ANTIFAŠISTIČKI KARAKTER SPLITA:
SPLIĆANI I NOP

Antifašistički karakter Splita najbolje je prikazati kroz brojčane podatke opredijeljenosti njegovih stanovnika za NOP, koje su dane kroz informacije u ovoj Kronici. Trebamo imati na umu da je Split na početku rata imao od 42.000 do 43.000 stanovnika, točnog podatka nemamo. Ti podaci su sljedeći:

– 12.500 boraca, partizana, od toga 6150 omladinaca i 1130 žena;

– više od 1500 poginulih boraca i 266 umorenih, strijeljanih, obješenih Splićana. U Spomen-kosturnici na groblju Lovrinac, na 11 ploča urezana su imena 1853 poginula Splićana u toku NOB-a na antifašističkoj strani;

– oko 10.000 Splićana prošlo je kroz okupatorske zatvore u Splitu, gdje je, npr., samo u zatvoru Sv. Rok bilo zatvoreno 15.465 osoba iz Splita i okolice;

– oko 5000 Splićana internirano je u razne talijanske, njemačke i ustaške logore, od kojih se nepoznati broj nije nikada vratio živ u Split;

– više od 1500 izbjeglica iz Splita (u studenome 1943. na srednjodalmatinskim otocima bilo je registrirano 1495 splitskih izbjeglica), od kojih je najveći dio, njih 1392, bio u izbjegličkim logorima u Italiji i El Shattu;

– bilo je oko 1000 civilnih žrtava ovog surovog rata – oko 500 je poginulo u zračnim bombardiranjima grada, a oko 500 je umrlo od gladi i zaraznih bolesti, kao posljedicama ratnih prilika u kojima su živjeli stanovnici Splita;

– na tisuće i tisuće aktivista, ilegalaca, znanih i neznanih, koji su svakodnevno, u okupiranom gradu, »glavu nosili u torbi«, kao i onih građana koji su materijalno pomagali NOP. Računa se da je jednih i drugih bilo oko 15.000;

– u neprijateljskim vojnim formacijama bilo je: u ustašama 50, domobranima 50 i u četnicima 45 Splićana (podaci iz travnja 1944.).

Gornjim podacima nije potreban nikakav komentar ali, ipak, ovdje ističemo samo dio izvještaja ustaške nadzorne službe iz svibnja 1944. g., koji kaže: » … da je 95% Splićana uz NOP … i da bi, npr., u Gradskom poglavarstvu Splita trebalo uglavnom tražiti ljude koji ne surađuju s partizanima, a ne one koji surađuju…«.

O doprinosu Splita i Dalmacije NOB-u najljepšu je ocjenu dao drug Tito u Splitu, 26. srpnja 1946. g.:

»Osjećam se neizmjerno srećan što mogu ovdje, u gradu Splitu, da izručim pozdrav narodu Dalmacije, da izručim pozdrav herojskom gradu Splitu, koji je u ovoj veličanstvenoj borbi dao zaista veliki i neprocjenjiv prilog za pobjedu naše stvari.

Grad Split, iako je bio okupiran, nije bio pokoren.

To nas je napajalo ponosom na naš Split, na naše Dalmatince«.

Podaci iz Kronike i Slobodna Dalmacija 27. srpnja 1946.