Cetina s oko 1700 vojnika. Anić, 2004., 147.

6. listopada

  • Brigom i pomoći Socijalnog odjela (čiji je rukovodilac bio ujedno član NOO-a Splita Srećko Fabjanac, a kod pružanja pomoći rade 93 aktivistkinje) u gradu je popravljeno 25 zgrada porodicama naših boraca, a izgrađena je od cementa i opeke kuća u koju se može smjestiti 20 osoba. Za njenu izgradnju utrošeno je 219 dnevnica. Gizdić, 1944/1945., 645.
  • Govori se da je u Mravincima obješen jedan mladić od 19 godina, koji je bio partizanski kurir, i kod kojeg su nađena pisma koja su partizani pisali svojim obiteljima. Trebao je sprovesti tri njemačka vojnika, koji su htjeli prebjeći partizanima, a prijavio ih je jedan talijanski zarobljenik. Onu trojicu su strijeljali Nijemci, a on je obješen. Kisić
  • »Na zidovima posebničkih zgrada u gradu opažaju se razni - protudržavni natpisi - upozoravaju se kućevlasnici dotično upravitelji da sada odmah kao i u buduće, ukoliko takvi natpisi budu ispisani po zidovima njihovih zgrada, smjesta iste odstrane, jer će u protivnom slučaju protiv istih postupiti se po zakonu i najstrože kazniti«. Novo doba

7. listopada

  • Ustaše, zajedno s njemačkim vojnicima iz Splita, Solina i Kaštela, krenuli su u pretres sela Milišići, Gašpići, Cikatići i Katići (Solin). Pošto su prethodno ispalili nekoliko topovskih granata po okolici, zbog čega je preplašeni narod pobjegao, neometano su potom vršili pljačku svega do čega su stigli i usput zapalili nekoliko kuća. Izvještaj Župskog oružničkog zapovjedništva, Kronologija
  • Od 30. rujna do 4. listopada ustaše su provalili u šest ilegalnih bunkera u Solinu nakon hapšenja jednog ilegalnog aktivista, u kojima su pronašli nešto oružja, robe, vreća cementa i drugog materijala.
  • Dana 7. listopada iz Solina je krenula karavana od oko 50 osoba, a u Komandu mjesta stigle su svega 24 osobe. Karavana je na polasku otpremljena s 300 kg manistre, 281 kg soli, 150 vreća od jute, pet kazana, devet kg duvana, 30 pari guma za opanke, jednom kantom ulja, dva klupka špaga i pisaćom mašinom. Od tog materijala jedan dio je pao u ruke neprijatelja, koji su uspjeli djelomično rasturiti karavanu.
  • Od 31. rujna do 7. listopada njemačke postrojbe završile su miniranje i rušenje pristaništa u Divuljama, tako da je ono potpuno neupotrebljivo za pristajanje i najmanjih brodova. Porušeno pristanište bilo je dugo 150 metara i osam metara široko. Izvještaj Komande mjesta Split od 10. listopada,14./34.
  • Po podacima Zdravstvenog odsjeka Gradskog poglavarstva, tijekom mjeseca kolovoza zabilježeno je 27 slučajeva dizenterije, 63 slučaja paratifusa, 40 slučaja tifusa i šest dizenterije, a u rujnu tri slučaja dizenterije, 28 paratifusa, 35 tifusa, pet difterije i dva skrleta. Prošlog mjeseca umrlo je 76 osoba, od kojih 17 od sušice.

Do sada je tokom ove godine od prirodne smrti preminulo 750 osoba, a od toga od sušice 121 osoba, odnosno svaki šesti umrli stanovnik u Splitu umire od ove teške bolesti, što je dvostruko veća brojka od smrtnosti od sušice u predratnom vremenu … Od naravne smrti je tokom ove godine preminulo 30% više osoba nego prošle godine. 400 osoba je preminulo uslijed bombardiranja. Novo doba

8. listopada

  • Očekujući skoro povlačenje iz Splita, njemačke jedinice su eksplozivom razrušile željeznički most na rijeci Jadro, između Sv. Kaje i Vranjica. Izvještaj Župskog oružničkog zapovjedništva, Kronologija
  • Jučer je u dvorištu stare vojničke bolnice nađen obješen jedan splitski krčmar, koji je uhapšen skupa sa ženom, jer je navodno vrbovao Nijemce za partizane. Kisić

9. listopada

  • Na raskršću u Solinu njemački vojnici objesili su Palminu Piplović, člana KPJ Nikolu Zavorea i jednog svog vojnika, jer su navodno nagovarali njemačke vojnike da dezertiraju. Kisić, Kronologija
  • Govori se da je, što u dvorištu stare vojničke bolnice, što u kasarni Gripe i kraj Novog grobišta, obješeno 28 partizana koji su se nalazili u rukama Nijemaca; da su četiri Nijemca strijeljana jer su htjeli dezertirati i prijeći k partizanima. Kisić
  • Prošle noći s Brača su se na teren Mimica prebacile dvije čete 1. dalmatinske brigade. U napadu su likvidirale tamošnju ustaško-domobransku posadu i zarobile 30 vojnika sa svim njihovim naoružanjem. Po izvršenom zadatku čete su se vratile na Brač.
  • Našom vezom iz Splita prekjučer je preko Solina upućen u partizane jedan njemački oficir s vojnikom dobrovoljcem. Kada ih je u Solinu trebala splitska veza predati solinskoj, vojnik je ubio oficira i pokušao ubiti drugaricu koja ih je dovela iz Splita, ali mu se tada metak zaglavio u cijevi, te je ona pobjegla. Na povratku u Split, u blizini Maksimira, Nijemci su je uhvatili i s još dva druga, koje su Nijemci našli nakon bijega iz Gripa (iz kasarne), odveli u Solin, gdje su ih na putu za Majdan objesili.

Očito je da je njemački vojnik bio u službi Gestapoa, a oficir koji se želio priključiti partizanima nije to znao.

Do Solina je Nijemce provela drugarica Palmina Piplović, član KP. Ona je obješena zajedno sa Nikom Zavoreom i Fritzom. Zbog odlaska svog oficira, Nijemci su u Gripama objesili i tri svoja vojnika, sumnjajući da su u vezi s partizanima. Mijić, koji je imao vezu s njemačkim vojnicima, uspio je noću pobjeći. Gizdić, 1944/1945., 650.

10. listopada

  • Prigodom neprijateljskog pokušaja iskrcavanja na obalu kod Omiša noću između 8. i 9. listopada zarobljen je 31, a nestalo je 13 ustaša. Zarobljenici su odvedeni na otok Brač. Dnevno izvješće, broj 287/44. Operativnog odjela Ministarstva oružanih snaga NDH od 13. listopada,14./333.

11. listopada

  • Noću između 10. i 11. listopada isplovio je iz Splita i uplovio u Šibenik konvoj u sastavu: jedan tanker, tri motorna jedrenjaka, jedan remorker i četiri desantno-jurišna čamca uz osiguranje dva torpedna čamca. Cilj je bio da se njemačke snage iz Splita u povlačenju izvedu bez panike i sa što manje gubitaka. Obalne baterije trebalo je evakuirati, odnosno porušiti, a njihove posade organizirati u streljačke jedinice. Pribilović, 351.

listopada

  • U višesatnoj borbi s ustašama i Nijemcima kod sela Kapitanović, četa Komande mjesta Kaštela je ubila petoricu neprijateljskih vojnika, a sama je imala jednog poginulog borca. Kronologija

13. listopada

  • Ing. Nikola Šimatić imenovan je od Poglavnika stožernikom Ustaškog stožera Cetina sa sjedištem u Splitu. Novo doba
  • Avioni su bacali letke, poput novina, na njemačkom jeziku za njemačke vojnike. Malo vremena zatim bačeno je par bomba na Meje koje su pale u vrtove, a veći broj bačen je na Brodogradilište. Nikakvih ljudskih žrtava nije bilo.

U 23.55 najavljena je veleuzbuna. Malo prije nje čula se topovska paljba s južne strane. Kisić

  • U ovom mjesecu aktivno je djelovalo u AFŽ-u 607 aktivistkinja, a broj obuhvaćenih žena iznosio je 4795. Žene su održale 375 sastanaka i 35 tečaja. Pored toga, 13 žena se nalazilo u NOO-u, a na radu u odjelima nalazilo se 107 žena, tj. ukupno 120 žena djelovalo je u narodnoj vlasti. Za bolničarke u NOV-u mobilizirano je od 15. rujna do 1. listopada 35 žena. Sentić, Zbornik br. 5, 416.

14. listopada

  • Manji desantni prepad izvršen je noću između 13. i 14. listopada s ciljem da se unište ustaško-domobranska uporišta u Jesenicama i Malom Ratu. Oko 3 sata, 14. listopada, partizanske jedinice su se povukle prema Visu. Neprijateljsko uporište u Malom Ratu je likvidirano, ali nije ono u Jesenicama. Ubijeno je 11, a zarobljeno 25 ustaša, dok su partizani imali dva poginula i tri ranjena borca. Pribilović, 352., 353.
  • Prestala je veleuzbuna u 7.45. Za vrijeme veleuzbune svi civili zatvorenici u kasarni Gripe ukrcani su u kamione i upućeni u Šibenik.
  • Govori se da je radio javio da su sovjetske i partizanske trupe ušle u Beograd i da se vode ulične borbe.
  • Oko 18 sati pojavile su se rakete i vatre na Kozjaku, u slavu godišnjice utemeljenja VIII. dalmatinskog korpusa. Kisić

15. listopada

  • Na teritoriju Komande splitskog vojnog područja u proteklom mjesecu je mobilizirano 707 novih boraca: 186 radnika, 273 seljaka, 50 zanatlija, 50 namještenika, 47 domaćica, 13 bivših vojnih lica, 54 intelektualca i 34 đaka. Kronologija
  • U 22.35 počela je veleuzbuna, koja je trajala do 24 sata. Za ovo vrijeme jedan dio njemačke posade napustio je grad. Kažu da su kamionima otišli prema Šibeniku. Kisić
  • Prehrana je veoma slaba. Glad je na pomolu … Što brža pomoć neophodno je potrebna. Promet putovima sve je ugroženiji, morski i željeznički promet ne djeluje. Izvještaj Zapovjedništva 7. oružničke pukovnije od 15. listopada,14./ 337.
  • Za potrebe splitskih, kaštelanskih i solinskih jedinica NOVJ Komanda splitskog područja je u proteklom tromjesečju preko svojih kanala prebacila s Visa 72.450 kg razne robe, oružja i namirnica. Na ovome je bilo angažirano 2100 ljudi i 1695 konja.

Također, u istom razdoblju je na dobrovoljnoj bazi prikupila: 122.477 kg žita (pšenice i kukuruza), 77.529 kg mesa, 1900 kg voća i povrća, 1622 kg krumpira i oko 20.000 kg raznih drugih artikala. Kronologija

16. listopada

  • Naređujem:

1. Čišćenje rajona Split - Trogir provesti neizostavno i što prije.

2. Čišćenje Drvenika bit će najvjerojatnije u noći između 15. i 16. listopada.

3. Razaranja luka u rajonu Split - Trogir vodi Jürgen u tijesnoj suradnji s Pomorskom komandom Juga, tako da razaranje bude povezano s povlačenjem trupa.

4. Doturni saobraćaj preko mora za Split uopće ne dolazi u obzir.

Obavještenje Komande 15. brdskog armijskog korpusa od sredine listopada,14./281.

17. listopada

  • Noću između 16. i 17. listopada Nijemci su napustili Drvenik Veli i pritom su topove na otoku uništili prije povlačenja. Pribilović, 357.
  • I danas je dio njemačke posade otišao u prilično dugoj povorci kamiona. Kisić

18. listopada

  • »NEKA SE SPAŠAVA TKO MOŽE« – Već nekoliko dana Nijemci i ustaše bježe iz Splita s opljačkanom robom. Bježe i civili kojima savjest nije čista. Deprimirani su. Partizani su se iskrcali na kopnu kod Omiša s jakim snagama. Stoga su danas Nijemci počeli sasvim napuštati grad i bacati u more hranu i municiju, samo da mi ne bismo došli do hrane. Iz hotela Ambasador bacaju i kuhinjski pribor u more. Zlobni su. U Splitu vlada glad. Iz okolice odavno ne dolazi nikakva hrana, jer su partizani presjekli sve komunikacije. Bego
  • Njemački vojnici prodavali su javno drva, pšenicu, ulje, vojničke kutije konzervirana mesa, sira, čizme, kapute itd. kod hotela Ambasador, na trgu Dušica, na Peristilu itd. Izgleda da napuštaju Split, prije nekoliko dana po noći su natovarili prtljagom i drugim stvarima sedam motornih lađa, pa otputovali prema Trstu. Kisić
  • Jedinice 26. divizije prebacuju se s otoka na kopno radi definitivnog oslobođenja Dalmacije

    Osloboditelji. Jedinice 26. divizije prebacuju se s otoka na kopno radi definitivnog oslobođenja Dalmacije

  • Gradski NOO, Zdravstveni odjel, obavještava Okružni NOO o širenju tuberkuloze u gradu: uslijed loše prehrane i slabih stambenih prilika ima mnogo slučajeva tuberkuloze. Koncem 3. tromjesečja evidentirano je 316 bolesnika, a umrlo ih je 17, prema podacima Dispanzera za plućne bolesti. Prema podacima Gradskog poglavarstva, kroz isto vrijeme od svih tipova tuberkuloze umrlo je 40 građana (od tuberkuloze pluća 31), iz čega se vidi da je mortalitet od TBC-a u gradu dosta visok. Gradski narodnooslobodilački odbor Splita 1942. - 1945., HR-DAST broj 27, kutija 4., broj 46/406.
  • Otpočeo je desant jedinica 12. dalmatinske brigade s Brača na sektor Omiša, odakle je 1. bataljon krenuo prema Splitu. Treći bataljon se iskrcao u rajonu Dubaca kod Brela, te u naletu oslobađa Brela. U Brelima je zatečeno 200 napaćene i iscrpljene djece zatvorene u tzv. »Ustaškom domu«. Anić, 2004.,142.
  • Oslobođen je Dubrovnik, u koji su ušle jedinice 2. dalmatinske brigade i 29. hercegovačke divizije. Anić, 2004.,135., 136.
Ulazak 12. brigade u Makarsku

Osloboditelji. Ulazak 12. brigade u Makarsku

19. listopada

  • U tvornicu cementa u Majdanu ubačena je skupina od šest boraca Komande mjesta Split i dva terenska radnika sa zadatkom da onemoguće njemačke snage da je sruše prilikom njihovog povlačenja. U tvornicu su bili ubačeni Vlado Radić, Milan Matulović, Milan Pleština, Ante Vetma, Prandžić (ime nepoznato), Karan (ime nepoznato), Jozo Perković, Mijo Pleština i Mijo Smodlaka. Za njihovo snabdijevanje i obavještavanje određena su četiri tvornička radnika i službenika. Kronologija
  • Jutros su Nijemci nasilno i s uperenim puškama zaustavljali i gonili po Solinskoj cesti, na Pazaru itd. svu seljačku magarad i konje prema Gripama. Na protest hrvatskih vlasti vraćene su kasnije, oko podne, životinje vlasnicima. Situacija je bila prilično napeta, pogotovo kad se pročulo da su neke građane Nijemci uzeli kao taoce, pa će ići u kamionu prvog konvoja Nijemaca, i što su odlučili dignuti u zrak most na Solinskoj cesti kraj Rizničarskog ravnateljstva, čemu se hrvatske vlasti usprotiviše. Alarmirani su domobrani, jedna mitraljeza s odnosnim odredom postavljena je pred zgradom gdje je ured Velike župe i Građanskog glavarstva, a postavljene su i domobranske straže da čuvaju most. Domobranske straže već nekoliko dana čuvaju i vodovod Solin-Split, jer se priča da će Nijemci pri svome napuštanju Splita oštetiti i vodovod. Kisić
  • Već smo se privikli na stalnu topovsku pucnjavu iz grada, ali noćas je bilo i žestoke strojopuščane paljbe. To su noćas htjeli Nijemci silom proći preko jednog gradskog mosta koji su čuvali domobrani. Vidjevši stražu, zaustavili su autobus, spremili se za napad i onda svom brzinom projurili autobusom preko mosta, pucajući na stražu i ubivši jednog domobrana. Ali su tada drugi domobrani otvorili žestoku strojopuščanu vatru na jureći autobus i četiri Nijemca ubili, a sedmoricu teško ranili. Bego
  • Dana 18. listopada neprijatelj je napustio Omiš i povukao se u pravcu Makarske. U Omišu je srušio most preko rijeke, cestu ispod Gradca i gredu ispod Kučića na ušću Cetine.

… U Solinu se nalazi mali broj ustaša, a željeznički most preko Jadra Nijemci su srušili.

… U Kaštelima se nalaze ustaše koji će se preseliti u Klis, ostaje jedan manji broj koji je pokoleban.

U Trogiru se nalazi još nešto Nijemaca koji se stalno izvlače i evakuiraju u pravcu Šibenika.

… Ustaše su spremni boriti se u Klisu, polažu mnogo računa na tvrđavu. Sve tvornice su sačuvane, iste smo osigurali vlastitim snagama.

… U Splitu se nalaze domobrani i policija, žandari i mornarica. Mi smo uspjeli uhvatiti čvrste veze na koje računamo da će nam pomoći pri oslobađanju. Izvještaj Okružnog komiteta KPH Split od 24. listopada, 14./99.

  • Oslobođena je Makarska, koju je neprijatelj napustio. U gradu je zatečena pustoš i ruševine. Veliki dio makarske luke je porušen. Anić, 2004.,143.

20. listopada

  • Vidi se pokoji njemački vojnik po gradu, a viđa se i pokoja njemačka patrola sastavljena od dva njemačka feld-žandarma, te iza njih jedan žandar-redar i domobran. Svi gradski mostovi dobili su stražare domobrane.

Iz Splita je s konvojem njemačkih kamiona pobjegao Dagelić, urednik ustaškog lista Novo doba. Sutradan je otpušteno sve osoblje redakcije i administracije. Tiskaru su napustili i njemački vojnici koji su je osiguravali. Kisić

  • Smatrajući da će Nijemci pri svom povlačenju iz Splita nastojati srušiti sve značajne objekte u gradu, MK grada naoružao je partijske kadrove da bi u odlučnom času onemogućio neprijatelja. MK piše OK-u Splita u listopadu 1944.: »Njemačke jedinice napustile su noću sa 18. na 19. listopada Split, a 19. listopada nastavile su s pljačkom grada i evakuacijom. Dosta robe i municije bacili su u more, osobito na Mejama. Istog jutra pokušali su dići most, ali su ih domobrani i policija spriječili, te je došlo do sukoba među njima. Sve ustanove čuvaju domobrani, koji su sada brojniji od Nijemaca.«

MK dalje javlja da naoružava partijske kadrove i formira četvorke koje su u pripremi. Komitet je uspostavio vezu s našim jedinicama koje su stigle u Jesenice. Gizdić, !944./1945., 690.

  • Borci MPO-a, uz pomoć ilegalaca i terenskih radnika, ubačenih u HE Kraljevac, spriječili su Nijemce da već miniranu centralu dignu u zrak, i u toj akciji ubili desetak njemačkih vojnika. Velić i dr., 337.-339.
  • Noću između 19. i 20. listopada s Brača u Krilo prebačeni su 2. i 4. bataljon 12. brigade, dva tenka 1. tenkovske brigade i baterija topova. Pribilović, 358.
  • Jedan je remorker potopljen u luci. Priča se da su Nijemci ustupili hrvatskoj ratnoj mornarici dva remorkera. S jednim je desetak mornara otišlo na Brač, tamo su i ostali, a remorker predali partizanima. Da se ne bi slično dogodilo i s drugim, bio je potopljen. Kisić
  • … Nijemci su napustili Omiš i Krilo. Cijela obala od ušća Neretve do Krila je sada bez nadzora…
  • Prema izvješću VI. ustaškog zdruga, bojne u Omišu, Žrnovnici i Splitu napustile su svoja uporišta po nalogu Nijemaca i povukle se dijelom prema Zadvarju, a dijelom prema Klisu…

… Nijemci u Splitu su suvišno topovsko streljivo, koje nisu mogli ponijeti, bacili u more kod Sustjepana…

… Prema izvješću Zapovjedništva mornarice iz Splita, došlo je do manjih sukoba između ustaša i Nijemaca u Splitu … Izvještaj Zapovjedništva Glavnog stožera domobranstva od 20. listopada,14./340.

21. listopada

  • Saveznička avijacija je bombardirala Split (Gripe, Brodogradilište i željezničku stanicu). Kronologija
  • Jutros je tajnik ureda za građanske poslove Davor Strožer zahtijevao da mu se izruči sav novac što se nalazi u blagajnama Hrvatske državne banke i Poreznog ureda. Dotični šefovi i blagajnici to su uskratili, jer o tome može izdati odluku samo Ministarstvo financija. Kisić
  • MK Splita piše OK-u: »Jučer je u grad došla njemačka kolona automobila bez vojske i njih 20 otišlo je s materijalom i hranom. Ostalo su Nijemci dali domobranima. Digli su u zrak topove na Sustjepanu. U gradu je oko 50 Nijemaca.«

U drugom dopisu MK piše: »Jutros se ustaše iz Splita pakuju u klišku tvrđavu; čekaju odobrenje iz Zagreba.« Gizdić, 1944/1945., 690.

  • Noću između 20. i 21. listopada vođena je borba u Žrnovnici između ustaša i Nijemaca na jednoj strani te partizana na drugoj strani. U borbi iste noći poginula su dvojica ustaša … Partizani su potisnuli ustaše i Nijemce u samo mjesto Žrnovnicu, gdje su nastavili pružati otpor … Oko 80-90 ustaša iz 1. i 2. satnije odmetnulo se s oružjem i napustilo položaj u Žrnovnici, te otišlo preko Mosora, navodno u zeleni kadar.

Dana 21. listopada ustanovljeno je da su na mjestu Visoka 42 vojnika i 28 naših mornara s četiri topa i 14 strojnica, na kojima su Nijemci zapovjednici. Svaki prilaz topovima je zabranjen građanskim osobama. Kod ovih topova i strojnica dolaze naše SS trupe, koje su došle iz Zagreba, a neke od njih se viđaju u gradu.

Izvještaj Kotarske oblasti u Splitu, taj. broj 1199/44. od 23. listopada,14./347.

22. listopada

  • U Splitu je izašao posljednji broj ustaškog lista Novo doba. U napomeni redakcije stoji: »Zbog iznimno velikih poteškoća prisiljeni smo obustaviti izlaženje lista na neodređeno vrijeme. Molimo poštovane čitatelje da ovo uvaže.«
  • Njemački vojnici prodavali su javno drva, pšenicu, ulje, vojničke kutije konzervirana mesa, sira, čizme, kapute itd. kod hotela Ambasador, na trgu Dušica, na Peristilu itd. Izgleda da napuštaju Split, prije nekoliko dana po noći su natovarili prtljagom i drugim stvarima sedam motornih lađa, pa otputovali prema Trstu. Kisić
  • Sinoć su Nijemci napustili zgradu Trgovačke akademije, i odmah ju je zahvatila vatra. Pričaju neki da su njemački vojnici cijelu veliku kantu benzina prolili po stubama i u neke sobe. Vatrogasci su odmah došli i lokalizirali vatru, a i kiša, koja je svu noć padala, pomogla je da se požar nije raširio po obližnjim kućama. Cijelu je noć vatra tinjala, i od zgrade ostadoše samo zidovi.
  • Njemačka soldateska pri svom odlasku iz Splita bila je nakanila, kako pričaju, i poštansku zgradu »očistiti i likvidirati«. Radi toga su bile postavljene jake straže domobrana oko i u poštanskoj zgradi. Oko 22 sata navodno su došla pred zgradu dva kamiona s nekoliko njemačkih vojnika i nakon malog verbalnog čarkanja Nijemci se povukoše, tako da straže nisu upotrijebile oružje. Priča se da su Nijemci ispod Marjana potopili i nekoliko sanduka konzerva i šećera uz municiju, te dva topa i nekoliko mitraljeza. Priča se i to da ima mnogo njemačkih kamiona na cesti Klis - Dicmo, jer ne mogu naprijed, neki od njih su bili pokušali doći do Bosne, ali nisu uspjeli pa su se vratili. Kisić
  • Trgovačka škola gori, sva je u plamenu! Hoće li uništiti vodovod, elektriku, plinaru, poštu i sve ostalo? Ali partizani već spremaju otpor u gradu. Znam po tome što i o mojem skladištu vode računa, čuvaju da mi ustaše ne bi zapalili sumpor. A što onda ako se to dogodi, tko će nas onda spasiti?

Nijemci nam se hoće osvetiti za rđavo gostoprimstvo, ali kad se osvećuju znak je da uistinu odlaze. To je ono što nas veseli i naše duše zanosi velikim nadama. Grad su skoro sasvim ispraznili, ali ipak drže »stitzpunkte« i neprestano pucaju topovima s Visoke. Poneka njihova četa, u punoj ratnoj spremi, projuri kamionima prema junačkoj planini Mosoru, koja od početka rata budno čuva stražu nad našim gradom. I sada se čuje odonud strojopuščana paljba. Bego

  • Oko 21 sat počela je jaka topovska paljba, koja je trajala više od pola sata. S položaja Visoka dugometni topovi gađali su sela Srinjine i Žrnovnicu, gdje se nalaze partizanski odredi. Kisić
  • Demanti Hrvatskog dojavnog ureda:

»… Lažnim vijestima želi se pokolebati moral hrvatskih boraca i u inozemstvu stvoriti kriva slika stanja u Hrvatskoj.

Iz istih razloga neprijatelj javlja da su pljačkaške hajdučke bande osvojile Dubrovnik.

Neka i ovo bude još jedan primjer kako se neprijatelj odnosi prema istini i kakvim se sredstvima služi, a u isto vrijeme i pouka našem svijetu da ne nasjeda lažima neprijateljske promidžbe.« Novo doba

23. listopada

  • Kotarska oblast Split 23. listopada izvještava da su dvojica ustaša upala u kuću Ivanišević Šimuna, pok. Špira (starog 60 godina, Radunica 11), zlostavljala ga i prijetila njemu i supruzi te vršila premetačinu stana. Od supruge su tražili novac, ali ona nije imala više od 3500 kuna te su je prisilili da od nekog pozajmi još novaca. Od susjeda je pozajmila još 5000 kuna, tako da je ustašama dala 8500 kuna. Po izvršenoj pljački zaprijetili su Ivaniševiću da će ga ubiti ako ih ikome prijavi, ili da će mu kuću zapaliti. Velika župa Cetina, HR DAST broj 29, kutija 9.
  • MK izvještava OK: »U gradu ima još njemačkih vojnika koji čuvaju magazine. Jutros sve razbacuju.« Zatim javlja da je Zagreb dozvolio ustašama da se povuku iz grada i da ih je već pola otišlo. Naši su uspjeli uzeti im ključ od Narodne banke, u kojoj se nalazi oko dvije stotine milijuna kuna. U gradu je sve veći kaos kod pripadnika vlasti i na ulici. Gizdić, 1944/1945., 340.
  • U Split su ilegalno ušli komandant Splitskog vojnog područja major NOV-a Ivo Purišić i Hugo Gazin sa zadatkom da, zajedno s već ubačenim borcima Mosorskog partizanskog odreda, terenskim radnicima i ilegalnim grupama, organiziraju sprječavanje rušenja mnogih objekata u gradu koje su Nijemci planirali i već minirali. Pri tom zadatku imali su pomoć domobrana i žandara NDH koji su ilegalno radili za NOP. Anić, 2004., 146.
  • Purišić i Gazin stupili su u kontakt s komandantom mornarice NDH, kapetanom fregate Marijanom Butkovićem. Isaić, Zbornik br. 5, 822.
  • Obalne baterije iz Splita povremeno su otvarale vatru na Brač, posebno na Supetar i Postire, kao i na cestu Stobreč - Krilo. Pribilović, 360.

24. listopada

  • Organiziran je sastanak Purišića i Gazina u Štabu mornarice NDH, kojem je prisustvovalo tridesetak mornaričkih oficira, nekoliko podoficira i mornara i dva domobranska oficira, od kojih je jedan bio komandant grada. Postignut je dogovor i razrađene konkretne zajedničke akcije na spašavanju objekata u gradu. Isaić, Zbornik br. 5, 823.
  • Komandant mornarice NDH, Butković, odbio je zahtjev Nijemaca da se mornarica i domobranske jedinice povuku iz Splita. Gazin, Zbornik br. 5, 456.
  • Ustaše se spremaju za evakuaciju, što se može očekivati svaki čas. To još nije uslijedilo jer ne mogu izvući novac od oko 700,000.000 kuna pošto smo im mi oduzeli ključeve od kase, ali postoji mogućnost da odnesu čitave kase. Neki od njih ostaju, ne povlače se, ali uglavnom okorjeli ustaše se povlače…
  • Domobrani, policija i žandari ostaju u gradu i oni uglavnom sprječavaju Nijemce da uništavaju objekte po gradu, kao i mostove.

S komandantom mornarice imamo vezu i preko nje ukazujemo gdje je potrebno da se pojačaju straže ili postave … U slučaju dolaska NOV-a, svi oni se ne misle boriti protiv NOV-a već će predati vlast.

… Sadašnje brojčano stanje Nijemaca u gradu se mijenja iz sata u sat, ali se uglavnom kreće od 150 do 250 ljudi, a najviše 300. Upravo smo dobili izvještaj da su Nijemci jutros minirali cestu prema Žrnovnici od Novog groblja do Stobreča. Izvještaj Gradskog NOO-a od 24. listopada,14./100

  • Na putu između sela Ramljane i Kljake četa pri Komandi mjesta Muć zarobila je petoricu ustaša. Kronologija

25. listopada

  • Uz slab otpor njemačkih snaga, dijelovi Desete dalmatinske brigade su oko 20 sati oslobodili Klis. Kronologija
  • 25. listopada u 15 sati počeli su pokreti svih snaga kopnene vojske i ratne mornarice za povlačenje iz rajona Splita. Oko 22.30 ovi pokreti su završeni. U ulozi zaštitnice djeluje kombinirani sastav od tri oficira i 51 vojnika koji vrši rušenja svih važnijih objekata i instalacija u gradu i u području luke…
  • Velika većina hrvatskih posadnih jedinica je dezertirala. Na ustaške snage i ostatak domobrana na maršu za Split (iz područja Sinja) izvršen je prepad jakih partizanskih snaga. Do sada je prihvaćeno 200-300 raspršenih i demoraliziranih vojnika. Izvještaj njemačke komande Admiral Adria za listopad
  • Na položajima između sela Broćanca i Konjskog, Drugi vod čete pri Komandi splitskog područja zarobio je 31 domobrana. Kronologija
  • Njemačka vojska počela je napuštati Split. Zatvorena je Feldkomandantura. Otputovali su i svi istaknutiji ustaški funkcionari preko Kaštela za Šibenik. Njemački vojnici su zapalili skladište municije koje se nalazilo u kući Katalinića u istočnom dijelu luke. Kisić
  • U tvornici cementa Split u Majdanu, njemački vojnici pokušali su postaviti eksploziv i minirati postrojenja. Grupa boraca, koja je 19. listopada ubačena u tvornicu, spriječila ih je vatrom iz automata i ubila osam vojnika. Kronologija
  • Oko 14 sati ostavili su grad zadnji vojnici 3. djelatne ustaške bojne. Njezin zapovjednik major Bednjanac ostao je u gradu.

Što jučer, što sinoć, otputovali su svi istaknutiji ustaški funkcionari, osim velikog župana Stanojevića, podžupana dr. Rajevića, žandarmerijskog majora Drobca, v. d. zapovjednika mjesta Prijića. Uz stožernika Ustaškog stožera Cetina, ing. Šimatića, upravitelja ureda za promidžbu za Dalmaciju, otišao je tajnik ureda za građanske poslove Davor Strožer, nakon što je sinoć, uz oružanu pratnju ustaša, dao probušiti blagajnu hrvatske državne banke, jer nikako, uza svu potragu, nisu mogli naći blagajnika. Priča se da je pokupio 270 milijuna kuna. Svi su otputovali u Kaštela, a onda s njemačkom i ustaškom kolonom do Šibenika.

  • Večeras oko 18.30 po gradu je oglašena sljedeća naredba o prijekim sudovima u Splitu i Šibeniku Zapovjedništva obalnog odsjeka Lika – Ured za poslove Građanske uprave, datirana 23. o. mj .

» Izdajem ovu:

N a r e d b u

§1. Proglašuju se prijeki sudovi za cijelo područje sudbenog stola u Šibeniku, te za područje sudbenog stola u Splitu, ako je podređeno Zapovjedništvu obalnog odsjeka Lika.

Prijeki će sudovi poslovati u sjedištima navedenih sudbenih stolova…

§7. Ova naredba zadobiva pravu moć odmah.

U Splitu, dana 23. listopada 1944.

po ovlaštenju zapovjednika oblasnog odsjeka Lika

pomoćnik za građanske poslove

u.z. veliki župan Stanojević

  • Građanstvu je palo u oko da ovaj oglas ne završava lozinkom: »Za Poglavnika i Dom spremni!«.
  • Priča se da su njemački i hrvatski odredi ispraznili sela Kučine i Mravince, i da su Nijemci minirali Poljičku i Ulicu Milana Luetića (Tartaglina ulica, Prvoboraca, danas Ulica kralja Zvonimira).

Ova zadnja dva dana, što po danu, što po noći, s prekidima se čuje jaka topovska paljba s Visoke. Avioni su žestoko bombardirali tvrđavu na Klisu i položaj Visoka. Iz Splita se vidio požar u tvrđavi. Kisić

  • Borci 10. dalmatinske brigade i MPO su zaustavili Borbenu grupu Cetina u rajonu Dicmo i nakon kraće borbe neprijatelj je imao 120 poginulih, a većina ostalih je zarobljena uz veliku količinu ratnog materijala i motornih vozila. Samo se nekoliko ustaških grupica uspjelo izvući iz obruča. Time je BG Cetina prestala postojati (1700 vojnika). Velić i dr., 342.
  • Borci 3. prekomorske brigade razbili su ustašku obranu oko Dugopolja i oko 13 sati oslobodili Dugopolje.

Borbe za oslobođenje Splita nisu vođene u gradu, već na njegovim prilazima iz pravca Omiša i Sinja. Nakon cjelodnevnih borbi na istočnim prilazima Splitu, navečer oko 23 sata u Žrnovnici je likvidirana preostala neprijateljska posada, koja se nalazila u školskoj zgradi. Anić, 2004., 148., 149.

  • Povlačenje iz Splita Nijemci su počeli u 15 sati, a rajon prikupljanja bio je Trogir. Povlačenje je vršeno uz držanje otpornih točaka s jakim zaštitnicama. Većina sastava domobranskih jedinica je dezertirala i nije se htjela povlačiti. Preostali domobrani i ustaše su pružali otpor jurišima jedinica 12. brigade. Samo oko 200 do 300 raspršenih i demoraliziranih ustaša i domobrana uspjelo se povući prema Trogiru. Prvi bataljon 12. brigade, nakon oslobođenja Strožanca i Stobreča, prodro je u toku noći sve do Firula u Splitu. Pribilović, 361.
  • Navečer je izvršena mobilizacija aktivista i udarnih grupa, uz angažiranje već ubačene čete partizana u grad. Odjeveni u mornaričke i domobranske uniforme, preuzeli su straže kod pojedinih objekata koje je trebalo sačuvati od miniranja. Velić i dr., 824.
  • Dana 25. listopada major Purišić komandira osiguranjem grada iz prostora same Komande mornarice NDH, koja je imala telefonske veze sa svim punktovima u gradu i čije su jedinice preuzele osiguranje svih objekata u Splitu.

Na zahtjev, pritisak i prijetnju da će udarne grupe osloboditi sve zatvorenike, šef policije dao je otvoriti zatvore i pustio je sve zatvorenike do 20 sati. Gazin, Zbornik br. 5, 456., 457.

  • Oko 22 sata, pa onda oko 2 ujutro, čule su se dvije jake detonacije s južne strane Đige, koje su potresle kuće na priličnoj udaljenosti. Nijemci su zapalili skladište municije, koje se nalazilo u kući Katalinića na Đigi.

NOĆAS SU ZADNJI NJEMAČKI VOJNICI NAPUSTILI SPLIT i ostavili veoma žalosnu uspomenu nasilja, bahatosti i pljačkanja … Do čega je god mogla doći njemačka soldateska po periferiji i po selima, sve je to bilo »kriegsbeute«, a ratnim plijenom smatrala su se i drva, plahte, parfumerija, karbitske svjetiljke, prašak za zube itd., i to su javno prodavali po bufetima, trafikama, pa i po ulicama…

U kolovozu je bio tiskan donji oglas, koji se trebao objaviti ali se to nije dogodilo. On je trebao biti objavljen nekoliko dana prije nego što bi oni napustili Split:

»O G L A S

Za vrijeme uzbune prestaje svaki građanski promet.

Sve građanske osobe moraju se smjesta skloniti u najbližim kućama, prozori i vrata moraju biti zatvoreni i zamračeni.

Vojne ophodnje mogu pucati u otvorene i nezamračene prozore i vrata.

Njemačko zapovjedništvo«

Kisić

HSS ZA VRIJEME NJEMAČKE OKUPACIJE

U prvim mjesecima njemačke okupacije i nominalne ustaške vlasti u Splitu nema vidljive aktivnosti HSS-a. Osjetilo se nepostojanje vodeće grupacije HSS-a … U prosincu 1943. oživljava rad, uglavnom na akciji organiziranja omladine na liniji politike HSS-a, a glavni nosilac te akcije je Vojko Krstulović–Švora. On u prosincu 1943. u Zagrebu dolazi u kontakt s vodstvom HSS-a i u Split donosi pismo u ime vodstva, datiranog 14. prosinca 1943., a potpisanog od I. Farolfija, »po nalogu podpredsjednika« Košutića A., u kojem donosi smjernice za rad HSS-a : »Vremena i prilike su teške, pak je prva zadaća naših organizacija i funkcionera da povežu sve naše ljude, pojačaju smisao za narodnu solidarnost …, te da ne izbiju ponovno stari sukobi koji su rastakali ranije naše organizacije…«. Na osnovi tih uputa Krstulović vrbuje omladinu, posebno studente. Zanosio se idejom da okupi sve one koji su protiv NOP-a. Njegovi pokušaji u tome nisu mogli imati rezultata, s obzirom na raspoloženje stanovništva Splita, o čemu svjedoče i ocjene ustaške obavještajne službe »da je Split nepogodno tlo za uspostavu režima NDH…«.

Ako se može govoriti o nekom vidljivijem djelovanju HSS-a u Splitu tokom 1944. g., onda se ono poglavito odnosi na aktivnost te malobrojne grupe omladinaca na čelu s Krstulovićem. Njihov rad u prvom redu je obilježavala propaganda protiv NOP-a, s ciljem da se odvraća stanovništvo Splita, osobito omladina, od daljnje mobilizacije za NOP. Na taj način Krstulović se sa svojom grupom zapravo sve više poistovjećivao s ustaškom propagandom, stavljajući se u službu ustaškom režimu. On se povezuje s ustaškim i domobranskim elementima … s njima održava sastanke na kojima dolazi do formuliranja zajedničkih pogleda. Krstulovićeva grupa uključuje se u akciju pod parolom da se pred njom nalazi posebna zadaća zbog toga što je ona u Splitu »u veoma teškoj situaciji, jer ni u jednom gradu Hrvatske nije takvo partizansko raspoloženje, autoritet hrvatskih vlasti tako slab« (bilješka »akademske grupe HSS-a«, 9. svibnja 1944.)

Akcija na vrbovanju omladine nastavljena je i kasnije, nakon ubojstva Krstulovića. U kolovozu je poduzeta akcija organiziranja tzv. »Odabranih redova hrvatske omladine« (OROH), koji bi djelovali u sklopu splitske organizacije HSS-a. … Kakav je rezultat imala ta akcija, najbolje potvrđuje činjenica da je u novoj organizaciji bilo okupljeno tek tridesetak članova.

Očekujući skori završetak rata i pobjedu saveznika, HSS sve više pažnje posvećuje domobranstvu NDH, kao oružanoj sili na koju bi se trebalo u doglednom trenutku osloniti. Sredinom 1944. pristaše HSS-a u Splitu dobili su direktivu od vodstva u Zagrebu da se obrati što veća pažnja domobranstvu. Oni u letku »Organizacije HRSS-a dalmatinske Hrvatske«, koji su raspačavali po Splitu, apeliraju na domobrane »da svaki ostane na svom položaju i sluša naredbe koje će mu dati glavni predstavnici HSS-a.« I drugi propagandni materijali obilježavaju parole o »odanosti domobranstvu«. Posebna se pažnja pridaje isticanju težnji HSS-a za »ostvarenje hrvatske države«. U tom pogledu vidljivo su dolazili do izražaja, s jedne strane teza o borbi za »hrvatsku državu koja će biti uređena na temelju demokratskih načela« a s druge strane gledište o istovjetnosti »hrvatske države« i NDH, koju bi trebalo sačuvati…

Nova situacija nastala oslobođenjem Splita, u listopadu 1944., nije se suočila s HSS-om kao snagom koja se nameće kao poseban politički problem. Pokazalo se da je kroz proteklo ratno razdoblje spomenuta grupacija HSS-a imala veoma slab politički utjecaj … u širim masama splitskog stanovništva, koje su se opredijelile za NOP. HSS je odavna ,u Splitu izgubio svoj oslonac i utjecaj. Dakako da su tom procesu pridonijele i one snage iz redova HSS-a koje su se opredijelile za NOP.

Fikreta Jelić–Butić, O nekim obilježjima politike HSS-a u Splitu 1941.– 1944. g., Zbornik Split u NOB- u, str. 1042.-1044.

ŠTAMPARIJA KRIJE BORCE

»Pred oslobođenje Splita 1944. godine, štamparija koja je smještena u kući Bartula Paića dobila je zadatak da sakrije dvadeset boraca iz Mosorskog odreda, koji su prvi trebali ući u grad«, priča Ivo Šantić koji je održavao vezu između Mjesnog komiteta i ilegalne tiskare«. Bogo Paić, jedan od petorice braće, skratio je štalu koja je bila u sastavu bunkera, gdje je štampana literatura, za dva metra i taj dio pregradio ciglom. Tu smo sklonili borce, a da stari Bartul, otac braće Paić, ništa nije znao.

Kuhali smo im hranu u velikim kazanima a Bartul je stalno pitao Ota za koga je to.

Za sirotinju i naše obitelji i za partizane, koji će doći, odgovorio mu je Oto.[6]

Za partizane se kuha, a njih nikada nema, čudio se Bartul.

Njega smo tih dana slali na razne strane, izmišljali mu zadatke kako ne bi otkrio da su u njegovoj kući partizani, jer su Nijemci uokolo kuće držali topove.

Tek kada su u noći, dan prije oslobođenja grada, izašli vani iz bunkera, pošto smo Ivo Purišić i ja u kuću Paića došli da ih rasporedimo na izlaze iz grada, Bartulu je bilo jasno zašto smo svakodnevno kuhali pun veliki kazan hrane«.

Ilegalna štamparija, zahvaljujući hrabrim ljudima koji su neumorno radili u njoj, izvršila je i ovu svoju dužnost.

M. Božić, Ubojito slovo, Split, 1978., str. 125./126

PALA JE NA DOMAKU SLOBODE

Palmina Piplović

»Ubit će me. Znam.« Palmina Piplović

U starog Mile Piplovića bilo je osmero djece. Pet sinova i tri kćeri. Od petero braće četvorica su bili partizani, a sve tri sestre partizanke. U NOR-u su poginuli Špiro i Palmina.

Mira Podrug, udana Benzon, priča:

»Viđale smo se skoro svaki dan u ljeto 1944. g. sve do njenog udesa. Ja i ona smo bile na vezi u lancu od Splita do partizana, a primopredaju smo vršile kod centrale u Dujmovači. Tako je bilo i 7. listopada 1944. g. Vidim je, dolazi, a iza nje njemački oficir i vojnik s puškom. Zadrhtala sam, a Palmina se smiješi: Što ti je? Naši su, iako su Nijemci … Njemački oficir izvadi pištolj i pruži ga Palmini, valjda za uspomenu. Ona se vrati u Split, a ja po uobičajenim pravilima produžim dalje…

Već sam zagazila u Dvorine, malo polje ispred Majdana, kad iza mene puče puška. Oficir se previja u grčevima a vojnik hoće da puca i na mene. Bacim se na njega, udario me on, ali i ja njega, imala sam tada samo 16 godina, pao je i pokušam bježati … Čujem viku. To viče moja mater, dotrči odbornik Jozo Podrug, a njemački vojnik pobjegne u Solin … Tu je alarmirao svoje i trokolicom odjurio u Split, na Plokite, odakle se »uputio u partizane« … Za sve ovo Palmina nije znala, i baš kada je Marinu, svojoj vezi, podnosila izvještaj, zabruja trokolica i Palmina prepozna vojnika kojeg je predala Miri Podrug.

»Marine, bježi! Provala!«, uspjela je da kaže. Marin je pobjegao, a ona je uhvaćena. Odvedena je u njemački zatvor na Gripama. Tu su uspjele da je posjete Marta Erceg i Rina Piplović. Donijele su joj nešto hrane i vidjele je svu u modricama i na njoj pocijepanu odjeću…

»Tuku me. Od jučer poslije podne, i čitavu noć izmijenilo ih se preko dvadeset. Svi me tuku i traže da priznam … Ubit će te … Znam. Ali recite da Palmina zna umrijeti kao komunist. Ni riječi im nisam rekla … Rina, donesi mi bjankariju da se preobučem, jer, znaš, vidiš kakva sam … Gadovi! Ne mogu u smrt ovakva…«

10. listopada okupilo se nešto svijeta pred bolnicom i Marta u kamionu vidi Palminu i starog Zavorea, a uokolo kamiona čitav kordon vojnika. Marta iz daljine rukama pita: »Što je – kuda?« Palmina oborenog pogleda sliježe ramenima, a stari Zavoreo rukom čini ispod svog vrata: Objesit će nas.

Iz bolničkog zatvora izvode i brijača Fritza, trpaju i njega u kamion i zatim krenu prema Solinu. Marta i Rina susretnu Roka Dugopoljca s karom te krenu za kamionom … Sustigli su ih na Brdima gdje su se Nijemci zaustavili … Ponovno krenuše, sada prema Majdanu, i na predjelu Ljubinca kamion se zaustavi uz električni stup na kojem je već visjela omča. Dva Nijemca guraju Palminu, ona se opire. Udaraju je kundacima po glavi. Natiču joj omču, kamion krene … a uz stup se zanjiše tijelo mlade djevojke. To se ponovi sa Zavoreom i Fritzom…

Dva sljedeća dana dolazili su Marta, Rina i Ante da izvide situaciju i da sahrane pokojnike. Ali, tko da se usudi? Nijemci su još tu … U četvrtak, 12. listopada, ipak priđu leševima, skinu ih i sahrane odmah tu pored puta. Po želji stare Marice, ostrižu pletenice s »fjokićima« Palminine crne kose i predaju ih tužnoj majci…«

Tako je završila život Palmina Piplović,* mlada splitska radnica i komunistkinja. Pala je na domaku slobode za kojom je toliko žudila i žrtvovala najdragocjenije što se žrtvovati može.

Ivo Javorčić, Poruka borca, listopad 1974. g.

* Javni spomen na heroinu Palminu Piplović čuvao se u Splitu do 1990. godine imenom jednog dječjeg vrtića

NARODNOOSLOBODILAČKI FOND OD PADA ITALIJE DO OSLOBOĐENJA SPLITA

Vrijeme između rujna 1943. g. i listopada 1944. g. je specifično. Način na koji se to odrazilo na rad NO Fonda ogleda se u sljedećem:

- Novi, njemački okupator zaveo je neobičan teror, sveteći se gradu koji im je prilikom okupacije pružio neobičan otpor.

- Započelo je sve učestalije nadlijetanje i bombardiranje grada od savezničkih aviona.

- Grad je postajao sve gladniji, jer je izostalo i ono nedovoljno snabdijevanje koje je bivši okupator davao.

- Zbog masovnog odlaska rodoljuba u partizane redovi aktivista u NOP-u znatno su se prorijedili, čime su prekinute sve ilegalne veze i punktovi, pa su za uspostavu nove organizacije prošli čitav listopad i prosinac 1943. g.

Unatoč gornjim činjenicama organizacija NOP-a, pa time i samog NO fonda, stajala je čvrsto na nogama i još čvršće povezala građane Splita s pokretom, što se očitovalo u novom još većem omasovljenju pokreta, svesrdnom davanju doprinosa u novcu i naturi za jedinice NOV-a i žrtve reakcije u gradu.

Posebna briga aktivista pokreta i solidarnosti rodoljuba grada iskazala se, kroz promatrano vrijeme, u sljedećem:

- prikupljanju sredstava Zajma koji je raspisan u ožujku 1944.

- izvršavanju obaveza rodoljuba u naplati zaostataka poreza iz 1942. i 1943. godine i značajnog povećanja poreznih uplata u 1944. godini,

- prikupljanju posebnog doprinosa za obitelji stradalih od bombardiranja,

- akciji prikupljanja doprinosa za zimsku pomoć ugroženim obiteljima rodoljuba,

- pružanju liječničke pomoći i davanju lijekova bolesnim članovima obitelji rodoljuba,

- u dva navrata, u toku 1944., kupnjom veće količine hrane u Imotskom i Mostaru radi spašavanja od potpune izgladnjelosti obitelji žrtava reakcije u gradu. Ova akcija je uspješno provedena, a za njuj je okupator saznao nakon što je potpuno završena i hrana već podijeljena.

- I, na kraju, izdašna novčana pomoć obiteljima boraca i žrtava reakcije za kupnju hrane koja se mogla nabaviti samo u švercu i uz visoke cijene. Kupnja hrane je bila jedini način preživljavanja jer te obitelji nisu imali što trampiti za hranu.

Izneseni brojčani podaci na temelju autentične dokumentacije NO fonda :

1. Prihodi fonda:

- redoviti mjesečni dobrovoljni doprinosi25,003.354 kuneili25,3%
- naplaćeni dobrovoljni porez23,056.096 kuna23,3%
- prikupljeni zajam37,139.898 kuna37,6%
- razne akcije7,693.476 kuna7,8%
- zimska pomoć i pomoć žrtvama bombardiranja5,902.510 kuna6,0%
Ukupno98,794.334 kune100%

Osim gornjeg iznosa u kunama prikupljeno je još 718.694 lire.

Kao izvanredni prihod, od drugih aktivnosti fonda prikupljeno je još 9,462.230 kuna i 120.878 lira.

Dakle, sveukupni prihodi Fonda u promatranom vremenu iznose: 108,204.530 kuna i 839.572 lire.

2. Rashodi fonda:

– novčana pomoć obiteljima47,915.298kunai    451.950 lira
– razni izdaci lijekovi i sl.767.205kunai    944.746 lira
– prijenos ONOO sredstava zajma*37,383.000#
– NOV-u1,050.240#
– za nabavku hrane3,285.100#
– za potrebe GNOO-a784.620#
– ostali izdaci394.010#
Ukupno91,605.783kunei   1,396.696 lira

* prijenos sredstava zajma je veći od upisanog u kunama za dio zajma upisanog u lirama koje su pretvorene u kune.

3. Redoslijed po učešću pojedinog staleža u ukupnom doprinosu od 98,794.334 kune je:

– trgovci40 %– težaci3 %
– posjednici12 %– privat. namj.2,5 %
– drž. namj.12 %– pomorci2 %
– intelektualci9 %– brodograd.1 %
– obrtnici7 %– omladina1 %
– građ. radnici6 %– elekt. pod.0,5 %
– AFŽ,domaćice4 %

4. Broj angažiranih u Fondu i primaoca pomoći

mjesec broj aktivista broj davaoca doprinosa broj primaoca pomoći
sve struke omladina domaćice obitelji članova obitelji

VI/42

159

2023

209

575

I/43

320

1458

670

500

373

1026

VI/43

2183

2956

732

463

561

1543

XII/43

1468

1737

70

480

1103

3269

VI/44

1285

2062

500

1820

1543

4375

IX/44

2441

3351

2451

2658

1815

5005

Gornji brojčani podaci su impresivni. Ukupni broj građana Splita – aktivisti Fonda, obuhvaćeni davaoci doprinosa te primaoci pomoći – angažiranih u radu oko Fonda stalno raste da bi, pred oslobođenjem u rujnu 1944. g., ako isključimo djecu, skoro svaki građanin sudjelovao u radu Fonda. To govori o snazi pokreta u gradu, tim više što je taj masovan rad na pružanju pomoći žrtvama okupatora i pomoći jedinicama NOV-a oko Splita za okupatora bio nepoznanica – ni jedne provale u radu Fonda nije bilo za sve vrijeme njegovog rada.

Izvještaj o aktivnosti NOF-a od pada Italije do oslobođenja Splita, arhiv Udruge antifašističkih boraca i antifašista Splita

PARTIZANSKA POŠTA U OKUPIRANOM SPLITU

Prve prepiske između partizana i njihovih obitelji u Splitu datiraju iz prve polovine 1942. g. U tom vremenu prepiska je bila malobrojna, tako da je pisma prenosila drugarica Hanja Radić, rukovodilac Odbora za pomoć u gradu. Kasnije se broj pisama naglo povećavao, jer su se partizanski odredi i jedinice znatno brojčano povećavali Splićanima, da je, u okviru Odbora, organizirana raspodjela pošte po gradskim rajonima, za što su bile organizirane i posebne grupe žena.

Prvi poštanski punkt je bio u Rupotinama. Pisma su bila označena brojevima a spiskovi s adresama pod tim brojevima stizali su posebno da se, u slučaju da pisma dospiju u ruke neprijatelja, ne otkriju adrese onih koji se dopisuju. Radi konspiracije i da se onemogući otkrivanje podataka koji bi štetili organizaciji NOP-a u gradu, uspostavila se cenzura podataka u pismima. Sva su se pisma donosila Ljubi Prvanu na cenzuru, a ista se vršila u stanu suca Zvonka Oštrića i dr. Smiljke Antunović - Mikačić.

Među prvim drugaricama koje su prenosile pisma obiteljima bile su dvije prave dame – riđokose sestre Neuman, koje su elegantno nosile pisma u papirnatoj kesi za hranu. Jedna je bila balerina, Ana Neuman-Adišević, a druga se zvala Mici Neuman–Novak. I balerina Mira Sanjina raznosila je poštu. Drugarice koje su stalno raznosile pisma bile su: Živana Stazić– Kaliterna, dr. Suzana Šarić–Žuža, Irena Sinobad, Antonjeta Alfirević Reić, Ruža Radić, Jela Jelavić Kragić, Ivanka Vranjičanin i još njih nekoliko.

Ovako organizirana raspodjela i prihvat pisama za otpremu djelovala je do kapitulacije Italije. Poslije ulaska Nijemaca u grad i konsolidacije organizacija NOP-a, Odbor za pomoć (NOF) preuzima i zadatak poštanske službe. Svih 96 drugarica, u organizaciji Odbora, uspješno izvršava i ovaj zadatak. One nisu krile zadovoljstvo kada su primale pisma za dostavu obiteljima koje su većinom bile raštrkane po Splitskom polju ili po Marjanu. O veličini zadatka govore sačuvani podaci za mjesec listopad 1944. g., kada je primljeno i razdijeljeno 4847 pisama, a na oslobođeni teritorij poslano je 3567 pisama. Sistem prikupljanja prispjele pošte od boraca NOV-a na jednom punktu (Brštanovu), šifriranje pisama i sastav spiska s adresama naslovnika ostao je isti kao u prvim danima organizacije ove službe.

Sama činjenica i saznanje da u tom vremenu organizacije vlasti NDH i okupacijske vlasti nisu pružale garanciju za redovitost komuniciranja pošte, dok brojna pisma stižu u Split iz svih područja Jugoslavije i odlaze iz njega, govore o snazi i organiziranosti pokreta. Potrebno je na kraju istaknuti da je konspiracija ove službe bila na visokoj razini, nije bilo provala neprijatelja, iako se rad redovito, svakodnevno odvijao.

Arhiv Udruge antifašističkih boraca i antifašista Splita, sjećanja sudionika

GLAS SPLITA broj 21: RASPODJELA HRANE I DOSTAVA PISAMA OBITELJIMA BORACA

Dok čitav grad gladuje zbog zločinačke ustaške politike, kojoj je glavni princip bogaćenje ratnih špekulanata na grbači naroda i koja još nije dala niti onoliko hrane narodu da zadovolji sirotinjske potrebe, Socijalni odjel Gradskog NOO-a otvorio je svoj magazin, nakon što se u njemu sabrala veća količina hrane, koju su opet naši rodoljubi većinom sebi iz ustiju otkinuli, i izvršio raspodjelu hrane obiteljima boraca. 1749 obitelji sa 4819 članova dobilo je 6729 kg brašna. Osim toga, redovita pomoć dana je u obliku 232,50 kg hrane, 351 kg voća i 54 kg mesa, te 227 komada razne robe (odjeće i obuće).

Socijalni odjel preko Odbora za pomoć vrši i veliku moralnu misiju među obiteljima boraca. Ali najveću ulogu igraju u tome pisma boraca obiteljima i obratno. Tako je prošli mjesec stiglo u Split 2120 pisama naših boraca svojim obiteljima, a otposlano je 1641 pismo borcima od njihovih obitelji.

U mjesecu rujnu Gospodarski odjel Gradskog narodnooslobodilačkog odbora zabilježio je dosad najveći primitak novca u blagajni Gradskog narodnooslobodilačkog fonda. Taj primitak iznosi 28,964.170 kuna, od čega 17,041.000 kuna otpada na Zajam narodnog oslobođenja, a ostalo na redovite doprinose naših rodoljuba. Ako uzmemo u obzir da je tokom istog mjeseca otišlo u NOV ili na oslobođeni teritorij 550 ljudi, i da najveći dio naroda prima pomoć, pa nije ni u stanju da bilo što novčano doprinese, onda je jasno da ovo veliko povećanje doprinosa, koje iznosi preko 100%, potiče otuda što u redove Narodnog oslobodilačkog pokreta pristižu dnevno nove mase rodoljuba, koji su do sada stajali po strani. Ove cifre su najbolje mjerilo jačanja narodnog jedinstva, koji je neiscrpivi izvor snaga Narodnog oslobodilačkog pokreta i Narodnooslobodilačke borbe.

U istom mjesecu, pored navedenog novčanog doprinosa, naši su rodoljubi pridonijeli i s vrijednošću u materijalu, koja se najskromnije može procijeniti na 4,592.050 kuna. Pred nama leži lista čitavog tog materijala koji je poslan za potrebe Narodnooslobodilačke vojske i raznih civilnih ustanova na oslobođenom teritoriju. Mi bismo najradije objavili tu listu da naši građani vide što su sve dali, ali onda bi format lista morao biti dvostruk!

Glas Splita, broj 21

700,000.000 KUNA

Naš daljnji rođak, blagajnik Narodne banke, noćas je kod nas prespavao. Odnio je ključeve od glavne državne blagajne i skriva se po gradu da ga ustaše ne bi ulovili. Htjeli bi oni opljačkati državni novac, oko 700,000.000 kuna, ali blagajnik ne da, tako su mu naredili partizani! On je tri godine služio samo zato da bi u odlučnom času mogao provesti ono što je sada učinio. Dok zajedno slušamo radio, dobro skriveni, gledam ga kako strpljivo čeka i prisluškuje, kao zec u grmu kad lovci pretražuju šumu ne bi li mu otkrili trag. Prolaze i ustaški automobili i straža, čuje se s ulice kako im čizme klopoću, ali nemaju oni goniča. Kad narod hoće, može sve provesti, a narod je kod nas listom za partizane. Narod je svugdje i sve zna. Partizani su glavom sve zidove probili i svugdje svoje suradnike i pristaše imadu.

Ustaše traže blagajnika u njegovom stanu i kuću su mu stražama opkolili. Zaprijetili su da će mu čitavu obitelj poubijati. Sam policijski komesar Bednjanec je izjavio da će blagajnika, kada ga ulovi, svojim rukama zadaviti. Ali ga treba najprije uloviti, pa onda daviti. Još se u gradu svašta o njemu priča. Nije šala, odnio je ključeve državne kase. Ali novci su u njoj. Ustaše vele: Drž ti ključeve, a mi ćemo kasu. I stadoše je razbijati. Gvožđe će vatrom rastaliti, samo da dođu do novaca za kojim toliko žude. To partizani i hoće, neka se ustaše uprljaju, nek pokažu svoju opaku ćud.

Ujutro, nije ni sunce granulo, dva naoružana partizana došla su pred našu kuću da otprate blagajnika u drugo skrovište, jer on već nekoliko dana svake noći mijenja ležaj.

Vladimir Bego, dnevnik 1941. - 1945., 196.

NJEMAČKI ZATVOR NA GRIPAMA

Njemački zatvor u staroj splitskoj tvrđavi Gripe

Kazamati. Njemački zatvor u staroj splitskoj tvrđavi Gripe

Zauzevši grad, Nijemci su osnovali vojnu vlast – Feldkomandaturu, koja je ujedno vršila i policijsku vlast. Odmah je proradio i zloglasni Gestapo (Geheime Staatspolizei), tajna državna politička policija nacističke Njemačke. Šefovi ovih dviju njemačkih ustanova bili su stvarni gospodari Splita, a civilne vlasti NDH bile su samo izvršni organi Nijemaca, u prvom redu pri hapšenju rodoljuba Splita.

One ljude koje su uhapsili, bilo pod sumnjom suradnje s partizanima, bilo kao taoce, a nisu ih strijeljali u prvom naletu, Nijemci su zatvorili u staru tvrđavu Gripe koja je pretvorena u zatvor. Zatvori unutar tvrđave gotovo su stalno bili puni, unatoč tome što Nijemci u prosjeku zarobljenike nisu dugo držali u zatvoru, najčešće po nekoliko dana. Za to su ih vrijeme »ispitivali«, mučili i tukli do iznemoglosti, a zatim otpremali u logore, na prisilan rad, ili ih po kratkom postupku likvidirali.

Pošto su zatvori unutar tvrđave bili puni, uhapšene žene držali su vani u krugu tvrđave, u baraci ograđenoj žicom. To je dalo zatvorenicama mogućnost da lakše dolaze u kontakt s vanjskim svijetom, pa i s aktivistima NOP-a u gradu. Na taj način se spasila grupa žena, zatvorenica iz Slovenije, koje su uspjele pobjeći uz pomoć aktivistkinja NOP-a u gradu.

Za ilustraciju kako je bilo zatvorenicima na Gripama, evo svjedočenja Deana Subotića pred Komisijom za ispitivanje ratnih zločina u Splitu, koji je bio od Nijemaca zarobljen u rujnu 1943. g. kod Gata, blizu Omiša:

»U toku noći bili smo sprovedeni u kasarnu na Gripe. Među nama je bilo i ranjenika. Putem su nas čitavo vrijeme tukli kundacima, cijevima pušaka, ubadali su nas gdje god su nas dohvatili i tako smo više trčeći nego hodajući došli do vrata kasarne. Od tih vrata pa sve do ćelija, poredali su se njemački vojnici i tukli nas šakama, nogama, puškama. U ćeliju je ušlo 15 Nijemaca i tu su nas opet tukli, šamarali jednog po jednog, udarali nas debelom batinom dok je nisu slomili. Svaka smjena straže bi ušla u ćeliju i ponavljala istu stvar. Po noći je došao oficir u našu ćeliju i kad mi je u džepu vidio naočale, uzeo mi ih je, natakao na oči, a kad je vidio da mu ne odgovaraju za njegov vid, bacio ih je na pod i zgazio čizmom. Sve su nam opljačkali što smo imali: kaput, deku, penkalu, novac, sat, srebrnu dugmad, a nekima čak i cipele skinuli … Nakon tri dana odvedeni smo kamionima preko Klisa i Drniša do Knina. Tu smo, prvi put od zarobljavanja, dakle nakon sedam dana, dobili nešto kaše i vode, i to kriomice od kuhara - zarobljenog Talijana … Dalje smo, preko Srba i Bihaća, prebačeni u koncentracioni logor u Zemunu. Pored nas, zarobljenih partizana, u tom je transportu bilo i 68 civila iz Srinjina«.

Kakav je bio postupak u njemačkom zatvoru, govori i slučaj Drage Ravlić, koji je trebao biti obješen zajedno s P. Piplović i N. Zavoreom, ali je u zatvoru bio tako isprebijan i izmrcvaren da je umro. Oni koje nije pogodila ta sudbina, bili su polumrtvi obješeni, kao Meštrović i Jakšić 1. srpnja, ili u toku listopada Bane Žemeljko i Antun Nagler.

Na tim poslovima Gestapo i ustaška policija dobro su surađivali. Gestapo nikada nije masovno hapsio. To je činila ustaška policija, koja bi često dobila gotov spisak osoba koje trebaju privesti njemačkim vlastima. Izvješće od 17. svibnja 1944. g. nadstojnika redarstvenih agenata Sorića nabraja poimence 12 osoba koje je uhapsio i »savezno« s nalogom Feldkomandature preveo dana 15. svibnja u vojarnu na Gripama njemačkim vlastima. Još tri izvješća agenta Sorića, tokom svibnja 1944. g., govore o 25, 52 i 16 Splićana, koja su na isti način dospjela u zatvor na Gripama.

Iz dopisa njemačkog predstavnika u NDH, generala Gleizea von Horstenaua od 6. svibnja 1944. g., upućenog Ministarstvu unutrašnjih poslova Njemačke, proizlazi da je cijeli Split uz NOP. Zbog takvog rodoljublja Splita njemački general traži evakuaciju stanovništva iz grada.

U teškim prilikama, bez prijevoznih sredstava, bez zaliha hrane, uz stalno bombardiranje savezničkih aviona i partizanskih napada, to se nije moglo realizirati. Zato su Nijemci pristali na prijedlog vlasti NDH: da se umjesto potpune evakuacije uhapsi i otpremi u logore 2000 nepouzdanih muškaraca iz Splita. Dopisom od 12. svibnja 1944. g., Ministarstvo unutrašnjih poslova daje vlastima NDH u Splitu upute o hapšenju 2000 osoba. Povjerljivo upućuje ustaše u Splitu da u taj broj uvrste sve Talijane, Srbe i Jugoslavene. Međutim, iz izvještaja od 15. svibnja, proizlazi da su njemačke vlasti, sigurno doznavši za namjere ustaša, stavile izričit zahtjev da se »četnici i Jugoslaveni ne smiju dirati«. To dokazuje kako Nijemci nisu ni najmanje držali do NDH kao suverene države, a ujedno pokazuje kako su Nijemci četnike smatrali svojim saveznicima. U istom izvještaju ustaškog redarstva piše: »Večeras se mora izvršiti uhićenje 50 osoba, čiji je popis Feldkomandatura dostavila«.

Rad Nijemaca i ustaša u Splitu, kako je vidljivo, potpuno se dopunjavao i koordinirao, jer su težili istom cilju – uništiti Narodnooslobodilački pokret u gradu.

Mr. Marko Andrijić, Fašistički zatvori u Splitu, Split, lipanj 1990., neobjavljeno, arhiv Udruge ABA Splita

NJEMAČKO VOJNO GROBLJE

Na splitskom groblju Lovrinac, u Drugom svjetskom ratu, od rujna 1943. godine do 1948. godine, pokapani su poginuli njemački vojnici. Prema njemačkoj dokumentaciji, na Lovrincu je pokopano 366 vojnika, od čega su grobovi njih 271 poginulih ili stradalih u Splitu i okolici, dok su tijela preostalih donesena sa srednjodalmatinskih otoka.

Obilježja, t.j. križevi i kacige s tog njemačkog vojnog groblja bili su uklonjeni nekoliko godina nakon 2. svjetskog rata. Njegova obnova, na terenu veličine oko 900 četvornih metara, započela je 1997., a završena 1998. godine. Projekt obnove groblja financirao je njemački Narodni savez za skrb o ratnim grobovima.

Nakon obnove, do prosinca 2000. godine, na lovrinačkom groblju počiva 550 vojnika poginulih u ratu. Posmrtni ostaci daljnjih oko 3.000 njemačkih vojnika poginulih u ratu na širem području Splita, naročito na otocima, mogu također biti pokopani na Lovrincu, pa je poslije 2000.g. nastavljeno prenašanje posmrtnih ostataka. Tako su na Lovrinac preneseni posmrtni ostaci 89 vojnika iz Bosne i Hercegovine, 475 iz Crne Gore te mnogi iz brojnih lokalnih njemačkih grobišta diljem Dalmacije. Godine 2008. na groblju je bilo pokopano ukupno 1890 njemačkih vojnika.

Slobodna Dalmacija, 3. ožujka 1997., prospekt: Njemačka vojna groblja u Hrvatskoj 2000.g.; podaci o broju pokopanih iz Zaklade Karlo Grenc.

Godine 2008. na njemačkom vojnom groblju na Lovrincu bilo je pokopano je 1890 vojnika poginulih u ratu

Ratni grobovi. Godine 2008. na njemačkom vojnom groblju na Lovrincu bilo je pokopano je 1890 vojnika poginulih u ratu